UROLOGIJA BUBREG ANATOMIJA lokalizacija: o bubreg križa 12.

rebro, desni malo niže položen nego lijevi o retroperitoneum – iza peritonejske šupljine i ispred jakih mišića stražnje trbušne stijenke  straga • m. kvadratus lumborum (poprijeko smješteni n. ilioingvinalis i hipogastricus) i m. psoas • 12. rebro • pleuralni sinus • plućni parenhim – donji plućni režanj • ošit  medijalno • od lijevog bubrega – aorta • od desnog bubrega – v. cava inf  prednja strana u doticaju sa: • desni bubreg o jetra o debelo crijevo o duodenum o manja površina tankog crijeva • lijevi bubreg o slezena o želudac o gušterača o debelo crijevo o veća površina tankog crijeva o na vrhu svakog bubrega i medijalno nalazi se nadbubrežna žlijezda veličina: o dužina – 11 cm o širina – 5-6 cm o debljina – oko 3 cm građa (izvana prema unutra): o peritoneum o fascia renis (subperitonealno tkivo) – Gerota fascija o masna kapsula – capsula adiposa o vezivna čahura – capsula fibrosa o korteks bubrega pars radiata  nastavlja se na bazu piramida  pars convoluta medula bubrega

-

-

  

o

-

piramide (oblik trokuta)  na vrhovima piramida – papile  strše u nakapnicu pojedine piramide odvojene izdancima kortikalne supstance koji idu sve do hilusa bubrega (columnae renales) o piramida + dio korteksa koji joj pripada  lobus renalis (10-12) o hilus bubrega – VAU (vena. arterija, ureter)  mjesto gdje u bubreg ulazi bubrežna arterija, a izlaze bubrežna vena i ureter  u razini L2 osnovna funkcionalna jedinica – NEFRON: o glomerul – aferentna i eferentna arteriola, kapilarno klupko i Bowmannova čahura  kortikalni

 o

jukstamedularni

o prox zavijeni tubul
Henleova petlja

o distalni zavijeni tubul
o sabirni kanali vaskularna opskrba bubrega: o a. renalis  iz aorte dijeli se na 5 segmentalnih arterija  svaka opskrbljuje jedan segment: • vršak • gornji • srednji • donji • stražnji segment  segmentne arterije i njihovi ogranci ne anastomoziraju o v. renalis  u donju šuplju venu  venska cirkulacija u bubregu bogato anastomozira limfne žile bubrega: o dvije limfne drenaže:  duž glavnih krvnih žila  limfna mreža ograničena na supkapsularni prostor o sjedinjuju se u području hilusa bubrega  ulaze u lateralne aortne limfne čvorove o limfne žile u masnoj kapsuli u svezi su sa supkapsularnom limfnom mrežom inervacija bubrega: o živci (simpatičke – Th10-L1 i od n. vagusa) se protežu od pleksusa renalne aterije uzduž arterija bubrega  njihova uloga nije razjašnjena kirurška anatomija bubrega – pristupi: o lumbotomijska incizija između 11. i 12. rebra – najčešće  ostale postranične incizije: • klasična lumbotomija • lumbodorzalna incizija • transverzalna incizija • pararektalna incizija • lumotomija s resekcijom 12. rebra • interkostalna lumbotomija o transperitonealni pristup – transverzalna incizija (u obliku obrnutog slova V – Chevronova incizija) ili proširena medijalna laparotomija  kad je potreban širok pristup bubregu o incizije bubrežnog parenhima  između glavnih segmentnih arterija  paravaskularne ili transverzalne incizije

-

-

-

INFEKCIJE BUBREGA Akutni pijelonefritis akutna bakterijska infekcija bubrega i pijelona može biti zahvaćen jedan ili oba bubrega uzročnici: o najčešći – E. coli, pseudomonas, proteus putovi širenja infekcije u bubreg: o širenje iz donjih mokraćnih putova o hematogeno širenje rizični čimbenici: o urolitijaza o zastoj urina – divertikuli mjehura, konkrementi u mokraćnom mjehuru, BHP, Ca prostate… o kateteriziranje mjehura o trudnoća (opstrukcija uretera i relaksacija uretera)

-

-

-

-

o kongenitalne anomalije bubrega (potkovasti ili dvostruki bubreg) o VUR klinička slika: o u lumbalnom području jave se nagli i jaki bolovi o zimica, tresavica, visoka temperatura, te eventualno mučnina i povraćanje o mogu biti izraženi simptomi cistitisa – polakizurija, disurija o bolna osjetljivost gornjeg abdomena i donjeg pola bubrega na palpaciju o bolna lumbalna sukusija o urin mutan, ponekad sukrvav dg: o pregled urina – leukociti, leukocitni cilindri, bakterije, st bubrežnog epitela, blaga proteinurija, ponekad eritrociti o mikrobiološki pregled urina – najčešće E. coli o osnovni laboratorij – povišeni leukociti, CRP i ubrzana SE th: o antibiotici – aminoglikozidi, ampicilin, kotrimoksazol, cefalosporini  ako je terapija neuspješna  lijekovi na temelju antibiograma o simptomatska terapija – mirovanje, puno tekućine o nakon smirenja upale – uklanjanje uzroka ako postoji

Kronični pijelonefitis može se razviti iz neizlječivog akutnog pijelonefritisa ili se od početka razvija polagano s kroničnim tijekom i postupnim oštećenjem bubrega klinička slika: o nespecifični znaci bolesti – opća slabost, umor, glavobolja, anoreksija, mučnina, gubitak na težini o povremen porast tjelesne temperature i pojava bolova u lumbalnoj regiji o poliurija i nikturija – nesposobnost koncentracije mokraće o tijekom godina razvija se hipertenzija te kronično zatajenje bubrežne funkcije dg: o interna liječenje: o kirurško liječenje  uklanjanje faktora nastanka bolesti (opstrukcija, kamenci, VUR, anomalije bubrega i odvodnih putova)

-

Karbunkul bubrega (kortikalni apsces) nastaje:

o hematogenim širenjem (najčešće stafilokoka) iz udaljenog primarnog žarišta (furunkul,
ostemijelitis) o iz gnojnog pijelonefritisa – najčešće E. coli, pseudomonas, proteus klinička slika: o zimica, tresavica, intermitentna temperatura i bolovi u lumbalnoj regiji o bolesni bubreg se pipa  bolan na palpaciju dg: o laboratorij:  krv – leukocitoza, ubrzana SE, CRP  urin – često sterilan dok je apsces lokaliziran u kori • piurija i albuminurija se javlja kad se apsces otvori prema čašicama o IVU – potisnuće ili deformacija kanalnog sustava, lučenje kontrasta može biti vrlo slabo zbog edema bubrega o UZV o CT liječenje: o kirurško – ekskohleacija nekrotičnog tkiva i drenaža o iv primjena antibiotika

-

-

Perinefritični apsces - - - - upalni proces u okolini bubrega (perirenalni prostor) uzroci: o najčešće nastaje nakon rupture karbunkula bubrega u perirenalni prostor o komplikacija pionefroze o nakon akutnog pijelonefritisa o infekcija traumatskog perirenalnog hematoma klinička slika: o počinje visokom temperaturom. ubrzana SE i povišen CRP o pregledna rtg snimka abdomena – izbrisana kontura bubrega i mišića psoasa zahvaćene strane zbog retroperitonealnog edema o IVU – uredna ili pokazuje promjene karakteristične za kortikalni apsces ili pionefrozu o UZV – bubreg pomaknut prema gore ili dolje  perirenalno nakupljanje gnoja i edem o punkcija lumbalnog predjela – najčešće se dobije gnoj liječenje: o incizija u lumbalnoj regiji + drenaža o antibiotici Pionefroza - - - teška gnojna upala bubrega i bubrežne nakapnice  bubrežno tkivo gotovo u potpunosti uništeno  bubreg poput vreće ispunjene gnojem nastaje zbog zastoja urina i infekcije  kasna komplikacija hidronefroze: o tuberkulozna pionefroza  tbc dovede do strikture uretera  hidronefroza o kalkulozna pionefroza  kamenac u pijelonu  hidronefroza klinička slika: o vodeći simptomi – piurija i povećanje bubrega koji je bolan pri palpaciji o kod opstrukcije uretera – nalaz urina uredan o opći simptomi – zimica. tresavica. primarnog tuberkuloznog žarišta (najčešće u plućima) češće obolijevaju mlađe osobe bacil zahvaća najčešće oba bubrega. zahvat  ako bolesnik ima samo jedan bubreg  pionefroza na oba bubrega antibiotici  o Tuberkuloza bubrega nastaje hematogenim putem iz udaljenog. ali se proces najčešće razvija samo u jednom o tbc žarište se razvija u bubrežnom intersticiju  povećava se  može uzrokovati opsežnu destrukciju bubrežnog parenhima . temperatura dijagnoza: o IVU – slaba funkcija bubrega ili afunkcija o pregledna rtg snimka abdomena – povećana sjena bubrega o UZV bubrega o retrogradna ureteropijelografija – jako proširen kanalni sustav th: o najčešće se učini nefrektomija o nefrotomija i postavljanje drena u bubreg u ovim slučajevima: ako je bolesnik zbog infekcije u teškom općem stanju  ne može izdržati veći op. tresavicom i zimicom o javlja se bolna oteklina u lumbalnoj regiji dg: o laboratorij:  leukocitoza.

eritrociti. ureterocistostomija  nefrektomija – kod pionefroze  kod malog skvrčenog mjehura – plastično-rekonstruktivni zahvat radi povećanja kapaciteta mjehura (augmentacija mjehura pomoću izolirane vijuge tankog ili debelog crijeva) ili ileum-konduit - - - - OZLJEDE BUBREGA mogu biti: o zatvorene – izravna tupa trauma lumbalnog područja. znojenje) o urin – mikrohematurija. bakteriološka kultura sterilna  kisela sterilna piurija  kultura urina po Lowensteinu o IVU – lokalizacija i opseg procesa o UZV o cistoskopija – promjene na mjehuru o rtg pluća – primarno žarište liječenje: o medikamentno liječenje antituberkuloticima o kirurško liječenje – indicirano kod malog broja bolesnika s uznapredovalim procesom ili komplikacijama  stenoza uretera – pijeloplastika. cistitis dijagnoza: o pregled urina – urin kiseo. prostatitis. leukociti  dugo traju o bol u lumbalnoj regiji o epididimitis. supfebrilne temperature. najčešće oko ušća uretera (moguća stenoza ušća)  smanjuje se volumen mjehura razlikujemo 3 stadija tuberkuloze bubrega: o prvi stadij – parenhimni oblik o drugi stadij – ulcerokancerozne promjene o treći stadij – destruktivne promjene o danas taj tijek izmijenjen zbog rane primjene antituberkulotika cijeljenje tuberkuloznih žarišta  stvaranje fibroznog tkiva  ožiljne promjene klinička slika: o u ranoj fazi – nema simptoma ili su oni blagi i nespecifični (umor. mjehur) te genitalne organe o upalni procesi na ureterima  strikture  zapreka u otjecanju mokraće  hidronefroza  tuberkulozna pionefroza  ušće uretera  zjapeće poput rupe za golf o mjehur  ulceracije sluznice.o otvaranje žarišta u kalikse  infekcija se zatim širi iz bubrega u donje mokraćne putove (ureter. proteini. nagnječenje ili pregaženje o otvorene – ubodne ili strijelne rane klasifikacija: o lake (75%)  IA kontuzije  IB parenhimsko krvarenje o teške (20%) II A II B II C kritične (5%) -    inkompletna ruptura bubrega s subkapsularnim ekstravazatom inkompletna ruptura bubrega s perirenalnim ekstravazatom kompletna ruptura bubrega s retroperitonealnim ekstravazatom o -  III multiple rupture bubrega ili avulzija hilusa klinička slika: o bolovi i bolna osjetljivost na palpaciju u lumbalnoj regiji . ureterokalikostomija. leukociti.

bubreg. mirovanje. antibiotici  stalna kontrola općeg stanja i pregled urina o operativna – ako se unatoč transfuziji stanje pogoršava: lumbotomijski. inače parcijalna nefrektomija Angiomiolipom Rijedak benigni tumor. lumbo-torakoabd. veći. .) Čini 3-5% tumora bubrega Ponašanje od benignog do malignog.  eksploracija  nefrektomija  rekonstrukcija (šavovi) / parcijalna nefrektomija komplikacije: o sekundarno krvarenje o renovaskularna hipertenzija  stenoza renalne arterije (ozljeda intime renalne arterije ili pritisak perirenalnog hematoma) o hidronefroza – ako su pijeloureterični vrat ili ureter stisnuti perirenalnim hematomom o nakupljanje urina u retroperitoneumu - - TUMORI BUBREGA Benigni tumori Adenom Najčešći benigni tumor bubrega Uglavnom asimptomatski Dijagnoza postavljena slučajno Smatraju se ranim stadijem adenokarcinoma Liječenje: praćenje sa kirurškim odstranjenjem Onkocitom Tumor pronađen u različitim organima (nadbubreg. simptomatski ( sa do 25% spontanih ruptura sa krvarenjem) o loše je ako ima puno krvnih žila  češće krvarenje - - - . manji o u zdravih – unilateralan. češći u žena Dvije različite kliničke slike: o kod oboljelih od tuberozne skleroze – bilateralan.. transperitonejski.. štitnjača. asimptomatski. vrlo brzo maligno alterira o razlikujemo onkocitom i onkocitni karcinom Dijagnoza: o Može se dijagnosticirati angiografijom  raspored krvnih žila poput žbica na biciklu o PHD nalaz (konačna dg) Liječenje – kirurško: o nefrektomija – ako je drugi bubreg uredan  odstranjuje se cijeli bubreg. slinovnice.o otok – posljedica hematoma u retroperitoneumu o hematurija o distenzija abdomena i paralitični ileus – kod opsežnog retroperitonealnog hematoma o simptomi hemoragičnog šoka dijagnostika: o anamneza o klinički pregled o UZV o laboratorijske pretrage – urin  hematurija o Intra Venozna Urografija (IVU) o CT terapija: o konzervativna – transfuzija.

otapala. kadmij o Kromosomske aberacije: translokacija između kromosma 3 i 8.- Dijagnoza: o dijagnosticiraju se uglavnom slučajno pri UZV pregledu abdomena.narančaste boje o Histološki stanice tumora mogu biti:       Patogeneza: o širenje: “clear cell” . prisutno kod nasljednog i sporadičnog tipa o Pušenje o Dva nasljedna oblika:  Von Hippel-Lindau bolest  nasljedni papilarni oblik adenokarcinoma bubrega o Unatoč svemu točna etiologija nije poznata! Patologija: o Porijekla iz epitelnih stanica proksimalnih tubula o Makroskopski: žuto.žene je 2:1 Etiologija: o Profesionalna izloženost – azbest. eventualno se javljaju lumbalni bolovi ako je cista velika dg: o IVU – okrugli defekti punjenja koji razmiču kalikse.5% svih malignih tumora odraslih o 85% svih primarnih malignih tumora bubrega o Uglavnom se pojavljuje u 5 ili 6 dekadi života o Odnos muškarci . ali ih ne infiltriraju o UZV bubrega o renalna angiografija – avaskularni defekti o svrha pretraga da se isključi tumor th: o kirurški zahvat indiciran o ako se ne može sa sigurnošću razlikovati cista od tumora o ako postoji krvarenje u cistu i uporne infekcije o ako cista jako pritišće bubrežni parenhim o metoda – ekscizija cistične stijenke (fenestracija) Maligni tumori - - - Adenokarcinom Epidemiologija: o 2. CT metoda izbora Liječenje: o do 4 cm praćenje sa UZV i CT (1 godišnje – rastu sporo). o > 4 cm parcijalna nefrektomija Ostali: o o o o Leiomiom Hemangiom Lipom Tumor jukstaglomerularnih stanica - - - - Ciste bubrega mogu biti solitarne i multiple u pravilu ne uzrokuju tegobe i hematuriju.najčešći tip papilarne (kromofilne) kromofobne sabirnih tubula neuroendokrine neklasificirane .

pravilne i svijetle stanice  G2 – između G1 i G3  G3 – anaplastične st Klinička slika: o 60% makro ili mikrohematurija  makrohematuija – bezbolna. aorte i vene kave inf do bifurkacije) o o Proširena bolest (T4. M1)  nefrektomija . nadbubrežna žlijezda (najčešće mjesto metastaza) + limfadenektomija (l. ipsilateralni limfni čvorovi. jetra. zlatni standard o Perkutana biopsija bubrega pod rtg kontrolom ili UZV ili CT  PHD o Angiografija – izlazi iz uporabe Liječenje: o Lokalizirana bolest (T1-T3)  parcijalna nefrektomija  simplex nefrektomija • ne vadi se nadbubreg i ne treba podvezati a. urotrakta i snimka pluća (sekundarizmi) o UZV – 98% točnost dijagnoze o IVU – potrebna još jedna pretraga za potvrdu   - - -  da se vidi da li je bubreg funkcionalan  veliki tumori  afunkcija bubrega CT – s kontrastom. renalis prije nefrektomije  radikalna nefrektomija – odstranjuje se bubreg. bol. eritrocitoza. kosti. a. mozak. bubreg Staging (stadij tumora) i grading (stupanj tumora): o Robson tablica stadija – loša povezanost sa prognozom o TNM stadiji ( Tumor Node Metastasis ): T za veličinu i lokalnu proširenost tumora • T1 – tm < 7 cm. unutar bubrega • T2 – tm > 7 cm. nadbubreg. glavobolja (mozak). hematurija o Nativni rtg. intermitentna i paradoksalna (u mirovanju) o 40% bol u lumbalnoj regiji ili abdominalna masa o u nekih muškaraca može se javiti akutna varikokela  češće na lijevoj strani o 30% simptomi sekundarizama – kašalj (pluća). anemija. kapsula. unutar bubrega • T3 – probija kapsulu renalis. palpabilna masa u abdomenu o 10-40% paraneoplastični sindromi:  eritrocitoza  hiperkalcemija  hipertenzija  zatajenje jetre Dijagnoza: o Laboratorij: povišena sedimentacija. bolovi u kostima o 10-15% tipični trijas: makrohematurija. masno tkivo. renalis. uz uretere.o o direktna invazija u lokalne strukture renalna vena  donja šuplja vena u trenutku dijagnoze oko 25-30% bolesnika ima metastaze udaljene metastaze:   - pluća. renalis ili DŠV • T4 – tm izlazi iz bubrežnog masnog tkiva  loša prognoza  N za metastaze u lokalne limfne čvorove  M za udaljene metastaze o Stupanj – 4 stupnja prema veličini i nepravilnosti jezgara  mala klinička vrijednost  G1 – velike. č. i v. N1-N2. i v. ulazi u v.

rjeđe kaliksi o Simptomi: hematurija.V Simptomi:  palpabilna masa u abdomenu. od toga 11 žena i 7 muškaraca o Lokacija: pelvis (nakapnica). M1 16-32% zračenje hormonalna terapija – progesteronom kemoterapija - Epitelni tumori o Rijetki. anemija. CT. snimka pluća  UZV kao početna pretraga  CT kao zlatni standard Liječenje je multimodalno:  radikalna nefrektomija bez retroperitonealne limfadenektomije  kemoterapija  zračenje  Prognoza: u prosjeku 4 – godišnje preživljenje oko 90% -  o  o o o - Sarkomi . IVU. pretrage: IVU. 2001 god. hematurija. anoreksija. lobulirani. URS o Liječenje: kirurško – nefroureteroktomija Nefroblastom (Wilms tumor) o Najčešći tumor bubrega kod djece o Podjednako zastupljen u oba spola o Prosječna starost djece sa nefroblastomom je 3 godine o Pojavljuje se u nasljednoj i sporadičnoj varijanti o Etiologija:  mutacija WT1 gena na kromosomu 11 kod nasljednog oblika  ista mutacija samo u 5-10% slučajeva kod sporad. epitelnih i stromalnih elemenata u različitom omjeru o Širi se lokalno. bol. oblika o Patologija:  Makroskopski: veliki. hipertenzija Dijagnoza:  laboratorij: hematurija. u Hrvatskoj ukupno samo 18 slučajeva.  -  Prognoza: o 5 – godišnje preživljenje po stadijima:  T1 91-100%  T2 40-70%  T3 do 50%  T4. hematogeno i limfom metastaze su prisutne kod 10-15% bolesnika u trenutku dijagnoze: • 85-95% pluća • 10-15% jetra • 25% lokalni limfni čvorovi Stadiji tumora: NWTS klasifikacija – temelji se na: • patološkohistološkom nalazu • nalazu odstranjenog tumora • pretragama utvrđenom stupnju proširenosti  Stadiji I . abnormalne jetrene probe  rtg. povraćanje. bol o Dijagnoza: UZV. N1-N2. sivi sa lokalnim zonama hemoragije i nekroze  Histološki: sastoji se od blastema.

anoreksija Liječenje: kirurško – radikalna nefrektomija vrlo loša prognoza Metastaze o pluća – 20% o dojka – 12% o želudac – 11% o bubreg – 9% o limfomi 0. 3.o o o o o - Rijetki. oba spola jednako zastupljena Simptomi: bol. sve veći troškovi liječenja) etiologija: o Epidemiološki rizični faktori  Dob i spol • najčešće se pojavljuju u dobi između 30. i 50. jaki bolovi u slabinama. godine života • muškarci obolijevaju dva puta češće od žena  Rasa i obiteljska predispozicija - .5 – 7% HIDRONEFROZA dilatacija pijelona i bubrežnih čašica kao posljedica zastoja urina zbog: o kongenitalnog neuromuskularnog poremećaja na pijeloureteričnom vratu o opstrukcije otjecanja urina može biti: o jednostrana – opstrukcija jednog uretera ili pijelona o obostrana – otežano pražnjenje mjehura (hipertrofija prostate. striktura uretre) zastoj mokraće  pritisak i proširenje pijelona. piurija o uremija – kod obostrane hidronefroze dg: o IVU o retrogradna ureteropijelografija o scintigrafija s radioizotopom i pojačanom diurezom (furosemid) th: o ako bubreg nije jako oštećen  zahvatom ukloniti uzrok o ako je bubreg ireverzibilno oštećen  nefrektomija (utvrditi funkciju drugog bubrega) - - - - - UROLITIJAZA epidemiologija: o bolest razvijenih zemalja  učestalost se mijenja usporedo s ekonomskim razvojem i industrijalizacijom o medicinski (visoka stopa recidiva) i socio-ekonomski problem (gubitak radnih dana. te dilatacija bubrežnih čašica  šupljine u bubrežnom parenhimu  u terminalnom stadiju – bubreg šupljina ispunjena urinom tri stadija u razvoju – prva 2 stadija su reverzibilna. ireverzibilan komplikacije: o infekcija s razvojem pionefroze o stvaranje kamenaca o hipertenzija (posljedica renalne ishemije) o uremija (kod obostrane hidronefroze s oštećenjem bubrežnog parenhima) klinička slika: o mukli bolovi u lumbalnom području – kod jednostrane nekomplicirane hidronefroze o ponekad bolovi u obliku kolika o palpacija – povećani bubreg o infekcija – povišena temp. čine oko 1% do 3% malignih tumora bubrega Obično u 5 dekadi života. palpabilna masa.

anemija Cistinurija • . adipozitet Lokalni faktori rizika  Urinarna infekcija • struvitni kamenac (amonij-magnezij-fosfat) – nastaje tijekom infekcije mokraćnih putova  bakterije cijepaju ureu na NH3 i CO2  alkalizacija mokraće • važno liječiti infekciju  Anatomska anomalija • retencija urina (potkovasti bubreg). a 20-30 sati povećano izlučivanje oksalata  Prateće bolesti • dijabetes. sekundarna policitemija. profesionalni vozači…) • 5-12 sati nakon stresa – povećano izlučivanje kalcija. hipertenzija.o o • prirođena cistinurija. primarni hiperpara  povećana resorpcija kostiju Hiperoksalurija • nasljedna • probavna (crijevna) Hiperurikozurija • primarni giht. sindrom Lesch-Nyhan. maligna bolest • ostali simptomi (osim urolitijaze): ulkusna bolest. psorijaza. povećan unos purina. cistinurija. ksantinurija i oksalurija Zanimanje i stil života • povezano s dehidracijom i radom na visokim temperaturama te stresom • kuhari. neurogeni mjehur Opći faktori rizika  Hiperkalcemija • primarni hiperparatiroidizam (PHPT). radnici u praonicama. povraćanje. poremećaji tlaka…  Hiperkalciurija • Apsorpcijska (AH) – klasični oblik o hiperkalciurija s hipofosfatemijom o hiperkalciurija koja nestaje uz prehranu s manje kalcija  • Bubrežna – (sekundarni paratireoidizam) o gubitak kalcija (RHCA) o gubitak fosfata (RHPO4) o  uzrokuju povećano lučenje PTH    Resorptivna – imobilizacija. maligna bolest. bjelančevine  Stres • veća učestalost kod zanimanja sa većim stresom (piloti. poremećaj pohrane glikogena. bauštelci…  Klimatski uvjeti i godišnje doba • topla klima – dehidracija i neprilagodljivost novoj situaciji • češće u vrijeme ljeta – porast kalciurije zbog veće izloženosti suncu i stimulacije D vitamina na intestinalnu apsorpciju kalcija  Prehrana i socijalni status • bolest razvijenih zemalja • u siromašnim zemljama najveća učestalost u djetinjstvu • u razvijenim u srednjoj životnoj dobi • prehrana – bijelo brašno. sarkoidoza. mučnina. imobilizacija. intoksikacija vitaminom D. rafinirani šećer i masnoće životinjskog podrijetla.

3 i 4 • distalni tip (tip I)  povećana reapsorpcija H+ iona  metabolička acidoza • prox tip (tip II)  smanjena reapsorpcija bikarbonata  metabolička acidoza • kombinacija tip I i tip II (tip III) • tip IV – distalni tip o Teorije stvaranja kamenca  Teorija nedostatka inhibitora • citrat. struvit komponente mokraćnih kamenaca: o kristalna komponenta   nukleacija (oko organskog matriksa. 2.- Ksantinurija Bubrežna tubularna acidoza (RTA) – tipovi 1. struvit (amonij-Mg-fosfat-heksahidrat) osobitosti pojedinih vrsta kamenaca: o oksalatno-fosfatni u obliku Ca soli čini 70% svih bubrežnih kamenaca mali (rijetko > 1. trikalcijfosfat. Mg.5 cm u promjeru). želatinozne. M 6%) nastaje pri uroinfektu . hiperparatireoza. oštre. renalna tubularna acidoza  dobro vidljivi na RTG snimci magnezij-amonij-fosfatni – STRUVITNI (inficirani)  -    o   čine 20% svih kamenaca mokraćnog trakta (Ž 14% . medularni spužvasti bubreg. oštećenog epitela)  agregacija  rast organski matriks       o od 2 – 10 % težine kamenca sastavljen od proteina s malim udjelom heksoze i heksozamina može poslužiti kao nidus za agregaciju kristala ili prirodno “ljepilo” za male kristalne komponente inhibitorna uloga ili bez aktivne uloge u formiranju kamenca matrix kamenci: neuobičajeni tip (prethodni OP zahvati na bubregu . bakterija. slojevite strukture s oskudnom kalcifikacijom - vrste kamenaca: o organski kamenci  uratni  cistinski (jedini koji se vide na rtg  veže se sumporom  sumpor se vidi na rtg-u)  ksantinski o anorganski kamenci oksalati – COM – vevelit (kalcij-oksalat-monohidrat). neravne površine uzroci: idiopatski. hiperoksalurija  Teorija matriksa • st detritus. Tamm-Horsfalov protein  Teorija hiperekskrecije i kristalizacije • hiperkalciurija. kronična urinarna infekcija). pirofosfat • makromolekularni – GAG. COD – vedelit (kalcij-oksalatdihidrat)  fosfati – brušit (Ca-hidrogen-fosfat). aminokiseline  pH teorija • kiseli medij – kamenci mokraćne kiseline i kalcijski kamenci • alkalni medij – apatit. apatit (Ca-hidroksikarbonat-fosfat).

davanje alopurinola u bolesnika s hiperurikemijom (inhibira ksantin-oksidazu  reducira hiperurikemiju i urikozuriju) cistinski kamenci  čine manje od 2% svih kamenaca sastavljeni od kristala cistina nastaju kod jednog manjeg dijela bolesnika s cistinurijom (rizik veći što je koncentracija cistina u mokraći veća)  jedini organski koji se vide na rtg  veže se sumporom  sumpor se vidi na rtg-u apatit (kalcij-fosfat) mekan. zatim u gornjoj. urosepsa) • konkrementi srednje skupine čašica  najpovoljnija prognoza  najčešće ne izaziva komplikacije i ne progredira nastaje u bubregu i strujom mokraće i pijeloureteralnom peristaltikom dolazi u ureter lokalizacija: • u PU segmentu o ureter   .o bakterije koje produciraju ureazu (proteus. povećanje volumena mokraće. alkalinizacija mokraće. kompaktan ili fragmentiran konkrementi u čašici ili skupini čašica – najčešće u donjoj. a najrjeđe u srednjoj • konkrementi u donjoj skupini čašica  imaju najzloćudniji tijek  najizrazitiji daljnji lokalni razvoj  multipli ili koraljiformni konkrementi • konkrementi u gornjoj skupini čašica  najčešće uzrokuje komplikacije (nefrokolike. mukus . opstrukcijsku uropatiju. koliformne bakterije)  cijepaju ureu na NH3 i CO2  alkalizacija mokraće  amonij fosfat precipitira oko nukleusa (bakterije . asimptomatski • ako ne ispunjavaju potpuno kanalni sustav bubrega  fluktuiraju unutar pijelona  bol. infekt u retiniranoj mokraći  oštećenje parenhima bubrega uratni kamenci čine 5% svih konkremenata urinarnog trakta nastaju zbog: • malog volumena mokraće • visoke koncentracije urata u mokraći ili • niskog pH urina  mogu biti: • čisti (RTG nevidljivi – vide se samo kao defekt punjenja na IVU) • miješani (kalcijeve soli mokraćne kiseline  RTG vidljivi)  uzroci: • giht (povišena produkcija mokraćne kiseline) • povećana razgradnja nukleinskih kiselina (policitemija i mijeloproliferativne bolesti liječene citotoksičnim farmacima) • kronični ulcerozni kolitis s teškim proljevima (mali volumen visoko koncentriranoga urina)  th: liječenje osnovne bolesti. na rtg se dobro vidi •  o    o  lokalizacija: o bubreg   izljevni konkrementi – ispunjen pijelon i najmanje dvije čašice . epitelne stanice)  brz rast  opstrukcija urinarnih putova  infekcija  brz rast  CIRCULUS VITIOSUS  koraliformni (izljevni ) konkrementi – u jednom komadu ili fragmentirani • ako potpuno ispunjavaju kanalni sustav bubrega  bez retencije (inficirane) mokraće. sive boje.

sekundarna litijaza. nego veći konkrementi  mobilniji su  lakše ulaze u ureter i uzrokuju opstrukciju o hematurija (mikro. disurija  sekundarna infekcija komplikacije: dijagnoza: o anamneza o klinički pregled o laboratorijski pregled (urin) o ultrazvučni pregled o RTG pregledi  nativna snimka  IVU o metabolička obrada bolesnika  radi utvrđivanja uzroka: • • • . uroinfekt. te s unutarnje strane natkoljenice • konkrement u intramuralnom dijelu uretera  disurija i polakizurija  najčešće manji konkrementi češće uzrokuju bol i ona je većeg intenziteta. labijama kod žena. zimica. polakizurija. povraćanje.- - na ulazu u zdjelicu u jukstavezikalnom dijelu uretera  to su fiziološka suženja uretera  kliničko značenje  posljedična zastojna uropatija  oštećenje bubrežne funkcije. intrapelvični tlak > 3 kPa  distenzija stijenke nakapnice  podražaj receptora u stijenci  bol 2. posljedica pelvične distenzije zbog akutne opstrukcije izvodnih kanala bubrega  najvažniji čimbenik a. kasnije lučenje tromboksana A2  vazokonstrikcija u bubregu  renalna ishemija  30-50 min raste u intenzitetu do nepodnošljivosti  plato boli 4-5 sati (ako nisu uzeta sredstva protiv boli)  zatim popušta  bolesnici najčešće nemirni zbog jačine boli. učestali nagon na mokrenje o ako se javi temperatura. tresavica. povišeni intrapelvični tlak  pojačana sinteza prostaglandina E2  vazodilatacija u bubregu  povećanje intrarenalnog protoka  još više povišenje intrapelvičnog tlaka 5. pijelon intaktan o mokraćni mjehur – napisano kod mjehura klinička slika: o bol – nefrokolika  patofiziološka osnova boli: 1. promjenom položaja i dehidracijom • konkrement u lumbalnom dijelu uretera  bol u lumbalnoj regiji koja se projicira straga • konkrement u abdominalnom dijelu uretera  projicira bol duž ilioingvinalnog živca i genitalne grane n. propadanje bubrega  dilatacija kanalnog sustava ima tipičan izgled koji ovisi o lokalizaciji kamenca u ureteru: • ako je kamenac bliže bubregu  čašice intaktne. znoji se i savija od boli  projekcija boli: • konkrement u nakapnici i kaliksima  uzrokuje bol samo periodički o bol provocirana fizičkom aktivnošću. pijelon baloniran • ako je kamenac jukstavezikalno  čašice zdepaste i proširene. makro) o mučnina. pionefroza. hiperperistaltika i spazam uretera 3. intersticijski edem bubrega  distenzija bubrežne kapsule 4. genitofemoralisa  bol ide prema preponi i skrotumu tj.

   - liječenje: o konzervativno osnovni (minimalni) opseg: • serum – kreatinin. kalcij.2 – 6. sediment. Na-citrat. urična kiselina • urin – pH. alfa-merkaptopropionil glicin. magnezij.8) • restrikcija unosa purina • kod hiperuricemije: Alopurinol • jedini kamenci koji se mogu riješiti bez kirurške intervencije cistinski kamenci • unos tekućine > 3000 ml/dan • K-citrat (ph > 7. hidroksiurea) kamenci mokraćne kiseline • unos tekućine > 2000 ml/dan • disolucija (do 90%) i prevencija: K-citrat. fosfati. kaptopril. kirurški • sterilizirati urin – ciljana antibiotska i prolongirana baktericidna terapija • inhibitori ureaze? (AHA. urična kiselina. Na-bikarbonat (pH urina 6.8 g/kg • D-penicilamin. kreatinin) treća faza: • pretrage seruma • 24 h urin • specifični testovi • ispitivanje sastava izmokrenih ili kirurškim postupcima izvađenih kamenaca  kalcij oksalatni kamenci • povećan unos tekućine – > 2500 ml/dan • „common sense“ dijeta (manji unos kalcija. infekcije druga faza: • proširena pretraga seruma i urina • 24 h urin (pH. kalcij. specifična težina. bucillamin    o kirurško  ESWL • • • metoda kojom se ultrazvučnim valovima visoke energije razbijaju kamenci u mokraćnim putovima  nakon toga se spontano izmokravaju Generiranje udarnog vala – različiti mehanizmi: o Elektrohidraulični generator o Elektromagnetski generator o Piezoelektrični generator o Mikroeksplozije o Laserom generirani udarni val Fokusiranje o Hemielipsoidni reflektor o Akustične leće Transmisija energije do kamenca (“coupling”) o Vodena kupelj – prije • . specifična težina. oksalata i bjelančevina) • lijekovi o hiperkalciurija – tiazidski diuretici – smanjeno izlučivanje kalcija mokraćom o hiperoksalurija – KMg-citrat struvitni kamenci • odstraniti kamenac u cijelosti – perkutana nefrolitotomija.5) • unos proteina do 0.

preko nje žica vodilja • put se proširi dilatatorom kroz koji se uvede tubus. kroz tubus se mogu uvesti različiti instrumenti za litotripsiju (gore navedeni) • prije mrvljenja kamenca u bubregu postavlja se proteza s dvostrukom petljom (double J) – omogućava nesmetano otjecanje mokraće u mjehur  otvorena operacija – nefrolitotomija • pijelotomija – odstranjenje kamenca u nakapnici.• o “Jastuk” ispunjen vodom + akustični gel – danas Lokaliziranje kamenca o rtg dijaskopija o ultrazvuk indikacije: o ESWL kao metoda prvog izbora  kamenci < 2 cm u pijelonu ili kaliksima  kamenci 2 cm ili nešto veći • ESWL + JJ stent (da se ne stvori stein strasse  kamenita cesta  mogućnost nastanka uroinfekta)  kamenci proksimalnog uretera o ESWL kao metoda komplementarna URS-u  kamenci distalnog uretera kontraindikacije: o trudnoća o neregulirane koagulopatije o kardijalna dekompenzacija o nekontrolirana hipertenzija o akutni pijelonefritis • • - intraureteralna ili intrarenalna litotripsija – koristi se tijekom URS ili PCNL • ultrazvučna litotripsija • elektrohidraulična litotripsija • kinetička litotripsija o pneumatska o elektromagnetska • laserska litotripsija  URS (ureterorenoskopija) • razbijanje i uklanjanje kamenaca kroz uretru • kamenci koji se nalaze u jukstavezikalnom dijelu uretera i mokraćnom mjehuru  PCNL (perkutana nefrolitotomija) • igla se kroz kožu pod kontrolom ultrazvuka uvede u renalnu čašicu ili nakapnicu. konzervativna th • ESWL  u srednjoj skupini čašica • kontrola jedanput do dvaput godišnje o konkrement u ureteru:  . a kod intrarenalnog pijelona Gil-Vernetova tehnika prepariranja nakapnice • ureterotomija (uzdužna ili transverzalna incizija mokraćovoda) izbor metode liječenja prema lokalizaciji kamenca: o konkrement u kaliksima i nakapnici:  u donjoj skupini čašica • < 2 cm – ESWL • perkutana nefrolitotomija  u gornjoj skupini čašica • ekspektativan stav.

god ili nakon 50. lješnjak)  POREMEĆAJI VASKULARNOG SUSTAVA BUBREGA I HIPERTENZIJA - renovaskularna hipertenzija  ubraja se u skupinu sekundarnih hipertenzija  posljedica stenoze glavne bubrežne arterije ili njezinih ogranaka stenoza  hipoksija bubrega  izlučivanje renina  pokretanje sustava renin-angiotenzin-aldosteron  vazokonstrikcija arteriola i zadržavanje Na i vode  hipertenzija uzroci: o starije osobe – ateroskleroza o mlađe osobe – fibromuskularna displazija (posebice kod žena) o ostali: kompresija na a. stvranje kisele mokraće) o Unos kalcija – 800-1000 mg/dan o Vitamin C se može uzimati do 4 g dnevno o Izbjegavanje hrane bogate oksalatima (špinat. kakao.8-1 g/kg/dan (povećan unos povećava kalciuriju.- u pijeloureteralnom segmentu • ESWL • perkutana litotripsija  na ulazu u zdjelicu • svaka organska opstrukcija zahtijeva otvorenu kirurgiju • URS • ESWL  jukstavezikalni konkrement • URS • ESWL • u slučaju neuspjeha – otvorena kirurgija o konkrement u mjehuru:  uklanjanje kamenaca kirurškim ili transuretralnim putem prevencija: o Dijetetske mjere o Unos tekućine – mora biti toliki da se održava diureza najmanje 2L/24h o Unos soli – 6 g NaCl-a na dan (povećan unos soli povećava kalciuriju. a autotransplantacija se ne može učiniti  - - -  o . renalis tumorom ili cistom  ozljeda i perirenalni hematom  embolija i tromboza renalne arterije klinička slika: o nije karakteristična o na nju treba posumnjati ako:  tlak naglo poraste prije 25. god  ako se javi hipertenzija poslije tupe ozljede abdomena dg: o sistolički šum sprijeda na abdomenu i straga u lumbalnom području o dopler renalnih arterija – asimetrija u protoku plazme o renalna angiografija o IVU (kašnjenje kontrasta na strani stenoze i veća konc zbog pojačane reapsorpcije vode i Na) th: o resekcija suženog dijela i T-T anastomoza ili bypass (anastomoza lijenalne arterije i renalne arterije distalno od stenoze) – ako krvne žile nisu promijenjene prox i distalno od stenoze o perkutana transluminalna angioplastika  dilatacija balonom + stent o autotransplantacija bubrega bubreg se izvadi iz abdomena  hladna perfuzija  anastomoze renalne art s a. smanjuje citraturiju) o Unos proteina – 0. renalne vene s venom ilijakom i uretera s mokraćnim mjehurom nefrektomija  ako su ogranci renalne arterije promijenjeni. hipogastrikom.

krvne linije 4. ostale tvari s malom molekulskom masom.ZATAJENJE BUBREŽNE FUNKCIJE Akutno bubrežno zatajenje (prezentacija iz interne) Kronično bubrežno zatajenje (prezentacija iz interne) Liječenje dijalizom (Danijela Šafar.to se postiže pravljenjem arterio-venskih fistula. "čistača krvi" odstranjujući štetne tvari koje nastaju razgradnim procesima. anemiju. pospanost. povraćanje.dijaliza u pravom smislu te riječi zamjenjuje funkciju bubrega . komu i konačno ako ne dođe do pravodobnog liječenja smrt.kad bubrezi ne rade ispravno otpadne tvari i tekućina zadržavaju se u organizmu i mogu prouzročiti mučninu. drhtanje. ali nema proteina ni krvnih elemenata. ugrađuje se graft . . Mg. dijalizator 3. otopina za hemodijalizu.hemodijaliza se obavlja u pravilu 3 puta tjedno.dijaliza se ostvaruje preko polupropusne membrane (kapilarna. sistemi (arterijski i venski). odstranjuju se i Ca.koncentrat za dijalizu (acetatna i bikarbonatna otopina) miješa se s vodom .kirurg malih zahvatom pod kožom spoji arteriju i venu. . protok dijalizata 500 ml/min . pločasta). one se velikom (peptidni hormoni) se slabo odstranjuju .peritonejska dijaliza HEMODIJALIZA . a dijalizacijska tekućina s druge strane membrane • • Dijalizna tekućina slična je ekstracelularnoj. protok krvi 200-250 ml/min. aparat za hemodijalizu 2..osnovni princip dijalize u širem smislu je prolaz molekula iz krvi kroz polupropusnu membranu. uznemirenost. ravnoteži elektrolita i održavanju pH krvi . pročišćava se u dijalizatoru i vraća u tijelo kroz drugu .na početku svake dijalize u AV fistulu postave se dvije igle (spojene mekim cjevčicama koje vode u aparat za dijalizu)  krv odlazi u aparat kroz jednu iglu. najčešće na ruci.radijalis i vene cefalike . kreatinin.za hemodijalizu mora biti omogućen pristup krvnim žilama. a zatim.ako se izmjena molekula odvija u tijelu preko peritonejske membrane . Otopljene tvari putuju iz jednog prostora u drugi. a imaju funkciju i u regulaciji tjelesne tekućine. kloridi. a ako su žile nježne.u procesu hemodijalize važni su dijelovi: 1. mokraćna kiselina  tvari male molekulske mase). a traje 4 i pol sata. a smjer puta određuje gradijent koncentracije o Materija ide iz prostora veće konc (krv uremijskog bolesnika) u prostor manje konc (dijalizna tekućina) – dok se ne postigne ravnoteža konc u oba prostora • Tako se odstranjuju retinirani dušični produkti (ureja.ako krv prolazi kroz polupropusnu membranu izvan tijela proces se zove hemodijaliza . krv bolesnika kojoj je dodan antikoagulans prolazi s jedne. između a. Tihana Vešligaj uz moje male nadopune) Bubrezi u našem tijelu imaju ulogu tzv.

KBZ – koja ne reagira na konzervativnu th  parametri koji se gledaju pri odluku za hemodijalizu: . služi kao prirodan filter. povraćanje. Ni. živa membrana bogata vaskularizacijom.GF < 10 ml/min/1. Al) – posebice problematičan Al  uzrokuje degeneraciju SŽS  demencija .renalna osteopatija.dijaliza u kojoj se koristi peritonejsku membranu kao polupropusnu membranu za izmjenu molekula.pad krvnog tlaka .hemoliza . a odstranjivanje srednjih i većih molekula bolje nego hemodijalizom zbog većih pora peritonealne membrane . Dijalizator je pričvršćen na aparat za hemodijalizu i mijenja se prilikom svake hemodijalize.zbog sekunda hiperparath  dekalcifikacija kostiju .5.teška metabolična acidoza . Uređaj za dijalizu je aparat koji sadrži crpke koje pripravljaju dijalizat. set za priključenje i isključenje Najvažniji dio je dijalizator ili umjetni bubreg koji sadrži polupropusnu membranu u obliku kapilara.hipervolemija s razvojem zatajivanja srčane funkcije . igle za punkciju 6. trajni) postavlja se u trbušnu šupljinu do u cavum Douglasi.problemi liječenja dijalizom: .GF < 15 ml/min/1. gubitak apetita.Kod prisutnih simptoma i ranije (mučnina.rane komplikacije: .otpadne tvari i nakupljena tekućina prolaze iz krvi u ovu otopinu te se nakon nekoliko sati ta tekućina iz trbušne šupljine istače i baca .73 m2 površine tijela . gubitak osjeta…) .periferna neuropatija. P oko 20 000 cm2 .mekana silikonska cjevčica (kateter.narušavanje ravnoteže elektrolita . Otopina za dijalizu ili dijalizat je elektrolitska otopina slična plazmi bez bjelančevina. i pumpaju krv te se uz održavanje stalne temperature krvi i dijalizata omogućava njihov stalan protok.odstranjivanje malih molekula manje nego hemodijalizom.ubrzan razvoj ateroskleroze . a posebna otopina prilagođena za peritonejsku dijalizu putuje kroz kateter u trbušnu šupljinu (glukoza najvažniji dio) .indikacije za hemodijalizu – ABZ ili KBZ te stanja teških otrovanja .niske vrijednosti klirensa kreatinina  pokazatelj glomerularne filtracije  hemodijaliza je indicirana ako su vrijednosti GF: .zbog nedovoljnog odstranjivanaj srednjih molekula PERITONEALNA DIJALIZA .zračna embolija .hiperkalijemija . . Zn.povećanje konc elemenata u tragovima u plazmi i intersticiju (Cu.73 m2 površine tijela (kod dijabetičara) .

. svaka 4 sata preko dana.5l) i ne treba aparat za dijalizu. Tekućina se izmjenjuje 4 puta dnevno. koliko dugo otopina za dijalizu može ostati u trbušnoj šupljini te vrstu i količinu otopine koja se koristi kod izmjene.liječnik određuje koliko izmjena dnevno je potrebno. . alkoholizam. akutna infekcija • .također je moguće uspostavljanje zatvorenog kružnog protoka na kateter kod kojeg se pacijent liječi 2-3 puta tjedno (intermitentna peritonejska dijaliza . kolagenoze Uznapredovala koronarna ili CV bolest Koagulopatija • Kronična infekcija.omogućuje oporavak i rehabilitaciju bolesnika za sam zahvat i čekanje najpodobnijeg davatelja KONTRAINDIKACIJE ZA TRANSPLANTACIJU U PRIMATELJA Apsolutne Kontraindikacija za opću anesteziju ili operaciju Metastatska zloćudna bolest. teška kardijalna dekompenzacija rezistentna na diuretike .ova tehnika koristi vrećice za dijalizu različitog volumena (1.važan preduvjet za uspješnu transplantaciju je prethodno liječenje dijalizom . a noću je vrijeme za izmjenu nešto duže.IPD). gastroduodenalni ulkus (mora se najprije sanirati odgovarajućim kir. zahvatima) • Hepatalna lezija • Psihoza. bubrežno zatajenje Pozitivni biljezi na hepatitis B i C i HIV Sustavne bolesti (dijabetes) Nepodudarnost krvnih grupa Maligna bolest. . narkomanija • Visoka arterijska hipertenzija Relativne • • • • Osnovna bubrežna bolest (glomerulopatije) Dob. terminalna faza bubrežne insuficijencije.istakanje tekućine iz trbušne šupljine i zamjena svježom tekućinom naziva se izmjenom . Kronična ambulantna peritonejska dijaliza – CAPD .pacijenti uliju tekućinu za dijalizu (2 L) u trbušnu šupljinu kroz kateter.jedna od najvažnijih komplikacija  peritonitis TRANSPLANTACIJA BUBREGA (Danlijela Šafar. zatvore kateter i nastave sa svojim aktivnostima. otrovanja. Tihana Vešligaj uz malo mojih nadopuna) Najbolja i jedina prava metoda liječenja uznapredovalog kroničnog zatajenja bubrega.CCPD) što je nekim pacijentima sasvim prihvatljivo.postoji mogućnost izmjene dijalizata tijekom noći i zadržavanja tekućine tijekom dana (kronična kontinuirana peritonejska dijaliza . sastav se tekućine za dijalizu može prilagoditi osobnim potrebama .0-2. refrakterna kardijalna dekompenzacija. .manji od 3 i stariji od 65 g Aktivna CMV ili EBV infekcija Prirođene i stečene anomalije donjeg dijela mokraćnog sustava • • • • KONTRAINDIKACIJE ZA DAVATELJE • • • • • • Poodmakla životna dob (stariji od 70) Hipertenzija II stupnja i više Ranija bubrežna bolest.indikacije za peritonealnu dijalizu: ABZ i KBZ. Kao pri hemodijalizi. .

nakon nekoliko mj ili god.• Mentalni status i motiviranost jako važni . povećanje presađenog bubrega. ako je umrla osoba ranije bolovala od bubrežnih bolesti.simptomi povišena temp.eksplantacija u živog davatelja . kod tople ishemije duže od 30 minuta .Azatioprin – proljev. oko toga led. hepatitis . odgovorni citotoksični lymf T . poželjno uzeti lijevi (zbog duljine bubrežne vene) .liječenje imunosupresivima može izazvati i neželjene posljedice . ako je dokazana septikemija.potencijalni davatelji bubrega su bolesnici s ireverzibilnim oštećenjem mozga. smanjenje dijureze.odbacivanje bubrega može biti hiperakutno. tuberkuloza.eksplantacija bubrega umrlih osoba nije dopuštena: ako su davatelji stariji od 60. osteoporozu. a dokazuje pomoću EEG-a(neurolog). akutno i kronično .hiperakutno.nakon eksplantacije bubrezi se pripremaju za prezervaciju .razdvajaju se. ako boluje od malignih tumora (osim tumora mozga). cerebralne angiografije(radiolog) ili pomoću radioizotopa(specijalist nuklearne medicine) ODABIR PRIMATELJA – od presudne je važnosti krvna grupa (najjači transplantacijski Ag). u lab. ciklosporin A i steroidi . ako je postojala prolongirana hipotenzija nekoliko h prije smrti.kliničkim pregledom.kod živog davatelja uzima se lošiji bubreg – ako je f-ja oba podjednaka. bolesnicima se daju imunosupresivi prema određ. koje treba biti što kraće.imunosupresija ne pomaže .shemama • Azatioprin. ali se mora dokazati cerebralna smrt . ureter se spoji s mjehurom jednom od tehnika anastomoza . i odabire onaj koji nema kontraindikacija .širokom lumbotomijskom incizijom.akutno. slabljenje f-je transplantata  imunosupresija ne pomaže . zatim HLA tipizacija klase 1 i 2 antigena.kronično. ako je bila prisutna anurija više od 2 sata prije smrti. kod primatelja koji su imali Pt protiv Ag presatka  brz ireverzibilni gubitak transplantata .liječi se povećanjem doze imunosupresiva .1-3 tjedna nakon operacije. agranulocitozu. važno je da se vrijeme tople ishemije svede na minimum (kad je organ neperfundiran krvlju i topao)  bubreg se perfundira s posebnom rashladnom tekućinom (4 °C)  odstrane se svi krvni elementi iz bubrežnih žila i reducira se metabolizam u bubregu . bolna osjetljivost.da se spriječi ili ublaži odbacivanje organa. stavljaju u posude s tekućinom.steroidi – ulkus.pri transplantaciji renalna vena anastomozira se termino-lateralno s ilijačnom venom.neposredno nakon operacije. napravi se rang lista najpodobnijih. poslije hladne perfuzije počinje vrijeme hladne ishemije. manju otpornost prema infekciji. hipertenziju .Ciklosporin A – kod previsoke doze djeluje citotoksično na bubrege . sniženje klirensa kreatinina .nalazu povišenje kreatinina u serumu. max do 24 h (u našim uvjetima u roku od 12 h) . a renalna arterija s arterijom hipogastrikom termino-terminalnom anastomozom.

bubrega (limfokela) .. istjecanje limfe u okolinu transpl. i središnji kružni sloj  tunica adventitia opskrba krvlju:  arterije – ogranci koji odlaze od: • renalne arterije – u gornjoj trećini • ilijačne arterije – u srednjoj trećini • gornja i donja arterija mokraćnog mjehura – donja trećina  vene • prate arterije inervacija: potječe od renalnog pleksusa te donjeg mezenterijskog i pelvičnog pleksusa  živci prate krvne žile limfna drenaža:  prox dio – drenira se u renalne limfne čvorove  o o o  o . prekrivena prijelaznim epitelom  tunica muscularis – vanjski i unutarnji uzdužni sloj. na lijevoj strani – zajedničku ilijačnu arteriju • spušta se ispod peritoneuma uz lateralne strane male zdjelice • u žene – križa ga a.krvarenje iz anastomoza. uterina (u visini istmusa uteri).najčešće kirurške komplikacije (najčešće odmah poslije operacije) . tromboza renalne arterije ili vene. psoasu • s prednje strane ga križaju vasa testicularia i ovarica • sa stražnje strane ga križa – n. urinarne fistule. genitofemoralis  pars pelvina – prolazi uz lateralne strane male zdjelice • počinje u području sakroilijakalnog zgloba o na desnoj strani – križa vanjsku ilijačnu arteriju.imunosupresivi ostaju doživotna terapija NAKAPNICA I MOKRAĆOVODI (URETERI) Anatomija nakapnica: o nefroni se dreniraju u Bellinijeve duktuse (cilindrični epitel) koji imaju otvore na vrhu piramide  ulijevaju se u male kalikse (prijelazni epitel)  dva mala kaliksa  veliki kaliks  nakapnica (pelvis renalis) o oko vrata kaliksa  snopić glatkih mišića  tjera urin u nakapnicu o nakapnica  smještena:  intrarenalno  ekstrarenalno  ureter: krvne žile bubrega nalaze se s prednje strane nakapnice o dužina – 27-30 cm. lijevi duži od desnog za 1 cm o dijelovi uretera: pars abdominalis – smješten retroperitonealno u području abdomena • leži na m. a prije nego se ulijeva u donji dio mokraćnog mjehura s prednje strane ga križa gornji dio rodnice • kod muškarca – s gornje strane ga križa sjemenovod  pars intramuralis – dio koji koso prolazi kroz stijenku mokraćnog mjehura • ima svoju vlastitu muskulaturu (ne miješa se sa muskulaturom mjehura) • mjesto gdje se otvaraju ureteri u mjehuru  ostium (orificijum) ureteris • ureteri izdižu sluznicu mjehura  plica interureterica građa stijenke:  tunica mucosa – nabrana u uzdužne nabore.

kod onih koji prekomjerno uzimaju analgetike i u balkanskoj (endemskoj) nefropatiji . posebno kod osoba u dodiru s organskim otapalima i bojama. CT. slika  razvoj stenoze  ureterohidronefroza o otjecanje urina u retroperitoneum ili malu zdjelicu dg: o IVU th: o operacijski – uspostavljanje kontinuiteta uretera ili nefrektomija Tumori kanalnog sustava bubrega . veća učestalost nastanka kamenaca .makroskopski mogu biti papilarni (egzofitični).znakovi opstrukcije urotrakta.konačna dijagnoza – cistoskopija.liječenje: .klinička slika – dugo asimptomatski . endofitični i difuzno infiltrativni .tumori koji se javljaju u čašicama.česte infekcije.  Ozljede uretera - srednji dio – drenira se u lateralna aortne limfne čvorove distalni dio – interne ilijačne limfne čvorove - traumatske ozljede – rijetke ijatrogene ozljede o nakon kirurških zahvata u maloj zdjelici (radikalne ginekološke operacije – histerektomija) o tijekom ureterorenoskopije kl.površinski solitarni tumori mogu se liječiti laserom kroz ureterorenoskop . mj. mj. o između simfize i uterusa i vagine kod žena   excavatio vesicouterina – prostor između uterusa i mokr. no danas se javljaju češće nego ranije. excavatio rektouterina ili cavum Douglasi – prostor između rektuma i uterusa .UZV. MR . rijetko adeno ili planokarcinomi .citološki pregled urina otkriva maligne stanice .dijagnoza: .bezbolna makrohematurija vodeći simptom .najčešće su histološki tranziciocelularni karcinomi (prijelaznog epitela). dilatacija sustava proksimalno . ureterorenoskopija i uzimanje uzorka za PHD .samo ako je tumor mali i bolesnik ima samo jedan bubreg ili je drugi oslabljen – resekcija tumora do u zdravo tkivo MOKRAĆNI MJEHUR Anatomija i fiziologija mokraćnog mjehura lokalizacija: o između simfize i rektuma kod muškarca  excavatio rectovesicalis ili cavum Douglasi – prostor između rektuma i mokr. pijelonu i mokraćovodu .ako su tumori multipli i šire se na ureter – ureteronefrektomija + limfadenektomija .otežano isprekidano mokrenje.etiologija nepoznata.infuzijska urografija pokazuje promjene kanalnog sustava i defekt punjenja nakapnice ili uretera .

o - ako je prazan – leži ispred peritoneuma. reguliraju arterijski tonus. sphincter uretre  poprečno-prugasti mišić koji je voljno kontroliran • nervira ga n. L1 i L2 segmenta leđne moždine  dolaze do simpatičkog lanca  dalje formiraju hipogastrični pleksus (presakralni živac)  ulazi u zdjelicu i formira hipogastrične ganglije smještene s lateralnih strana rektuma  postganglijske niti ulaze u mjehur  nose osjet za bol.) kapacitet – 200-400 ml unutarnja građa: o trigonum vesicae  vrhovi su:  lateralno – ušća uretera • od jednog do drugog ušća uretera ima nabor sluznice – plica interureterica  dolje – izlaz uretre  ostium urethrae internum  posebnosti trigonuma: • mišićne niti jako dobro razvijene • nema submukoze  zbog toga sluznica nije nabrana • sluznica bogata krvnim žilama  u području unutarnjeg ušća uretre ima dobro razvijen venski pleksus  oblikuje nabor – uvula vesicae • prsten sluznice koji okružuje uvulu – anulus urethralis  isto sadržava bogati venski splet • ušće uretera leži između dvije mišićne petlje  tonus mišića trigonuma vuče tu petlju medijalno  zatvaraju se ušća  kad popusti tonus mišićja trigonuma  ostium se širi i mokraća izlazi iz uretera u mokraćni mjehur o muskulatura mjehura  tunica muscularis glatke mišićne niti u 3 sloja  vanjski uzdužni. mjehura) o fundus vesicae (baza) o corpus vesicae (tijelo ili srednji dio mokr. pubovesicale i lig. ali se ne zna kakva je njihova funkcija u vezi s m. mj. sphincter vesicae također se jedan snop mišićnih niti odvaja od vanjskog uzdužnog sloja i probija mišiće trigonuma i završava tetivom u području uretre  kontrakcijom povlači uvulu uretre  otvara se ušće uretre  m. puboprostaticum (kod muškarca) o od vrha mokraćnog mj. pudendalis internus krvne žile mjehura: o arterije – gornja i donja vezikalna arterija  grane unutarnje ilijačne arterije o vene – formiraju venske pleksuse na lateralnim i donjim dijelovima mjehura  ulaze u ilijačne vene  anastomoziraju s venskim pleksusom prostate inervacija mjehura: o simpatičke niti izlaze iz Th 12. S3 i S4  formiraju pelvični pleksus  submukozni sloj mjehura  uzrokuju kontrakciju m. prema gore odlazi do pupka chorda urachi (obliterirani urahus)  odiže peritoneum u nabor plica umbilicalis media građa: o apex vesicae (vrh mokr. unutarnji uzdužni i srednji kružni sloj kružne niti oko uretre  m. detrusora i relaksaciju unutarnjeg sfinktera limfne žile mjehura:  . detrusorom parasimpatičke niti - -    - -  o - izlaze iz S2. sphinctera vezike  kontrakcijom ga povlači prema naprijed  otvara se ušće uretre  m. a iza simfize o ako je pun – širi se prema gore i ulazi u spatium preperitoneale Retzii fiksacija: o sprijeda ga fiksiraju za simfizu – lig. pubovesicalis – spaja se s nitima m.

pri težoj upali jako crvena sluznica s mjestimičnim ulceracijama koje pri dodiru s instrumentom krvare (hemoragijski cistitis)  opetovane akutne infekcije mogu prijeći u kronični cistitis o kronični cistitis odrasli nametnici žive u submukoznim venama mjehura  izazivaju hematuriju. striktura uretre)  kamenci u mokraćnom mjehuru  tumori mokraćnog mjehura  dijabetes  paraliza zbog traume kralježničke moždine  žene (kratkoća uretre)  kateterizacija mokraćnog mjehura. skleroza vrata. najčešće u imunosuprimiranih nakon transplantacije bubrega o paraziti – Shistosoma haematobium  -     - - podjela: o akutni o kronični – najčešće kao posljedica dugotrajnog recidivirajućeg akutnog cistitisa patologija: o akutni cistitis  sluznica crvena i edematozna. Proteus. Klebsiella. coli.o o limfna drenaža dijeli se na 3 razine:  submukozna  intramuskularna  adventicijska sve tri međusobno anastomoziraju i dreniraju se u ilijačne limfne čvorove Kongenitalne anomalije mokraćnog mjehura u dječjoj urologiji Upala mokraćnog mjehura (cistitis) etiologija: o infektivni: najčešće bakterijski – najčešće posljedica ascendentne infekcije bakterijama iz crijeva koje kroz uretru dospijevaju u mokraćni mjehur u žena (kratkoća uretre) o neinfektivni – posljedica lijekova i zračenja o idiopatski – intersticijski (uzrok nepoznat) o rizični čimbenici:  opstrukcija vrata mokraćnog mjehura (adenom ili Ca prostate. dijagnostičke i terapijske metode uzročnici: o bakterije  E. zatim granulomatoznu reakciju i na kraju nastanak polipa kalcificirana jajašca prosijavaju tijekom cistoskopije ispod sluznice kao zrnca pijeska dolazi do skvamozne metaplazije sluznice  mogući razvoj Ca pločastih st th: • Na ili K antimon-tartarat   folikularni cistitis – pri cistoskopskom pregledu sluznica izgleda kao posuta brojnim malim mjehurićima cistitis cistika – kod teških upala sluznica jako uništena  postoje samo otočići sluznice  sluznica se s vremenom regenerira  otočići budu ukopani  nastaju . Enterobacter – najčešći  M. cistoskopija i dr. tuberculosis  klamidije i mikoplazme – kod bolesnika sa uretritisom uzrokovanim tim uzročnicima (STD) o gljive – najčešće Candida albicans (u imunosuprimiranih osoba) o virusi – rijetko uzročnici.

LT. oštro ograničen klinička slika:  intenzivna bol – najjača kad je mjehur ispunjen mokraćom i pri kraju mokrenja  učestalo mokrenje već pri napola ispunjenom mjehuru  hematurija  sekundarne bakterijske infekcije dg:  - -  o o o  th:    cistoskopija s biopsijom dimetilsulfoksid maksimalna distenzija mjehura cistektomija s intestinocistoplastikom Divertikul mokraćnog mjehura izbočenje stijenke mokraćnog mjehura može biti: . laboratorijska i radiološka obrada uropoetskog sustava  traženje uzroka liječenje: o antibiotici (uroantiseptici) o savjetovati bolesnicima da piju velike količine tekućine intersticijski cistitis o perzistentna kronična upala svih slojeva stijenke mokraćnog mjehura koja se iz nepoznatih razloga pojavljuje u žena srednje i starije životne dobi o etiologija nepoznata  ključnu ulogu imaju mastociti koji se nalaze u sluznici i mišićnom sloju mjehura  oslobađaju upalne posrednike  histamin. uzročnici  urin mutan (gnoj) i miris na ribu (fermentacija ureje u amonijak) o urinokultura i antibiogram ako se nađe gnoj u urinu. eritrociti. opća slabost)  ako se jave  znak ascencije infekcije prema bubregu: temperatura. bol u lumbalnom području. kad se mjehur dilatira za vrijeme cistoskopije krvne žilice mogu popucati i krvariti  Hunnerov vrijed – ulkus sluznice. a na kulturi ne poraste ni jedan uzročnik  sumnja na tbc ili Ca mjehura (sterilna piurija) o kod recidivirajućeg cistitisa nakon smirenja kliničke slike potrebna potpuna klinička. heparin. PG. bolna lumbalna sukusija dijagnoza: o analiza urina – leukociti. opća slabost.   - male ciste ispod sluznice (von Brunnova gnijezda)  nastaje adenomatozna metaplazija unutar cista  nakuplja se sluz  predstadij adenoCa malakoplakija – nakupine limfocita i makrofaga koje tvore smeđaste naslage na sluznici  mogu krvariti i biti nalik Ca skvamozna metaplazija – kod kamenaca u mjehuru  mogućnost razvoja planocelularnog Ca alkalni inkrustirani cistitis – perzistirajuća infekcija mjehura Proteusom  stijenka mjehura kalcificirana  cistoskopija – sluznica prekrivena sitnim pahuljicama kamenaca - klinička slika: o učestalo mokrenje o disurija (bolno i otežano mokrenje) o bolovi u suprapubičnoj regiji o hematurija (mikro/makro) o nema općih simptoma (temperatura. kemotaktičke čimbenike o patologija: stijenka je zadebljana i prirasla uz okolne strukture  mjehur se ne može pravilno proširiti dok se puni mokraćom  volumen mjehura smanjen  sluznica hiperemična i edematozna.

u pravilu oksalatnog sastava. paraplegija) CaMgP.o kongenitalan – rijedak. striktura uretre. asimptomatski divertikul ne zahtijeva liječenje - -  o dg: o o o th: o o veliki divertikuli  operacijska ekscizija + kirurško liječenje uzroka Kamenac mokraćnom mjehuru - - - - - podrijetlo kamenca može biti iz bubrega ili iz samog mjehura mogu biti: o primarni – bez vidljivog uzroka. pretežito u kronično pothranjene djece o sekundarni – kronična retencija uz urinarni infekt (prostatičari. striktura uretre). poremećaj u razvoju mjehura o stečen (pseudodivertikuli) – najčešći  izbočenje sluznice između mišićnih snopova  razvija se zbog slabosti stijenke kod dugogodišnje smetnje u ispražnjavanju mjehura  u 95% u starijih osoba komplikacije u divertikulu: o infekcija – zbog zastoja urina u divertikulu o stvaranje konkremenata – zbog zastoja i infekcije o maligni tumor o hidronefroza – ako divertikul pritišće na ureter  nastaje zastoj urina klinička slika: o kod većeg divertikula  mokrenje u dva vremena: za vrijeme mokrenja dio urina ulazi u divertikul i ostaje  kad nakon mokrenja padne tlak u mjehuru  urin izlazi iz divertikula u mjehur  ponovna potreba za mokrenjem manji divertikuli bez simptoma dok se ne jave komplikacije IVU cistografija cistoskopija – vidi se ušće divertikula mali. hiperparatireoidizam ako je konkrement nastao u mjehuru – najčešći uzroci: o urinarna infekcija i zastoj urina (hipertrofija prostate. dugotrajna imobilizacija (prijelom. češća u starijih osoba o intermitentni prekid mokrenja – ako kamenac tijekom mokrenja začepi unutarnji sfinkter o akutna retencija ako kamenac potpuno začepi uretru dg: o cistoskopija – vidi se kamenac o cistografija o pregledna rtg snimka – vide se anorganski kamenci o bimanuelnom pretragom može se ponekad napipati konkrement th: o manji konkrement – može se spontano izmokriti o veći konkrement   operacijsko odstranjenje – cistolitotomija  kod velikih kamenaca kroz operacijski cistoskop – litotripsija (kamenac se zdrobi) + odstranjenje usitnjenih dijelova ispumpavanjem (litolapaksija) . divertikul mjehura) o strano tijelo u mjehuru (slomljeni završetak katetera  nukleus oko kojeg dolazi do kristalizacije) klinička slika: o stalni ili povremeni bolovi u suprapubičnom području  pojačavaju se pri kretanju i stojećem položaju  može se osjetiti i u perineumu i na vršku penisa posebice pri kraju mokrenja o hematurija – često nakon posljednjih kapi mokraće o polakizurija i dizurija o piurija – rjeđa u djece.

moguća proliferacija ka težem stadiju karcinoma papilom • benigna proliferativna lezija • na peteljci • mogućnost maligne alteracije  svakih 6 mjeseci potrebna cistoskopija Karcinom in situ – CIS • ograničeno područje sluznice • samostalan ili udružen s drugim oblicima Ca • asimptomatski. razbijanje kamenaca transuretralnom elektrohidrauličnom litotripsijom Tumori mokraćnog mjehura - - - vrlo česti u zadnje vrijeme. makro metaplazija – skvamozna (planocelularni Ca). dizurija • citologija pozitivna u 80-90% slučajeva • 40-80% progredira u invazivnu formu. prosječna dob 65 godina 15-20% u vrijeme dijagnoze – diseminirana bolest  prognoza loša rizični čimbenici: o okolišni i industrijski karcinogeni:  pušenje  profesionalni rizik: • benzen. gubitak ili inaktivacija tumor supresor gena patologija: o u 98% slučajeva – Ca prijelaznog epitela  90% svih karcinoma mjehura  papilarni. nuklearna atipija → karcinom in situ. alfa i beta naftilamin. simptomatski imaju kraći interval progresije • u visokom postotku mutacija p53 • dg: citološki pregled mokraće na maligne st i biopsija na 6 mjesta u mokraćnom mjehuru  moguće ga je previdjeti na cistoskopiji o prednji zid o stražnji zid o L i D lateralni zid o trigonum o prostatična uretra feokromocitom • glavni simptom – bolesnik prilikom mokrenja padne u nesvijest • dg: mjerenje vanil-mandelične kis u urinu (ne jesti čokoladu prije) . anilin. 4-aminobifenil – industrija boja i guma • rad s ugljenom • otpadne vode  prehrana  lijekovi – ciklofosfamid  radioterapija  kronične infekcije. instrumentacija o infekcija parazitom Shistosoma haematobium – planocelularni Ca o genetski čimbenici  aktivacija onkogena. nodularni. urgencija. glandularna  adenoCa displazija – poremećaj stratifikacije. sve češći u žena i u mlađih ljudi učestalost – muškarci : žene – 3:1. sesilni. egzofitični. ulcerativni o ostali:      - klinička slika: o hematurija  mikro. trauma.

ima udaljenih metastaza o grading – govori o anaplaziji (promjena u jednoj stanici – veličina stanice.broj mitoza i citoarhitektonika)  G1 – dobro diferenciran  G2 – srednje diferenciran  G3 – slabo diferenciran liječenje: o površinski tumori (Tis. povremena  bezbolna iritativne smetnje mokrenja – učestalo mokrenje. CT.o o o  stalna. Ta. neinvazivni Ca  T1 – papilarni tumor. glavobolja dijagnoza: o fizikalni pregled o laboratorijski testovi o urin – pregled na eritrocite. jezgre i oblik nukleola. M1. N1. citološka analiza o cistoskopija  ako tumor jako krvari – transuretralna resekcija tumora (TUR) i zaustavljanje krvi  ako ne krvari jako – IVU. patološke frakture. ne prelazi laminu propriju  T2 – Ca zahvaća površinski mišićni sloj  T3 • a – Ca zahvaća duboki mišićni sloj • b – Ca zahvaća perivezikalno tkivo  T4 • a – Ca zahvaća okolne organe (prostata. RTG o IVU o UZV o CT o RTG klasifikacija: o staging (proširenost u okolinu) – TNM-klasifikacija  Tis – Ca in situ  Ta – papilarni. a zatim 1/mjesečno 3 mjeseca . T1)    TUR i/ili kemoth (kod G1 i G2) i imunoth – BCG intravezikalno (kod G3) • TUR – kod velikih tumora  služi za biopsiju i PHD o kod malih tumora – omogućava totalnu resekciju tumora i koagulaciju baze  zbog mogućnosti recidiva – kontrole svakih 3-6 mjeseci  kod recidiva BCG u mjehur • BCG intravezikalno o 6 puta 1/tjedno. UZV. urgentno mokrenje rekurentne upale mokraćnih putova simptomi lokalne uznapredovalosti: - - - palpabilna masa suprapubično vezikovaginalna ili vezikorektalna fistula  bolovi suprapubično  prodor tumora na kožu o simptomi udaljenih metastaza:  hepatomegalija  supraklavikularna limfadenopatija  gubitak težine.ima metastaza u limfnim čvorovima  M – M0 – nema udaljenih metastaza. kašalj. uterus) • b – Ca predstavlja fiksiranu tumorsku masu u maloj zdjelici  N – N0 – nema metastaza u limfnim čvorovima.

često nastaje Ca kolona  kemoterapija • MVAC (metotrexat. uterus. N+. rektum) • uspješna kod malog broja bolesnika. M+  sistemska kemoterapija. kod pijeloplastičnih operacija (proteze) dok ne zacijeli anastomoza (8-12 dana) pijelostomija o iste indikacije kao i za nefrostomiju o nije toliko pouzdana kao nefrostoma ureterostomija o češće u djece - - - . cisplatin) • Ifosfamid. terapija i/ili kombinacija s drugim terapeutskim postupcima  prevencija implantacije nakon TUR  prevencija recidiva i progresije  terapija rezidualnih tumora nakon inkompletne TUR Urinarne derivacije skretanje normalnog anatomskog toka mokraće. radikalna cistektomija – kad ima puno tumora o infiltrativni tumor (T2-T4)  prije se radila parcijalna cistektomija  nije dobro jer se tm proširi tijekom zahvata • prijelazni epitel ima sposobnost ekantarafije  nakon oštećenja brzo se o o regenerira  radikalna cistektomija + limfadenektomija + neo ili adjuvantna kemoth  uklanjaju se: • kod muškaraca: mjehur s okolnim masnim tkivom. limfne čvorove uz arterije i vene ilijake • rekonstrukcija mjehura: o ileum conduit o ortotopični novi mjehur o novi mjehur s kontinentnom stomom o rektosigmoidni pouch  iradijacija • frakcionirana. palijativna kirurgija. kroz nekoliko tjedana kao alternativa radikalnom zahvatu kod uznapredovalog procesa • kao monoterapija kada postoje kontraindikacije za kirurški zahvat (dob bolesnika. striktura. ovarije. Doxorubicin)  imunoterapija (BCG. cerviks i gornji dio vagine. paklitaxel. prostatu sa sjemenim vezikulama. privremena ili trajna opće indikacije: o opstrukcija uropoetskog sustava o priprema za konačni operacijski zahvat dok se ne oporavi parenhim bubrega o nakon cistektomije – trajna derivacija nefrostomija o derivacija mokraće iz bubrežnog kanalnog sustava putem drena uvedenog kroz bubrežni parenhim u nakapnicu o radi se kod:  opstrukcija uretera – tumor. limfne čvorove uz arterije i vene ilijake • kod žena: mjehur s okolnim masnim tkivom. vinblastin. komorbiditet) • moguće lokalne postradijacijske komplikacije (mjehur.novija generacija s manje nuspojava T. iradijacija Intravezikalna terapija  kemoterapija (Mitomycin C. doxorubicin. gemcitabin. kamenci. interferon)  profilaksa.

pijelonefritis. kirurške komplikacije (dehiscencija na anastomozi. stenoza. igla se odstrani i cjevčica se učvrsti za kožu ileum konduit o indikacije:  nakon cistektomije kod tumora mokraćnog mjehura  kod ekstrofije mjehura  kod neurogenog mjehura  kod tuberkuloze mjehura (vesica contracta)  pri izuzetno velikom mjehuru i proširenim mokraćovodima o metoda po Brickeru anastomoza obaju uretera s izoliranom vijugom tankog crijeva. Ca na anastomozi) uretero-ureterostomija   o - - kad je ureter na jednoj strani strikturiran na dužem segmentu (zdjelični segment)  može se proksimalni dio anastomozirati sa drugim ureterom suprapubična cistostomija o indikacija – kad se u mokraćni mjehur ne može uvesti kateter o privremena – nakon rješavanja opstrukcije  zatvara se o kateteri – Pezzerovi i Malecotovi – imaju posebno konstruiran vršak da ne mogu ispasti iz mjehura o danas se upotrebljava cistofiks – cjevčica se unosi kroz kožu u mokraćni mjehur pomoću igle  kad se uvede. distalni krajevi uretera se podvežu  T-T anastomoza tankog crijeva  izolirana vijuga tankog crijeva  ileokutana stomija potrebna dobra priprema – sterilizacija crijeva neomicinom i metronidazolom tijekom 48 h prije operacije stoma se nalazi u sredini linije između umbilikusa i spine ilijake anterior superior komplikacije:  na bubregu – pijelonefritis  na anastomozi tankog crijeva  na ureterointestinalnoj anastomozi – fistula.o prošireni mokraćovod anastomozira se na kožu  kad se parenhim bubrega oporavi  zatvara se nakon rješavanja blokade koja je uzrokovala proširenje mokraćovoda o ureterosigmoidostomija napravi se retroperitonealna anastomoza između uretera i sigme komplikacija – hiperkloremična acidoza (bolesnici stalno moraju uzimati bikarbonate). suženje anastomoze. mlaz slabiji  često se javlja cistitis i piurija  kasnije se razvija hidronefroza i bubrežna insuficijencija o dg:  kateterizacija mjehura – ostatni urin  uretroskopija i cistoskopija – nešto uzdignut vrat mjehura  mikcijska uretrocistografija o th: trajni kateter kao privremena mjera operacijsko liječenje (metoda izbora) – elektroresekcija vrata mjehura kroz operacijski cistoskop kongenitalna valvula   - . dehiscencija  stenoza s uvučenjem anastomoze izolirane vijuge s kožom   o o o Opstrukcija vrata mokraćnog mjehura kongenitalna hipertrofija vrata mjehura o hipertrofija unutarnjeg sfinktera mjehura  mjehur se tijekom mokrenja otežano ispražnjava o klinička slika:  djeca teško mokre.

slika: dizurične tegobe o th: endoskopska elektroresekcija vrata mokraćnog mjehura skleroza vrata mokraćnog mjehura o najvjerojatnije posljedica nespecifične kronične upale koja počinje u stražnjoj uretri o može se razviti i nakon malih ozljeda (trajni kateter) o otežano otvaranje vrata mjehura  dizurične tegobe (kao kod hipertrofije prostate) koje se javljaju oko 40. od rupture uretre o th: o o kirurška intraperitonejska ozljeda  laparotomija da se utvrdi ev ozljeda trbušnih organa  mjesto rupture se sašije + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina ekstraperitonejska ozljeda  kod rupture mjehura – kateter lagano ulazi u mjehur  kod rupture uretre – kateter zastaje na mjestu ozljede IVU i cistografija  prodor kontrasta u okolinu o  sašije se rupturirani mjehur + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o uvijek potreba drenaža paravezikalnog prostora i davanje AB perforacija mjehura prilikom transuretralne operacije (biopsija i resekcija tumora mokraćnog mjehura) o najčešće nastaje prilikom resekcije tumora u blizini n. bolno i s hematurijom ekstraperitonejska  o    dg: manifestira se čestim bolnim nagonom na mokrenje  izađe nekoliko kapi krvave mokraće krv i mokraća skupljaju se u ekstraperitonejskom prostoru iznad simfize brzo se razvija perivezikalna urinarna flegmona o može se pokušati kateterizacija – dif. obturatoriusa  podražaj živca  kontrakcija bedra i pomak koji može uzrokovati da instrument perforira stijenku mjehura  potrebna prethodna blokada živca o za vrijeme operacije tekućina kojom se ispire mjehur ne vraća se nego nestaje u slobodnoj trbušnoj šupljini . dg. ubodne ozljede) ili zatvorenih ozljeda donjeg abdomena češće nastaje kod punog mjehura i kod prijeloma zdjelice može biti: o intraperitonejska izaziva simptome peritonitisa  jaka abdominalna bol. defans trb stijenke)  teško opće stanje  mokrenje nemoguće ili vrlo oskudno. do 50. god o dg: DRP (mala prostata  isključenje hipertrofije prostate). cistografija o th: elektroresekcija vrata mjehura - Ozljede mokraćnog mjehura - ruptura mjehura nastaje kod otvorenih (strijelne.o zadebljanja sluznice poput membrana o nalazi se na prostatičnom dijelu uretre o stvara zapreku u otjecanju mokraće  retencija urina  hidronefroza i oštećenje bubrežne funkcije o dijagnoza može biti otežana  kateter se lako uvodi u mjehur jer valvula stvara zapreku samo na putu iz mjehura u uretru o dg: mikcijska uretrocistografija o th: operacijska – odstranjenje valvule prostatična fibroza o javlja se u dječjoj dobi i u mladih muškaraca o prostata mala i tvrda (atrofija prostate) o kl. cistoskopija.

kihanju ili fizičkom naporu o prirođena i/ili stečena slabost mišića dna zdjelice sa poremećenom pozicijom mjehura. ischuria paradoxa)   o o  o - nehotični gubitak urina kad intravezikalni tlak pri velikoj retenciji urina nadmaši max. kašljanju. uretralni tlak zbog distenzije mjehura. Inkontinencija - stanje u kojem nehotično izlaženje urina predstavlja medicinski. uretre i rektuma  najčešće se javlja u žena nakon nekoliko poroda o kontinenciju osigurava:  . socijalni ili higijenski problem prema oblicima i uzrocima dijelimo je u četiri skupine: o stres inkontinencija stanje uvjetovano slabošću sfinkternog mehanizma dolazi do bijega urina samo kod fizičkog napora kada se intraabdominalni tlak prenosi na intravezikalni tlak koji prevladava uretralni otpor (uvijek uz odsutnost aktivnosti detruzora) urgentna inkontinencija  nehotično gubljenje urina povezano sa jakim nagonom na mokrenje  nastaje zbog jakih kontrakcija m.o th:   manji defekti  postavi se urinarni kateter  defekt se spontano zatvori veći defekti  moraju se zašiti Inkontinencija i funkcionalni poremećaji pri mokrenju A. detrusora (nedostatak inhibicije) refleksna inkontinencija nehotični gubitak urina uzrokovan nenormalnom refleksnom aktivnošću u leđnoj moždini bez osjeta  najčešće se javlja kod neurogene disfunkcije mjehura preljevna inkontinencija (overflow. ali bez aktivnosti detruzora (kod subvezikalnih opstrukcija) Stres inkontinencija kod žena o djelomična insuficijencija sfinktera ženske uretre pri napinjanju.


o dg:

normalni sfinkterni mehanizam sa normalnom dužinom uretre (većom od 30mm) i kutom uretre prema bazi mjehura od 130 stupnjeva (tlak 50 mm Hg) urodinamski testovi – diferencijalna dijagnoza prema ostalim oblicima inkontinencije i postavljanje indikacije za oblik liječenja skraćenje anatomske dužine uretre, skraćenje uretre u odnosu na volumen mjehura, provjera prijenosa tlaka iz mjehura na uretru, rentgenološka analiza uretre, elektromiografija

 
o th:

-

operativno liječenje – rekonstrukcija dna zdjelice, ispravi se vezikouretralni kut, produži uretru  jačanje mišića dna zdjelice • Kegelove vježbe, električna stimulacija, elektromagnetska stolica  medikamentozno liječenje • antikolinergici – oksibutinin • povećanje tonusa sfinktera (Eudrin, Reukap – efedrin – alfaadrenergik) • triciklički antidepresivi – imipramin Urgentna inkontinencija: o uzrok:  najčešće nepoznat  može biti posljedica neurološke bolesti (npr. multipla skleroza), starenja, degeneracije živčanih niti, karcinoma, upale ili kamenaca u mokraćnom mjehuru o može se javiti u oba spola i u bilo kojoj dobi, ali najčešće u starijih osoba i žena o dijelimo ju na:

 
o

senzoričku  uzrok podražaj sluznice mjehura zbog polipa, karcinoma, kamena, šavi kod korektivnih zahvata… motoričku  oštećenje neuromišićne komponente detruzora

o

o

kl. slika:  često mokrenje (i danju i noću)  „bježanje“ mokraće  bolesnici imaju jaki nagon za mokrenjem koji provocira šum vode, pranje ruku i sl. • količina mokraće koju bolesnica izmokri je obično nekoliko kapi  aktivnost detruzora takva da žene ne mogu zadržati mokraću  urgentno mokrenje dg:  fizikalni pregled • reći bolesnici s punim mjehurom da ustane i nakašlje se  urodinamske pretrage  IVU  UZV abdomena i zdjelice  temeljita neurološka obrada  senzorička urgentna inkontinencija  potrebna cistoskopija kako bi se utvrdilo radi li se o idiopatskom hiperaktivnom detruzoru ili senzoričkoj inkontinenciji th:  liječi se konzervativno, vrlo rijetko operativno  3 pristupa u terapiji:  medikamentozni • lijekovi opuštaju nevoljne kontrakcije mjehura i poboljšavaju funkciju mjehura • antikolinergici (oksibutinin) • spazmolitici (flavoksat) • triciklički antidepresivi (imipramin) – imaju učinak da paraliziraju glatke mišiće mjehura  vježbe:

-

Kegelove vježbe – vježbe za jačanje muskulature dna zdjelice  primarno se preporučuju bolesnicima sa stres inkontinencijom, ali mogu biti korisne i kod bolesnika sa urgentnom inkontinencijom • biofeedback – tehnika kojom pacijent može utjecati na neke fiziološke funkcije (one koje su pod kontrolom «voljnog» živčanog sustava, ali i one pod kontrolom «nevoljnog», to jest autonomnog živčanog sustava) koristeći se signalima iz vlastitog tijela  operacijski: • kod teške urgentne inkontinencije koja ne reagira na konzervativnu th • segment crijeva se spoji s mjehurom kako bi se povećao volumen mjehura • povezano s neznatno povišenim rizikom za razvoj raka mokraćnog mjehura Neurogeni mjehur: o karakteriziraju ga smetnje koje imaju uzrok u poremećaju inervacije mokraćnog mjehura – ti poremećaji mogu nastati u:  perifernom živčanom sustavu (dijabetes, alkoholizam, hernija diska, hipovitaminoza B12)  središnjem živčanom sustavu (moždani udar, meningomijelocela, ozljeda KM)  oba (multipla skleroza, Parkinsonova bolest) o prema razini lezije dijelimo ga na: suprasegmentne - poremećaj zahvatio područje iznad centra za mikciju • prekinuta je kontrola mokrenja iz viših centara  mjehur se prazni bez kontrole volje (automatsko mokrenje)  nastaje refleksni neurogeni mokraćni mjehur – može se isprazniti spontano ili kao rezultat somatskog podražaja  segmentne - poremećaj zahvatio područje sam centar za mikciju  infrasegmentne - poremećaj zahvatio područje ispod centra za mikciju • kod lezija centra ili ispod centra za mikciju oštećen je refleksni luk koji tvore živci i centar za mokrenje  nastaje autonomni neurogeni mokraćni mjehur  prazni se samostalno bez podražaja neurogeni mjehur može biti: spastičan (hipertoničan) nevoljne kontrakcije mjehura  volumen normalan ili smanjen uzrok – lezija mozga ili KM iznad Th12  kontrakcije mjehura i relaksacija vanjskog sfinktera su nekoordinirane  detrusorsfinkter dissinergija  simptomi – učestalo mokrenje, nikturija, urgentno mokrenje flakcidan (hipotoničan)  nema kontrakcija mjehura  volumen mjehura je velik, a tlak u mjehuru nizak uzrok je lezija perifernih živaca ili lezija kralježničke moždine u razini S2-S4  simptomi – overflow inkontinencija, erektilna disfunkcija kod muškaraca moguća je i kombinirana lezija mjehura komplikacije: 

o

o

o

o o


  o dg: 

infekcije urinarnog trakta  vrlo otporna na th • s vremenom se može razviti i pijelonefritis  oštećenje bubrežne funkcije i urosepsa kamenci hidronefroza anamneza, fizikalni pregled laboratorij UZV bubrega IVU urodinamske pretrage


  

o

th:


glavna mjere u terapiji  omogućiti adekvatno ispražnjavanje mjehura spastičan mjehur: • ako bolesnik ima normalan volumen mjehura o mjere za poticanje mokrenja (suprapubični pritisak, dodir s unutarnje strane bedra) o antikolinergici o kateterizacija  ako je drugačije nemoguće potaknuti mokrenje

-

bolesnici koji imaju smanjen volumen mjehura  th kao kod urgentne inkontinencije  flakscidan mjehur: • trajna ili intermitentna kateterizacija  kirurško liječenje  kao krajnja mjera: • sfinkterotomija (kod muškaraca) • sakralna rizotomija (S3 i S4)  pretvara mjehur do spastičnog u flakcidan • cistektomija + ilealni konduit ili ureterostomija Preljevna inkontinencija: o uzrok  subvezikalna opstrukcija:  skleroza vrata mjehura  benigna hiperplazija prostate, Ca prostate  valvula uretre  prirođena stenoza uretre  distalna striktura uretre  stenoza meatusa uretre  fimoza o opstrukcija  tlak u mokr. mjehuru mora jako porasti da bi urin izašao  detruzor postupno hipertrofira  progresija  detruzor postaje kronično istegnut, nastaju pseudodivertikulozna proširenja  mjehur se pretvara u atoničnu vreću s velikim rezidualnim volumenom urina o kl. slika:  urin kaplje okomito dolje na vrškove cipela, a gaće i hlače bolesnika su često mokre o th:


 B. Urodinamika

kod akutne retencije – omogućiti derivaciju urina (kateterizacija mjehura) uklanjanje uzroka (najčešće prostatektomija)

-

-

-

dijagnostička metoda kojom proučavamo normalnu i patološku fiziologiju izvodnih puteva urotrakta FIZIOLOGIJA MIKCIJE o punjenje mjehura o kontinencija o mikcija URODINAMSKE PRETRAGE 1. uroflow o indikacije:  sumnja na smetnje mokrenja ili izlaznu opstrukciju o fiziologija:

normalni protok za muške osobe od: • 20godina je 30 ml/s • 80 godina je 10 ml/s patolološke vrijednosti: • za mlađe osobe < 15ml/s • za starije osobe < 10ml/s fiziološki kapacitet mokraćnog mjehura:

stimulacije ili ugradnje arteficijelnih sfinktera o mjeri otpor što ga pružaju glatki i poprečnoprugasti sfinkter odnosno intraluminalni tlak uzduž uretre praznog mjehura o što se mjeri? maksimalni uretralni tlak mjerenog profila maksimalni uretralni tlak zatvaranja – razlika maksimalnog uretralnog tlaka i tlaka u mjehuru  funkcionalna dužina profila – dužina uretre u kojoj tlak veći od tlaka u mjehuru (uvijek kraća od anatomske) fiziologija:   o  u muškaraca – prosječni maksimalni tlak u uretri oko 85mmHg .o odrasle osobe 300-400ml djece do 5 godina oko 100ml djece preko 10 godina 200-300ml • kod bolesnika sa retencijom urina (RU) – efektivni kapacitet  vrijednost maksimalnog kapaciteta umanjen za RU  brzina punjenja mokraćnog mjehura: • sporo punjenje oko 30ml/min • srednje brzo punjenje 50-60 ml/min • brzo punjenje oko 100 ml/min što se mjeri? • • •       protok – izmokreni volumen u jedinici vremena – ml/s prosječni protok – izmokreni volumen / vrijeme mokrenja maksimalni protok. UPP (urethral presure profile) o indikacije:  povećanje prostate kada je izmokreni volumen mali  postprostatektomična inkontinencija  SSI  procjena uspjeha sfinkterektomije. vrijeme potrebno da se dostigne maksimalni protok klinički korisni podaci ako je volumen veći od 200 ml maksimalni kapacitet se mjeri u trenutku objektivne pojave refleksa ili kada bolesnik javlja bol izmokreni volumen - 2.

djelovanja lijekova mjeri odnos volumena i tlaka u mokraćnom mjehuru tzv.senzoričkog oštećenja. kamenac. retencije urina. u žena – 50-80mmHg - - mjerenje tlakova za vrijeme mokrenja: o za akt mikcije je potreban aktivni tlak koji se može izmjeriti unutar mjehura – može biti stvoren:  kontrakcijom detruzora (pdet)  abdominalnim tlakom (pabd)  pomoću oba – vezikalni tlak ( pves= pabd+pdet) o u kliničkoj praksi najznačajniji omjer tlaka u mjehuru prema maksimalnom protoku (faktor uretralne rezistencije)  normalne vrijednosti faktora uretralne rezistencije • u žena – 0. compliance ili popustljivost detruzora – promjena volumena u odnosu prema promjeni tlaka (u centimetrima stupca vode) u jedinici vremena registrira promjene tlakova unutar mjehura u odnosu na volumen uvedenog medija ispitanik javlja:  prvi osjet punoće mjehura  želju za mokrenjem  nemogućnost zadržavanja potrebe za mokrenjem (bol) važna je aktivna suradnja bolesnika i liječnika interpretacija cistometrije – odstupanje od normalnog refleksa detruzora:   o o o o o  hiperrefleksija – nemogućnost suprimiranja refleksa na zahtijev pri volumenu od 50 do 200ml • učestalo i ponekad nekontrolirano mokrenje uz tenezme • oštećenje iznad razine leđne moždine (SŽS) • uzroci u mjehuru (upala. neuropatije.3 • u muškaraca – 0. cistometrija o indikacije ispitivanje uzroka učestalosti i urgencije mokrenja dio u evaluaciji inkontinencije. refluksa. tumor) .4  niski protok pri visokom tlaku – subvezikalna opstrukcija  intermitentni protok praćen abdominalnim kontrakcijama bez aktivnosti detruzora – motorna insuf. detruzora  intermitentni prekid protoka u odsutnosti abdominalnih kontrakcija s istodobnim porastom intravezikalnog tlaka  detruzor-sfinkter disinergiju – lezija gornjeg motornog neurona u leđnoj moždini 3.

alkohol) • otežan početak mokrenja. adenom prostate ponekad prolazni simptom. retencija • oštećenje na razini leđne moždine (trauma). multipla skleroza • jatrogeno oštećenje perifernih živaca pri op. nestaje nakon op. puboprostatica  m. arefleksija – nemogućnost izazivanja refleksa detruzora • odsutnost osjeta – rani znak polineuritisa (dijabetes. 4-6 cm kraniokaudalno.zahvatu • • PROSTATA Anatomija prostate žlijezda muškog spolnog aparata koja izgledom nalikuje na kesten veličina normalne prostate: 3-4 cm na bazi. 2-3 cm anteroposteriorno topografski odnosi: o baza vezana uz mokraćni mjehur i sjemenske mjehuriće o kroz prostatu prolaze uretra i parni ductus ejaculatorii o prednja strana (FACIES ANTERIOR) – povezana sa simfizom:  ligg. slab mlaz. puboprostaticus o stražnja strana (FACIES POSTERIOR) – dolazi u odnos sa prednjom stranom rektuma (u području perinealne fleksure)  između prostate i rektuma nalazi se DENONVILLEROVA FASCIJA  dva slijepljena sloja peritoneuma o lateralne strane (FACIES INFEROLATERALIS) – bogat venski splet plexus prostaticus o vrh prostate (APEX) – okrenut prema dolje o baza (BASIS) prostate – okrenuta prema gore zone prostate: o središnja (centralna) zona o prijelazna (tranzicijska) zona – hiperplazija (adenom) o periferna zona – karcinom građa: o lobus dexter o lobus sinister - - .

nalazi: leukocitoza. coli. a na površini vezivo) o mišićne niti:  leže između žljezdanog tkiva  glatki mišići o žljezdano tkivo: o  - tubuloalveolarne žlijezde  ductuli prostatici  otvaraju se u mokraćnu cijev u brazdi s obje strane kolikulusa  sekret izlazi za vrijeme ejakulacije - - opskrba krvlju: o arterijska krv – donja vezikalna arterija i rektalne arterije (a. cistitis. glatke mišićne niti (substantia muscularis) i žlijezde (substantia glandularis) o vezivno tkivo:  oblikuje oko prostate čahuru (u dubljem sloju mišićne niti. polakizurija iscjedak iz uretre povišena tjelesna temperatura iznimno – retencija urina zbog edema prostate komplikacije – epididimitis. rectalis inf.- isthmus prostatae  dio istmusa koji leži između uretre i ductus ejaculatorii – lobus medius mikroskopska građa: o prostatu izgrađuje vezivno tkivo. urin – leukociti i bakterije   . Proteus.) o venska krv – odlazi u parni plexus prostaticus et vesicalis  odatle u v. uretritis DRP – povećana i bolna prostata s fluktuacijom ako se formirao apsces  pritiskom na prostatu dobiva se gnojni iscjedak iz uretre lab. Stafilokoki o rjeđe – streptokoki. iliacu internu inervacija: o simpatikus – od Th10-L2  receptori u prostati – alfa-adrenergički: • α1 o α1A – tonus prostatični glatkih mišićnih niti o α1B – vazokonstrikcija o α1D – mjehur o α1L – selektivni prostatični • α2 – reuptake noradrenalina o pelvični pleksus – parasimpatikus limfne žile: o limfne žile idu u sakralne i zdjelične limfne čvorove Upala prostate putovi kojim može nastati upala prostate: o ascendentno – iz uretre o descendentno – iz gornjih mokraćnih putova o kanalikularni način širenja  kod opstrukcije uretre ispod prostate  inficirani urin prilikom mokrenja bude utisnut u prostatične kanaliće  upala prostate o hematogeno o limfogeno uzročnici: o najčešće – E. vesicalis inf i a. virusne infekcije o gonokokni prostatitis o klamidija i mikoplazma o tuberkulozni prostatitis akutni prostatitis o klinička slika: - -       o dg: bolovi u perineumu i iza simfize  šire se u bedra i penis dizurija.

. opstrukcija uretre i akutna retencija urina. stolicu održavati kašastom. u 50% slučajeva o rizični faktori slabo poznati: genetska predispozicija. recidivna bakterijurija o dg:  DRP – nešto povećana prostata (ponekad smanjena). a kod muškaraca starih 75 god. trimetoprim)  prostata se digitalno masira  drenaža  elektroresekcija  iznimno kod opstrukcije mjehura  Benigna hiperplazija prostate (adenom prostate) epidemiologija: o najčešći benigni tumor u muškarca o obdukcijom nađena BHP u 50% muškaraca u dobi od 51-60 god. lagano bolna na osjetljivost  mikrobiološka analiza ejakualata ili materijala dobivenog punkcijom prostate  pobuđuje sumnju na Ca (tvrdoća)  citološka punkcija za potvrdu dijagnoze o th:  dugotrajna antimikrobna th (eritromicin.o th: - antibiotici – kotrimoksazol. autosomno dominantni nasljedni oblik etiologija: o nije u potpunosti razjašnjena o multifaktorijalna i endokrina:  starenje  razina slobodnog testosterona  razina serumskih estrogena  indukcija androgenih receptora  faktori rasta  interakcija stromalnih i epitelnih elemenata – parakrina regulacija patologija: o hiperplastički proces – povećava se broj stanica o različiti omjeri uvećanja epitela i strome (glatkomišićnih stanica i kolagena)  žljezdani oblik  stromalni oblik o medikamentozna terapija i njen uspjeh ovise o tome koji elementi prevladavaju o rast je nodularan – čvorići umnoženog tkiva pritišću periferiju stvarajući “kiruršku kapsulu” patofiziologija: o opstruktivna komponenta – zbog uvećanja prostate - - -  mehanička opstrukcija – pritisak uvećane prostate na prostatičnu uretru ili vrat mjehura . tvrda. tetraciklin. analgetici. u 25%. ampicilin  najmanje 14 dana  opće mjere – strogo mirovanje. te u 90% starijih od 80 god o simptomi bolesti kod muškaraca od 55 god. rasa. polakizurija  oskudan iscjedak iz uretre  seksualni poremećaji  komplikacije: recidivirajuće uroinfekcije. sjedeće tople kupke  ako se formirao apsces koji se nije spontano ispraznio preko uretre  incizija kroz rektum  akutna retencija – trajni kateter kronični prostatitis o može se razviti iz akutne upale prostate (fibroza) ili upalni proces ima od početka kronični tijek o klinička slika:  umjereni bolovi u perineumu i lumbosakralnoj regiji  blaga dizurija.

urin. mjehura i prostate sa određivanjem rezidualnog urina te veličine prostate (TRUS) o IVU – morfološki i funkcionalni prikaz urotrakta o uroflowmetrija – prikaz maksimalnog i prosječnog protoka urina – opstrukcijska krivulja ako je PF (peak flow – vršni protok) ispod 10 ml/s o uretrocistoskopija o urodinamske studije o biopsija prostate – kod povišenih vrijednosti PSA i/ili suspektnog digitorektalnog nalaza komplikacije: o kamenci mokraćnog mjehura  3. obilna hidratacija  indikacija za kirurško liječenje o inkontinencija  urgentna – zbog nestabilnosti detruzora mjehura o oštećenje gornjeg urotrakta (bubrezi)  13.5% bolesnika  može biti izrazita i dovesti do tamponade mokraćnog mjehura  cistoskopija... EK (elektrokoagulacija) o akutna retencija urina – hitno postavljanje trajnog katetera  spontana  . azotemije.) o upitnici – I-PSS. operacije. litotripsija ili kirurško liječenje o infekcije urotrakta  5. kreatinin. druge bolesti (neurološke.- - - dinamička opstrukcija – utjecaj autonomne inervacije na glatkomišićnu komponentu hiperplazije o sekundarna komponenta – odgovor mjehura na povećan otpor pražnjena  hipertrofija detruzora mokraćnog mjehura  nestabilnost detruzora  smanjena popustljivost (compliance) mjehura klinička slika – simptomi: o opstruktivni  otežan početak mokrenja i produženo mokrenje  stanjen i slab mlaz mokraće  osjećaj nepotpunog izmokravanja (ostatni urin)  naprezanje pri mokrenju  kapanje mokraće po završetku mokrenja o iritativni  učestalo mokrenje  noćno mokrenje (nikturija)  žurno mokrenje dijagnoza: o anamneza – navike. PSA o pregled – osnovni klinički pregled sa digitorektalnim pregledom prostate o UZV bubrega.2% bolesnika ima recidivirajuće infekcije urotrakta  češće kod bolesnika sa ostatnim urinom. urin bakteriološki. problemi sa mokrenjem.4% bolesnika – češće kod bolesnika sa trajnim kateterom  obilna hidratacija. dijabetes. kardiološke. AUA – za ocjenjivanje kvalitete života o laboratorij – urea.6% bolesnika ima poremećaj renalne funkcije  u obliku kroničnog pijelonefritisa. kružno ispiranje mjehura. trajnim kateterom ili kamencima u mjehuru  antibiotici. lijekovi. GUK. hidronefroze  može progredirati u kronično zatajenje bubrega  liječenje povezano sa liječenjem BHP o hematurija  2.

spolna aktivnost. prepunjen mjehur. želuca i debelog crijeva)  u razvijenim zemljama svijeta USA. očekivanom poboljšanju i željama pacijenta liječenje: o konzervativno  promatranje sa redovitim pregledima (watchful waiting)  trajni kateter – kod bolesnika s komplikacijama bez poboljšanja na medikamentoznu terapiju nesposobnih za operaciju o medikamentozno  alfa blokeri  5α reduktaza inhibitori – finasterid (ne smije se dati ako je prostata manja od 40 g) • enzim koji pretvara testosteron u dihidrotestosteron  kombinirana terapija  fitoterapija o kirurško liječenje •   transuretralna resekcija prostate otvorena prostatektomija • transvezikalna prostatektomija o pristup kroz mokraćni mjehur o enukleacija adenoma o rekonstrukcija i drenaža mokraćnog mjehura • retropubična prostatektomija o pristup kroz kapsulu prostate o enukleacija adenoma o rekonstrukcija kirurške kapsule prostate Karcinom prostate - - - 85-90% Ca prostate – nalazi se u perifernoj zoni prostate ostali – u centralnoj i prijelaznoj zoni  tamo gdje nastaje i adenom  slučajan nalaz pri adenektomiji epidemiologija: o INCIDENCIJA – raste s dobi  55 na 100 000 muškaraca  na 4. god.  PSA i DRP jedanput godišnje .- - slabo poznata etiologija – infekcija prostate. Kanada (bez tumora kože) na 2. prethodna kateterizacija zbog dijagnostičkog ili operativnog zahvata. mjestu iza raka pluća  u Hrvatskoj je 2000. prisutnim drugim bolestima. mirovanje • 15% ima ponovljenu epizodu i oko 75% bolesnika treba kirurško liječenje za oporavak  provocirana • etiologija – operacija. mjestu (8%) o PREVALENCIJA – 4% čimbenici rizika: o genetski – autosomalno dominantno nasljeđivanje (10%)  kod bolesnika koji imaju nekog u obitelji sa Ca prostate – nakon 40. prisutnim komplikacijama. alkohol. prevelik unos tekućine. mjestu u svijetu (nakon raka pluća. karcinom prostate bio na 3. kod 26% bolesnika bez oporavka s potrebom za kirurško liječenje odluka o izboru liječenja: o osnovni pregled uz detaljnu anamnezu o cilj je poboljšati kvalitetu života bolesnika o objasniti bolesniku moguće opcije liječenja o predloženo liječenje treba biti u skladu sa općim stanjem bolesnika. lijekovi s djelovanjem na simpatički sustav • 9% ima ponovljenu epizodu. opća anestezija.

bijelih Amerikanaca i zapadnih Europljana o o dob – češće u starijoj dobi debljina – leptin o hormoni – testosteron i DHT su očito bitni  djeluju kao promotori o prehrana – životinjske masti. radioaktivnim agensima – tritium. onkogena  latentni Ca prostate o 4. mali unos žuto/zelenog povrća o zagađenje – gradski život. bolnosti na palpaciju klinička slika: o simptomi kao kod BHP – problemi s mokrenjem.o rasa – najčešće u crnaca. konzistencije. 65 Zn o infekcija – gonokok. HSV 2. maligna promjena  aktivacija 1. nokturija - - - - - - . Skandinavaca. onkogena  još uvijek normalne st prostate (događa se već nakon puberteta) o 2. HIT  aktivacija 2. jetra. inzulin o vazektomija – povišen rizik kemoprevencija: o selenium (grah. reproducibilne i moraju imati prihvatljivu osjetljivost. brze. HIT  1. HIT  gubitak supresora invazije  metastatski CaP putevi širenja: o uz živce koji inerviraju prostatu  lokalna infiltracija (živac se uklanja prilikom operacije) o direktno kroz kapsulu prostate o limfogeno (najčešće)  opturatorni limfni čvorovi  staging limfadenektomija (limfni čvorovi se šalju na PHD intraoperativno) o hematogeno  kosti (kralježnica). oblika. 60 Co. RNA virusi o lijekovi – aspirin. malignom i hiperplastičnom tkivu prostate o DRP – digitorektalni pregled: procjena veličine. HIT  inaktivacija 2. djeluje proteolitički otapajući gel strukturu ejakulata i omogućuje pokretljivost spermatozoida  luče ga epitelne stanice prostate  glikoprotein  u zdravom. jaja i mlijeko) o vitamin E o vitamin D  sprječava proliferaciju maligno promijenjenih st u prostati  zbog toga veća učestalost Ca prostate u Skandinaviji o lycopen o zeleni čaj o soja kemosupresija: o finasterid (Proscar) o dutasterid o  sprječavaju pretvorbu testosterona u dihidrotestosteron etiopatogeneza  „multiple hit“ teorija: o 1. riba. 59 Fe. pluća prevencija: o primarna prevencija  vrlo teško jer se prva promjena događa već nakon puberteta o sekundarna prevencija  skrining  prevalencija bolesti mora biti relativno visoka  metode testiranja moraju biti sigurne. relativno jeftine. tumor-supresorskog gena  PIN o 3. 51 Cr. tumor-supresorskog gena  lokalno invazivan CaP o 5. HIT  inaktivacija 1. specifičnost i pozitivnu prediktivnu vrijednost (PPV)  mora postojati prihvaćeno učinkovito liječenje bolesti dijagnosticirane u ranom stadiju  rano liječenje mora smanjiti mortalitet povezan s bolešću o PSA – prostata specifični antigen  kimotripsinu slična proteaza. ograničenosti prema okolini. izloženost kadmiju.

inkontinencija. hematospermija.- dif. bol. dekompenzacija srca (edemi potkoljenica i skrotuma.-40. paraplegija. proPSA. impotencija. dg. dispneja) o bolovi u kostima dijagnoza: o anamneza (poremećaj mokrenja. god)  brzo raste  th nije moguća  sraste uz kosti zdjelice o EPITELNI adenokarcinomi • malih žlijezda • velikih žlijezda • kribriformni • trabekulirani / solidni  mucinozni karcinom  adenoidni cistični karcinom  karcinoidni tumor  nediferencirani karcinom  karcinom prijelaznog epitela  planocelularni karcinom  endometrioidni karcinom prijelaznog epitela  adenoskvamozni karcinom NEEPITELNI rabdomiosarkom leiomiosarkom fibrosarkom maligni fibrozni histocitom OSTALI  o       o karcinosarkom maligni melanom - grading: o gradus 1-5  određuje se prema izgledu žlijezde – promjene na stanici i jezgri o Gleason score  stupanj diferencijacije žlijezde = zbroj dva najčešća gradusa  GS 2-5  slabo zloćudan . gubitak težine itd. hematurija. ) o PSA   “SIVA” ZONA VRIJEDNOSTI PSA (od 4 do 10 ng/ml) • određuju se: o PSA velocity – brzina stvaranja PSA o omjer slobodnog i vezanog PSA iznad 23  vjerojatno BHP ispod 23  vjerojatno CaP PSA density PSA ovisno o dobi Molekularne forme PSA (BPSA. sumnjiv digitorektalni pregled patologija: o najčešći histološki oblik – adenokarcinom. zatim sarkom  javlja se ranije (oko 35. slobodni PSA)   o o o - o o o digitorektalni pregled ultrazvučni pregled prostate biopsija prostate  12 uzoraka iz cijele prostate  PHD analiza – indikacije:  PSA > 4 ng/ml. nokturije: dijabetes.

TPS. leuprolid)  antiandrogena monoth o hormonalna + radioterapija liječenje metastatske bolesti o odstranjenje testisa (bilateralna orhidektomija) + antiandrogeni steroidni (ciproteron-acetat). ultrazvuk.  - GS 6-7  srednje zloćudan. histološki potvrđen okultni Ca prostate – mali Ca u perifernoj zoni koji je već dao metastaze liječenje: liječenje lokalizirane bolesti o gradus 2 i 3 + stariji bolesnik  WATCHFULL WAITING  ako je velocity brz  radioterapija. adjuvantni tretman androgenima liječenje lokalno uznapredovale bolesti o neoadjuvantna hormonalna th + operacija LHRH agonisti (goserelin. brahiterapija o niži stupanj (do T3) + mlađi bolesnik  radikalna prostatektomija  retropubični pristup (najčešće). slučajan nalaz nakon adenomektomije klinički manifestan – klinički jasan. osim 4+3 (zloćudan) GS >7  zloćudan staging: o stupanj proširenosti bolesti o stadij klinički • T1 – fokalni (solitarni ili multipli) intrakapsularni Ca okružen normalnom žlijezdom • T2 – tumor ograničen na žlijezdu. perinealni (kod vrlo debelih ljudi). deformira žlijezdu sa ili bez širenja na čahuru • T3 – tumor prodire u čahuru ili sjemene vezikule • T4 – fiksirani tumor s infiltracijom u okolne strukture  patološki (zahvaćenost limfnih čvorova) određuje se na osnovi znakova bolesti i nalaza prije početka liječenja DRP TRUS – transrektalni ultrazvuk  CT  MRI  uretrocistoskopija  laparoskopska limfadenektomija  rtg pluća. laparoskopska  komplikacije – inkontinencija i impotencija  nastaju zbog presijecanja neurovaskularnog snopa o druge metode – krioterapija. laser. ne širi se na sjemene vezikule. nesteroidni (flutamid) ciproteron-acetat  dobar. biokemijski i hematološki laboratorijski parametri (markeri – PSA. PAP itd. NSE. scintigrafija skeleta. slučajno otkriven na obdukciji incidentni Ca prostate – klinički se ne otkriva.) TNM-klasifikacija podjela:  o   o o     - latentni Ca prostate – ne daje metastaze. ali uzrokuje embolije – ne koristi se više liječenje androgeno neovisne bolesti o citostatska kemoth – docetaksel o hormonalna ili kemohormonalna th o kombinacija citostatika i kemohormonalne terapije  -   - .

URETRA Anatomija - - duga 15-20 cm započinje otvorom na dnu mokraćnog mjehura (ostium urethre internum). ispod ili iznad urogenitalne dijafragme klinička slika: o ruptura bulbarnog dijela . mišićnim nitima) o sa strane utriculusa – otvaraju se parni ductus ejaculatorii o u žlijebu (sinus prostaticus) sa svake strane kolikulusa otvaraju se izvodni kanalići prostate  po jedno proširenje na gornjem i donjem kraju spongioznog tijela penisa • fossa bulbi – gore o u nju se otvaraju izvodni kanali parnih bulbouretralnih (Cowperovih) žlijezda • fossa navicularis – dolje pars intramuralis – još među zidovima mokraćnog mjehura pars prostatica pars membranacea pars spongiosa • duž tog dijela uretre otvaraju se uretralne (Littreove) žlijezde - u blizini vanjskog otvora – pločasti epitel u sredini – cilindrični epitel u blizini mokraćnog mjehura – prijelazni epitel o kod žena – vanjska trećina uretre (ponekad sve do trigonuma mokraćnog mjehura)  pločasti epitel (kao onaj u vagini) u muškarca postoje tri komponente sfinkterskog sustava – slično i u žena: o unutarnji sfinkter – oko vrata mokraćnog mjehura o muskulus levator ani – poprečno-prugasti mišić koji okružuje uretru osim sprijeda gdje prolaze dorzalne žile penisa o između ta dva mišića nalazi se vanjski sfinkter  poprečno-prugasti mišić  najvažniji pri operacijama  ako se presiječe  inkontinencija Ozljede uretre najčešće nastaju ruptura bulbarnog dijela i membranoznog dijela uretre može biti djelomična ili potpuna. a završava na glansu penisa s ostium urethe externum prolazi kroz muške spolne organe – prostata i penis uretra ima: o 4 dijela:     o o o - epitel o o o 2 zavoja  curvatura subpubica  curvatura prepubica 3 sužena mjesta  vanjski otvor uretre  unutarnji otvor uretre  pars membranacea (diaphragmatica) – dio koji prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu 3 proširena mjesta  pars prostatica – u prostati • na stražnjem zidu izbočina (colliculus seminalis – verumontanum) – prema gore se nastavlja u uvulu vesicae. a prema dolje u greben crista urethralis • na sredini kolikulusa – utriculus prostaticus (bogat venama. živčanim nitima i gl.

ako nema infekcije • cistostomija + obrada rane i drenaža ozlijeđenog područja  ako je rana inficirana  uvijek potrebna antibiotska terapija o ruptura membranskog dijela uretre  hitan kirurški zahvat • kod parcijalne rupture – cistostoma.o nastaje obično pri padu na neki predmet. u pars membranacea i u stražnjoj uretri  membrana. perkusijom se čuje mukli ton • DRP – prostata pomaknuta prema gore. retropubična drenaža i antibiotici  nakon 3 tjedna napravi se uretrografija  da se utvrdi da li je došlo do cijeljenja • kompletna ruptura – cistostoma + hitan plastično-rekonstruktivni zahvat komplikacije: o strikture uretre o gotovo polovica bolesnika s težom frakturom zdjelice ostane kasnije impotentna  ozlijeđeni živci penisa koji leže točno sa svake strane prostatnog dijela uretre o ugrožena i cirkulacija penisa   - Upale i strikture uretre etiologija: o posttraumatska striktura – nakon rupture ili instrumentalne ozljede uretre o upalna striktura – nakon gonoreje ili tuberkuloze. a suženje sve jače  retencija urina o komplikacije:  nastupa infekcija parauretralnih žlijezda (parauretralni apscesi i fistule) - . a ozljeda spontano zacijeli  kompletna ruptura  potreban operacijski zahvat • primarni šav uretre i derivacija urina kroz cistostomu  kod čistih rana. jatrogene ozljede (uretrocitoskopija. na njenom mjestu tjestasta oteklina  krvni ugrušak pri prijelomima zdjelice i sumnji na rupturu uretre treba izbjegavati uvođenje katetera u mjehur  2 razloga: o ako se kateterom uspije ući u mjehur može se previdjeti parcijalna ruptura uretre o kateterom se može parcijalna ruptura pretvoriti u potpunu rupturu dg: uretrografija liječenje: o ruptura bulbarnog dijela uretre pokušati kateter uvesti u mjehur  ako se uspije  parcijalna ruptura  kateter se ostavi neko vrijeme. valvula ili dijafragma klinička slika: o dugo ne izaziva smetnje  snažna kontrakcija mjehura uspije savladati zapreku  mokrenje nije otežano o s vremenom mlaz mokraće postaje tanji  bolesnik se mora napinjati da isprazni mjehur o kasnije popušta snaga kontrakcije mjehura. klamidija o strikture zbog karcinoma uretre – rijetko o kongenitalna suženja – u fossi navicularis. bužiranje)  jaka bol u perineumu  iz uretre izlazi svijetla krv  u predjelu ozljede – hematom ruptura membranoznog dijela  - - najčešće kod prijeloma zdjelice sa dislokacijom fragmenata  u ekstraperitonejski prostor izlaze urin i krv  može nastati urinarna flegmona  simptomi: • bolesnik ne mokri ili izlazi samo nekoliko kapi krvave mokraće • iznad simfize oteklina.

ilijaka interna v. a uz donji rub simfize lig. te još jače ožiljkavanje operacijski    o unutarnja uretrotomija po Sachsu – najčešće se primjenjuje različite metode uretroplastike (resekcija suženog dijela i šivanje krajeva) PENIS ANATOMIJA dijelovi penisa: o radix penis – uz simfizu o corpus penis o glans penis    građa: o corona glandis (rub)  odijeljen od corpusa penisa vratom (COLLUM GLANDIS) prekriven kožom – prepucij s donje strane – uzdužni kožni nabor – frenulum preputii - 2 corpora cavernosa penis  prekrivena vezivnom ovojnicom TUNICA ALBUGINEA o corpus spongiosum penis  kroz njega prolazi uretra  sprijeda se proširuje u glans penis. helicines  pod djelovanje nn. pudenda interna – ogranci:  a. dorsalis penis – teče sa svake strane v. dorsalis penis superficialis – započinje na glansu i ide čitavom dužinom penisa  ulazi u v.   - epididimitis prostatitis infertilnost – zbog opstruirane ejakulacije - dijagnoza: o bužiranje  ispita se stupanj suženja o uretrografija i uretroskopija – točna dijagnoza lokalizacije. erigentes otvara se njihov lumen  erekcija) o venska krv – tri odvodna venska sustava:    - venska krv iz korone glansa i iz vv. profunda penis – prolazi kroz svaki corpus cavernosum  a.  vena safena magna vv. bulbocavernosus  kontrakcijom olakšava izbacivanje sjemena o građeni su od erektilnog tkiva  veliki broj venskih prostora odijeljenih trabekulama o sva tri tijela obavijaju FASCIA PENIS SUPERFICIALIS I PROFUNDA penis fiksiran u medijanoj liniji za lineu albu abdomena pomoću lig. dužine i jačine suženja liječenje: o konzervativno – bužiranje danas se više ne radi često  može izazvati krvarenje i bakterijemiju. fundiforme penis. bulbi penis – bulbus  a. pudendu ext. pudendu internu inervacija: o od plexus pudendusa . circumflexa (koje odvode krv iz sva tri kavernozna tijela)  v. suspenzorium penis opskrba krvlju: o arterijsku krv daje a. a straga u bulbus penis  oko njega se nalazi m. profunde penis  između krakova penisa tvore plexus trigonum  ulijevaju se u v. dorsalis penis profunde  D i L arterija anastomoziraju  ostvaruju nutritivni (rasipaju se u kapilare) i funkcionalni krvotok (ogranci ulaze u kaverne  aa. dorzalis penis  vezikopudendalni splet  v.

o niti za mišiće (m.Plastična induracija penisa .Tumori penisa FIMOZA. o Česte infekcija glansa i prepucija.Fimoza . Stečena fimoza - -  Posljedica suženja uslijed kronične upale. erigentes uzrokuju vazodilataciju aa. a u većine do treće godine. dorsale penis) od plexus pelvicusa  - autonomne (parasimpatičke) niti – polaze od S1-S3 (centar za erekciju)  sakralni živci  pleksus pelvicus  nn. Fimoza može biti prirođena i stečena. erigentes limfne žile: ingvinalni i zdjelični limfni čvorovi erekcija: o u mlohavom stanju – tonus krvnih žila penisa pod utjecajem simpatikusa  vazokonstrikcija  protok krvi minimalan o u erekciji  podražaj parasimpatikusa  nn. Simptomi fimoze: o Za vrijeme mokrenja dolazi do balonastog napuhavanja prepucija s urinom  otežano mokrenje u tankom mlazu o Opasnost od retencije urina.  o -  U polovine se ovo riješi tijekom prve godine. ischiocavernosus).Parafimoza . phimosis Suženje prepucijskog otvora pri čemu se prepucij ne može prevući preko glansa penisa. paraphimosis - Nastaje kada se prepucij prevučen preko glansa stegne oko koronarnog sulkusa poput čvrstog prstena Najčešće nastaje nakon masturbacije i seksualnog odnosa Patofiziologija: o kompresija na dorzalne vene i limfne žile  edem  prepucij se ne može vratiti . bulbocavernosus i m.Prijapizam . mišićja kaverni  povećanje protoka krvi i ispunjavanje kavernoznih prostora o nakon završetka ejakulacije  smanjenje tonusa parasimpatikusa  vazokonstrikcija krvnih žila  povratak u mlohavo stanje  Najčešće bolesti penisa jesu: . Do tada postoji fiziološko slijepljeni prepucij za glans (zaštita glansa od amonijačnog dermatitisa). helicina i gl. ako se mjehur ne može potpuno isprazniti. te za kožu i sluznicu (nn. o Prirođena fimoza  O prirođenoj fimozi se govori kada se prepucij ne može prevući preko glansa nakon druge ili treće godine života.Upale penisa . Liječenje: operacijsko (cirkumcizija – ekscizija suvišnog dijela prepucija) o neposredna komplikacija nakon operacije – krvarenje o kasnije – prekomjerna fibroza na mjestu šavova PARAFIMOZA. prepucij se da reponirati dnevnim retrakcijama tijekom kupanja djeteta u toploj vodi. o Kod blaže forme fimoze. Dijagnoza: klinički nalaz.

nečistoća. bol. - BALANITIS XEROTICA OBLITERANS kožna bolest nepoznate etiologije (javlja se u sklopu lichen sclerosus et atrophicans) prepucij postaje tvrd. Etiologija je nerazjašnjena: o Upale. koje potom prožimaju Buckovu fasciju i tuniku albugineu. Javi se edem i bol u području glansa penisa i prepucija. lokalno zračenje. kronični podražaji. Predisponirajući faktori: o Lokalni: fimoza. o Operacijsko:  Disekcija fibroznog plaka i ubacivanje kožnog slobodnog režnja. UPALE PENISA. kolagenoze. Liječenje je konzervativno i operativno. Dijagnoza: klinički nalaz. lokalna primjena kortizona. sifilis. Ovo je hitno urološko stanje koje zahtjeva hitno liječenje: o Pokušati reponirati prepucij manualno. pečenje. imunokompromitiranost. o Konzervativno: velike doze vitamina E. ili Eliptične ekscizije Buckove fascije i šivanje na suprotnoj strani od savinuća dok se penis ne ispravi – Nesbitova operacija  PRIJAPIZAM. specifične upale (genitalni herpes. opetovane traume. Dijagnoza: klinički nalaz. tračci i čvorići pojavljuju se na dorzumu penisa Posljedica induracije jeste savijanje penisa i bol za vrijeme erekcije.- - Ovo dovodi najprije do kompresije na vensku cirkulaciju (edem). gonoreja). priapisam . ako to ne uspije ide se na operaciju. kalijev paraaminobenzoat (Potaba). induratio penis plastica (Peyronijeva bolest) - - - Bujanje vezivnog tkiva između kavernoznih tijela penisa. Klinički nalaz: svrbež. Ovo se najčešće vidi u sklopu spolnih bolesti. a zatim se prepucij prevuče preko glansa. Klinika: savijanje penisa u erekciji. Posljedica je gangrena glansa penisa. bjelkast i skvrčen  može doći do parafimoze ili fimoze bolest se može proširiti na meatus uretre  suženje  opstrukcija protoka urina  potrebna meatoplastika (proširenje meatusa) th: visokopotentni kortikosteroidi. upalna fimoza. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog nalaza. otežan i bolan koitus. dugačak prepucij. bris glansa. o Operacija se sastoji u dorzalnoj inciziji stranguliranog prstena. o istovremeno se mogu javiti i idiopatska fibroza retroperitoneuma i Dupuytrenova kontraktura. Diferencijalna dijagnoza: alergijska reakcija (kondom). Vezivne ploče. o Nakon nekoliko tjedana učini se cirkumcizija. Liječenje: lokalno ispiranje blagim antisepticima. o Opći: dijabetes. gnojni iscjedak. a kasnije dovede i do kompresije arterijske cirkulacije (strangulacija). kod jače izraženih simptoma antibiotici. karcinom (upala kao sekundarna pojava). balanoposthitis Upale penisa jesu upala glansa (balanitis) ili glansa i prepucija (balanopostitis). cirkumcizija - PLASTIČNA INDURACIJA PENISA.

a glans i corpus spongiosum mekani o Nakon 1 do 2 sata jave se bolovi u penisu. podofilin. Širenje karcinoma penisa o Lokalna infiltracija penisa – kroz prepucij i duž kavernoznih tijela penisa. o Druge bolesti i stanja (mijeloproliferativne bolesti. o Hematogene metastaze (nastaju rijetko i to dosta kasno) – jetra. Nastaje kao posljedica poremećene venske drenaže. anemija srpastih stanica. Mikromorfologija o Planocelularni karcinom (obično dobro diferenciran).  Bowenova bolest (plak ili papula na prepuciju). o Korpus-korpus šant koji se postiže punkcijom debelim iglama kroz glans penisa u kavernozno tijelo. o Lokalni uzroci: upale. indurirani plak. Cilj ovoga postupka jeste omogućiti komunikaciju kavernoznog tijela (viši tlak) sa spongioznim tijelom uretre (niži tlak) tako da krv na osnovi gradijenta tlaka izlazi iz korpora kavernoza u uretru o Šant između kavernoznih tijela i vene safene danas se rjeđe izvodi (Grayhackova operacija) Ako se liječenje provede u propisanom vremenu neće nastati kasnija impotencija i nemogućnost erekcije. polipoidni izgled. opća infekcija. - - TUMORI PENISA. neprovocirana (bez prethodnog spolnog podražaja) i neželjena bolna erekcija kada su kavernozna tijela ispunjena krvlju pod tlakom. ekskohleacija. tm penis a)CONDYLOMATA ACCUMINATA Šiljaste bradavice koje uzrokuje HPV. b)RAK PENISA. Ako se ne liječi i traje dugo dovodi do fibroze trabekula i gubitka elastičnosti što dovodi do nemogućnosti erekcije kasnije. egzofitična masa. o Različliti oblici: ulcerirajući oblik. Etiologija: o Neurogeni uzroci: bolesti mozga i medule spinalis. Liječenje: hitan kirurški zahvat unutar 6 sati od pojave erekcije. Liječenje: smrzavanje (tekući dušik). neoplazme.- - Iznenadna. Dijagnoza: klinički nalaz. Klinička slika . Klinička slika: o Iznenadna pojava erekcije bez seksualnog uzbuđenja  ograničena korpora kavernoza. Benigne naravi. - - o Limfogene metastaze (obično u obje prepone i to vrlo rano. o Erekcija može različito dugo trajati (ako se ne liječi i tjednima). a kasnije i limfne čvorove male zdjelice – uz ilijačne arterije i aortu). pluća. Glans i spongiozno tijelo su pošteđeni. ozljede. o Može mu prethoditi CIS (carcinoma in situ. intraepitelni karcinom) koji se klinički očituje kao:  Queyratova eritrodisplazija (crvenilo na glansu). Makromorfolgija o Obično u sulkusu koronarijusu. bolesnici na hemodijalizi). U pravilu tumor se ne vidi u osoba koje su imale cirkumciziju u djetinjstvu. carcinoma penis Obično nastaje u muškaraca starijih od 50 godina.

) o kad dođe do albugineje dijeli se na medijalnu i lateralnu granu  probijaju albugineju  dijele se dalje (RR: RECURENTES) . Dijagnoza: klinički nalaz. Stadiji karcinoma penisa o I stadij: karcinom ograničen na glans i/ili prepucij. o II stadij: infiltracija i invazija okolnih struktura... križa sprijeda ureter i dolazi do unutarnjeg ingvinalnog prstena gdje ulazi u sastav sjemenskog snopa (FUNICULUS SPERMATICUS)  opskrbljuje testis i dio epididimisa – anastomozira sa  a. dodatna dijagnostika (CT zdjelice i sl. epigastrike inf. o III stadij: širenje se nastavlja prema skrotumu. Liječenje o I stadij: excisio in toto i/ili radioterapija. testikularis  odlazi iz aorte. biopsija. o Često nastaje fimoza. o III stadij: radikalna amputacija penisa. o II stadij: parcijalna amputacija penisa.o Ovisno o obliku: ulceracija. cremasterica (odlazi od a. plak. o Često sekundrane infekcije  limfni čvorovi uvijek povećani i bolni (teško utvrditi da li su povećani zbog tumora ili infekcije) o Gnojan i sukrvav iscjedak uz prepucij. o IV stadij: zahvaćeni limfni čvorovi. egzofitilna masa. vesicalis inf. - - o IV stadij: radikalana amputacija penisa i bilateralna ingvinalna disekcija  prognoza loša ako su zahvaćeni limfni čvorovi zdjelice TESTISI ANATOMIJA - - - - - testisi se nalaze u skrotumu – uloga  održavanje temp u testisu niže od one u trbušnoj šupljini o koža o supkutano tkivo – tunica dartos scroti  reagira na promjene vanjske temp o podijeljen vezivnom pregradom septum scroti lijevi testis malo teži  leži nešto niže svaki testis obavijen debelom vezivnom čahurom (TUNICA ALBUGINEA)  čini zadebljanje na stražnjoj površini testisa (MEDIJASTINUM TESTIS)  od njega odlaze vezivni tračci u unutrašnjost testisa i dijele ga na oko 250 odjeljaka (LOBULI TESTISA) svaki režnjić sadrži 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalića (proizvode uške spolne st) uložena u rahlo vezivno tkivo bogato krvnim i limfnim žilama. – opskrbljuje ostatak epididimisa  a. živcima i Leydigovim stanicama (izlučuju androgene) zbog migracije testisa tijekom fetalnog razvoja u smjeru skrotuma svaki testis obavijen seroznom vrećom (TUNICA VAGINALIS) koja potječe od peritoneuma  sastoji se od vanjskog (PARIJETALNOG – periorchium) i unutarnjeg (VISCERALNOG – epiorchium) lista  prekriva prednju i lateralne strane tunike albugineje na gornjem kraju testisa nalazi se okrugao privjesak – APPENDIX TESTIS odvodni spolni kanali u testisu: o TUBULI RECTI (ravni kanalići)  ulijevaju se u RETE TESTIS (u medijastinumu)  na nju se nastavljaju DUCTULI EFFERENTES (u glavi epididimisa)  spajaju se i tvore DUCTUS EPIDIDIMIDIS (čini tijelo i rep epididimisa)  na njega se nastavlja DUCTUS (VAS) DEFERENS (od epididimisa do prostatičnog dijela uretre)  prije nego dosegne prostatu proširi se (AMPULLA)  na njezinom završnom dijelu kanalu se priključuje sjemenski mjehurić  dio kanala koji ulazi u uretru naziva se DUCTUS EJACULATORIUS opskrba krvlju: o arterijska krv – a. deferentialis koju daje a.).

.Hidrokela. Virus mumpsa – jednostrani orhitis – ne javlja se nikad prije puberteta.Varikokela. . o često se javlja sekundarna hidrokela o opći infektivni simptomi – povišena temp. sifilis.Upale testisa i epididimitisa. .Spermatokela. eventualno UZV testisa ili biopsija (kronične infekcije). pa se često nađe i upala mjehura i prostate. . osjetljivost na dodir. testicularis  D – ulazi u DŠV. .o vensku krv skuplja PLEXUS PAMPINIFORMIS  čini sastavni dio funikulusa spermaticusa  nastavlja se u v.Akutni skrotum. groznica. mikoplazma). crvenilo kože skrotuma. deferencijalis limfne žile: o lumbalni i aortalni limfni čvorovi - Najčešće bolesti testisa jesu: . antibiotici kod bakterijske etiologije. Rijetko se pojavljuju izolirano. epidemični parotitis). • o Virusni orhitis   infekcija nastaje kanalikularnim putem iz stražnje mokraćne cijevi  inficirani urin ulazi u duktus deferens i kroz njega u epididimise Danas rijeđe. Dijagnoza: klinički nalaz. .Hematokela. renalis (pod kutem od 90°) inervacija: o simpatičke niti – od celijačnog ganglija  putem PLEXUSA TESTIKULARISA (oko istoimene arterije) dolaze do testisa o senzibilni živci – ulaze u segmente od Th 12-L3 o parasimpatički živci (refleks ejakulacije) – dolaze od sakralnog parasimpatikusa  prekapčaju se u pleksusu pelvicusu  pristupaju na ductus deferens i epididimis putem a.Torzija testisa. L – ulazi u L v. . klamidije. Liječenje: strogo mirovanje. najčešće nastaje hematogenim širenjem (sepsa. a rjeđe iz okoline sjemenim i limfnim putovima Etiopatogeneza o Bakterijski epididimoorhitis   Mlađi: u sklopu spolno prenosivih bolesti (gonokok. Stariji: uz uroinfekciju.Tumori testisa. eventualno incizija i drenaža ako se formira apsces. leukocitoza o Neliječena akutna infekcija može preći u kroničnu infekciju. UPALE TESTISA I EPIDIDIMISA Upala tetsisa (orchitis) i epididimisa (epididimitis) su obično povezane i idu zajedno pa se nazivaju orchiepididimitis. • može izazvati atrofiju testisa • ako zahvati oba testisa može izazvati sterilitet - - Klinička slika: o Bolna oteklina testisa i epididimisa. te nakon operacija organa urotrakta (najčešće prostate) i stavljanja katetera. hladni oblozi. glavobolja. . SPECIFIČNI OBLICI EPIDIDIMOORHITISA Tuberkulozni epididimoorhitis o Obično u sklopu urogenitalne tuberkulouze. eventualno u imunodeficijentih osoba.

čvrsto-elastične konzistencije  teško se razlikuje od tumora. zračenje. mogućnost infekcije) . o Operacijski zahvat: incizija vreće hidrokele. o o o Karakteristični histološki nalaz guma. a održan ostaje samo kaudalni dio koji tvori peritonealnu ovojnicu tetisa – tunica vaginalis testis. Ako ne dođe do obliteracije procesusa vaginalisa nastaje hidrokela. eventualno orhidektomija (ako je nastala fistula). HIDROKELA. Dijagnoza: laboratorijski (VDRL test. Liječenje: penicilin. Redovito obliterira i njegov dio u funikulusu spermatikusu. Liječenje: antituberkulotici. Zbog komunkacije s peritoneumom često se istodobno nađe i indirektna ingvinalna hernija. o Lokalni nalaz: testis povećan. dijafonoskopija (prosvjetljavanje) pokazuje izraženu prozračnost. Razlikujemo primarnu i sekundarnu hidrokelu. radikalna nefrektomija. upale testisa i epididimisa blokada limfne drenaže tunike vaginalis ili duž funikulusa spermatikusa – nakon limfadenektomije retroperitonelanih limfnih čvorova.  o o - Sifilitični epididimoorhitis o Javlja se u skolpu sekundarnog sifilisa. opetovane punkcije sa uštrcavanjem sklerozirajućeg sredstva (ne preporuča se više – česti recidivi. Prije rođenja dolazi do obliteracije procesusa vaginalisa peritoneii tako da nestaje njegova komunikacija s peritoneumom. a zatim sašije iza testisa. širi se na testis i ovojnice testisa (tuberkulozni periorhitis). o Primarna hidrokela – idiopatska  nije nastala kao posljedica neke bolesti testisa   hidrokela tunike vaginalis kongenitalna • U trećem mjesecu fetalnog života oko testisa se formira peritonelana vrećica (procesus vaginalis peritonei) koja se zajedno s testisom spušta do skrotuma (ispred njega). hydrocelae Nakupljanje tekućine u tunici vaginalis testisa. ali ne komunicira sa peritonejskom šupljinom  o  hidrokela funikuli spermatici – iznad testisa uz funikulus Sekundarna hidrokela (popratna pojava neke bolesti)   Tumori testisa. infantilni tip – nalazi se oko testisa i nastavlja se prema unutarnjem ingvinalnom prstenu. idiopatska retroperitonejska fibroza - Klinička slika o Oteklina u skrotumu bez bolne palpabilne osjetljivosti Dijagnoza: klinički nalaz. o Odrasla dob: najprije se hidrokela punktira da se palpira testis i isključi eventualna patološka pojava. Liječenje o Dječja dob: operacijski zahvat ako se ne povuče nakon prve godine života. Klinički nalaz:  epididimis otečen. isprazni se zadržaj i evertira . treponemski testovi). histološki nalaz.o o o Kronična upala Upala kreće iz epididimisa. deferens zadebljan i čvorast na skrotumu se može razviti hladan apsces ako opne testisa prirašćuju uz kožu skrotuma  kazeozne mase perforiraju  razvije se kronična tuberkulozna fistula Dijagnoza: nalaz MbTbc u mokraći i bioptičkom materijalu.

Dif. Liječenje o Trumatska: : mirovanje.o Kod odraslih se operira kroz skrotum straga. Liječenje o Manje spermatokele ne zahtijevaju liječenje.: skrotalna hernija. hladni oblozi. vijugav i izdužen krvnožilni splet pleksusa pampiniformisa. UZV. evakuacija krvi). haematocelae Nakupljanje krvi u području tunice vaginalis testisa. egcemi i sl. Hematokela je napetija i teža od hidrokele. dg. spermiogram. lipom. Dijagnoza: klinički nalaz. kod desne varikokele sumnjati na Ca bubrega Etiologija o Primarna varikokela (idiopatska) – bez popratnih bolesti – najčešće o Sekundarna varikokela – kao popratna pojava neke bolesti (npr. Obično se javlja u dobi između 15. uzrok: široka tunica vaginalis Najčešće nastaje u dobi oko puberteta (12-18. Dijafonoskopija: nema prozračnosti. - o spermatogeneza može biti poremećena  zbog venskog zastoja u testisima povećana je temperatura testisa Dijagnoza: klinički pregled. Obično nastaje kao posljedica kronične upale ili traume. varicocelae Varikozno prošireni. Ako su veće javi se osjećaj napetosti u skrotumu. češće u starijih muškaraca Klinički se prezentiraju kao bezbolne otekline između testisa i epididimisa ili iznad testisa. o Veće varikokele se operiraju (ligacija vene spermatike. resekcija varikokela) zbog depresije spermiogeneze. i 20. o Upalna: operacija (ekscizija ovojnice. SPERMATOKELA. limfangiom Liječenje o Manje varikokele ne zahtijevaju liječenje. o Kod većih spermatokela indicira se operacijska ekstirpacija. Češća na lijevoj strani – 90% (utok spermatične vene u venu renalis pod kutem od 90°). torsio testis Okretanje testisa oko svoje osi u skrotumu pri čemu nastaje strangulacija krvnih žila (prvo vena pa onda arterija) i prijeteći infarkt testisa. Treba je razlikovati od hematoma skrotuma (krvarenje u tkivo skrotuma). a kod djece ingvinalno VARIKOKELA. HEMATOKELA. hidrokela. godine života. spermatocelae Zastojna cista ispunjena spermatozoidima koja nastaje kao posljedica proširenja slijepo zatvorenih sjemenih kanalića. tumor bubrega). elevacija skrotuma. Klinička slika o U stojećem položaju vide se proširene vene. . god). o Pojačano znojenje na koži skrotuma. o Palpacijski nalaz poznat kao „vreća puna glista“. TORZIJA TESTISA.

Tumori testisa nastaju iz spolnih stanica ili iz specijaliziranih stanica strome. pa su i malignomi češći u desnom testisu Etiologija . o Kriptorhizam – 10 x veći rizik. embrionalni Ca (20%) 2.Najviša incidencija je u dobi između 25 i 45 godina. druge metode (scintigrafija) Diferencijalna dijagnoza o Epididimitis (rijedak u djece). Tumori spolnih stanica (germinativni tumori) – 90-95% i.Kriptorhizam češći na desnoj strani. napravi detorzija i ako je na vrijeme učinjena operacija tetsis se oporavlja i potom se fiksira. orhidopeksija ne umanjuje rizik. jedini dokazani faktori rizika jesu kriptorhizam i disgeneza gonada. . mumps orhitis (rijetko prije puberteta). limfomi . gonadoblastomi iv. o Disgeneza gonada – genetski poremećaji u razvoju testisa. o nema irirtativnih simptoma mokrenja o može se javiti i povraćanje Dijagnoza: klinički nalaz. color-doppler (odsutnost protoka krvi kroz testis). . Seminom (35%) 1. Ako nije došlo do oporavka učini se orhidektomija. o Faktori okoliša – izloženost štetnom djelovanju nafte. Simptomi su slični. operacijska eksploracija i kod najmanje sumnje. plina. sekundarni tumori a. Ca žumanjčane vreće (Yolk sac Ca) b. . primarni tumori a. o Često nađemo i otok. maligni) – 5% 3. Osim testisa može doći i do torzije malog pendunkularnog ostatka Mullerova kanala (apendix testis). o Jaka bol u području skrotuma i lagano podignuti testisi (Prehnov znak). koriokarcinom 4. kemikalija Podjela tumora testisa 1. ostali – rjeđi 2. Tumori Sertolijevih stanica iii. Tumori specijaliziranih stromalnih stanica (negerminativni tumori) i. TUMORI TESTISA Definicija .Čine manje od 1% svih tumora u muškarca. metastatski tumori b.Nije poznata. o Otvori se skrotum. teratom (benigni. klasični (85%) 2. Tumori Leydigovih stanica ii. Liječenje operativno (ionako se skrotum otvori zbog sumnje na torziju testisa): ekstirpacija.- - - često nastaje nakon bavljenja sportom Klinička slika o Nastupa iznenadno. Liječenje o Hitan operacijski zahvat unutar 6 sati od početka simptoma. Neseminomski tumori 1. spermatocitički seminom (5-10%) ii. anaplastični (5-10%) 3.

Hematokele poslije trauma Dijagnoza .Svi tumori započinju kao intratubularna neoplazija spolnih stanica. AFP.Simptomi metastaza – mogu biti prvi znak: o Bolovi u leđima o Bolovi u kostima o Dispnea o Anoreksia o Nausea o Edemi donjih udova (opstrukcija v.Anamneza. Širenje tumora testisa .3. klinički nalaz. funikulus spermatikus). o Limfni čvorovi testisa se nalaze od Th1 do L4. a neki se dalje diferenciraju (u embrionalna somatska tkiva (ektoderm. bolesnik može osjećati određenu nelagodnost u skrotumu . adenomatoidni tumori b.) Diferencijalna dijagnoza: . . krv u ejakulatu. testikularis do a. o Ako ove stanice zadrže svoj fenotip (nalik na spermaognoje) nastat će tumor koji se naziv seminom. crvenilo i bol mogu se zamjeniti s orhiepididimitisom o orhiepididimitis se ne javlja u dječjoj dobi! . ali su koncentrirani na nivou hilusa bubrega (zajednički embriološki izvor) o Desni testis – tm metastazira interaortokavalno u visini hilusa desnog bubrega o Tumori desnog testisa često metastaziraju u limfne čvorove na lijevoj strani o Lijevi testis – tm metastazira paraaortalno u visini hilusa lijevog bubrega o Tumori lijevog testisa ne metastaziraju nikada u limfne čvorove na desnoj strani .Hematogeno (pluća. mezoderm.Epididymitis i orhiepididymitis .Limfogeno (duž limfnih žila koje prate a. CT zdjelice. paratestikularni tumori a. Embrionalne karcinome i teratokarcinome jednim imenom zovemo neseminomski tumori.Čvorsta izraslina na testisu (uglavnom bezbolna). zahvaćeni testis je teži. retroperitoneuma. promjene kože skrotuma . cave inf. skrotum. cistadenomi epididimisa c. Daljnji razvoj tumorskog procesa uvjetuje vrstu tumora.Lokalna invazija (testis. . i v. renalis). LDH – povišeni kod neseminomskih tumora .Hidrokela . .UZV testisa. jetra). endoderm) ili u ekstraembrionalna tkiva. placente ili žumanjčane vreće) pa se nazivaju teratokarcinomi.Hydorkele testisa . medijastinuma i pluća.Ponekad se očituje kao akutna bol .Ostalo: bol pri ejakulaciji. metastaze Histogeneza tumora spolnih stanica testisa . o Ako pak dođe do aktivacije stanica i pretvore se u embrionalne stanice nastaje embrionalni karcinom.Spermatokele . Klinička slika . npr.Laboratorij: betahCG.Otok. epididimis.

Liječe se kirurški i maju dobru prognozu. Građeni od stanica koje nalikuju na Setolijeve stanice. . . Daje hematogene i limfogene metastaze (kasnije faze). Najčešća pojavnost u srednjoj životnoj dobi. Rijedak. ali rijetko uzrokuju hormonske poremećaje.Neseminomski tumori: postoperativna kemoterapija. Uza adekvatno liječenje prognoza je povoljna. Uz adekavtno liječenje ima dobru prognozu (izlječenje u 90%). Dosta rano daju hematogene i limfogene metastaze. Luče inhibin. Luči se AFP. Pojavnost u dobi do 4. . Kod zahvaćenih limfnih čvorova učini se i limfadenektomija. ali kirurškim liječenjem daje dobru prognozu. U 90% se benigne naravi. .Karcinom žumanjčane vreće (maligne stanice žumanjčane vreće). . a u 10% mogu metastazirati. Povišeni su AFP (alfa-fetoprotein) i hCG (humani korionski gonadotorpin). Neseminomski tumori Spermatocitički seminom Teratom Tumor žumanjčane vreće Tumori Sertolijevih stanica Tumori Leydigovih stanica AKUTNI SKROTUM Defincija . Većinom benigne naravi. Hormonski aktivni ili inaktivni (o tome ovisi klinička slika).B stadij • Zahvaćeni su i regionalni limfni čvorovi . Građen je od stanica koje nalikuju na normalne rane stanice spermatogeneze.Embrionalni karcinom (nediferencirane stanice). testikularni benigni tumor odrasle dobi. Benigni tumor građen od somatskih tkiva koji potječu od triju zametnih listića. Tumor građen od stanica koje nalikuju na stanice žumanjčane vreće. U djece i adolescenata. ne javlja se u mlađoj dobi. Tumor testisa Seminom Značajke tumora Zloćudni tumor spolnih stanica koje nalikuju na spermatogonije.Koriokarcinom (od plancentranih stanica). Ne javlja se prije puberteta i nakon 60. .Operacijsko liječenje: orhidektomija s odstranjenjem funikulusa.A stadij • Lezija je ograničena na testis . Benigne naravi i ne metastazira. godine života. 35-40% svih tumora testisa. Uključuju nekoliko tipova tumora: .C stadij • Zahvaćeni su i retroperitonealni limfni čvorovi Liječenje . Stadiji tumora .Seminomi: postoperativno zračenje. .AFP luče stanice žumanjčane vreće. godine života. Potencijalno maligni.- Detekcija metastaza. Građen od stanica koje nalikuju na Leydigove stanice.hCG luče stanice trofoblasta. Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi.Teratokarcinom.

Inkarcerirana ingvinalnoskrotalna hernija HITNA UROLOGIJA AKUTNO ZATAJENJE BUBREGA (prezentacija iz interne) RETENCIJA URINA pojava nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura tijekom mokrenja najčešće nastaje u starijih osoba može biti kompletna ili potpuna i inkompletna ili nepotpuna: o Kompletna – bolesnik uopće ne može mokriti iako ima nagon mehaničke smetnje (ruptura ili striktura uretre. akutni prostatitis.Hematokela . Etiologija . kreatinin. poslijeoperacijska retencija  Paradoksna ishurija – kada pritisak u mjehuru nadvlada zapreku – uz pun mjehur mokraća jedva kaplje Inkompletna retencija – bolesnik ne može u tijeku mokrenja isprazniti mjehur potpuno -  o - - količina rezidualnog urina može biti različita. strano tijelo.Akutni epididimitis . elektroliti o UZV bubrega i mjehura o IVU o važno je ustanoviti i opće stanje bolesnika – pregled kardiovaskularnog i respiratornog sustava  .- Naziv sa sva akutna zbivanja u skrotumu koja se razvijaju naglo. a uzroci su slični uzrocima kompletne retencije  važno je imati na umu da se prvi nagon za mokrenjem javlja pri količini od 200ml  dg: • kateteriziranjem mjehura nakon mokrenja • infuzijskom urografijom • pomoću radioizotopa također može biti akutna ili kronična: o akutna  naglo proširenje mokraćnih putova i kanalnog sustava bubrega  bubrezi nastavljaju lučenje urina dok tlak u kanalnom sustavu ne dostigne tlak lučenja urina u bubrezima  lučenje urina prestaje  ako retencija ne traje duže vrijeme  nakon kateteriziranja mjehura i evakuacije urina  uspostavljanje normalne funkcije bubrega o kronična  najčešće nepotpuna  prvo dilatacija mjehura  zatim vezikoureteralni refluks  proširenje gornjih mokraćnih puteva  kompresija na bubrežni parenhim i oštećenje bubrežne funkcije  renalna insuficijencija  vrlo veliki rizik za razvoj teške urinarne infekcije  urosepsa dg: o kateterizacija mjehura o laboratorijske pretrage – ureja. adenom prostate)  dinamičke smetnje – najčešće posljedica ozljede ili bolesti kralješnične moždine (neurogeni mjehur). tumor ili konkrement u uretri. a praćena su pojavom jake boli i otoka u skrotumu.Torzija testisa .Akutni orhitis .Akutna hidrokela .

divertikule crijeva. nego veći konkrementi  mobilniji su  lakše ulaze u ureter i uzrokuju opstrukciju kliničkim pregledom moraju se isključiti druga akutna zbivanja u abdomenu: kod boli lijevo lumbalno treba pomisliti na: ektopičnu trudnoću. kolelitijazu. slezena  kod boli desno treba pomisliti na: Meckelov divertikul. a urin polagano prolazi uz nju  mora se paziti da se ti postupci: • izvedu strogo aseptičkim uvjetima  prevencija uroinfekcije • da se ne ozljeda uretra  prevencija strikture i pogoršanja retencije  suprapubična cistostomija ako je nastupilo AZB  napraviti hemodijalizu nakon oporavka općeg stanja bolesnika  pretrage za utvrđivanje uzroka retencije  odgovarajući kirurški zahvat  o o NEFROKOLIKE o nefrokolika  patofiziološka osnova boli: • posljedica pelvične distenzije zbog akutne opstrukcije izvodnih kanala bubrega  najvažniji čimbenik o intrapelvični tlak > 3 kPa  distenzija stijenke nakapnice  podražaj receptora u stijenci  bol • hiperperistaltika i spazam uretera • intersticijski edem bubrega  distenzija bubrežne kapsule • povišeni intrapelvični tlak  pojačana sinteza prostaglandina E2  vazodilatacija u bubregu  povećanje intrarenalnog protoka  još više povišenje intrapelvičnog tlaka • kasnije lučenje tromboksana A2  vazokonstrikcija u bubregu  renalna ishemija  30-50 min raste u intenzitetu do nepodnošljivosti  plato boli 4-5 sati (ako nisu uzeta sredstva protiv boli)  zatim popušta  bolesnici najčešće nemirni zbog jačine boli. promjenom položaja i dehidracijom • konkrement u lumbalnom dijelu uretera  bol u lumbalnoj regiji koja se projicira straga • konkrement u abdominalnom dijelu uretera  projicira bol duž ilioingvinalnog živca i genitalne grane n. makro)  mučnina. bol u jajniku. povraćanje. bol u jajniku. znoji se i savija od boli  projekcija boli: • konkrement u nakapnici i kaliksima  uzrokuje bol samo periodički o bol provocirana fizičkom aktivnošću. disurija  sekundarna infekcija o  o .- th: o derivacija urina – mora se odmah napraviti postavljanje katetera ako je uretra prolazna  ako nije – filiformna bužija  stavlja se u uretru i ostaje u njoj. pankreatitis. genitofemoralisa  bol ide prema preponi i skrotumu tj. te s unutarnje strane natkoljenice • konkrement u intramuralnom dijelu uretera  disurija i polakizurija  najčešće manji konkrementi češće uzrokuju bol i ona je većeg intenziteta. apendicitis. perforaciju duodenalnog ulkusa ostali simptomi koji se javljaju uz nefrokoliku:  hematurija (mikro. dijafragmalni infarkt. labijama kod žena. polakizurija. učestali nagon na mokrenje  ako se javi temperatura. tresavica. zimica.

analgetici. ampicilin  najmanje 14 dana opće mjere – strogo mirovanje.o th nefrokolika:  analgetici (voltaren. coli. urin – leukociti i bakterije   o th: - antibiotici – kotrimoksazol. cistitis. recidivna bakterijurija o dg:      o th: DRP – nešto povećana prostata (ponekad smanjena). polakizurija  oskudan iscjedak iz uretre  seksualni poremećaji – bolna ejakulacija. stolicu održavati kašastom. uretritis DRP – povećana i bolna prostata s fluktuacijom ako se formirao apsces  pritiskom na prostatu dobiva se gnojni iscjedak iz uretre lab. lagano bolna na palpaciju mikrobiološka analiza ejakualata ili materijala dobivenog punkcijom prostate pobuđuje sumnju na Ca (tvrdoća)  citološka punkcija za potvrdu dijagnoze . tvrda.) i spazmolitici  ako bol ne prođe na analgetsku th  pomisliti na rupturu abdominalne aorte UPALE PROSTATITIS putovi kojim može nastati upala prostate: o ascendentno – iz uretre o descendentno – iz gornjih mokraćnih putova o kanalikularni način širenja  kod opstrukcije uretre ispod prostate  inficirani urin prilikom mokrenja bude utisnut u prostatične kanaliće  upala prostate o hematogeno o limfogeno – iz rektuma uzročnici: o najčešće – E. polakizurija iscjedak iz uretre povišena tjelesna temperatura iznimno – retencija urina zbog edema prostate komplikacije – epididimitis. hematospermija  komplikacije: recidivirajuće uroinfekcije. sjedeće tople kupke  ako se formirao apsces koji se nije spontano ispraznio preko uretre  incizija kroz rektum  akutna retencija – trajni kateter kronični prostatitis o može se razviti iz akutne upale prostate (fibroza) ili upalni proces ima od početka kronični tijek o klinička slika:  umjereni bolovi u perineumu i lumbosakralnoj regiji  blaga dizurija. Proteus. tetraciklin. nalazi: leukocitoza. Stafilokoki o rjeđe – streptokoki. opstrukcija uretre i akutna retencija urina. virusne infekcije o gonokokni prostatitis o klamidija i mikoplazma o tuberkulozni prostatitis akutni prostatitis o klinička slika: - -       o dg: bolovi u perineumu i iza simfize  šire se u bedra i penis dizurija. ako je bol jako žestoka – analgin iv.

trimetoprim – dobro prodiru u tkivo prostate) prostata se digitalno masira  drenaža elektroresekcija  iznimno kod opstrukcije mjehura - etiologija: o infektivni:  najčešće bakterijski – najčešće posljedica ascendentne infekcije bakterijama iz crijeva koje kroz uretru dospijevaju u mokraćni mjehur u žena (kratkoća uretre) o neinfektivni – posljedica lijekova i zračenja o idiopatski – intersticijski (uzrok nepoznat) o rizični čimbenici:  opstrukcija vrata mokraćnog mjehura (adenom ili Ca prostate. zatim granulomatoznu reakciju i na kraju nastanak polipa kalcificirana jajašca prosijavaju tijekom cistoskopije ispod sluznice kao zrnca pijeska dolazi do skvamozne metaplazije sluznice  mogući razvoj Ca pločastih st th: • Na ili K antimon-tartarat     folikularni cistitis – pri cistoskopskom pregledu sluznica izgleda kao posuta brojnim malim mjehurićima cistitis cistika – kod teških upala sluznica jako uništena  postoje samo otočići sluznice  sluznica se s vremenom regenerira  otočići budu ukopani  nastaju male ciste ispod sluznice (von Brunnova gnijezda)  nastaje adenomatozna metaplazija unutar cista  nakuplja se sluz  predstadij adenoCa malakoplakija – nakupine limfocita i makrofaga koje tvore smeđaste naslage na sluznici  mogu krvariti i biti nalik Ca skvamozna metaplazija – kod kamenaca u mjehuru  mogućnost razvoja planocelularnog Ca . dijagnostičke i terapijske metode uzročnici: o bakterije  E.   CISTITIS - dugotrajna antimikrobna th (eritromicin. tuberculosis  klamidije i mikoplazme – kod bolesnika sa uretritisom uzrokovanim tim uzročnicima (STD) o gljive – najčešće Candida albicans (u imunosuprimiranih osoba) o virusi – rijetko uzročnici. skleroza vrata. cistoskopija i dr. coli. Enterobacter – najčešći  M. pri težoj upali jako crvena sluznica s mjestimičnim ulceracijama koje pri dodiru s instrumentom krvare (hemoragijski cistitis)  opetovane akutne infekcije mogu prijeći u kronični cistitis o kronični cistitis odrasli nametnici žive u submukoznim venama mjehura  izazivaju hematuriju. Klebsiella. najčešće u imunosuprimiranih nakon transplantacije bubrega o paraziti – Shistosoma haematobium     - - podjela: o akutni o kronični – najčešće kao posljedica dugotrajnog recidivirajućeg akutnog cistitisa patologija: o akutni cistitis  sluznica crvena i edematozna. striktura uretre)  kamenci u mokraćnom mjehuru  tumori mokraćnog mjehura  dijabetes  paraliza zbog traume kralježničke moždine  žene (kratkoća uretre)  kateterizacija mokraćnog mjehura. Proteus.

laboratorijska i radiološka obrada uropoetskog sustava  traženje uzroka liječenje: o antibiotici (uroantiseptici) + uzeti urin za kulturu kinoloni – ciprofloksacin. kemotaktičke čimbenike o patologija: stijenka je zadebljana i prirasla uz okolne strukture  mjehur se ne može pravilno proširiti dok se puni mokraćom  volumen mjehura smanjen  sluznica hiperemična i edematozna. uzročnici  urin mutan (gnoj) i miris na ribu (fermentacija ureje u amonijak) o urinokultura i antibiogram ako se nađe gnoj u urinu. generacije i aminoglikozidi – djeluju na gram – mikroorganizme (najčešći uzročnici uroinfekcija) o kontrola za 3 dana da se provjeri djelotvornost antibiotika  ako nema poboljšanja  antibiotici prema antibiogramu o savjetovati bolesnicima da piju velike količine tekućine intersticijski cistitis o perzistentna kronična upala svih slojeva stijenke mokraćnog mjehura koja se iz nepoznatih razloga pojavljuje u žena srednje i starije životne dobi o etiologija nepoznata  ključnu ulogu imaju mastociti koji se nalaze u sluznici i mišićnom sloju mjehura  oslobađaju upalne posrednike  histamin. PG. bol u lumbalnom području. heparin. polakizurija (učestalo. bolna lumbalna sukusija dijagnoza: o analiza urina – leukociti. opća slabost)  ako se jave  znak ascencije infekcije prema bubregu: temperatura. kad se mjehur dilatira za vrijeme cistoskopije krvne žilice mogu popucati i krvariti  Hunnerov vrijed – ulkus sluznice. a na kulturi ne poraste ni jedan uzročnik  sumnja na tbc ili Ca mjehura (sterilna piurija) o kod recidivirajućeg cistitisa nakon smirenja kliničke slike potrebna potpuna klinička. ali po malo) o bolovi u suprapubičnoj regiji o hematurija (mikro/makro) o nema općih simptoma (temperatura. eritrociti. LT. oštro ograničen klinička slika:  intenzivna bol – najjača kad je mjehur ispunjen mokraćom i pri kraju mokrenja  učestalo mokrenje već pri napola ispunjenom mjehuru  hematurija  sekundarne bakterijske infekcije dg:  cistoskopija s biopsijom th:  dimetilsulfoksid  maksimalna distenzija mjehura  cistektomija s intestinocistoplastikom  -   -  o o o PIJELONEFRITIS Akutni pijelonefritis . opća slabost. - alkalni inkrustirani cistitis – perzistirajuća infekcija mjehura Proteusom  stijenka mjehura kalcificirana  cistoskopija – sluznica prekrivena sitnim pahuljicama kamenaca - klinička slika: o disurija (bolno i otežano mokrenje). norfloksacin trimetoprim + sulfametaksazol (sinersul) – razvija se rezistencija pa se više i ne koristi tako često  cefalosporin 3.

- - - - - akutna bakterijska infekcija bubrega i pijelona može biti zahvaćen jedan ili oba bubrega uzročnici: o najčešći – E. konkrementi u mokraćnom mjehuru. coli. kamenci. pseudomonas. leukocitni cilindri. te eventualno mučnina i povraćanje o mogu biti izraženi simptomi cistitisa – polakizurija. BHP. Ca prostate… o kateteriziranje mjehura o trudnoća (opstrukcija uretera i relaksacija uretera) o kongenitalne anomalije bubrega (potkovasti ili dvostruki bubreg) o VUR klinička slika: o u lumbalnom području jave se nagli i jaki bolovi o zimica. anomalije bubrega i odvodnih putova) PIJELONEFROZA - - teška gnojna upala bubrega i bubrežne nakapnice  bubrežno tkivo gotovo u potpunosti uništeno  bubreg poput vreće ispunjene gnojem nastaje zbog zastoja urina i infekcije  kasna komplikacija hidronefroze: o tuberkulozna pionefroza  tbc dovede do strikture uretera  hidronefroza o kalkulozna pionefroza  kamenac u pijelonu  hidronefroza klinička slika: . blaga proteinurija. glavobolja. CRP i ubrzana SE th: o antibiotici – aminoglikozidi. cefalosporini  ako je terapija neuspješna  lijekovi na temelju antibiograma o simptomatska terapija – mirovanje. bakterije. ampicilin. proteus putovi širenja infekcije u bubreg: o širenje iz donjih mokraćnih putova – najčešće o hematogeno širenje rizični čimbenici: o urolitijaza o zastoj urina – divertikuli mjehura. coli o osnovni laboratorij – povišeni leukociti. VUR. gubitak na težini o povremen porast tjelesne temperature i pojava bolova u lumbalnoj regiji o poliurija i nikturija – nesposobnost koncentracije mokraće o tijekom godina razvija se hipertenzija te kronično zatajenje bubrežne funkcije dg: o interna liječenje: o kirurško liječenje  uklanjanje faktora nastanka bolesti (opstrukcija. ponekad eritrociti o mikrobiološki pregled urina – najčešće E. umor. disurija o bolna osjetljivost gornjeg abdomena i donjeg pola bubrega na palpaciju o bolna lumbalna sukusija o urin mutan. tresavica. visoka temperatura. mučnina. anoreksija. ponekad sukrvav dg: o pregled urina – leukociti. st bubrežnog epitela. puno tekućine o nakon smirenja upale – uklanjanje uzroka ako postoji Kronični pijelonefitis može se razviti iz neizlječivog akutnog pijelonefritisa ili se od početka razvija polagano s kroničnim tijekom i postupnim oštećenjem bubrega klinička slika: o nespecifični znaci bolesti – opća slabost. kotrimoksazol.

često nastaje nakon bavljenja sportom Klinička slika o Nastupa iznenadno. ureterima ili bubregu) o terminalna – samo na kraju mokrenja (uzrok obično oko trigonuma mjehura) hematurija se mora promatrati kao mogući simptom za jedan od tumora uropoetskog sustava obrada bolesnika sa makrohematurijom: o uretrocistoskopija o urografija o UZV TAMPONADA MOKRAĆNOG MJEHURA - nakupljanje krvi u mokraćnom mjehuru  slične tegobe kao i kod retencije urina krvarenje potječe iz krvnih žila mjehura ili iz gornjih dijelova bubrežnog kanalnog sustava mokraćni mjehur maksimalno proširen i bolan th: o uvođenje katetera bezuspješno  koaguli ga začepe o detamponada se može napraviti ako se:  uvede debeli kateter (24-26 Ch) i ako se na njega spoji sisaljka za povlačenje koagula  uvede resektoskop i na njega se urološka sisaljka – u mjehur se daje mala količina sterilne fiziološke otopine  sisaljkom se povlače koaguli  kad se mjehur potpuno isprazni  izvor jačeg krvarenja se koagulira endoskopski o detamponada se obavlja u općoj anesteziji AKUTNI SKROTUM TORZIJA TESTISA Okretanje testisa oko svoje osi u skrotumu pri čemu nastaje strangulacija krvnih žila (prvo vena pa onda arterija) i prijeteći infarkt testisa. tresavica. temperatura dijagnoza: o IVU – slaba funkcija bubrega ili afunkcija o pregledna rtg snimka abdomena – povećana sjena bubrega o UZV bubrega o retrogradna ureteropijelografija – jako proširen kanalni sustav th: o najčešće se učini nefrektomija o nefrotomija i postavljanje drena u bubreg u ovim slučajevima: ako je bolesnik zbog infekcije u teškom općem stanju  ne može izdržati veći op. zahvat  ako bolesnik ima samo jedan bubreg  pionefroza na oba bubrega antibiotici  o MAKROHEMATURIJA - - hematurija vidljiva golim okom hematurija može biti: o inicijalna – samo na početku mokrenja (uzrok distalno od mokr. god).- - o vodeći simptomi – piurija i povećanje bubrega koji je bolan pri palpaciji o kod opstrukcije uretera – nalaz urina uredan o opći simptomi – zimica. mjehura) o totalna – tijekom cijelog mokrenja (uzrok u mokraćnom mjehuru. . uzrok: široka tunica vaginalis Najčešće nastaje u dobi oko puberteta (12-18.

Simptomi su slični. Virus mumpsa – jednostrani orhitis – ne javlja se nikad prije puberteta. EPIDIDIMITIS. • o Virusni orhitis   infekcija nastaje kanalikularnim putem iz stražnje mokraćne cijevi  inficirani urin ulazi u duktus deferens i kroz njega u epididimise Danas rijeđe. ORHIEPIDIDIMITIS - Upala tetsisa (orchitis) i epididimisa (epididimitis) su obično povezane i idu zajedno pa se nazivaju orchiepididimitis. glavobolja. eventualno incizija i drenaža ako se formira apsces SPECIFIČNI OBLICI EPIDIDIMOORHITISA Tuberkulozni epididimoorhitis o Obično u sklopu urogenitalne tuberkulouze. napravi detorzija i ako je na vrijeme učinjena operacija tetsis se oporavlja i potom se fiksira. o Kronična upala . eventualno u imunodeficijentih osoba. Rijetko se pojavljuju izolirano. klamidije. o Otvori se skrotum. druge metode (scintigrafija) Diferencijalna dijagnoza o Epididimitis (rijedak u djece). crvenilo kože skrotuma. sifilis. • može izazvati atrofiju testisa • ako zahvati oba testisa može izazvati sterilitet - - Klinička slika: o Bolna oteklina testisa i epididimisa. Liječenje operativno (ionako se skrotum otvori zbog sumnje na torziju testisa): ekstirpacija. color-doppler (odsutnost protoka krvi kroz testis). o često se javlja sekundarna hidrokela o opći infektivni simptomi – povišena temp. epidemični parotitis). mumps orhitis (rijetko prije puberteta). te nakon operacija organa urotrakta (najčešće prostate) i stavljanja katetera. hladni oblozi. Liječenje: strogo mirovanje. Liječenje o Hitan operacijski zahvat unutar 6 sati od početka simptoma. mikoplazma). o nema irirtativnih simptoma mokrenja o može se javiti i povraćanje Dijagnoza: klinički nalaz.- o Jaka bol u području skrotuma i lagano podignuti testisi (Prehnov znak). osjetljivost na dodir. o Često nađemo i otok. Stariji: uz uroinfekciju. Ako nije došlo do oporavka učini se orhidektomija. ORHITIS. najčešće nastaje hematogenim širenjem (sepsa. a rjeđe iz okoline sjemenim i limfnim putovima Etiopatogeneza o Bakterijski epididimoorhitis   Mlađi: u sklopu spolno prenosivih bolesti (gonokok. operacijska eksploracija i kod najmanje sumnje. groznica. Dijagnoza: klinički nalaz. eventualno UZV testisa ili biopsija (kronične infekcije). antibiotici kod bakterijske etiologije. pa se često nađe i upala mjehura i prostate. TORZIJA APENDIKSA TESTISA - Osim testisa može doći i do torzije malog pendunkularnog ostatka Mullerova kanala (apendix testis). leukocitoza o Neliječena akutna infekcija može preći u kroničnu infekciju.

metastatski tumori b. Ca žumanjčane vreće (Yolk sac Ca) b. gonadoblastomi iv. Klinički nalaz:  epididimis otečen. anaplastični (5-10%) 3. spermatocitički seminom (5-10%) ii. TUMOR TESTISA Definicija . Tumori spolnih stanica (germinativni tumori) – 90-95% i. adenomatoidni tumori b. . jedini dokazani faktori rizika jesu kriptorhizam i disgeneza gonada. koriokarcinom 4. deferens zadebljan i čvorast na skrotumu se može razviti hladan apsces ako opne testisa prirašćuju uz kožu skrotuma  kazeozne mase perforiraju  razvije se kronična tuberkulozna fistula Dijagnoza: nalaz MbTbc u mokraći i bioptičkom materijalu. maligni) – 5% 3.Čine manje od 1% svih tumora u muškarca. teratom (benigni. embrionalni Ca (20%) 2. treponemski testovi). Tumori Sertolijevih stanica iii. plina.Kriptorhizam češći na desnoj strani. primarni tumori a. orhidopeksija ne umanjuje rizik. Tumori Leydigovih stanica ii. . kemikalija Podjela tumora testisa 4. paratestikularni tumori a.Tumori testisa nastaju iz spolnih stanica ili iz specijaliziranih stanica strome. Seminom (35%) 1. o o o Karakteristični histološki nalaz guma. Liječenje: antituberkulotici. Neseminomski tumori 1. čvrsto-elastične konzistencije  teško se razlikuje od tumora. sekundarni tumori a. klasični (85%) 2.o o Upala kreće iz epididimisa. širi se na testis i ovojnice testisa (tuberkulozni periorhitis).Nije poznata. limfomi 6. Tumori specijaliziranih stromalnih stanica (negerminativni tumori) i. ostali – rjeđi 5. o Faktori okoliša – izloženost štetnom djelovanju nafte. cistadenomi epididimisa . Dijagnoza: laboratorijski (VDRL test.Najviša incidencija je u dobi između 25 i 45 godina. pa su i malignomi češći u desnom testisu Etiologija . o Lokalni nalaz: testis povećan. o Kriptorhizam – 10 x veći rizik. . eventualno orhidektomija (ako je nastala fistula). Liječenje: penicilin.  o o - Sifilitični epididimoorhitis o Javlja se u skolpu sekundarnog sifilisa. o Disgeneza gonada – genetski poremećaji u razvoju testisa. histološki nalaz.

renalis). AFP. . . klinički nalaz. ali su koncentrirani na nivou hilusa bubrega (zajednički embriološki izvor) o Desni testis – tm metastazira interaortokavalno u visini hilusa desnog bubrega o Tumori desnog testisa često metastaziraju u limfne čvorove na lijevoj strani o Lijevi testis – tm metastazira paraaortalno u visini hilusa lijevog bubrega o Tumori lijevog testisa ne metastaziraju nikada u limfne čvorove na desnoj strani .Detekcija metastaza. . cave inf.Ponekad se očituje kao akutna bol . Embrionalne karcinome i teratokarcinome jednim imenom zovemo neseminomski tumori. Stadiji tumora .Lokalna invazija (testis. funikulus spermatikus).Čvorsta izraslina na testisu (uglavnom bezbolna). LDH – povišeni kod neseminomskih tumora .Simptomi metastaza – mogu biti prvi znak: o Bolovi u leđima o Bolovi u kostima o Dispnea o Anoreksia o Nausea o Edemi donjih udova (opstrukcija v.Hematokele poslije trauma Dijagnoza . metastaze Histogeneza tumora spolnih stanica testisa .Anamneza.Hydorkele testisa . o Ako ove stanice zadrže svoj fenotip (nalik na spermaognoje) nastat će tumor koji se naziv seminom. mezoderm. medijastinuma i pluća.Svi tumori započinju kao intratubularna neoplazija spolnih stanica. Klinička slika . retroperitoneuma.Laboratorij: betahCG.Ostalo: bol pri ejakulaciji. o Limfni čvorovi testisa se nalaze od Th1 do L4.Spermatokele . Širenje tumora testisa . jetra). placente ili žumanjčane vreće) pa se nazivaju teratokarcinomi. zahvaćeni testis je teži.Limfogeno (duž limfnih žila koje prate a. skrotum. testikularis do a.Epididymitis i orhiepididymitis . epididimis. krv u ejakulatu.c. o Ako pak dođe do aktivacije stanica i pretvore se u embrionalne stanice nastaje embrionalni karcinom.) Diferencijalna dijagnoza: . i v. CT zdjelice.Otok. promjene kože skrotuma . bolesnik može osjećati određenu nelagodnost u skrotumu . crvenilo i bol mogu se zamjeniti s orhiepididimitisom o orhiepididimitis se ne javlja u dječjoj dobi! .UZV testisa. Daljnji razvoj tumorskog procesa uvjetuje vrstu tumora.Hematogeno (pluća.Hidrokela . a neki se dalje diferenciraju (u embrionalna somatska tkiva (ektoderm. endoderm) ili u ekstraembrionalna tkiva. npr.

Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi. Luče inhibin.- A stadij • Lezija je ograničena na testis B stadij • Zahvaćeni su i regionalni limfni čvorovi C stadij • Zahvaćeni su i retroperitonealni limfni čvorovi Liječenje . Tumor građen od stanica koje nalikuju na stanice žumanjčane vreće. Uza adekvatno liječenje prognoza je povoljna. Kod zahvaćenih limfnih čvorova učini se i limfadenektomija. Neseminomski tumori Spermatocitički seminom Teratom Tumor žumanjčane vreće Tumori Sertolijevih stanica Tumori Leydigovih stanica PARAFIMOZA - Nastaje kada se prepucij prevučen preko glansa stegne oko koronarnog sulkusa poput čvrstog prstena Najčešće nastaje nakon masturbacije i seksualnog odnosa Patofiziologija: o kompresija na dorzalne vene i limfne žile  edem  prepucij se ne može vratiti . Luči se AFP. ne javlja se u mlađoj dobi. a u 10% mogu metastazirati. .Seminomi: postoperativno zračenje. . Potencijalno maligni. godine života. Građen od stanica koje nalikuju na Leydigove stanice.Teratokarcinom. U 90% se benigne naravi. U djece i adolescenata. Građen je od stanica koje nalikuju na normalne rane stanice spermatogeneze. Građeni od stanica koje nalikuju na Setolijeve stanice. Dosta rano daju hematogene i limfogene metastaze. Daje hematogene i limfogene metastaze (kasnije faze). Većinom benigne naravi. Povišeni su AFP (alfa-fetoprotein) i hCG (humani korionski gonadotorpin). Rijedak. Ne javlja se prije puberteta i nakon 60. ali kirurškim liječenjem daje dobru prognozu. Uključuju nekoliko tipova tumora: . Uz adekavtno liječenje ima dobru prognozu (izlječenje u 90%). Pojavnost u dobi do 4. Benigni tumor građen od somatskih tkiva koji potječu od triju zametnih listića. godine života.AFP luče stanice žumanjčane vreće. . testikularni benigni tumor odrasle dobi. Hormonski aktivni ili inaktivni (o tome ovisi klinička slika).Koriokarcinom (od plancentranih stanica).Embrionalni karcinom (nediferencirane stanice). Benigne naravi i ne metastazira. Liječe se kirurški i maju dobru prognozu.Karcinom žumanjčane vreće (maligne stanice žumanjčane vreće).Neseminomski tumori: postoperativna kemoterapija. . . Najčešća pojavnost u srednjoj životnoj dobi. .Operacijsko liječenje: orhidektomija s odstranjenjem funikulusa.hCG luče stanice trofoblasta. ali rijetko uzrokuju hormonske poremećaje. 35-40% svih tumora testisa. . Tumor testisa Seminom Značajke tumora Zloćudni tumor spolnih stanica koje nalikuju na spermatogonije.

bolesnici na hemodijalizi). o Operacija se sastoji u dorzalnoj inciziji stranguliranog prstena. Posljedica je gangrena glansa penisa. Etiologija: o Neurogeni uzroci: bolesti mozga i medule spinalis. Cilj ovoga postupka jeste omogućiti komunikaciju kavernoznog tijela (viši tlak) sa spongioznim tijelom uretre (niži tlak) tako da krv na osnovi gradijenta tlaka izlazi iz korpora kavernoza u uretru o Šant između kavernoznih tijela i vene safene danas se rjeđe izvodi (Grayhackova operacija) Ako se liječenje provede u propisanom vremenu neće nastati kasnija impotencija i nemogućnost erekcije. o Druge bolesti i stanja (mijeloproliferativne bolesti. anemija srpastih stanica. ako to ne uspije ide se na operaciju. o PRIJAPIZAM Nakon nekoliko tjedana učini se cirkumcizija - - Iznenadna. Ako se ne liječi i traje dugo dovodi do fibroze trabekula i gubitka elastičnosti što dovodi do nemogućnosti erekcije kasnije. o Korpus-korpus šant koji se postiže punkcijom debelim iglama kroz glans penisa u kavernozno tijelo. o Lokalni uzroci: upale.Liječenje: hitan kirurški zahvat unutar 6 sati od pojave erekcije. Javi se edem i bol u području glansa penisa i prepucija Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog nalaza. OZLJEDE UROGENITALNIH ORGANA OZLJEDE BUBREGA mogu biti: o zatvorene – izravna tupa trauma lumbalnog područja.- - Ovo dovodi najprije do kompresije na vensku cirkulaciju (edem). neoplazme. neprovocirana (bez prethodnog spolnog podražaja) i neželjena bolna erekcija kada su kavernozna tijela ispunjena krvlju pod tlakom. Ovo je hitno urološko stanje koje zahtjeva hitno liječenje: o Pokušati reponirati prepucij manualno. nagnječenje ili pregaženje o otvorene – ubodne ili strijelne rane klasifikacija: o lake (75%)  IA kontuzije  IB parenhimsko krvarenje o teške (20%) II A II B II C kritične (5%) -     inkompletna ruptura bubrega s subkapsularnim ekstravazatom inkompletna ruptura bubrega s perirenalnim ekstravazatom kompletna ruptura bubrega s retroperitonealnim ekstravazatom multiple rupture bubrega ili avulzija hilusa o III . a glans i corpus spongiosum mekani o Nakon 1 do 2 sata jave se bolovi u penisu. Glans i spongiozno tijelo su pošteđeni.Dijagnoza: klinički nalaz. a zatim se prepucij prevuče preko glansa. a kasnije dovede i do kompresije arterijske cirkulacije (strangulacija). o Erekcija može različito dugo trajati (ako se ne liječi i tjednima). . opća infekcija. ozljede. Klinička slika: o Iznenadna pojava erekcije bez seksualnog uzbuđenja  ograničena korpora kavernoza. Nastaje kao posljedica poremećene venske drenaže. .

slika  razvoj stenoze  ureterohidronefroza o otjecanje urina u retroperitoneum ili malu zdjelicu dg: IVU th: operacijski – uspostavljanje kontinuiteta uretera ili nefrektomija - OZLJEDE MOKRAĆNOG MJEHURA ruptura mjehura nastaje kod otvorenih (strijelne. mirovanje. bolno i s hematurijom ekstraperitonejska  o    dg: manifestira se čestim bolnim nagonom na mokrenje  izađe nekoliko kapi krvave mokraće krv i mokraća skupljaju se u ekstraperitonejskom prostoru iznad simfize brzo se razvija perivezikalna urinarna flegmona . lumbo-torakoabd. ubodne ozljede) ili zatvorenih ozljeda donjeg abdomena češće nastaje kod punog mjehura i kod prijeloma zdjelice može biti: o intraperitonejska izaziva simptome peritonitisa  jaka abdominalna bol.  eksploracija  nefrektomija  rekonstrukcija (šavovi) / parcijalna nefrektomija komplikacije: o sekundarno krvarenje o renovaskularna hipertenzija  stenoza renalne arterije (ozljeda intime renalne arterije ili pritisak perirenalnog hematoma) o hidronefroza – ako su pijeloureterični vrat ili ureter stisnuti perirenalnim hematomom o nakupljanje urina u retroperitoneumu OZLJEDE URETERA traumatske ozljede – rijetke ijatrogene ozljede o nakon kirurških zahvata u maloj zdjelici (radikalne ginekološke operacije – histerektomija) o tijekom ureterorenoskopije kl. antibiotici  stalna kontrola općeg stanja i pregled urina o operativna – ako se unatoč transfuziji stanje pogoršava: lumbotomijski. defans trb stijenke)  teško opće stanje  mokrenje nemoguće ili vrlo oskudno. transperitonejski.- - - - klinička slika: o bolovi i bolna osjetljivost na palpaciju u lumbalnoj regiji o otok – posljedica hematoma u retroperitoneumu o hematurija o distenzija abdomena i paralitični ileus – kod opsežnog retroperitonealnog hematoma o simptomi hemoragičnog šoka dijagnostika: o anamneza o klinički pregled o UZV o laboratorijske pretrage – urin  hematurija o Intra Venozna Urografija (IVU) o CT terapija: o konzervativna – transfuzija.

obturatoriusa  podražaj živca  kontrakcija bedra i pomak koji može uzrokovati da instrument perforira stijenku mjehura  potrebna prethodna blokada živca o za vrijeme operacije tekućina kojom se ispire mjehur ne vraća se nego nestaje u slobodnoj trbušnoj šupljini o th:   OZLJEDE URETRE - manji defekti  postavi se urinarni kateter  defekt se spontano zatvori veći defekti  moraju se zašiti najčešće nastaju ruptura bulbarnog dijela i membranoznog dijela uretre može biti djelomična ili potpuna.o o th: o o može se pokušati kateterizacija – dif. ako nema infekcije • cistostomija + obrada rane i drenaža ozlijeđenog područja  ako je rana inficirana . ispod ili iznad urogenitalne dijafragme klinička slika: o ruptura bulbarnog dijela  nastaje obično pri padu na neki predmet. jatrogene ozljede (uretrocitoskopija. a ozljeda spontano zacijeli kompletna ruptura  potreban operacijski zahvat • primarni šav uretre i derivacija urina kroz cistostomu  kod čistih rana. na njenom mjestu tjestasta oteklina  krvni ugrušak pri prijelomima zdjelice i sumnji na rupturu uretre treba izbjegavati uvođenje katetera u mjehur  2 razloga: o ako se kateterom uspije ući u mjehur može se previdjeti parcijalna ruptura uretre o kateterom se može parcijalna ruptura pretvoriti u potpunu rupturu dg: uretrografija liječenje: o ruptura bulbarnog dijela uretre  - -   pokušati kateter uvesti u mjehur  ako se uspije  parcijalna ruptura  kateter se ostavi neko vrijeme. bužiranje)  jaka bol u perineumu  iz uretre izlazi svijetla krv  u predjelu ozljede – hematom o ruptura membranoznog dijela najčešće kod prijeloma zdjelice sa dislokacijom fragmenata  u ekstraperitonejski prostor izlaze urin i krv  može nastati urinarna flegmona  simptomi: • bolesnik ne mokri ili izlazi samo nekoliko kapi krvave mokraće • iznad simfize oteklina. dg. perkusijom se čuje mukli ton • DRP – prostata pomaknuta prema gore. od rupture uretre  kod rupture mjehura – kateter lagano ulazi u mjehur  kod rupture uretre – kateter zastaje na mjestu ozljede IVU i cistografija  prodor kontrasta u okolinu - kirurška intraperitonejska ozljeda  laparotomija da se utvrdi ev ozljeda trbušnih organa  mjesto rupture se sašije + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o ekstraperitonejska ozljeda  sašije se rupturirani mjehur + cistostoma (ili uretralni kateter) za derivaciju urina o uvijek potreba drenaža paravezikalnog prostora i davanje AB perforacija mjehura prilikom transuretralne operacije (biopsija i resekcija tumora mokraćnog mjehura) o najčešće nastaje prilikom resekcije tumora u blizini n.

otok. Klinika: dominira jaka bol i oteklina skrotuma. hematom. klinički nalaz. a obično se radi o kontuziji ili rupturi testisa. kavernografija (u corpus cavernosum se iglom aplicira kontrast) Liječenje: konzervativno (oblozi. UZV. Klinička slika: bol. evakuacija hematoma. prešivanje rupture testisa) - . Dijagnoza: anamneza. Najčešće zatvorene ozljede jeste fraktura penisa (intenzivniji spolni odnos) a radi se o rupturi kavernoznih tijela. - OZLJEDE TESTISA Najčešće u sportaša. izazvati nepopravljive atrofične promjene. opekline) i zatvorene. Ako se ne liječi dolazi do fibrozne organizacije hematoma što dovodi do deformiteta i onemogućava erekciju. šivanje Buckove fascije). deformacija. eventualno punkcija hematoma) ili operacijsko (operacijska revizija.-  uvijek potrebna antibiotska terapija ruptura membranskog dijela uretre  hitan kirurški zahvat • kod parcijalne rupture – cistostoma. Načelno sve hematokele treba operirati (evakuacija sadržaja. Posljedica rupture je hematokela koja može vršiti pritisak na sam testis i. ako dulje traje. CD penisa. Dijagnoza: anamneza. retropubična drenaža i antibiotici  nakon 3 tjedna napravi se uretrografija  da se utvrdi da li je došlo do cijeljenja • kompletna ruptura – cistostoma + hitan plastično-rekonstruktivni zahvat komplikacije: o strikture uretre o gotovo polovica bolesnika s težom frakturom zdjelice ostane kasnije impotentna  ozlijeđeni živci penisa koji leže točno sa svake strane prostatnog dijela uretre o ugrožena i cirkulacija penisa o OZLJEDE PENISA Ozljede penisa mogu biti otvorene (rane. klinički nalaz. analgezija.