Professional Documents
Culture Documents
Izvor: Wikipedija
Goethe je njime postigao zapažen uspjeh. Pisan je u epistolarnoj formi. Po ovom romanu,
nastao je i izraz verterizam, koji označava pretjeranu sentimentalnost i romantičnost,
emocionalnu prenaglašenost, modu oponašanja Wertherova načina oblačenja i pogleda na
svijet. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim osobama iz Goetheova života. Lik
Werthera je nadahnut životom njegovog prijatelja, koji je iz ljubavi počinio
samoubojstvo.[1]
Patnje mladog Werthera je značajno djelo "Sturm und Dranga", nastalo u samo nekoliko
tjedana. Snažno se suprotstavlja klasicističkoj poetici. To je roman koji izražava osjećaje
odnosno takozvanu "svjetsku bol" (na njemačkom weltschmerz), užasnu spoznaju o
ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanju prave iskrenosti i osjećajnosti.
Radnja [uredi]
Roman je uglavnom zbirka pisama koje mladi pjesnik i slikar Werther piše svom
prijatelju. Werther se zaljubljuje u Lottu, koja je zaručena za Alberta. Zbog nesretne
ljubavi koju ne uspijeva ostvariti, Werther oduzima sebi život.
Johann Wolfgang von Goethe
Izvor: Wikipedija
Johann Wolfgang von Goethe [▶] (Frankfurt na Majni, 28. kolovoza 1749. - Weimar
22. ožujka 1832.), najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac
Bilješke o djelu:
Djelo je epistolarni roman jer tako djeluje istinitije i uvjerljivije.
Možemo ga podijeliti u dva djela. Prvi dio do Wertherova odlaska u grad,
a drugi do njegove sahrane. Prvi je dio veseo i sretan, a drugi dio je tužan
i sumoran, a oni zapravo dočaravaju Wertherovu psihu. Goethe je temu
dijelom preuzeo iz života Carla Wilhelma Jerusalema, a dijelom iz
vlastitog života. Jerusalem je Goetheov prijatelj sa studija u Leipzigu koji
se ubio zbog nesretne ljubavi prema kćeri svojeg poslodavca, i prema
njemu je nastao lik Werthera. Lik Lotte je dijelom nastao prema Charlotti
Buff, a dijelom prema Maximiliani la Roche, dok je lik Alberta nastao po
uzoru na njegova prijatelja Johanna Cristiana Kestnera, Charlottina
zaručnika.
Analiza likova:
Werther
Mladi pjesnik i slikar koji na majčin nalog odlazi kod svoje tetke u
Wahlheim (izabrani dom) da riješi s njom pitanje nasljedstva.
Isprva jednostavno uživa u prirodi i seoskoj idili, ali onda upoznaje Lottu
te se odmah zaljubljuje u nju. Njegove patnje počinju tek kada dolazi
Albert i tek tada uviđa kako je njegova ljubav nemoguća, iako je i prije
znao da je Lotte zaručena. Mi ga upoznajemo preko pisama što ih šalje
svojem prijatelju Wilhelmu.
«Tko pak u svojoj poniznosti spozna kamo sve to ide, onaj koji vidi kako
lijepo svaki građanin, kojemu je dobro, umije svoj vrtić dotjerati i
potkresati kao raj, i kako strpljivo i onaj koji je nesretan, pod teretom
odmiče svojim putem, a svi su jednako obuzeti željom da još minutu duže
vide svjetlost ovoga sunca – da, taj je miran, pa i svoj svijet stvara iz
sebe samoga, a i sretan je, jer je čovjek. Zatim pak, ma koliko skučen
bio, u srcu uvijek održava sladak osjećaj slobode i to da ovu tamnicu
može napustiti kad hoće.»
Ovdje Werther prvi put govori o smrti – prvo govori kako svi žele što duže
živjeti, a nakon toga govori kako je smrt zapravo oslobođenje od
tijela – tamnice. Mislim da se tješi što uvijek ima dodatno rješenje za
svoje probleme – smrt, iako se ja uopće ne slažem s tim jer uvijek postoji
nada da će budućnost biti bolja.
«Mlado srce posvema ovisi o nekoj djevojci, sve sate u danu provodi uz
nju, rasipa sve svoje snage, sav svoj imetak, kako bi joj svakoga
trenutka iskazalo da joj se predaje. A onda dođe neki filistar, čovjek koji
obnaša neku javnu službu i kaže mu: ”Fini mladi gospodine! Ljubiti je
ljudski, samo morate ljudski ljubiti! Razdijelite svoje sate, jedne za
posao, a sate odmora posvetite svojoj djevojci. Izračunajte svoj imetak i
ono što vam ostane kad pokrijete svoje potrebe, to vam ne branim.
Samo ne prečesto da joj nešto darujete, možda za njezin rođendan i
imendan itd. ‘Posluša li čovjek, onda je to uporabljiv mladić i sam ću ga
preporučiti svakom knezu da ga postavi u neki kolegij, samo je s
njegovom ljubavlju gotovo, a ako je umjetnik – s njegovom umjetnošću.»
Werther ovdje govori kako su osjećaji i razum oprečni pojmovi koji nikako
ne idu zajedno jer ako razumno biraš djevojku ne možeš imati osjećaje za
nju, a ako si zaljubljen onda ne možeš misliti ni na što drugo.
«Živim tako sretne dane kao što ih Bog čuva za svoje svece; i bilo
sa mnom što god bude, ne smijem kazati da nisam uživao radosti
življenja.»
«Priča se o nekoj plemenitoj vrsti konja koji kad ih odviše zagriju i iscrpe
jahanjem sami sebi nagonski pregrizu žilu ne bi li lakše disali. Meni je
često tako, želio bih si otvoriti neku žilu koja bi mi omogućila vječitu
slobodu.»
Opet želja za slobodom, tj. smrću – čini se kao da je samo tražio razlog da
napusti taj uskogrudni svijet u kojem se osjeća sputano i nelagodno.
«Već sam nakanio da je ne viđam toliko često. Da, ali tko bi se toga
mogao držati! Svakog dana podlegnem kušnji i svečano si obećam:
sutra ćeš jednom izostati; a kad dođe jutro, opet nađem neki neodoljivi
razlog i prije nego što bih očekivao, već sam kod nje.»
Još jedan razlog samoubojstva – kada konačno pronalazi neku ženu koju
bi mogao voljeti isto toliko, ako ne i više od Lotte, onda ga njezin stalež
ismijava, zabranjuje društvo s njom, a ona je potpuno bespomoćna protiv
toga, ne slaže se s takvim društvenim podjelama, ali ne može se
oduprijeti.
Opet aluzija na smrt, vidi se kako Werther polako gubi razum zbog
Lottininih prikrivenih osjećaja naspram njega, koji, kako se i ovdje vidi,
ipak postoje.
Lotta
Pametna i osjećajna djevojka koja se mora skrbiti za šestero braće i
sestara, i za bolesnog oca. Zaručena je za Alberta, više zbog njegova
novca s kojim može djeci osigurati budućnost i obećanja majci, nego zbog
ljubavi. Zaljubljena je u Werthera i njih dvoje su kao stvoreni jedno za
drugo – oboje vole plesati, imaju isti ukus za književnost, vole prirodu,
djeca vole Werthera – jedino što im je na putu je Wertherovo financijsko
stanje koje ne bi moglo zadovoljiti potrebe šestero djece i nadolazeću.
Albert
Lottin zaručnik, svi ga opisuju kao pedantnog i čestitog čovjeka što treba
značiti da je iz ugledne obitelji i da ima novaca. Raspravljao je s
Wertherom o samoubojstvu i pokazalo se da je Albert još uvijek ostao u
klasicizmu i odan tradiciji.
«”To je ovdje takva moda”nastavila je, ”da svaki par ljudi koji pripadaju
jedno drugome ostane zajedno za njemačkog plesa, a moj partner loše
pleše valcer, pa mi je zahvalan kad mu uskratim taj napor”»
Werther i Fedra:
Werthera možemo vrlo dobro usporediti i sa Fedrom – oboje su beznadno
zaljubljeni i jedva suzdržavaju svoje osjećaje, ali Werther, za razliku od
Fedre, svojoj ljubavi ne želi smrt nakon što uviđa kako Lotta nikada neće
biti njegova. Werther je uvijek bio u dobrom odnosu sa Lottom, uvijek su
pričali, šetali i u početku su samo bili prijatelji dok je Fedra Hipolita uvijek
samo od sebe tjerala, izbjegavala ga je, pa se stoga Hipolit nikada ni nije
u nju mogao zaljubiti.
Werther i Cid:
Da je Cid na Wertherovom mjestu on bi potpuno drugačije postupio.
Prvo bi Cid morao ubiti Alberta jer mu stoji na putu do ljubavi,
što je Werther odmah isključio i mislim da je previše osjećajan za to,
ili bi pak morao ubiti Lottu zbog uvrede časti, što je za Werthera
apsurdno. Da je Werther na Cidovom mjestu on uopće ne bi pomislio na
osvetu, nego bi se bacio svojoj dragoj pred noge i rasplakao se, ne bi se
zanimao za društvene norme i vjerojatno ju nagovorio na bijeg samo da
mogu biti zajedno.
Wertherove patnje:
1. Ljubav prema Lotti i njezina neostvarivost
2. Neuklapanje u društvo i nerazumijevanje društvanih normi
Dojam o djelu:
Djelo mi se nije svidjelo zbog Wertherove preosjećajnosti, svako malo i on
se rasplače, on je više plakao nego svi ostali likovi zajedno. Cijelo djelo
govori o tome kako se on osjeća, kako je neshvaćen, tužan, kako je život
nepravedan itd. Pomalo me podsjeća i na sapunicu i upravo zbog toga
djelo nije po mome ukusu.
_________________-
____________________________-
Johann Wolfgang von Goethe [▶] (Frankfurt na Majni, 28. kolovoza 1749. - Weimar
22. ožujka 1832.), najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac
Bilješke o piscu:
Rodio se 28. kolovoza 1749. godine u Frankufurtu na rijeci Maini.
Potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji. Pjesničke prvijence
objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. Plaća danak pomodnom
klasicizmu u duhu rokokoa. To je između šesnaeste i sedamnaeste godine
života, kad se vraća kući "slomljenih krila". "Patnje mladog Werthera"
učinit će ga najpoznatijim i najslavnijim njemačkim autorom.
Prvi njemački pisac koji postiže svjetsko značenje.
Najznačajnija djela su mu: Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr.
Umro je 22. ožujka 1832.
Likovi:
Lotta, Albert, Werther
Kratki sadržaj:
Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić kamo ga je poslala majka da
rasčisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što
se priređuje u okolici upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog činovnika
koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim
držanjem i plemenitim osjećajima, a iako zna da je ona zaručena s
Albertom on se u nju zaljubljuje. Primjetivši da mlada djevojka nije prema
njemu ravnodušna Werther je sretan i blažen. Kako se Lotta vlada
nadasve korektno ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika,
Werther je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s
putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode
sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama
gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača,
dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da
ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada između zaručnika. Želeći se
zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi
mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije
birokrat nego pjesnička duša. Kako njegov gospodar voli sitničavo
zabadati, Werther gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila.
Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i
daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati.
Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome će na
ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš
čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško
podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u
tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osjećaje prema Lotti,
koja se udala za Alberta. Ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi,
Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje
neizdrživo. Albert s kojim se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo,
a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila.
U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji
mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je
dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osjećaji nisu
bezazleni. Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i
Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi
spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana
izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu
sada izvršava posljednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko
vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa
Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti.
Werther odlazi kući sav rastresen. Poručivši Albertu da mu posudi pištolje
jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je
sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se
reći Albertu što se dogodilo Lotta je bespomoćna, a Werther se iste noći
ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje izaziva opću sućut:
Lottin otac i njegova djeca okupiše se oko umirućeg Werthera koji prije
smrti ne dolazi k svijesti. Albert je očajan, a Lotta samo što nije skapavala
od žalosti. Pošto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja između
dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji počinak ispratila
ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.
___________________--