You are on page 1of 17

BALADA

Rijeè balada je latinskog porijekla srednjolatinsko; ballare-plesati; ital. balata


; provans. balade- plesna pjesma; francuski ballade.
Balada je kao anr, odnosno dio lirskonarativnog anra postoji I u pisanoj I u usmen
oj knji evnosti.
I u pisanoj I usmenoj knji evnosti balada je tokom stoljeæa oznaèavala razlièite anrove.
Prouèavaoci su najèe æe isticali trostruke izra ajne osobenosti balade, lirsku, epsku I dr
amsku.A baladu, ustvari, karakteri e naracija specifiènog izra aja I oblika, kojom je
iskazan model ivota.
Izra aj jeste lirski, ali ne uvijek u smislu osjeæanja, veæ je to ne to neodreðeno, nagovi
je teno, iz dubine èovjekove egzistencije. To je ono to je kao karakteristièno za balad
u naveo Goethe- tajnovito. Lirsko-emotivno u baladi utièe na specifiènost naracije,
potencirajuæi je ali I omeðujuæi je misterijom I nedoreèeno èu. Dakle, pripovjedaè, umjetni
osti e tajnovitost u baladi, vlastitom sposobno èu da je prenese, rekreira iz tradicij
e (kada je rijeè o usmenim baladama).
Epska dimenzija u baladi je sporadièna-iskazuje se kroz kompoziciju da bi se izraz
ila neka povjesna slika, èesto kao rezultat slabije kreacije.
Dramsko u baladi je veoma, bitno utièe na stvaranje problema, njegov razvoj I uspo
n.
Balada se u usmenoj knji evnosti razlikuje od naroda do naroda.
Sam termin balada uveo je u literaturu I nauku Englez Thomas Percy 1761. godine
a usvojen je od kraja 19.vijeka.U baladama se èesto pjeva o sukobu iz kojeg proizi
lazi njihova tu na I ponekad sumorna sadr ina.U mnogim od njih problem je samo naznaèe
n, gotovo do nepostojanja. Odnosno uzrok sukoba je èesto toliko u pozadini da je I
nevidljiv. Baladom dominiraju liènosti I njihova tiha tuga. Junaci balade su indi
vidue iz tradicionalnog ivota I njihove su boli nekakao posebne jer nastaju iz ne
razumijevanja na koje nailaze kod svojih najbli ih ili njihove okoline(sluèaj histor
ijskih balada) Najljep e balade obraðuju sukob junaka koji proizilazi iz suprotnosti
tradicionalnih I individualnih normi(Hasanaginica, Hasan-aga, Omer I Merima, Bi
sernaza).
Samo 14.godina nakon to je T.Percy uveo termin balada u knji evnost, u la je u svjets
ku knji evnost bo njaèka balada o Hasanaginici. Ko je zabilje io ovu pjesmu jo uvijek je
u nauci nepoznato, pa se ime njenog zapisivaèa zapravo samo nagaða. Pouzdano se zna
da ju je talijanski opat, bilolog I putopisac Alberto Fortis predoèio u javnosti,
jo 1774. godine u originalu I talijanskom prevodu, u prvom tomu svog èuvenog djela
Viaggio in Dalmazia. Znatno prije Fortisa, u prvim decenijama 18. vijeka bo njaèke b
alade I romance zabilje io je nepoznati zapisivaè Erlangenskog rukopisa.

Kao sakupljaè bo njaèkih usmenih baladnih pjesama s kraja 18. vijeka pojaviæe se jo jedan
stranac, Francuz Marc Rene Bruere Desrivaux, poznat kao dubrovaèki knji evnik Marko
Brueroviæ. Boraveæi kao konzul u gradu velikog vezira, u Travniku, Bruereviæ je ispun
io uputstva svojih pretpostavljenih- da dobro shvati duh stanovnika Bosne to najb
olje potvrðuje njegova rukopisna zbirka koju èine usmene pjesme lirske I baladne, sa
kupljene prete no meðu Bo njacima u Travniku I njegovoj okolini(Hvalila se Hasanaginic
a, Osman-aga na kuli siða e I dr.)
Treæi poznati sakupljaè bo njaèkih usmenih pjesama s kraja 18. vijeka je Dubrovèanin Ðuro F
riæ, katolièki sveæenik I pjesnik latinista. Pjesme koje je publikovao su u prevodu na
latinskom sa po dva stiha u autentiènom jeziku. Znaèajno je da je Feriæ prvi sakupljaè
usmenih pjesama Bo njaka koji sakupljenje pjesme navodi kao muslimanske.Feriæeve mus
limanske pjesme se nalaze u cjelovitom I autentiènom obliku u saèuvanoj rukopisnoj z
birci.
S kraja 18. vijeka potièe I varijanta balade o smrti Omera I Merime, zabilje ena u B
ubukiæevom Po e kom zborniku iz 1798. godine pod latinskim nazivom Divortium, (divorti
um-raskr èe).
U baladama raspoznajemo dva pola koji nikada nisu u harmoniji ili barem u privid
noj harmoniji prouzrokuju sukob dva vremena I prostora u eg- enskog, ali ni ta manje I
ivotnog, I onog znatno ireg mu kog, mu evljevog I junakovog koji karakteri u velike du
sti, brze akcije, rijeèi, velika I nagla osjeæanja, brze I velike odluke- sve to obez
bjeðuje dostojnost za ulazak u historiju I sjeæanje.
U centru balada su individue u svom specifiènom I vremenu I prostoru u odnosu spra
m veæeg I ireg vremena I prostora tradicije. Sukob je u brisanju individualnog nasu
prot tradicionalnom I prvobitnom. Nerazumijevanje dolazi iz tajne I nepoznavanja
pojave drugaèijeg pona anja. Ljepota I ljubav su èinioci koji mogu da izazovu tajnu,
misteriju I zlu kob. One su te koje alju u smrt tj. vuku prema vijeènom svijeta mla
dosti, ljepote I savr enstva. Smrt, dakle, u baladama je data ne kao kraj nego kao
nov poèetak, nada u bolji ivot , ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije ind
ividualno I lijepo. Postoji nada za dobre I zaljubljenje koji su patili, bili pr
oganjani na ovom svijeta da æe biti sretni na drugom svijeta a to je hurija I zalj
ubljenih, ili vilinski svijeta. Tako tradicija iz religije crpi snagu za ivot, I
umjesto pesimizma zraèi optimizmom I nadom da æe dobra rijeè pobijediti, zlo biti nadv
ladano, ako se veæ na njega ukazalo.
Balade a I romance su ku nja ivota u tradiciji, jedna vrsta prolaska kroz ivot, to zn
aèi potisnuti individualne crte a preuzeti tradicionalne ali I znati obnoviti ono
vjeèno mlado zbog èega tradicija uvijek ivi I ne gasi se.

ROMANSE su pripovijedne pjesme novelistièke I vedre sadr ine. Problemi su slièni onim
u baladama, I radnja bi u romansi mogla da ima tragièan zavr etak ali zaokret do kog
a dolazi navodi do sretnog. Sretnom zavr etku prethodi povoljan splet okolnosti, p
remda je osnovni sukob ljubavni I va an je za èitav tok radnje.
U romansama je naglasak na ljubavnom zapletu, na zgodi, na udvaranju, vjeridbi I
zasnivanju braka dvoje mladih ljudi. Radi se dakle o svakodnevnom ivotu odabrano
g mladog para iz tradicionalnog dru tva, o ljubavi mlade djevojke ili mladog junak
a koji se nalaze u procjepu u odnosu na ono to od njih zahtijeva pona anje po tradi
cionalnim normama. Vrlo èesto romansa pripovijeda o njihovoj razlièitosti, o njihovi
m pripadanjima razlièitim polovima u tradiciji. Zbog toga se oni u romansama vrlo èe
sto I verbalno sukobljavaju. Rijeèi do kojih dolazi izmeðu njih su samo na oko povr in
e I bez dubine, a u biti su vrlo znaèajne I dotièu ivot u tradiciji I dovode u pitanj
e njen kontinuitet. Rje enje u romansama je konvncionalno jer je èitav put takav.
Oèekuje se sretan zavr etak jer su zbivanja od poèetka do kraja dopadljiva. Zbog ozbil
jnosti problema tradicijske prirode moglo bi se skrenuti u tragiku ali postoji k
onvencija koja diktira dogaðajima I sam kraj. Jer romansa je pripovijest o tradici
onalnom ivotu I njegovom obnavljanju pa je sukob dvoje mladih ljudi trenutaèna borb
a dvije prirodne sile prije ujedinjenja u jedno pred neèim to je starije od ljubavi
, a to je ivot u tradiciji I potreba za jedinstvom. Jer tako treba da bude ako tr
adicija postoji.
Ujediniti se znaèi nadvladati I sebe I druge I pronaèi ono zajednièko to ih spaja, a to
je ljubav I mladost koje su potrebne ne samo njima nego I svijeta oko njih.Bez
njih nema ivota!
Balade I romance usmene knji evnosti se prenose usmenim putem I nikada niti jedna
pjesma tako prenesena nije ista, odnosno nije na isti naèin kazivana. Zato pjesme
u koje su ukljuèeni I tipovi varijanata o Hasan-agi I njegovoj ljubi ili kako smo
mi kazali I taènije pjesme njima sliène , varijante o braæi Moriæima kao I pjesme o smræu
rastavljenim dragim, nisu iskazane na isti naèin.
Stil tradicije one ive koja nastavlja da crpi teme I motive unutar sebe same bazi
rajuæi se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost I èiji se kontinuitet
ne prekida sve dok te vrijednosti postoje odredili su definitivno ono to se danas
u nauci naziva poetika usmene knji evnosti. Te vrijednosti koje su odredile usmen
u knji evnost izviru iz ivota a njeni nosioci stvaraoci I prenosioci nose ih u sebi
. One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice pomoæu njih obja njavaju svije
ta oko sebe I preko njih dose u do samih prapoèetaka svoje historije I prvih vjerova
nja. Balade I romanse kroz poruke nose ostatke iz prvobitnog ureðenja svijeta, dak
le onoga kako bi trebalo da bude. One su odraz strahova, elja I radosti odreðene na
rodonosne grupe.
Nosioci tradicionalnih vrijednosti u pjesmama, prièama I uopæe u usmenoj knji evnosti
su junaci. Oni su sto eri tradicije I obja njavaju njeno postojanje. Oni su njen mod
el, tj. obièan svijeta se u njima ogleda I iz njih crpi snagu za svoj dalji opstan
ak. Njeni junaci nisu obièni ljudi nego imaju kraljevsko ili bo ansko porijeklo I pr
ema tome ne kreæu se u obiènom vremenu I prostoru shvatljivom prosjeènom èovjeku. Njihov
o je vrijeme grandiozno I zadire do poèetka stvaranja tradicije I zbog toga oni su
mudri I sposobni da vode I savjetuju ostale.
Meðutim pote koæa nastaje a tradicija je to dobro primijetila kada se ti sjajni epski
junaci prebace u svakida nji ivot, u granice èardaka, sokaka, avlije, u odaje I kada
se nasuprot njima naðu one ene koje olièavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se odvi
a u u em vremenu I prostoru. Pol majki, supruga I sestara, nosioca takvog ivota sto
ji nasuprot polu junaka. Nasuprot njima I njihovim dru tvenim I praktiènim normama k
oje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena I prostora dolaz
i u dileme vezane za njegovo postojanje. Njihove prirodne vrijednosti bivaju pol
juljane jer u pitanju je njegov naèin shvatanja I poimanja, zasnovan na brzim I pl
ahovitim reakcijama, pogubnim za enski svijeta.
Razlièito od junaka kakvog sreæemo u epskim pjesmama, gdje je on prikazan kao model-
junak, junak u baladi je problem sam za sebe I za druge. To odreðuje baladu kao anr
, njen svijeta I junake u njoj. Naime to nisu prvenstveno pjesme o enama nego pje
sme o junacima. Oni su ti koji trebaju biti model po prirodnom odabiru I stoga i
h je dru tvo kao takve prihvatilo. Pjesme kao to su balade I romanse pjevaju o te koæam
a I nastojanjima junaka da odr e svoj status u svakida njem ivotu I o njihovim napori
ma da se odr e u onom za to su preodreðeni.
Balade I romanse pjevaju prete no ene I one ensko viðenje junaka, daleko od bitaka s l
jutim neprijateljima, od borbi za vlast I junakovog kodeksa èasti u znaèajnim histor
ijskim trenucima. Pjesme, a naroèito balade prièaju o junakovom hvatanju u ko tac sa d
rugim vremenom I prostorom, tj. enskim, mada svakida nji, ni ta manje znaèajan za tradi
ciju. U ravnote i junakovog vremena I prostora s jedne strane I enskog, eninog s dru
ge, le i dobrobit zajednice I njenih vrijednosti. Tu su temelji porodice. Balade p
jevaju o junakovoj nemoæi da u svakom trenutku bude model za sebe I druge I da se
pona a po pravilima tradicije, kao jedan od glavnih oslonaca. U tom je su tina balad
e, ,iz toga proizilaze njene sumornosti I ilavost. Tu le i kljuè razumijevanja balade
alosna pjesanca plemenite Hasanaginice I mnogih drugih balada: etao se aga Hasan-
aga, Kad se o eni Hasan-aga Tu je iskazana nemoæ junaka da shvati drugi pol, enski I nj
egovu vrijednost, a misleæi da mo e vladati mje ajuæi dvije razlièite norme I vrijednosti.
Istovremeno je iskazana njegova nemoæ da ostavi eni slobodu da vlada u svom svijet
a èardaka I sokaka I da ne nameæe svoj iroki historijski vrijeme I prostor.

Njegova nemoæ takoðe da shvati enu ne kao slabo biæe veæ kao jaku liènost sa voljom kao t
e njegova, koja je podreðena tradicionalnom dru tvu I vlastitim odnosima I on bi tre
bao stoga da prizna da su poslovi koje ona radi kao I brige koje je prate isto t
oliko va ni jer ona kroz njih stvara I u njih utkiva svoju sudbinu kao I sudbinu b
li njih. To su saasvim obièni poslovi jedne ene èiji ivot se prije svega odvija u kuæi: v
z, tkanje, odr avanje reda u kuæi, pa èak I gledanje kroz prozor. Uz sve to u njoj se
bude razlièita osjeæanja, predosjeæaji, ona razmi lja o svojoj porodici, porodici iz koj
e je do la, o sreæi koju je stekla ili o drami koju nasluèuje. A u centru su tih drama
koje su najsna niji poticaji baladnih iskaza, mu , brat, vjerenik, djever. Zato pro
blem nastaje èim junak shvati prirodu svoje saputnice I prestane joj nametati svoj
u volju koja izvire iz drugog ivota I drugih prilika koje ne poznaju kompromis. A
enina je uloga u tradicionalnom dru tvu biti spremna na izmirenjei kompromis da bi
opstale tradicionalne norme.

Hasaan-aga, u najljep oj baladi alosna pjesanca plemenite Hasanaginice je pokretaè ra


dnje iz èijeg poimanja svijeta nastaju nesreæe za sve. On je postao problem jer je h
tio ratnièki I junaèki da potèini sve, pa I ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je
protumaèio pogre no na svoj plahovit naèin I ne razumijevajuæi ga elio je, nju, savoju su
prugu koja ga nije posjetila u gori a koju je tako arko oèekivao potèiniti, prisiliti
da prihvati njegovu vlast I okvire njegovog vremena I prostora. On nije tjeran
vlastitim emocijama I stanjem koje su prouzrokovale gorke rane, mogao da shvati
svoju ljubu kao enu-liènost I kao sebi ravnu. Mogli bismo reæi da ju je htio podvesti
pod svoje norme I vrijednosti junaka ratnika. Tako je Hasan aga postao problem
za sebe I svoju okolinu, ne pona ajuæi se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija
vidi I od njega oèekuje. Sam poèetak pjesme:
ta bijeli u gori zelenoj?
Al su sn-jezi al su labudovi?
Da su sn-jeziveæ bi okopnili,
labudovi veæ bi poletjeli.
Nisu sn-jezi, nit su labudovi,
nego ator age Hasan-age.
upuæuje na ranjeno osjeæanje junaka, prirodnog, plahovitog, èije je I srce ranjeno, ta
ko da on nosi ranu na sebi I u sebi. Njegova rana je kako da spoji prirodno I ve
liko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnika I supruga I oca to je alegorija j
unakove povezanosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu poticanja vremena.
Njegovo osjeæanje se pokazuje èak jaèim I razornijim od prirode kojom treba da vlada,
jer pjesma ka e:
Da su sn-jezi veæ bi okopnili
labudovi veæ bi poletjeli.

Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje I skriva svoju stvarnu ranu, svoj pro
blem, lièi na jednog drugog junaka, Ahila, isto ranjenog I isto vrlo ljutog na dru
ge to su dirnuli u njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginice je njena
priroda. Nije sluèajno to je iskazan nakon opisa njegovih rana. Dva svijeta su sta
vljenja uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijeta prirode u kome se nalazi H
asan-aga, ranjen u atoru I tradicionalno dru tvo majke, sestre, I ljube. Ti ina Hasan
aginice I njena rijeè koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina je svijeta koji
ne probija individualnost drugih I to je razlog to ne postoji niko ko æe nadvladat
i situaciju I znati rijeèju, a onda djelom podstaknuti druge da djeluju onako kako
je tradicija veæ odredila ono najbolje za sve njih I za ivot same tradicije.
Junak koji se vraæa iz rata I koji ka njava majku to se oglu ila o njegovu rijeè kako da
postupi prema mladoj eni, junak postaje plahovit I ubija majku premda nije smio t
o uèiniti jer su njoj dovoljna kazna da je tjera iz doma I rijeèi koje joj upuæuje. ena
je ta koja treba da miri, da tradicijski moral, a pred junacima su veæi zadaci. A
li I ona mo e biti ranjena I svojoj ranjenoj individualnosti preæi okvire koje joj j
e tradicija nametnula. I tada nastaje problem, drama nekada fatalnih razmjera u
njegovom sukobljavanju sa junakom I drugima iz okoline.
Takve su junakinje u pjesmama San usnila Hasanaginica I etao se aga Hasan-aga I u
nekim drugim u kojima one, u svojoj individualnosti, zaboravljaju svoju ulogu m
irnog oslonca na tradicionalne norme I plahovito prekoraèuju na drugu prirodnu str
anu, u drugi prirodni tok nesputavanih strasti koje ne i èezavaju nip red èim u njegov
om ranjenom biæu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga, u svom ranjenom s
rcu nosi toliku bol I razoèarenje da u ljutnji izrièe stra nu kletvu protiv svog roðenog
djeteta, I na taj naèin ulazi u krug ranjenih grèkih junakinja kakva je Medeja, Sunèe
va unuka. A bilo je prirodno, po normama tradicije da ne reaguje tako plahovito,
do neprirodnog. Trebalo je da ona kao sve ene iz tradicije na eg podneblja reaguje
kao sestra u jednoj od najranije zabilje enih pjesama u ovom izboruVino pije aga(
H)Asan-aga. U ovoj posljednjoj pjesmi junakinja pokazuje stalo enost I iskustvo ge
neracija I njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovitom postupku pr
ema supruzi ali I prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme ivot sebi obraæajuæi
mu se rijeèima:
I dosad su kade opravljane
Al se nisu junaci morili.

Balade o rastavljenim dragim, kao to je balada Omer I Merima, voljeli se a rastav


i e ih, jo su jedan krug pjesama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti I one
govore o bolnim, tragiènim sukobima u porodici I razdvajaju dvoje ljudi koji se vo
le I koji odlaze u smrt zbog nemoguænosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj gru
pi pjesama junaci I junakinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se
manifestira izvan, u liku majke, èuvara porodiènog statusa koja iz religije I tradi
cije crpi dru tveni I stvarno. Ovdje je prirodno u liku nesretnog junaka I njegove
prirodne odabranice.
Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaèetku I prema tome u njenoj najljep oj
nevinosti I dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom svijeta, ali prirodni t
ok stvari je na njihovoj strain. U zagrobonom ivotu ih èeka vjeèna sreæa jer po tradici
ji I religiji onaj drugi svijet je istinski a potrebno je da se obnavlja mladim,
lijepim, I neobiènim stvorenjima, suvi e lijepim I dobrim za ovaj obièan svijeta. Tak
o pjesma Kolo igra na sred Sarajeva govori o nadnaravnoj, onozemaljskoj ljepoti
djevojke Fate kojoj je sudbinom odreðeno da ode rano na onaj svijeta kako bi ga os
vje ila I sama bila sretnija u njemu sa odabranim ljepoticama toga svijeta, njegov
im miljenicama, hurijama koje su joj ravne.
Ovaj svijeta je za nju kako to tradicija osjeæa, stran kao to je I njemu strana nje
na ljepota. Tradicija I priroda su htjele da odabrani umru mladi I ostanu vjeèno m
ladi, u cvijetu djevoja tva, momkovanja I neoskrvljenosti. Tako su ovaj svijeta na
pustili Omer I Merima, a tradicija je povezala mladost I smrt , ivot I smrt I dal
ai m novi smisao da kao ne to vrijedno sjeæanja ostanu u tradiciji ivjeti dugo vremen
a, da nikada neo stare I uvijek budu prekrasni I mladi to I jeste simbol tradicij
e.
Ljubav se obièno povezuje sa religijom I mladi zaljubljeni su u bliskoj vezi da na
dnaravnim, ali nikada u svojoj ljubavi nisu protiv religije I njenih normi. Ako
se to I desi, to je znak da je ljubav iza la iz svog prirodnog, tradicijskog I u la
u individualni I hiroviti tok stvari. Takvu pjesmu pronalazimo u zbirci STIPE BO
TICEA-Dva se draga na livadi ljube(Biserno uresje), u kojoj djevojka kune sve po
redu, od livade do d eneta I hod e jer su njenoj majci izdali njenu tajnu ljubav. O
va hercegovaèka balada, saèuvana u hrvatskoj sredini pokazuje da su baladne pjesme s
poj individualnog I tradicionalno-kolektivnog I da individualno izranja remeteæi r
avnote u izmeðu individue I tradicije kojoj ona pripada.
Vrijednost bo njaèke balade uvelièava muslimanska historijska balada koja je dala jo uv
ijek neocijenjen doprinos ju noslavenskim baladama s historijskom pozadinom. Bo njaèke
historijske balade su autentiène I znaèajno doprinose odreðenju historijske balade. O
ne to èine I kada se odnose na pojedinaèna zbivanja o kojima svjedoèe usamljenim zapis
ima: Sunce zaðe a mjesec izaðe, Banjaluko, velika alosti, a nemjerljivo doprinose vel
ikom skupinom varijanata I usmene predaje o pogubljenju braæe Moriæa I sarajevskoj Mo
riæa buni .
Braæa Moriæi su pogubljeni u sarajevskoj tvrðavi u mjesecu martu 1757. godine. Bili su
najugledniji predstavnici sarajevskog esnafa I domaæih janjièara, I kao takvi su se
suprotstavili brojnim ekonomskim I drugim nametima to su ih centralna vlast I nj
eni nosioci nametnuli u petoj I estoj deceniji 18. vijeka u Bosni. Stoga si im za
stupnici centralne vlasti I dosudili brzu smrt davljenjem.
Sve saèuvane varijante zajedno I fragmenti kao I prozna predaja, predstavljaju his
torijsko sjeæanje, pamæenjem tvore, èine rekonstrukciju povijesti a izvorni povijesni
podaci potvrdiæe ovu povijest kasnije I stvarno I simbolièno. Stvarno na taj naèin to èe
potvrditi njihovu nasilnu smrt davljenjem, simbolièno to èe ih u nekim varijantama sp
asiti. Takoðer, historijski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja inspirisala
pjevaèe da ovjekoveèe detalj poku aja spasavanja Moriæa, a njihov stvarni tragièni kraj ih
je zauvijek vratio u ivot balade, u narodno pamæenje.
Narativnost ili osobitost prièanja historijskih balada rezultirala je iz njihove s
na ne povijesne utemeljenosti pa je ovo karakteristika izrazitih historijskih bala
da, kakva I jeste pjesma o Moriæima u krugu varijanata. Optimizam u poruci ove bal
ade I pored toga to su braæa Moriæi pogubljeni u trenutku kada je stigao ferman o nji
hovim pomilovanju I kada su za njih jamèili brojni stanovnici Sarajeva njena je sn
aga koju su pjesnici, razlièiti pjevaèi I prenosioci uporno èuvali.

Usmene pjesme dio su tradicijskog naslijeða i spadaju u one produkte duhovnog stva
ranja koje je karakterisalo kroz stoljeæa, uvijek na specifièan naèin, odreðenu plemensk
u, etnièku, konfesionalnu ili nacionalnu grupu. Njihova specifiènost je odreðena prije
svega naèinom nastanka i naèinom preno enja, po kome su, danas, gotovo svugdje u svij
etu, nominirane kao usmene pjesme. Ovaj tekst baziran je na analizi primjera bo nj
aèkih balada.*
Bo njaci imaju veoma razvijenu usmenu tradiciju i usmena lirskonarativna poezija,
kao i lirika i epika, sna no karakteri e njihovu duhovnu kulturu. Pjesme koje smo od
abrali kao primjere lirskonarativnih pjesama o kojima æemo ovdje govoriti, a dovod
eæi ih u vezu s pojedincem, porodicom i dru tvom kao sredinama u kojima su na le svoje
osnovne poticaje predstavljaju najljep e i najtu nije usmene pjesme. To su balade.
Balade kao i romanse i druge njima sliène narativne pjesme koje pripadaju krugu us
menih tradicionalnih pjesama nisu uvijek do kraja anrovski odreðene. U ovom tekstu
odabrali smo pjesme koje nose bitna obilje ja svojih prenosilaca i pokretaèa i svaka
ko je zanimljivo da su te pjesme upravo anrovski najdotjeranije. Imajuæi u vidu da
govorimo o bo njaèkoj usmenoj tradiciji moramo pretpostaviti da je upravo opæi nivo ku
lture koji odreðuje prisustvo pismenosti ne samo u datom trenutku bilje enja tradici
je veæ i od ranije, kao i civilizacijski nivo ostvaren uticajem date religije bitn
o odredio do nivoa anra, najznaèajnije grupe baladnih pjesama Bo njaka. Jednostavnije
kazano, pjesme koje æemo predstaviti kao primjere uzore nose obilje ja svojih bitni
h prenosilaca i pokretaèa a uz to su anrovski najdotjeranije. Sve nas ovo uvodi u t
eoriju ove vrste.
Ta teorija nam omoguæuje da uoèimo sljedeæe: izvanrednoj kreaciji odgovaraju s druge s
trane jasno odreðeni stvaraoci prenosioci usmenih pjesama: individue, talentovani
pojedinci povezani s porodicom i dru tvom, koji im pru aju glavnu inspiraciju. Preno
sioci i sustvaraoci usmenih pjesama razlikuju se od stvaralaca umjetnièke ili pisa
ne knji evnosti. Stvaralac prenosilac usmene pjesme rekreira ili ponovo stvara po sj
eæanju ono to je èuo da se pjeva ili kazuje. Kao pojedinac, on je u ovoj vrsti pjesam
a èesto slobodniji od pjevaèa stvaraoca u epskoj pjesmi. Pjevaèi stvaraoci prenosioci
balada kao individue probijaju se kroz iru zajednicu kojoj pripadaju, kroz porodi
cu i dru tvo, dopiru do individua, tih regulatora vlastitih liènosti, te do onih koj
e ih inspiri u. Prenosioci prenose usmene pjesme po principu imitacije predstavlja
nja svijeta. Za pisce umjetnièke knji evnosti imitacija prolazi kroz njihove vlastit
e stavove i mi ljenja i to gledanje datira jo od Aristotela. Pisci umjetnièke knji evno
sti u sebi nalaze uzor za svijet koji predstavljaju. Porodica kao inspiracija pj
evaèima je kategorija koja po tuje norme tradicije, bez rezerve, i pjevaè prenosilac k
ao individua, i individua u porodici koja mu daje poticaj za pjesmu utièu na ono to
on konaèno ispjeva ili saopæi. Dru tvo, ira zajednica, religijom - bo njaèka zajednica is
amskom religijom - posti e stabilan odnos prema tradiciji, a pojedinca vezuje za s
ebe kroz edukovanu porodicu. U sluèaju kada govorimo o bo njaèkoj porodici koja je edu
kovana, mislimo na porodicu koja je èvrsto povezana i pridr ava se tradicionalnih no
rmi pona anja i ivljenja koliko i islamskih propisa. Tradicija i religija èvrsto pove
zane utièu na identitet i odreðuju ga kroz dugi povijesni tok. Pri tome ne treba zan
emariti transformacije tradicije i varijacije odnosa pojedinca prema religiji. I
onda kada se tradicija znaèajno mijenja, transformi e, kada odnos prema religiji po
staje distanciran, svijest o tradiciji i religiji mo e biti, uvjetno reèeno, veoma p
ostojana i tradicija nastavlja da igra svoju ulogu. U tome je znaèaj duhovne kultu
re koja ostavlja poruke. Drugim rijeèima mo emo kazati da je religija u odreðenim sred
inama i odreðenim periodima bila vidljiva i nevidljiva, to jeste njeno prisustvo j
e bilo vidljivo i nevidljivo
Duhovna kultura je svjedoèanstvo o vrijednostima, o razvojnom putu i duhovnog i ma
terijalnog ivota jedne narodnosne grupe, o njenoj pro losti i njenoj buduænosti.
Putanja bo njaèkih pjevaèa stvaralaca, junaka i junakinja u baladama koje su nam pjevaèi
i pjevaèice prenijeli, povijesne i intimne putanje bo njaèkih porodica i bo njaèkog dru tv
koje su ovi pjevaèi opjevali, pru aju izvanredne umjetnièke do ivljaje i pouke o putu k
oji je pro ao jedan mali balkanski narod, a nagovje tavaju i onaj kojim kreæe.
Balada kao dio lirskonarativnog anra postoji i u pisanoj i u usmenoj knji evnosti.
Tokom stoljeæa oznaèavala je razlièite anrove, odnosno razlièite forme baladnog anra. Pro
vaoci su najèe æe isticali njen lirsku, epsku i dramsku osobenost. Baladu zapravo kara
kteri e naracija specifiènog izra aja i oblika. Mo emo kazati da je tom naracijom iskaza
no isku avanje modela ivota kroz primjere koji se fokusiraju. U baladi postoji domi
nantan lirski izra aj, ali ne uvijek u smislu osjeæanja, veæ je to ne to neodreðeno, nagov
ije teno, iz dubine èovjekove egzistencije. To je ono tajnovito to je kao karakterist
ièno za baladu naveo Goethe. Lirsko emotivno u baladi utièe na jezgrovitost naracije
ali je istovremeno omeðuje misterijom i nedoreèeno æu. Na taj naèin prenosilac usmenih ba
lada sposobno æu da prenese, da rekreira iz tradicije, unosi i vlastiti odnos prema
naslijeðenom. Taj smisao za tajnovitost individualna je oznaka prenosioca tradicio
nalne balade i tu je veliki raspon udjela talentovanih prenosilaca. Epsko u citi
ranom smislu imitacije predstavljanja svijeta (mimezis) u baladi vi e je prisutno
u kompoziciji i prenosioci balada pose u za epskim shemama najèe æe kada ele da iska u nek
povijesne slike. Ali dogaða se i da je vidna epska dimenzija u baladi kod slabiji
h prenosilaca. Dramsko u smislu stvaranja konflikta meðu individuama u baladi veom
a je bitno, utièe na stvaranje problema, na njegov razvoj i uspon. Balada u usmeno
j knji evnosti razlikuje se od naroda do naroda. Sam termin balada u literaturu i
nauku uveo je Englez Thomas Percy 1761. godine, a usvojen je, od kraja 19. vijek
a. Samo èetrnaest godina nakon to je Percy uveo termin balada u knji evnost, bo njaèka ba
lada o Hasanaginici ulazi u svjetsku knji evnost.
Bo njaèku individuu, porodicu i dru tvo izrazito prepoznajemo u nekoliko krugova najpo
znatijih bo njaèkih balada. To su:
1. alosna pjesanca plemenite Hasanaginice i pjesme koje su njoj blizu;
2. Balada o Moriæima i jo neke druge historijske balade;
3. Balade o nasilno rastavljenim dragim ili Smrt Omera i Merime u krugu varijana
ta.
Primjeri odabrani kao reprezentanti ovih grupa ukazuju istovremeno na bitne ozna
ke balade kao vrste. Upravo u odabranim primjerima zapa amo teoretske probleme bal
ade. Problem koji se u baladi tretira samo je naznaèen, gotovo do nepostojanja, a
uzrok sukoba kao jedna od bitnih oznaka balade èesto je toliko umotan u tajnovito
ili toliko u pozadini da je i nevidljiv. Mada je u teoriji balade prisutno mi ljen
je da su baladne liènosti u pozadini, a dogaðaji, zbivanja u centru, primjeri koje p
redstavljamo pokazuju balade u kojima dominiraju liènosti i njihova tiha tuga. Jun
aci balade su individue iz tradicionalnog ivota i njihove su boli nekako posebne
jer nastaju iz nerazumijevanja na koje nailaze kod najbli ih ili kod njihove okoli
ne (sluèaj posebno karakteristièan za bo njaèke historijske balade). Najljep e balade obrað
ju sukob u junacima proiza ao iz suprotnosti tradicionalnih i individualnih normi
(Hasanaginica, Hasan-aga, Omer i Merima, Bisernaza).
Primjere pjesama koje smo odabrali za ovu priliku odabrali smo iz razloga to oni
svjedoèe o varijantama, a varijante su dokaz njihove usmenosti.
Bilo da je rijeè o tzv. varijantama o Jasan-agi i njegovoj ljubi, odnosno pjesmama
njima sliènim, o varijantama o braæi Moriæima, kao i pjesmama o smræu rastavljenim drag
im, svaki iskaz pjesme je razlièit odnosno drugaèiji. Ovo sve kazano vodi nas u stil
tradicije, one ive koja nastavlja da crpi teme i motive unutar sebe same, bazira
juæi se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost i èiji se kontinuitet ne
prekida sve dok te vrijednosti postoje. Vrijednosti koje odreðuju usmenu knji evnos
t izviru iz ivota, a njeni nosioci, stvaraoci i prenosioci nose ih u sebi. One su
ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice (ovdje se opet pojavljuje bitan ut
icaj individue) pomoæu njih obja njavaju svijet oko sebe, i preko njih dose u do samih
prapoèetaka svoje historije i prvih vjerovanja. Kada na takav naèin prihvatimo bala
de i kada ih tako èitamo onda mo emo kroz njihove poruke da naslutimo ostatke èak i pr
vobitnog ureðenja svijeta, dakle onoga kakav bi trebalo da bude. Balade su odraz s
trahova, elja i radosti odreðene narodnosne grupe.
Islam kao religija i direktno i indirektno, preko duhovne i materijalne kulture,
unosio je posebnosti u usmenu baladu na eg prostora. Materijalno bogatstvo, koje
je rezultat duha odreðenog etnosa, stvaralo je predispozicije za ljepotu koja je b
ila prostor ali i vrijeme za ljubav, koja je, iskazana kroz magiènu rijeè, znaèila raðan
je i ponovno raðanje. Tako poetsko znaèi i bo ansko. To dugo povijesno doba ratovanja
donosilo je mnogo tuge i boli. Rastavljalo je one koji su se voljeli, odvodilo u
nepoznatim pravcima mu eve, oèeve, braæu. Kada su se vraæali, ne tako rijetko, dolazili
su promijenjeni. I naravno: nerazumijevanje dolazi iz tajne i nepoznavanja poja
ve drugaèijeg pona anja. Tako su se rodile mnoge balade, balade bo njaèke sredine. Ovdje
je i odnos prema smrti specifièan, ona je data ne kao kraj nego kao nov poèetak, na
da u bolji ivot, ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije individualno i lij
epo. U mnogim od ovih balada istaknuta je nada za dobre i zaljubljene, koji su p
atili, koji su bili proganjani na ovom svijetu, za njih je ostao otvoren put sreæe
na drugom svijetu, u svijetu hurija i zaljubljenih, ili vilinskom svijetu. Ovo
su oni segmenti poruka balada koji svjedoèe o povezanosti tradicije i religije u t
radicionalnom dru tvu u kome su povezane individua, porodica i dru tvo i u kojima Tr
adicija iz religije crpi snagu za ivot i umjesto pesimizma zraèi optimizmom i nadom
da æe dobra rijeè pobijediti a zlo biti nadvladano, to je takoðer u osnovi mita. Tako
se i dogaða da su nosioci tradicionalnih vrijednosti u usmenim baladama kao i u os
talim vrstama usmene knji evnosti junaci. Premda je dosta ra ireno mi ljenje da usmena
knji evnost insistira na dogaðanju, zbivanju, njeni junaci su sto eri tradicije, njen
model. To poja njava i tendenciju varijanata. Tako junaci balada pripadaju vremen
u i prostoru koje zadire do poèetaka stvaranja tradicije i zbog toga su oni èesto mu
dri, sposobni da vode i savjetuju, ili toliko izuzetni, toliko drugaèiji od svih o
stalih nekakvom svojom unutra njom ljepotom i snagom da za njih i nije ovaj obièni iv
ot. Tradicija i jeste primijetila da nastaju te koæe u sluèajevima kada se sjajni epsk
i junaci prebace u svakida nji ivot, u granice èardaka, sokaka, avlije, u odaje, i ka
da se nasuprot njima naðu ene, koje vi e olièavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se
vija u u em vremenu i prostoru. Pol majki, supruga i sestara nosilaca takvog ivota
stoji nasuprot polu junaka. Nasuprot enama i njihovim dru tvenim i praktiènim normama
, koje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena i prostora do
lazi u dileme vezane za njegovo postojanje. To se zapravo dogaða kada junak-model
npr. Hasan-aga dugo biva odsutan iz kuæe, ratuje po razlièitim boji tima i lijeèi se, na
jzad, od te kih rana u atoru, daleko od porodice. Naravno, on tada iz puno razloga
drugaèije razmi lja i osjeæa. Njegove prirodne vrijednosti bivaju poljuljane jer u pitan
ju je njegov naèin shvatanja i poimanja, ali sada i podstaknut drugim brojnim mome
ntima, novim vremenom i prostorom, i reakcije su tako plahovite da bivaju pogubn
e za enski svijet. Primjeri pokazuju da su ne samo junaci ogledalo stvarnih zbiva
nja veæ su to i situacije koje se ostvaruju njihovim djelovanjem, stoga su ti i od
abrani u baladama u stvari modeli po prirodnom odabiru i tu je razlog da ih je dru t
vo kao takve prihvatilo. Na a Hasanaginica kao liènost i njen suprug Hasan-aga kao l
iènost i primjeri supru nika koje je promatrao prvi koautor tokom posljednjih deset
godina omoguæuju nam upravo komparacijom da saznamo kako je to funkcionisalo bo njaèko
dru tvo preko individue i porodice.
/Kulturno- antropolo ki pogled na savremenu bo njaèku porodicu i dru tvo i individuu u p
orodici i dru tvu neizbje an je u modernom pristupu tradicijskom i njegovom produ etku
u savremenosti. Prvi koautor razraðuje op irnije ovu tezu u predavanjima studentima
u kojima razraðuje ovu temu/.
Svakako je zanimljivo da mo emo porediti porodicu, individuu i dru tvo oslikane u ba
ladama sa porodicom, individuom i dru tvom ne samo u njihovoj savremenosti, njihov
oj stvarnosti nego i sa individuom, porodicom i dru tvom u na e vrijeme. Balade pjev
aju prete no ene i one u njih unose vlastito kreativno, stvaralaèko, one su ensko viðenj
e junaka, daleko od bitaka s ljutim neprijateljima, od borbi za vlast i junakovo
g kodeksa èasti u znaèajnim historijskim trenucima. Tu nekada prepoznajemo junakovo
hvatanje u ko tac sa drugim vremenom i prostorom, tj. enskim, mada svakida njim, ni ta
manje znaèajnim za tradiciju. U ravnote i junakovog vremena i prostora, s jedne stra
ne, i enskog, eninog, s druge, le i dobrobit zajednice i njenih vrijednosti. Tu su t
emelji porodice. / Tu opet ukazujemo na primjere iz osobnog posmatranja dvije po
rodice mladih supru nika u toku 1992. do danas/. Balade pjevaju o junakovoj nemoæi d
a u svakom trenutku bude model za sebe i za druge i da se pona a po pravilima trad
icije, kao jedan od njenih glavnih oslonaca. U tome je su tina balade, i iz toga p
roizlaze njene - sumornost i alovitost. Tu le i kljuè razumijevanja alosne pjesance o
plemenitoj Hasanaginici i mnogih drugih balada. Tu le i kljuè razumijevanja alosne pj
esance i mnogih drugih balada u kojima je iskazana nemoæ junaka da shvati drugi po
l, enski i njegovu vrijednost, kao i njegov stav da mo e vladati mije ajuæi dvije razlièi
te norme i vrijednosti. Istovremeno je iskazana njegova nemoæ da ostavi eni slobodu
da vlada u svom svijetu èardaka i sokaka i da ne nameæe svoje iroko historijsko vrij
eme i prostor. Balada takoðer izra ava junakovu nemoæ da shvati enu ne kao slabo biæe veæ
ao jaku liènost, sa voljom kao to je i njegova, koja je podreðena tradicionalnom dru tv
u i vlastitom odnosu prema drugima, kao i njegovu nemoæ da prizna da su poslovi ko
je ona radi kao i brige koje je prate isto toliko va ni jer ona kroz njih stvara i
u njih utkiva svoju sudbinu kao i sudbinu bli njih. U centru tih baladnih drama,
koje su najsna niji poticaj za samoiskaze su: mu , brat, vjerenik, djever. Zato prob
lem nestaje èim junak shvati prirodu svoje saputnice i prestane joj nametati svoju
induvidualnu volju koja izvire iz drugaèijeg ivota i drugaèijih prilika koje ne pozn
aju onaj nevjerovatni, fascinirajuæi, samo tradiciji poznati kompromis koji sve us
klaðuje. Pri tome je enina uloga u tradicionalnom dru tvu biti spremna na izmirenje i
kompromis da bi opstale tradicionalne norme.
Hasan-aga je u baladi pokretaè radnje, ali u trenutku kada se nalazi izvan porodic
e iz njegovog poimanja svijeta nastaju nesreæe za sve. On je postao problem jer je
htio ratnièki i junaèki da potèini sve pa i ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je
protumaèio pogre no, u tom svom novom stanju, a inaèe plahovit, tek sada nije mogao d
a ga razumije. On je elio nju, svoju suprugu koja ga nije posjetila u gori a koju j
e on tako arko oèekivao potèiniti, prisiliti da prihvati njegovu vlast i okvire njego
vog vremena i prostora. On nije gonjen vlastitim emocijama, stanjem koje su prou
zrokovale gorke rane, boji ta preko kojih je pre ao i krv koju je gledao i osjeæao na
vlastitom tijelu on vi e nije bio isti èovjek i nije mogao da shvati svoju ljubu kao
enu liènost i kao sebi ravnu. Mogli bismo kazati da ju je htio podvesti pod norme
i vrijednosti junaka ratnika. Eto tako je Hasan-aga postao problem za sebe i za
svoju okolinu, ne pona ajuæi se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija vidi i od
njeg oèekuje. Veæ sam poèetak pjesme, tom nenadma nom antitezom:
to se b jeli u gori zelenoj?
Al su sn jezi al su labudovi?
Da su sn jezi veæ bi okopnili,
labudovi veæ bi poletjeli.
Nisu sn jezi, nit su labudovi,
nego ator age Hasan-age.
upuæuje na ranjeno osjeæanje junaka, prirodnog, plahovitog, èije je i srce ranjeno, ta
ko da on nosi ranu na sebi i u sebi. Njegova rana je: kako da spoji prirodno i v
eliko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnika i supruga i oca to je alegorija
junakove povezanosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu proticanja vremena
. Njegovo osjeæanje se pokazuje èak jaèim i razornijim od prirode kojom treba da vlada
, jer pjesma ka e:
Da su sn jezi veæ bi okopnili
labudovi veæ bi poletjeli.
Veæ poèetni stihovi ove antiteze nagovje tavaju veliku tragediju koja æe proisteæi naru ava
jem ustaljene harmonije u tradicionalnom svijetu porodice kroz sukob njenih polo
va. Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje nego skriva svoju stvarnu ranu, s
voj problem - lièi na jednog drugog junaka - na Ahila, isto ranjenog i isto vrlo l
jutog na druge to su dirnuli njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginic
e je njena priroda. Nije sluèajno da je iskazan nakon opisa Hasan-aginih rana. Dva
svijeta su stavljena uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijet prirode u koj
em se nalazi Hasan-aga ranjen, u atoru i tradicionalno dru tvo majke, sestre i ljub
e. Ti ina Hasanaginice ili njena rijeè, koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina
je svijeta koji ne probija individualnost drugih i to je razlog to ne postoji ni
ko ko æe nadvladati situaciju i znati rijeèju, a onda i djelom nadvladati druge da d
jeluju onako kako je veæ to tradicija odredila ono najbolje za sve njih i za ivot s
ame tradicije. ena je jaka jer je ona na drugom polu nasuprot mu karcu, a jednako b
itna za ravnote u prirodnih i dru tvenih zakona. Ona bdije da se prirodni model ne u
ru i, ako prirodni zakon popusti, popusti i dru tveni. To su dvije suprotnosti na ko
jima tradicija zasniva svoj ivot i na kojima nastaje balada.
U nekim varijantama koje su blizu alosnoj pjesanci ena je ta koja treba da miri, d
a dr i pod kontrolom one norme pona anja u porodici koje se vezuju za tradicijski mo
ral, a pred junacima su veæi zadaci. Ali i ona mo e biti ranjena i u svojoj ranjenoj
induvidualnosti preæi okvire koje joj je tradicija nametnula. Upravo se to dogaða s
a Hasanaginom ljubom. Premda pod duvakom, pokrivena, ispro ena, na putu ka dvorima
novog supruga ona kr i pravila erijata i muslimanskih svatovskih obièaja, zaustavlja
se pred dvorima biv eg supruga i dariva vlastitu djecu. I tada nastaje problem, drama
fatalnih razmjera u njenom sukobljavanju sa junakom i drugima iz njene okoline.
Takve su junakinje i u nekim drugim pjesmama, koje su blizu alosnoj pjesanici, u
kojima one u svojoj induvidualnosti zaboravljaju svoju ulogu mirnog oslonca na
tradicionalne norme i plahovito prekoraèuju na drugu prirodnu stranu, u drugi, pri
rodni tok nesputavanih strasti, koje ne i èezavaju ni pred èim u njihovom ranjenom biæu.
Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga u svom ranjenom srcu nosi toliku
bol i razoèarenje da u ljutnji izrièe stra nu kletvu protiv svog tek roðenog djeteta, i
na taj naèin ulazi u krug ranjenih grèkih junakinja kakva je Medeja, Sunèeva unuka. Da
kle, i ovdje imamo junakinju koja je iza la iz bosanskomuslimanske tradicije. A u
pjesmi Vino pije aga /H/Asan-aga susreæemo junakinju koja nosi stalo enost i iskustv
o generacija bo njaèkih ena i njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovit
om postupku prema supruzi, ali i prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme iv
ot sebi obraæajuæi mu se rijeèima:
i dosad su kade opravljane
al se nisu junaci morili.
Balade o rastavljenim dragim, pjesme iz grupe Omer i Merima, jo su jedan krug pje
sama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti i one govore o bolnim, tragiènim
sukobima u porodici i razdvajanju dvoje ljudi koji se vole i koji odlaze u smrt
zbog nemoguænosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj grupi pjesama junaci i juna
kinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se manifestira izvana, u l
iku majke, èuvara porodiènog statusa, koja iz religije i tradicije crpi dru tveno i st
varno. Ovdje je prirodno (spontano) u liku nesretnog junaka i njegove prirodne odab
ranice . Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaèetku i, prema tome, u njenoj
najljep oj nevinosti i dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom svijetu, ali pr
irodni tok stvari je na njihovoj strani. U zagrobnom ivotu èeka ih vjeèna sreæa skupa, j
er, po tradiciji i religiji onaj drugi svijet je istinski, a potrebno je da se o
bnavlja mladim, lijepim i neobiènim stvorenjima, suvi e lijepim i dobrim za ovaj obièn
i svijet. Tradicija i priroda nekada ele da odabrani umru mladi i ostanu vjeèno mla
di, u cvijetu djevoja tva, momkovanja i neoskrvnjenosti. Tako su ovaj svijet napus
tili i Omer i Merima, a tradicija je povezala mladost i smrt, ivot i smrt (parado
ksizam drag tradiciji) i dala im nov smisao da kao ne to vrijedno sjeæanja ostanu u
tradiciji ivjeti dugo vremena, da nikada ne ostare i uvijek budu prekrasni i mlad
i, to jeste simbol tradicije.
Mladi i zaljubljeni nikada nisu u svojoj ljubavi protiv religije i njenih normi.

To karakteri e bo njaèku baladu. Ako se i desi da je ljubav iza la iz svog prirodnog, tr


adicijskog i u la u individualni i hiroviti tok stvari, sklad tradicionalnog i rel
igijskog je poremeæen. Kao primjer ove pojave mo e da poslu i pjesma Dva se draga na l
ivadi ljube, u kojoj djevojka sve kune po redu, od livade do d eneta i hod e jer su
njenoj majci izdali njenu tajnu ljubav.
Ova bosanska balada, saèuvana u hrvatskoj sredini u Ravnom u Hercegovini, objavlje
na u antologiji Stipe Botice (Biserno uresje, Zagreb, 1990. Izbor iz hrvatske us
mene ljubavne poezije, str. 262, pjesma 211) pokazuje koliko su balade spoj indi
vidualnog i tradicionalnog kolektivnog i da individulano izranja, ovdje, remeteæi
ravnote u izmeðu individue i tradicije kojoj ona pripada. Balade dovode u pitanje tr
adicijske norme i njihovo obnavljanje i stalno te e vjeèitom povratku.
Vrijednost bo njaèke balade uvelièava muslimanska historijska balada koja je dala jo uv
ijek neocijenjen doprinos ju noslavenskim baladama s historijskom pozadinom. Bo njaèke
historijske balade su autentiène i znaèajno doprinose odreðenju historijske balade. O
ne to èine i kada se odnose na pojedinaèna zbivanja o kojima svjedoèe usamljenim zapis
ima, a nemjerljivo doprinose velikom skupinom varijanata i usmene predaje o pogu
bljenju braæe Moriæa i sarajevskoj Moriæa buni .
Balada o Moriæima u krugu varijanata povezuje sna no individuu, porodicu i dru tvo.
Prilazeæi baladi kao razlièitim varijantskim iskazima zapa amo da ona oslikava posebno
individuu, nizom primjera porodicu, i najzad, svom svojom ukupno æu dru tvo. Braæa Moriæi
su pogubljeni u Sarajevskoj tvrðavi u mjesecu martu 1757. godine. Bili su najugle
dniji predstavnici sarajevskog esnafa i domaæih janjièara, i kao takvi se suprotstav
ili brojnim ekonomskim i drugim nametima to su ih centralna vlast i njeni nosioci
nametnuli u petoj i estoj deceniji 18. vijeka u Bosni. Stoga su im zastupnici ce
ntralne vlasti i dosudili brzu smrt davljenjem. Sve saèuvane varijante zajedno (28
) i fragmenti (9), kao i prozna predaja, predstavljaju historijsko sjeæanje, pamæenj
em tvore, èine rekonstrukciju povijesti, a izvorni povijesni podaci potvrdiæe ovu po
vijest kasnije i stvarno i simbolièno. Stvarno na taj naèin to æe potvrditi njihovu nas
ilnu smrt davljenjem, simbolièno to æe ih u nekim varijantama spasiti. Takoðer, histori
jski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja inspirisala pjevaèe da ovjekovjeèe de
talj poku aja spa avanja Moriæa, a njihov stvarni tragièni kraj ih je zauvijek vratio u i
vot balade, u narodno pamæenje. Narativnost ili osobitost prièanja historijskih bala
da rezultirala je iz njihove sna ne povijesne utemeljenosti pa je ovo karakteristi
ka izrazitih historijskih balada, kakva i jeste pjesma o Moriæima u krugu varijana
ta. Optimizam u poruci ove balade, i pored toga to su braæa Moriæi pogubljeni u trenu
tku kada je stigao ferman o njhovom pomilovanju i kada su za njih jamèili brojni s
tanovnici Sarajeva njena je snaga, koju su pjesnici, razlièiti pjevaèi i prenosioci
uporno èuvali.
Ovu baladu, vi e od Hasanaginice i svih drugih balada, èuvao je individualni prenosilac
, èuvale su sarajevske i druge porodice, èuvalo je nostalgièno bo njaèko dru tvo.
U baladi o Moriæima u krugu njenih varijanata izrastao je lik majke, koja je, izla
zeæi pred javnost kao moæna liènost porodice, sukobljujuæi se sa èar ijom i predstavnicim
tralne vlasti, postala heroina i tragièna liènost. Tako se pribli ila Hasanaginici i s
vojim sinovima, mrtvim herojima, koji su drugi pol balade. Ona pokazuje da junac
i balade moæno probijaju svijet u kome ive likovi jednostavnih narativnih prièanja.
Sinovi imaju prirodnu funkciju, oni su junaci - borci.
Majka ima prirodnu i dru tvenu funkciju. Ona titi sinove i poredak.
Prièa o suprotnim polovima u baladama mimezis je su tine ljudske egzistencije, a pot
vrðujuæi mitsko porijeklo vlastitog ishodi ta ona nosi jakost raðanja i smrti. Suprotni
polovi balada u trenutku kada zatvore ivotni krug potvrðuju vlastitu jednakost u moæi
da raðaju, da pronalaze prolaze, vremena i prostora.
Sli?an popis "formula smrti" mogao bi da se napravi i za druge pesni?ke vrste i
potom me?usobno uporede. U ovoj prilici ukazuje se na opise smrti na osnovu manj
eg broja narodnih balada.
Za razliku od juna?kih pesama u kojima je smrt predvi?eni rizik i neminovni kraj
manje ve?tog junaka, u baladama se smrt spaja sa sudbinom - okon?anje ?ivota pr
edstavlja kaznu za u?injene grehe, stradanje nevinog zbog karakternih slabosti d
rugih, ili neizbe?nu kob kojom vi?e sile naru?avaju prirodni poredak i donose sm
rt ljudima kojima jo? nije vreme za umiranje. U baladama su opisi smrti "ubla?en
iji" nego u epici, ne samo zbog manje surovosti stvarnog umiranja, ve? i zbog sl
o?enije prirode ?anra koji je otvoren za suptilnije prelive ljudskih ose?anja. U
baladama se re?e no u epskim pesmama opisuje sahrana. Sam ?in smrti dovoljno je
iskazan kao zavr?nica baladnih pesama. Smrt krivo nastradalih ili rastavljenih
u pesmi mo?e da se produ?i prikazivanjem onostrane pravde - bo?anskom ?udu ili ?
udesnim preplitanjem bilja nad grobovima.
Postoji nekoliko tipova formula u opisivanju smrti koje su zasnovane na razli?it
im idejama: ispu?tanje, predavanje du?e/razdeljivanje s du?om, padanje (naj?e??e
na crnu zemlju ili zelenu travu) ili neustajanje, prepuklo srce. Relativno retk
o se pojavljuju stihovi sa re?ima: po?inu (po?inu Jane ranjena, Krnjevi? Antolog
ija narodnih balada: 85), umre, umori (pak je ?ur?a umorila, Verkovi?, 6), pogin
u. U nekim mitolo?kim baladama se sre?u epske formule kada se opisuje smrt od ju
da i (samo)vila (ustreli i sl.). U drugim mitolo?kim baladama se ne opisuje sam
?in umiranja, ali se u kontekstu postupaka demona - grabljenje, uzimanje, (h)fat
anje, ispijanje krvi ili jedenje srca - podrazumeva upravo to zna?enje. Smrti ut
apanjem, ve?anjem, (samo)ubistvo ubojnim predmetima mogu biti opisane kao radnje
i bez dodatnog potvr?ivanja samo prestanka ?ivota.
Predstave masovnih smrti sre?u se u pesmama o epidemijama, kao i pesmama o vili
koja zida grad od kostiju, ?umi, moriji, vihoru i drugim demonima. U pesmama o e
pidemijama isti?e se brzina i broj ?rtava. U mitolo?kim baladama naj?e??e ?rtve
su neudate devojke, ne?enjeni momci i deca kao bi?a grani?nih uzrasnih i socijal
nih funkcija.
Povezivanje dve smrti proizilazi iz predstavljanja sudbinske vezanosti momka i d
evojke, zaru?nika i zaru?nice, ili dva brata. Smrt drage ili dragog ne mo?e da p
re?ali osoba koja je izgubila predmet svoje ljubavi. U pesmi ?enidba Mili?a barj
aktara ure?ena mlada se spusti na zemlju, a posle smrti LJeposave u gori, umire
i Mili? u svome domu. U varijantama pesme Smrt Omera i Merime o majci koja ?eni
sina nevoljenom devojkom, narodni pesnik prikazuje prvo smrt mladi?a, a potom i
smrt voljene devojke: To izusti, pa i du?u pusti; Mrtva Mera crnoj zemlji pala (
Vuk I, 343, stih 44, 89). Formula To izusti, pa i du?u pusti javlja se i u drugi
m prilikama kada umiru?i ostavlja poruku - ?elju o na?inu sahrane, ispoved gre?n
ika ili iskaz nevino stradalog, opro?taj, zavet i dr.
Nehoti?na i namerna ljudska sagre?enja u odnosu prema drugima, bezdu?nost i pako
st koja se?e do zlo?ina, dovode do smrti nevinih i odve? osetljivih i posve?enih
. U narodnim baladama to su u najve?em broju slu?ajeva ?ene. Usmeni pesnik uvodi
formulu kojom opisuje smrt uokviravaju?i je psiholo?kim detaljima prili?nim za
konkretnu radnju i predstavljene likove. Majka ne mo?e da izdr?i ?alost za ?erko
m od koje je nasilno odvojena (od jada joj srce prepuknulo, mrtva pala na zemlji
cu crnu, Krnjevi?: 101). Prekost age u baladi Hasanaginica poja?ava emocionalni
pritisak oterane ?ene, te posle grube i nezasnovane zamerke, izre?ene pred decom
- da nije dobra majka, Hasanaginica umire:
Bjelim licem u zemlju udrila
Uput se je s du?om rastavila
Od ?alosti gledaju?i sirote.
U pesmama o nepomirljivom nastojanju majke i ?erke da sebi zadr?e svatovski dar
dolazi do kobne sudbine u kojoj ?erka strada. U pesmi Zaru?nica Laze Radanovi?a
mladu sti?e maj?ina kletva, ona svatovima daje po kitu bosiljka, zaru?niku ko?ul
ju i posle opra?taja izdahne: To izusti, pa du?icu pusti (Vuk II, 7, stih 140).
U baladnim pesmama o smrti nepravedno oklevetanih zaova njihovu pravednost potvr
?uje crkva koja se ?udesno pojavi na mestu pogibije.
Kr?enje tabua izaziva kaznu vi?ih sila - demona, Boga, sudbine, svetaca. U mitol
o?kim baladama ljudi izazivaju smrt kr?e?i neka magijska pravila: kre?u se u pro
storu demona u zabranjeno vreme (npr. no?u, na vilinskim mestima, mu?enje vilins
kog izvora), izgovaraju zabranjene re?i, neodgovaraju?i postupci prema samrtniku
ili pokojniku, i sl. (Koceva BF 1975, 2: 50-62.)
U narativnoj strukturi narodnih pesama u kojima se motiv smrti javlja samo u rea
lnom svetu, smrt naj?e??e predstavlja i kraj si?ea. U epici se radnja okon?ava s
tradanjem junaka na megdanu, dok u baladama i baladnim pesmama smrt donose sudbi
na, ljudska nepravda ili vi?e sile. U motivaciji radnje peva? psiholo?ki, mitski
ili magijski opravdava razvoj radnje, postupke junaka i ishod narativnog toka.
Kletva kao na?in spre?avanja greha ili Bo?ja kazna za kr?enje osnovnih moralnih
zakona ?esto je vezana za ?udo - okamenjivanje, pretvaranje u jezero, trnje, nek
i neljudski lik. Sam preobra?aj gre?nika u ?ivotinjsko obli?je predstavlja metaf
oru smrti, prestanak ljudskog postojanja. Postoji bitna razlika izme?u mesta i z
na?enja motiva smrti u pesmama u kojima postoje onostrana zbivanja (nemogu?nost
da gre?nik umre, prelazak ?ivih u svet mrtvih ili dolazak mrtvih preko granice u
svet ?ivih). Smrt kao spas predstavlja se u pesmama o velikom gre?niku koji je
kudio devojke, razbijao crkve, obljubljivao kume, poni?avao roditelje, ubijao ka
lu?ere. Njemu kroz kosti ni?e trava, meso mu otpada od kostiju, ne primaju ga ni
zemlja ni voda. Duka Senkovi? umre posle ispovesti starcu igumanu Duka o svojim
te?kim gresima, ali se formuli o ispu?tanju du?e dodaje pridev koji odre?uje od
nos narodnog peva?a i celog kolektiva prema njegovim nedelima: to izusti pasku d
u?u pusti (Erlangenski rukopis, 190).
Smrt se gre?niku ukazuje kao spas od vi?egodi?njeg mu?enja u nemogu?nosti da se
po?ine i stupi u svet mrtvih. ?esto se u ovim pesmama kao trenutak smrti kao spa
sa odre?uje trenutak ostvarenja ne?eg nemogu?eg, ali gre?nik, na kraju krajeva u
mre.
Tek ocrtani motivski krugovi i navedene formule u opisu smrti u narodnim baladam
a upu?uju na sistemati?no ispitivanje ?anrovsko-poeti?kih, formulativnih, folklo
risti?kih i etnolingvisti?kih problema. Relevantnost zaklju?aka bila bi u jednom
takvom istra?ivanju ve?a ukoliko bi se korpus tekstova pro?irio i na folklornu
gra?u drugih naroda, a opisi smrti u baladama uporedili sa opisima u drugim ?anr
ovima.
Vukova epsko-lirska pjesma @enidba Mili}a barjaktara ima sva
svojstva balade. Po nekim nau~nicima ovo je na{a najlirskija epska pjesma.
Iako je u osnovi motiv prastarog shvatawa o stradawu zbog neobi~ne qepote,
pjesma ima i svoju realnu istorijsku osnovu. Istorijske su, prije svega,
li~nosti u pjesmi: Vuk Mandu{i}, Mili} Vujadinovi}, Bajo Pivqann, Stojan
Jankovi}. Opisom djevoja~ke qepote i tu`balicom Mili}eve majke za sinom
ova pjesma zaslu`uje posebnu pa`wu u na{oj cijeloj usmenoj i pisanoj
kwi`evnoj ba{tini. Ako uporedimo neke pjesni~ke slike sa drugim usmenopisanim kw
i`evnim djelom, vidje}emo da }emo ovakve i sli~ne opise mo}i
na}i kod Wego{a u Gorskom vijencu i u Bibliji - Pjesma nad pjesmama. Da
poku{amo objasniti: Naime, natprirodnu qepotu posjeduju i Mili} barjaktar
i lijepa nevjesta Qeposava. Oni su prepuni dara, poleta i `ivota. Pjesnik
balade je u Qeposavi vidio nenadma{nu qepotu zbog koje umire i zbog koje ju
je pratila zla kob. Nave{}emodio pjesnikovog opisa wene qepote:
Tanka struka, a visoka stasa,
Kosa joj je kita ibri{ima.
O~i su joj dva draga kamena
Obrvice s mora pijavice
Sred obraza rumena ru~ica
Zubi su joj dva niza bisera
Usta su joj kutija {e}era...
Ovakav sjaj djevoja~ke qepote jedino mo`emo sresti kod Wego{a, koji
za svoju dilber Fatimu ka`e:
O~i su joj dvije zvijezde
lice joj je jutro rumeno
usne su joj ru~om u`dene.
Solomun u svojoj Pjesmi nad pjesmama daje pune slike djevoja~ke qepote
sli~ne ovima.
Mitska qepota mlade Qeposave u na{oj baladi izaziva u ~itaocu
istinsko ~u|ewe i divqewe, a malo kasnije duboki rez u du{i svakog ~ovjeka
jer dolaze kobni trenuci. Naime, Mili} prosi djevojku Qeposavu u Vidu 98 Vuka{
in Ba}ovi}
Mari~i}a, krasna prijateqa, ali su roda urokqiva, {to }e biti fatalno i
za jedno i za drugo. U duboko sjetnom tonu, u praznini ~itao~eve du{e sretamo
`alosno tugovawe Mili}a barjaktara za svojom nevjestom - qepoticom, koja je
preminula u planini - na putu ka wegovom domu. Wegovo jadikovawe je
istovremeno i jedinstvena mu{ka tu`balica, ispuwena jadom i porazom. Wu
Mili} izgovara i kao molbu i kao molitvu da u grobu bude {to lak{e wegovoj
najdra`oj i nesre}noj nevjesti. Evo te tu`balice:
^arna goro, ne budi joj stra{na,
Crna zemqo, ne budi joj te{ka
Vita jelo, pusti {irom grane
Na~ini mi zaru~nici lada,
Kukavico, rano je ne budi
Neka s mirom u zemqi po~iva.
Kada raspravqamo o baladai~nim komponentama, zar nije umjesno se
pitati: Ima li u na{oj cjlokupnoj epici tu`nijih i lirski zapa`enijih i
qep{e iznijansiranih mjesta? Da bi, na `alost, tragedija bila upe~atqivija,
ona se nagovje{tava u najsve~anijem trenutku veseqa u ku}i Vida Mari~i}a.
Da li }e snaga wihove nere}ne qubavi spojiti wihove du{e u novom
`ivotu /jer svaki po~etak ima svoj kraj, a svaki kraj se ostavqa na slobodu
~itaocu da sam procijeni/. Svi oni koji vjeruju u Boga, pravdu i qubav
vjerova}e u to, jer je qubav najve}i dar {to nam ga Bog poklawa. Pokloniti je
drugome nesebi~no, to je savr{enstvo.Svjestan svoje nesre}e i i tuge zbog,
sada ve}, besmislenog trajawa u `ivotu, Mili} predosje}a svoju skoru smrt i
doziva staru majku ovim rije~ima:
No starice, moja slatka majko!
Brzo tr~i dvoru bijelome
Pa mi steri mekanu postequ,
Ni duga~ku ni vrlo {iroku,
Jer ti dugo bolovati ne}u.
Poslije iznenadne smrt nevjeste i mlado`ewe, ponovo se javqa pjesma,
ali potpuno druga~ija: /Naopako kolo povedo{e /@alosnu pjesmu zapjeva{e./
Djevojku su sahranili otkuda se sunce ne ra|a, mlado`ewu, kuda jarko
smiruje se sunce.
Balada se time ne zavr{ava. Slijedi u`asna kukwava majke za sinom.
Majka ostaje sama, bez snahe i bez sina, bez zamjenice i bez sunca svoga. Ostaje

da `ivi u tuzi i nesre}i do kraja `ivota kukaju}i kako kukavica.


Pjesnik kome je dato da ma{tom i talentom pretvori realnost u jezik
simbola, da istori~nost ne zamuti imaginacijom, zavr{ava pjesmu
tu`balicom Mili}eve majke za sinom i snahom. U svojim jadima majci se
pri~iwava da joj ide sin iz lova, da joj nosi lova svakojaka, da joj snaha ide i
da
joj nosi hladne vode:
Ne bi sina, ni od sina glasa,
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ne bi snahe, ni od snahe glasa, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 99
Ve}e majka kuka od `alosti,
Kuka tu`na kako kukavica
A prevr}e kako lastavica
I kuka}e do su|ena dana.
Ove emocije izviru iz one neugasive qepote, na kraju se slivaju na
jednom mjestu. To savr{enstvo dugujemo samom pjesniku, koji je oslu{kivao
srpske tragedije sa svih strana i stvorio najqe{e baladi~ne stihove. Ako se
i mi danas unesemo malo boqe ~ini }e nam se kao da Isus Hristos pla~e iz
utroba srpskih majki i da ga stalno prati Jeremijin pla~.
Balada @enidba Mili}a barjaktara, zajedno sa Hasanaginicom,
Ropstvom Jankovi} Stojana, Smrti majke Jugovi}a i Kosovkom djevojkom -
spada u najqep{a poetska ostvarewa u cjelokupnoj srpskoj epici
Baladi~ne elemente }emo sresti o ogromnoj ve}ini na{ih pjesama.
Malo je wih koje ne sadr`e baladi~ne tonove, ogromne izlive tuge, ili pak,
tragi~ni zavr{etak. Razlike postoje u samim motivima, strukturi likova i
kompoziciji pjesama. Imamo primjera gdje se jedna porodi~na nesre}a u
pjesnikovoj ma{ti tako sna`no probudila i kompoziciono razvila do
vrhunskih umjetni~kih dostignu}a. Najqep{i primjer za ovo je mlada
Hasanaginica.
U samom naslivu @alosna pjesnica plemenite Asanaginice naslu}uje
se zla kob koja }e zadesiti mladu, plemenitu majku koja ni kriva ni du`na zbog
ustaqene grubosti i surovosti samoga vaspitawa u odre|enom vremenu u
muslimanskoj porodici. Ispa{ta plemenita du{a koja na pravdi Boga strada
od svoga mu`a Asan-age. O ovoj izvanredno lijepoj baladi dosta je napisano i
raspravqano u posledwa dva vijeka. Znamo da je italijanski putopisac
Alberto Fortis pjesmu objavio u svom putopisu Put u Dalmaciju i da je ova
`alosna pjesanca bila od tada do danas bila predmet ~e{}ih rasprava,
posebno kada je u pitawu kompozicioni si`e pjesme. Baladi~ni tonovi su jaki
i emocionalno sna`ni, po~iwu ~u|ewem i rekli bismo zavr{avaju ~u|ewem.
Na jednoj strani su oholost i drskost Asan-age, a na drugoj we`no maj~insko
osje}awe i uzvi{ena plemenitost majke Asanaginice.
Wena pravednost je progovorila kroz topla maj~inska osje}awa.
Strada zato {to je pravedna. Wena qubav prema svojoj djeci je stoi~ka,
samo`rtvena. Ni mnogostruka isku{ewa nijesu joj pomutila qubav prema
ro|enoj djeci. Ona sve muke i poni`ewa Do`ivqava i pre`ivqava do jednog
trenutka. Bol i qubav prema djeci ja~i su od svega. Takva qubav je iskonska,
univerzalana i potresna. Pjesma je sva u qepoti i gradacijskom sjaju, snaga joj
je u mogu}em, u smrti od koje ne preza, jer je qubav ja~a, `rtvena,samoubila~ka.
Qubav prema djeci je pobijedila sve i nametnula mno{tvo novih saznawa i
istina o `ivotu. Istina, moramo re}i da je motiv `rtvene qubavi prvenstve
no biblijski motiv, ali je raznim putevima u{ao u na{u kwi`evnost, a time i
kolektivnu svijest samog naroda. Majku prosto lomi i rasta~e tuga za svojom
djecom na jednoj strani, a na drugoj je strah od velike sramote:
Da, moj brate, velike sramote
Gdi me {aqe od petoro dice!
100 Vuka{in Ba}ovi}
Materinska tuga je intonirana u vi{e mahova, a kulminirala je u
pozdravqawu sa malim u be{ici sinom. Baladi~ne slike u sjajnom
pjesnikovom uzletu: zakliwawe brata sestrinskom qubavqu daje ne udaje,
molbene rije~i imotskom kadiji da ponese dug pokriva~, darivawe djece i
napokon smrt. Weno dostojanstveno dr`awe i podno{ewe patwe zavr{ava se
kona~nim krahom nevino stradalog srca ovim stihovima:
Bijelim licem u zemqu udrila,
Usput se je s du{om rastavila
Od `alosti gledaju} sirota.
O poznatoj pjesmi Starca Ra{ka Zidawe Skadra mnogo je pisano.
Upu}ivane su gre{ne osobine i stvaraocu i pjesmi zbog, kako su neki
navodili, varvarskog ~ina. Nas je upravo taj nesre}ni motiv, satkan na
narodnom vjerovawu o odr`avwu temeqa grada, naveo da skrenemo pa`wu na
lirske zamahe, koji su puni ~emera i jada. Opet je rije~ o nesre}noj majci,
nevino stradaloj mladoj Gojkovici, za koga su ostavqeni prozori na dojkama.
Znamo da je ovo motiv o uzi|ivawu qudske `rtve. Tako|e znamo da vu~e
korijen iz davnih vremena, a da je pro`et duhom poznatog starozavjetnog
motiva. Mlada Gojkovica je postala `rtva nevjernih jetrva i djevera i
naj~estitija majka ~ije je mlijeko othranilo osirotjelog sina Jova. Ponovimo
i ovdje te baladi~ne slike:
Ostavi mi prozor na dojkama,
Isturi mi moje b'jele dojke, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 101
Kada do|e moj nejaki Jovo
Kada do|e da podoji dojke...
Najpotresniji momenat u pjesmi je zahtjev mlade nevjeste da joj se
ostavi prozor na o~ima kroz kojega }e pratiti svoga nejakog Jova:
Bogom brate, Rade neimare!
Ostavi mi prozor na o~ima,
Da ja gledam ka bijelu dvoru,
Kad }e mene Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I ovdje je Gojkovica, sli~no mladoj Hasanaginici, bespomo}na, upravo
zato {to se nalazi u ropskom polo`aju. Ona je neza{ti}ena, neiskusna i
nevina, predodre|ena je patrijarhalnim `ivotnim normama da bude
izvr{ilac uloge koja joj je unaprijed namijewena.Ona je uzidana u onaj temeq
na kome }e mo}i da se odr`i grad. Ako bismo za~as pravili pore|ewe ove
pjesme sa Hasanaginicom, odmah }emo se suo~iti sa suprotnostima eti~kih
na~ela mladog Gojka, koji vjeru nije htio da pogazi, a u drugoj pjesmi oholost i
krajwa bezdu{nost Hasanage. U Fortisovoj pjesmi je krivac iskqu~ivi
Hasanaga, a u ovoj su svi krivi, osim mlade Gojkovice. Zato je i postala `rtva
- kao Bo`ije jagwe
Tipi~an primjer balade koja
govori o porodi~nim nevoqama, dubokim okovima kojih ne mo`e da se rije{i,
je Smrt Omera i Merime. Ustaqeni porodi~ni kodeksi stvorili su
zamr{ene ~vorove i neizbje`nu nesre}u. Vole se dvoje mladih, ali majka
presu|uje. Ho}e sina da o`eni drugom djevojkom, koja je i od roda boqega i
prepuna srebra i zlata. Uzalud su mlado`ewina upozorewa /Nije blago ni
srebro ni zlato, ve} je blago {to je srcu drago/. Pjesma je sva u poetskom
sjaju, iskonska qubav kulminirala je u umirawu dvoje mladih. Kulminacija
tuge i bola izra`ena je stihovima:
Spustite ga pred moje dvorove
da ja jadna mrtvoga celivam.
U osnovi balade je poznatu sukob koji se zasniva izme|u sina i majke u
samo poimawu `ivota, nametawe djeci shvatawa i obaveze koje presudi
roditeq na osnovu drugih vi|ewa. I u ovom slu~aju stradaju nevini, jer je
majka gre{na. Wenu krivicu je pjesnik ubla`io poznatim stihovima:
Tu se tuku do dve stare majke
i prokliwu i staro i mlado
ko rastavi i milo i drago.

You might also like