str.

Crkva hrvatskih
mučenika na Udbini

str. 22

str. 10

Papa Pio XII.

str. 4

str. 17

Torcida - Pujanke Podrijetlo Hrvata

 u društvu se
slađe i bolje jede
!
  

jedan,
“Kruh je
a svi.”
jedemo g
  

Izdavač: Župa sv. Pavla apostola, Split, Pujanke bb • Glavni urednik: don Ante Prnjak
Odgovorni urednik: don Ante Vranković • Lektura: Željana Župa
Grafičko oblikovanje: Ratomir Vukorepa • Priprema: Marko Dragun
Tisak: Graditeljska, obrtnička i grafička škola u Splitu • Naklada: 2300 primjeraka
List Svitanje namijenjen je župnoj zajednici sv. Pavla apostola na Pujankama • Materijalni
troškovi nadoknađuju se dobrovoljnim prilozima • Naš žiro-račun je: 2340009-1100169935.
Telefoni: ured: 377-099 • vrtić: 376-480 • crkva: 376-487 • fax: 376-541
 Svaki čovjek i svaki narod želi znati
o svom podrijetlu, odakle je došao, kada
se nastanio tu gdje sada obitava, koliko
je časna njegova loza, njegovi korijeni.
Imaju li njegovi pretci udijela u stvaranju
kreposnih ideala i koje su od njih ostvari-
li. Čovjek kroz svoju povijest očitava sa-
dašnjost, hrani se svojom prošlošću i sti-
ječe samopouzdanje za buduće podvige.
Naš narod ima bogatu povijest, du-
gostoljetnu, i s njom
se možemo pono-
siti. Kao i svaki na-
rod, tako i naš, ima
uspona i padova
kroz stoljeća, ali se
održao. I umjesto
da se ponosimo na
našu domovinu, mi
smo je se počeli sra-
miti. Ne samo da se
sramimo, nego smo
potpali pod utjecaj neke manjine, koja želi
pokopati sve sveto u našem narodu, do-
moljublje i katoličanstvo, te smo im se
pridružili u blaćenju naših svetinja.
S pogledom na prošlost, usmjere-
nim na sadašnjost, nastao je i ovaj broj
župnog lista. U njemu smo se osvrnuli
na nedavne događaje, koji su nas retros-
pektivno vratili u prošlost. Ne želimo
biti slijepi i indiferentni, na minule do-
gađaje koji još odzvanjaju u nama. Nije
dobro da ljudi zaboravljaju lijepe doga-
đaje i da podvizi hvale vrijedni požute i
padnu kao lišće u jesen. Previše negativ-
nosti se zavuklo u naše živote, kao čađa
pod kožu. I ono što je u početku imalo
dobru nakanu, mi smo izokrenuli. Što je
pokrenuto i osnovano na ponos, mi smo
osramotili ili nastojimo osramotiti i do-
vesti na niske grane. Naša domovina i
Crkva vape za obnovom i svježinom. Svi
nešto očekujemo, ali se malo ili nimalo
zalažemo za bolje sutra, a oni koji po-
kušaju nešto uči-
niti, bivaju ismi-
jani i ponižavani.
Nemojmo uvijek
očekivati nešto
veliko, megalo-
mansko, započni-
mo od sitnica, od
malenih stvari, ne
od mase, nego od
pojedinca. U našoj
domovini, Crkvi, kvartu, župi, ima hvale
vrijednih akcija i događanja u koja bi se
mogli priključiti i na taj način učiniti i
sebi i drugima život lijepšim i zadovolj-
nijim. Neke od tih događaja donosimo
u ovom broju župnog lista, ne bi li nas
sama spoznaja, da još netko nastoji oko
dobra, malo trgnula iz uspavanosti i uči-
nila zadovoljnijima. Znamo da je Crkva
uvijek bila uz svoj vijerni puk i pratila ga
Božanskom pomoću u nastojanju oko
dobra, pa će tako, vjerujemo, i ostati.
don Ante Prnjak
 2 ○ Svitanje

pripadaju rodu Prunus (iz potporodice

Prunoideae) te su zaista sestrinske i slič-
ne vrste. Sladimo se, doduše, njihovim
sočnim usplođem, dok u bademu okrje-
pu nalazimo jedino u njegovoj sjemenci.
Ova hranjiva tajna zatvorena u kameno
tvrdoj ljusci bogato je nadahnula sred-
njovjekovnu ikonografiju i mnoge alego-
rijske prikaze.
Jabuka također spada u porodicu
Nastavljajući šetnju našim virtual- ružičnjača, Rosaceae, ali u potporodicu
nim biblijskim vrtom, stižemo, evo, do Maloideae, zajedno s dunjom, kruškom,
drugog polja s raznorodnom skupinom jarebikom, oskorušom, nešpulom i glo-
stabala. Tih nekoliko vrsta, udaljenih u gom. Budući da je Biblija spominje samo
teorijsko-botaničkom smislu, okupilo dvaput u Pjesmi nad pjesmama i jednom
je naše sasvim pristrano, uporabno mje- u Joela, negativna slava jabuke očito je
rilo: svima su plodovi veoma hranjivi i
ukusni, a, k tomu, i krcati simbolikom.
Prvi je badem, ranoranilac kad je u
pitanju cvatnja, a izdašan ne samo kad
je u pitanju hranjivost nego i kad je riječ
o skrivenim značenjima. Sveto ga pismo
spominje desetak puta. Tako je Aronov
štap bio od bademova drva, što se ot-
krilo kad je čudom oživio, a grad pored
kojeg je Jakov usnio san nazivao se Luz,
što na hebrejskom znači i badem, prije
nego li ga je Jakov prozvao Betel. Znan-
stveno ime badema je Prunus amygdalus
i uvršten je u veliku porodicu Rosaceae
kojoj inače pripada sve naše koštuničavo
voće. Njegovi najbliži srodnici su trešnja,
višnja, šljiva, kajsija i breskva koje sve

nebiblijskog podrijetla. Onim zabranje-
nim rajskim plodom jabuku je proglasi-
la kasnija, srednjovjekovna pobožnost,
možda zbog široka značenja biblijskog
grecizma karpos (plod), a možda zbog
sličnosti njena latinskog imena malus i
riječi malum – zlo. No, unatoč ovoj in-
kriminaciji, jabuka je ostala stvarnim i
simboličnim domom čilosti i zdravlja
čemu ni anatomija ‘Adamove jabučice’
niti ijedan biblijski navod ne proturječe.
Mogranj ili nar (nikako šipak, jer je
to naziv za tip ploda nekih drugih vrsta
roda Rosa) nije ružičnjača, već se klasifi-
cira u udaljeniju botaničku porodicu Pu-
nicaceae. Znanstveno mu je ime Punica
granatum i spominje se čak sedamnaest
puta u Starom zavjetu, uvijek kao sim-
bol plodnosti. Jedna je od biljaka kojima
obiluje Obećana zemlja. I mogranju, kao
i bademu, jedemo samo sjemenke jer mu
je usplođe gorko i škodljivo. U njegovu
starom znanstvenom imenu Malum pu-
nicum, punska jabuka, očuvano je sjeća-
Svitanje ○ 3
nje na sjevernoafričku putanju prispijeća
ove inače srednjoazijske vrste u Europu.
Trag toga sjećanja ostao je u imenu za
mogranj u nekim europskim jezicima:
tal. melograno, njem. apfelgranate i engl.
pomegranate. Osim redaka u Knjigama
o kraljevima i Ljetopisima, mogranju
su, poradi rumenila i mnoštva sjemenki,
posvećeni najslikovitiji stihovi u Pjesmi
nad pjesmama.
Promislimo li koliko se naša sklo-
nost simbolizmu oslanja na botaničku
stvarnost, shvatit ćemo zašto su se ova
tri stabla našla na istom poljcu. Nisu li
prvi Božji darovi zemlji: darovi života,
plodnosti i obilja, našem duhovnom vidu
upravo najzornije predočeni sočnim plo-
dom jabuke i snagom rasta šćućurenoj u
majušnim sjemenkama?
Pa ipak će nam puninu simbolike
sjemenja otkriti tek male i neugledne ze-
ljaste biljke kad niknu u nekom od idu-
ćih brojeva Svitanja.
 4 ○ Svitanje
P O D RI JETLO I DOL A Z AK HRVATA
S
vaki narod ima svoje uspomene i povi-
jest. Nema naroda bez povijesti, kao što
nema ni razumna čovjeka bez uspome-
na. I kao što svaki čovjek rado priča o svojim
uspomenama, tako i svaki narod rado čita o
svojoj povijesti. Premda svi imamo svoju po-
vijest, ipak je malo naroda koji znaju svoje
podrijetlo i značenje svoga imena.
Odakle su Hrvati došli, gdje su obita-
vali, postoji više teorija, kao što je ‘’slaven-
ska’’, ‘’gotska’’, ‘’iranska’’, te ‘’teorija o au-
tohtonosti Hrvata’’. Od svih njih, iranska
je nekako najuvjerljivija i najpreciznija.
Iranska teorija govori da su Hrvati
podrijetlom iz Irana. Prema toj teoriji ime
Hrvat potječe iz južnog Afganistana, gdje je
pronađen natpis HARAHVAITI, koji seže
u prošlost oko 1000. g. pr. Kr., a oko 500.g.
pr. Kr. Potječe natpis iz Zapadnog Irana, a
glasi HARAHVATIŠ. Na području rijeke U 4. st. poslije Krista napuštaju po-
Dona na Azovskom moru, pronađene su dručje Dona, bježeći pred Hunima, te se
dvije ploče s natpisima na grčkom jeziku:
HORVATHOS i HOROATHOS (3. st. Pr.
Kr.). Da bi se dokazalo da su Hrvati stvarno
iz Irana, Nijemac Vasmer izvodi ime Hrvat
iz iranskog ‘’haurvator’’, što znači stočar
ili ‘’hu + urvatha = prijatelj’’. Tako i ruski
učenjak Vsevolod Miller piše da ime Hrvat
dolazi od iranske riječi ‘’Hour – va(t) u’’, a
označava sunčevu postelju. Zanimljivo je
spomenuti da su stari Hrvati po iranskom
načinu bojama označavali strane svijeta i ze-
malja. Tako je bijela boja označavala zapad;
crvena boja jug; zelena boja istok; crna boja
sjever. Odatle i potječu nazivi: Bijela ili Za-
padna Hrvatska, te Crvena ili Južna Hrvat-
ska. I svoj grb koji je imao 64 crvena i bijela
polja Hrvati su donijeli iz Irana. Važno je
spomenuti da i danas u sjeveroistočnom Ira-
nu postoji pokrajina koja se zove ‘’Hrvat’’.

nastanjuju na sjevernim padinama Kar-
pata i naseljavaju područje oko današ-
njeg Krakowa i gornjeg toka rijeke Visle.
Budući da žive među slavenima, počinju
se slavenizirati, te poprimaju njihov je-
zik, vjeru i običaje. Tu formiraju drža-
vu, Bijelu Hrvatsku sa sjedištem u gradu
Chordadu, današnjem Krakowu, te se ta
država održava do 11. stoljeća. Da su ži-
vjeli na ovim područjima potvrđuje car
Konstantin Porfirogenet polovicom 10.
st., te arapski putopisac Al-Masudi 943.,
nabrajajući slavenske narode u Europi,
govori za Hrvate:’’Ovaj je narod najljepši
uzrastom, najbrojniji i najhrabriji među
Slavenima.’’
Veći dio Hrvata krajem 6. i počet-
kom 7. st. seli iz Bijele Hrvatske, te dolaze
u današnju domovinu, a o tom događaju
svjedoče: Toma Arhiđakon u djelu Histo-
ria Salonitana, te već spomenuti Konstan-
tin Porfirogenet u svom djelu De admini-
strando imperio (O upravljanju carstvom)
govori da su došli na poziv bizantskog cara
K r b avs ka b it ka 1 4 9 3 .
Područje podno grada Udbine poznato
je po krbavskoj bitci u kojoj su Turci porazili
hrvatsko plemstvo. Očevidac toga događaja
iz prošlosti je bio biskup Divnić, koji svje-
doči: “U onaj jedan dan na tijesnom prostoru
trinaest tisuća ljudi bilo je što zarobljeno, što
ubijeno. Po putovima, na sve strane, leži vrlo
mnogo ukočenih tjelesa što ih razdiru vuci...i
ostale zvijeri, a nema nikoga da ih pokopa.
Tko da ispripovjedi poraz onoga dana, tko
da ispriča onu propast!? Samog bana baciše u
Svitanje ○ 5
Heraklija I. (610.-641.). Da bi se obranio
od Avara koji su ugrozili i sam Carigrad,
potražio je saveznike u avarskom sjever-
nom neprijatelju, u Bijeloj Hrvatskoj.
Hrvati su se odazvali, a predvodili su ih
petero braće: Kluk, Lobel, Muhlo, Kose-
nac i Hrvat, te dvije sestre Tuga i Buga.
Porazivši Avare, velik broj Hrvata se na-
stanjuje na području između rijeke Save
i Jadranskog mora, te od Raše u Istri do
rijeke Vrbasa, Bosne i Cetine, a manji broj
u pokrajinama kao što su: Paganija (Nere-
tvanska kneževina), kraj između Cetine i
Neretve, Hum ili Zahumlje, od Neretve
do Dubrovnika, Travunja ili Travunija, od
Dubrovnika do Boke Kotorske, te Duklja
od Boke do Albanije. Naselivši se na ovim
područjima Hrvati stvaraju dvije jake
kneževine: primorsku, između mora i pla-
nine Gvozda, i panonsku, između planine
Gvozda i rijeke Drave. Osim njih bile su
i druge manje koje smo već spomenuli.
Tako Hrvati od tog vremena ostaju na
ovim podučjima sve do danas.
 6 ○ Svitanje
okove, a njegovu sinu, također vrlo hrabrom mačkog, cara Maksimilijana, uputilo poruku i
vojniku, pred očima oca odrubiše glavu i to- vapaj za pomoć kršćanskoj Europi. Europa je
plom krvlju jedinca sina poprskaše očevo lice. I obećavala pomoć i solidarnost, ali ta je pomoć
koliko god je jadnik prisiljen bio uzeti hranu, stizala mnogo puta prekasno i nikada u po-
toliko mu puta na stol mjesto zdjele stavljahu trebnoj mjeri. Završimo ovaj osvrt na prošlost
na tanjur glavu ljubljena sina....” koja je zadesila Hrvatsku na Krbavskom po-
U tom je boju poginulo oko deset ti- lju mislima pretočenim u latinske stihove ve-
suća ljudi, a mnogo ih je bilo zarobljeno. likoga hrvatskoga humanista i pjesnika Ivana
Tu su poginuli mnogi hrvatski plemići, Česmičkog, (Janus Panonnius, 1434-1472.)
svećenici i redovnici. Poginuo je knez Ivan čije ime nosi jedno od najvećih i najugledni-
Frankopan, a Nikola Frankopan je bio za- jih današnjih mađarskih sveučilišta, u Pečuhu:
robljen. Poginuo je knez Karlo Krbavski i Nema (nikog) pod kapom nebeskom, tko
mladi vitez Juraj Vlatković. misli da pritekne u pomoć mojoj stvari. Tko li
Hrvatska zbog krbavskog poraza nije će ovoj nevoljnoj (hrvatskoj) zemlji pomoći....
pala ni propala! Istina je, što je zapisao kroničar Što Francuska spava ili Španjolska, ništa
Tomašić, da je krbavski poraz bio početkom mi nije čudno: Naravno, ni jednoj ni drugoj
“rasapa Hrvatskoga Kraljevstva”, ali nije istinaopasnost ne prijeti bliska. Niti pomisliti smi-
što je izrekao mletački poslanik A. Fabregues, jem da će mi nešto pomoći Englezi, koji su, u
poslavši iz Senja pismo papi Aleksandru VI., zaklonu, daleki ih odvaja ocean. I sama Nje-
da je “s ovom domovinom gotovo”. mačka, zar je imalo pritekla u pomoć, iako je,
Hrvatska se pribrala, okupila se i u sto- o teško meni, s kraljevstvom spojena mojim....
godišnjem ratu protiv turskih osvajača op- Francuska spava, Španjolska za Krista
stala je na zemljopisnoj karti Europe, makar baš ne mari, Engleska propada od pobune
kao “ostatci ostataka nekadašnjega slavnoga velikaša. A susjedna Njemačka u besciljnom
kraljevstva”. Hrvatsko plemstvo sabralo se zborovanju vrijeme trati, Italija se i dalje
već iduće 1494. godine na Sabor u Bihaću i svojom trgovinom bavi. (...)
odatle je 10. travnja preko pape i vladara nje- Bilo da nam stigne velika po-
moć il’ sitnica neka, Mi ćemo ipak
svomu domu i vjeri ostati vjerni.”
Povijest se, čini se, na mnogo
načina ponavlja u mnogim slično-
stima i poukama. Upravo u vrije-
me Krbavske bitke razvija se misao
o hrvatskoj državi, a potvrda tome
su i pojava hrvatskog grba i zasta-
ve. Mnoga stradanja postala su po-
četak novih nadanja. Ta pouka je
uvijek aktualna. I danas!
 Svitanje ○ 7

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini

Crkva na Udbini je posvećena svim i Drugom svjetskom ratu. Spomenimo

mučenicima koji su stradali boreći se «Za neke: Mirko Derenčin, Petar Berislavić,
krst časni i slobodu zlatnu». Možemo ih Petar Kružić, Nikola Šubić Zrinski, Fran
ovako podijeliti: Krsto Frankopan i Petar Zrinski, Eugen
1. Mučenici Crkve sve od sv. Ve- Kvaternik, Stjepan Radić i brojni stra-
nancija (+259.) do Alojzija Stepinca dalnici u oba svjetska rata i u Domovin-
(+1960.). Njima će biti posvećen bogo- skom ratu.
služni prostor jer su prvi postavili teme- 3. Mučenici koji su na ovim pro-
lje hrvatskom kršćanstvu i na taj način storima nevini trpjeli i umrli od nasilja i
utjecali na formiranje hrvatskog kršćan- terora, a najviše u ratnim operacijama, u
skog identiteta. logorima ( Jasenovac) i zatvorima (Gra-
2. Brojni mučenici za vjeru na na- diška, Lepoglava), a ne mali broj stradao
šem prostoru koji nisu proglašeni, ali je i poslije Drugog svjetskog rata. Stra-
postoji predaja i svjedočanstvo o njiho- davali su zbog pripadnosti nekom naro-
voj mučeničkoj smrti, kao npr. mučenici du, vjerskoj ili ideološkoj skupini.
iz vremena turske okupacije, u obrani Svi se oni mogu svrstati u jednu sku-
svoje zemlje i svojih ognjišta u Prvom pinu kao ‘’Branitelji narodne slobode’’.
 8 ○ Svitanje

HODOČAŠĆE NA UDBINU ZA
BLAGOSLOV CRKVE HRVATSKIH MUČENIKA
Piše: Mladen Galić
U subotu 11.rujna 2010. krenuli smo
na hodočašće u Udbinu povodom blago-
slova crkve Hrvatskih mučenika. Na ho-
dočašće smo krenuli autobusom zajedno
s udrugom Zatočenika srpskih koncen-
tracijskih logora iz Splita pod vodstvom
našeg kapelana don Ante Prnjaka. Kao
i obično putem smo uz molitvu krunice
pjevali duhovne i domoljubne pjesme.
Tijekom vožnje smo slušali svjedočanstva
hrvatskih branitelja o ratu i zatočeništvu Biskup Mile Bogović na početku je
u srpskim koncentracijskim logorima. izrazio zadovoljstvo završetkom radova
Kada smo stigli u Udbinu, malo ličko na crkvi Hrvatskih mučenika, memori-
mjesto, dočekalo nas je prelijepo zdanje jalnom obilježju nacionalnog karaktera,
crkve Hrvatskih mučenika iznad Krbav- što je i razlog da se nije išlo u moderne
skog polja. Misno slavlje koje je predvo- proboje sakralnog graditeljstva. Cilj je bio
dio kardinal Vinko Puljić započelo je u da projekt bude izraz vjere i kulture i da
11 sati uz koncelebraciju velikog broja nas povezuje s našim korijenima. Crkva
uključuje muzej i knjižnicu u kojoj je već
biskupa, svećenika iz Hrvatske, Bosne i
donacija biblioteke Kaje Pereković. Crkva
Hercegovine i drugih država. Svetoj misi
nalikuje tvrđavi što ukazuje na branitelj-
je prisustvovalo mnoštvo vjernika (oko
ski karakter naše povijesti, a graditeljski
15000) iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i
predložak po uzoru na crkvu sv. Križa u
Hercegovine i drugih europskih država. Ninu ukazuje da baštinimo i dio bizan-
tinske umjetnosti. Uslijedio je simbolički
čin uručenja ključa biskupu Bogoviću od
strane predstavnika graditelja Konstruk-
tora nakon čega je biskup Bogović blago-
slovio unutrašnjost crkve.
Kardinal Vinko Puljić u propovijedi
je nakon pozdrava i čestitki biskupu Bo-
goviću ovu spomen crkvu istaknuo kao
najbolji način čuvanja sjećanja na naše
pretke jer, kako je rekao, postoji opasnost
 Svitanje ○ 9
da polako zaboravimo svoje korijene. nom baštinom i vjerskim nasljeđem. Ne
Ova crkva želi probuditi svijet i stvori- dozvolimo da nas se naši preci stide!
ti odgovornost za one koji su dali život
Biskup Bogović je na kraju pozvao
za “krst časni i slobodu zlatnu”, među
Crkvu i državu da prevladaju moralnu
kojima prednjače naši mučenici Nikola
recesiju te da svim pokojnima koji su po-
Tavelić, Marko Križevčanin i Alojzije
sljednjih godina pronađeni u raznim ja-
Stepinac. Kardinal Puljić je napomenuo
mama izgrade zajedničko grobište. Isus je
da i nismo baš narod koji zna vrednovati
umirući na križu s pouzdanjem svoj duh
svoje velikane, a Crkva hrvatskih muče-
predao Ocu. Pod križem crkve Hrvatskih
nika bi nas trebala podsjetiti na slavnu
hrvatsku povijest. Ta će crkva pomoći da mučenika prisjetili smo se te važne lekcije
pamtimo i one koji nisu proglašeni mu- pouzdanja u Boga.
čenicima, a dali su svoje živote za svoju Nakon završetka misnog slavlja u
domovinu i narod. Njih je čitava pleja- kulturno umjetničkom programu mo-
da, od turskih vremena preko „osloba- gli smo vidjeti nastupe raznih kulturno
đanja” nakon Drugog svjetskog rata pa umjetničkih društava iz raznih krajeva
do Domovinskog rata. Kardinal Puljić je gdje žive Hrvati. Krenuli smo u Split raz-
izrazio želju da ovo mjesto bude svetište mišljajući o nadbiskupovim riječima. Na
zahvalnosti i učionica povijesti. “Zašto povratku smo u okolici Stankovaca imali
imamo u sebi tako malo kršćanske rado- odmor uz okrijepu. U Split smo došli u
sti, sumorno i tmurno lice? Ne budimo večernjim satima.
ljudi mržnje već ljudi ljubavi. Ponekad se
moramo zacrvenjeti kada vidimo koliko Za nas Hrvate crkva Hrvatskih mu-
je mržnje u nas katolika. Pođimo u ško- čenika na Udbini treba biti mjesto gdje
lu križa i učimo ljubiti. Tko to ne radi, ćemo odavati počast i iskazivati zahval-
promašio je život. Ponašajmo se tako da nost svim našim mučenicima koji su po-
se naši sveci ne stide svojih potomaka!” ložili svoje živote za svoj narod i svoju
rekao je kardinal u homiliji. Domovinu, a nadasve koji su ostali vjer-
ni Bogu.
Udbinu smo napustili s osjećajem
nutarnjeg mira. Odali smo dužno pošto-
vanje onima koji su nam u baštinu ostavili
vjeru, hrvatsko ime, kulturu, jezik i ovu
grudu. Ovdje smo učili čitati knjigu života
na kojoj su oni položili ispit, a to je knjiga
Kristova križa. Tu poruku želimo preni-
jeti budućim pokoljenjima. Ne smijemo
se osjećati manje vrijednima pred velikim
silama i bogatim moćnicima. Trebamo im
biti partneri i upoznati ih s našom kultur-
10 ○ Svitanje
Face 2 face
U stajem ujutro, teturam po stanu, zapinjem
o cipele u hodniku i hitam do prozora. Ali
ne onog na kojeg vi mislite, ne zanima me kakvo
je vrijeme vani. Pa u Zagrebu sam ili je sivo ili ta-
mno sivo, druge nema. Jurim mom virtualnom
prozoru, palim računalo i tipkam slova koja su
mi se već odavno urezala u moždane vijuge www.
facebook.com*. Zvuči harmonično ?!
Pravim si prvu kavu i čekam, nestrpljivo
čekam da vidim ima li koja nova «notifikacija»
ili poruka na mom «wall-u». Tješim sama sebe.
Onako realno kao prava, mlada intelektualka
odgovorno tvrdim da je to samo moj svakod-
nevni ritual. Poput jutarnje kave ili prvih dnev-
nih novina, moj osobni mali gušt. No radi li se
uistinu samo o bezazlenoj navici ili ja postajem
marioneta u rukama internetskog manipulatora?
Gdje je granica između zdravo razumske zabave
i ovisnosti?
Osobno Facebook i slične internetske stra-
nice gledam iz nekoliko kutova. Pošto sam po
prirodi optimist, krećem iz pozitivnog kuta. Gle-
dajući s te strane, Facebook je izvrstan. Samo za
nekoliko minuta u kontaktu ste s vama dragim
ljudima. Za svoje virtualne prijatelje imate ljude
koje godinama niste vidjeli, koji su s vama dijelili
osnovnoškolsku klupu, a sada žive u Švedskoj i
baš je fora što tu i tamo možete porazgovarati
s njima, pogledati njihove fotografije, vidjeti
kako žive i kako su. Ili jedan dan se ulogirate i
u prikačenim slikama ugledate fotografiju vas i
vaših frendica s nekog izleta iz ‘98 i vrištite od
smijeha kad vidite kako ste izgledali prije deset
godina i kakvu ste modu tada furali. To je taj do-
bri duh Facebooka, povezivanje ljudi bilo kad i
bilo gdje.
No što se događa kad netko naruši vaše
«internetsko» povjerenje, koristi vaše fotke ili vaš
identitet onako kako ne bi trebao? Sami smo si
krivi jer ipak je priključivanje na Face bila samo
naša odluka. Samovoljno smo svoju intimu po-
klonili ostatku svijeta. Virtualni svijet vam je
Divlji zapad i nitko ne odgovara što su, u tom
neukroćenom svijetu, vaša temeljna ljudska pra-
va ponekad ili vrlo često otuđena. Sve što je vaše,
dostupno je svima i može se zloupotrijebiti raz-
bijanjem samo jedne lozinke. Postavlja se mili-
jun etičkih i moralnih pitanja. No ni u stvarnom
svijetu u kojem živimo ista nisu odgovorena pa
tko da onda odgovora za virtualni svijet.
Osim ovakve zloupotrebe u posljednjem
dijelu svog teksta natuknut ću po meni krucija-
lan problem vezan u Facebook, a to je ovisnost
mladih o istom. Čestim konzumiranjem Face-
booka neke bitne stavke međuljudskih odnosa
gube na vrijednosti. Nekada davno komunika-

cija je posjedovala nekakvu višu razinu. Ovo sad
zvuči filozofski, ali je u principu jako jednostav-
no. Da, komunikacija je bila bolja jer bi svi sjedi-
li na klupici i ćakulali, istresli dušu, tračali i onda
fino pošli svojoj kući nakon druženja. A sada je
sve izgubilo svoj smisao, klupice ne postoje, već
pošaljemo sms prijateljici da se u osam konektira
na net pa ćemo se malo dopisivati. Mladi ljudi
gube sposobnost zdrave komunikacije, otuđuju
se i postaju robovi tastature. No tko na to može
Face Book
Pišu: Anamarija Bašić i Anita Radmilo
Facebook je internetska društvena
mreža koju je 2004. godine osnovao Mark
Zuckerberg. U svojim počecima, Facebook
je bio namijenjen samo studentima sveu-
čilišta na Harvardu kasnije, mnoga druga
sveučilišta, srednje škole i velike kompanije
diljem svijeta priključile su se mreži.
Prema riječima osnivača, Facebook je
zamišljen tako da se putem interneta povežu
oni ljudi koji se već poznaju u stvarnom ži-
votu. Mnogi koriste Facebook upravo kako
bi ostali u kontaktu sa svojim prijateljima ili
rodbinom, naročito onima koji su im fizički
daleko. Dobra strana Facebooka je i ta što
imamo pregledno sve kontakte na jednom
mjestu te možemo s lakoćom chat-ati, slati
e-mail-ove, razmjenjivati informacije iako
bi se to sve moglo zamijeniti s mnoštvom
drugih servisa koji su nam danas ponuđeni
na internetu.
Jedna od loših strana jest ta da njime
gubimo svoju intimnost. Stavljanje raznih
privatnih slika, videa, objavljivanje svakod-
nevnih “statusa” o tome kako se osjećamo,
kuda se krećemo i sl., te informacija o sebi
općenito može biti opasno tj. zloupotri-
jebljeno, a da toga često nismo ni svjesni.
Svitanje ○ 11
utjecati? Roditelji, škola i profesori…? Pitanje
ostaje neodgovoreno. Mislim da je stvar otišla
predaleko. Stvaramo novu generaciju u čijem
svijetu staromodni principi gube vrijednost.
Pitanje je što napraviti. Ostaviti da sve ide
svojim tokom ili zamoliti HEP da prekine do-
tok električne energije pa da se svi skupa vratimo
nekim iskonskim i temeljnim oblicima ljudskog
ponašanja, face to face razgovoru?
Najveća meta tzv. “hakera” su upravo djeca
čiji roditelji najčešće ne znaju što im dijete
radi na računalu. Osim toga Facebook iza-
ziva ovisnost, posebice kod mladih. Velikom
postotku adolescenata sjedenje za fejsom
odrazilo se na zdravlje (depresija, anksio-
zna oboljenja, fizički problemi...) kao i na
uspjeh u školi jer se puno vremena utroši
za računalom pa ne ostane dovoljno vreme-
na za učenje i ispunjavanje drugih školskih
obveza. Velika negativnost ove društvene
mreže jest i ta da većina korisnika „bježi“ iz
stvarnog života u virtualni koji im on pruža.
Facebook je na neki način postao i mjerilo
vrijednosti pojedinca. Ako imaš fejs onda
si u trendu tj.moderan, za razliku od onih
koji ga nemaju i koji se smatraju zaostalim.
Osim toga “skupljanje” tisuće “prijatelja” na
ovoj mreži postala je svakodnevica mnogih.
Da bi se zaštitili od navedenih loših
utjecaja, a i mnogih drugih negativnosti koje
sa sobom nosi korištenje Facebooka, rodite-
lji bi trebali više pažnje posvetiti razgovoru
s djecom i ukazivanju opasnosti korištenja
Facebooka, te kontrolirati što njihova djeca
rade za kompjuterom. Moramo shvatiti da
postoje mnogi drugi, korisniji načini kojima
bismo iskoristili svoje slobodno vrijeme.
12 ○ Svitanje
Kockanje
zabava ili
ovisnost?
Termin «ovisnost» donedavno se upo-
trebljavao za kemikalije kao što su alkohol,
droge ili nikotin. Istraživanja su pokazala da
i kockanje može prerasti u ovisnost u ko-
jem slučaju je osoba ovisna o aktivnosti koja
proizvodi iste učinke kao i droga. Ovisnik,
unatoč spoznaji o tome da mu kockanje do-
nosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvje-
rava sam sebe da će velikim dobitkom i po-
krivanjem dugova prekinuti s kockanjem.
Dok većina ljudi kocka da se opusti i
zabavi, za neke se ljude kockanje može pro-
mijeniti i razviti u problem. U širem smislu,
ovisničko ili patološko kockanje uzrokuje ra-
zaranje svih aspekata života: psiholoških, fizič-
kih, socijalnih i poslovnih; uništava obiteljske
veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja,
uništava integritet osobe. Ovisničko se kocka-
nje ponekad spominje i kao «skrivena bolest»,
jer ne postoje vidljivi fizički simptomi.
Većina ljudi nema predodžbu o tome
da kockanje vodi u ovisnost, a ovisnost u kri-
minal, razvod braka, samoubojstvo i druge
ovisnosti. Prema međunarodnoj klasifikaciji
bolesti, kockanje se tretira kao: kockanje i
klađenje koje proizlazi iz načina života; te
kao patološka sklonost kockanju koja je
definirana kao poremećaj nagona i navika
koje se kompulzivno i opetovano ponavlja-
ju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu
socijalnih, radnih, materijalnih, obiteljskih,
zdravstvenih i etičkih vrijednosti.
Problematični (patološki) kockar ne
može odoljeti kockanju bez obzira na to gubi
li ili dobiva. Ako gubi, kocka da bi vratio iz-
gubljeno, a ako dobiva, kocka i dalje uvje-
ren da ima sreće. Na kockanje troši sve više
vremena i novca, gubi zanimanje za druge
aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju,
zanemaruje obaveze na poslu i u obitelji. Još
uvijek smatra da može kontrolirati nagon za
kockanjem, pokušavajući da smanji ili pre-
stane s kockanjem, a zbog stresa, dolazi do
sukoba sa članovima obitelji i bližnjima jer

osjeća nemir i razdražljivost te se ponovno vraća kocka-
nju. Počinje posuđivati novac za kockanje i zaduživati
se. Kako bi pokrio dugove ulazi u kriminalne aktivno-
sti, razne prijevare, pronevjere, krađe, pljačke. Počinje
osjećati sram, kajanje, ima grižnju savjesti zbog onoga
što čini supruzi i djeci. Zbog otuđenja od obitelji i pri-
jatelja, situacija se čini bezizlaznom, slijedi razvod, oda-
vanje drugim porocima kao što su alkohol ili droga,
što kockara dovodi do emocionalnog sloma. Kockar ne
vidi izlaz iz svoje situacije, a podaci govore da čak 20%
patoloških kockara pokuša samoubojstvo. Kockari do-
laze iz svih društvenih slojeva.
Prema podacima Ministarstva financija tijekom
2006., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva,
građani Hrvatske su u kladionicama uplatili 412,6
milijuna kuna.
Što Biblija kaže o kockanju? Je li kockanje grijeh?
Kockanje se može definirati kao »riskiranje novca u po-
kušaju da se isti umnoži na nečemu gdje su male šanse
za dobitak«. Biblija konkretno ne osuđuje kockanje,
klađenje ili lutriju. Biblija nas, međutim, upozorava da
se držimo dalje od ljubavi prema novcu (1 Tim 6,10;
Heb 13,5). Pismo nas također ohrabruje da se držimo
dalje od pokušaja »brzoga bogaćenja« (Izr 13,11; 23,5;
Prop 5,10). Kockanje se definitivno usredotočava na
ljubav prema novcu i neporecivo iskušava ljude.
Iako Biblija ne spominje izričito kockanje, ona
spominje igre na »sreću«. Kao primjer, u Levitskom
zakoniku koristilo se bacanje kocke da bi se napra-
vio izbor između žrtvenog jarca i jarca koji se puštao
u pustinju. Jošua je bacao kocke da odredi dijelove
zemlje za različita plemena. Nehemija je bacao koc-
ke da odredi tko će živjeti unutar zidova Jeruzalema,
a tko neće. Apostoli su bacali kocku da odrede za-
mjenu za Judu. Izreke 16,33 kažu: »Ždrijeb se baca
u krilo, ali je od Gospodina sve što izlazi«. Nigdje se
u Bibliji kockanje ili »sreća« nisu koristili za zabavu
niti su predstavljeni kao prihvatljiva praksa za Božje
sljedbenike.
Svitanje ○ 13
U današnje vrijeme računalo je stvar
koju vjerojatno svaka kuća ima, ne-
ophodno je u modernom životu, iako
ima svojih mana i vrlina. Po mom
mišljenju ono je u svojoj suštini vrlo
korisno i daje nam poboljšano i jef-
tinije komuniciranje, te jednostavniji
i lakši rad. Ali kao i kod svake druge
stvari tako i kod ove svakako treba
imati granica.
Jer - učestalo korištenje računala i
Interneta može dovesti do ovisnosti, i
sam sam vidio neke ljude ovisne o ra-
čunalima, Internetu i igricama. To je
jedna mračna strana računala, iako
kažu da su štetni zbog velike radija-
cije, mislim da mnogi pa tako i ja ne
shvaćaju to ozbiljno.
Lijepo je da kad je vani ružno vrijeme
možemo komunicirati i zabavljati se
sa svojim prijateljima preko raznih
društvenih mreža od kojih je najza-
stupljeniji facebook. Također dvojbena
je stvar upoznavanje novih ljudi na toj
mreži jer nam se uvijek netko može
lažno predstaviti i ugroziti našu sigur-
nost, zato treba biti stalno na oprezu.
Igre na računalu su također jedna lije-
pa funkcija koja nam daje mogućnost
za razbibrigu i zabavu. Mislim da nije
to toliko loše da odemo u svijet igrica,
ali ne da i život pretvorimo u igru tj.
da nam je jedina zanimacija računalo.
Od ovoga svega ja radije biram stvarni
svijet i stvarne prijatelje.
Marin Rubić
14 ○ Svitanje

K ao što je poznato, stanovnici našeg

kotara su oduvijek bili usko vezani uz
Hajduk. Različite generacije zajedno su po-
hodile utakmice voljenog kluba, putovali na
utakmice u Hrvatskoj i inozemstvu. Skupina
entuzijasta došla je na ideju osnivanja Udruge
navijača Hajduka (UNH) Torcida Pujanke.
Nakon početnih problema i iznalaže-
nja prostora (skloništa u zgradi Tijardoviće-
va 6-8) udruga je zaživjela na dan utakmice
Hajduk - Anderlecht 29.10.2010. Organiza-
cijom UNH Torcida Pujanke stvorena je bo-
lja kohezija između Torcide kao krovne orga-
nizacije i njenih podružnica. Sve to rezultira
spektakularnim koreografijama i navijanjem
koje protivničke momčadi ostavlja bez daha.
Prostorije udruge su svakodnevno otvo-
rene te se u njima obavljaju razne aktivnosti.
Udruga trenutno broji preko stotinu članova
te okuplja ljude različitih generacija. Premda
bi voljeli da se broj članova višestruko poveća,
valja napomenuti da je svatko dobrodošao u
prostorije udruge, neovisno bio on član ili ne.
• Djelovanje
Po prvi puta na prostorima našega

POVIJEST TORCIDE
Hajdukova navijačka skupina proslavila je 28. listopada 2010., 60.
rođendan od kada je nakon prvenstvene utakmice protiv Crvene
Zvezde na trgu u centru Splita, popularnoj Pjaci, osnovana “Najsta-
rija navijačka skupina u Europi”.
Ime su si nadjenuli po brazilskom slengu za navijača, jer osim što je
cijeli svijet tada bio opijen brazilskim nogometom, navijače se dojmio i
show koji su na tribinama radili navijači koji su pratili Selecao.
Torcidu su osnovali splitski studenti ekonomije i strojarstva na
školovanju u Zagrebu. Osim, naravno, u Splitu i Dalmaciji, navijači Hajduka organizirani su u svim krajevima Hrvatske,
ali i u BiH, Sloveniji, kao i u “iseljenoj Hrvatskoj”.
Koliko Torcida znači Hajduku, jasno je svakome, pa makar i onom koga nogomet ne zanima ili ga uopće ne podnosi, a došao
je na Poljud kada je derbi ili europska utakmica. Ugođaj koji navijači Hajduka stvaraju na “Poljudskoj ljepotici”, audiovizu-
alna je scena koja se garantirano ureže u sjećanje. Priznaju to i suparnički navijači, igrači, treneri i čelnici klubova.
Osim što je bila prva organizirana navijačka skupina na ovim prostorima i šire, Torcida je na navijačku scenu bivše države
uvela danas sveprisutne rekvizite, kao što su baklje, bacanje papirića ili krajem 80-ih iznimno popularno nošenje naopačke
(na narančastu stranu) okrenute spitfire jakne.
Kako je bila prva osnovana, Torcida je isto tako bila i prva zabranjena zbog, kako su tadašnje vlasti znale komentirati,
“opasnosti utjecaja na omladinu”. Kada je 70-ih stasala najjača generacija Hajduka, krenula su i prva organizirana
gostovanja, s kojima je, naravno, nastavila i reformirana Torcida početkom i naročito sredinom 80-ih i od tada ustvari
kreće nova “era” ove navijačke skupine.

kotara, u organizaciji UNH Torcida Pujan-
ke, održano je dobrovoljno darivanje krvi.
Akcija je bila uspješna unatoč tome što je
zbog zdravstvenih razloga određen broj lju-
di bio u nemogućnosti pristupiti doniranju.
Akciju planiramo učiniti tradicionalnom
te se nadamo što većem odazivu građana u
budućnosti. Po završetku akcije pripadnici
udruge krenuli su na gostujuću utakmicu
kod Cibalije u Vinkovce. Potom su posjetili
,,Grad heroj”- Vukovar. Uz molitve i upalje-
ne svijeće položen je vijenac na memorijal-
nom groblju.
U pripremi je i humanitarna akcija ko-
jom će se prikupljenim sredstvima od čla-
nova udruge potpomoći obiteljima slabijeg
imovinskog stanja tako da se i njima ovo
predbožićno vrijeme učini ljepšim.
Ove godine, na dan osnutka navijač-
ke skupine Torcida (28. listopada) članovi
UNH Torcide Pujanke prisustvovali su eu-
haristijskom slavlju. Svetu misu za poginule
pripadnike Torcide u Domovinskom ratu
je predvodio naš novi kapelan don Ante
Svitanje ○ 15
Prnjak. Emotivno je bilo po završetku sv.
Mise kada se zapjevala popularna pjesma
,,Kada umrem umotan u bilo”. Tek rijet-
ki nisu pustili koju suzu. Nakon toga se u
prostorijama udruge pristupilo blagoslovu
spomen ploče svim poginulim pripadnici-
ma Torcide Pujanke koji su svoj život utkali
u slobodu Hrvatske. Mora se napomenuti
da je pritom,na oduševljenje svih prisutnih,
pročitano pismo Rine Ivančić, majke pogi-
nuloga Damira Ivančića - Pucka.
• 100 god Hajduka
Poznato je da 2011. godine HNK Haj-
duk slavi stogodišnicu postojanja. Povodom
tog jubileja UNH Torcida Pujanke planira
organizirati proslavu uz prigodni program.
Nadamo se da ćete uveličati ovu ceremoni-
ju. Također će biti organizirano putovanje
u Prag gdje će se u povijesnoj pivnici ,,Kod
Fleka” održati velika fešta.
Želimo svima iskazati zahvalnost na ve-
likoj podršci te se nadamo vašem razumijeva-
nju u našem daljnjem radu.
16 ○ Svitanje
Posljednjih nekoliko godina sve je veći broj grafita tj.
murala koji oslikavaju zidove naših ulica i zgrada, a na-
stali su voljom i trudom navijača Hajduka. Ti su murali,
što je i normalno, posvećeni Hajduku, Torcidi i Splitu, ali
neki od njih su nastali i u čast onima koji su dali živote za
Hrvatsku, te one koji su na neki način zadužili naš grad.
Tako po našem gradu možemo naći i murale posvećene
našem gradu heroju Vukovaru, poginulim braniteljima,
četvrtoj brigadi, Borisu i Dinu Dvorniku...
I dok smo do prije nekoliko godina na zidovima nalazili
grafite i natpise bez imalo smisla i ukusa, ovi navijač-
ki murali i grafiti su prava mala umjetnička djela koja
uljepšavaju grad i pokazuju njegovu specifičnu dušu.
Uz poruke ispisane na zidovima naših ulica, navijači
uz standardne transparente na sjevernoj tribini ima-
ju običaj ispisati i prigodne poruke, kojima ukazuju
na stanje u klubu, gradu i državi, ili kakvu zahvalu
preminulim navijačima. Ipak najljepše su poruke koje
možemo vidjeti kada se obilježava kakva godišnjica.
Tako su najupečatljivije poruke za Vukovar, Škabrnju
i ostale ratom nastradale djelove Hrvatske, te za pogi-
nule vatrogasce na Kornatima. I dok neki to zaborav-
ljaju, Torcida pokazuje kako treba cijeniti i poštovati
one koji su dali živote za našu slobodu.
 Svitanje ○ 17

Misa za Torcidu
D ana 28. listopada, na 60. obljetni-
cu osnutka Torcide, služena je sveta
misa za pripadnike Torcide koji su položili
ća, pripadnika Torcide koji je dao život za
domovinu, a ploču i prostorije je tom pri-
godom don Ante i blagoslovio. Nakon toga
živote za Hrvatsku. Tom prigodom na misi je upriličen i prigodni domjenak za članove
se okupilo 50-ak članova UNH Torcida udruge i njihove goste. Nadamo se da će
Pujanke kako bi odali počast poginulima, ova misa zadušnica postati tradicionalna, u
a misu je služio naš novi župni vikar don kojoj će sudjelovati svi naši župljani.
Ante Prnjak. Nakon misnog slavlja u pro-
storijama udruge, u Tijardovićevoj ulici,
otkrivena je spomen ploča poginulim pri-
padnicima Torcide Pujanke. Ploču su ot-
krili u ime udruge njen predsjednik David
Mustapić, u ime veterana domovinskog rata
Jakov Čolak, te u ime roditelja poginulih u
ratu Stanislav Ivančić, otac Damira Ivanči-

O p r o š ta j od don D av o r a
Nekako je prebrzo prošlo ovih pet godina.
Kroz ovo vrijeme bili ste uz nas župljane, a neka-
ko svojim su vas najviše doživljavali mladi i djeca.
Svete mise, župni i školski vjeronauci, pro-
be, zborovi i predstave, izleti, hodočašća, nogo-
met i Svitanje i mnoge druge aktivnosti, čini
se kao da smo zajedno bili puno, puno duže.
Osobito će vas se sjećati oni koje ste pripre-
mali za prvu svetu pričest. I svi oni kojima ste
oduševljeno pokazivali kako treba slijediti Krista.
Dragi Bog neka Vas nagradi za sav trud i sve
dobro što ste učinili za našu župu na Pujankama.
Neka Bog blagoslovi Vas i novu župu koja
Vas čeka. A mi ćemo se radovati svakom susretu
s vama, bilo kod vas, bilo kod nas na Pujankama.
Hvala vam za sve. Vi ste nama darovali
svoje vrijeme i pokazivali kako slijediti put vje-
re, nade i ljubavi, a mi Vama darujemo uređaj
za zemaljsko snalaženje.
18 ○ Svitanje

INTERVJU S DON ANTOM PRNJAKOM

1. Gdje ste proveli
djetinjstvo?
Na Sućidru sam rođen i
tamo proveo cijelo svoje di-
jetinjstvo.
2. Zašto ste svećenik i kako
ste osjetili poziv?
To je najteže pitanje za
mene, budući da se radi o
pozivu, ne baš tako sva-
kidašnjem. Neki glas u
meni mi nije dao mira i
o čemu god mislio, uvijek
sam se vraćao na početak
i onu prvotnu misao, biti
svećenik. A svećenik sam, jer Bilo je
mislim da se mogu ostvariti kroz ovaj poziv i malo opuštenije nego li u malom sjemeni-
vjerujem da me je Bog pozvao. štu. U gimnaziji je bilo dinamičnije nego li
na fakultetu.
3. Kada ste to odlučili postati?
Nisam baš siguran, ali negdje u osnovnoj ško- 7. Kako ste se snašli u novoj župi na Pu-
li. Tada sam počeo o tome govoriti, mislim u jankama?
7. razredu. Prvi mjeseci su najteži, pa u kojoj god župi
4. Kako su vaši roditelji prihvatili vašu bio. A ja sam ih već tri promijenio, ovo mi
je treća, tako da mi nije baš lako svako malo
odluku da postanete svećenik?
se nanovo prilagođavati. Premda znam, što se
Sasvim mirno, kao da su to očekivali. Premda prije prilagodim, da će mi biti lakše i ljepše.
me majka pitala, da li znam što to znači za A to i nije baš tako jednostavno. Jer osim ra-
mene i moj život i čega se svega odričem. Ali zuma, čovjek ima i osjećaje. Tako da se još
sve u svemu prihvatili su moju odluku, s uvje- prilagođavam i snalazim.
renjem da znam što želim u životu.
8. U kojim ste sve župama službovali?
5. Jeste li bili u sjemeništu?
Kao svećenik prva župa mi je bila sv. Nikola
Jesam. Ali ne odmah. Prvu godinu sam bio – Metković, pa sv. Marko – Makarska, te sada
vanjski đak. Išao sam u gimnaziju, kao i ostali na Pujankama.
momci, koji nisu bili u sjemeništu. Tada nije
bilo cura u našoj gimnaziji. A onda sam u 9. Je li vam tamo bilo bolje nego kod nas?
drugoj godini prešao u sjemenište. Teško mi je na to pitanje odgovoriti, da ne
bih koga povrijedio, a i kratko sam ovdje da
6. Kako vam je bilo u bogosloviji?

bih na to mogao odgovoriti. Zato bih se suz-
držao, ali mogu reći, gdje god sam bio da mi
se svaka župa na svoj način urezala u sjećanje
i pamtim samo sretne dane, premda i nisu svi
takvi bili, da ne bih zvučalo pre idilično.
10. S kim vam je najlakše raditi (sa stari-
jima, mladima ili djecom) ?
Mislim da sa svima nađem zajednički jezik, ali
sam nekako bliži mladima, valjda zbog godina.
Ali sa svima je na svoj način interesantno, samo
se treba približiti i s djecom spustiti na njihov
nivo. Zagarantiran je uspijeh ako nikoga ne gle-
daš s visoka, nego pristupaš čovjeku s jednakim
dostojanstvom koje ima svatko od nas.
11. Imate li slobodnog vremena?
Imam. Svaki čovjek treba za sebe naći slobod-
nog vremena, da bi mogao normalno funkci-
onirati i zdravo se odnositi prema obvezama
koje ga čekaju.
12. Imate li brata ili sestru?
Imam jednoga brata, zove se Franko i on će,
ako Bog da, biti svećenik.
13. Vaš brat Franko zaredio se za đakona. 18. Gdje se vidite za pet, deset ili dvadeset
Kako ste to prihvatili vi i vaši roditelji?
godina?
Pa kada oba brata idu u svećenike, nije baš
zgodno za obitelj, to je jedan šok, gledajući
narav čovjekovu i očekivanja svakog roditelja
(imati unuke, nasljednike, itd.) Ali, bez obzi-
ra na svoja maštanja i očekivanja, prihvatili su
njegovu odluku, jer su oni začetnici njegova
života, odgojitelji, ali ne i upravitelji njegova
života. I meni i njemu su rekli, da im je naj-
bitnije da smo zadovoljni sa svojim životnim
odabirom i ako smo mi sretni da su i oni. A ja
sam uz brata i prijatelja, još dobio i kolegu.
14. Jeste li za vrijeme sjemeništa i bogo-
netko manje, a netko više. Poznam neke novi-
slovije razmišljali o promjeni zvanja?
Lagao bih kad bih rekao da nisam. Bilo je tu
nekakvih prevrtanja, ali nikada tako drastič-
nih da bi me poljuljala u mom odabiru.
Svitanje ○ 19
15. Da niste svećenik, što biste bili?
Gledajući s ovoga aspekta, iz ove kože, kad
bih morao odabrati nešto, a da nije svećeniš-
tvo, odabrao bih nešto jednostavno, nekakav
miran posao, bez velikoga stresa. Nedavno
sam rekao jednom komunalcu, da mu zavi-
dim na poslu. Ona trava koju kosi, nikako ga
ne može iznervirati, niti mu prigovarati.
16. Koje su vaše želje?
Mislim da mi je najveća želja, ostati zadovoljan
sa svojim pozivom. Kada je čovjeku i teže u ži-
votu, a zadovoljan je duboko u sebi, može sve
podnijeti. Zato pazite što želite u životu. Kat-
kada u neznanju želimo nešto što nije dobro
za nas same, a uvjereni smo da je to dobro.
17. Gdje biste najradije živjeli?
Ondje gdje me Bog želi. Vjerujem da me tre-
nutno želi ovdje na Pujankama. Takav mi je
poziv, da su Božje želje i moje želje. Mogu
ja maštati, ali ta mašta ne mora nikada biti
ostvarena. Nikada nisam maštao o Pujanka-
ma, ali to ne znači da mi ne može biti dobro.
Vidim se uskoro negdje na župi. A ove bih
brojeve smanjio.
19. Jeste li ikad bili zaljubljeni?
Mislim da sam još zaljubljen. A ako mislite na
neku osobu, curu, onda sam bio zaljubljen.
20. Koliko puta?
Mislim, samo jednom.
21. Volite li novinare?
Ne volim generalizirati. Svi smo mi ljudi, ali
nare koji su mi jako dragi, kao osobe i novinari,
a ima i onih koji mi se nimalo ne sviđaju.
Razgovarale: Anamarija Galić i Vlatka Maretić
20 ○ Svitanje
tre b a o proč ita ti k n ji g u “Svjetlo svijeta”?
atko
b i sv Papa Benedikt XVI. prošlo je
a š to ljeto u šestosatnom razgovoru s
Z njemačkim novinarom Peterom Seewal-
dom dotaknuo gotovo sve važnije teme današ-
njeg svijeta. Postavlja se pitanje zašto bi svatko tre-
bao pročitati taj razgovor objavljen u knjizi „Svjetlo
svijeta“?! Upravo stoga što je u knjizi objavljen raz-
govor sa Svetim Ocem, a Očeve riječi se ne propušta-
ju, zar ne?! Što nam to poručuje zabrinuti Otac?!
N emali broj onih koji pročitaju knjigu iznenadit će
se na što se sve osvrnuo Papa: na ozbiljne teme
koje se očituju u znakovima vremena, probleme u
Crkvi, goruća pitanja, ali i neke posve jednostavne
životne trenutke o kojima ga je pitao novinar, a koji
bi zanimali svakoga od nas, pitanja poput onih: ima
li papa novčanik, je li istina da mu radna soba izgle-
da isto kao i 1954. godine kad je kupio prvi radni
stol, stigne li viđati stare prijatelje, koristi li sobni
bicikl koji mu je postavio osobni liječnik, gleda li
televiziju itd.
P rogovorit će papa Benedikt i o svojim prethodni-
cima, na osobit način o Ivanu Pavlu II. uz kojeg
ga je vezalo ponajprije prijateljstvo, a za kojeg gaji
veliko poštovanje. O
njegovu pontifikatu
reći će kako je oso-
bito obilježen mu-
kom koju je pro-
življavao na kraju
života, a koja je
svjedočki ukazi-
vala na Kristovu
muku. Otkrit će
Benedikt XVI. i
kako se iznenadio
izborom za papu i
to u vrijeme kad se nadao da
će konačno moći odmoriti u mirovini. Na novinarovu
tvrdnju kako je on najmoćniji papa svih vremena, jer
Katolička Crkva nikada nije imala više vjernika, Be-
nedikt XVI. će reći kako je rasprostranjenost Crkve po
svem svijetu važna, ali kako papi ne daju moć brojevi.
S jedne je strane papina moć posve velika, a s druge
je on sasvim nemoćan čovjek. Upravo zbog goleme
odgovornosti koju nosi ova služba i poslanje Joseph
Ratzinger je i bio silno iznenađen izborom za Papu.
D anas osamdeset trogodišnjak i
u ovom razgovoru papa Bene-
dikt XVI. po tko zna koji put svjedoči
“Svjetlo svijeta”. Jesmo li spremni
potpaliti svoje “baklje” na ovom
“Svjetlu” sljedeći Papin primjer,
ne samo u vremenu Došašća kad
iz nedjelje u nedjelju palimo novo
svjetlo, već svaki dan, cijelu godinu
kako bi zaživjela nova evangeli-
zacija na koju Papa poziva, kako
bi se iznova osvijestili, kako bi
postali vidljivi i djelatni u društvu?!
Jelena Hrgović
 Misa
 
Torc
za
idu

Hodoča
šće
na Udb
inu
 


  
božićna ispovije
d
školske djece

Izlet u Nin 

 bilo je štogod
i za pojest

prodaja plodova
‘’male radionice’
’
  

  
kao što vidite ima
sve-
ga, pa navalite na
rode,
ima za svakoga

alandu
Mladi u Gard

 Još malo
Gardalanda...
 noj crkvi 
Jaslice u žup

a
Ministranti n
tu
zimskom izle
  

Pozdrav s visine 

Č OVJ E K I P R I RO DA
Piše: Martina Bulić
Č ovjek je dio prirode, s njom se na-
dopunjuje te bi trebali skladno ži-
vjeti. Svaki čovjekov iskorak protiv pri-
rode može značiti jedino samootuđenje.
Njihovo ponovno sjedinjenje jedina je
mogućnost za spas svijeta, a ostvarivo je
čovjekovom pokorom te odbacivanjem
njegove sebičnosti i potrebe da svime
upravlja.
Bog je osim nas stvorio i prirodu
smatrajući da će čovjek prepoznati i po-
štovati njenu ljepotu i svrhovitost. Nije
je stvorio za puko promatranje, zlou-
potrebu, sječu i paljenje šuma, bacanje
otpada, već da punoću svoga života čo-
vjek doživljava krijepeći se u njoj. Žive-
Svitanje ○ 21
ći u harmoniji s prirodom čovjek bi njoj
dao nezagađenu vodu, novu mladicu
stabla, očišćene puteljke, a ona njemu
mir i spokoj, odmor oku i duhu i zdrav-
lje tijelu.
Kroz suživot s prirodom Bog je čo-
vjeku dao mogućnost kvalitetnijeg živ-
ljenja. Dokazano je kako promatranje
prirode smanjuje stres, a ljudi koji iz
svojih bolesničkih soba promatraju lje-
pote prirode, brže se oporavljaju. Sto-
ga pođimo u prirodu, dišimo je punim
plućima, poštujmo je i volimo jer o njoj
ovisimo kako duhovno tako i zdravstve-
no. Ona nas čini boljim ljudima!
22 ○ Svitanje
Papa Pio XII i nacizam
Piše: Marijana Marinović, studentica teologije
• Uvod
Hitlerov papa ili pravednik među naro-
dima, zaštitnik Židova ili sljedbenik naciz-
ma... neki su od naziva koji se pridodaju uz
ime Eugenija Pacellija, poznatog kao papa Pio
XII. Čovjek kojem je sudbina namijenila ulo-
gu duhovnog vođe u Europi u vrijeme kada
je njom harao nacizam, fašizam i komunizam
predmet je vatikanske kontroverze. U nedo-
statku mnogih dokumenata, njegov lik i djelo
različito su interpretirani- od veličanja osobe
čija je intervencija spasila milijun Židova i
pripadnika ostalih naroda pa do svrstavanja
u Hitlerove pobočnike i simpatizere antise-
mitizma. Papa Pio XII. još dijeli svijet koji
različito tumači njegovo djelovanje tijekom
Drugog svjetskog rata. Katolička Crkva ga
želi beatificirati, a Židovi drže kako nije jav-
no stao u njihovu obranu za vrijeme nacizma
i fašizma.
O papi Pacelliju mišljenje javnosti bilo
je većinom pozitivno, sve do 1963. godine
kada je Rolf Hochhuth napisao knjigu Der
Stellvertreter (Namjesnik) u kojoj ističe da
Pio XII. nije učinio koliko je mogao u obranu
Židova. Drugi takav autor koji iznosi niz ne-
istina o papi je i John Cornwell, koji je 1999.
objavio knjigu Hitler‘s Pope. The Secrete Hi-
story of Pius XII (Hitlerov papa. Tajna povijest
Pija XII.). U knjizi Johna Cornwella izrečena
je drska optužba i laž da je omogućio učvršći-
vanje Hitlera na vlasti te je također napisao da
se nije javno pobunio te da u svojim radijskim
porukama nikad nije izravno optužio Hitlera
te oštro prosvjedovao protiv holokausta. To
stajalište Johna Cornwella je vrlo neuvjerljivo
jer su događaji pokazali da su oštre javne osu-
de i prosvjedi Katoličke crkve izazvali još veće,
brojnije i strašnije zločine koje su počinili SS i
Gestapo. Hitlerovi nacisti su progonili Žido-
ve, ali je i borba protiv Katoličke crkve bila ne-
milosrdna, a nacistički je program bio poznat
po svojem antikatoličanstvu. Da je papa Pio
XII učinio ono što sugerira John Cornwell, tj.
da je otvoreno napao Hitlerovu politiku, to bi
još više pogoršalo rasna proganjanja.
Ta suzdržanost nikako nije značila neza-
interesiranost za žrtve. Dok je papa u javnosti
ostavljao dojam da šuti, državno je tajništvo
dodijavalo nuncijima i apostolskim delegati-
ma u Slovačkoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Ma-

đarskoj naređujući im da interveniraju kod
vlada i kod episkopata dok ne potaknu akciju
koja će pružiti potrebnu pomoć. O učinkovi-
tosti toga djelovanja svjedočile su brojne ope-
tovane zahvale židovskih organizacija. Židov-
ski povjesničar Pinchas Lapide nije oklijevao
procijeniti broj spašenih na 850 tisuća osoba.
Pio XII. je spasio tisuću Židova od sigurne
smrti, ali mu židovska zajednica zamjera što
nije javno istupio protiv holokausta. Ispod sli-
ke Pia XII. u muzeju Yad Vashem piše kako
„Izabran 1939., Papa je stavio po strani pismo
protiv antisemitizma i rasizma koje je
pripremio njegov prethodnik.
Pa ni kada su informacije
o pokoljima Židova pri-
stigle u Vatikan, nije
reagirao ni usmenim
ni pismenim javnim
prosvjedima. Pio
XII. nije interveni-
rao ni kada su Židovi
iz Rima deportirani u
Auschwitz“. Papa Pa-
vao VI. je 1964. naredio
da javnosti budu dostupni
svi vatikanski dokumenti u
vezi s Drugim svjetskim ratom.
Proces za proglašavanje blaženim i
svetim za njega je još 1945. godine pokrenuo
papa Pavao VI. Istina o papi Pacelliju teško se
probija u javnost, ali proces beatifikacije do-
bro će ispitati život sluge Božjega Pija XII., pa
će istina izići na vidjelo.
• „Diplomatski odnosi“ sa Hitlerom
Papa Pio XII je skupa s njemačkim bi-
skupima 1937. formulirao tekst enciklike Mit
brennender Sorge, koju je 19. ožujka 1937.
obznanio Pio XI., a koja govori o položa-
ju Katoličke crkve u Hitlerovoj Njemačkoj i
protivi se nacizmu uzdignutom do apsolutne
Svitanje ○ 23
vrijednosti, gotovo do obožavanja, s idolatrij-
skim kultom rase, nacije, države i njena točno
određena totalitarističkog oblika. Osuđuje
etičke zablude, nepoznavanje naravnog zako-
na i prava, gdje ljudsko društvo više ne služi
čovjeku, nego čovjek robuje ideologiji države
i njenom isključivo zemaljskom blagostanju.
Pacelli je u enciklici dodao dio koji ukazuje na
političke temelje i ciljeve Trećeg Reicha te mo-
tive progonjenja Katoličke crkve. Najvažniji
učinak enciklike za vjernike bila je činjenica da
je Papa progovorio uzviknuvši pred svjetskom
javnošću: „Crkva u Njemačkoj bori
se na smrt i život: vi njemački
katolici, koji ste proganjani,
u pravu ste, ne dajte se
zavesti, ja sam uz vas“.
Spomenuti Pio XI.,
iste godine 29. lipnja
1931., još opširnije
i energičnije encikli-
kom Non abbiamo
bisogno (Nemamo
potrebe), brani Crkvu
od omeđivanja vjerske
slobode od strane tota-
litarne države fašista, na-
cionalsocialista i komunista, s
posebnim osvrtom na talijanske okol-
nosti onoga trenutka. Enciklika Mit brennen-
der Sorge ( Gorućom zabrinutošću) Nakon
objavljivanja enciklike dolazi do još jačih pro-
gona tako da je u samom Beču kardinal nad-
biskup bio napadnut pri izlasku iz katedrale, a
sutradan su provalili u njegovu nadbiskupsku
palaču i opljačkali je. Državnim je službenici-
ma zabranjeno da svoju djecu šalju u vjerske
škole, od njih se tražilo da potpiše obrazac
kijim su izrijekom prihvaćali Rosenbergo-
vo novo poganstvo. Kršćanska pouka bila je
izložena stalnim napadima, najprije na lokal-
noj razini, a zatim su se postupno ti napadi
24 ○ Svitanje
proširili na cijeli Reich. Jednom odredbom od Katoličkoj crkvi kojoj je obitelj pripadala.
29. prosinca 1937, naređeno je zatvaranje 82 Hitlera je u nekršćanskom shvaćanjima učvr-
katoličke školske ustanove, s ukupno 15 000 stilo i njegovo duboko razočaranje na preda-
učenika. Uz zatvaranje katoličkih škola, vodili vanjima iz školskog vjeronauka. Svi su ovi
su i borbu protiv vjeronauka u državnim ško- čimbenici doprinjeli tome da je Hitler, pre-
lama. Bavarska je vlada 10. ožujka 1938. doni- ma vlastitom priznanju, rano izgubio vjeru.
jela zakon o akademskoj inspekciji i jedan od „S trinaest, četrnaest, petnaest godina više ni
članaka toga zakona određivao je da svećenici u što nisam vjerovao, a niti jedan od mojih
koji poučavaju moraju imati posebnu dozvo- mnogih drugova nije vjerovao u tzv. pričest,
lu, koja se neće davati nearijcima i „politički osim samo nekoliko sasvim glupih odličnih
nepouzdanim“ ljudima. Papa je u borbi protiv učenika.“ Hitlerov stav prema kršćanstvu je
nacističke ideologije veliku važnost pridavao poznat iz tzv. Bormannovih bilježaka. Vođa
izobrazbi i usmjeravanju koje su tamo mogli Trećeg Reicha drži kršćanstvo utjelovljenjem
dati svećenici i biskupi, i bitnim je držao savr- rušilačkog boljševizma. Pod krinkom vjerskog
šeni sklad unutar episkopata. odgoja svećenici već stoljećima sokole vjerni-
ke protiv države i njezinih institucija. Hitler
Osnovao je i Papinsko djelo za pomoć, se pred Hansom Severusom Zieglerom jasno
kao i Vatikanski informacijski ured koji je i
dugo nakon rata nastojao pomoći u otkri-
vanju podataka o sudbini 11 milijuna ljudi
zahvaćenih ratnim vihorom te je odaslao po-
znate božićne radijske poruke nacijama u ratu
pozivajući ih na mir. Samo zbog nacističkih
odmazda nije nastavio s otvorenim protuna-
cističkim djelovanjem, ali je zato u tajnosti
djelovao preko svojih organizacija pomažući
svima koji su bili proganjani zbog antirasnih
zakona. Pomogao je 860 000 Židova. Papina
šutnja na koju cilja i John Cornwell (Hitle-
rov papa) i Hochhuthov (Vikar, Namjesnik)
je opravdana jer su intervencije Vatikana u
prilog Židova bile diskretne i povjerljive, ali
učinkovite. Pio XII. izjavio je kako je uvjeren
da je za izbjegavanje rata, za ublažavanje pat-
nji, za smanjenje broja žrtava učinio sve što je
vjerovao da mora učiniti.
• Hitlerov stav prema kršćanstvu
Hitler je odrastao uz pobožnu maj-
ku Klaru i liberalnog, rano preminulog oca
Alojza, koji je negativno utjecao na Hitlerov
odnos prema kršćanstvu, a posebno prema

izjasnio kao poganin uz napomenu da on pod
tim pojmom podrazumjeva sebe kao nekr-
šćanina. „Vi morate znati da sam ja poganin,
da se osjećam nekršćaninom. Razumljivo, da
imam unutanji odnos prema jednoj kozmič-
koj svemoći, prema jednom božanstvu. To
mora imati svatko tko ima osjećaj za umjet-
nost. Nažalost, ljudi podrazumijevaju pod
riječju „poganin“ nekoga bezbožnika i križaju
se triput kad čuju tu riječ.“
Hitler je pročitao mnoge knjige o židov-
stvu i kršćanstvu.
On je čak posebno
proučavao i he-
brejsku etimologi-
ju. Hitler je Isusa
smatrao arijevcem,
dakle Nežidovom.
„Kršćanstvo bijaše
sverazorni boljše-
vizam. Pri tom je
Galilejac, koji se
poslije naziva Krist,
htio nešto sasvim
drugo. On je bio
narodni vođa koji
se protivio židov-
stvu. Galileja bijaše
sigurna kolonija u kojoj su Rimljani naselili
galske legionare, a Isus zasigurno nije bio Ži-
dov. Krist je bio Arijevac, ali Pavao je koristio
njegov nauk da mobilizira podzemni svijet i
organizira predboljševizam. Zbog ovoga upa-
da izgubila se lijepa bistrina antičkog svijeta...
Kršćanstvo je najluđe što je ikad ljudski mo-
zak stvorio u svojoj tlapnji, to je izrugivanje
svega božanskoga...“ Iz svega ovoga možemo
zaključiti da je Hitler vjerovao da je Isus o Ži-
dovima govorio kao o utjelovljenju zla i da su
ga zato razapeli. Kršćansko shvaćanje života
poslije smrti Hitleru je potpuno neprihvatlji-
Svitanje ○ 25
vo. „ Misao o onostranosti u kršćanskoj religiji
ne mogu podržavati, jer nije održiva. Misao o
vječnosti utemeljena je u vrsti. Duh i duša idu
sigurno ponovno natrag u zajednički rezervo-
ar - kao tijelo. Mi gnojimo time kao temeljni
materijal, fundus iz kojeg nastaje novi život.
O tome „zašto“ ne moram sebi razbijati glavu.
Biće duše nečemo razotkriti. Ako ima Boga,
onda nema samo života nego i spoznaja; ako
reguliram svoj život na temelju uvida koji mi
je Bog dao, onda se mogu prevariti, ali ne la-
žem. Najteži uda-
rac, koji je pogodio
čovječanstvo je kr-
ščanstvo; boljševi-
zam je izvanbračni
sin kršćanstva, obo-
je su plod Židova.
Kršćanstvo je naj-
veći nazadak, koji
je čovječanstvo ikad
doživjelo.“
Iz ovoga mo-
žemo zaključiti da
je Hitler osim što
je mrzio Židove i
sve židovsko, bio i
oštri protivnik Kr-
šćanske crkve i vjere. Osim Židova u njegovim
logorima su stradali i mnogi kršćani među ko-
jima su i Edith Stein (Terezija Benedikta od
Križa) koja je rođena u ortodoksnoj židovskoj
obitelji. Na Novu godinu 1922. primila je sve-
to krštenje i uzela ime Tereza. Godine 1933.
ušla je u karmelićanski samostan u Kölnu i
uzela ime sestra Terezija Benedikta od Križa.
Bila je profesorica na Pedagoškom institutu u
Münsteru. Pisala je knjige o katoličkoj filozo-
fiji. Pet godina kasnije bježi pred nacistima u
Nizozemsku odakle je 1942. godine depor-
tirana u nacistički koncentracijski logor. O
njezinoj sudbini nije se ispočetka ništa znalo.
26 ○ Svitanje
Tek kasnije ustanovljeno je da je, zajedno sa
sestrom Rozom i cijelim transportom, ubijena
u Oswiecimu (Auschwitz) 9. kolovoza 1942.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Edith Stein
blaženom 1. svibnja 1987., a svetom 11. li-
stopada 1998. godine; zatim sv. Maksimilijan
Kolbe koji je osnovao katoličku marijansku
organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem pro-
micanja katoličkih vrijednosti, posebno šire-
nja štovanja Blažene Djevice Marije. Izdavao
je mjesečnik u Grodnom, a kad je u jednom
broju napisao: „Nitko na svijetu ne može pro-
mijeniti istine“, nacisti su ga uhapsili i odveli
10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak.
Iz zatvora je tranportiran u logor Auschwitz.
Krajem srpnja 1941. pobjegao je jedan zaro-
bljenik. Zapovijednik logora Fritzsch odredio
je, da će desetorica umrijeti zbog toga. Među
njima je bio jedan mladi narednik Fran Gaj-
ownieczek, koji je molio za milost, jer ima
ženu i djecu. Maksimilijan Kolbe je prisusto-
vao tome i ponudio se da zamijeni tog mladog
narednika. Zapovijednik Fritzsch je pristao.
Maksimilijan je umro 14. kolovoza 1941. u
predvečerje blagdana Velike Gospe od injek-
cije karbolne kiseline. Papa Ivan Pavao II. pro-
glasio ga je svetim 10. listopada 1982.
• Zaključak
Pio XII. u užasnim vremenima nije spa-
šavao sebe, već Židove od nacista, i to je nje-
gov "grijeh". Cijeli problem je u tome što nije
bitno da je Pio XII. činio dobro Židovima,
već što ga nije učinio na dovoljno dobar na-
čin. Da je papa digao glas neki bi opet gun-
đali kako se radilo o ispraznom govoru koji
mu je poslužio samo da zaštiti sebe. Ali da je
i digao glas, i proveo ga u djelo onda bi, kao i
Stepincu, opet prigovorili kako se to odnosi-
lo samo na krštene Židove. Trebalo bi umje-
sto šutnja upotrijebiti riječ mudrost, jer je u
toj šutnji bilo vrlo malo šutnje. Papa je malo
govorio, ali je puno djelovao i to mu nitko ne
može osporiti. Papa je morao svaku svoju riječ
veoma dobro ocijeniti i odmjeriti, kako ne bi
učinio još nesnošljivijim stanje u Njemačkoj.
Došavši na vlast, Hitler je naredio da se, iz
samilosti, unište životi koji nisu vrijedni živo-
ta, osobe koje su beskorisni potrošači hrane,
deformirana novorođenčad i ozbiljno retar-
dirane osobe. Nitko nema pravo uništavati te
živote na temelju rasne, nacionalne ili vjerske
pripadnosti. Mnogi su ljudi ubijali i umirali u
ime kukastog križa, u ime Staljinove petokra-
ke, u ime raznih obilježja. Nemoguće je “oči-
stiti” svijet od takvih ljudi, to bi se pokazalo
jednakim zlom. Čini se da je zadaća budućih
generacija ne dopustiti da takvi ljudi dobiju
vlast u ruke, a najbolji pokazatelj toga je da
njemački narod još i danas osjeća posljedice
odabira svojih sunarodnjaka u 30-im godina-
ma 20. stoljeća. Premda nije vjerojatno da će
se ponoviti komunističke ili nacističke straho-
vlade, ipak danas postoje, primjerice, golemi
sekularistički i liberalistički napadi na Crkvu.
No, postoje antikatoličke snage koje se mogu
pronaći u istim medijima. One uvijek koriste
Katoličku Crkvu iz vremena Drugoga svjet-
skog rata kako bi napali današnju Crkvu. Pio
XII. u takvom teškom vremenu bio je jedan od
rijetkih koji je dosljedno i bez ikakva kompro-
misa branio dostojanstvo ljudske osobe. Papa
je uvijek branio ljudsko dostojanstvo, ljudsku
slobodu, vođen tom slikom o čovjeku. Papa
Pio XII. je imao kvalitete koje se u današnjem
društvu ne mogu tako lako naći, a to je prije
svega hrabrost, neustrašivost i čistoća srca.
 Svitanje ○ 27

TRADICIJA BOŽIĆ A
Piše: Marin Rubić

B adnjak je za katolike
večer puna simbolike
i radosti. Večer puna uzvi-
Jaslice u župnoj crkvi

šenosti i očekivanja.
Ljudi diljem svijeta
slave ovu noć na različi-
te načine, ali smisao i bit
badnje večeri je svugdje
isti. Pa tako sam i ja uz
vatru slušao bakine pri-
če o toj svetoj noći. Malo
se tih običaja sačuvalo, i
zbog toga mi je jako žao.
Ovako je to bilo: mladići iz sela su išli
od kuće do kuće uz pjesmu i molitvu,
bilo je jako veselo, jelo se i pilo ali
kad je došlo vrijeme za molitvu svi
se naglo uozbilje i počnu moliti. Tri
badnjaka su čekala ispred svake kuće.
Mladići bi unijeli badnjake, zapalili ih
i molili, zatim jeli, pili i pjevali. Na-
kon toga bi pošli do sljedeće kuće i
tako cijelu noć. U kućama se prostira-
la slama kao simbol za štalu u kojoj se
Isus rodio. Djeca su se u slami igrala
i zabavljala.
Kasnije bi i ostali mještani običa-
vali izići pred kuće i zajedno bi pjeva-
li. Svi su bili složni i prijateljski na-
strojeni. Jelka se nije kitila kupovnim
ukrasima, nego je svatko od ukućana
napravio neki svoj ukras. Obiteljski
duh i toplina doma se mogla osjetiti
u svakom kutku kuće. Na-
kon svega toga krenulo se
zajedno pješice u crkvu na
polnoćku.
U Crkvi bi svi zajedno
dočekali Božić te se ruko-
vali i izljubili sa svojim naj-
bližima i krenuli natrag u
topli dom. Eh, da je vratiti
stara vremena.
28 ○ Svitanje

Vukovar
Žubore sve rijeke, Nek' zapamti Hrvat
pričaju sve zore, svakog svog junaka,
Vukovare grade, što dade svoj život
ukradene slobode. bi mu zemlja laka.
Majčine suze Zemlja laka bila
liju se nad tobom, i Bog u milosti,
dah tvojih junaka rasti grade mili
nosiš ti sa sobom. u novoj mladosti.
Marina Petak
 Svitanje ○ 29

Daruj nam Vukovar

Vukovar Europo
u smaragdnocrvenom prozircu Dunava ovo je tvoj spomenik
kao priča zauvijek ispričana Vukovar
Vukovar O Bože
u srcima zatočenika podzemlja koliko patnje utkane
kao sudbina sudnjeg dana
u Vukovar
kao dan osamdeset treći
koliko uzdisaja
Vukovar koliko molitava
živa baklja
u kanonadi granata i raketa Ljudski je pitati
mecima izrešetana Zašto zašto
pravedni Bože?
Vukovar
posijelo smrti Ljudski je plakati
noć žrtvovana jaucima a ja plačem
a nijedan prag označen i oplakujem Vukovar
ni jedna vrata obilježena u egzodusu
da bude pošteđen izranjene Domovine
Vukovar jer je Vukovar
bijaše jednom jedan grad jutro Velikog hrvatskog petka
Hoće li djeca O Gospodine poslušaj
hoće li ikada moći znati i povjerovati daj da prije noći
bijaše jednom grad svane Treći dan
Vukovar
da ne bude više
Zatočenici sudbine mraka ranjenih Vukovara
hoće li ikada više moći odsanjati
ljepote sunčanih dvorišta O Gospode Bože
Vukovara u Zori pobjede nad smrću
na gomilama stijenja daruj nam opet
na kamenim grobovima i zauvijek
razrušenog grada Vukovar
30 ○ Svitanje
H o d o č a š ć e u Z a da r
Piše: Ivana Lučev
Povodom dana sv. Šime 8. listopada
2010. organizirano je hodočašće u Zadar.
Pedesetak vjernika naše župe u ranim
jutarnjim satima vođeni kapelanom Antom
Prnjakom zaputili su se u taj povijesni dal-
matinski grad.
Među vjernicima bilo je starijih, mla-
đih i nekoliko djece. Bili su malo
pospani, ali želja za putova-
njem bila je jača.
Okrijepljeni
molitvom i Božjim
blagoslovom kre-
nuli smo na ho-
dočašće. Bilo je to
prvo hodočašće s
don Antom koji
je u našu župu
stigao ovoga ljeta
pa stoga i prava
prilika da se s njim
bolje upoznamo.
Jutarnju kavu popili
smo na odmaralištu Skradin.
Predivan pogled na kanjon rijeke
Krke i oštar zrak razbudili su i najpospanije.
Stigli smo u Zadar i požurili kroz
Kalelargu do crkve svetog Šime. Stara cr-
kva bila je popunjena do posljednjeg mje-
sta. Na oltaru crkve bio je izložen sarkofag
sa relikvijama sveca. Nakon euharistijskog
slavlja vjernici su se u tišini, sabrano, svat-
ko sa svojim molitvama, poklonili svetom
Šimi. Taj trenutak u meni je probudio ne-
što što do tada nisam doživjela, nešto što
riječima ne mogu opisati.
Nakon kratkog obilaska Zadra uputi-
li smo se do Nina. Posjetili smo marijansko
svetište poznato po čudotvornom ukazanju
bl. dj. Marije. Bili smo i u najmanjoj katedrali.
Nakon kratke šetnje gradom u poslijepod-
nevnim satima krenuli smo prema Splitu.
Budući da su djeca bila dobra što don
Anti nije promaklo, odlučio ih je počastiti.
Odluka je pala, bit će to čašće-
nje sladoledom u Vodicama.
Premda je kalendarski
još bilo ljeto, tempera-
tura baš i nije bila za
sladoled. Ali tko je
za to mario?!
U predvečer-
je smo stigli u Vo-
dice. Na vodičkoj
rivi, dano obeća-
nje je i ispunjeno.
Sjedeći na klupama
i hvatajući posljednje
zrake sunca, djeca su
uživala u sladoledu.
Kako svako hodočašće za-
počinje i završava molitvom i mi smo
bili dosljedni tomu. Ovoga puta krunicu su
molila djeca. Premda su neka od Otajstava
imala osam ili devet Zdravo Marija to nas
nije spriječilo da zajedno s djecom zahvali-
mo Bogu na ljepoti proteklog dana.
U kasnim večernjim satima stigli smo u
Split. Svatko od nas u svojim mislima s osmi-
jehom na licu otišli smo svojim kućama.
Bilo je to hodočašće s novim kapela-
nom kojega ćemo se svi rado sjećati.
 Svitanje ○ 31

T r ib in e – z r n c a m u d ro st i
Piše: Sandra Vujović
Od ove jeseni krenuli smo s tribina-
ma o kršćanskoj mudrosti kako bismo se
malo potaknuli na razmišljanje i propiti-
vanje. Toga nikad dovoljno.
Prvi gost bio je don Ivica Raguž,
profesor na KBF-u u Đakovu, koji nam je
slikovito i zanimljivo pokazao kako izgle-
da kršćanski pogled na astrologiju. Mno-
gi ljudi svoj život danas temelje na raznim
predviđanjima, horoskopima, gatanjima i
slično, pa je potreba za razlučivanjem tim
kršćani slobodni smo od svih nametnutih
veća. Iz teologije sv. Augustina i sv. Tome
ograničenja jer nas je Isus oslobodio, kako
Akvinskog razvidno je da nebeska tijela
od svijeta, tako i od astrologije.
utječu na čovjeka, budući da je on tjele-
sno, osjetilno biće. Ipak na kraju Božja Slijedeći gost, otac Jozo Milanović,
providnost svime ravna, nužnošću kreta- benediktinac s Ćokovca, inspirirao nas je
nja i nenužnim budućim događajima. Kao monaškom duhovnošću i približio nam
32 ○ Svitanje
molitvu časoslova. Smatra je vrhuncem
molitvenog života, jer se spaja s disanjem
cijele Crkve i posvećuje čitav tijek dana i
noći. Podsjetio nas je kako je Isus molio
psalme i kako se njegova svećenička služba
nastavlja upravo po ovoj liturgijskoj moli-
tvi. Izmjenom tih časova kucamo u ritmu
Tijela Kristova, odnosno naši glasovi od-
zvanjaju u Kristu, a njegovi u nama.
Da sve ne ostane samo na teoriji, naš
župnik don Ante Vranković dao nam je
mogućnost upoznati svu ljepotu časoslo-
va za vrijeme Zornica i molitvom Pove-
čerja u Došašću. To je prava priprava za
vrijeme koje je pred nama.

Fra Miroslav Bustruc, čest i vrlo tražen propovijed-

nik na duhovnim obnovama, kao posljednji gost u ovoj
godini, obradovao nas je svojim sugestivnim i autentič-
nim izlaganjem. Primjerima iz osobnog života, pokazao
je kako se može i treba živjeti u istini, bez kompromisa.
Tek tada, pročišćujući se, djelujemo na svoje bližnje, oso-
bito na djecu, otimajući ih duhu svijeta i pritisku medija.
Ljepota dolazi iz spoznaje kako imamo neprocjenjivi dar
oprosta grijeha i ljubavi za život u slobodi.

Vjerujemo kako će nam i sljedeći gosti

ponuditi zrnca mudrosti iz kojih ćemo
crpsti snagu istinskih trenutaka.

MALA RADIONICA VELIKOG SRCA
Piše: Josipa Petak
Vrijeme Božića i radost zbog rođenja
našeg Spasitelja podsjeća nas da analizi-
ramo sami sebe, naše želje i nade za novo
dobro. Za Božić se pripremamo ustrajnom
molitvom i pokojim simboličnim darom ko-
jim želimo iskazati ljubav ukućanima i pri-
jateljima. Božjom providnošću svjesni smo
da uvijek nanovo ima onih kojima je pomoć
itekako potrebna.
Naš vjerni župnik don Ante iznenađen
ljepotom i kvalitetom umjetničkih radova
gđe Mirjam Ćaleta, dobio je ideju u svrhu
organiziranja radionice za župljanke koje
svoje slobodno vrijeme mogu iskoristiti u
plemenite svrhe. Dekupaž (franc. decoupe-
sjeckati), salvetna tehnika kojom se izrađuju
i ukrašavaju predmeti, pobudila je zanima-
nje kakvo se i očekivalo. Na početku je u ra-
dionici sudjelovalo svega desetak župljanki,
a kako se dobar glas daleko čuje, naša radi-
Svitanje ○ 33
onica je bila sve brojnija. Ohrabrene vedrim
duhom i upornošću gđe Mirjam mnoge od
nas su se iznenadile koliko umjetnost može
biti zanimljiva i svrsishodna. Prodajom
izrađenih radova nakon nedjeljnih misa sa-
kupili smo novac za potrebite. Znajući da
na takav način pomažemo nekome, našu
ljubav i pažnju utkale smo u svaki predmet
na osobit način.
Uz veliku pomoć i sudjelovanje naših
dragih teta iz vrtića, u radionici se osjeća-
mo kao kod kuće. Redovito se počastimo
kolačima i kavom pa se uz takvu atmosfe-
ru dogodi i pokoja priča iz svakodnevnog
života popraćena smijehom. Naša će radi-
onica s velikom željom u širenju ljubavi i
pomoći živjeti i u novoj godini. Otklonimo
duh zaborava s onih kojima je naša pomoć
najpotrebnija jer naše je samo ono što smo
drugima dali.
34 ○ Svitanje
SAKUPI BODOVE
Piše: Josipa Petak
T
eška gospodarska kriza učinila je da
velik broj ljudi držeći novac u rukama
dobro razmisli gdje i kako će ga potro-
šiti. Termin “moram razvuć od prvog do prvog”
nikako da se održi čak ni uz vođenje svakod-
nevnog malog, ali značajnog, knjigovodstvenog
procesa u našim glavama. Velike korporacijske
tvrtke koje lansiraju reklame brzinom svjetlosti
na televiziji i na najpromet-
nijim lokacijama na ulici,
nikako nam ne idu na ruku
i ponekad imamo osjećaj da
smo zarobljeni u “trgovač-
kom paklu”. Šetajući ulicom,
redovito primjećujemo kako
ljudi s velikim divljenjem i
osmjehom u euforiji gledaju
plakate i reklame koje nude
brza i dobra rješenja . Još ako se na spome-
nutim fotografijama nalaze muškarac i žena s
djetetom u naručju u toploj obiteljskoj atmos-
feri, zaključit ćemo da veliki trgovački centri
smišljeno prezentiraju proizvod koji je idealan
prototip za sreću i zadovoljstvo kao nešto što je
stvoreno baš samo za nas. Ako usput naiđemo
na kakav gratis proizvod, a uz kupnju nekog
sljedećeg dobivamo bodove kod gospođe na
blagajni, kako odoljeti? Dobivamo i karticu za
koju prethodno moramo ispuniti pristupnicu s
općim podacima i na kraju odgovoriti na njima
važna pitanja što i koliko volimo. Na takav na-
čin postajemo uvaženi članovi potrošačkog vr-
tloga kojem je u interesu samo to da svoj teško
zarađeni novac ubacujemo u
njihovu ne baš malu kasicu.
Obilazeći od vrata do vrata,
neprimjetno možemo cijelo
popodne provesti pod svjetli-
ma zasljepljujućeg neona gdje
sve izgleda atraktivno i pruža
mogućnost da se osjećamo
kao Alisa u zemlji čuda. I tako
u slavu bodova prebiremo
okolo i kupujemo hrpu nepotrebnih i beskori-
snih stvari. A što nam to zapravo treba? Najbo-
lji savjet bi bio da uključimo često zaboravljeni
razum i volju koje ćemo vjerom u potpunosti
podložiti Bogu, a za nagradu će nam Njegova
providnost, koja sve okreće na dobro, pomo-
ći da odlučimo gdje, kada i koliko kupovati.

V
olio bih reći nešto o ljudima koje ne vidimo, o
ljudima kojih uopće nismo svjesni. Onima koji su
oko nas i neprimjetno , svakoga dana, rade svoj
posao. Posao koji je tako “nebitan” i “ne primjetan”,
kao oni i njihova uloga u društvu i našim životima. Za-
okupljeni svojim unutranjim uskim svijetom i krugom
poznanika nikada ni ne pomislimo tko radi takve po-
slove a kamo li da im iskažemo zasluženo poštovanje.
Koliko sam se puta probudio i krenuo u školu,
prošao pored silnih čistača kao da i nisu tu. Uđem
u bus i nastojim se probuditi a na vozača pomislim
tek onda kada kasnim i razmišljam: “Šta ovaj ne
može brže vozit?”. Prođem pored onih ljudi što od
najranijeg jutra cijepaju drva. Kada se vraćam ista
je scena, samo je sada podne. Dok drugi ljudi sjeda-
ju za stol i jedu oni rade, i rade, rade za svoj kruh.
Kada oni sjednu da jedu?
Najbolje pamtim sliku jedne čistačice iz škole.
Bila je to pretprošla zima, najvjerojatnije baš ovo
doba . Došao sam zabunom u školu ranije no što sam
trebao, nismo imali prvih par sati. Unutar same škole
nikad neke velike radosti, a bio je sunčan dan, otišao
sam sjesti ispred škole. Nikoga nije bilo vani osim
mene i te čistačice. Čistačica koja se smješila. Ona je
čistila papire koji su ostali od odmora, nemarno ba-
čeni na pod kraj kante za smeće. Čistila je i opuške.
Počeo sam razmišljati kako je njoj svaki dan čistiti
isto smeće od istih učenika, isto mjesto u isto vrijeme.
Kako je to, prividno, besmislen posao. Od svega toga
najčudnije je bilo to što mi je i privuklo i pažnju na
nju, a to je njen osmjeh. Osmjeh koji kao da je tuđi,
priljepljen na to umorno lice i nemoguće ga je otr-
gnuti. Kako ona može biti radosna ako svakoga dana
radi isti zamoran posao, kako to da nije ljuta na nas,
one koji bezobzirno gomilaju to smeće po podu? Kako
izdržava? Samo su se gomilala pitanja u mojoj glavi
i nisam moga naći nikakav logičan odgovor, odgovor
Svitanje ○ 35
što to nju pokreće?
Svaki drugi put
kada sam je vidio
ona je bila ista,
tj. njen osmjeh je
uvijek bio isti. Bez
obzira na okolinu,
bila sama ili iz-
gubljena u našoj
masi, bilo kiša ili
zima ona je uvijek
bila ista. Pomislio
sam čak da nije
možda nije bo-
lesna ili nekako
“unakažena” i da je to razlog njenog vječnog smješ-
ka. Ako je “unakažena” onda bi svi ljudi trebali biti
tako unakaženi. Svi bi trebali zračiti tom nevidljivom
silom, zračiti neprimjetno i tako spokojno. Uzrok nje-
nog smješka nisam saznao, misterij je to veći od mi-
sterija Mona Lisinog smijeha, vjerojatno ni neću sa-
znati što je tjera i veseli. No to nije ni bitno, nije bitan
osmijeh iako je on onaj koji pokreće našu refleksiju,
bitna je ta “nevidljiva poruka” koju uočavamo, biti
radostan. Bitan je osjećaj.
Ponekad se treba zapitati kako je drugima,
ne samo kako je nama. Pogotovo, kako se osjećaju
oni koji su na “marginama” našeg društva, oni od-
bačeni i nevidljivi a opet tako neizostavni. Osjećaju
li se oni dobro ili loše, kakav je bio njihov Božić?
Nisu to ljudi siromasi, to su samo ljudi koje nitko ne
vidi. Oni zaslužuju naše poštovanje, ako ne to, onda
barem priznanje za trud koji ulažu da nam svima
bude bolje. Trebamo biti svjesni svih ljudi oko sebe
jer tako se svi skupa uzdižemo i postajemo boljima.
Da se možemo poboljšati i postati društvo kakvo je
Krist želio da budemo.
36 ○ Svitanje

Najljepši smo kad se smijemo!

Smijeh i hihotanje kad nas netko poš-
kaklja ili nam ispriča dobar vic instinktivna
je reakcija i urođena sposobnost, dok sve
ostale 'emotivne vokalizacije' moramo učiti
kroz iskustvo, pokazalo je istraživanje.
Znanstvenici u Nizozemskoj zatra-
žili su od 16 volontera, od kojih je polo-
vica bila gluha, da proizvode niz vokalnih
intonacija prateći pridružene im emocije,
ali bez upotrebe riječi. Snimke glasovnih emocija potom su puštane drugoj grupi od
25 ljudi normalna sluha koji su morali prepoznati o
kojoj se emociji radi. Samo smijeh i osjećaj olakša-
nja prepoznati su s lakoćom dok su snimke glasanja
prilikom straha, prepada, ljutnje i tuge teže poveza-
ni s emocijama, posebica u slučajevima kada su ih
proizvodili gluhi ljudi.
S obzirom da gluhi ljudi nisu imali priliku čuti
druge kako se smiju, pretpostavlja se da je smijeh
svima urođen. Također, smijeh se opisuje kao pojava sličnija vrsti disanja, nego govora.
Glasnim smijehom disanje se produbljuje i ubrzava, a puls nam skače na 120
otkucaja u minuti. Upravo tako, ni ne znajući, sami sebi snižavate krvni tlak i razinu
šećera u krvi. Uz sve to smijeh razgrađuje hormone stresa. Kad se smijemo luči nam
se hormon sreće serotonin ili prirodni antidepresiv, endorfin ili prirodni hormon protiv
bolova. Znači u našem organizmu imamo sve da bismo bili sretni i zdravi, samo to
trebamo upotrijebiti u svakodnevnim situacijama.
Svakodnevno smijanje mentalna je higijena. Uz to, jamče znanstvenici, produ-
ljuje život za čak sedam godina. Znanstveno dokazano, smijeh je zarazan. Htjeli ili ne
htjeli naš mozak reagira čim čujemo nečiji prodoran smijeh. Humor je pak pravi emo-
cionalan lijek. Čak je i slavni Sigmund Freud posvetio deset godina svojeg istraživanja
upravo smislu za humor.
Umjesto da trošite novac na kremice protiv bora, poslušajte savjet, namrgođeno
lice upotrijebi čak 46 mišića, a nasmijano tek 17. Stoga nabacite osmijeh ma kakav
god on bio, jer takvi ste ipak najljepši.
 Svitanje ○ 37

Skupini majmuna
znanstvenici su puštali
različite vrste glazbe, no
oni su reagirali jedino na
Metallicu.
Majmuni su oboža-
vatelji heavy metala, po-
sebno Metallice, vjerovali
ili ne, ta ih glazba - smi-
ruje. Skupini pinč tamari-
na znanstvenici su puštali
različite vrste glazbe, od
Bacha preko Led Zeppe-
lina do Milesa Davisa, no oni su reagirali samo na Metallicu.
Istraživači su skladali „melodije za majmune" kako bi istražili jesu li majmuni
sposobni regirati na glazbu istim osjećajima kao i ljudska bića. Otkriveno je da maj-
muni ostaju prilično hladni na ljudsku glazbu, ali postaju veseliji i više jedu kada im
se pusti glazba s elementima glasanja majmuna.
Najjače reakcije izazvalo je puštanje glazbe skladane po uzoru na stvarno maj-
munsko glasanje. Istraživanje koje su proveli profesor psihologije Charles Snowdon
i violončelist David Teie pokazalo je također da majmuni u svojoj komunikaciji za
izražavanje emocija koriste boju, visinu i druge osobine glasa, baš kao i ljudi.
Istraživanje se sastojalo od toga da je skupini od 14 pinč tamarina pušteno 30
sekundi glazbe dok su istraživači bilježili promjene u njihovom ponašanju. Majmuni
su slušali Samuela Barbera, Nine Inch Nails, Tool i Metallicu. Nakon toga, puštena
im je posebna glazba za majmune.
Jedina ljudska glazba koja je izazvala reakciju kod majmuna bila je glazba heavy metal
benda Metallica, čija glazba je, neočekivano, izazvala smirujući efekt kod majmuna.
Možda ovo ide u prilog teoriji da smo nastali od majmuna?
38 ○ Svitanje

VICEVI i ŠALE
BRZA VOŽNJA PLUTON
Zaustavi policajac Pita učiteljica Pericu: “Perice,
svećenika zbog prebrze koliko je Pluton udaljen od Sunca?”
vožnje, a svećenik ga Perica: “Kao Dinamo od Lige
zamoli da mu oprosti prvaka.”
jer i on ljudima oprašta.
"Dobro, oprošteno
vam je, ali za pokoru
platite 500 kuna!"

VRTIĆ
Stoji debeli policajac pred dječjim vrtićem.
U to vrijeme dolazi odgojiteljica i pita:
"Oprostite, vi čekate dijete?"
"Ne, to mi je od piva."

POLICAJCI
Zvone policajci Muji na vrata.
Mujo pita: "Ko je?"
Policajac: "Policija."
Mujo: "Šta hoćete?"
VOSTI
Policajac: "Malo da popričamo." SPORTSKE NO
Perici:
Mujo: "Kol'ko vas ima?" Govori učiteljica
aj
Policajac: "Dvojica." ti te sportske novosti, malo sluš
"Pus
mi koliko je 3:3?"
Mujo: "Pa popričajte." matematiku, reci
eno."
Perica: "Neriješ
 Svitanje ○ 39

O T R O V N ICA
Pita nastavnica iz biologije Ivicu:
"Ivice, kako prepoznaješ gljivu otrovnicu?"
"Po grčevima u želucu!" odgovori Ivica.

ALIMENTACIJA
Razveo se Mujo od Fate,
pa sudac čita presudu:
"Sud je odlučio Fati
dodijeliti alimentaciju
od 1000 eura."
Mujo će:
"Baš lijepo od Vas, ako
treba i ja ću nadodati."

PROPOVIJED
Svećenik završio nedjeljnu misu rječima:
“Sljedeće nedjelje tema će biti grijeh laganja,
ali da biste me lakše razumjeli, svi pročitajte
17. poglavlje Evanđelja po Marku.
Sljedeće nedjelje na početku mise:
“Jeste li pročitali?”
Svi odvrate: “JESMO!!!”
“Evanđelje po Marku ima 16 poglavlja,
a sada pomolimo se za lažove!!!”

ŠVEDSKI STOL
Došao Mujo u svatove i ugleda stol pun hrane pa
donese stolicu i navali. Konobar mu reče:
"Gospodine, ovo vam je švedski stol."
Mujo: "Dobro, ustat ću ja kad dođu Šveđani."
40 ○ Svitanje

Anđeoska hijerarhija
Martina Rubić
Zaduženi su za svijet duha
i razumijevanje otajstva.
1. Serafini (goruća ljubav) - oni se klanjaju,
ljube, promatraju i slave Božju ljubav i Pre-
sveto Trojstvo u čije su otajstvo uronjeni.
I. red
2. Kerubini - oboružani gorućim mačevima,
u svakom trenutku spremni braniti Božje
ime i slavu.
3. Prijestolja - neprestano prinose Presve-
tom Trojstvu svoje molitve i djela.

II. red Primaju Božje svjetlo, pokreću i uređuju svijet,

zaduženi su za svijet duše i unutrašnjeg svijeta.
4. Gospodstva – pomažu osobama odgovor-
nim za duhovno vodstvo i širenje vjere.
5. Sile - pomažu grešnicima koji se kaju i vjer-
nicima da izdrže na putu vjere.
6. Vlasti – imaju vlast nad sotonom i unutarnji
su vodiči svećenika u njihovim službama.

Zaduženi su za vanjski materijalni svijet,

objavljuju, čuvaju i tumače Božju volju. III. red
7. Poglavarstva – zaštitnici ljudskih i vjerskih
zajednica, klanjatelji pred presvetim sakra-
mentom.
8. Arhanđeli – stoje pred prijestoljem Božjim
spremni izvršiti njegove naredbe.
9. Anđeli – zaštitnici ljudi, naši anđeli čuvari.
 Svitanje ○ 41

Jeste li znali
da svaki od splitskih fakulteta ima svoga zaštitnika?

Katolički bogoslovni Građevinski

sv. Augustin (28. VIII.) sv. Barbara (4. XII.)
sv. Toma Akvinski (28. I.) sv. Toma, ap. (3. VII.)
sv. Ivan apostol (27. XII.)
sv. Alfons Liguri (1. VIII.) PMF

sv. Apolonija (9. II.)

Stomatološki
sv. Albert Veliki (15. XI.)
Ekonomski
sv. Matej (21. IX.) sv. Hubert (3. XI.)
računovodstvo matematičari

sv. Bernardin (20. V)

Kemijski
marketing
sv. Kuzma i Damjan (26. IX.)
Medicinski
Pravni fakultet
arkanđeo Rafael (29. IX.)
sv. Luka (18. X.) sv. Rajmund Penjafortski (7. I.)
sv. Kuzma i Damjan (26. IX.) sv. Ivan Kapistranski (23. X.) - suci

FESB
Filozofski
sv. Benedikt (11. VII.) - strojarstvo
Bezgrešno začeće (8. XII.)
sv. Petar (29. VI.) - brodogradnja

Učiteljska akademija Kineziološki

sv. Grgur Veliki (3. IX.) sv. Sebastijan (20. I.)
sv. Ivan Baptist de la Salle (7. IV.)
Martina Rubić
42 ○ Svitanje

Ž U P N A K R ON I KA
(o d 29. lipnj a do B o ž ića 2 0 1 0 .)
29.06. – Proslava sv. Petra i Pavla. Misu predvodio misionar iz Tanzanije don Nikola Sarić.
Nakon mise održan je koncert župnog zbora.
22.08. – Oprostili smo se od don Davora po završetku njegove petogodišnje službe u našoj župi.
29.08. – Dolazak novog župnog vikara don Ante Prnjaka.
07.09. – Kao i svake godine, hodočastili smo uoči svetkovine Male Gospe u marijansko
svetište Vepric.
11.09. – Hodočašće male grupe župljana u Udbinu, na blagoslov crkve Hrvatskih mučenika.
12.09. – Hodočašće u Solin povodom spomendana Gospe Velikog krsnog zavjeta.
25.09. – Peta godišnjica VIS-a ''Znak mira'', izlet u Dubrovnik.
07.10. – Proslava suzaštitnice župe BDM od Krunice. Misu predvodio don Jenko Bulić,
župnik na Trsteniku.
28.11. – Početak Došašća – svakodnevno imamo jutarnju misa s redom časoslova te pove-
čerje iz časoslova za puk.
12.11. – 3. nedjelja Došašća – nedjelja Caritasa. Prodavali su se proizvodi iz male radionice, a gru-
pa mladih ''AGORA'' prodavala je peciva. Misijska skupina MALI ISUS je kroz došašće
poticala djecu da priprave božićni dar Isusu koji bi trebali prinijeti na Badnju večer.
09.12. – Duhovna obnova za roditelje prvopričesnika i krizmanika
15.12. – Filmske večeri, prikazivao se film ''OTOK''

O v o g odi šn j a p r o sl ava ž up no g a bl a g d a n a

»» U subotu, 22. siječnja započinjemo TRODNEVNICU sv. Pavlu. Trodnevna pripra-

va za naš župni blagdan započinje predstavljanjem prvopričesnika na večernjoj svetoj
misi. Svi prvopričesnici će se okupiti u subotu u 17.15 na molitvu krunice.
»» U ponedjeljak, 24. siječnja je treći dan trodnevnice kad slavimo misu za naše
poginule branitelje i molimo za našu Domovinu. U 17.30 molit ćemo svečanu
Večernju molitvu iz časoslova.
»» Mise u trodnevnici predvodi dr. don Alojzije Čondić.

Na sam blagdan Obraćenja sv. Pavla, 25. siječnja mise su u jutro u 8 i 9.30.
Svečanu misu u 18 sati predvodi naš umirovljeni nadbiskup mons. Ante Jurić.