UROLOGIJA BUBREG ANATOMIJA lokalizacija: o bubreg križa 12.

rebro, desni malo niže položen nego lijevi o retroperitoneum – iza peritonejske šupljine i ispred jakih mišića stražnje trbušne stijenke  straga • m. kvadratus lumborum (poprijeko smješteni n. ilioingvinalis i hipogastricus) i m. psoas • 12. rebro • pleuralni sinus • plućni parenhim – donji plućni režanj • ošit  medijalno • od lijevog bubrega – aorta • od desnog bubrega – v. cava inf  prednja strana u doticaju sa: • desni bubreg o jetra o debelo crijevo o duodenum o manja površina tankog crijeva • lijevi bubreg o slezena o želudac o gušterača o debelo crijevo o veća površina tankog crijeva o na vrhu svakog bubrega i medijalno nalazi se nadbubrežna žlijezda veličina: o dužina – 11 cm o širina – 5-6 cm o debljina – oko 3 cm građa (izvana prema unutra): o peritoneum o fascia renis (subperitonealno tkivo) – Gerota fascija o masna kapsula – capsula adiposa o vezivna čahura – capsula fibrosa o korteks bubrega pars radiata  nastavlja se na bazu piramida  pars convoluta medula bubrega

-

-

  

o

-

piramide (oblik trokuta)  na vrhovima piramida – papile  strše u nakapnicu pojedine piramide odvojene izdancima kortikalne supstance koji idu sve do hilusa bubrega (columnae renales) o piramida + dio korteksa koji joj pripada  lobus renalis (10-12) o hilus bubrega – VAU (vena. arterija, ureter)  mjesto gdje u bubreg ulazi bubrežna arterija, a izlaze bubrežna vena i ureter  u razini L2 osnovna funkcionalna jedinica – NEFRON: o glomerul – aferentna i eferentna arteriola, kapilarno klupko i Bowmannova čahura  kortikalni

 o

jukstamedularni

o prox zavijeni tubul
Henleova petlja

o distalni zavijeni tubul
o sabirni kanali vaskularna opskrba bubrega: o a. renalis  iz aorte dijeli se na 5 segmentalnih arterija  svaka opskrbljuje jedan segment: • vršak • gornji • srednji • donji • stražnji segment  segmentne arterije i njihovi ogranci ne anastomoziraju o v. renalis  u donju šuplju venu  venska cirkulacija u bubregu bogato anastomozira limfne žile bubrega: o dvije limfne drenaže:  duž glavnih krvnih žila  limfna mreža ograničena na supkapsularni prostor o sjedinjuju se u području hilusa bubrega  ulaze u lateralne aortne limfne čvorove o limfne žile u masnoj kapsuli u svezi su sa supkapsularnom limfnom mrežom inervacija bubrega: o živci (simpatičke – Th10-L1 i od n. vagusa) se protežu od pleksusa renalne aterije uzduž arterija bubrega  njihova uloga nije razjašnjena kirurška anatomija bubrega – pristupi: o lumbotomijska incizija između 11. i 12. rebra – najčešće  ostale postranične incizije: • klasična lumbotomija • lumbodorzalna incizija • transverzalna incizija • pararektalna incizija • lumotomija s resekcijom 12. rebra • interkostalna lumbotomija o transperitonealni pristup – transverzalna incizija (u obliku obrnutog slova V – Chevronova incizija) ili proširena medijalna laparotomija  kad je potreban širok pristup bubregu o incizije bubrežnog parenhima  između glavnih segmentnih arterija  paravaskularne ili transverzalne incizije

-

-

-

INFEKCIJE BUBREGA Akutni pijelonefritis akutna bakterijska infekcija bubrega i pijelona može biti zahvaćen jedan ili oba bubrega uzročnici: o najčešći – E. coli, pseudomonas, proteus putovi širenja infekcije u bubreg: o širenje iz donjih mokraćnih putova o hematogeno širenje rizični čimbenici: o urolitijaza o zastoj urina – divertikuli mjehura, konkrementi u mokraćnom mjehuru, BHP, Ca prostate… o kateteriziranje mjehura o trudnoća (opstrukcija uretera i relaksacija uretera)

-

-

-

-

o kongenitalne anomalije bubrega (potkovasti ili dvostruki bubreg) o VUR klinička slika: o u lumbalnom području jave se nagli i jaki bolovi o zimica, tresavica, visoka temperatura, te eventualno mučnina i povraćanje o mogu biti izraženi simptomi cistitisa – polakizurija, disurija o bolna osjetljivost gornjeg abdomena i donjeg pola bubrega na palpaciju o bolna lumbalna sukusija o urin mutan, ponekad sukrvav dg: o pregled urina – leukociti, leukocitni cilindri, bakterije, st bubrežnog epitela, blaga proteinurija, ponekad eritrociti o mikrobiološki pregled urina – najčešće E. coli o osnovni laboratorij – povišeni leukociti, CRP i ubrzana SE th: o antibiotici – aminoglikozidi, ampicilin, kotrimoksazol, cefalosporini  ako je terapija neuspješna  lijekovi na temelju antibiograma o simptomatska terapija – mirovanje, puno tekućine o nakon smirenja upale – uklanjanje uzroka ako postoji

Kronični pijelonefitis može se razviti iz neizlječivog akutnog pijelonefritisa ili se od početka razvija polagano s kroničnim tijekom i postupnim oštećenjem bubrega klinička slika: o nespecifični znaci bolesti – opća slabost, umor, glavobolja, anoreksija, mučnina, gubitak na težini o povremen porast tjelesne temperature i pojava bolova u lumbalnoj regiji o poliurija i nikturija – nesposobnost koncentracije mokraće o tijekom godina razvija se hipertenzija te kronično zatajenje bubrežne funkcije dg: o interna liječenje: o kirurško liječenje  uklanjanje faktora nastanka bolesti (opstrukcija, kamenci, VUR, anomalije bubrega i odvodnih putova)

-

Karbunkul bubrega (kortikalni apsces) nastaje:

o hematogenim širenjem (najčešće stafilokoka) iz udaljenog primarnog žarišta (furunkul,
ostemijelitis) o iz gnojnog pijelonefritisa – najčešće E. coli, pseudomonas, proteus klinička slika: o zimica, tresavica, intermitentna temperatura i bolovi u lumbalnoj regiji o bolesni bubreg se pipa  bolan na palpaciju dg: o laboratorij:  krv – leukocitoza, ubrzana SE, CRP  urin – često sterilan dok je apsces lokaliziran u kori • piurija i albuminurija se javlja kad se apsces otvori prema čašicama o IVU – potisnuće ili deformacija kanalnog sustava, lučenje kontrasta može biti vrlo slabo zbog edema bubrega o UZV o CT liječenje: o kirurško – ekskohleacija nekrotičnog tkiva i drenaža o iv primjena antibiotika

-

-

Perinefritični apsces - - - - upalni proces u okolini bubrega (perirenalni prostor) uzroci: o najčešće nastaje nakon rupture karbunkula bubrega u perirenalni prostor o komplikacija pionefroze o nakon akutnog pijelonefritisa o infekcija traumatskog perirenalnog hematoma klinička slika: o počinje visokom temperaturom. ubrzana SE i povišen CRP o pregledna rtg snimka abdomena – izbrisana kontura bubrega i mišića psoasa zahvaćene strane zbog retroperitonealnog edema o IVU – uredna ili pokazuje promjene karakteristične za kortikalni apsces ili pionefrozu o UZV – bubreg pomaknut prema gore ili dolje  perirenalno nakupljanje gnoja i edem o punkcija lumbalnog predjela – najčešće se dobije gnoj liječenje: o incizija u lumbalnoj regiji + drenaža o antibiotici Pionefroza - - - teška gnojna upala bubrega i bubrežne nakapnice  bubrežno tkivo gotovo u potpunosti uništeno  bubreg poput vreće ispunjene gnojem nastaje zbog zastoja urina i infekcije  kasna komplikacija hidronefroze: o tuberkulozna pionefroza  tbc dovede do strikture uretera  hidronefroza o kalkulozna pionefroza  kamenac u pijelonu  hidronefroza klinička slika: o vodeći simptomi – piurija i povećanje bubrega koji je bolan pri palpaciji o kod opstrukcije uretera – nalaz urina uredan o opći simptomi – zimica. temperatura dijagnoza: o IVU – slaba funkcija bubrega ili afunkcija o pregledna rtg snimka abdomena – povećana sjena bubrega o UZV bubrega o retrogradna ureteropijelografija – jako proširen kanalni sustav th: o najčešće se učini nefrektomija o nefrotomija i postavljanje drena u bubreg u ovim slučajevima: ako je bolesnik zbog infekcije u teškom općem stanju  ne može izdržati veći op. zahvat  ako bolesnik ima samo jedan bubreg  pionefroza na oba bubrega antibiotici  o Tuberkuloza bubrega nastaje hematogenim putem iz udaljenog. tresavicom i zimicom o javlja se bolna oteklina u lumbalnoj regiji dg: o laboratorij:  leukocitoza. ali se proces najčešće razvija samo u jednom o tbc žarište se razvija u bubrežnom intersticiju  povećava se  može uzrokovati opsežnu destrukciju bubrežnog parenhima . primarnog tuberkuloznog žarišta (najčešće u plućima) češće obolijevaju mlađe osobe bacil zahvaća najčešće oba bubrega. tresavica.

najčešće oko ušća uretera (moguća stenoza ušća)  smanjuje se volumen mjehura razlikujemo 3 stadija tuberkuloze bubrega: o prvi stadij – parenhimni oblik o drugi stadij – ulcerokancerozne promjene o treći stadij – destruktivne promjene o danas taj tijek izmijenjen zbog rane primjene antituberkulotika cijeljenje tuberkuloznih žarišta  stvaranje fibroznog tkiva  ožiljne promjene klinička slika: o u ranoj fazi – nema simptoma ili su oni blagi i nespecifični (umor. supfebrilne temperature. znojenje) o urin – mikrohematurija. ureterokalikostomija. leukociti. cistitis dijagnoza: o pregled urina – urin kiseo. bakteriološka kultura sterilna  kisela sterilna piurija  kultura urina po Lowensteinu o IVU – lokalizacija i opseg procesa o UZV o cistoskopija – promjene na mjehuru o rtg pluća – primarno žarište liječenje: o medikamentno liječenje antituberkuloticima o kirurško liječenje – indicirano kod malog broja bolesnika s uznapredovalim procesom ili komplikacijama  stenoza uretera – pijeloplastika. leukociti  dugo traju o bol u lumbalnoj regiji o epididimitis. eritrociti. nagnječenje ili pregaženje o otvorene – ubodne ili strijelne rane klasifikacija: o lake (75%)  IA kontuzije  IB parenhimsko krvarenje o teške (20%) II A II B II C kritične (5%) -    inkompletna ruptura bubrega s subkapsularnim ekstravazatom inkompletna ruptura bubrega s perirenalnim ekstravazatom kompletna ruptura bubrega s retroperitonealnim ekstravazatom o -  III multiple rupture bubrega ili avulzija hilusa klinička slika: o bolovi i bolna osjetljivost na palpaciju u lumbalnoj regiji .o otvaranje žarišta u kalikse  infekcija se zatim širi iz bubrega u donje mokraćne putove (ureter. mjehur) te genitalne organe o upalni procesi na ureterima  strikture  zapreka u otjecanju mokraće  hidronefroza  tuberkulozna pionefroza  ušće uretera  zjapeće poput rupe za golf o mjehur  ulceracije sluznice. ureterocistostomija  nefrektomija – kod pionefroze  kod malog skvrčenog mjehura – plastično-rekonstruktivni zahvat radi povećanja kapaciteta mjehura (augmentacija mjehura pomoću izolirane vijuge tankog ili debelog crijeva) ili ileum-konduit - - - - OZLJEDE BUBREGA mogu biti: o zatvorene – izravna tupa trauma lumbalnog područja. proteini. prostatitis.

transperitonejski. veći. češći u žena Dvije različite kliničke slike: o kod oboljelih od tuberozne skleroze – bilateralan. slinovnice.. manji o u zdravih – unilateralan. mirovanje. štitnjača. inače parcijalna nefrektomija Angiomiolipom Rijedak benigni tumor. bubreg. . vrlo brzo maligno alterira o razlikujemo onkocitom i onkocitni karcinom Dijagnoza: o Može se dijagnosticirati angiografijom  raspored krvnih žila poput žbica na biciklu o PHD nalaz (konačna dg) Liječenje – kirurško: o nefrektomija – ako je drugi bubreg uredan  odstranjuje se cijeli bubreg.. antibiotici  stalna kontrola općeg stanja i pregled urina o operativna – ako se unatoč transfuziji stanje pogoršava: lumbotomijski. asimptomatski.  eksploracija  nefrektomija  rekonstrukcija (šavovi) / parcijalna nefrektomija komplikacije: o sekundarno krvarenje o renovaskularna hipertenzija  stenoza renalne arterije (ozljeda intime renalne arterije ili pritisak perirenalnog hematoma) o hidronefroza – ako su pijeloureterični vrat ili ureter stisnuti perirenalnim hematomom o nakupljanje urina u retroperitoneumu - - TUMORI BUBREGA Benigni tumori Adenom Najčešći benigni tumor bubrega Uglavnom asimptomatski Dijagnoza postavljena slučajno Smatraju se ranim stadijem adenokarcinoma Liječenje: praćenje sa kirurškim odstranjenjem Onkocitom Tumor pronađen u različitim organima (nadbubreg. lumbo-torakoabd.o otok – posljedica hematoma u retroperitoneumu o hematurija o distenzija abdomena i paralitični ileus – kod opsežnog retroperitonealnog hematoma o simptomi hemoragičnog šoka dijagnostika: o anamneza o klinički pregled o UZV o laboratorijske pretrage – urin  hematurija o Intra Venozna Urografija (IVU) o CT terapija: o konzervativna – transfuzija.) Čini 3-5% tumora bubrega Ponašanje od benignog do malignog. simptomatski ( sa do 25% spontanih ruptura sa krvarenjem) o loše je ako ima puno krvnih žila  češće krvarenje - - - .

kadmij o Kromosomske aberacije: translokacija između kromosma 3 i 8.najčešći tip papilarne (kromofilne) kromofobne sabirnih tubula neuroendokrine neklasificirane .5% svih malignih tumora odraslih o 85% svih primarnih malignih tumora bubrega o Uglavnom se pojavljuje u 5 ili 6 dekadi života o Odnos muškarci .žene je 2:1 Etiologija: o Profesionalna izloženost – azbest.- Dijagnoza: o dijagnosticiraju se uglavnom slučajno pri UZV pregledu abdomena. o > 4 cm parcijalna nefrektomija Ostali: o o o o Leiomiom Hemangiom Lipom Tumor jukstaglomerularnih stanica - - - - Ciste bubrega mogu biti solitarne i multiple u pravilu ne uzrokuju tegobe i hematuriju. otapala. ali ih ne infiltriraju o UZV bubrega o renalna angiografija – avaskularni defekti o svrha pretraga da se isključi tumor th: o kirurški zahvat indiciran o ako se ne može sa sigurnošću razlikovati cista od tumora o ako postoji krvarenje u cistu i uporne infekcije o ako cista jako pritišće bubrežni parenhim o metoda – ekscizija cistične stijenke (fenestracija) Maligni tumori - - - Adenokarcinom Epidemiologija: o 2.narančaste boje o Histološki stanice tumora mogu biti:       Patogeneza: o širenje: “clear cell” . eventualno se javljaju lumbalni bolovi ako je cista velika dg: o IVU – okrugli defekti punjenja koji razmiču kalikse. prisutno kod nasljednog i sporadičnog tipa o Pušenje o Dva nasljedna oblika:  Von Hippel-Lindau bolest  nasljedni papilarni oblik adenokarcinoma bubrega o Unatoč svemu točna etiologija nije poznata! Patologija: o Porijekla iz epitelnih stanica proksimalnih tubula o Makroskopski: žuto. CT metoda izbora Liječenje: o do 4 cm praćenje sa UZV i CT (1 godišnje – rastu sporo).

masno tkivo. hematurija o Nativni rtg. nadbubrežna žlijezda (najčešće mjesto metastaza) + limfadenektomija (l. renalis. pravilne i svijetle stanice  G2 – između G1 i G3  G3 – anaplastične st Klinička slika: o 60% makro ili mikrohematurija  makrohematuija – bezbolna. kapsula. glavobolja (mozak). unutar bubrega • T2 – tm > 7 cm. palpabilna masa u abdomenu o 10-40% paraneoplastični sindromi:  eritrocitoza  hiperkalcemija  hipertenzija  zatajenje jetre Dijagnoza: o Laboratorij: povišena sedimentacija.o o direktna invazija u lokalne strukture renalna vena  donja šuplja vena u trenutku dijagnoze oko 25-30% bolesnika ima metastaze udaljene metastaze:   - pluća. aorte i vene kave inf do bifurkacije) o o Proširena bolest (T4. č. zlatni standard o Perkutana biopsija bubrega pod rtg kontrolom ili UZV ili CT  PHD o Angiografija – izlazi iz uporabe Liječenje: o Lokalizirana bolest (T1-T3)  parcijalna nefrektomija  simplex nefrektomija • ne vadi se nadbubreg i ne treba podvezati a. urotrakta i snimka pluća (sekundarizmi) o UZV – 98% točnost dijagnoze o IVU – potrebna još jedna pretraga za potvrdu   - - -  da se vidi da li je bubreg funkcionalan  veliki tumori  afunkcija bubrega CT – s kontrastom. anemija. kosti. intermitentna i paradoksalna (u mirovanju) o 40% bol u lumbalnoj regiji ili abdominalna masa o u nekih muškaraca može se javiti akutna varikokela  češće na lijevoj strani o 30% simptomi sekundarizama – kašalj (pluća). bolovi u kostima o 10-15% tipični trijas: makrohematurija. bubreg Staging (stadij tumora) i grading (stupanj tumora): o Robson tablica stadija – loša povezanost sa prognozom o TNM stadiji ( Tumor Node Metastasis ): T za veličinu i lokalnu proširenost tumora • T1 – tm < 7 cm. unutar bubrega • T3 – probija kapsulu renalis. mozak. jetra. ipsilateralni limfni čvorovi. renalis ili DŠV • T4 – tm izlazi iz bubrežnog masnog tkiva  loša prognoza  N za metastaze u lokalne limfne čvorove  M za udaljene metastaze o Stupanj – 4 stupnja prema veličini i nepravilnosti jezgara  mala klinička vrijednost  G1 – velike. nadbubreg. ulazi u v. i v. uz uretere. i v. renalis prije nefrektomije  radikalna nefrektomija – odstranjuje se bubreg. eritrocitoza. N1-N2. a. M1)  nefrektomija . bol.

u Hrvatskoj ukupno samo 18 slučajeva. povraćanje. hipertenzija Dijagnoza:  laboratorij: hematurija.  -  Prognoza: o 5 – godišnje preživljenje po stadijima:  T1 91-100%  T2 40-70%  T3 do 50%  T4. anemija. IVU.V Simptomi:  palpabilna masa u abdomenu. bol. snimka pluća  UZV kao početna pretraga  CT kao zlatni standard Liječenje je multimodalno:  radikalna nefrektomija bez retroperitonealne limfadenektomije  kemoterapija  zračenje  Prognoza: u prosjeku 4 – godišnje preživljenje oko 90% -  o  o o o - Sarkomi . M1 16-32% zračenje hormonalna terapija – progesteronom kemoterapija - Epitelni tumori o Rijetki. od toga 11 žena i 7 muškaraca o Lokacija: pelvis (nakapnica). hematogeno i limfom metastaze su prisutne kod 10-15% bolesnika u trenutku dijagnoze: • 85-95% pluća • 10-15% jetra • 25% lokalni limfni čvorovi Stadiji tumora: NWTS klasifikacija – temelji se na: • patološkohistološkom nalazu • nalazu odstranjenog tumora • pretragama utvrđenom stupnju proširenosti  Stadiji I . pretrage: IVU. epitelnih i stromalnih elemenata u različitom omjeru o Širi se lokalno. CT. 2001 god. URS o Liječenje: kirurško – nefroureteroktomija Nefroblastom (Wilms tumor) o Najčešći tumor bubrega kod djece o Podjednako zastupljen u oba spola o Prosječna starost djece sa nefroblastomom je 3 godine o Pojavljuje se u nasljednoj i sporadičnoj varijanti o Etiologija:  mutacija WT1 gena na kromosomu 11 kod nasljednog oblika  ista mutacija samo u 5-10% slučajeva kod sporad. sivi sa lokalnim zonama hemoragije i nekroze  Histološki: sastoji se od blastema. bol o Dijagnoza: UZV. N1-N2. abnormalne jetrene probe  rtg. oblika o Patologija:  Makroskopski: veliki. anoreksija. hematurija. rjeđe kaliksi o Simptomi: hematurija. lobulirani.

5 – 7% HIDRONEFROZA dilatacija pijelona i bubrežnih čašica kao posljedica zastoja urina zbog: o kongenitalnog neuromuskularnog poremećaja na pijeloureteričnom vratu o opstrukcije otjecanja urina može biti: o jednostrana – opstrukcija jednog uretera ili pijelona o obostrana – otežano pražnjenje mjehura (hipertrofija prostate. jaki bolovi u slabinama. sve veći troškovi liječenja) etiologija: o Epidemiološki rizični faktori  Dob i spol • najčešće se pojavljuju u dobi između 30. oba spola jednako zastupljena Simptomi: bol. piurija o uremija – kod obostrane hidronefroze dg: o IVU o retrogradna ureteropijelografija o scintigrafija s radioizotopom i pojačanom diurezom (furosemid) th: o ako bubreg nije jako oštećen  zahvatom ukloniti uzrok o ako je bubreg ireverzibilno oštećen  nefrektomija (utvrditi funkciju drugog bubrega) - - - - - UROLITIJAZA epidemiologija: o bolest razvijenih zemalja  učestalost se mijenja usporedo s ekonomskim razvojem i industrijalizacijom o medicinski (visoka stopa recidiva) i socio-ekonomski problem (gubitak radnih dana. i 50. čine oko 1% do 3% malignih tumora bubrega Obično u 5 dekadi života. te dilatacija bubrežnih čašica  šupljine u bubrežnom parenhimu  u terminalnom stadiju – bubreg šupljina ispunjena urinom tri stadija u razvoju – prva 2 stadija su reverzibilna.o o o o o - Rijetki. anoreksija Liječenje: kirurško – radikalna nefrektomija vrlo loša prognoza Metastaze o pluća – 20% o dojka – 12% o želudac – 11% o bubreg – 9% o limfomi 0. godine života • muškarci obolijevaju dva puta češće od žena  Rasa i obiteljska predispozicija - . striktura uretre) zastoj mokraće  pritisak i proširenje pijelona. ireverzibilan komplikacije: o infekcija s razvojem pionefroze o stvaranje kamenaca o hipertenzija (posljedica renalne ishemije) o uremija (kod obostrane hidronefroze s oštećenjem bubrežnog parenhima) klinička slika: o mukli bolovi u lumbalnom području – kod jednostrane nekomplicirane hidronefroze o ponekad bolovi u obliku kolika o palpacija – povećani bubreg o infekcija – povišena temp. 3. palpabilna masa.

povraćanje.o o • prirođena cistinurija. poremećaj pohrane glikogena. psorijaza. primarni hiperpara  povećana resorpcija kostiju Hiperoksalurija • nasljedna • probavna (crijevna) Hiperurikozurija • primarni giht. maligna bolest. a 20-30 sati povećano izlučivanje oksalata  Prateće bolesti • dijabetes. profesionalni vozači…) • 5-12 sati nakon stresa – povećano izlučivanje kalcija. cistinurija. poremećaji tlaka…  Hiperkalciurija • Apsorpcijska (AH) – klasični oblik o hiperkalciurija s hipofosfatemijom o hiperkalciurija koja nestaje uz prehranu s manje kalcija  • Bubrežna – (sekundarni paratireoidizam) o gubitak kalcija (RHCA) o gubitak fosfata (RHPO4) o  uzrokuju povećano lučenje PTH    Resorptivna – imobilizacija. adipozitet Lokalni faktori rizika  Urinarna infekcija • struvitni kamenac (amonij-magnezij-fosfat) – nastaje tijekom infekcije mokraćnih putova  bakterije cijepaju ureu na NH3 i CO2  alkalizacija mokraće • važno liječiti infekciju  Anatomska anomalija • retencija urina (potkovasti bubreg). sarkoidoza. imobilizacija. ksantinurija i oksalurija Zanimanje i stil života • povezano s dehidracijom i radom na visokim temperaturama te stresom • kuhari. bjelančevine  Stres • veća učestalost kod zanimanja sa većim stresom (piloti. neurogeni mjehur Opći faktori rizika  Hiperkalcemija • primarni hiperparatiroidizam (PHPT). rafinirani šećer i masnoće životinjskog podrijetla. sindrom Lesch-Nyhan. maligna bolest • ostali simptomi (osim urolitijaze): ulkusna bolest. povećan unos purina. bauštelci…  Klimatski uvjeti i godišnje doba • topla klima – dehidracija i neprilagodljivost novoj situaciji • češće u vrijeme ljeta – porast kalciurije zbog veće izloženosti suncu i stimulacije D vitamina na intestinalnu apsorpciju kalcija  Prehrana i socijalni status • bolest razvijenih zemalja • u siromašnim zemljama najveća učestalost u djetinjstvu • u razvijenim u srednjoj životnoj dobi • prehrana – bijelo brašno. radnici u praonicama. hipertenzija. anemija Cistinurija • . sekundarna policitemija. mučnina. intoksikacija vitaminom D.

5 cm u promjeru). želatinozne. trikalcijfosfat. apatit (Ca-hidroksikarbonat-fosfat). Tamm-Horsfalov protein  Teorija hiperekskrecije i kristalizacije • hiperkalciurija. M 6%) nastaje pri uroinfektu .- Ksantinurija Bubrežna tubularna acidoza (RTA) – tipovi 1. oštećenog epitela)  agregacija  rast organski matriks       o od 2 – 10 % težine kamenca sastavljen od proteina s malim udjelom heksoze i heksozamina može poslužiti kao nidus za agregaciju kristala ili prirodno “ljepilo” za male kristalne komponente inhibitorna uloga ili bez aktivne uloge u formiranju kamenca matrix kamenci: neuobičajeni tip (prethodni OP zahvati na bubregu . renalna tubularna acidoza  dobro vidljivi na RTG snimci magnezij-amonij-fosfatni – STRUVITNI (inficirani)  -    o   čine 20% svih kamenaca mokraćnog trakta (Ž 14% . hiperparatireoza. 2. kronična urinarna infekcija). aminokiseline  pH teorija • kiseli medij – kamenci mokraćne kiseline i kalcijski kamenci • alkalni medij – apatit. bakterija. slojevite strukture s oskudnom kalcifikacijom - vrste kamenaca: o organski kamenci  uratni  cistinski (jedini koji se vide na rtg  veže se sumporom  sumpor se vidi na rtg-u)  ksantinski o anorganski kamenci oksalati – COM – vevelit (kalcij-oksalat-monohidrat). neravne površine uzroci: idiopatski. pirofosfat • makromolekularni – GAG. Mg. medularni spužvasti bubreg. 3 i 4 • distalni tip (tip I)  povećana reapsorpcija H+ iona  metabolička acidoza • prox tip (tip II)  smanjena reapsorpcija bikarbonata  metabolička acidoza • kombinacija tip I i tip II (tip III) • tip IV – distalni tip o Teorije stvaranja kamenca  Teorija nedostatka inhibitora • citrat. struvit (amonij-Mg-fosfat-heksahidrat) osobitosti pojedinih vrsta kamenaca: o oksalatno-fosfatni u obliku Ca soli čini 70% svih bubrežnih kamenaca mali (rijetko > 1. oštre. COD – vedelit (kalcij-oksalatdihidrat)  fosfati – brušit (Ca-hidrogen-fosfat). hiperoksalurija  Teorija matriksa • st detritus. struvit komponente mokraćnih kamenaca: o kristalna komponenta   nukleacija (oko organskog matriksa.

koliformne bakterije)  cijepaju ureu na NH3 i CO2  alkalizacija mokraće  amonij fosfat precipitira oko nukleusa (bakterije .o bakterije koje produciraju ureazu (proteus. zatim u gornjoj. na rtg se dobro vidi •  o    o  lokalizacija: o bubreg   izljevni konkrementi – ispunjen pijelon i najmanje dvije čašice . sive boje. infekt u retiniranoj mokraći  oštećenje parenhima bubrega uratni kamenci čine 5% svih konkremenata urinarnog trakta nastaju zbog: • malog volumena mokraće • visoke koncentracije urata u mokraći ili • niskog pH urina  mogu biti: • čisti (RTG nevidljivi – vide se samo kao defekt punjenja na IVU) • miješani (kalcijeve soli mokraćne kiseline  RTG vidljivi)  uzroci: • giht (povišena produkcija mokraćne kiseline) • povećana razgradnja nukleinskih kiselina (policitemija i mijeloproliferativne bolesti liječene citotoksičnim farmacima) • kronični ulcerozni kolitis s teškim proljevima (mali volumen visoko koncentriranoga urina)  th: liječenje osnovne bolesti. a najrjeđe u srednjoj • konkrementi u donjoj skupini čašica  imaju najzloćudniji tijek  najizrazitiji daljnji lokalni razvoj  multipli ili koraljiformni konkrementi • konkrementi u gornjoj skupini čašica  najčešće uzrokuje komplikacije (nefrokolike. alkalinizacija mokraće. epitelne stanice)  brz rast  opstrukcija urinarnih putova  infekcija  brz rast  CIRCULUS VITIOSUS  koraliformni (izljevni ) konkrementi – u jednom komadu ili fragmentirani • ako potpuno ispunjavaju kanalni sustav bubrega  bez retencije (inficirane) mokraće. povećanje volumena mokraće. urosepsa) • konkrementi srednje skupine čašica  najpovoljnija prognoza  najčešće ne izaziva komplikacije i ne progredira nastaje u bubregu i strujom mokraće i pijeloureteralnom peristaltikom dolazi u ureter lokalizacija: • u PU segmentu o ureter   . davanje alopurinola u bolesnika s hiperurikemijom (inhibira ksantin-oksidazu  reducira hiperurikemiju i urikozuriju) cistinski kamenci  čine manje od 2% svih kamenaca sastavljeni od kristala cistina nastaju kod jednog manjeg dijela bolesnika s cistinurijom (rizik veći što je koncentracija cistina u mokraći veća)  jedini organski koji se vide na rtg  veže se sumporom  sumpor se vidi na rtg-u apatit (kalcij-fosfat) mekan. kompaktan ili fragmentiran konkrementi u čašici ili skupini čašica – najčešće u donjoj. asimptomatski • ako ne ispunjavaju potpuno kanalni sustav bubrega  fluktuiraju unutar pijelona  bol. mukus . opstrukcijsku uropatiju.

posljedica pelvične distenzije zbog akutne opstrukcije izvodnih kanala bubrega  najvažniji čimbenik a.- - na ulazu u zdjelicu u jukstavezikalnom dijelu uretera  to su fiziološka suženja uretera  kliničko značenje  posljedična zastojna uropatija  oštećenje bubrežne funkcije. učestali nagon na mokrenje o ako se javi temperatura. hiperperistaltika i spazam uretera 3. intersticijski edem bubrega  distenzija bubrežne kapsule 4. promjenom položaja i dehidracijom • konkrement u lumbalnom dijelu uretera  bol u lumbalnoj regiji koja se projicira straga • konkrement u abdominalnom dijelu uretera  projicira bol duž ilioingvinalnog živca i genitalne grane n. propadanje bubrega  dilatacija kanalnog sustava ima tipičan izgled koji ovisi o lokalizaciji kamenca u ureteru: • ako je kamenac bliže bubregu  čašice intaktne. nego veći konkrementi  mobilniji su  lakše ulaze u ureter i uzrokuju opstrukciju o hematurija (mikro. pionefroza. kasnije lučenje tromboksana A2  vazokonstrikcija u bubregu  renalna ishemija  30-50 min raste u intenzitetu do nepodnošljivosti  plato boli 4-5 sati (ako nisu uzeta sredstva protiv boli)  zatim popušta  bolesnici najčešće nemirni zbog jačine boli. labijama kod žena. pijelon intaktan o mokraćni mjehur – napisano kod mjehura klinička slika: o bol – nefrokolika  patofiziološka osnova boli: 1. povišeni intrapelvični tlak  pojačana sinteza prostaglandina E2  vazodilatacija u bubregu  povećanje intrarenalnog protoka  još više povišenje intrapelvičnog tlaka 5. zimica. povraćanje. disurija  sekundarna infekcija komplikacije: dijagnoza: o anamneza o klinički pregled o laboratorijski pregled (urin) o ultrazvučni pregled o RTG pregledi  nativna snimka  IVU o metabolička obrada bolesnika  radi utvrđivanja uzroka: • • • . uroinfekt. pijelon baloniran • ako je kamenac jukstavezikalno  čašice zdepaste i proširene. intrapelvični tlak > 3 kPa  distenzija stijenke nakapnice  podražaj receptora u stijenci  bol 2. genitofemoralisa  bol ide prema preponi i skrotumu tj. znoji se i savija od boli  projekcija boli: • konkrement u nakapnici i kaliksima  uzrokuje bol samo periodički o bol provocirana fizičkom aktivnošću. polakizurija. tresavica. makro) o mučnina. te s unutarnje strane natkoljenice • konkrement u intramuralnom dijelu uretera  disurija i polakizurija  najčešće manji konkrementi češće uzrokuju bol i ona je većeg intenziteta. sekundarna litijaza.

5) • unos proteina do 0. Na-citrat. bucillamin    o kirurško  ESWL • • • metoda kojom se ultrazvučnim valovima visoke energije razbijaju kamenci u mokraćnim putovima  nakon toga se spontano izmokravaju Generiranje udarnog vala – različiti mehanizmi: o Elektrohidraulični generator o Elektromagnetski generator o Piezoelektrični generator o Mikroeksplozije o Laserom generirani udarni val Fokusiranje o Hemielipsoidni reflektor o Akustične leće Transmisija energije do kamenca (“coupling”) o Vodena kupelj – prije • . alfa-merkaptopropionil glicin. urična kiselina. kaptopril. fosfati.8) • restrikcija unosa purina • kod hiperuricemije: Alopurinol • jedini kamenci koji se mogu riješiti bez kirurške intervencije cistinski kamenci • unos tekućine > 3000 ml/dan • K-citrat (ph > 7. kalcij. kreatinin) treća faza: • pretrage seruma • 24 h urin • specifični testovi • ispitivanje sastava izmokrenih ili kirurškim postupcima izvađenih kamenaca  kalcij oksalatni kamenci • povećan unos tekućine – > 2500 ml/dan • „common sense“ dijeta (manji unos kalcija. oksalata i bjelančevina) • lijekovi o hiperkalciurija – tiazidski diuretici – smanjeno izlučivanje kalcija mokraćom o hiperoksalurija – KMg-citrat struvitni kamenci • odstraniti kamenac u cijelosti – perkutana nefrolitotomija.8 g/kg • D-penicilamin.2 – 6.   - liječenje: o konzervativno osnovni (minimalni) opseg: • serum – kreatinin. kalcij. kirurški • sterilizirati urin – ciljana antibiotska i prolongirana baktericidna terapija • inhibitori ureaze? (AHA. specifična težina. magnezij. hidroksiurea) kamenci mokraćne kiseline • unos tekućine > 2000 ml/dan • disolucija (do 90%) i prevencija: K-citrat. Na-bikarbonat (pH urina 6. infekcije druga faza: • proširena pretraga seruma i urina • 24 h urin (pH. urična kiselina • urin – pH. sediment. specifična težina.

• o “Jastuk” ispunjen vodom + akustični gel – danas Lokaliziranje kamenca o rtg dijaskopija o ultrazvuk indikacije: o ESWL kao metoda prvog izbora  kamenci < 2 cm u pijelonu ili kaliksima  kamenci 2 cm ili nešto veći • ESWL + JJ stent (da se ne stvori stein strasse  kamenita cesta  mogućnost nastanka uroinfekta)  kamenci proksimalnog uretera o ESWL kao metoda komplementarna URS-u  kamenci distalnog uretera kontraindikacije: o trudnoća o neregulirane koagulopatije o kardijalna dekompenzacija o nekontrolirana hipertenzija o akutni pijelonefritis • • - intraureteralna ili intrarenalna litotripsija – koristi se tijekom URS ili PCNL • ultrazvučna litotripsija • elektrohidraulična litotripsija • kinetička litotripsija o pneumatska o elektromagnetska • laserska litotripsija  URS (ureterorenoskopija) • razbijanje i uklanjanje kamenaca kroz uretru • kamenci koji se nalaze u jukstavezikalnom dijelu uretera i mokraćnom mjehuru  PCNL (perkutana nefrolitotomija) • igla se kroz kožu pod kontrolom ultrazvuka uvede u renalnu čašicu ili nakapnicu. kroz tubus se mogu uvesti različiti instrumenti za litotripsiju (gore navedeni) • prije mrvljenja kamenca u bubregu postavlja se proteza s dvostrukom petljom (double J) – omogućava nesmetano otjecanje mokraće u mjehur  otvorena operacija – nefrolitotomija • pijelotomija – odstranjenje kamenca u nakapnici. konzervativna th • ESWL  u srednjoj skupini čašica • kontrola jedanput do dvaput godišnje o konkrement u ureteru:  . a kod intrarenalnog pijelona Gil-Vernetova tehnika prepariranja nakapnice • ureterotomija (uzdužna ili transverzalna incizija mokraćovoda) izbor metode liječenja prema lokalizaciji kamenca: o konkrement u kaliksima i nakapnici:  u donjoj skupini čašica • < 2 cm – ESWL • perkutana nefrolitotomija  u gornjoj skupini čašica • ekspektativan stav. preko nje žica vodilja • put se proširi dilatatorom kroz koji se uvede tubus.

god ili nakon 50.- u pijeloureteralnom segmentu • ESWL • perkutana litotripsija  na ulazu u zdjelicu • svaka organska opstrukcija zahtijeva otvorenu kirurgiju • URS • ESWL  jukstavezikalni konkrement • URS • ESWL • u slučaju neuspjeha – otvorena kirurgija o konkrement u mjehuru:  uklanjanje kamenaca kirurškim ili transuretralnim putem prevencija: o Dijetetske mjere o Unos tekućine – mora biti toliki da se održava diureza najmanje 2L/24h o Unos soli – 6 g NaCl-a na dan (povećan unos soli povećava kalciuriju. kakao.8-1 g/kg/dan (povećan unos povećava kalciuriju. smanjuje citraturiju) o Unos proteina – 0. hipogastrikom. renalis tumorom ili cistom  ozljeda i perirenalni hematom  embolija i tromboza renalne arterije klinička slika: o nije karakteristična o na nju treba posumnjati ako:  tlak naglo poraste prije 25. stvranje kisele mokraće) o Unos kalcija – 800-1000 mg/dan o Vitamin C se može uzimati do 4 g dnevno o Izbjegavanje hrane bogate oksalatima (špinat. renalne vene s venom ilijakom i uretera s mokraćnim mjehurom nefrektomija  ako su ogranci renalne arterije promijenjeni. a autotransplantacija se ne može učiniti  - - -  o . lješnjak)  POREMEĆAJI VASKULARNOG SUSTAVA BUBREGA I HIPERTENZIJA - renovaskularna hipertenzija  ubraja se u skupinu sekundarnih hipertenzija  posljedica stenoze glavne bubrežne arterije ili njezinih ogranaka stenoza  hipoksija bubrega  izlučivanje renina  pokretanje sustava renin-angiotenzin-aldosteron  vazokonstrikcija arteriola i zadržavanje Na i vode  hipertenzija uzroci: o starije osobe – ateroskleroza o mlađe osobe – fibromuskularna displazija (posebice kod žena) o ostali: kompresija na a. god  ako se javi hipertenzija poslije tupe ozljede abdomena dg: o sistolički šum sprijeda na abdomenu i straga u lumbalnom području o dopler renalnih arterija – asimetrija u protoku plazme o renalna angiografija o IVU (kašnjenje kontrasta na strani stenoze i veća konc zbog pojačane reapsorpcije vode i Na) th: o resekcija suženog dijela i T-T anastomoza ili bypass (anastomoza lijenalne arterije i renalne arterije distalno od stenoze) – ako krvne žile nisu promijenjene prox i distalno od stenoze o perkutana transluminalna angioplastika  dilatacija balonom + stent o autotransplantacija bubrega bubreg se izvadi iz abdomena  hladna perfuzija  anastomoze renalne art s a.

za hemodijalizu mora biti omogućen pristup krvnim žilama.ZATAJENJE BUBREŽNE FUNKCIJE Akutno bubrežno zatajenje (prezentacija iz interne) Kronično bubrežno zatajenje (prezentacija iz interne) Liječenje dijalizom (Danijela Šafar.peritonejska dijaliza HEMODIJALIZA . najčešće na ruci. a ako su žile nježne. . ravnoteži elektrolita i održavanju pH krvi . ostale tvari s malom molekulskom masom.ako krv prolazi kroz polupropusnu membranu izvan tijela proces se zove hemodijaliza .ako se izmjena molekula odvija u tijelu preko peritonejske membrane . između a.u procesu hemodijalize važni su dijelovi: 1. . odstranjuju se i Ca. pročišćava se u dijalizatoru i vraća u tijelo kroz drugu .koncentrat za dijalizu (acetatna i bikarbonatna otopina) miješa se s vodom . kloridi. uznemirenost. Tihana Vešligaj uz moje male nadopune) Bubrezi u našem tijelu imaju ulogu tzv.to se postiže pravljenjem arterio-venskih fistula.hemodijaliza se obavlja u pravilu 3 puta tjedno. krvne linije 4.kirurg malih zahvatom pod kožom spoji arteriju i venu. aparat za hemodijalizu 2.radijalis i vene cefalike . a smjer puta određuje gradijent koncentracije o Materija ide iz prostora veće konc (krv uremijskog bolesnika) u prostor manje konc (dijalizna tekućina) – dok se ne postigne ravnoteža konc u oba prostora • Tako se odstranjuju retinirani dušični produkti (ureja. otopina za hemodijalizu. anemiju.. Otopljene tvari putuju iz jednog prostora u drugi. kreatinin. a dijalizacijska tekućina s druge strane membrane • • Dijalizna tekućina slična je ekstracelularnoj. a zatim. sistemi (arterijski i venski). komu i konačno ako ne dođe do pravodobnog liječenja smrt. a imaju funkciju i u regulaciji tjelesne tekućine. ugrađuje se graft .dijaliza u pravom smislu te riječi zamjenjuje funkciju bubrega .na početku svake dijalize u AV fistulu postave se dvije igle (spojene mekim cjevčicama koje vode u aparat za dijalizu)  krv odlazi u aparat kroz jednu iglu. pospanost.osnovni princip dijalize u širem smislu je prolaz molekula iz krvi kroz polupropusnu membranu.kad bubrezi ne rade ispravno otpadne tvari i tekućina zadržavaju se u organizmu i mogu prouzročiti mučninu. a traje 4 i pol sata. "čistača krvi" odstranjujući štetne tvari koje nastaju razgradnim procesima. povraćanje. drhtanje. protok dijalizata 500 ml/min . Mg. one se velikom (peptidni hormoni) se slabo odstranjuju . ali nema proteina ni krvnih elemenata. krv bolesnika kojoj je dodan antikoagulans prolazi s jedne. pločasta). protok krvi 200-250 ml/min.dijaliza se ostvaruje preko polupropusne membrane (kapilarna. mokraćna kiselina  tvari male molekulske mase). dijalizator 3.

5.mekana silikonska cjevčica (kateter. Al) – posebice problematičan Al  uzrokuje degeneraciju SŽS  demencija .otpadne tvari i nakupljena tekućina prolaze iz krvi u ovu otopinu te se nakon nekoliko sati ta tekućina iz trbušne šupljine istače i baca .periferna neuropatija. gubitak apetita. Otopina za dijalizu ili dijalizat je elektrolitska otopina slična plazmi bez bjelančevina.zbog nedovoljnog odstranjivanaj srednjih molekula PERITONEALNA DIJALIZA .zračna embolija . .pad krvnog tlaka .GF < 10 ml/min/1.povećanje konc elemenata u tragovima u plazmi i intersticiju (Cu.hipervolemija s razvojem zatajivanja srčane funkcije . set za priključenje i isključenje Najvažniji dio je dijalizator ili umjetni bubreg koji sadrži polupropusnu membranu u obliku kapilara.renalna osteopatija. trajni) postavlja se u trbušnu šupljinu do u cavum Douglasi.odstranjivanje malih molekula manje nego hemodijalizom.niske vrijednosti klirensa kreatinina  pokazatelj glomerularne filtracije  hemodijaliza je indicirana ako su vrijednosti GF: . Ni. Uređaj za dijalizu je aparat koji sadrži crpke koje pripravljaju dijalizat. živa membrana bogata vaskularizacijom.narušavanje ravnoteže elektrolita .zbog sekunda hiperparath  dekalcifikacija kostiju .dijaliza u kojoj se koristi peritonejsku membranu kao polupropusnu membranu za izmjenu molekula.Kod prisutnih simptoma i ranije (mučnina.hemoliza . Dijalizator je pričvršćen na aparat za hemodijalizu i mijenja se prilikom svake hemodijalize. a posebna otopina prilagođena za peritonejsku dijalizu putuje kroz kateter u trbušnu šupljinu (glukoza najvažniji dio) .KBZ – koja ne reagira na konzervativnu th  parametri koji se gledaju pri odluku za hemodijalizu: . gubitak osjeta…) . povraćanje. Zn.rane komplikacije: .73 m2 površine tijela (kod dijabetičara) .teška metabolična acidoza . a odstranjivanje srednjih i većih molekula bolje nego hemodijalizom zbog većih pora peritonealne membrane .problemi liječenja dijalizom: . igle za punkciju 6.indikacije za hemodijalizu – ABZ ili KBZ te stanja teških otrovanja .73 m2 površine tijela .GF < 15 ml/min/1. i pumpaju krv te se uz održavanje stalne temperature krvi i dijalizata omogućava njihov stalan protok. služi kao prirodan filter.hiperkalijemija .ubrzan razvoj ateroskleroze . P oko 20 000 cm2 .

pacijenti uliju tekućinu za dijalizu (2 L) u trbušnu šupljinu kroz kateter. bubrežno zatajenje Pozitivni biljezi na hepatitis B i C i HIV Sustavne bolesti (dijabetes) Nepodudarnost krvnih grupa Maligna bolest. svaka 4 sata preko dana. Kao pri hemodijalizi. terminalna faza bubrežne insuficijencije. kolagenoze Uznapredovala koronarna ili CV bolest Koagulopatija • Kronična infekcija.postoji mogućnost izmjene dijalizata tijekom noći i zadržavanja tekućine tijekom dana (kronična kontinuirana peritonejska dijaliza .jedna od najvažnijih komplikacija  peritonitis TRANSPLANTACIJA BUBREGA (Danlijela Šafar. .također je moguće uspostavljanje zatvorenog kružnog protoka na kateter kod kojeg se pacijent liječi 2-3 puta tjedno (intermitentna peritonejska dijaliza . .manji od 3 i stariji od 65 g Aktivna CMV ili EBV infekcija Prirođene i stečene anomalije donjeg dijela mokraćnog sustava • • • • KONTRAINDIKACIJE ZA DAVATELJE • • • • • • Poodmakla životna dob (stariji od 70) Hipertenzija II stupnja i više Ranija bubrežna bolest. a noću je vrijeme za izmjenu nešto duže. alkoholizam. teška kardijalna dekompenzacija rezistentna na diuretike .indikacije za peritonealnu dijalizu: ABZ i KBZ. zatvore kateter i nastave sa svojim aktivnostima.važan preduvjet za uspješnu transplantaciju je prethodno liječenje dijalizom . Tihana Vešligaj uz malo mojih nadopuna) Najbolja i jedina prava metoda liječenja uznapredovalog kroničnog zatajenja bubrega. gastroduodenalni ulkus (mora se najprije sanirati odgovarajućim kir.CCPD) što je nekim pacijentima sasvim prihvatljivo. Tekućina se izmjenjuje 4 puta dnevno. .istakanje tekućine iz trbušne šupljine i zamjena svježom tekućinom naziva se izmjenom . sastav se tekućine za dijalizu može prilagoditi osobnim potrebama . otrovanja.liječnik određuje koliko izmjena dnevno je potrebno.IPD).. . zahvatima) • Hepatalna lezija • Psihoza.0-2. Kronična ambulantna peritonejska dijaliza – CAPD .ova tehnika koristi vrećice za dijalizu različitog volumena (1. narkomanija • Visoka arterijska hipertenzija Relativne • • • • Osnovna bubrežna bolest (glomerulopatije) Dob. koliko dugo otopina za dijalizu može ostati u trbušnoj šupljini te vrstu i količinu otopine koja se koristi kod izmjene. refrakterna kardijalna dekompenzacija.5l) i ne treba aparat za dijalizu.omogućuje oporavak i rehabilitaciju bolesnika za sam zahvat i čekanje najpodobnijeg davatelja KONTRAINDIKACIJE ZA TRANSPLANTACIJU U PRIMATELJA Apsolutne Kontraindikacija za opću anesteziju ili operaciju Metastatska zloćudna bolest. akutna infekcija • .

poželjno uzeti lijevi (zbog duljine bubrežne vene) .odbacivanje bubrega može biti hiperakutno.pri transplantaciji renalna vena anastomozira se termino-lateralno s ilijačnom venom. važno je da se vrijeme tople ishemije svede na minimum (kad je organ neperfundiran krvlju i topao)  bubreg se perfundira s posebnom rashladnom tekućinom (4 °C)  odstrane se svi krvni elementi iz bubrežnih žila i reducira se metabolizam u bubregu .akutno.kronično. kod tople ishemije duže od 30 minuta . odgovorni citotoksični lymf T . sniženje klirensa kreatinina .kod živog davatelja uzima se lošiji bubreg – ako je f-ja oba podjednaka.potencijalni davatelji bubrega su bolesnici s ireverzibilnim oštećenjem mozga. agranulocitozu. ciklosporin A i steroidi .imunosupresija ne pomaže .• Mentalni status i motiviranost jako važni . povećanje presađenog bubrega. poslije hladne perfuzije počinje vrijeme hladne ishemije. a dokazuje pomoću EEG-a(neurolog).shemama • Azatioprin. ako boluje od malignih tumora (osim tumora mozga). a renalna arterija s arterijom hipogastrikom termino-terminalnom anastomozom. tuberkuloza. ako je postojala prolongirana hipotenzija nekoliko h prije smrti. napravi se rang lista najpodobnijih.hiperakutno. hepatitis . ali se mora dokazati cerebralna smrt . max do 24 h (u našim uvjetima u roku od 12 h) . kod primatelja koji su imali Pt protiv Ag presatka  brz ireverzibilni gubitak transplantata . bolesnicima se daju imunosupresivi prema određ. ako je dokazana septikemija. hipertenziju . ako je bila prisutna anurija više od 2 sata prije smrti.liječenje imunosupresivima može izazvati i neželjene posljedice . bolna osjetljivost. cerebralne angiografije(radiolog) ili pomoću radioizotopa(specijalist nuklearne medicine) ODABIR PRIMATELJA – od presudne je važnosti krvna grupa (najjači transplantacijski Ag). ako je umrla osoba ranije bolovala od bubrežnih bolesti.Azatioprin – proljev.širokom lumbotomijskom incizijom. osteoporozu. stavljaju u posude s tekućinom. manju otpornost prema infekciji.1-3 tjedna nakon operacije.kliničkim pregledom.eksplantacija bubrega umrlih osoba nije dopuštena: ako su davatelji stariji od 60. smanjenje dijureze. koje treba biti što kraće. oko toga led. slabljenje f-je transplantata  imunosupresija ne pomaže .nalazu povišenje kreatinina u serumu.liječi se povećanjem doze imunosupresiva .nakon eksplantacije bubrezi se pripremaju za prezervaciju .simptomi povišena temp.eksplantacija u živog davatelja .steroidi – ulkus.razdvajaju se. i odabire onaj koji nema kontraindikacija .neposredno nakon operacije. ureter se spoji s mjehurom jednom od tehnika anastomoza . akutno i kronično . zatim HLA tipizacija klase 1 i 2 antigena.da se spriječi ili ublaži odbacivanje organa.nakon nekoliko mj ili god.Ciklosporin A – kod previsoke doze djeluje citotoksično na bubrege . u lab.

uterina (u visini istmusa uteri). urinarne fistule.bubrega (limfokela) .imunosupresivi ostaju doživotna terapija NAKAPNICA I MOKRAĆOVODI (URETERI) Anatomija nakapnica: o nefroni se dreniraju u Bellinijeve duktuse (cilindrični epitel) koji imaju otvore na vrhu piramide  ulijevaju se u male kalikse (prijelazni epitel)  dva mala kaliksa  veliki kaliks  nakapnica (pelvis renalis) o oko vrata kaliksa  snopić glatkih mišića  tjera urin u nakapnicu o nakapnica  smještena:  intrarenalno  ekstrarenalno  ureter: krvne žile bubrega nalaze se s prednje strane nakapnice o dužina – 27-30 cm. psoasu • s prednje strane ga križaju vasa testicularia i ovarica • sa stražnje strane ga križa – n. tromboza renalne arterije ili vene. i središnji kružni sloj  tunica adventitia opskrba krvlju:  arterije – ogranci koji odlaze od: • renalne arterije – u gornjoj trećini • ilijačne arterije – u srednjoj trećini • gornja i donja arterija mokraćnog mjehura – donja trećina  vene • prate arterije inervacija: potječe od renalnog pleksusa te donjeg mezenterijskog i pelvičnog pleksusa  živci prate krvne žile limfna drenaža:  prox dio – drenira se u renalne limfne čvorove  o o o  o . lijevi duži od desnog za 1 cm o dijelovi uretera: pars abdominalis – smješten retroperitonealno u području abdomena • leži na m. a prije nego se ulijeva u donji dio mokraćnog mjehura s prednje strane ga križa gornji dio rodnice • kod muškarca – s gornje strane ga križa sjemenovod  pars intramuralis – dio koji koso prolazi kroz stijenku mokraćnog mjehura • ima svoju vlastitu muskulaturu (ne miješa se sa muskulaturom mjehura) • mjesto gdje se otvaraju ureteri u mjehuru  ostium (orificijum) ureteris • ureteri izdižu sluznicu mjehura  plica interureterica građa stijenke:  tunica mucosa – nabrana u uzdužne nabore. prekrivena prijelaznim epitelom  tunica muscularis – vanjski i unutarnji uzdužni sloj. genitofemoralis  pars pelvina – prolazi uz lateralne strane male zdjelice • počinje u području sakroilijakalnog zgloba o na desnoj strani – križa vanjsku ilijačnu arteriju. na lijevoj strani – zajedničku ilijačnu arteriju • spušta se ispod peritoneuma uz lateralne strane male zdjelice • u žene – križa ga a.. istjecanje limfe u okolinu transpl.krvarenje iz anastomoza.najčešće kirurške komplikacije (najčešće odmah poslije operacije) .

česte infekcije.dijagnoza: .klinička slika – dugo asimptomatski .makroskopski mogu biti papilarni (egzofitični). o između simfize i uterusa i vagine kod žena   excavatio vesicouterina – prostor između uterusa i mokr. mj.najčešće su histološki tranziciocelularni karcinomi (prijelaznog epitela).  Ozljede uretera - srednji dio – drenira se u lateralna aortne limfne čvorove distalni dio – interne ilijačne limfne čvorove - traumatske ozljede – rijetke ijatrogene ozljede o nakon kirurških zahvata u maloj zdjelici (radikalne ginekološke operacije – histerektomija) o tijekom ureterorenoskopije kl.konačna dijagnoza – cistoskopija. rijetko adeno ili planokarcinomi .UZV. endofitični i difuzno infiltrativni . excavatio rektouterina ili cavum Douglasi – prostor između rektuma i uterusa .samo ako je tumor mali i bolesnik ima samo jedan bubreg ili je drugi oslabljen – resekcija tumora do u zdravo tkivo MOKRAĆNI MJEHUR Anatomija i fiziologija mokraćnog mjehura lokalizacija: o između simfize i rektuma kod muškarca  excavatio rectovesicalis ili cavum Douglasi – prostor između rektuma i mokr. mj.citološki pregled urina otkriva maligne stanice . CT.bezbolna makrohematurija vodeći simptom .infuzijska urografija pokazuje promjene kanalnog sustava i defekt punjenja nakapnice ili uretera .otežano isprekidano mokrenje. slika  razvoj stenoze  ureterohidronefroza o otjecanje urina u retroperitoneum ili malu zdjelicu dg: o IVU th: o operacijski – uspostavljanje kontinuiteta uretera ili nefrektomija Tumori kanalnog sustava bubrega . MR . ureterorenoskopija i uzimanje uzorka za PHD . dilatacija sustava proksimalno .etiologija nepoznata.površinski solitarni tumori mogu se liječiti laserom kroz ureterorenoskop . pijelonu i mokraćovodu .znakovi opstrukcije urotrakta.liječenje: . posebno kod osoba u dodiru s organskim otapalima i bojama. kod onih koji prekomjerno uzimaju analgetike i u balkanskoj (endemskoj) nefropatiji .ako su tumori multipli i šire se na ureter – ureteronefrektomija + limfadenektomija . veća učestalost nastanka kamenaca . no danas se javljaju češće nego ranije.tumori koji se javljaju u čašicama.

) kapacitet – 200-400 ml unutarnja građa: o trigonum vesicae  vrhovi su:  lateralno – ušća uretera • od jednog do drugog ušća uretera ima nabor sluznice – plica interureterica  dolje – izlaz uretre  ostium urethrae internum  posebnosti trigonuma: • mišićne niti jako dobro razvijene • nema submukoze  zbog toga sluznica nije nabrana • sluznica bogata krvnim žilama  u području unutarnjeg ušća uretre ima dobro razvijen venski pleksus  oblikuje nabor – uvula vesicae • prsten sluznice koji okružuje uvulu – anulus urethralis  isto sadržava bogati venski splet • ušće uretera leži između dvije mišićne petlje  tonus mišića trigonuma vuče tu petlju medijalno  zatvaraju se ušća  kad popusti tonus mišićja trigonuma  ostium se širi i mokraća izlazi iz uretera u mokraćni mjehur o muskulatura mjehura  tunica muscularis glatke mišićne niti u 3 sloja  vanjski uzdužni. unutarnji uzdužni i srednji kružni sloj kružne niti oko uretre  m. sphincter uretre  poprečno-prugasti mišić koji je voljno kontroliran • nervira ga n. L1 i L2 segmenta leđne moždine  dolaze do simpatičkog lanca  dalje formiraju hipogastrični pleksus (presakralni živac)  ulazi u zdjelicu i formira hipogastrične ganglije smještene s lateralnih strana rektuma  postganglijske niti ulaze u mjehur  nose osjet za bol. mjehura) o fundus vesicae (baza) o corpus vesicae (tijelo ili srednji dio mokr. pudendalis internus krvne žile mjehura: o arterije – gornja i donja vezikalna arterija  grane unutarnje ilijačne arterije o vene – formiraju venske pleksuse na lateralnim i donjim dijelovima mjehura  ulaze u ilijačne vene  anastomoziraju s venskim pleksusom prostate inervacija mjehura: o simpatičke niti izlaze iz Th 12.o - ako je prazan – leži ispred peritoneuma. sphincter vesicae također se jedan snop mišićnih niti odvaja od vanjskog uzdužnog sloja i probija mišiće trigonuma i završava tetivom u području uretre  kontrakcijom povlači uvulu uretre  otvara se ušće uretre  m. prema gore odlazi do pupka chorda urachi (obliterirani urahus)  odiže peritoneum u nabor plica umbilicalis media građa: o apex vesicae (vrh mokr. ali se ne zna kakva je njihova funkcija u vezi s m. mj. detrusorom parasimpatičke niti - -    - -  o - izlaze iz S2. reguliraju arterijski tonus. detrusora i relaksaciju unutarnjeg sfinktera limfne žile mjehura:  . S3 i S4  formiraju pelvični pleksus  submukozni sloj mjehura  uzrokuju kontrakciju m. a iza simfize o ako je pun – širi se prema gore i ulazi u spatium preperitoneale Retzii fiksacija: o sprijeda ga fiksiraju za simfizu – lig. pubovesicalis – spaja se s nitima m. sphinctera vezike  kontrakcijom ga povlači prema naprijed  otvara se ušće uretre  m. pubovesicale i lig. puboprostaticum (kod muškarca) o od vrha mokraćnog mj.

tuberculosis  klamidije i mikoplazme – kod bolesnika sa uretritisom uzrokovanim tim uzročnicima (STD) o gljive – najčešće Candida albicans (u imunosuprimiranih osoba) o virusi – rijetko uzročnici. najčešće u imunosuprimiranih nakon transplantacije bubrega o paraziti – Shistosoma haematobium  -     - - podjela: o akutni o kronični – najčešće kao posljedica dugotrajnog recidivirajućeg akutnog cistitisa patologija: o akutni cistitis  sluznica crvena i edematozna.o o limfna drenaža dijeli se na 3 razine:  submukozna  intramuskularna  adventicijska sve tri međusobno anastomoziraju i dreniraju se u ilijačne limfne čvorove Kongenitalne anomalije mokraćnog mjehura u dječjoj urologiji Upala mokraćnog mjehura (cistitis) etiologija: o infektivni: najčešće bakterijski – najčešće posljedica ascendentne infekcije bakterijama iz crijeva koje kroz uretru dospijevaju u mokraćni mjehur u žena (kratkoća uretre) o neinfektivni – posljedica lijekova i zračenja o idiopatski – intersticijski (uzrok nepoznat) o rizični čimbenici:  opstrukcija vrata mokraćnog mjehura (adenom ili Ca prostate. dijagnostičke i terapijske metode uzročnici: o bakterije  E. skleroza vrata. coli. striktura uretre)  kamenci u mokraćnom mjehuru  tumori mokraćnog mjehura  dijabetes  paraliza zbog traume kralježničke moždine  žene (kratkoća uretre)  kateterizacija mokraćnog mjehura. Enterobacter – najčešći  M. pri težoj upali jako crvena sluznica s mjestimičnim ulceracijama koje pri dodiru s instrumentom krvare (hemoragijski cistitis)  opetovane akutne infekcije mogu prijeći u kronični cistitis o kronični cistitis odrasli nametnici žive u submukoznim venama mjehura  izazivaju hematuriju. cistoskopija i dr. zatim granulomatoznu reakciju i na kraju nastanak polipa kalcificirana jajašca prosijavaju tijekom cistoskopije ispod sluznice kao zrnca pijeska dolazi do skvamozne metaplazije sluznice  mogući razvoj Ca pločastih st th: • Na ili K antimon-tartarat   folikularni cistitis – pri cistoskopskom pregledu sluznica izgleda kao posuta brojnim malim mjehurićima cistitis cistika – kod teških upala sluznica jako uništena  postoje samo otočići sluznice  sluznica se s vremenom regenerira  otočići budu ukopani  nastaju . Klebsiella. Proteus.

   - male ciste ispod sluznice (von Brunnova gnijezda)  nastaje adenomatozna metaplazija unutar cista  nakuplja se sluz  predstadij adenoCa malakoplakija – nakupine limfocita i makrofaga koje tvore smeđaste naslage na sluznici  mogu krvariti i biti nalik Ca skvamozna metaplazija – kod kamenaca u mjehuru  mogućnost razvoja planocelularnog Ca alkalni inkrustirani cistitis – perzistirajuća infekcija mjehura Proteusom  stijenka mjehura kalcificirana  cistoskopija – sluznica prekrivena sitnim pahuljicama kamenaca - klinička slika: o učestalo mokrenje o disurija (bolno i otežano mokrenje) o bolovi u suprapubičnoj regiji o hematurija (mikro/makro) o nema općih simptoma (temperatura. bol u lumbalnom području. kemotaktičke čimbenike o patologija: stijenka je zadebljana i prirasla uz okolne strukture  mjehur se ne može pravilno proširiti dok se puni mokraćom  volumen mjehura smanjen  sluznica hiperemična i edematozna. PG. LT. eritrociti. bolna lumbalna sukusija dijagnoza: o analiza urina – leukociti. a na kulturi ne poraste ni jedan uzročnik  sumnja na tbc ili Ca mjehura (sterilna piurija) o kod recidivirajućeg cistitisa nakon smirenja kliničke slike potrebna potpuna klinička. uzročnici  urin mutan (gnoj) i miris na ribu (fermentacija ureje u amonijak) o urinokultura i antibiogram ako se nađe gnoj u urinu. heparin. opća slabost. laboratorijska i radiološka obrada uropoetskog sustava  traženje uzroka liječenje: o antibiotici (uroantiseptici) o savjetovati bolesnicima da piju velike količine tekućine intersticijski cistitis o perzistentna kronična upala svih slojeva stijenke mokraćnog mjehura koja se iz nepoznatih razloga pojavljuje u žena srednje i starije životne dobi o etiologija nepoznata  ključnu ulogu imaju mastociti koji se nalaze u sluznici i mišićnom sloju mjehura  oslobađaju upalne posrednike  histamin. kad se mjehur dilatira za vrijeme cistoskopije krvne žilice mogu popucati i krvariti  Hunnerov vrijed – ulkus sluznice. opća slabost)  ako se jave  znak ascencije infekcije prema bubregu: temperatura. oštro ograničen klinička slika:  intenzivna bol – najjača kad je mjehur ispunjen mokraćom i pri kraju mokrenja  učestalo mokrenje već pri napola ispunjenom mjehuru  hematurija  sekundarne bakterijske infekcije dg:  - -  o o o  th:    cistoskopija s biopsijom dimetilsulfoksid maksimalna distenzija mjehura cistektomija s intestinocistoplastikom Divertikul mokraćnog mjehura izbočenje stijenke mokraćnog mjehura može biti: .

divertikul mjehura) o strano tijelo u mjehuru (slomljeni završetak katetera  nukleus oko kojeg dolazi do kristalizacije) klinička slika: o stalni ili povremeni bolovi u suprapubičnom području  pojačavaju se pri kretanju i stojećem položaju  može se osjetiti i u perineumu i na vršku penisa posebice pri kraju mokrenja o hematurija – često nakon posljednjih kapi mokraće o polakizurija i dizurija o piurija – rjeđa u djece. dugotrajna imobilizacija (prijelom. asimptomatski divertikul ne zahtijeva liječenje - -  o dg: o o o th: o o veliki divertikuli  operacijska ekscizija + kirurško liječenje uzroka Kamenac mokraćnom mjehuru - - - - - podrijetlo kamenca može biti iz bubrega ili iz samog mjehura mogu biti: o primarni – bez vidljivog uzroka.o kongenitalan – rijedak. pretežito u kronično pothranjene djece o sekundarni – kronična retencija uz urinarni infekt (prostatičari. striktura uretre). poremećaj u razvoju mjehura o stečen (pseudodivertikuli) – najčešći  izbočenje sluznice između mišićnih snopova  razvija se zbog slabosti stijenke kod dugogodišnje smetnje u ispražnjavanju mjehura  u 95% u starijih osoba komplikacije u divertikulu: o infekcija – zbog zastoja urina u divertikulu o stvaranje konkremenata – zbog zastoja i infekcije o maligni tumor o hidronefroza – ako divertikul pritišće na ureter  nastaje zastoj urina klinička slika: o kod većeg divertikula  mokrenje u dva vremena: za vrijeme mokrenja dio urina ulazi u divertikul i ostaje  kad nakon mokrenja padne tlak u mjehuru  urin izlazi iz divertikula u mjehur  ponovna potreba za mokrenjem manji divertikuli bez simptoma dok se ne jave komplikacije IVU cistografija cistoskopija – vidi se ušće divertikula mali. striktura uretre. češća u starijih osoba o intermitentni prekid mokrenja – ako kamenac tijekom mokrenja začepi unutarnji sfinkter o akutna retencija ako kamenac potpuno začepi uretru dg: o cistoskopija – vidi se kamenac o cistografija o pregledna rtg snimka – vide se anorganski kamenci o bimanuelnom pretragom može se ponekad napipati konkrement th: o manji konkrement – može se spontano izmokriti o veći konkrement   operacijsko odstranjenje – cistolitotomija  kod velikih kamenaca kroz operacijski cistoskop – litotripsija (kamenac se zdrobi) + odstranjenje usitnjenih dijelova ispumpavanjem (litolapaksija) . paraplegija) CaMgP. u pravilu oksalatnog sastava. hiperparatireoidizam ako je konkrement nastao u mjehuru – najčešći uzroci: o urinarna infekcija i zastoj urina (hipertrofija prostate.

anilin. razbijanje kamenaca transuretralnom elektrohidrauličnom litotripsijom Tumori mokraćnog mjehura - - - vrlo česti u zadnje vrijeme. nuklearna atipija → karcinom in situ. makro metaplazija – skvamozna (planocelularni Ca). simptomatski imaju kraći interval progresije • u visokom postotku mutacija p53 • dg: citološki pregled mokraće na maligne st i biopsija na 6 mjesta u mokraćnom mjehuru  moguće ga je previdjeti na cistoskopiji o prednji zid o stražnji zid o L i D lateralni zid o trigonum o prostatična uretra feokromocitom • glavni simptom – bolesnik prilikom mokrenja padne u nesvijest • dg: mjerenje vanil-mandelične kis u urinu (ne jesti čokoladu prije) . glandularna  adenoCa displazija – poremećaj stratifikacije. gubitak ili inaktivacija tumor supresor gena patologija: o u 98% slučajeva – Ca prijelaznog epitela  90% svih karcinoma mjehura  papilarni. sve češći u žena i u mlađih ljudi učestalost – muškarci : žene – 3:1. egzofitični. sesilni. urgencija. dizurija • citologija pozitivna u 80-90% slučajeva • 40-80% progredira u invazivnu formu. instrumentacija o infekcija parazitom Shistosoma haematobium – planocelularni Ca o genetski čimbenici  aktivacija onkogena. 4-aminobifenil – industrija boja i guma • rad s ugljenom • otpadne vode  prehrana  lijekovi – ciklofosfamid  radioterapija  kronične infekcije. alfa i beta naftilamin. trauma. nodularni. moguća proliferacija ka težem stadiju karcinoma papilom • benigna proliferativna lezija • na peteljci • mogućnost maligne alteracije  svakih 6 mjeseci potrebna cistoskopija Karcinom in situ – CIS • ograničeno područje sluznice • samostalan ili udružen s drugim oblicima Ca • asimptomatski. prosječna dob 65 godina 15-20% u vrijeme dijagnoze – diseminirana bolest  prognoza loša rizični čimbenici: o okolišni i industrijski karcinogeni:  pušenje  profesionalni rizik: • benzen. ulcerativni o ostali:      - klinička slika: o hematurija  mikro.

ima metastaza u limfnim čvorovima  M – M0 – nema udaljenih metastaza. urgentno mokrenje rekurentne upale mokraćnih putova simptomi lokalne uznapredovalosti: - - - palpabilna masa suprapubično vezikovaginalna ili vezikorektalna fistula  bolovi suprapubično  prodor tumora na kožu o simptomi udaljenih metastaza:  hepatomegalija  supraklavikularna limfadenopatija  gubitak težine. M1. a zatim 1/mjesečno 3 mjeseca . kašalj. CT.broj mitoza i citoarhitektonika)  G1 – dobro diferenciran  G2 – srednje diferenciran  G3 – slabo diferenciran liječenje: o površinski tumori (Tis. uterus) • b – Ca predstavlja fiksiranu tumorsku masu u maloj zdjelici  N – N0 – nema metastaza u limfnim čvorovima. T1)    TUR i/ili kemoth (kod G1 i G2) i imunoth – BCG intravezikalno (kod G3) • TUR – kod velikih tumora  služi za biopsiju i PHD o kod malih tumora – omogućava totalnu resekciju tumora i koagulaciju baze  zbog mogućnosti recidiva – kontrole svakih 3-6 mjeseci  kod recidiva BCG u mjehur • BCG intravezikalno o 6 puta 1/tjedno. N1. RTG o IVU o UZV o CT o RTG klasifikacija: o staging (proširenost u okolinu) – TNM-klasifikacija  Tis – Ca in situ  Ta – papilarni. jezgre i oblik nukleola. UZV. patološke frakture. ne prelazi laminu propriju  T2 – Ca zahvaća površinski mišićni sloj  T3 • a – Ca zahvaća duboki mišićni sloj • b – Ca zahvaća perivezikalno tkivo  T4 • a – Ca zahvaća okolne organe (prostata. glavobolja dijagnoza: o fizikalni pregled o laboratorijski testovi o urin – pregled na eritrocite. citološka analiza o cistoskopija  ako tumor jako krvari – transuretralna resekcija tumora (TUR) i zaustavljanje krvi  ako ne krvari jako – IVU. neinvazivni Ca  T1 – papilarni tumor.ima udaljenih metastaza o grading – govori o anaplaziji (promjena u jednoj stanici – veličina stanice. Ta. povremena  bezbolna iritativne smetnje mokrenja – učestalo mokrenje.o o o  stalna.

novija generacija s manje nuspojava T. striktura. prostatu sa sjemenim vezikulama. cisplatin) • Ifosfamid. limfne čvorove uz arterije i vene ilijake • kod žena: mjehur s okolnim masnim tkivom. palijativna kirurgija. M+  sistemska kemoterapija. interferon)  profilaksa. često nastaje Ca kolona  kemoterapija • MVAC (metotrexat. terapija i/ili kombinacija s drugim terapeutskim postupcima  prevencija implantacije nakon TUR  prevencija recidiva i progresije  terapija rezidualnih tumora nakon inkompletne TUR Urinarne derivacije skretanje normalnog anatomskog toka mokraće. cerviks i gornji dio vagine. kod pijeloplastičnih operacija (proteze) dok ne zacijeli anastomoza (8-12 dana) pijelostomija o iste indikacije kao i za nefrostomiju o nije toliko pouzdana kao nefrostoma ureterostomija o češće u djece - - - . kroz nekoliko tjedana kao alternativa radikalnom zahvatu kod uznapredovalog procesa • kao monoterapija kada postoje kontraindikacije za kirurški zahvat (dob bolesnika. privremena ili trajna opće indikacije: o opstrukcija uropoetskog sustava o priprema za konačni operacijski zahvat dok se ne oporavi parenhim bubrega o nakon cistektomije – trajna derivacija nefrostomija o derivacija mokraće iz bubrežnog kanalnog sustava putem drena uvedenog kroz bubrežni parenhim u nakapnicu o radi se kod:  opstrukcija uretera – tumor. limfne čvorove uz arterije i vene ilijake • rekonstrukcija mjehura: o ileum conduit o ortotopični novi mjehur o novi mjehur s kontinentnom stomom o rektosigmoidni pouch  iradijacija • frakcionirana. uterus. rektum) • uspješna kod malog broja bolesnika. komorbiditet) • moguće lokalne postradijacijske komplikacije (mjehur. iradijacija Intravezikalna terapija  kemoterapija (Mitomycin C. gemcitabin. N+. ovarije. vinblastin. paklitaxel. radikalna cistektomija – kad ima puno tumora o infiltrativni tumor (T2-T4)  prije se radila parcijalna cistektomija  nije dobro jer se tm proširi tijekom zahvata • prijelazni epitel ima sposobnost ekantarafije  nakon oštećenja brzo se o o regenerira  radikalna cistektomija + limfadenektomija + neo ili adjuvantna kemoth  uklanjaju se: • kod muškaraca: mjehur s okolnim masnim tkivom. Doxorubicin)  imunoterapija (BCG. doxorubicin. kamenci.

suženje anastomoze. stenoza. pijelonefritis. Ca na anastomozi) uretero-ureterostomija   o - - kad je ureter na jednoj strani strikturiran na dužem segmentu (zdjelični segment)  može se proksimalni dio anastomozirati sa drugim ureterom suprapubična cistostomija o indikacija – kad se u mokraćni mjehur ne može uvesti kateter o privremena – nakon rješavanja opstrukcije  zatvara se o kateteri – Pezzerovi i Malecotovi – imaju posebno konstruiran vršak da ne mogu ispasti iz mjehura o danas se upotrebljava cistofiks – cjevčica se unosi kroz kožu u mokraćni mjehur pomoću igle  kad se uvede. kirurške komplikacije (dehiscencija na anastomozi.o prošireni mokraćovod anastomozira se na kožu  kad se parenhim bubrega oporavi  zatvara se nakon rješavanja blokade koja je uzrokovala proširenje mokraćovoda o ureterosigmoidostomija napravi se retroperitonealna anastomoza između uretera i sigme komplikacija – hiperkloremična acidoza (bolesnici stalno moraju uzimati bikarbonate). distalni krajevi uretera se podvežu  T-T anastomoza tankog crijeva  izolirana vijuga tankog crijeva  ileokutana stomija potrebna dobra priprema – sterilizacija crijeva neomicinom i metronidazolom tijekom 48 h prije operacije stoma se nalazi u sredini linije između umbilikusa i spine ilijake anterior superior komplikacije:  na bubregu – pijelonefritis  na anastomozi tankog crijeva  na ureterointestinalnoj anastomozi – fistula. dehiscencija  stenoza s uvučenjem anastomoze izolirane vijuge s kožom   o o o Opstrukcija vrata mokraćnog mjehura kongenitalna hipertrofija vrata mjehura o hipertrofija unutarnjeg sfinktera mjehura  mjehur se tijekom mokrenja otežano ispražnjava o klinička slika:  djeca teško mokre. mlaz slabiji  često se javlja cistitis i piurija  kasnije se razvija hidronefroza i bubrežna insuficijencija o dg:  kateterizacija mjehura – ostatni urin  uretroskopija i cistoskopija – nešto uzdignut vrat mjehura  mikcijska uretrocistografija o th: trajni kateter kao privremena mjera operacijsko liječenje (metoda izbora) – elektroresekcija vrata mjehura kroz operacijski cistoskop kongenitalna valvula   - . igla se odstrani i cjevčica se učvrsti za kožu ileum konduit o indikacije:  nakon cistektomije kod tumora mokraćnog mjehura  kod ekstrofije mjehura  kod neurogenog mjehura  kod tuberkuloze mjehura (vesica contracta)  pri izuzetno velikom mjehuru i proširenim mokraćovodima o metoda po Brickeru anastomoza obaju uretera s izoliranom vijugom tankog crijeva.

bolno i s hematurijom ekstraperitonejska  o    dg: manifestira se čestim bolnim nagonom na mokrenje  izađe nekoliko kapi krvave mokraće krv i mokraća skupljaju se u ekstraperitonejskom prostoru iznad simfize brzo se razvija perivezikalna urinarna flegmona o može se pokušati kateterizacija – dif. do 50. od rupture uretre o th: o o kirurška intraperitonejska ozljeda  laparotomija da se utvrdi ev ozljeda trbušnih organa  mjesto rupture se sašije + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina ekstraperitonejska ozljeda  kod rupture mjehura – kateter lagano ulazi u mjehur  kod rupture uretre – kateter zastaje na mjestu ozljede IVU i cistografija  prodor kontrasta u okolinu o  sašije se rupturirani mjehur + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o uvijek potreba drenaža paravezikalnog prostora i davanje AB perforacija mjehura prilikom transuretralne operacije (biopsija i resekcija tumora mokraćnog mjehura) o najčešće nastaje prilikom resekcije tumora u blizini n. slika: dizurične tegobe o th: endoskopska elektroresekcija vrata mokraćnog mjehura skleroza vrata mokraćnog mjehura o najvjerojatnije posljedica nespecifične kronične upale koja počinje u stražnjoj uretri o može se razviti i nakon malih ozljeda (trajni kateter) o otežano otvaranje vrata mjehura  dizurične tegobe (kao kod hipertrofije prostate) koje se javljaju oko 40. dg. defans trb stijenke)  teško opće stanje  mokrenje nemoguće ili vrlo oskudno.o zadebljanja sluznice poput membrana o nalazi se na prostatičnom dijelu uretre o stvara zapreku u otjecanju mokraće  retencija urina  hidronefroza i oštećenje bubrežne funkcije o dijagnoza može biti otežana  kateter se lako uvodi u mjehur jer valvula stvara zapreku samo na putu iz mjehura u uretru o dg: mikcijska uretrocistografija o th: operacijska – odstranjenje valvule prostatična fibroza o javlja se u dječjoj dobi i u mladih muškaraca o prostata mala i tvrda (atrofija prostate) o kl. cistografija o th: elektroresekcija vrata mjehura - Ozljede mokraćnog mjehura - ruptura mjehura nastaje kod otvorenih (strijelne. cistoskopija. obturatoriusa  podražaj živca  kontrakcija bedra i pomak koji može uzrokovati da instrument perforira stijenku mjehura  potrebna prethodna blokada živca o za vrijeme operacije tekućina kojom se ispire mjehur ne vraća se nego nestaje u slobodnoj trbušnoj šupljini . god o dg: DRP (mala prostata  isključenje hipertrofije prostate). ubodne ozljede) ili zatvorenih ozljeda donjeg abdomena češće nastaje kod punog mjehura i kod prijeloma zdjelice može biti: o intraperitonejska izaziva simptome peritonitisa  jaka abdominalna bol.

ischuria paradoxa)   o o  o - nehotični gubitak urina kad intravezikalni tlak pri velikoj retenciji urina nadmaši max. kašljanju. ali bez aktivnosti detruzora (kod subvezikalnih opstrukcija) Stres inkontinencija kod žena o djelomična insuficijencija sfinktera ženske uretre pri napinjanju. socijalni ili higijenski problem prema oblicima i uzrocima dijelimo je u četiri skupine: o stres inkontinencija stanje uvjetovano slabošću sfinkternog mehanizma dolazi do bijega urina samo kod fizičkog napora kada se intraabdominalni tlak prenosi na intravezikalni tlak koji prevladava uretralni otpor (uvijek uz odsutnost aktivnosti detruzora) urgentna inkontinencija  nehotično gubljenje urina povezano sa jakim nagonom na mokrenje  nastaje zbog jakih kontrakcija m. uretralni tlak zbog distenzije mjehura. kihanju ili fizičkom naporu o prirođena i/ili stečena slabost mišića dna zdjelice sa poremećenom pozicijom mjehura.o th:   manji defekti  postavi se urinarni kateter  defekt se spontano zatvori veći defekti  moraju se zašiti Inkontinencija i funkcionalni poremećaji pri mokrenju A. Inkontinencija - stanje u kojem nehotično izlaženje urina predstavlja medicinski. detrusora (nedostatak inhibicije) refleksna inkontinencija nehotični gubitak urina uzrokovan nenormalnom refleksnom aktivnošću u leđnoj moždini bez osjeta  najčešće se javlja kod neurogene disfunkcije mjehura preljevna inkontinencija (overflow. uretre i rektuma  najčešće se javlja u žena nakon nekoliko poroda o kontinenciju osigurava:  .


o dg:

normalni sfinkterni mehanizam sa normalnom dužinom uretre (većom od 30mm) i kutom uretre prema bazi mjehura od 130 stupnjeva (tlak 50 mm Hg) urodinamski testovi – diferencijalna dijagnoza prema ostalim oblicima inkontinencije i postavljanje indikacije za oblik liječenja skraćenje anatomske dužine uretre, skraćenje uretre u odnosu na volumen mjehura, provjera prijenosa tlaka iz mjehura na uretru, rentgenološka analiza uretre, elektromiografija

 
o th:

-

operativno liječenje – rekonstrukcija dna zdjelice, ispravi se vezikouretralni kut, produži uretru  jačanje mišića dna zdjelice • Kegelove vježbe, električna stimulacija, elektromagnetska stolica  medikamentozno liječenje • antikolinergici – oksibutinin • povećanje tonusa sfinktera (Eudrin, Reukap – efedrin – alfaadrenergik) • triciklički antidepresivi – imipramin Urgentna inkontinencija: o uzrok:  najčešće nepoznat  može biti posljedica neurološke bolesti (npr. multipla skleroza), starenja, degeneracije živčanih niti, karcinoma, upale ili kamenaca u mokraćnom mjehuru o može se javiti u oba spola i u bilo kojoj dobi, ali najčešće u starijih osoba i žena o dijelimo ju na:

 
o

senzoričku  uzrok podražaj sluznice mjehura zbog polipa, karcinoma, kamena, šavi kod korektivnih zahvata… motoričku  oštećenje neuromišićne komponente detruzora

o

o

kl. slika:  često mokrenje (i danju i noću)  „bježanje“ mokraće  bolesnici imaju jaki nagon za mokrenjem koji provocira šum vode, pranje ruku i sl. • količina mokraće koju bolesnica izmokri je obično nekoliko kapi  aktivnost detruzora takva da žene ne mogu zadržati mokraću  urgentno mokrenje dg:  fizikalni pregled • reći bolesnici s punim mjehurom da ustane i nakašlje se  urodinamske pretrage  IVU  UZV abdomena i zdjelice  temeljita neurološka obrada  senzorička urgentna inkontinencija  potrebna cistoskopija kako bi se utvrdilo radi li se o idiopatskom hiperaktivnom detruzoru ili senzoričkoj inkontinenciji th:  liječi se konzervativno, vrlo rijetko operativno  3 pristupa u terapiji:  medikamentozni • lijekovi opuštaju nevoljne kontrakcije mjehura i poboljšavaju funkciju mjehura • antikolinergici (oksibutinin) • spazmolitici (flavoksat) • triciklički antidepresivi (imipramin) – imaju učinak da paraliziraju glatke mišiće mjehura  vježbe:

-

Kegelove vježbe – vježbe za jačanje muskulature dna zdjelice  primarno se preporučuju bolesnicima sa stres inkontinencijom, ali mogu biti korisne i kod bolesnika sa urgentnom inkontinencijom • biofeedback – tehnika kojom pacijent može utjecati na neke fiziološke funkcije (one koje su pod kontrolom «voljnog» živčanog sustava, ali i one pod kontrolom «nevoljnog», to jest autonomnog živčanog sustava) koristeći se signalima iz vlastitog tijela  operacijski: • kod teške urgentne inkontinencije koja ne reagira na konzervativnu th • segment crijeva se spoji s mjehurom kako bi se povećao volumen mjehura • povezano s neznatno povišenim rizikom za razvoj raka mokraćnog mjehura Neurogeni mjehur: o karakteriziraju ga smetnje koje imaju uzrok u poremećaju inervacije mokraćnog mjehura – ti poremećaji mogu nastati u:  perifernom živčanom sustavu (dijabetes, alkoholizam, hernija diska, hipovitaminoza B12)  središnjem živčanom sustavu (moždani udar, meningomijelocela, ozljeda KM)  oba (multipla skleroza, Parkinsonova bolest) o prema razini lezije dijelimo ga na: suprasegmentne - poremećaj zahvatio područje iznad centra za mikciju • prekinuta je kontrola mokrenja iz viših centara  mjehur se prazni bez kontrole volje (automatsko mokrenje)  nastaje refleksni neurogeni mokraćni mjehur – može se isprazniti spontano ili kao rezultat somatskog podražaja  segmentne - poremećaj zahvatio područje sam centar za mikciju  infrasegmentne - poremećaj zahvatio područje ispod centra za mikciju • kod lezija centra ili ispod centra za mikciju oštećen je refleksni luk koji tvore živci i centar za mokrenje  nastaje autonomni neurogeni mokraćni mjehur  prazni se samostalno bez podražaja neurogeni mjehur može biti: spastičan (hipertoničan) nevoljne kontrakcije mjehura  volumen normalan ili smanjen uzrok – lezija mozga ili KM iznad Th12  kontrakcije mjehura i relaksacija vanjskog sfinktera su nekoordinirane  detrusorsfinkter dissinergija  simptomi – učestalo mokrenje, nikturija, urgentno mokrenje flakcidan (hipotoničan)  nema kontrakcija mjehura  volumen mjehura je velik, a tlak u mjehuru nizak uzrok je lezija perifernih živaca ili lezija kralježničke moždine u razini S2-S4  simptomi – overflow inkontinencija, erektilna disfunkcija kod muškaraca moguća je i kombinirana lezija mjehura komplikacije: 

o

o

o

o o


  o dg: 

infekcije urinarnog trakta  vrlo otporna na th • s vremenom se može razviti i pijelonefritis  oštećenje bubrežne funkcije i urosepsa kamenci hidronefroza anamneza, fizikalni pregled laboratorij UZV bubrega IVU urodinamske pretrage


  

o

th:


glavna mjere u terapiji  omogućiti adekvatno ispražnjavanje mjehura spastičan mjehur: • ako bolesnik ima normalan volumen mjehura o mjere za poticanje mokrenja (suprapubični pritisak, dodir s unutarnje strane bedra) o antikolinergici o kateterizacija  ako je drugačije nemoguće potaknuti mokrenje

-

bolesnici koji imaju smanjen volumen mjehura  th kao kod urgentne inkontinencije  flakscidan mjehur: • trajna ili intermitentna kateterizacija  kirurško liječenje  kao krajnja mjera: • sfinkterotomija (kod muškaraca) • sakralna rizotomija (S3 i S4)  pretvara mjehur do spastičnog u flakcidan • cistektomija + ilealni konduit ili ureterostomija Preljevna inkontinencija: o uzrok  subvezikalna opstrukcija:  skleroza vrata mjehura  benigna hiperplazija prostate, Ca prostate  valvula uretre  prirođena stenoza uretre  distalna striktura uretre  stenoza meatusa uretre  fimoza o opstrukcija  tlak u mokr. mjehuru mora jako porasti da bi urin izašao  detruzor postupno hipertrofira  progresija  detruzor postaje kronično istegnut, nastaju pseudodivertikulozna proširenja  mjehur se pretvara u atoničnu vreću s velikim rezidualnim volumenom urina o kl. slika:  urin kaplje okomito dolje na vrškove cipela, a gaće i hlače bolesnika su često mokre o th:


 B. Urodinamika

kod akutne retencije – omogućiti derivaciju urina (kateterizacija mjehura) uklanjanje uzroka (najčešće prostatektomija)

-

-

-

dijagnostička metoda kojom proučavamo normalnu i patološku fiziologiju izvodnih puteva urotrakta FIZIOLOGIJA MIKCIJE o punjenje mjehura o kontinencija o mikcija URODINAMSKE PRETRAGE 1. uroflow o indikacije:  sumnja na smetnje mokrenja ili izlaznu opstrukciju o fiziologija:

normalni protok za muške osobe od: • 20godina je 30 ml/s • 80 godina je 10 ml/s patolološke vrijednosti: • za mlađe osobe < 15ml/s • za starije osobe < 10ml/s fiziološki kapacitet mokraćnog mjehura:

vrijeme potrebno da se dostigne maksimalni protok klinički korisni podaci ako je volumen veći od 200 ml maksimalni kapacitet se mjeri u trenutku objektivne pojave refleksa ili kada bolesnik javlja bol izmokreni volumen - 2.stimulacije ili ugradnje arteficijelnih sfinktera o mjeri otpor što ga pružaju glatki i poprečnoprugasti sfinkter odnosno intraluminalni tlak uzduž uretre praznog mjehura o što se mjeri? maksimalni uretralni tlak mjerenog profila maksimalni uretralni tlak zatvaranja – razlika maksimalnog uretralnog tlaka i tlaka u mjehuru  funkcionalna dužina profila – dužina uretre u kojoj tlak veći od tlaka u mjehuru (uvijek kraća od anatomske) fiziologija:   o  u muškaraca – prosječni maksimalni tlak u uretri oko 85mmHg . UPP (urethral presure profile) o indikacije:  povećanje prostate kada je izmokreni volumen mali  postprostatektomična inkontinencija  SSI  procjena uspjeha sfinkterektomije.o odrasle osobe 300-400ml djece do 5 godina oko 100ml djece preko 10 godina 200-300ml • kod bolesnika sa retencijom urina (RU) – efektivni kapacitet  vrijednost maksimalnog kapaciteta umanjen za RU  brzina punjenja mokraćnog mjehura: • sporo punjenje oko 30ml/min • srednje brzo punjenje 50-60 ml/min • brzo punjenje oko 100 ml/min što se mjeri? • • •       protok – izmokreni volumen u jedinici vremena – ml/s prosječni protok – izmokreni volumen / vrijeme mokrenja maksimalni protok.

senzoričkog oštećenja.3 • u muškaraca – 0. refluksa. kamenac. cistometrija o indikacije ispitivanje uzroka učestalosti i urgencije mokrenja dio u evaluaciji inkontinencije. neuropatije. u žena – 50-80mmHg - - mjerenje tlakova za vrijeme mokrenja: o za akt mikcije je potreban aktivni tlak koji se može izmjeriti unutar mjehura – može biti stvoren:  kontrakcijom detruzora (pdet)  abdominalnim tlakom (pabd)  pomoću oba – vezikalni tlak ( pves= pabd+pdet) o u kliničkoj praksi najznačajniji omjer tlaka u mjehuru prema maksimalnom protoku (faktor uretralne rezistencije)  normalne vrijednosti faktora uretralne rezistencije • u žena – 0. detruzora  intermitentni prekid protoka u odsutnosti abdominalnih kontrakcija s istodobnim porastom intravezikalnog tlaka  detruzor-sfinkter disinergiju – lezija gornjeg motornog neurona u leđnoj moždini 3.4  niski protok pri visokom tlaku – subvezikalna opstrukcija  intermitentni protok praćen abdominalnim kontrakcijama bez aktivnosti detruzora – motorna insuf. djelovanja lijekova mjeri odnos volumena i tlaka u mokraćnom mjehuru tzv. compliance ili popustljivost detruzora – promjena volumena u odnosu prema promjeni tlaka (u centimetrima stupca vode) u jedinici vremena registrira promjene tlakova unutar mjehura u odnosu na volumen uvedenog medija ispitanik javlja:  prvi osjet punoće mjehura  želju za mokrenjem  nemogućnost zadržavanja potrebe za mokrenjem (bol) važna je aktivna suradnja bolesnika i liječnika interpretacija cistometrije – odstupanje od normalnog refleksa detruzora:   o o o o o  hiperrefleksija – nemogućnost suprimiranja refleksa na zahtijev pri volumenu od 50 do 200ml • učestalo i ponekad nekontrolirano mokrenje uz tenezme • oštećenje iznad razine leđne moždine (SŽS) • uzroci u mjehuru (upala. tumor) . retencije urina.

retencija • oštećenje na razini leđne moždine (trauma). 4-6 cm kraniokaudalno. nestaje nakon op. arefleksija – nemogućnost izazivanja refleksa detruzora • odsutnost osjeta – rani znak polineuritisa (dijabetes. multipla skleroza • jatrogeno oštećenje perifernih živaca pri op. slab mlaz. puboprostaticus o stražnja strana (FACIES POSTERIOR) – dolazi u odnos sa prednjom stranom rektuma (u području perinealne fleksure)  između prostate i rektuma nalazi se DENONVILLEROVA FASCIJA  dva slijepljena sloja peritoneuma o lateralne strane (FACIES INFEROLATERALIS) – bogat venski splet plexus prostaticus o vrh prostate (APEX) – okrenut prema dolje o baza (BASIS) prostate – okrenuta prema gore zone prostate: o središnja (centralna) zona o prijelazna (tranzicijska) zona – hiperplazija (adenom) o periferna zona – karcinom građa: o lobus dexter o lobus sinister - - . 2-3 cm anteroposteriorno topografski odnosi: o baza vezana uz mokraćni mjehur i sjemenske mjehuriće o kroz prostatu prolaze uretra i parni ductus ejaculatorii o prednja strana (FACIES ANTERIOR) – povezana sa simfizom:  ligg. puboprostatica  m. adenom prostate ponekad prolazni simptom.alkohol) • otežan početak mokrenja.zahvatu • • PROSTATA Anatomija prostate žlijezda muškog spolnog aparata koja izgledom nalikuje na kesten veličina normalne prostate: 3-4 cm na bazi.

rectalis inf. a na površini vezivo) o mišićne niti:  leže između žljezdanog tkiva  glatki mišići o žljezdano tkivo: o  - tubuloalveolarne žlijezde  ductuli prostatici  otvaraju se u mokraćnu cijev u brazdi s obje strane kolikulusa  sekret izlazi za vrijeme ejakulacije - - opskrba krvlju: o arterijska krv – donja vezikalna arterija i rektalne arterije (a. Proteus. urin – leukociti i bakterije   . polakizurija iscjedak iz uretre povišena tjelesna temperatura iznimno – retencija urina zbog edema prostate komplikacije – epididimitis. virusne infekcije o gonokokni prostatitis o klamidija i mikoplazma o tuberkulozni prostatitis akutni prostatitis o klinička slika: - -       o dg: bolovi u perineumu i iza simfize  šire se u bedra i penis dizurija. cistitis. glatke mišićne niti (substantia muscularis) i žlijezde (substantia glandularis) o vezivno tkivo:  oblikuje oko prostate čahuru (u dubljem sloju mišićne niti. iliacu internu inervacija: o simpatikus – od Th10-L2  receptori u prostati – alfa-adrenergički: • α1 o α1A – tonus prostatični glatkih mišićnih niti o α1B – vazokonstrikcija o α1D – mjehur o α1L – selektivni prostatični • α2 – reuptake noradrenalina o pelvični pleksus – parasimpatikus limfne žile: o limfne žile idu u sakralne i zdjelične limfne čvorove Upala prostate putovi kojim može nastati upala prostate: o ascendentno – iz uretre o descendentno – iz gornjih mokraćnih putova o kanalikularni način širenja  kod opstrukcije uretre ispod prostate  inficirani urin prilikom mokrenja bude utisnut u prostatične kanaliće  upala prostate o hematogeno o limfogeno uzročnici: o najčešće – E.- isthmus prostatae  dio istmusa koji leži između uretre i ductus ejaculatorii – lobus medius mikroskopska građa: o prostatu izgrađuje vezivno tkivo. coli. Stafilokoki o rjeđe – streptokoki. uretritis DRP – povećana i bolna prostata s fluktuacijom ako se formirao apsces  pritiskom na prostatu dobiva se gnojni iscjedak iz uretre lab. vesicalis inf i a.) o venska krv – odlazi u parni plexus prostaticus et vesicalis  odatle u v. nalazi: leukocitoza.

sjedeće tople kupke  ako se formirao apsces koji se nije spontano ispraznio preko uretre  incizija kroz rektum  akutna retencija – trajni kateter kronični prostatitis o može se razviti iz akutne upale prostate (fibroza) ili upalni proces ima od početka kronični tijek o klinička slika:  umjereni bolovi u perineumu i lumbosakralnoj regiji  blaga dizurija. te u 90% starijih od 80 god o simptomi bolesti kod muškaraca od 55 god. recidivna bakterijurija o dg:  DRP – nešto povećana prostata (ponekad smanjena). polakizurija  oskudan iscjedak iz uretre  seksualni poremećaji  komplikacije: recidivirajuće uroinfekcije. stolicu održavati kašastom.. tvrda. u 50% slučajeva o rizični faktori slabo poznati: genetska predispozicija. opstrukcija uretre i akutna retencija urina. tetraciklin. rasa. ampicilin  najmanje 14 dana  opće mjere – strogo mirovanje. analgetici. trimetoprim)  prostata se digitalno masira  drenaža  elektroresekcija  iznimno kod opstrukcije mjehura  Benigna hiperplazija prostate (adenom prostate) epidemiologija: o najčešći benigni tumor u muškarca o obdukcijom nađena BHP u 50% muškaraca u dobi od 51-60 god. autosomno dominantni nasljedni oblik etiologija: o nije u potpunosti razjašnjena o multifaktorijalna i endokrina:  starenje  razina slobodnog testosterona  razina serumskih estrogena  indukcija androgenih receptora  faktori rasta  interakcija stromalnih i epitelnih elemenata – parakrina regulacija patologija: o hiperplastički proces – povećava se broj stanica o različiti omjeri uvećanja epitela i strome (glatkomišićnih stanica i kolagena)  žljezdani oblik  stromalni oblik o medikamentozna terapija i njen uspjeh ovise o tome koji elementi prevladavaju o rast je nodularan – čvorići umnoženog tkiva pritišću periferiju stvarajući “kiruršku kapsulu” patofiziologija: o opstruktivna komponenta – zbog uvećanja prostate - - -  mehanička opstrukcija – pritisak uvećane prostate na prostatičnu uretru ili vrat mjehura . a kod muškaraca starih 75 god. lagano bolna na osjetljivost  mikrobiološka analiza ejakualata ili materijala dobivenog punkcijom prostate  pobuđuje sumnju na Ca (tvrdoća)  citološka punkcija za potvrdu dijagnoze o th:  dugotrajna antimikrobna th (eritromicin.o th: - antibiotici – kotrimoksazol. u 25%.

mjehura i prostate sa određivanjem rezidualnog urina te veličine prostate (TRUS) o IVU – morfološki i funkcionalni prikaz urotrakta o uroflowmetrija – prikaz maksimalnog i prosječnog protoka urina – opstrukcijska krivulja ako je PF (peak flow – vršni protok) ispod 10 ml/s o uretrocistoskopija o urodinamske studije o biopsija prostate – kod povišenih vrijednosti PSA i/ili suspektnog digitorektalnog nalaza komplikacije: o kamenci mokraćnog mjehura  3. GUK..- - - dinamička opstrukcija – utjecaj autonomne inervacije na glatkomišićnu komponentu hiperplazije o sekundarna komponenta – odgovor mjehura na povećan otpor pražnjena  hipertrofija detruzora mokraćnog mjehura  nestabilnost detruzora  smanjena popustljivost (compliance) mjehura klinička slika – simptomi: o opstruktivni  otežan početak mokrenja i produženo mokrenje  stanjen i slab mlaz mokraće  osjećaj nepotpunog izmokravanja (ostatni urin)  naprezanje pri mokrenju  kapanje mokraće po završetku mokrenja o iritativni  učestalo mokrenje  noćno mokrenje (nikturija)  žurno mokrenje dijagnoza: o anamneza – navike.5% bolesnika  može biti izrazita i dovesti do tamponade mokraćnog mjehura  cistoskopija.6% bolesnika ima poremećaj renalne funkcije  u obliku kroničnog pijelonefritisa.4% bolesnika – češće kod bolesnika sa trajnim kateterom  obilna hidratacija. AUA – za ocjenjivanje kvalitete života o laboratorij – urea. druge bolesti (neurološke. trajnim kateterom ili kamencima u mjehuru  antibiotici. kardiološke.) o upitnici – I-PSS. kreatinin. urin bakteriološki. problemi sa mokrenjem. hidronefroze  može progredirati u kronično zatajenje bubrega  liječenje povezano sa liječenjem BHP o hematurija  2. azotemije. obilna hidratacija  indikacija za kirurško liječenje o inkontinencija  urgentna – zbog nestabilnosti detruzora mjehura o oštećenje gornjeg urotrakta (bubrezi)  13. operacije. lijekovi. dijabetes. urin.2% bolesnika ima recidivirajuće infekcije urotrakta  češće kod bolesnika sa ostatnim urinom. litotripsija ili kirurško liječenje o infekcije urotrakta  5.. EK (elektrokoagulacija) o akutna retencija urina – hitno postavljanje trajnog katetera  spontana  . kružno ispiranje mjehura. PSA o pregled – osnovni klinički pregled sa digitorektalnim pregledom prostate o UZV bubrega.

spolna aktivnost. god. prethodna kateterizacija zbog dijagnostičkog ili operativnog zahvata. prisutnim drugim bolestima. mjestu iza raka pluća  u Hrvatskoj je 2000. očekivanom poboljšanju i željama pacijenta liječenje: o konzervativno  promatranje sa redovitim pregledima (watchful waiting)  trajni kateter – kod bolesnika s komplikacijama bez poboljšanja na medikamentoznu terapiju nesposobnih za operaciju o medikamentozno  alfa blokeri  5α reduktaza inhibitori – finasterid (ne smije se dati ako je prostata manja od 40 g) • enzim koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron  kombinirana terapija  fitoterapija o kirurško liječenje •   transuretralna resekcija prostate otvorena prostatektomija • transvezikalna prostatektomija o pristup kroz mokraćni mjehur o enukleacija adenoma o rekonstrukcija i drenaža mokraćnog mjehura • retropubična prostatektomija o pristup kroz kapsulu prostate o enukleacija adenoma o rekonstrukcija kirurške kapsule prostate Karcinom prostate - - - 85-90% Ca prostate – nalazi se u perifernoj zoni prostate ostali – u centralnoj i prijelaznoj zoni  tamo gdje nastaje i adenom  slučajan nalaz pri adenektomiji epidemiologija: o INCIDENCIJA – raste s dobi  55 na 100 000 muškaraca  na 4. prepunjen mjehur. kod 26% bolesnika bez oporavka s potrebom za kirurško liječenje odluka o izboru liječenja: o osnovni pregled uz detaljnu anamnezu o cilj je poboljšati kvalitetu života bolesnika o objasniti bolesniku moguće opcije liječenja o predloženo liječenje treba biti u skladu sa općim stanjem bolesnika.  PSA i DRP jedanput godišnje . alkohol. karcinom prostate bio na 3. opća anestezija. mjestu u svijetu (nakon raka pluća. prisutnim komplikacijama. mjestu (8%) o PREVALENCIJA – 4% čimbenici rizika: o genetski – autosomalno dominantno nasljeđivanje (10%)  kod bolesnika koji imaju nekog u obitelji sa Ca prostate – nakon 40. mirovanje • 15% ima ponovljenu epizodu i oko 75% bolesnika treba kirurško liječenje za oporavak  provocirana • etiologija – operacija.- - slabo poznata etiologija – infekcija prostate. želuca i debelog crijeva)  u razvijenim zemljama svijeta USA. prevelik unos tekućine. lijekovi s djelovanjem na simpatički sustav • 9% ima ponovljenu epizodu. Kanada (bez tumora kože) na 2.

o rasa – najčešće u crnaca. inzulin o vazektomija – povišen rizik kemoprevencija: o selenium (grah. HIT  aktivacija 2. 59 Fe. oblika. RNA virusi o lijekovi – aspirin. nokturija - - - - - - . HSV 2. riba. HIT  inaktivacija 1. Skandinavaca. 65 Zn o infekcija – gonokok. specifičnost i pozitivnu prediktivnu vrijednost (PPV)  mora postojati prihvaćeno učinkovito liječenje bolesti dijagnosticirane u ranom stadiju  rano liječenje mora smanjiti mortalitet povezan s bolešću o PSA – prostata specifični antigen  kimotripsinu slična proteaza. HIT  1. 60 Co. mali unos žuto/zelenog povrća o zagađenje – gradski život. bijelih Amerikanaca i zapadnih Europljana o o dob – češće u starijoj dobi debljina – leptin o hormoni – testosteron i DHT su očito bitni  djeluju kao promotori o prehrana – životinjske masti. konzistencije. maligna promjena  aktivacija 1. HIT  gubitak supresora invazije  metastatski CaP putevi širenja: o uz živce koji inerviraju prostatu  lokalna infiltracija (živac se uklanja prilikom operacije) o direktno kroz kapsulu prostate o limfogeno (najčešće)  opturatorni limfni čvorovi  staging limfadenektomija (limfni čvorovi se šalju na PHD intraoperativno) o hematogeno  kosti (kralježnica). brze. tumor-supresorskog gena  PIN o 3. malignom i hiperplastičnom tkivu prostate o DRP – digitorektalni pregled: procjena veličine. 51 Cr. radioaktivnim agensima – tritium. onkogena  latentni Ca prostate o 4. reproducibilne i moraju imati prihvatljivu osjetljivost. tumor-supresorskog gena  lokalno invazivan CaP o 5. izloženost kadmiju. pluća prevencija: o primarna prevencija  vrlo teško jer se prva promjena događa već nakon puberteta o sekundarna prevencija  skrining  prevalencija bolesti mora biti relativno visoka  metode testiranja moraju biti sigurne. relativno jeftine. ograničenosti prema okolini. djeluje proteolitički otapajući gel strukturu ejakulata i omogućuje pokretljivost spermatozoida  luče ga epitelne stanice prostate  glikoprotein  u zdravom. jaja i mlijeko) o vitamin E o vitamin D  sprječava proliferaciju maligno promijenjenih st u prostati  zbog toga veća učestalost Ca prostate u Skandinaviji o lycopen o zeleni čaj o soja kemosupresija: o finasterid (Proscar) o dutasterid o  sprječavaju pretvorbu testosterona u dihidrotestosteron etiopatogeneza  „multiple hit“ teorija: o 1. onkogena  još uvijek normalne st prostate (događa se već nakon puberteta) o 2. HIT  inaktivacija 2. jetra. bolnosti na palpaciju klinička slika: o simptomi kao kod BHP – problemi s mokrenjem.

sumnjiv digitorektalni pregled patologija: o najčešći histološki oblik – adenokarcinom. dg.-40. bol. nokturije: dijabetes.- dif. zatim sarkom  javlja se ranije (oko 35. hematurija. impotencija. paraplegija. dispneja) o bolovi u kostima dijagnoza: o anamneza (poremećaj mokrenja. god)  brzo raste  th nije moguća  sraste uz kosti zdjelice o EPITELNI adenokarcinomi • malih žlijezda • velikih žlijezda • kribriformni • trabekulirani / solidni  mucinozni karcinom  adenoidni cistični karcinom  karcinoidni tumor  nediferencirani karcinom  karcinom prijelaznog epitela  planocelularni karcinom  endometrioidni karcinom prijelaznog epitela  adenoskvamozni karcinom NEEPITELNI rabdomiosarkom leiomiosarkom fibrosarkom maligni fibrozni histocitom OSTALI  o       o karcinosarkom maligni melanom - grading: o gradus 1-5  određuje se prema izgledu žlijezde – promjene na stanici i jezgri o Gleason score  stupanj diferencijacije žlijezde = zbroj dva najčešća gradusa  GS 2-5  slabo zloćudan . proPSA. gubitak težine itd. slobodni PSA)   o o o - o o o digitorektalni pregled ultrazvučni pregled prostate biopsija prostate  12 uzoraka iz cijele prostate  PHD analiza – indikacije:  PSA > 4 ng/ml. hematospermija. inkontinencija. ) o PSA   “SIVA” ZONA VRIJEDNOSTI PSA (od 4 do 10 ng/ml) • određuju se: o PSA velocity – brzina stvaranja PSA o omjer slobodnog i vezanog PSA iznad 23  vjerojatno BHP ispod 23  vjerojatno CaP PSA density PSA ovisno o dobi Molekularne forme PSA (BPSA. dekompenzacija srca (edemi potkoljenica i skrotuma.

ne širi se na sjemene vezikule. adjuvantni tretman androgenima liječenje lokalno uznapredovale bolesti o neoadjuvantna hormonalna th + operacija LHRH agonisti (goserelin. biokemijski i hematološki laboratorijski parametri (markeri – PSA. scintigrafija skeleta. histološki potvrđen okultni Ca prostate – mali Ca u perifernoj zoni koji je već dao metastaze liječenje: liječenje lokalizirane bolesti o gradus 2 i 3 + stariji bolesnik  WATCHFULL WAITING  ako je velocity brz  radioterapija. ali uzrokuje embolije – ne koristi se više liječenje androgeno neovisne bolesti o citostatska kemoth – docetaksel o hormonalna ili kemohormonalna th o kombinacija citostatika i kemohormonalne terapije  -   - .) TNM-klasifikacija podjela:  o   o o     - latentni Ca prostate – ne daje metastaze. PAP itd. leuprolid)  antiandrogena monoth o hormonalna + radioterapija liječenje metastatske bolesti o odstranjenje testisa (bilateralna orhidektomija) + antiandrogeni steroidni (ciproteron-acetat). laser. brahiterapija o niži stupanj (do T3) + mlađi bolesnik  radikalna prostatektomija  retropubični pristup (najčešće). TPS. deformira žlijezdu sa ili bez širenja na čahuru • T3 – tumor prodire u čahuru ili sjemene vezikule • T4 – fiksirani tumor s infiltracijom u okolne strukture  patološki (zahvaćenost limfnih čvorova) određuje se na osnovi znakova bolesti i nalaza prije početka liječenja DRP TRUS – transrektalni ultrazvuk  CT  MRI  uretrocistoskopija  laparoskopska limfadenektomija  rtg pluća. nesteroidni (flutamid) ciproteron-acetat  dobar. NSE. osim 4+3 (zloćudan) GS >7  zloćudan staging: o stupanj proširenosti bolesti o stadij klinički • T1 – fokalni (solitarni ili multipli) intrakapsularni Ca okružen normalnom žlijezdom • T2 – tumor ograničen na žlijezdu. slučajno otkriven na obdukciji incidentni Ca prostate – klinički se ne otkriva. slučajan nalaz nakon adenomektomije klinički manifestan – klinički jasan. laparoskopska  komplikacije – inkontinencija i impotencija  nastaju zbog presijecanja neurovaskularnog snopa o druge metode – krioterapija. perinealni (kod vrlo debelih ljudi).  - GS 6-7  srednje zloćudan. ultrazvuk.

mišićnim nitima) o sa strane utriculusa – otvaraju se parni ductus ejaculatorii o u žlijebu (sinus prostaticus) sa svake strane kolikulusa otvaraju se izvodni kanalići prostate  po jedno proširenje na gornjem i donjem kraju spongioznog tijela penisa • fossa bulbi – gore o u nju se otvaraju izvodni kanali parnih bulbouretralnih (Cowperovih) žlijezda • fossa navicularis – dolje pars intramuralis – još među zidovima mokraćnog mjehura pars prostatica pars membranacea pars spongiosa • duž tog dijela uretre otvaraju se uretralne (Littreove) žlijezde - u blizini vanjskog otvora – pločasti epitel u sredini – cilindrični epitel u blizini mokraćnog mjehura – prijelazni epitel o kod žena – vanjska trećina uretre (ponekad sve do trigonuma mokraćnog mjehura)  pločasti epitel (kao onaj u vagini) u muškarca postoje tri komponente sfinkterskog sustava – slično i u žena: o unutarnji sfinkter – oko vrata mokraćnog mjehura o muskulus levator ani – poprečno-prugasti mišić koji okružuje uretru osim sprijeda gdje prolaze dorzalne žile penisa o između ta dva mišića nalazi se vanjski sfinkter  poprečno-prugasti mišić  najvažniji pri operacijama  ako se presiječe  inkontinencija Ozljede uretre najčešće nastaju ruptura bulbarnog dijela i membranoznog dijela uretre može biti djelomična ili potpuna. ispod ili iznad urogenitalne dijafragme klinička slika: o ruptura bulbarnog dijela . a prema dolje u greben crista urethralis • na sredini kolikulusa – utriculus prostaticus (bogat venama.URETRA Anatomija - - duga 15-20 cm započinje otvorom na dnu mokraćnog mjehura (ostium urethre internum). a završava na glansu penisa s ostium urethe externum prolazi kroz muške spolne organe – prostata i penis uretra ima: o 4 dijela:     o o o - epitel o o o 2 zavoja  curvatura subpubica  curvatura prepubica 3 sužena mjesta  vanjski otvor uretre  unutarnji otvor uretre  pars membranacea (diaphragmatica) – dio koji prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu 3 proširena mjesta  pars prostatica – u prostati • na stražnjem zidu izbočina (colliculus seminalis – verumontanum) – prema gore se nastavlja u uvulu vesicae. živčanim nitima i gl.

na njenom mjestu tjestasta oteklina  krvni ugrušak pri prijelomima zdjelice i sumnji na rupturu uretre treba izbjegavati uvođenje katetera u mjehur  2 razloga: o ako se kateterom uspije ući u mjehur može se previdjeti parcijalna ruptura uretre o kateterom se može parcijalna ruptura pretvoriti u potpunu rupturu dg: uretrografija liječenje: o ruptura bulbarnog dijela uretre pokušati kateter uvesti u mjehur  ako se uspije  parcijalna ruptura  kateter se ostavi neko vrijeme. u pars membranacea i u stražnjoj uretri  membrana. klamidija o strikture zbog karcinoma uretre – rijetko o kongenitalna suženja – u fossi navicularis. valvula ili dijafragma klinička slika: o dugo ne izaziva smetnje  snažna kontrakcija mjehura uspije savladati zapreku  mokrenje nije otežano o s vremenom mlaz mokraće postaje tanji  bolesnik se mora napinjati da isprazni mjehur o kasnije popušta snaga kontrakcije mjehura. retropubična drenaža i antibiotici  nakon 3 tjedna napravi se uretrografija  da se utvrdi da li je došlo do cijeljenja • kompletna ruptura – cistostoma + hitan plastično-rekonstruktivni zahvat komplikacije: o strikture uretre o gotovo polovica bolesnika s težom frakturom zdjelice ostane kasnije impotentna  ozlijeđeni živci penisa koji leže točno sa svake strane prostatnog dijela uretre o ugrožena i cirkulacija penisa   - Upale i strikture uretre etiologija: o posttraumatska striktura – nakon rupture ili instrumentalne ozljede uretre o upalna striktura – nakon gonoreje ili tuberkuloze. perkusijom se čuje mukli ton • DRP – prostata pomaknuta prema gore. ako nema infekcije • cistostomija + obrada rane i drenaža ozlijeđenog područja  ako je rana inficirana  uvijek potrebna antibiotska terapija o ruptura membranskog dijela uretre  hitan kirurški zahvat • kod parcijalne rupture – cistostoma. a ozljeda spontano zacijeli  kompletna ruptura  potreban operacijski zahvat • primarni šav uretre i derivacija urina kroz cistostomu  kod čistih rana. bužiranje)  jaka bol u perineumu  iz uretre izlazi svijetla krv  u predjelu ozljede – hematom ruptura membranoznog dijela  - - najčešće kod prijeloma zdjelice sa dislokacijom fragmenata  u ekstraperitonejski prostor izlaze urin i krv  može nastati urinarna flegmona  simptomi: • bolesnik ne mokri ili izlazi samo nekoliko kapi krvave mokraće • iznad simfize oteklina. a suženje sve jače  retencija urina o komplikacije:  nastupa infekcija parauretralnih žlijezda (parauretralni apscesi i fistule) - .o nastaje obično pri padu na neki predmet. jatrogene ozljede (uretrocitoskopija.

a uz donji rub simfize lig. ilijaka interna v.   - epididimitis prostatitis infertilnost – zbog opstruirane ejakulacije - dijagnoza: o bužiranje  ispita se stupanj suženja o uretrografija i uretroskopija – točna dijagnoza lokalizacije. bulbi penis – bulbus  a. bulbocavernosus  kontrakcijom olakšava izbacivanje sjemena o građeni su od erektilnog tkiva  veliki broj venskih prostora odijeljenih trabekulama o sva tri tijela obavijaju FASCIA PENIS SUPERFICIALIS I PROFUNDA penis fiksiran u medijanoj liniji za lineu albu abdomena pomoću lig. dorzalis penis  vezikopudendalni splet  v. profunde penis  između krakova penisa tvore plexus trigonum  ulijevaju se u v. dorsalis penis profunde  D i L arterija anastomoziraju  ostvaruju nutritivni (rasipaju se u kapilare) i funkcionalni krvotok (ogranci ulaze u kaverne  aa. dorsalis penis superficialis – započinje na glansu i ide čitavom dužinom penisa  ulazi u v. te još jače ožiljkavanje operacijski    o unutarnja uretrotomija po Sachsu – najčešće se primjenjuje različite metode uretroplastike (resekcija suženog dijela i šivanje krajeva) PENIS ANATOMIJA dijelovi penisa: o radix penis – uz simfizu o corpus penis o glans penis    građa: o corona glandis (rub)  odijeljen od corpusa penisa vratom (COLLUM GLANDIS) prekriven kožom – prepucij s donje strane – uzdužni kožni nabor – frenulum preputii - 2 corpora cavernosa penis  prekrivena vezivnom ovojnicom TUNICA ALBUGINEA o corpus spongiosum penis  kroz njega prolazi uretra  sprijeda se proširuje u glans penis.  vena safena magna vv. helicines  pod djelovanje nn. pudendu internu inervacija: o od plexus pudendusa . dorsalis penis – teče sa svake strane v. a straga u bulbus penis  oko njega se nalazi m. erigentes otvara se njihov lumen  erekcija) o venska krv – tri odvodna venska sustava:    - venska krv iz korone glansa i iz vv. pudendu ext. dužine i jačine suženja liječenje: o konzervativno – bužiranje danas se više ne radi često  može izazvati krvarenje i bakterijemiju. fundiforme penis. circumflexa (koje odvode krv iz sva tri kavernozna tijela)  v. profunda penis – prolazi kroz svaki corpus cavernosum  a. pudenda interna – ogranci:  a. suspenzorium penis opskrba krvlju: o arterijsku krv daje a.

Stečena fimoza - -  Posljedica suženja uslijed kronične upale. bulbocavernosus i m. Do tada postoji fiziološko slijepljeni prepucij za glans (zaštita glansa od amonijačnog dermatitisa). o Česte infekcija glansa i prepucija. prepucij se da reponirati dnevnim retrakcijama tijekom kupanja djeteta u toploj vodi.  o -  U polovine se ovo riješi tijekom prve godine. Dijagnoza: klinički nalaz. o Kod blaže forme fimoze.Upale penisa . mišićja kaverni  povećanje protoka krvi i ispunjavanje kavernoznih prostora o nakon završetka ejakulacije  smanjenje tonusa parasimpatikusa  vazokonstrikcija krvnih žila  povratak u mlohavo stanje  Najčešće bolesti penisa jesu: .Tumori penisa FIMOZA. Fimoza može biti prirođena i stečena.Parafimoza .Prijapizam .o niti za mišiće (m. te za kožu i sluznicu (nn. ako se mjehur ne može potpuno isprazniti. helicina i gl. erigentes uzrokuju vazodilataciju aa.Fimoza . ischiocavernosus). erigentes limfne žile: ingvinalni i zdjelični limfni čvorovi erekcija: o u mlohavom stanju – tonus krvnih žila penisa pod utjecajem simpatikusa  vazokonstrikcija  protok krvi minimalan o u erekciji  podražaj parasimpatikusa  nn. paraphimosis - Nastaje kada se prepucij prevučen preko glansa stegne oko koronarnog sulkusa poput čvrstog prstena Najčešće nastaje nakon masturbacije i seksualnog odnosa Patofiziologija: o kompresija na dorzalne vene i limfne žile  edem  prepucij se ne može vratiti . a u većine do treće godine. Simptomi fimoze: o Za vrijeme mokrenja dolazi do balonastog napuhavanja prepucija s urinom  otežano mokrenje u tankom mlazu o Opasnost od retencije urina. dorsale penis) od plexus pelvicusa  - autonomne (parasimpatičke) niti – polaze od S1-S3 (centar za erekciju)  sakralni živci  pleksus pelvicus  nn. Liječenje: operacijsko (cirkumcizija – ekscizija suvišnog dijela prepucija) o neposredna komplikacija nakon operacije – krvarenje o kasnije – prekomjerna fibroza na mjestu šavova PARAFIMOZA.Plastična induracija penisa . o Prirođena fimoza  O prirođenoj fimozi se govori kada se prepucij ne može prevući preko glansa nakon druge ili treće godine života. phimosis Suženje prepucijskog otvora pri čemu se prepucij ne može prevući preko glansa penisa.

Vezivne ploče. lokalno zračenje. cirkumcizija - PLASTIČNA INDURACIJA PENISA. Posljedica je gangrena glansa penisa. kolagenoze. Klinika: savijanje penisa u erekciji. Etiologija je nerazjašnjena: o Upale. ako to ne uspije ide se na operaciju. kod jače izraženih simptoma antibiotici. Ovo je hitno urološko stanje koje zahtjeva hitno liječenje: o Pokušati reponirati prepucij manualno. a zatim se prepucij prevuče preko glansa. o istovremeno se mogu javiti i idiopatska fibroza retroperitoneuma i Dupuytrenova kontraktura. ili Eliptične ekscizije Buckove fascije i šivanje na suprotnoj strani od savinuća dok se penis ne ispravi – Nesbitova operacija  PRIJAPIZAM. upalna fimoza. o Opći: dijabetes. a kasnije dovede i do kompresije arterijske cirkulacije (strangulacija). induratio penis plastica (Peyronijeva bolest) - - - Bujanje vezivnog tkiva između kavernoznih tijela penisa. - BALANITIS XEROTICA OBLITERANS kožna bolest nepoznate etiologije (javlja se u sklopu lichen sclerosus et atrophicans) prepucij postaje tvrd. Liječenje: lokalno ispiranje blagim antisepticima. kalijev paraaminobenzoat (Potaba). otežan i bolan koitus. Javi se edem i bol u području glansa penisa i prepucija. priapisam . lokalna primjena kortizona. bjelkast i skvrčen  može doći do parafimoze ili fimoze bolest se može proširiti na meatus uretre  suženje  opstrukcija protoka urina  potrebna meatoplastika (proširenje meatusa) th: visokopotentni kortikosteroidi. Klinički nalaz: svrbež. o Operacija se sastoji u dorzalnoj inciziji stranguliranog prstena. imunokompromitiranost. o Operacijsko:  Disekcija fibroznog plaka i ubacivanje kožnog slobodnog režnja. Dijagnoza: klinički nalaz.- - Ovo dovodi najprije do kompresije na vensku cirkulaciju (edem). UPALE PENISA. kronični podražaji. opetovane traume. gnojni iscjedak. Ovo se najčešće vidi u sklopu spolnih bolesti. balanoposthitis Upale penisa jesu upala glansa (balanitis) ili glansa i prepucija (balanopostitis). pečenje. sifilis. koje potom prožimaju Buckovu fasciju i tuniku albugineu. bol. o Nakon nekoliko tjedana učini se cirkumcizija. Diferencijalna dijagnoza: alergijska reakcija (kondom). tračci i čvorići pojavljuju se na dorzumu penisa Posljedica induracije jeste savijanje penisa i bol za vrijeme erekcije. specifične upale (genitalni herpes. Predisponirajući faktori: o Lokalni: fimoza. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog nalaza. Liječenje je konzervativno i operativno. dugačak prepucij. Dijagnoza: klinički nalaz. nečistoća. gonoreja). bris glansa. o Konzervativno: velike doze vitamina E. karcinom (upala kao sekundarna pojava).

o Erekcija može različito dugo trajati (ako se ne liječi i tjednima). o Druge bolesti i stanja (mijeloproliferativne bolesti. o Različliti oblici: ulcerirajući oblik. carcinoma penis Obično nastaje u muškaraca starijih od 50 godina. pluća. intraepitelni karcinom) koji se klinički očituje kao:  Queyratova eritrodisplazija (crvenilo na glansu). egzofitična masa. - - o Limfogene metastaze (obično u obje prepone i to vrlo rano. o Korpus-korpus šant koji se postiže punkcijom debelim iglama kroz glans penisa u kavernozno tijelo. anemija srpastih stanica. Liječenje: hitan kirurški zahvat unutar 6 sati od pojave erekcije. Klinička slika . Glans i spongiozno tijelo su pošteđeni. podofilin. opća infekcija. Cilj ovoga postupka jeste omogućiti komunikaciju kavernoznog tijela (viši tlak) sa spongioznim tijelom uretre (niži tlak) tako da krv na osnovi gradijenta tlaka izlazi iz korpora kavernoza u uretru o Šant između kavernoznih tijela i vene safene danas se rjeđe izvodi (Grayhackova operacija) Ako se liječenje provede u propisanom vremenu neće nastati kasnija impotencija i nemogućnost erekcije. - - TUMORI PENISA. Nastaje kao posljedica poremećene venske drenaže. o Hematogene metastaze (nastaju rijetko i to dosta kasno) – jetra. Benigne naravi. Etiologija: o Neurogeni uzroci: bolesti mozga i medule spinalis. Makromorfolgija o Obično u sulkusu koronarijusu. indurirani plak. Klinička slika: o Iznenadna pojava erekcije bez seksualnog uzbuđenja  ograničena korpora kavernoza. Dijagnoza: klinički nalaz. U pravilu tumor se ne vidi u osoba koje su imale cirkumciziju u djetinjstvu. o Može mu prethoditi CIS (carcinoma in situ. o Lokalni uzroci: upale.- - Iznenadna. a kasnije i limfne čvorove male zdjelice – uz ilijačne arterije i aortu). ekskohleacija. neprovocirana (bez prethodnog spolnog podražaja) i neželjena bolna erekcija kada su kavernozna tijela ispunjena krvlju pod tlakom. Širenje karcinoma penisa o Lokalna infiltracija penisa – kroz prepucij i duž kavernoznih tijela penisa. Liječenje: smrzavanje (tekući dušik). Mikromorfologija o Planocelularni karcinom (obično dobro diferenciran). Ako se ne liječi i traje dugo dovodi do fibroze trabekula i gubitka elastičnosti što dovodi do nemogućnosti erekcije kasnije. ozljede. polipoidni izgled. neoplazme. tm penis a)CONDYLOMATA ACCUMINATA Šiljaste bradavice koje uzrokuje HPV.  Bowenova bolest (plak ili papula na prepuciju). b)RAK PENISA. bolesnici na hemodijalizi). a glans i corpus spongiosum mekani o Nakon 1 do 2 sata jave se bolovi u penisu.

križa sprijeda ureter i dolazi do unutarnjeg ingvinalnog prstena gdje ulazi u sastav sjemenskog snopa (FUNICULUS SPERMATICUS)  opskrbljuje testis i dio epididimisa – anastomozira sa  a. – opskrbljuje ostatak epididimisa  a. dodatna dijagnostika (CT zdjelice i sl. vesicalis inf. cremasterica (odlazi od a. epigastrike inf.) o kad dođe do albugineje dijeli se na medijalnu i lateralnu granu  probijaju albugineju  dijele se dalje (RR: RECURENTES) . biopsija.. o Često sekundrane infekcije  limfni čvorovi uvijek povećani i bolni (teško utvrditi da li su povećani zbog tumora ili infekcije) o Gnojan i sukrvav iscjedak uz prepucij. Liječenje o I stadij: excisio in toto i/ili radioterapija. plak. o II stadij: infiltracija i invazija okolnih struktura. o III stadij: širenje se nastavlja prema skrotumu. o II stadij: parcijalna amputacija penisa. o III stadij: radikalna amputacija penisa. - - o IV stadij: radikalana amputacija penisa i bilateralna ingvinalna disekcija  prognoza loša ako su zahvaćeni limfni čvorovi zdjelice TESTISI ANATOMIJA - - - - - testisi se nalaze u skrotumu – uloga  održavanje temp u testisu niže od one u trbušnoj šupljini o koža o supkutano tkivo – tunica dartos scroti  reagira na promjene vanjske temp o podijeljen vezivnom pregradom septum scroti lijevi testis malo teži  leži nešto niže svaki testis obavijen debelom vezivnom čahurom (TUNICA ALBUGINEA)  čini zadebljanje na stražnjoj površini testisa (MEDIJASTINUM TESTIS)  od njega odlaze vezivni tračci u unutrašnjost testisa i dijele ga na oko 250 odjeljaka (LOBULI TESTISA) svaki režnjić sadrži 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalića (proizvode uške spolne st) uložena u rahlo vezivno tkivo bogato krvnim i limfnim žilama. egzofitilna masa. testikularis  odlazi iz aorte. o IV stadij: zahvaćeni limfni čvorovi..o Ovisno o obliku: ulceracija. živcima i Leydigovim stanicama (izlučuju androgene) zbog migracije testisa tijekom fetalnog razvoja u smjeru skrotuma svaki testis obavijen seroznom vrećom (TUNICA VAGINALIS) koja potječe od peritoneuma  sastoji se od vanjskog (PARIJETALNOG – periorchium) i unutarnjeg (VISCERALNOG – epiorchium) lista  prekriva prednju i lateralne strane tunike albugineje na gornjem kraju testisa nalazi se okrugao privjesak – APPENDIX TESTIS odvodni spolni kanali u testisu: o TUBULI RECTI (ravni kanalići)  ulijevaju se u RETE TESTIS (u medijastinumu)  na nju se nastavljaju DUCTULI EFFERENTES (u glavi epididimisa)  spajaju se i tvore DUCTUS EPIDIDIMIDIS (čini tijelo i rep epididimisa)  na njega se nastavlja DUCTUS (VAS) DEFERENS (od epididimisa do prostatičnog dijela uretre)  prije nego dosegne prostatu proširi se (AMPULLA)  na njezinom završnom dijelu kanalu se priključuje sjemenski mjehurić  dio kanala koji ulazi u uretru naziva se DUCTUS EJACULATORIUS opskrba krvlju: o arterijska krv – a.). o Često nastaje fimoza. deferentialis koju daje a. Dijagnoza: klinički nalaz. Stadiji karcinoma penisa o I stadij: karcinom ograničen na glans i/ili prepucij.

Spermatokela. L – ulazi u L v. eventualno u imunodeficijentih osoba. mikoplazma). . . a rjeđe iz okoline sjemenim i limfnim putovima Etiopatogeneza o Bakterijski epididimoorhitis   Mlađi: u sklopu spolno prenosivih bolesti (gonokok. pa se često nađe i upala mjehura i prostate. klamidije. glavobolja. .Hidrokela. .o vensku krv skuplja PLEXUS PAMPINIFORMIS  čini sastavni dio funikulusa spermaticusa  nastavlja se u v. groznica. eventualno incizija i drenaža ako se formira apsces. • o Virusni orhitis   infekcija nastaje kanalikularnim putem iz stražnje mokraćne cijevi  inficirani urin ulazi u duktus deferens i kroz njega u epididimise Danas rijeđe. eventualno UZV testisa ili biopsija (kronične infekcije). . UPALE TESTISA I EPIDIDIMISA Upala tetsisa (orchitis) i epididimisa (epididimitis) su obično povezane i idu zajedno pa se nazivaju orchiepididimitis. o često se javlja sekundarna hidrokela o opći infektivni simptomi – povišena temp. testicularis  D – ulazi u DŠV. Liječenje: strogo mirovanje. Stariji: uz uroinfekciju. najčešće nastaje hematogenim širenjem (sepsa. crvenilo kože skrotuma.Varikokela. SPECIFIČNI OBLICI EPIDIDIMOORHITISA Tuberkulozni epididimoorhitis o Obično u sklopu urogenitalne tuberkulouze. • može izazvati atrofiju testisa • ako zahvati oba testisa može izazvati sterilitet - - Klinička slika: o Bolna oteklina testisa i epididimisa. Dijagnoza: klinički nalaz.Akutni skrotum.Tumori testisa. hladni oblozi. leukocitoza o Neliječena akutna infekcija može preći u kroničnu infekciju.Hematokela. . . Rijetko se pojavljuju izolirano. Virus mumpsa – jednostrani orhitis – ne javlja se nikad prije puberteta. antibiotici kod bakterijske etiologije.Torzija testisa. te nakon operacija organa urotrakta (najčešće prostate) i stavljanja katetera. osjetljivost na dodir. . sifilis. epidemični parotitis).Upale testisa i epididimitisa. deferencijalis limfne žile: o lumbalni i aortalni limfni čvorovi - Najčešće bolesti testisa jesu: . renalis (pod kutem od 90°) inervacija: o simpatičke niti – od celijačnog ganglija  putem PLEXUSA TESTIKULARISA (oko istoimene arterije) dolaze do testisa o senzibilni živci – ulaze u segmente od Th 12-L3 o parasimpatički živci (refleks ejakulacije) – dolaze od sakralnog parasimpatikusa  prekapčaju se u pleksusu pelvicusu  pristupaju na ductus deferens i epididimis putem a.

o o o Kronična upala Upala kreće iz epididimisa. širi se na testis i ovojnice testisa (tuberkulozni periorhitis). o Lokalni nalaz: testis povećan. infantilni tip – nalazi se oko testisa i nastavlja se prema unutarnjem ingvinalnom prstenu. Liječenje: penicilin. histološki nalaz. ali ne komunicira sa peritonejskom šupljinom  o  hidrokela funikuli spermatici – iznad testisa uz funikulus Sekundarna hidrokela (popratna pojava neke bolesti)   Tumori testisa. zračenje. o Primarna hidrokela – idiopatska  nije nastala kao posljedica neke bolesti testisa   hidrokela tunike vaginalis kongenitalna • U trećem mjesecu fetalnog života oko testisa se formira peritonelana vrećica (procesus vaginalis peritonei) koja se zajedno s testisom spušta do skrotuma (ispred njega). Klinički nalaz:  epididimis otečen.  o o - Sifilitični epididimoorhitis o Javlja se u skolpu sekundarnog sifilisa. opetovane punkcije sa uštrcavanjem sklerozirajućeg sredstva (ne preporuča se više – česti recidivi. o Operacijski zahvat: incizija vreće hidrokele. upale testisa i epididimisa blokada limfne drenaže tunike vaginalis ili duž funikulusa spermatikusa – nakon limfadenektomije retroperitonelanih limfnih čvorova. HIDROKELA. mogućnost infekcije) . o Odrasla dob: najprije se hidrokela punktira da se palpira testis i isključi eventualna patološka pojava. Redovito obliterira i njegov dio u funikulusu spermatikusu. a održan ostaje samo kaudalni dio koji tvori peritonealnu ovojnicu tetisa – tunica vaginalis testis. radikalna nefrektomija. deferens zadebljan i čvorast na skrotumu se može razviti hladan apsces ako opne testisa prirašćuju uz kožu skrotuma  kazeozne mase perforiraju  razvije se kronična tuberkulozna fistula Dijagnoza: nalaz MbTbc u mokraći i bioptičkom materijalu. dijafonoskopija (prosvjetljavanje) pokazuje izraženu prozračnost. o o o Karakteristični histološki nalaz guma. Dijagnoza: laboratorijski (VDRL test. čvrsto-elastične konzistencije  teško se razlikuje od tumora. Prije rođenja dolazi do obliteracije procesusa vaginalisa peritoneii tako da nestaje njegova komunikacija s peritoneumom. Ako ne dođe do obliteracije procesusa vaginalisa nastaje hidrokela. eventualno orhidektomija (ako je nastala fistula). a zatim sašije iza testisa. Zbog komunkacije s peritoneumom često se istodobno nađe i indirektna ingvinalna hernija. treponemski testovi). idiopatska retroperitonejska fibroza - Klinička slika o Oteklina u skrotumu bez bolne palpabilne osjetljivosti Dijagnoza: klinički nalaz. Liječenje o Dječja dob: operacijski zahvat ako se ne povuče nakon prve godine života. hydrocelae Nakupljanje tekućine u tunici vaginalis testisa. Razlikujemo primarnu i sekundarnu hidrokelu. Liječenje: antituberkulotici. isprazni se zadržaj i evertira .

resekcija varikokela) zbog depresije spermiogeneze. o Palpacijski nalaz poznat kao „vreća puna glista“. uzrok: široka tunica vaginalis Najčešće nastaje u dobi oko puberteta (12-18. egcemi i sl. vijugav i izdužen krvnožilni splet pleksusa pampiniformisa. lipom. Obično se javlja u dobi između 15. limfangiom Liječenje o Manje varikokele ne zahtijevaju liječenje. UZV. Klinička slika o U stojećem položaju vide se proširene vene. Dijagnoza: klinički nalaz. o Upalna: operacija (ekscizija ovojnice. Dif. tumor bubrega). Liječenje o Manje spermatokele ne zahtijevaju liječenje. Liječenje o Trumatska: : mirovanje. o Veće varikokele se operiraju (ligacija vene spermatike. haematocelae Nakupljanje krvi u području tunice vaginalis testisa. HEMATOKELA. o Kod većih spermatokela indicira se operacijska ekstirpacija. spermiogram. kod desne varikokele sumnjati na Ca bubrega Etiologija o Primarna varikokela (idiopatska) – bez popratnih bolesti – najčešće o Sekundarna varikokela – kao popratna pojava neke bolesti (npr. - o spermatogeneza može biti poremećena  zbog venskog zastoja u testisima povećana je temperatura testisa Dijagnoza: klinički pregled. SPERMATOKELA. torsio testis Okretanje testisa oko svoje osi u skrotumu pri čemu nastaje strangulacija krvnih žila (prvo vena pa onda arterija) i prijeteći infarkt testisa. češće u starijih muškaraca Klinički se prezentiraju kao bezbolne otekline između testisa i epididimisa ili iznad testisa. elevacija skrotuma. god). hladni oblozi. a kod djece ingvinalno VARIKOKELA. evakuacija krvi). . Treba je razlikovati od hematoma skrotuma (krvarenje u tkivo skrotuma). Obično nastaje kao posljedica kronične upale ili traume. TORZIJA TESTISA. Ako su veće javi se osjećaj napetosti u skrotumu. Hematokela je napetija i teža od hidrokele. spermatocelae Zastojna cista ispunjena spermatozoidima koja nastaje kao posljedica proširenja slijepo zatvorenih sjemenih kanalića. dg. Dijafonoskopija: nema prozračnosti.o Kod odraslih se operira kroz skrotum straga.: skrotalna hernija. i 20. varicocelae Varikozno prošireni. Češća na lijevoj strani – 90% (utok spermatične vene u venu renalis pod kutem od 90°). hidrokela. o Pojačano znojenje na koži skrotuma. godine života.

Liječenje operativno (ionako se skrotum otvori zbog sumnje na torziju testisa): ekstirpacija. Tumori Sertolijevih stanica iii. Seminom (35%) 1. Ca žumanjčane vreće (Yolk sac Ca) b. jedini dokazani faktori rizika jesu kriptorhizam i disgeneza gonada. plina. koriokarcinom 4. sekundarni tumori a. mumps orhitis (rijetko prije puberteta). metastatski tumori b. primarni tumori a. o nema irirtativnih simptoma mokrenja o može se javiti i povraćanje Dijagnoza: klinički nalaz. pa su i malignomi češći u desnom testisu Etiologija .Najviša incidencija je u dobi između 25 i 45 godina. Tumori spolnih stanica (germinativni tumori) – 90-95% i. teratom (benigni. Liječenje o Hitan operacijski zahvat unutar 6 sati od početka simptoma. gonadoblastomi iv. . o Faktori okoliša – izloženost štetnom djelovanju nafte. ostali – rjeđi 2. color-doppler (odsutnost protoka krvi kroz testis).- - - često nastaje nakon bavljenja sportom Klinička slika o Nastupa iznenadno. maligni) – 5% 3. operacijska eksploracija i kod najmanje sumnje. druge metode (scintigrafija) Diferencijalna dijagnoza o Epididimitis (rijedak u djece). o Otvori se skrotum. Osim testisa može doći i do torzije malog pendunkularnog ostatka Mullerova kanala (apendix testis). kemikalija Podjela tumora testisa 1. o Jaka bol u području skrotuma i lagano podignuti testisi (Prehnov znak). Tumori Leydigovih stanica ii.Nije poznata.Kriptorhizam češći na desnoj strani.Čine manje od 1% svih tumora u muškarca. o Disgeneza gonada – genetski poremećaji u razvoju testisa. klasični (85%) 2. . anaplastični (5-10%) 3. Simptomi su slični. embrionalni Ca (20%) 2. Neseminomski tumori 1. spermatocitički seminom (5-10%) ii. . o Kriptorhizam – 10 x veći rizik. orhidopeksija ne umanjuje rizik. TUMORI TESTISA Definicija . limfomi . Tumori specijaliziranih stromalnih stanica (negerminativni tumori) i. Ako nije došlo do oporavka učini se orhidektomija. napravi detorzija i ako je na vrijeme učinjena operacija tetsis se oporavlja i potom se fiksira. o Često nađemo i otok.Tumori testisa nastaju iz spolnih stanica ili iz specijaliziranih stanica strome.

adenomatoidni tumori b. mezoderm.Lokalna invazija (testis.Hidrokela .) Diferencijalna dijagnoza: .Svi tumori započinju kao intratubularna neoplazija spolnih stanica.Otok.3. klinički nalaz. LDH – povišeni kod neseminomskih tumora .Simptomi metastaza – mogu biti prvi znak: o Bolovi u leđima o Bolovi u kostima o Dispnea o Anoreksia o Nausea o Edemi donjih udova (opstrukcija v.Laboratorij: betahCG.Hematogeno (pluća.Spermatokele . AFP. Embrionalne karcinome i teratokarcinome jednim imenom zovemo neseminomski tumori. cistadenomi epididimisa c. retroperitoneuma.Ostalo: bol pri ejakulaciji.Ponekad se očituje kao akutna bol . . testikularis do a. krv u ejakulatu. . npr. crvenilo i bol mogu se zamjeniti s orhiepididimitisom o orhiepididimitis se ne javlja u dječjoj dobi! . o Ako pak dođe do aktivacije stanica i pretvore se u embrionalne stanice nastaje embrionalni karcinom. promjene kože skrotuma . bolesnik može osjećati određenu nelagodnost u skrotumu . a neki se dalje diferenciraju (u embrionalna somatska tkiva (ektoderm. CT zdjelice. i v. medijastinuma i pluća. skrotum. jetra). Širenje tumora testisa .Limfogeno (duž limfnih žila koje prate a.Hematokele poslije trauma Dijagnoza . Daljnji razvoj tumorskog procesa uvjetuje vrstu tumora. o Ako ove stanice zadrže svoj fenotip (nalik na spermaognoje) nastat će tumor koji se naziv seminom. ali su koncentrirani na nivou hilusa bubrega (zajednički embriološki izvor) o Desni testis – tm metastazira interaortokavalno u visini hilusa desnog bubrega o Tumori desnog testisa često metastaziraju u limfne čvorove na lijevoj strani o Lijevi testis – tm metastazira paraaortalno u visini hilusa lijevog bubrega o Tumori lijevog testisa ne metastaziraju nikada u limfne čvorove na desnoj strani . metastaze Histogeneza tumora spolnih stanica testisa .Čvorsta izraslina na testisu (uglavnom bezbolna). zahvaćeni testis je teži.Hydorkele testisa .Epididymitis i orhiepididymitis . . Klinička slika . paratestikularni tumori a. renalis). placente ili žumanjčane vreće) pa se nazivaju teratokarcinomi.Anamneza. epididimis. o Limfni čvorovi testisa se nalaze od Th1 do L4. cave inf. endoderm) ili u ekstraembrionalna tkiva. funikulus spermatikus).UZV testisa.

Karcinom žumanjčane vreće (maligne stanice žumanjčane vreće). godine života. Uza adekvatno liječenje prognoza je povoljna. Hormonski aktivni ili inaktivni (o tome ovisi klinička slika). . testikularni benigni tumor odrasle dobi.A stadij • Lezija je ograničena na testis . Pojavnost u dobi do 4. Rijedak. Uz adekavtno liječenje ima dobru prognozu (izlječenje u 90%). Luči se AFP. ali rijetko uzrokuju hormonske poremećaje. Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi. ne javlja se u mlađoj dobi.Embrionalni karcinom (nediferencirane stanice). Liječe se kirurški i maju dobru prognozu.B stadij • Zahvaćeni su i regionalni limfni čvorovi .Teratokarcinom. godine života. Tumor testisa Seminom Značajke tumora Zloćudni tumor spolnih stanica koje nalikuju na spermatogonije. Građen je od stanica koje nalikuju na normalne rane stanice spermatogeneze. Dosta rano daju hematogene i limfogene metastaze. Stadiji tumora . Benigne naravi i ne metastazira. a u 10% mogu metastazirati. . Luče inhibin. U djece i adolescenata. Benigni tumor građen od somatskih tkiva koji potječu od triju zametnih listića.C stadij • Zahvaćeni su i retroperitonealni limfni čvorovi Liječenje .hCG luče stanice trofoblasta. Povišeni su AFP (alfa-fetoprotein) i hCG (humani korionski gonadotorpin).- Detekcija metastaza. Većinom benigne naravi. Tumor građen od stanica koje nalikuju na stanice žumanjčane vreće.Neseminomski tumori: postoperativna kemoterapija.Koriokarcinom (od plancentranih stanica).Operacijsko liječenje: orhidektomija s odstranjenjem funikulusa. Daje hematogene i limfogene metastaze (kasnije faze). ali kirurškim liječenjem daje dobru prognozu. . Građen od stanica koje nalikuju na Leydigove stanice. . . Uključuju nekoliko tipova tumora: . Najčešća pojavnost u srednjoj životnoj dobi. U 90% se benigne naravi.Seminomi: postoperativno zračenje. Neseminomski tumori Spermatocitički seminom Teratom Tumor žumanjčane vreće Tumori Sertolijevih stanica Tumori Leydigovih stanica AKUTNI SKROTUM Defincija . Potencijalno maligni. . 35-40% svih tumora testisa.AFP luče stanice žumanjčane vreće. . Ne javlja se prije puberteta i nakon 60. Kod zahvaćenih limfnih čvorova učini se i limfadenektomija. Građeni od stanica koje nalikuju na Setolijeve stanice.

a uzroci su slični uzrocima kompletne retencije  važno je imati na umu da se prvi nagon za mokrenjem javlja pri količini od 200ml  dg: • kateteriziranjem mjehura nakon mokrenja • infuzijskom urografijom • pomoću radioizotopa također može biti akutna ili kronična: o akutna  naglo proširenje mokraćnih putova i kanalnog sustava bubrega  bubrezi nastavljaju lučenje urina dok tlak u kanalnom sustavu ne dostigne tlak lučenja urina u bubrezima  lučenje urina prestaje  ako retencija ne traje duže vrijeme  nakon kateteriziranja mjehura i evakuacije urina  uspostavljanje normalne funkcije bubrega o kronična  najčešće nepotpuna  prvo dilatacija mjehura  zatim vezikoureteralni refluks  proširenje gornjih mokraćnih puteva  kompresija na bubrežni parenhim i oštećenje bubrežne funkcije  renalna insuficijencija  vrlo veliki rizik za razvoj teške urinarne infekcije  urosepsa dg: o kateterizacija mjehura o laboratorijske pretrage – ureja. Etiologija . akutni prostatitis.Hematokela . strano tijelo. kreatinin. a praćena su pojavom jake boli i otoka u skrotumu.Torzija testisa .Akutna hidrokela . elektroliti o UZV bubrega i mjehura o IVU o važno je ustanoviti i opće stanje bolesnika – pregled kardiovaskularnog i respiratornog sustava  .Inkarcerirana ingvinalnoskrotalna hernija HITNA UROLOGIJA AKUTNO ZATAJENJE BUBREGA (prezentacija iz interne) RETENCIJA URINA pojava nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura tijekom mokrenja najčešće nastaje u starijih osoba može biti kompletna ili potpuna i inkompletna ili nepotpuna: o Kompletna – bolesnik uopće ne može mokriti iako ima nagon mehaničke smetnje (ruptura ili striktura uretre. poslijeoperacijska retencija  Paradoksna ishurija – kada pritisak u mjehuru nadvlada zapreku – uz pun mjehur mokraća jedva kaplje Inkompletna retencija – bolesnik ne može u tijeku mokrenja isprazniti mjehur potpuno -  o - - količina rezidualnog urina može biti različita. adenom prostate)  dinamičke smetnje – najčešće posljedica ozljede ili bolesti kralješnične moždine (neurogeni mjehur). tumor ili konkrement u uretri.Akutni orhitis .Akutni epididimitis .- Naziv sa sva akutna zbivanja u skrotumu koja se razvijaju naglo.

bol u jajniku. perforaciju duodenalnog ulkusa ostali simptomi koji se javljaju uz nefrokoliku:  hematurija (mikro. pankreatitis. slezena  kod boli desno treba pomisliti na: Meckelov divertikul. te s unutarnje strane natkoljenice • konkrement u intramuralnom dijelu uretera  disurija i polakizurija  najčešće manji konkrementi češće uzrokuju bol i ona je većeg intenziteta. labijama kod žena. učestali nagon na mokrenje  ako se javi temperatura. polakizurija.- th: o derivacija urina – mora se odmah napraviti postavljanje katetera ako je uretra prolazna  ako nije – filiformna bužija  stavlja se u uretru i ostaje u njoj. divertikule crijeva. promjenom položaja i dehidracijom • konkrement u lumbalnom dijelu uretera  bol u lumbalnoj regiji koja se projicira straga • konkrement u abdominalnom dijelu uretera  projicira bol duž ilioingvinalnog živca i genitalne grane n. tresavica. znoji se i savija od boli  projekcija boli: • konkrement u nakapnici i kaliksima  uzrokuje bol samo periodički o bol provocirana fizičkom aktivnošću. genitofemoralisa  bol ide prema preponi i skrotumu tj. nego veći konkrementi  mobilniji su  lakše ulaze u ureter i uzrokuju opstrukciju kliničkim pregledom moraju se isključiti druga akutna zbivanja u abdomenu: kod boli lijevo lumbalno treba pomisliti na: ektopičnu trudnoću. disurija  sekundarna infekcija o  o . a urin polagano prolazi uz nju  mora se paziti da se ti postupci: • izvedu strogo aseptičkim uvjetima  prevencija uroinfekcije • da se ne ozljeda uretra  prevencija strikture i pogoršanja retencije  suprapubična cistostomija ako je nastupilo AZB  napraviti hemodijalizu nakon oporavka općeg stanja bolesnika  pretrage za utvrđivanje uzroka retencije  odgovarajući kirurški zahvat  o o NEFROKOLIKE o nefrokolika  patofiziološka osnova boli: • posljedica pelvične distenzije zbog akutne opstrukcije izvodnih kanala bubrega  najvažniji čimbenik o intrapelvični tlak > 3 kPa  distenzija stijenke nakapnice  podražaj receptora u stijenci  bol • hiperperistaltika i spazam uretera • intersticijski edem bubrega  distenzija bubrežne kapsule • povišeni intrapelvični tlak  pojačana sinteza prostaglandina E2  vazodilatacija u bubregu  povećanje intrarenalnog protoka  još više povišenje intrapelvičnog tlaka • kasnije lučenje tromboksana A2  vazokonstrikcija u bubregu  renalna ishemija  30-50 min raste u intenzitetu do nepodnošljivosti  plato boli 4-5 sati (ako nisu uzeta sredstva protiv boli)  zatim popušta  bolesnici najčešće nemirni zbog jačine boli. povraćanje. makro)  mučnina. kolelitijazu. bol u jajniku. zimica. dijafragmalni infarkt. apendicitis.

cistitis. polakizurija  oskudan iscjedak iz uretre  seksualni poremećaji – bolna ejakulacija. sjedeće tople kupke  ako se formirao apsces koji se nije spontano ispraznio preko uretre  incizija kroz rektum  akutna retencija – trajni kateter kronični prostatitis o može se razviti iz akutne upale prostate (fibroza) ili upalni proces ima od početka kronični tijek o klinička slika:  umjereni bolovi u perineumu i lumbosakralnoj regiji  blaga dizurija.) i spazmolitici  ako bol ne prođe na analgetsku th  pomisliti na rupturu abdominalne aorte UPALE PROSTATITIS putovi kojim može nastati upala prostate: o ascendentno – iz uretre o descendentno – iz gornjih mokraćnih putova o kanalikularni način širenja  kod opstrukcije uretre ispod prostate  inficirani urin prilikom mokrenja bude utisnut u prostatične kanaliće  upala prostate o hematogeno o limfogeno – iz rektuma uzročnici: o najčešće – E. analgetici.o th nefrokolika:  analgetici (voltaren. uretritis DRP – povećana i bolna prostata s fluktuacijom ako se formirao apsces  pritiskom na prostatu dobiva se gnojni iscjedak iz uretre lab. nalazi: leukocitoza. Stafilokoki o rjeđe – streptokoki. tetraciklin. coli. ampicilin  najmanje 14 dana opće mjere – strogo mirovanje. ako je bol jako žestoka – analgin iv. tvrda. hematospermija  komplikacije: recidivirajuće uroinfekcije. urin – leukociti i bakterije   o th: - antibiotici – kotrimoksazol. recidivna bakterijurija o dg:      o th: DRP – nešto povećana prostata (ponekad smanjena). lagano bolna na palpaciju mikrobiološka analiza ejakualata ili materijala dobivenog punkcijom prostate pobuđuje sumnju na Ca (tvrdoća)  citološka punkcija za potvrdu dijagnoze . opstrukcija uretre i akutna retencija urina. Proteus. virusne infekcije o gonokokni prostatitis o klamidija i mikoplazma o tuberkulozni prostatitis akutni prostatitis o klinička slika: - -       o dg: bolovi u perineumu i iza simfize  šire se u bedra i penis dizurija. stolicu održavati kašastom. polakizurija iscjedak iz uretre povišena tjelesna temperatura iznimno – retencija urina zbog edema prostate komplikacije – epididimitis.

Proteus. coli. trimetoprim – dobro prodiru u tkivo prostate) prostata se digitalno masira  drenaža elektroresekcija  iznimno kod opstrukcije mjehura - etiologija: o infektivni:  najčešće bakterijski – najčešće posljedica ascendentne infekcije bakterijama iz crijeva koje kroz uretru dospijevaju u mokraćni mjehur u žena (kratkoća uretre) o neinfektivni – posljedica lijekova i zračenja o idiopatski – intersticijski (uzrok nepoznat) o rizični čimbenici:  opstrukcija vrata mokraćnog mjehura (adenom ili Ca prostate. cistoskopija i dr. dijagnostičke i terapijske metode uzročnici: o bakterije  E. tuberculosis  klamidije i mikoplazme – kod bolesnika sa uretritisom uzrokovanim tim uzročnicima (STD) o gljive – najčešće Candida albicans (u imunosuprimiranih osoba) o virusi – rijetko uzročnici. zatim granulomatoznu reakciju i na kraju nastanak polipa kalcificirana jajašca prosijavaju tijekom cistoskopije ispod sluznice kao zrnca pijeska dolazi do skvamozne metaplazije sluznice  mogući razvoj Ca pločastih st th: • Na ili K antimon-tartarat     folikularni cistitis – pri cistoskopskom pregledu sluznica izgleda kao posuta brojnim malim mjehurićima cistitis cistika – kod teških upala sluznica jako uništena  postoje samo otočići sluznice  sluznica se s vremenom regenerira  otočići budu ukopani  nastaju male ciste ispod sluznice (von Brunnova gnijezda)  nastaje adenomatozna metaplazija unutar cista  nakuplja se sluz  predstadij adenoCa malakoplakija – nakupine limfocita i makrofaga koje tvore smeđaste naslage na sluznici  mogu krvariti i biti nalik Ca skvamozna metaplazija – kod kamenaca u mjehuru  mogućnost razvoja planocelularnog Ca .   CISTITIS - dugotrajna antimikrobna th (eritromicin. striktura uretre)  kamenci u mokraćnom mjehuru  tumori mokraćnog mjehura  dijabetes  paraliza zbog traume kralježničke moždine  žene (kratkoća uretre)  kateterizacija mokraćnog mjehura. skleroza vrata. Klebsiella. pri težoj upali jako crvena sluznica s mjestimičnim ulceracijama koje pri dodiru s instrumentom krvare (hemoragijski cistitis)  opetovane akutne infekcije mogu prijeći u kronični cistitis o kronični cistitis odrasli nametnici žive u submukoznim venama mjehura  izazivaju hematuriju. najčešće u imunosuprimiranih nakon transplantacije bubrega o paraziti – Shistosoma haematobium     - - podjela: o akutni o kronični – najčešće kao posljedica dugotrajnog recidivirajućeg akutnog cistitisa patologija: o akutni cistitis  sluznica crvena i edematozna. Enterobacter – najčešći  M.

opća slabost. LT. laboratorijska i radiološka obrada uropoetskog sustava  traženje uzroka liječenje: o antibiotici (uroantiseptici) + uzeti urin za kulturu kinoloni – ciprofloksacin. heparin. oštro ograničen klinička slika:  intenzivna bol – najjača kad je mjehur ispunjen mokraćom i pri kraju mokrenja  učestalo mokrenje već pri napola ispunjenom mjehuru  hematurija  sekundarne bakterijske infekcije dg:  cistoskopija s biopsijom th:  dimetilsulfoksid  maksimalna distenzija mjehura  cistektomija s intestinocistoplastikom  -   -  o o o PIJELONEFRITIS Akutni pijelonefritis . kemotaktičke čimbenike o patologija: stijenka je zadebljana i prirasla uz okolne strukture  mjehur se ne može pravilno proširiti dok se puni mokraćom  volumen mjehura smanjen  sluznica hiperemična i edematozna. opća slabost)  ako se jave  znak ascencije infekcije prema bubregu: temperatura. kad se mjehur dilatira za vrijeme cistoskopije krvne žilice mogu popucati i krvariti  Hunnerov vrijed – ulkus sluznice. PG. - alkalni inkrustirani cistitis – perzistirajuća infekcija mjehura Proteusom  stijenka mjehura kalcificirana  cistoskopija – sluznica prekrivena sitnim pahuljicama kamenaca - klinička slika: o disurija (bolno i otežano mokrenje). ali po malo) o bolovi u suprapubičnoj regiji o hematurija (mikro/makro) o nema općih simptoma (temperatura. generacije i aminoglikozidi – djeluju na gram – mikroorganizme (najčešći uzročnici uroinfekcija) o kontrola za 3 dana da se provjeri djelotvornost antibiotika  ako nema poboljšanja  antibiotici prema antibiogramu o savjetovati bolesnicima da piju velike količine tekućine intersticijski cistitis o perzistentna kronična upala svih slojeva stijenke mokraćnog mjehura koja se iz nepoznatih razloga pojavljuje u žena srednje i starije životne dobi o etiologija nepoznata  ključnu ulogu imaju mastociti koji se nalaze u sluznici i mišićnom sloju mjehura  oslobađaju upalne posrednike  histamin. norfloksacin trimetoprim + sulfametaksazol (sinersul) – razvija se rezistencija pa se više i ne koristi tako često  cefalosporin 3. eritrociti. polakizurija (učestalo. uzročnici  urin mutan (gnoj) i miris na ribu (fermentacija ureje u amonijak) o urinokultura i antibiogram ako se nađe gnoj u urinu. bolna lumbalna sukusija dijagnoza: o analiza urina – leukociti. a na kulturi ne poraste ni jedan uzročnik  sumnja na tbc ili Ca mjehura (sterilna piurija) o kod recidivirajućeg cistitisa nakon smirenja kliničke slike potrebna potpuna klinička. bol u lumbalnom području.

tresavica. ampicilin. ponekad eritrociti o mikrobiološki pregled urina – najčešće E. puno tekućine o nakon smirenja upale – uklanjanje uzroka ako postoji Kronični pijelonefitis može se razviti iz neizlječivog akutnog pijelonefritisa ili se od početka razvija polagano s kroničnim tijekom i postupnim oštećenjem bubrega klinička slika: o nespecifični znaci bolesti – opća slabost. mučnina. coli o osnovni laboratorij – povišeni leukociti. pseudomonas. cefalosporini  ako je terapija neuspješna  lijekovi na temelju antibiograma o simptomatska terapija – mirovanje.- - - - - akutna bakterijska infekcija bubrega i pijelona može biti zahvaćen jedan ili oba bubrega uzročnici: o najčešći – E. VUR. kamenci. ponekad sukrvav dg: o pregled urina – leukociti. bakterije. umor. disurija o bolna osjetljivost gornjeg abdomena i donjeg pola bubrega na palpaciju o bolna lumbalna sukusija o urin mutan. BHP. konkrementi u mokraćnom mjehuru. gubitak na težini o povremen porast tjelesne temperature i pojava bolova u lumbalnoj regiji o poliurija i nikturija – nesposobnost koncentracije mokraće o tijekom godina razvija se hipertenzija te kronično zatajenje bubrežne funkcije dg: o interna liječenje: o kirurško liječenje  uklanjanje faktora nastanka bolesti (opstrukcija. glavobolja. te eventualno mučnina i povraćanje o mogu biti izraženi simptomi cistitisa – polakizurija. leukocitni cilindri. proteus putovi širenja infekcije u bubreg: o širenje iz donjih mokraćnih putova – najčešće o hematogeno širenje rizični čimbenici: o urolitijaza o zastoj urina – divertikuli mjehura. kotrimoksazol. visoka temperatura. CRP i ubrzana SE th: o antibiotici – aminoglikozidi. coli. blaga proteinurija. anoreksija. anomalije bubrega i odvodnih putova) PIJELONEFROZA - - teška gnojna upala bubrega i bubrežne nakapnice  bubrežno tkivo gotovo u potpunosti uništeno  bubreg poput vreće ispunjene gnojem nastaje zbog zastoja urina i infekcije  kasna komplikacija hidronefroze: o tuberkulozna pionefroza  tbc dovede do strikture uretera  hidronefroza o kalkulozna pionefroza  kamenac u pijelonu  hidronefroza klinička slika: . Ca prostate… o kateteriziranje mjehura o trudnoća (opstrukcija uretera i relaksacija uretera) o kongenitalne anomalije bubrega (potkovasti ili dvostruki bubreg) o VUR klinička slika: o u lumbalnom području jave se nagli i jaki bolovi o zimica. st bubrežnog epitela.

zahvat  ako bolesnik ima samo jedan bubreg  pionefroza na oba bubrega antibiotici  o MAKROHEMATURIJA - - hematurija vidljiva golim okom hematurija može biti: o inicijalna – samo na početku mokrenja (uzrok distalno od mokr. temperatura dijagnoza: o IVU – slaba funkcija bubrega ili afunkcija o pregledna rtg snimka abdomena – povećana sjena bubrega o UZV bubrega o retrogradna ureteropijelografija – jako proširen kanalni sustav th: o najčešće se učini nefrektomija o nefrotomija i postavljanje drena u bubreg u ovim slučajevima: ako je bolesnik zbog infekcije u teškom općem stanju  ne može izdržati veći op. . često nastaje nakon bavljenja sportom Klinička slika o Nastupa iznenadno. uzrok: široka tunica vaginalis Najčešće nastaje u dobi oko puberteta (12-18.- - o vodeći simptomi – piurija i povećanje bubrega koji je bolan pri palpaciji o kod opstrukcije uretera – nalaz urina uredan o opći simptomi – zimica. tresavica. mjehura) o totalna – tijekom cijelog mokrenja (uzrok u mokraćnom mjehuru. ureterima ili bubregu) o terminalna – samo na kraju mokrenja (uzrok obično oko trigonuma mjehura) hematurija se mora promatrati kao mogući simptom za jedan od tumora uropoetskog sustava obrada bolesnika sa makrohematurijom: o uretrocistoskopija o urografija o UZV TAMPONADA MOKRAĆNOG MJEHURA - nakupljanje krvi u mokraćnom mjehuru  slične tegobe kao i kod retencije urina krvarenje potječe iz krvnih žila mjehura ili iz gornjih dijelova bubrežnog kanalnog sustava mokraćni mjehur maksimalno proširen i bolan th: o uvođenje katetera bezuspješno  koaguli ga začepe o detamponada se može napraviti ako se:  uvede debeli kateter (24-26 Ch) i ako se na njega spoji sisaljka za povlačenje koagula  uvede resektoskop i na njega se urološka sisaljka – u mjehur se daje mala količina sterilne fiziološke otopine  sisaljkom se povlače koaguli  kad se mjehur potpuno isprazni  izvor jačeg krvarenja se koagulira endoskopski o detamponada se obavlja u općoj anesteziji AKUTNI SKROTUM TORZIJA TESTISA Okretanje testisa oko svoje osi u skrotumu pri čemu nastaje strangulacija krvnih žila (prvo vena pa onda arterija) i prijeteći infarkt testisa. god).

color-doppler (odsutnost protoka krvi kroz testis). klamidije. sifilis. groznica. o često se javlja sekundarna hidrokela o opći infektivni simptomi – povišena temp. o Otvori se skrotum. Simptomi su slični. leukocitoza o Neliječena akutna infekcija može preći u kroničnu infekciju. mikoplazma). • može izazvati atrofiju testisa • ako zahvati oba testisa može izazvati sterilitet - - Klinička slika: o Bolna oteklina testisa i epididimisa. Liječenje: strogo mirovanje. Ako nije došlo do oporavka učini se orhidektomija. o Kronična upala . eventualno u imunodeficijentih osoba. hladni oblozi. ORHIEPIDIDIMITIS - Upala tetsisa (orchitis) i epididimisa (epididimitis) su obično povezane i idu zajedno pa se nazivaju orchiepididimitis. najčešće nastaje hematogenim širenjem (sepsa. ORHITIS. EPIDIDIMITIS. Dijagnoza: klinički nalaz. crvenilo kože skrotuma. druge metode (scintigrafija) Diferencijalna dijagnoza o Epididimitis (rijedak u djece). te nakon operacija organa urotrakta (najčešće prostate) i stavljanja katetera. a rjeđe iz okoline sjemenim i limfnim putovima Etiopatogeneza o Bakterijski epididimoorhitis   Mlađi: u sklopu spolno prenosivih bolesti (gonokok. epidemični parotitis). Rijetko se pojavljuju izolirano. Liječenje operativno (ionako se skrotum otvori zbog sumnje na torziju testisa): ekstirpacija. glavobolja. osjetljivost na dodir. operacijska eksploracija i kod najmanje sumnje. TORZIJA APENDIKSA TESTISA - Osim testisa može doći i do torzije malog pendunkularnog ostatka Mullerova kanala (apendix testis). Virus mumpsa – jednostrani orhitis – ne javlja se nikad prije puberteta. pa se često nađe i upala mjehura i prostate. antibiotici kod bakterijske etiologije. napravi detorzija i ako je na vrijeme učinjena operacija tetsis se oporavlja i potom se fiksira. Stariji: uz uroinfekciju. • o Virusni orhitis   infekcija nastaje kanalikularnim putem iz stražnje mokraćne cijevi  inficirani urin ulazi u duktus deferens i kroz njega u epididimise Danas rijeđe. eventualno incizija i drenaža ako se formira apsces SPECIFIČNI OBLICI EPIDIDIMOORHITISA Tuberkulozni epididimoorhitis o Obično u sklopu urogenitalne tuberkulouze. Liječenje o Hitan operacijski zahvat unutar 6 sati od početka simptoma. eventualno UZV testisa ili biopsija (kronične infekcije). mumps orhitis (rijetko prije puberteta). o Često nađemo i otok.- o Jaka bol u području skrotuma i lagano podignuti testisi (Prehnov znak). o nema irirtativnih simptoma mokrenja o može se javiti i povraćanje Dijagnoza: klinički nalaz.

o Disgeneza gonada – genetski poremećaji u razvoju testisa. TUMOR TESTISA Definicija . sekundarni tumori a.o o Upala kreće iz epididimisa. Dijagnoza: laboratorijski (VDRL test. o o o Karakteristični histološki nalaz guma. metastatski tumori b. Tumori specijaliziranih stromalnih stanica (negerminativni tumori) i.Nije poznata. embrionalni Ca (20%) 2. anaplastični (5-10%) 3.Kriptorhizam češći na desnoj strani. Liječenje: penicilin. ostali – rjeđi 5. maligni) – 5% 3. koriokarcinom 4. spermatocitički seminom (5-10%) ii. cistadenomi epididimisa . Klinički nalaz:  epididimis otečen. treponemski testovi). paratestikularni tumori a. plina.Najviša incidencija je u dobi između 25 i 45 godina.  o o - Sifilitični epididimoorhitis o Javlja se u skolpu sekundarnog sifilisa.Čine manje od 1% svih tumora u muškarca. Tumori Sertolijevih stanica iii. kemikalija Podjela tumora testisa 4. . . primarni tumori a. o Faktori okoliša – izloženost štetnom djelovanju nafte. deferens zadebljan i čvorast na skrotumu se može razviti hladan apsces ako opne testisa prirašćuju uz kožu skrotuma  kazeozne mase perforiraju  razvije se kronična tuberkulozna fistula Dijagnoza: nalaz MbTbc u mokraći i bioptičkom materijalu. širi se na testis i ovojnice testisa (tuberkulozni periorhitis). limfomi 6. teratom (benigni. histološki nalaz. pa su i malignomi češći u desnom testisu Etiologija . jedini dokazani faktori rizika jesu kriptorhizam i disgeneza gonada. o Lokalni nalaz: testis povećan. adenomatoidni tumori b. Liječenje: antituberkulotici. klasični (85%) 2. Ca žumanjčane vreće (Yolk sac Ca) b. . Neseminomski tumori 1. Seminom (35%) 1. gonadoblastomi iv.Tumori testisa nastaju iz spolnih stanica ili iz specijaliziranih stanica strome. orhidopeksija ne umanjuje rizik. eventualno orhidektomija (ako je nastala fistula). Tumori spolnih stanica (germinativni tumori) – 90-95% i. čvrsto-elastične konzistencije  teško se razlikuje od tumora. o Kriptorhizam – 10 x veći rizik. Tumori Leydigovih stanica ii.

Hydorkele testisa . mezoderm.Hidrokela . promjene kože skrotuma . . funikulus spermatikus). npr.c.) Diferencijalna dijagnoza: .Čvorsta izraslina na testisu (uglavnom bezbolna). cave inf.Ostalo: bol pri ejakulaciji. renalis).Spermatokele .Limfogeno (duž limfnih žila koje prate a. . endoderm) ili u ekstraembrionalna tkiva. metastaze Histogeneza tumora spolnih stanica testisa .Svi tumori započinju kao intratubularna neoplazija spolnih stanica. Klinička slika . placente ili žumanjčane vreće) pa se nazivaju teratokarcinomi.Simptomi metastaza – mogu biti prvi znak: o Bolovi u leđima o Bolovi u kostima o Dispnea o Anoreksia o Nausea o Edemi donjih udova (opstrukcija v.Detekcija metastaza.Ponekad se očituje kao akutna bol . Embrionalne karcinome i teratokarcinome jednim imenom zovemo neseminomski tumori. Stadiji tumora .Anamneza. .Laboratorij: betahCG. krv u ejakulatu.Hematokele poslije trauma Dijagnoza .Hematogeno (pluća. a neki se dalje diferenciraju (u embrionalna somatska tkiva (ektoderm. LDH – povišeni kod neseminomskih tumora . jetra). AFP. ali su koncentrirani na nivou hilusa bubrega (zajednički embriološki izvor) o Desni testis – tm metastazira interaortokavalno u visini hilusa desnog bubrega o Tumori desnog testisa često metastaziraju u limfne čvorove na lijevoj strani o Lijevi testis – tm metastazira paraaortalno u visini hilusa lijevog bubrega o Tumori lijevog testisa ne metastaziraju nikada u limfne čvorove na desnoj strani . zahvaćeni testis je teži. epididimis. Daljnji razvoj tumorskog procesa uvjetuje vrstu tumora.UZV testisa. skrotum. medijastinuma i pluća. klinički nalaz. testikularis do a.Lokalna invazija (testis. o Limfni čvorovi testisa se nalaze od Th1 do L4. o Ako ove stanice zadrže svoj fenotip (nalik na spermaognoje) nastat će tumor koji se naziv seminom. i v. o Ako pak dođe do aktivacije stanica i pretvore se u embrionalne stanice nastaje embrionalni karcinom. CT zdjelice. crvenilo i bol mogu se zamjeniti s orhiepididimitisom o orhiepididimitis se ne javlja u dječjoj dobi! . retroperitoneuma. bolesnik može osjećati određenu nelagodnost u skrotumu . Širenje tumora testisa .Epididymitis i orhiepididymitis .Otok.

a u 10% mogu metastazirati.Karcinom žumanjčane vreće (maligne stanice žumanjčane vreće). U 90% se benigne naravi. ali kirurškim liječenjem daje dobru prognozu. .Neseminomski tumori: postoperativna kemoterapija.Seminomi: postoperativno zračenje. Potencijalno maligni. Najčešća pojavnost u srednjoj životnoj dobi. Građen od stanica koje nalikuju na Leydigove stanice.- A stadij • Lezija je ograničena na testis B stadij • Zahvaćeni su i regionalni limfni čvorovi C stadij • Zahvaćeni su i retroperitonealni limfni čvorovi Liječenje . Uza adekvatno liječenje prognoza je povoljna. Građen je od stanica koje nalikuju na normalne rane stanice spermatogeneze. . Ne javlja se prije puberteta i nakon 60. Luče inhibin. Benigni tumor građen od somatskih tkiva koji potječu od triju zametnih listića. Hormonski aktivni ili inaktivni (o tome ovisi klinička slika).Teratokarcinom. Kod zahvaćenih limfnih čvorova učini se i limfadenektomija. .Embrionalni karcinom (nediferencirane stanice). ali rijetko uzrokuju hormonske poremećaje. . Rijedak. 35-40% svih tumora testisa. Tumor građen od stanica koje nalikuju na stanice žumanjčane vreće. godine života. . Većinom benigne naravi.Koriokarcinom (od plancentranih stanica). Tumor testisa Seminom Značajke tumora Zloćudni tumor spolnih stanica koje nalikuju na spermatogonije. . U djece i adolescenata. godine života. Uz adekavtno liječenje ima dobru prognozu (izlječenje u 90%). Uključuju nekoliko tipova tumora: . Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi. Povišeni su AFP (alfa-fetoprotein) i hCG (humani korionski gonadotorpin). Dosta rano daju hematogene i limfogene metastaze. Pojavnost u dobi do 4. .hCG luče stanice trofoblasta. Neseminomski tumori Spermatocitički seminom Teratom Tumor žumanjčane vreće Tumori Sertolijevih stanica Tumori Leydigovih stanica PARAFIMOZA - Nastaje kada se prepucij prevučen preko glansa stegne oko koronarnog sulkusa poput čvrstog prstena Najčešće nastaje nakon masturbacije i seksualnog odnosa Patofiziologija: o kompresija na dorzalne vene i limfne žile  edem  prepucij se ne može vratiti . Građeni od stanica koje nalikuju na Setolijeve stanice. Liječe se kirurški i maju dobru prognozu.Operacijsko liječenje: orhidektomija s odstranjenjem funikulusa. Daje hematogene i limfogene metastaze (kasnije faze). Benigne naravi i ne metastazira. testikularni benigni tumor odrasle dobi.AFP luče stanice žumanjčane vreće. Luči se AFP. ne javlja se u mlađoj dobi.

OZLJEDE UROGENITALNIH ORGANA OZLJEDE BUBREGA mogu biti: o zatvorene – izravna tupa trauma lumbalnog područja. Ako se ne liječi i traje dugo dovodi do fibroze trabekula i gubitka elastičnosti što dovodi do nemogućnosti erekcije kasnije. a zatim se prepucij prevuče preko glansa. neoplazme. o PRIJAPIZAM Nakon nekoliko tjedana učini se cirkumcizija - - Iznenadna. o Erekcija može različito dugo trajati (ako se ne liječi i tjednima). a glans i corpus spongiosum mekani o Nakon 1 do 2 sata jave se bolovi u penisu. Ovo je hitno urološko stanje koje zahtjeva hitno liječenje: o Pokušati reponirati prepucij manualno. Glans i spongiozno tijelo su pošteđeni. a kasnije dovede i do kompresije arterijske cirkulacije (strangulacija). . Etiologija: o Neurogeni uzroci: bolesti mozga i medule spinalis. o Lokalni uzroci: upale. Cilj ovoga postupka jeste omogućiti komunikaciju kavernoznog tijela (viši tlak) sa spongioznim tijelom uretre (niži tlak) tako da krv na osnovi gradijenta tlaka izlazi iz korpora kavernoza u uretru o Šant između kavernoznih tijela i vene safene danas se rjeđe izvodi (Grayhackova operacija) Ako se liječenje provede u propisanom vremenu neće nastati kasnija impotencija i nemogućnost erekcije. ako to ne uspije ide se na operaciju.- - Ovo dovodi najprije do kompresije na vensku cirkulaciju (edem). ozljede. Klinička slika: o Iznenadna pojava erekcije bez seksualnog uzbuđenja  ograničena korpora kavernoza. o Druge bolesti i stanja (mijeloproliferativne bolesti. o Korpus-korpus šant koji se postiže punkcijom debelim iglama kroz glans penisa u kavernozno tijelo. . Nastaje kao posljedica poremećene venske drenaže. Javi se edem i bol u području glansa penisa i prepucija Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog nalaza.Dijagnoza: klinički nalaz. opća infekcija. neprovocirana (bez prethodnog spolnog podražaja) i neželjena bolna erekcija kada su kavernozna tijela ispunjena krvlju pod tlakom. o Operacija se sastoji u dorzalnoj inciziji stranguliranog prstena. bolesnici na hemodijalizi).Liječenje: hitan kirurški zahvat unutar 6 sati od pojave erekcije. anemija srpastih stanica. Posljedica je gangrena glansa penisa. nagnječenje ili pregaženje o otvorene – ubodne ili strijelne rane klasifikacija: o lake (75%)  IA kontuzije  IB parenhimsko krvarenje o teške (20%) II A II B II C kritične (5%) -     inkompletna ruptura bubrega s subkapsularnim ekstravazatom inkompletna ruptura bubrega s perirenalnim ekstravazatom kompletna ruptura bubrega s retroperitonealnim ekstravazatom multiple rupture bubrega ili avulzija hilusa o III .

 eksploracija  nefrektomija  rekonstrukcija (šavovi) / parcijalna nefrektomija komplikacije: o sekundarno krvarenje o renovaskularna hipertenzija  stenoza renalne arterije (ozljeda intime renalne arterije ili pritisak perirenalnog hematoma) o hidronefroza – ako su pijeloureterični vrat ili ureter stisnuti perirenalnim hematomom o nakupljanje urina u retroperitoneumu OZLJEDE URETERA traumatske ozljede – rijetke ijatrogene ozljede o nakon kirurških zahvata u maloj zdjelici (radikalne ginekološke operacije – histerektomija) o tijekom ureterorenoskopije kl. bolno i s hematurijom ekstraperitonejska  o    dg: manifestira se čestim bolnim nagonom na mokrenje  izađe nekoliko kapi krvave mokraće krv i mokraća skupljaju se u ekstraperitonejskom prostoru iznad simfize brzo se razvija perivezikalna urinarna flegmona . slika  razvoj stenoze  ureterohidronefroza o otjecanje urina u retroperitoneum ili malu zdjelicu dg: IVU th: operacijski – uspostavljanje kontinuiteta uretera ili nefrektomija - OZLJEDE MOKRAĆNOG MJEHURA ruptura mjehura nastaje kod otvorenih (strijelne. mirovanje. antibiotici  stalna kontrola općeg stanja i pregled urina o operativna – ako se unatoč transfuziji stanje pogoršava: lumbotomijski. ubodne ozljede) ili zatvorenih ozljeda donjeg abdomena češće nastaje kod punog mjehura i kod prijeloma zdjelice može biti: o intraperitonejska izaziva simptome peritonitisa  jaka abdominalna bol. transperitonejski.- - - - klinička slika: o bolovi i bolna osjetljivost na palpaciju u lumbalnoj regiji o otok – posljedica hematoma u retroperitoneumu o hematurija o distenzija abdomena i paralitični ileus – kod opsežnog retroperitonealnog hematoma o simptomi hemoragičnog šoka dijagnostika: o anamneza o klinički pregled o UZV o laboratorijske pretrage – urin  hematurija o Intra Venozna Urografija (IVU) o CT terapija: o konzervativna – transfuzija. defans trb stijenke)  teško opće stanje  mokrenje nemoguće ili vrlo oskudno. lumbo-torakoabd.

jatrogene ozljede (uretrocitoskopija. od rupture uretre  kod rupture mjehura – kateter lagano ulazi u mjehur  kod rupture uretre – kateter zastaje na mjestu ozljede IVU i cistografija  prodor kontrasta u okolinu - kirurška intraperitonejska ozljeda  laparotomija da se utvrdi ev ozljeda trbušnih organa  mjesto rupture se sašije + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o ekstraperitonejska ozljeda  sašije se rupturirani mjehur + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o uvijek potreba drenaža paravezikalnog prostora i davanje AB perforacija mjehura prilikom transuretralne operacije (biopsija i resekcija tumora mokraćnog mjehura) o najčešće nastaje prilikom resekcije tumora u blizini n. a ozljeda spontano zacijeli kompletna ruptura  potreban operacijski zahvat • primarni šav uretre i derivacija urina kroz cistostomu  kod čistih rana. perkusijom se čuje mukli ton • DRP – prostata pomaknuta prema gore. ako nema infekcije • cistostomija + obrada rane i drenaža ozlijeđenog područja  ako je rana inficirana . obturatoriusa  podražaj živca  kontrakcija bedra i pomak koji može uzrokovati da instrument perforira stijenku mjehura  potrebna prethodna blokada živca o za vrijeme operacije tekućina kojom se ispire mjehur ne vraća se nego nestaje u slobodnoj trbušnoj šupljini o th:   OZLJEDE URETRE - manji defekti  postavi se urinarni kateter  defekt se spontano zatvori veći defekti  moraju se zašiti najčešće nastaju ruptura bulbarnog dijela i membranoznog dijela uretre može biti djelomična ili potpuna. bužiranje)  jaka bol u perineumu  iz uretre izlazi svijetla krv  u predjelu ozljede – hematom o ruptura membranoznog dijela najčešće kod prijeloma zdjelice sa dislokacijom fragmenata  u ekstraperitonejski prostor izlaze urin i krv  može nastati urinarna flegmona  simptomi: • bolesnik ne mokri ili izlazi samo nekoliko kapi krvave mokraće • iznad simfize oteklina. ispod ili iznad urogenitalne dijafragme klinička slika: o ruptura bulbarnog dijela  nastaje obično pri padu na neki predmet.o o th: o o može se pokušati kateterizacija – dif. dg. na njenom mjestu tjestasta oteklina  krvni ugrušak pri prijelomima zdjelice i sumnji na rupturu uretre treba izbjegavati uvođenje katetera u mjehur  2 razloga: o ako se kateterom uspije ući u mjehur može se previdjeti parcijalna ruptura uretre o kateterom se može parcijalna ruptura pretvoriti u potpunu rupturu dg: uretrografija liječenje: o ruptura bulbarnog dijela uretre  - -   pokušati kateter uvesti u mjehur  ako se uspije  parcijalna ruptura  kateter se ostavi neko vrijeme.

prešivanje rupture testisa) - . Dijagnoza: anamneza. a obično se radi o kontuziji ili rupturi testisa. - OZLJEDE TESTISA Najčešće u sportaša. Načelno sve hematokele treba operirati (evakuacija sadržaja. klinički nalaz. CD penisa. kavernografija (u corpus cavernosum se iglom aplicira kontrast) Liječenje: konzervativno (oblozi. Klinička slika: bol. klinički nalaz. eventualno punkcija hematoma) ili operacijsko (operacijska revizija. ako dulje traje. hematom. Posljedica rupture je hematokela koja može vršiti pritisak na sam testis i. evakuacija hematoma. Najčešće zatvorene ozljede jeste fraktura penisa (intenzivniji spolni odnos) a radi se o rupturi kavernoznih tijela. Dijagnoza: anamneza. retropubična drenaža i antibiotici  nakon 3 tjedna napravi se uretrografija  da se utvrdi da li je došlo do cijeljenja • kompletna ruptura – cistostoma + hitan plastično-rekonstruktivni zahvat komplikacije: o strikture uretre o gotovo polovica bolesnika s težom frakturom zdjelice ostane kasnije impotentna  ozlijeđeni živci penisa koji leže točno sa svake strane prostatnog dijela uretre o ugrožena i cirkulacija penisa o OZLJEDE PENISA Ozljede penisa mogu biti otvorene (rane. deformacija. šivanje Buckove fascije). opekline) i zatvorene. analgezija.-  uvijek potrebna antibiotska terapija ruptura membranskog dijela uretre  hitan kirurški zahvat • kod parcijalne rupture – cistostoma. otok. Klinika: dominira jaka bol i oteklina skrotuma. Ako se ne liječi dolazi do fibrozne organizacije hematoma što dovodi do deformiteta i onemogućava erekciju. izazvati nepopravljive atrofične promjene. UZV.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful