Professional Documents
Culture Documents
Kao sakupljaè bo njaèkih usmenih baladnih pjesama s kraja 18. vijeka pojaviæe se jo jedan
stranac, Francuz Marc Rene Bruere Desrivaux, poznat kao dubrovaèki knji evnik Marko
Brueroviæ. Boraveæi kao konzul u gradu velikog vezira, u Travniku, Bruereviæ je ispun
io uputstva svojih pretpostavljenih- da dobro shvati duh stanovnika Bosne to najb
olje potvrðuje njegova rukopisna zbirka koju èine usmene pjesme lirske I baladne, sa
kupljene prete no meðu Bo njacima u Travniku I njegovoj okolini(Hvalila se Hasanaginic
a, Osman-aga na kuli siða e I dr.)
Treæi poznati sakupljaè bo njaèkih usmenih pjesama s kraja 18. vijeka je Dubrovèanin Ðuro F
riæ, katolièki sveæenik I pjesnik latinista. Pjesme koje je publikovao su u prevodu na
latinskom sa po dva stiha u autentiènom jeziku. Znaèajno je da je Feriæ prvi sakupljaè
usmenih pjesama Bo njaka koji sakupljenje pjesme navodi kao muslimanske.Feriæeve mus
limanske pjesme se nalaze u cjelovitom I autentiènom obliku u saèuvanoj rukopisnoj z
birci.
S kraja 18. vijeka potièe I varijanta balade o smrti Omera I Merime, zabilje ena u B
ubukiæevom Po e kom zborniku iz 1798. godine pod latinskim nazivom Divortium, (divorti
um-raskr èe).
U baladama raspoznajemo dva pola koji nikada nisu u harmoniji ili barem u privid
noj harmoniji prouzrokuju sukob dva vremena I prostora u eg- enskog, ali ni ta manje I
ivotnog, I onog znatno ireg mu kog, mu evljevog I junakovog koji karakteri u velike du
sti, brze akcije, rijeèi, velika I nagla osjeæanja, brze I velike odluke- sve to obez
bjeðuje dostojnost za ulazak u historiju I sjeæanje.
U centru balada su individue u svom specifiènom I vremenu I prostoru u odnosu spra
m veæeg I ireg vremena I prostora tradicije. Sukob je u brisanju individualnog nasu
prot tradicionalnom I prvobitnom. Nerazumijevanje dolazi iz tajne I nepoznavanja
pojave drugaèijeg pona anja. Ljepota I ljubav su èinioci koji mogu da izazovu tajnu,
misteriju I zlu kob. One su te koje alju u smrt tj. vuku prema vijeènom svijeta mla
dosti, ljepote I savr enstva. Smrt, dakle, u baladama je data ne kao kraj nego kao
nov poèetak, nada u bolji ivot , ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije ind
ividualno I lijepo. Postoji nada za dobre I zaljubljenje koji su patili, bili pr
oganjani na ovom svijeta da æe biti sretni na drugom svijeta a to je hurija I zalj
ubljenih, ili vilinski svijeta. Tako tradicija iz religije crpi snagu za ivot, I
umjesto pesimizma zraèi optimizmom I nadom da æe dobra rijeè pobijediti, zlo biti nadv
ladano, ako se veæ na njega ukazalo.
Balade a I romance su ku nja ivota u tradiciji, jedna vrsta prolaska kroz ivot, to zn
aèi potisnuti individualne crte a preuzeti tradicionalne ali I znati obnoviti ono
vjeèno mlado zbog èega tradicija uvijek ivi I ne gasi se.
ROMANSE su pripovijedne pjesme novelistièke I vedre sadr ine. Problemi su slièni onim
u baladama, I radnja bi u romansi mogla da ima tragièan zavr etak ali zaokret do kog
a dolazi navodi do sretnog. Sretnom zavr etku prethodi povoljan splet okolnosti, p
remda je osnovni sukob ljubavni I va an je za èitav tok radnje.
U romansama je naglasak na ljubavnom zapletu, na zgodi, na udvaranju, vjeridbi I
zasnivanju braka dvoje mladih ljudi. Radi se dakle o svakodnevnom ivotu odabrano
g mladog para iz tradicionalnog dru tva, o ljubavi mlade djevojke ili mladog junak
a koji se nalaze u procjepu u odnosu na ono to od njih zahtijeva pona anje po tradi
cionalnim normama. Vrlo èesto romansa pripovijeda o njihovoj razlièitosti, o njihovi
m pripadanjima razlièitim polovima u tradiciji. Zbog toga se oni u romansama vrlo èe
sto I verbalno sukobljavaju. Rijeèi do kojih dolazi izmeðu njih su samo na oko povr in
e I bez dubine, a u biti su vrlo znaèajne I dotièu ivot u tradiciji I dovode u pitanj
e njen kontinuitet. Rje enje u romansama je konvncionalno jer je èitav put takav.
Oèekuje se sretan zavr etak jer su zbivanja od poèetka do kraja dopadljiva. Zbog ozbil
jnosti problema tradicijske prirode moglo bi se skrenuti u tragiku ali postoji k
onvencija koja diktira dogaðajima I sam kraj. Jer romansa je pripovijest o tradici
onalnom ivotu I njegovom obnavljanju pa je sukob dvoje mladih ljudi trenutaèna borb
a dvije prirodne sile prije ujedinjenja u jedno pred neèim to je starije od ljubavi
, a to je ivot u tradiciji I potreba za jedinstvom. Jer tako treba da bude ako tr
adicija postoji.
Ujediniti se znaèi nadvladati I sebe I druge I pronaèi ono zajednièko to ih spaja, a to
je ljubav I mladost koje su potrebne ne samo njima nego I svijeta oko njih.Bez
njih nema ivota!
Balade I romance usmene knji evnosti se prenose usmenim putem I nikada niti jedna
pjesma tako prenesena nije ista, odnosno nije na isti naèin kazivana. Zato pjesme
u koje su ukljuèeni I tipovi varijanata o Hasan-agi I njegovoj ljubi ili kako smo
mi kazali I taènije pjesme njima sliène , varijante o braæi Moriæima kao I pjesme o smræu
rastavljenim dragim, nisu iskazane na isti naèin.
Stil tradicije one ive koja nastavlja da crpi teme I motive unutar sebe same bazi
rajuæi se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost I èiji se kontinuitet
ne prekida sve dok te vrijednosti postoje odredili su definitivno ono to se danas
u nauci naziva poetika usmene knji evnosti. Te vrijednosti koje su odredile usmen
u knji evnost izviru iz ivota a njeni nosioci stvaraoci I prenosioci nose ih u sebi
. One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice pomoæu njih obja njavaju svije
ta oko sebe I preko njih dose u do samih prapoèetaka svoje historije I prvih vjerova
nja. Balade I romanse kroz poruke nose ostatke iz prvobitnog ureðenja svijeta, dak
le onoga kako bi trebalo da bude. One su odraz strahova, elja I radosti odreðene na
rodonosne grupe.
Nosioci tradicionalnih vrijednosti u pjesmama, prièama I uopæe u usmenoj knji evnosti
su junaci. Oni su sto eri tradicije I obja njavaju njeno postojanje. Oni su njen mod
el, tj. obièan svijeta se u njima ogleda I iz njih crpi snagu za svoj dalji opstan
ak. Njeni junaci nisu obièni ljudi nego imaju kraljevsko ili bo ansko porijeklo I pr
ema tome ne kreæu se u obiènom vremenu I prostoru shvatljivom prosjeènom èovjeku. Njihov
o je vrijeme grandiozno I zadire do poèetka stvaranja tradicije I zbog toga oni su
mudri I sposobni da vode I savjetuju ostale.
Meðutim pote koæa nastaje a tradicija je to dobro primijetila kada se ti sjajni epski
junaci prebace u svakida nji ivot, u granice èardaka, sokaka, avlije, u odaje I kada
se nasuprot njima naðu one ene koje olièavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se odvi
a u u em vremenu I prostoru. Pol majki, supruga I sestara, nosioca takvog ivota sto
ji nasuprot polu junaka. Nasuprot njima I njihovim dru tvenim I praktiènim normama k
oje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena I prostora dolaz
i u dileme vezane za njegovo postojanje. Njihove prirodne vrijednosti bivaju pol
juljane jer u pitanju je njegov naèin shvatanja I poimanja, zasnovan na brzim I pl
ahovitim reakcijama, pogubnim za enski svijeta.
Razlièito od junaka kakvog sreæemo u epskim pjesmama, gdje je on prikazan kao model-
junak, junak u baladi je problem sam za sebe I za druge. To odreðuje baladu kao anr
, njen svijeta I junake u njoj. Naime to nisu prvenstveno pjesme o enama nego pje
sme o junacima. Oni su ti koji trebaju biti model po prirodnom odabiru I stoga i
h je dru tvo kao takve prihvatilo. Pjesme kao to su balade I romanse pjevaju o te koæam
a I nastojanjima junaka da odr e svoj status u svakida njem ivotu I o njihovim napori
ma da se odr e u onom za to su preodreðeni.
Balade I romanse pjevaju prete no ene I one ensko viðenje junaka, daleko od bitaka s l
jutim neprijateljima, od borbi za vlast I junakovog kodeksa èasti u znaèajnim histor
ijskim trenucima. Pjesme, a naroèito balade prièaju o junakovom hvatanju u ko tac sa d
rugim vremenom I prostorom, tj. enskim, mada svakida nji, ni ta manje znaèajan za tradi
ciju. U ravnote i junakovog vremena I prostora s jedne strane I enskog, eninog s dru
ge, le i dobrobit zajednice I njenih vrijednosti. Tu su temelji porodice. Balade p
jevaju o junakovoj nemoæi da u svakom trenutku bude model za sebe I druge I da se
pona a po pravilima tradicije, kao jedan od glavnih oslonaca. U tom je su tina balad
e, ,iz toga proizilaze njene sumornosti I ilavost. Tu le i kljuè razumijevanja balade
alosna pjesanca plemenite Hasanaginice I mnogih drugih balada: etao se aga Hasan-
aga, Kad se o eni Hasan-aga Tu je iskazana nemoæ junaka da shvati drugi pol, enski I nj
egovu vrijednost, a misleæi da mo e vladati mje ajuæi dvije razlièite norme I vrijednosti.
Istovremeno je iskazana njegova nemoæ da ostavi eni slobodu da vlada u svom svijet
a èardaka I sokaka I da ne nameæe svoj iroki historijski vrijeme I prostor.
Njegova nemoæ takoðe da shvati enu ne kao slabo biæe veæ kao jaku liènost sa voljom kao t
e njegova, koja je podreðena tradicionalnom dru tvu I vlastitim odnosima I on bi tre
bao stoga da prizna da su poslovi koje ona radi kao I brige koje je prate isto t
oliko va ni jer ona kroz njih stvara I u njih utkiva svoju sudbinu kao I sudbinu b
li njih. To su saasvim obièni poslovi jedne ene èiji ivot se prije svega odvija u kuæi: v
z, tkanje, odr avanje reda u kuæi, pa èak I gledanje kroz prozor. Uz sve to u njoj se
bude razlièita osjeæanja, predosjeæaji, ona razmi lja o svojoj porodici, porodici iz koj
e je do la, o sreæi koju je stekla ili o drami koju nasluèuje. A u centru su tih drama
koje su najsna niji poticaji baladnih iskaza, mu , brat, vjerenik, djever. Zato pro
blem nastaje èim junak shvati prirodu svoje saputnice I prestane joj nametati svoj
u volju koja izvire iz drugog ivota I drugih prilika koje ne poznaju kompromis. A
enina je uloga u tradicionalnom dru tvu biti spremna na izmirenjei kompromis da bi
opstale tradicionalne norme.
Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje I skriva svoju stvarnu ranu, svoj pro
blem, lièi na jednog drugog junaka, Ahila, isto ranjenog I isto vrlo ljutog na dru
ge to su dirnuli u njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginice je njena
priroda. Nije sluèajno to je iskazan nakon opisa njegovih rana. Dva svijeta su sta
vljenja uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijeta prirode u kome se nalazi H
asan-aga, ranjen u atoru I tradicionalno dru tvo majke, sestre, I ljube. Ti ina Hasan
aginice I njena rijeè koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina je svijeta koji
ne probija individualnost drugih I to je razlog to ne postoji niko ko æe nadvladat
i situaciju I znati rijeèju, a onda djelom podstaknuti druge da djeluju onako kako
je tradicija veæ odredila ono najbolje za sve njih I za ivot same tradicije.
Junak koji se vraæa iz rata I koji ka njava majku to se oglu ila o njegovu rijeè kako da
postupi prema mladoj eni, junak postaje plahovit I ubija majku premda nije smio t
o uèiniti jer su njoj dovoljna kazna da je tjera iz doma I rijeèi koje joj upuæuje. ena
je ta koja treba da miri, da tradicijski moral, a pred junacima su veæi zadaci. A
li I ona mo e biti ranjena I svojoj ranjenoj individualnosti preæi okvire koje joj j
e tradicija nametnula. I tada nastaje problem, drama nekada fatalnih razmjera u
njegovom sukobljavanju sa junakom I drugima iz okoline.
Takve su junakinje u pjesmama San usnila Hasanaginica I etao se aga Hasan-aga I u
nekim drugim u kojima one, u svojoj individualnosti, zaboravljaju svoju ulogu m
irnog oslonca na tradicionalne norme I plahovito prekoraèuju na drugu prirodnu str
anu, u drugi prirodni tok nesputavanih strasti koje ne i èezavaju nip red èim u njegov
om ranjenom biæu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga, u svom ranjenom s
rcu nosi toliku bol I razoèarenje da u ljutnji izrièe stra nu kletvu protiv svog roðenog
djeteta, I na taj naèin ulazi u krug ranjenih grèkih junakinja kakva je Medeja, Sunèe
va unuka. A bilo je prirodno, po normama tradicije da ne reaguje tako plahovito,
do neprirodnog. Trebalo je da ona kao sve ene iz tradicije na eg podneblja reaguje
kao sestra u jednoj od najranije zabilje enih pjesama u ovom izboruVino pije aga(
H)Asan-aga. U ovoj posljednjoj pjesmi junakinja pokazuje stalo enost I iskustvo ge
neracija I njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovitom postupku pr
ema supruzi ali I prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme ivot sebi obraæajuæi
mu se rijeèima:
I dosad su kade opravljane
Al se nisu junaci morili.
Usmene pjesme dio su tradicijskog naslijeða i spadaju u one produkte duhovnog stva
ranja koje je karakterisalo kroz stoljeæa, uvijek na specifièan naèin, odreðenu plemensk
u, etnièku, konfesionalnu ili nacionalnu grupu. Njihova specifiènost je odreðena prije
svega naèinom nastanka i naèinom preno enja, po kome su, danas, gotovo svugdje u svij
etu, nominirane kao usmene pjesme. Ovaj tekst baziran je na analizi primjera bo nj
aèkih balada.*
Bo njaci imaju veoma razvijenu usmenu tradiciju i usmena lirskonarativna poezija,
kao i lirika i epika, sna no karakteri e njihovu duhovnu kulturu. Pjesme koje smo od
abrali kao primjere lirskonarativnih pjesama o kojima æemo ovdje govoriti, a dovod
eæi ih u vezu s pojedincem, porodicom i dru tvom kao sredinama u kojima su na le svoje
osnovne poticaje predstavljaju najljep e i najtu nije usmene pjesme. To su balade.
Balade kao i romanse i druge njima sliène narativne pjesme koje pripadaju krugu us
menih tradicionalnih pjesama nisu uvijek do kraja anrovski odreðene. U ovom tekstu
odabrali smo pjesme koje nose bitna obilje ja svojih prenosilaca i pokretaèa i svaka
ko je zanimljivo da su te pjesme upravo anrovski najdotjeranije. Imajuæi u vidu da
govorimo o bo njaèkoj usmenoj tradiciji moramo pretpostaviti da je upravo opæi nivo ku
lture koji odreðuje prisustvo pismenosti ne samo u datom trenutku bilje enja tradici
je veæ i od ranije, kao i civilizacijski nivo ostvaren uticajem date religije bitn
o odredio do nivoa anra, najznaèajnije grupe baladnih pjesama Bo njaka. Jednostavnije
kazano, pjesme koje æemo predstaviti kao primjere uzore nose obilje ja svojih bitni
h prenosilaca i pokretaèa a uz to su anrovski najdotjeranije. Sve nas ovo uvodi u t
eoriju ove vrste.
Ta teorija nam omoguæuje da uoèimo sljedeæe: izvanrednoj kreaciji odgovaraju s druge s
trane jasno odreðeni stvaraoci prenosioci usmenih pjesama: individue, talentovani
pojedinci povezani s porodicom i dru tvom, koji im pru aju glavnu inspiraciju. Preno
sioci i sustvaraoci usmenih pjesama razlikuju se od stvaralaca umjetnièke ili pisa
ne knji evnosti. Stvaralac prenosilac usmene pjesme rekreira ili ponovo stvara po sj
eæanju ono to je èuo da se pjeva ili kazuje. Kao pojedinac, on je u ovoj vrsti pjesam
a èesto slobodniji od pjevaèa stvaraoca u epskoj pjesmi. Pjevaèi stvaraoci prenosioci
balada kao individue probijaju se kroz iru zajednicu kojoj pripadaju, kroz porodi
cu i dru tvo, dopiru do individua, tih regulatora vlastitih liènosti, te do onih koj
e ih inspiri u. Prenosioci prenose usmene pjesme po principu imitacije predstavlja
nja svijeta. Za pisce umjetnièke knji evnosti imitacija prolazi kroz njihove vlastit
e stavove i mi ljenja i to gledanje datira jo od Aristotela. Pisci umjetnièke knji evno
sti u sebi nalaze uzor za svijet koji predstavljaju. Porodica kao inspiracija pj
evaèima je kategorija koja po tuje norme tradicije, bez rezerve, i pjevaè prenosilac k
ao individua, i individua u porodici koja mu daje poticaj za pjesmu utièu na ono to
on konaèno ispjeva ili saopæi. Dru tvo, ira zajednica, religijom - bo njaèka zajednica is
amskom religijom - posti e stabilan odnos prema tradiciji, a pojedinca vezuje za s
ebe kroz edukovanu porodicu. U sluèaju kada govorimo o bo njaèkoj porodici koja je edu
kovana, mislimo na porodicu koja je èvrsto povezana i pridr ava se tradicionalnih no
rmi pona anja i ivljenja koliko i islamskih propisa. Tradicija i religija èvrsto pove
zane utièu na identitet i odreðuju ga kroz dugi povijesni tok. Pri tome ne treba zan
emariti transformacije tradicije i varijacije odnosa pojedinca prema religiji. I
onda kada se tradicija znaèajno mijenja, transformi e, kada odnos prema religiji po
staje distanciran, svijest o tradiciji i religiji mo e biti, uvjetno reèeno, veoma p
ostojana i tradicija nastavlja da igra svoju ulogu. U tome je znaèaj duhovne kultu
re koja ostavlja poruke. Drugim rijeèima mo emo kazati da je religija u odreðenim sred
inama i odreðenim periodima bila vidljiva i nevidljiva, to jeste njeno prisustvo j
e bilo vidljivo i nevidljivo
Duhovna kultura je svjedoèanstvo o vrijednostima, o razvojnom putu i duhovnog i ma
terijalnog ivota jedne narodnosne grupe, o njenoj pro losti i njenoj buduænosti.
Putanja bo njaèkih pjevaèa stvaralaca, junaka i junakinja u baladama koje su nam pjevaèi
i pjevaèice prenijeli, povijesne i intimne putanje bo njaèkih porodica i bo njaèkog dru tv
koje su ovi pjevaèi opjevali, pru aju izvanredne umjetnièke do ivljaje i pouke o putu k
oji je pro ao jedan mali balkanski narod, a nagovje tavaju i onaj kojim kreæe.
Balada kao dio lirskonarativnog anra postoji i u pisanoj i u usmenoj knji evnosti.
Tokom stoljeæa oznaèavala je razlièite anrove, odnosno razlièite forme baladnog anra. Pro
vaoci su najèe æe isticali njen lirsku, epsku i dramsku osobenost. Baladu zapravo kara
kteri e naracija specifiènog izra aja i oblika. Mo emo kazati da je tom naracijom iskaza
no isku avanje modela ivota kroz primjere koji se fokusiraju. U baladi postoji domi
nantan lirski izra aj, ali ne uvijek u smislu osjeæanja, veæ je to ne to neodreðeno, nagov
ije teno, iz dubine èovjekove egzistencije. To je ono tajnovito to je kao karakterist
ièno za baladu naveo Goethe. Lirsko emotivno u baladi utièe na jezgrovitost naracije
ali je istovremeno omeðuje misterijom i nedoreèeno æu. Na taj naèin prenosilac usmenih ba
lada sposobno æu da prenese, da rekreira iz tradicije, unosi i vlastiti odnos prema
naslijeðenom. Taj smisao za tajnovitost individualna je oznaka prenosioca tradicio
nalne balade i tu je veliki raspon udjela talentovanih prenosilaca. Epsko u citi
ranom smislu imitacije predstavljanja svijeta (mimezis) u baladi vi e je prisutno
u kompoziciji i prenosioci balada pose u za epskim shemama najèe æe kada ele da iska u nek
povijesne slike. Ali dogaða se i da je vidna epska dimenzija u baladi kod slabiji
h prenosilaca. Dramsko u smislu stvaranja konflikta meðu individuama u baladi veom
a je bitno, utièe na stvaranje problema, na njegov razvoj i uspon. Balada u usmeno
j knji evnosti razlikuje se od naroda do naroda. Sam termin balada u literaturu i
nauku uveo je Englez Thomas Percy 1761. godine, a usvojen je, od kraja 19. vijek
a. Samo èetrnaest godina nakon to je Percy uveo termin balada u knji evnost, bo njaèka ba
lada o Hasanaginici ulazi u svjetsku knji evnost.
Bo njaèku individuu, porodicu i dru tvo izrazito prepoznajemo u nekoliko krugova najpo
znatijih bo njaèkih balada. To su:
1. alosna pjesanca plemenite Hasanaginice i pjesme koje su njoj blizu;
2. Balada o Moriæima i jo neke druge historijske balade;
3. Balade o nasilno rastavljenim dragim ili Smrt Omera i Merime u krugu varijana
ta.
Primjeri odabrani kao reprezentanti ovih grupa ukazuju istovremeno na bitne ozna
ke balade kao vrste. Upravo u odabranim primjerima zapa amo teoretske probleme bal
ade. Problem koji se u baladi tretira samo je naznaèen, gotovo do nepostojanja, a
uzrok sukoba kao jedna od bitnih oznaka balade èesto je toliko umotan u tajnovito
ili toliko u pozadini da je i nevidljiv. Mada je u teoriji balade prisutno mi ljen
je da su baladne liènosti u pozadini, a dogaðaji, zbivanja u centru, primjeri koje p
redstavljamo pokazuju balade u kojima dominiraju liènosti i njihova tiha tuga. Jun
aci balade su individue iz tradicionalnog ivota i njihove su boli nekako posebne
jer nastaju iz nerazumijevanja na koje nailaze kod najbli ih ili kod njihove okoli
ne (sluèaj posebno karakteristièan za bo njaèke historijske balade). Najljep e balade obrað
ju sukob u junacima proiza ao iz suprotnosti tradicionalnih i individualnih normi
(Hasanaginica, Hasan-aga, Omer i Merima, Bisernaza).
Primjere pjesama koje smo odabrali za ovu priliku odabrali smo iz razloga to oni
svjedoèe o varijantama, a varijante su dokaz njihove usmenosti.
Bilo da je rijeè o tzv. varijantama o Jasan-agi i njegovoj ljubi, odnosno pjesmama
njima sliènim, o varijantama o braæi Moriæima, kao i pjesmama o smræu rastavljenim drag
im, svaki iskaz pjesme je razlièit odnosno drugaèiji. Ovo sve kazano vodi nas u stil
tradicije, one ive koja nastavlja da crpi teme i motive unutar sebe same, bazira
juæi se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost i èiji se kontinuitet ne
prekida sve dok te vrijednosti postoje. Vrijednosti koje odreðuju usmenu knji evnos
t izviru iz ivota, a njeni nosioci, stvaraoci i prenosioci nose ih u sebi. One su
ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice (ovdje se opet pojavljuje bitan ut
icaj individue) pomoæu njih obja njavaju svijet oko sebe, i preko njih dose u do samih
prapoèetaka svoje historije i prvih vjerovanja. Kada na takav naèin prihvatimo bala
de i kada ih tako èitamo onda mo emo kroz njihove poruke da naslutimo ostatke èak i pr
vobitnog ureðenja svijeta, dakle onoga kakav bi trebalo da bude. Balade su odraz s
trahova, elja i radosti odreðene narodnosne grupe.
Islam kao religija i direktno i indirektno, preko duhovne i materijalne kulture,
unosio je posebnosti u usmenu baladu na eg prostora. Materijalno bogatstvo, koje
je rezultat duha odreðenog etnosa, stvaralo je predispozicije za ljepotu koja je b
ila prostor ali i vrijeme za ljubav, koja je, iskazana kroz magiènu rijeè, znaèila raðan
je i ponovno raðanje. Tako poetsko znaèi i bo ansko. To dugo povijesno doba ratovanja
donosilo je mnogo tuge i boli. Rastavljalo je one koji su se voljeli, odvodilo u
nepoznatim pravcima mu eve, oèeve, braæu. Kada su se vraæali, ne tako rijetko, dolazili
su promijenjeni. I naravno: nerazumijevanje dolazi iz tajne i nepoznavanja poja
ve drugaèijeg pona anja. Tako su se rodile mnoge balade, balade bo njaèke sredine. Ovdje
je i odnos prema smrti specifièan, ona je data ne kao kraj nego kao nov poèetak, na
da u bolji ivot, ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije individualno i lij
epo. U mnogim od ovih balada istaknuta je nada za dobre i zaljubljene, koji su p
atili, koji su bili proganjani na ovom svijetu, za njih je ostao otvoren put sreæe
na drugom svijetu, u svijetu hurija i zaljubljenih, ili vilinskom svijetu. Ovo
su oni segmenti poruka balada koji svjedoèe o povezanosti tradicije i religije u t
radicionalnom dru tvu u kome su povezane individua, porodica i dru tvo i u kojima Tr
adicija iz religije crpi snagu za ivot i umjesto pesimizma zraèi optimizmom i nadom
da æe dobra rijeè pobijediti a zlo biti nadvladano, to je takoðer u osnovi mita. Tako
se i dogaða da su nosioci tradicionalnih vrijednosti u usmenim baladama kao i u os
talim vrstama usmene knji evnosti junaci. Premda je dosta ra ireno mi ljenje da usmena
knji evnost insistira na dogaðanju, zbivanju, njeni junaci su sto eri tradicije, njen
model. To poja njava i tendenciju varijanata. Tako junaci balada pripadaju vremen
u i prostoru koje zadire do poèetaka stvaranja tradicije i zbog toga su oni èesto mu
dri, sposobni da vode i savjetuju, ili toliko izuzetni, toliko drugaèiji od svih o
stalih nekakvom svojom unutra njom ljepotom i snagom da za njih i nije ovaj obièni iv
ot. Tradicija i jeste primijetila da nastaju te koæe u sluèajevima kada se sjajni epsk
i junaci prebace u svakida nji ivot, u granice èardaka, sokaka, avlije, u odaje, i ka
da se nasuprot njima naðu ene, koje vi e olièavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se
vija u u em vremenu i prostoru. Pol majki, supruga i sestara nosilaca takvog ivota
stoji nasuprot polu junaka. Nasuprot enama i njihovim dru tvenim i praktiènim normama
, koje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena i prostora do
lazi u dileme vezane za njegovo postojanje. To se zapravo dogaða kada junak-model
npr. Hasan-aga dugo biva odsutan iz kuæe, ratuje po razlièitim boji tima i lijeèi se, na
jzad, od te kih rana u atoru, daleko od porodice. Naravno, on tada iz puno razloga
drugaèije razmi lja i osjeæa. Njegove prirodne vrijednosti bivaju poljuljane jer u pitan
ju je njegov naèin shvatanja i poimanja, ali sada i podstaknut drugim brojnim mome
ntima, novim vremenom i prostorom, i reakcije su tako plahovite da bivaju pogubn
e za enski svijet. Primjeri pokazuju da su ne samo junaci ogledalo stvarnih zbiva
nja veæ su to i situacije koje se ostvaruju njihovim djelovanjem, stoga su ti i od
abrani u baladama u stvari modeli po prirodnom odabiru i tu je razlog da ih je dru t
vo kao takve prihvatilo. Na a Hasanaginica kao liènost i njen suprug Hasan-aga kao l
iènost i primjeri supru nika koje je promatrao prvi koautor tokom posljednjih deset
godina omoguæuju nam upravo komparacijom da saznamo kako je to funkcionisalo bo njaèko
dru tvo preko individue i porodice.
/Kulturno- antropolo ki pogled na savremenu bo njaèku porodicu i dru tvo i individuu u p
orodici i dru tvu neizbje an je u modernom pristupu tradicijskom i njegovom produ etku
u savremenosti. Prvi koautor razraðuje op irnije ovu tezu u predavanjima studentima
u kojima razraðuje ovu temu/.
Svakako je zanimljivo da mo emo porediti porodicu, individuu i dru tvo oslikane u ba
ladama sa porodicom, individuom i dru tvom ne samo u njihovoj savremenosti, njihov
oj stvarnosti nego i sa individuom, porodicom i dru tvom u na e vrijeme. Balade pjev
aju prete no ene i one u njih unose vlastito kreativno, stvaralaèko, one su ensko viðenj
e junaka, daleko od bitaka s ljutim neprijateljima, od borbi za vlast i junakovo
g kodeksa èasti u znaèajnim historijskim trenucima. Tu nekada prepoznajemo junakovo
hvatanje u ko tac sa drugim vremenom i prostorom, tj. enskim, mada svakida njim, ni ta
manje znaèajnim za tradiciju. U ravnote i junakovog vremena i prostora, s jedne stra
ne, i enskog, eninog, s druge, le i dobrobit zajednice i njenih vrijednosti. Tu su t
emelji porodice. / Tu opet ukazujemo na primjere iz osobnog posmatranja dvije po
rodice mladih supru nika u toku 1992. do danas/. Balade pjevaju o junakovoj nemoæi d
a u svakom trenutku bude model za sebe i za druge i da se pona a po pravilima trad
icije, kao jedan od njenih glavnih oslonaca. U tome je su tina balade, i iz toga p
roizlaze njene - sumornost i alovitost. Tu le i kljuè razumijevanja alosne pjesance o
plemenitoj Hasanaginici i mnogih drugih balada. Tu le i kljuè razumijevanja alosne pj
esance i mnogih drugih balada u kojima je iskazana nemoæ junaka da shvati drugi po
l, enski i njegovu vrijednost, kao i njegov stav da mo e vladati mije ajuæi dvije razlièi
te norme i vrijednosti. Istovremeno je iskazana njegova nemoæ da ostavi eni slobodu
da vlada u svom svijetu èardaka i sokaka i da ne nameæe svoje iroko historijsko vrij
eme i prostor. Balada takoðer izra ava junakovu nemoæ da shvati enu ne kao slabo biæe veæ
ao jaku liènost, sa voljom kao to je i njegova, koja je podreðena tradicionalnom dru tv
u i vlastitom odnosu prema drugima, kao i njegovu nemoæ da prizna da su poslovi ko
je ona radi kao i brige koje je prate isto toliko va ni jer ona kroz njih stvara i
u njih utkiva svoju sudbinu kao i sudbinu bli njih. U centru tih baladnih drama,
koje su najsna niji poticaj za samoiskaze su: mu , brat, vjerenik, djever. Zato prob
lem nestaje èim junak shvati prirodu svoje saputnice i prestane joj nametati svoju
induvidualnu volju koja izvire iz drugaèijeg ivota i drugaèijih prilika koje ne pozn
aju onaj nevjerovatni, fascinirajuæi, samo tradiciji poznati kompromis koji sve us
klaðuje. Pri tome je enina uloga u tradicionalnom dru tvu biti spremna na izmirenje i
kompromis da bi opstale tradicionalne norme.
Hasan-aga je u baladi pokretaè radnje, ali u trenutku kada se nalazi izvan porodic
e iz njegovog poimanja svijeta nastaju nesreæe za sve. On je postao problem jer je
htio ratnièki i junaèki da potèini sve pa i ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je
protumaèio pogre no, u tom svom novom stanju, a inaèe plahovit, tek sada nije mogao d
a ga razumije. On je elio nju, svoju suprugu koja ga nije posjetila u gori a koju j
e on tako arko oèekivao potèiniti, prisiliti da prihvati njegovu vlast i okvire njego
vog vremena i prostora. On nije gonjen vlastitim emocijama, stanjem koje su prou
zrokovale gorke rane, boji ta preko kojih je pre ao i krv koju je gledao i osjeæao na
vlastitom tijelu on vi e nije bio isti èovjek i nije mogao da shvati svoju ljubu kao
enu liènost i kao sebi ravnu. Mogli bismo kazati da ju je htio podvesti pod norme
i vrijednosti junaka ratnika. Eto tako je Hasan-aga postao problem za sebe i za
svoju okolinu, ne pona ajuæi se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija vidi i od
njeg oèekuje. Veæ sam poèetak pjesme, tom nenadma nom antitezom:
to se b jeli u gori zelenoj?
Al su sn jezi al su labudovi?
Da su sn jezi veæ bi okopnili,
labudovi veæ bi poletjeli.
Nisu sn jezi, nit su labudovi,
nego ator age Hasan-age.
upuæuje na ranjeno osjeæanje junaka, prirodnog, plahovitog, èije je i srce ranjeno, ta
ko da on nosi ranu na sebi i u sebi. Njegova rana je: kako da spoji prirodno i v
eliko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnika i supruga i oca to je alegorija
junakove povezanosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu proticanja vremena
. Njegovo osjeæanje se pokazuje èak jaèim i razornijim od prirode kojom treba da vlada
, jer pjesma ka e:
Da su sn jezi veæ bi okopnili
labudovi veæ bi poletjeli.
Veæ poèetni stihovi ove antiteze nagovje tavaju veliku tragediju koja æe proisteæi naru ava
jem ustaljene harmonije u tradicionalnom svijetu porodice kroz sukob njenih polo
va. Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje nego skriva svoju stvarnu ranu, s
voj problem - lièi na jednog drugog junaka - na Ahila, isto ranjenog i isto vrlo l
jutog na druge to su dirnuli njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginic
e je njena priroda. Nije sluèajno da je iskazan nakon opisa Hasan-aginih rana. Dva
svijeta su stavljena uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijet prirode u koj
em se nalazi Hasan-aga ranjen, u atoru i tradicionalno dru tvo majke, sestre i ljub
e. Ti ina Hasanaginice ili njena rijeè, koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina
je svijeta koji ne probija individualnost drugih i to je razlog to ne postoji ni
ko ko æe nadvladati situaciju i znati rijeèju, a onda i djelom nadvladati druge da d
jeluju onako kako je veæ to tradicija odredila ono najbolje za sve njih i za ivot s
ame tradicije. ena je jaka jer je ona na drugom polu nasuprot mu karcu, a jednako b
itna za ravnote u prirodnih i dru tvenih zakona. Ona bdije da se prirodni model ne u
ru i, ako prirodni zakon popusti, popusti i dru tveni. To su dvije suprotnosti na ko
jima tradicija zasniva svoj ivot i na kojima nastaje balada.
U nekim varijantama koje su blizu alosnoj pjesanci ena je ta koja treba da miri, d
a dr i pod kontrolom one norme pona anja u porodici koje se vezuju za tradicijski mo
ral, a pred junacima su veæi zadaci. Ali i ona mo e biti ranjena i u svojoj ranjenoj
induvidualnosti preæi okvire koje joj je tradicija nametnula. Upravo se to dogaða s
a Hasanaginom ljubom. Premda pod duvakom, pokrivena, ispro ena, na putu ka dvorima
novog supruga ona kr i pravila erijata i muslimanskih svatovskih obièaja, zaustavlja
se pred dvorima biv eg supruga i dariva vlastitu djecu. I tada nastaje problem, drama
fatalnih razmjera u njenom sukobljavanju sa junakom i drugima iz njene okoline.
Takve su junakinje i u nekim drugim pjesmama, koje su blizu alosnoj pjesanici, u
kojima one u svojoj induvidualnosti zaboravljaju svoju ulogu mirnog oslonca na
tradicionalne norme i plahovito prekoraèuju na drugu prirodnu stranu, u drugi, pri
rodni tok nesputavanih strasti, koje ne i èezavaju ni pred èim u njihovom ranjenom biæu.
Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga u svom ranjenom srcu nosi toliku
bol i razoèarenje da u ljutnji izrièe stra nu kletvu protiv svog tek roðenog djeteta, i
na taj naèin ulazi u krug ranjenih grèkih junakinja kakva je Medeja, Sunèeva unuka. Da
kle, i ovdje imamo junakinju koja je iza la iz bosanskomuslimanske tradicije. A u
pjesmi Vino pije aga /H/Asan-aga susreæemo junakinju koja nosi stalo enost i iskustv
o generacija bo njaèkih ena i njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovit
om postupku prema supruzi, ali i prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme iv
ot sebi obraæajuæi mu se rijeèima:
i dosad su kade opravljane
al se nisu junaci morili.
Balade o rastavljenim dragim, pjesme iz grupe Omer i Merima, jo su jedan krug pje
sama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti i one govore o bolnim, tragiènim
sukobima u porodici i razdvajanju dvoje ljudi koji se vole i koji odlaze u smrt
zbog nemoguænosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj grupi pjesama junaci i juna
kinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se manifestira izvana, u l
iku majke, èuvara porodiènog statusa, koja iz religije i tradicije crpi dru tveno i st
varno. Ovdje je prirodno (spontano) u liku nesretnog junaka i njegove prirodne odab
ranice . Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaèetku i, prema tome, u njenoj
najljep oj nevinosti i dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom svijetu, ali pr
irodni tok stvari je na njihovoj strani. U zagrobnom ivotu èeka ih vjeèna sreæa skupa, j
er, po tradiciji i religiji onaj drugi svijet je istinski, a potrebno je da se o
bnavlja mladim, lijepim i neobiènim stvorenjima, suvi e lijepim i dobrim za ovaj obièn
i svijet. Tradicija i priroda nekada ele da odabrani umru mladi i ostanu vjeèno mla
di, u cvijetu djevoja tva, momkovanja i neoskrvnjenosti. Tako su ovaj svijet napus
tili i Omer i Merima, a tradicija je povezala mladost i smrt, ivot i smrt (parado
ksizam drag tradiciji) i dala im nov smisao da kao ne to vrijedno sjeæanja ostanu u
tradiciji ivjeti dugo vremena, da nikada ne ostare i uvijek budu prekrasni i mlad
i, to jeste simbol tradicije.
Mladi i zaljubljeni nikada nisu u svojoj ljubavi protiv religije i njenih normi.