P. 1
Mikrobiologija - skripta (HR)

Mikrobiologija - skripta (HR)

|Views: 1,566|Likes:
Published by Dragoslav Jovic

More info:

Published by: Dragoslav Jovic on Apr 10, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/12/2013

pdf

text

original

OPĆA MIKROBIOLOGIJA

UVOD Mikrobiologija se bavi proučavanjem najjednostavnijh i najsitnijih živih bića koja se jednom rječju nazivaju mikroorganizmi ili mikrobi. VELIČINE NEKIH MIKROORGANIZAMA (eritrocit 7.5 mikrometara): Bacillus anthracis Mycobacetrium tuberculosis Salmonella rikecije herpes-virus bakteriofag virus japanskog encefalitisa MIKROSKOPIJA Moć razlučivanja je udaljenost između dvije točke a da se one vide odvojeno. Ljudsko oko ima moć razlučivanja 0.1 mm. Vrste mikroskopije: 1. svjetlosni mikroskop ima moć razlučivanja 0.2 mikrometra (ukupno povećanje 900 puta) a više ne može jer ga ograničava valna duljina vidljive svjetlosti. 2. mikroskopiranje u tamnom polju: svjetlosna zraka prolazi kroz naročiti kondenzor (ili obični ispred kojeg se stavi disk neprozirnog papira), pa ne prolazi direktno kroz objektiv, već obasjava predmet sa strane pa će vidno polje biti tamno, a predmet svijetao. Omogućuje promatranje neobojenog preparata. 3. faznokontrastna mikroskopija: svjetlosne zrake na putu kroz neki prozračni predmet (npr. stanicu) zaostaje u fazi š daje dojam prostornosti jer se razlika u fazi vidi kao razlika u jačini obojenja. Jasno to se vide strukture u živoj stanici. 4. fluorescentna mikroskopija: mikroorganizmi se oblože fluorescentnim antitijelima (poznata antitijela impregnirana nekim fluorokromom) i obasjaju UV lampom. Vide se kao fluorescentna tijela na tamnoj pozadini 5. elektronski mikroskop: koristi se snopom elektrona umjesto svjetlosnim zrakama i magnetnim poljem umjesto lećama. Moć razlučivanja je 1 nanometar pa se njime mogu promatrati i virusi. Uz kontrastno bojenje i sjenčanje platinom dobijemo 3D sliku. Postoji transmisioni (2D) i scanning (3D). 6. autoradiografija: neki element stanice se markira radioaktivnim izotopom i fotografskim filmom se prati kretanje radioaktivnog elementa. 5 mikrometara 2-4 mikrometra 2 mikrometra 475 nanometara 130 nanometara 65-95 nanometara 13 nanometara

www.belimantil.info

1

PODJELA MIKROORGANIZAMA EUKARIOTI a) ALGAE = protisti sa klorofilom osim modrozelenih 1. chlorophyta = zelene, phaeophyta = smeđe, rhodophyta = crvene 2. euglenophyta = euglene 3. pyrrhophyta = bičaši ili flagelati 4. chrysophyta = zlatnosmeđe alge i dijatomeje b) PROTOZOA = praživotinje 1. mastigophora = praživotinje sa bičevima 2. rhizopoda = amebe 3. sporozoa u životnom ciklusu imaju stadij mirovanja (spore) i stadij razmnožavanja. 4. ciliata = trepeljtikaš i c) FUNGI = gljive (hitinski stanični zid) 1. fungi perfecti = savrš ili potpune gljive: phycomycetes, ascomycetes, basidomycetes ene 2. deuteromycetes = nesavrš gljive ili dermatofiti: blastomycetes=kvasnici, hyphomycetes=plijesni ene d) SLUZAVE PLIJESNI (bez staničnog zida - ameboidne) 1. myxomycetes = plazmodijalne sluzave plijesni 2. acrasiomycetes = celularne sluzave plijesni PROKARIOTI 1. cyanophyta = modrozelene alge 2. shizomycetes = bakterije Bakteriologija se bavi bakterijama, mikologija gljivama i plijesnima, virologija virusima, a parazitologija protozoama, crvima i člankonošcima. PODJELA MIKROBIOLOGIJE 1. medicinska proučava sve mikroorganizme koji su važne za zdravlje čovjeka ili životinja 2. poljoprivredna isto za biljke 3. tehnološ za mikrobe korisne u prehrani i farmaceutskoj industriji. ka Mikroorganizmi mogu biti 1. patogeni jer izazivaju bolesti uništavanjem tkiva ili lučenjem otrova 2. uvjetno patogeni - ako ih ima u većem broju, uslijed narušene ravnoteže u tijelu ili ako se nađu na nepredviđenim mjestima (npr. iz crijeva uslijed ozljede ili upale uđu u krv). 3. korisni sudjeluju u metabolizmu (npr. bakterije u crijevu koje stvaraju vitamin K). 4. indiferetni ili saprofitni (mogu biti uvjetno patogeni). Razvrstani su u redove, porodice, rodove i vrste po izgledu, strukturi DNA, tinktorijelnim svojstvima (kako se boje mikrobiološ bojama), metabolizmu. kim

www.belimantil.info

2

OBLICI BAKTERIJA a) KUGLASTE (KOKI) su najčešći 1. mikrokoki su pojedninačne 2. diplokoki u parovima, gonokoki znači da su spljošteni između sebe kao zrno kave 3. streptokoki su poredani u duš ili kraže lance e 4. stafilokoki su poput grozdova 5. tetrade su poredani po četvero, sarcina po 8, 16, 32 6. diplostreptokoki: cijeli red se dijeli po dužini, nakon podjele se odvajaju. b) ŠTAPIĆI (BACILI) - kod njh je važna duljina, š irina i oblik rubova (odsječeni, zaobljeni, nitasti) 1. palisade: kad su poredani jedan do drugog 2. oblici slova V X Y 3. diplobacili su spojeni na krajevima po 2 4. streptobacili: kad je viš njih poredano u lanac e 5. kokobacili su između štapića i koka (elipsa) c) SPIRALNE 1. spirohete imaju puno spiralnih zavoja 2. spirile imaju obično jedan zavoj, najviše do 4 3. vibrioni izgledaju kao zarez 4. trihobakterije su razvučene spirohete d) MIKSOBAKTERIJE nemaju definiran oblik (sluzave bakterije - nemaju stanični zid) Polimorfizam je svojstvo bakterije da može imati različite oblike. Pleomorfizam je svojstvo bakterije da može mijenjati oblik tokom života. Oblici bakterija se mijenjaju ovisno u uvjetima: viš ili manjak hrane, dezifincijensi ili antibiotici, temperatura. ak Koki povećaju promjer i raspadnu se, ili dobiju nepravilan oblik kao gruda. Štapići zadebljaju na krajevima ili se mogu izdužiti kao konac. Djelovanjem lizozima (enzim u suzama) koji uništi staničnu stijenku ili antibiotika koji sprečavaju njegovu sintezu dobijemo nepravilne oblike: protoplaste i sferoplaste. Protoplasti nemaju ni traga staničnoj stijenci, nastaju iz Gram + bakterija i ne mogu se dijeliti. Sferoplasti imaju oslabljeni ostatak stanične stijenke, nastaju iz Gram - bakterija. Mijenjaju oblik ovisno o osmotskom tlaku. Mogu se dijeliti ako nema inhibitora sinteze stanične stijenke i tada se dijele na dvije stanice nepravilnog oblika. GRAĐA BAKTERIJA 1. KAPSULA I/ILI SLUZAVA OVOJNICA. Kapsulu imaju uglavnom bacili, neki streptokoki, rod Klebsiella i drugi. Neki je stvaraju uvijek, neki tek kad uđu u organizam zbog zaštite od vanjskih utjecaja i imune obrane. Različite vrste imaju različit sastav kapsule. Većina bakterija je pravi od polisaharida u obliku mreže: celuloza, dekstran+organske kiseline, aminošećeri, monosaharidi. Rod Bacillus je pravi od D-glutaminske kiseline koja daje sluzavost. Kapsula ima svoje antigene (K-antigeni), što omogućuje spajanje sa homolognim antitijelom što izaziva bubrenje kapsule pa ona postane nekoliko puta deblja i može se uočiti pod mikroskopom (tuš preparat, faznokontrastni mikroskop). To se zove mikroprecipitacija ili Neufeldov fenomen i može poslužiti za identifikaciju bakterija. www.belimantil.info
3

U njemu su ugrađeni drugi spojevi. Vanjska membrana ima funkciju sprečavanja prometa velikih molekula u ili iz stanice (enzimi ne smiju van. elastična ali i čvrsta. Sastoji se od dvije membrane: unutarnje i vanjske. bipolarne (na oba kraja) ili peritrihijalne (po cijeloj površ ini). ne da mi se sad to pisat. 4. Po razmješ e taju mogu biti polarne (na jednom kraju). može zadržati neke tvari u stanici koje prođu kroz membranu. Daje oblik bakteriji. Običnim mikroskopom se ne vide ni obojane jer su vrlo tanke. Ima uvrnuća koja se zovu mezosomi. Osim toga stvaraju pregrade kod diobe i stvaraju izvanstanične enzime. a antibiotici ne smiju unutra). 3. koji su preteče mitohondrija. Gram . To su končaste tvorevine duljine 12-25 mikrometara. Unutrašnja i vanjska membrana povezane su stupićastim proteinskim formacijama. štiti ju od fizičkih oštećenja. Na svaku molekulu Nacetil-muraminske kiseline vezan je tetrapeptid od L-alanina. Stijenka je tanka. Može ih biti jedna (monotriha) ili viš (politriha). Nastaju u loptastim tjeleš cima. www. karakteristični za pojedinu bakteriju. a nalaze se u staničnoj stijenci. 1. Sve bakterije imaju peptoglikan zvan murein. Bičevi ili flagele su najčešći organi za pokretanje. 2. Unutrašnja membrana građena je od mureina. Stvara i obnavlja kapsulu. Ona je ujedno i površ inski antigen. uz pirofosfatne veze) i druge komponente (lanac šećera i glikofosfata) povezane za njega. Mogu je imati i bakterije s kapsulom. Ta struktura daje čvrstoću i naziva se mureinski sakulus. b) donji listić je građen od fosfolipida. STANIČNA MEMBRANA Nalazi se odmah ispod staničnog zida. ORGANI ZA KRETANJE I PILI (FIMBRIJE) Ne kreću se sve bakterije. Gram + imaju teikočnu kiselinu (lanac ugljikohidrata i aminokiselina varijabilnog sastava) vezanu na murein. Sudjeluju kod dupliranja DNA. oko desetak nm.info 4 . D-glutamina. Obično ih imaju štapićaste bakterije. osigurava turgor na 5-20 atmosferskih tlakova. to rade da bi našle najbolje mjesto za život i razmožavanje i da lakše prodiru kroz organizam nesretnog domaćina. One koje se kreću. Stanična membrana je polupropusna pa ima sve ono što ste učili iz dinamičke i fiziologije. ili neke tvari u unutraš njosti stanice. STANIČNA STIJENKA Bez nje bakterija živi vrlo kratko. koja se zovu bazalne granule. Vrlo je tanka.Sluzava ovojnica ima sličan sastav samo što se lakše topi u vodi. Murein je polimer od nerazgranatih lanaca N-acetil-glikoziamina i N-acetil-muraminske kiseline povezanih glikozidnim vezama poredanih naizmjenično. Vanjska membrana sastoji se od gornjeg i donjeg listića: a) gornji listić (na površini bakterije) građen je od lipopolisaharida (LPS) sa dvije komponente.imaju puno tanju stijenku složenije građe. a to su lipid A (složeni ester ugljikohidrata i masnih kiselina. Boje se hvataju na tu kiselinu. građena od fosfolipida i proteina. lipid A je endotoksin jer je vezan za bakteriju i otpuš se u okoliškad se ta razori sama bakterije. ku Stanična stijenka je nosilac somatskih ili O-antigena (daju serološ karakterizaciju). m-diaminopimelinske kiseline i Dlizina ili D-alanina koji je povezan aminskim vezama sa drugim mureinskim lancem. i važna je za diobu stanice.belimantil. Neke bakterije imaju i voš tanu ovojnicu (acido-alkohol-rezistentne). Uvijek je izvan kapsule.

Spora je okruglo ili ovalno tjeleš koje može biti smješ ce teno bilo gdje u citoplazmi i to su endospore. Svaka bakterija pravi samo ko jednu sporu. unutarnji zid od keratina 5. SPORE KOD BAKTERIJA Neke štapićaste bakterije imaju sposobnost stvaranja otpornog oblika nazvanog spora i takve se bakterije nazivaju sporogene bakterije. Tanje su i kraće od bičeva i ravne su.belimantil. 2. beta-maslačna kiselina. Mikromolekule kao i kod svake druge stanice (voda. Fimbrije ili pili su končaste tvorevine na površini nekih štapićastih bakterija koji pomažu bakteriji da se prihvati na stanicu domaćina. Neke enterobakterije imaju i seksualne pile pomoću kojih izmjenjuju plazmide. 5. Na duljinu bičeva utječu mnogi to faktori. Mogu i potpuno nestati. češće u lancima koji se zovu poliribosomi.Građene su od proteina flagelina.. Uz to ima i neš lipida. 2. nemaju pravu jezgru već nakupinu DNA i nukleoproteina nazvanu kromatin ili nukleoid. otporne su na pepsin.. ribosomi su kuglasta tjelešca na kojima se sintetiziraju proteini. To je ipak samo privremena promjena. Puno manji su od glavne DNA. 3. kiseline i lužine. Nositelji su fimbrijalnog F-antigena. visoke temperature. proteini..) Makromolekule: 1. Dobro se razvijaju u tekućim hranilištima i površini mekih podloga a na tvrdim i u prisutnosti Cr3+ i fenola slabije. Pile se mogu izgubiti i opet stvoriti. Pomoću njih se bakterija kreće rotacijom oko svoje zamišljene osi. a vide se samo pomoću elektronskog mikrosokopa. puno enzima. kristalići. trigliceridi. koji su specifični za pojedine vrste. aminokiseline. stanična stijenka okružuje srž 3. rijetko se nalaze pojedinačno. sumporna zrnca. Sadrži flagelarni H-antigen. Građeni su od proteina pilina. dezinficijense. glukoza. Bakterije koje ih imaju izazivaju hemolizu. debela kora od peptoglikana (cortex) 4. Polaze s oba pola stanice i sreću se u sredini stanice gdje su ponekad spojeni. citoplazmatske inkluzije su zrnca različitih veličina i sastava.info 5 . a to je zbog debele kore. www.. Lipidi. Spore teš primaju boje. visoka koncetracija Ca-dipikolinata. tripsin. Aksijalni filamenti su organi za kretanje kod spiralnih bakterija. 2. puno Ca-dipikolinata (stabilizira DNA) i uglavnom se može reći da je to zgusnuta citoplazma. Iako su građene od proteina. vakuole. pa se na obojenom preparatu vide kao neobojena mjesta. ribosome. nove enzime i druga svojstva. ugljikohidrati. Nalaze se u stanici koja je oko njih spiralno obavijena. O tome više kod razmnožavanja. Egzospore prave samo neke bakterije i služe za ramnožavanje. Nose dodatna svojstva: otpornost na antibiotike. To je kontraktilni protein koji nema ni triptofana ni prolina. 3. Nema ih kod Gram + bakterija a ima ih kod svih enterobakterija. Smještaj i veličina spora su specifični za vrstu pa to može služiti za identifikaciju. Unutra prema van: 1. šećera i nukleinskih kiselina. Kemijski slični bičevima. smanjenog metabolizma. 4. vanjski zid (egzosporium) U sporama su nađeni antigeni kojih nema u vegetativnom obliku. srž spore sadrži nukleoid. Spore su otporne na isuš ivanje. Broj i razmještaj bičeva je tipičan za neku vrstu. pa nestaje i H-antigen. plazmidi su kružna DNA neovisna o glavnoj DNA i nije neophodna za život bakterije. CITOPLAZMA I STANIČNA TJELEŠCA Tekućina unutar stanične memrane u kojoj se nalaze mikro i makromolekule. Struktura spora je određena pod elektronskim mikrosokopom. manjeg udjela vode.

Pojedini dijelovi bakterije ne primaju sve boje na isti način. G+ su osjetljivije na peniciline. neutralno crvenilo) i one koje se otpustile plavu će sada primiti crvenu. prisutnost nekih otrovnih tvari za bakteriju. Bez bez tog faktora spore neće proklijati ni na obogaćenim podlogama. GERMINACIJA Kad spora dođe u povoljne uvjete života prelazi nazad u vegetativni oblik. ali ne sve kako bi ime sugeriralo. kiseli fuksin. a drugi dio omogućava spajanje boje na cilj bojanja i naziva se auksokrom.info 6 . Najjače boje citoplazmu.su osjetljivije na telurove soli. tanin). Prvi znak klijanja je da spora izgubi refraktilnost (lom svjetlosti). indigo.belimantil. Zato su G+ plave a G. Prvo se bakterije boje nekom plavo-ljubičasto lužnatom bojom (kristal ljubičasto). nepovoljni pH. safranin. Nepovoljni uvjeti su temperatura. Prva vidljiva faza je zguš njavanje DNA i pomicanje prema jednom kraju bakterije. Tijelo bakterije u kojoj se nalazi spora naziva se sporangij. Osim povoljnih uvjeta.crvene. BOJANJE Bakterije se boje da bi se pojedini dijelovi bolje vidjeli (živjela logika). mora postojati neki faktor aktivacije: povišena temperatura. Neke bakterije će otpustiti plavu boju. sulfonamide. tionin. To se zove klijanje ili germinacija. Povećani pritisak u spori uzrokuje pucanje zida i sadržaj spore se vraća u stare granice. G. vezuvin. kristal ljubičasto. Bojenje po Gramu je toliko često i rašireno da se sve bakterije trpaju u G +. Boje su obično soli pa otopljene imaju 2 iona. Prije su se koristile samo prirodne boje (karmin. Sve bakterije u preparatu će primiti tu boju (osim nekih iznimaka). a danas ih zamjenjuju anilinske boje koje se dobivaju iz katrana kamenog ugljena. spojeve klora. Nakon toga se dodaje neka crvena (karbol fuksin. Od te dvostruke membrane nastaju ostale opne. fenole i lužnate boje. Boje mogu biti: 1. www. Jednostavna bojenja su kad se koristi samo jedna boja. oksidanse. određeni pH. udvostruči DNA ali se ne podijeli. lužnati fuksin. Nakon se dodaje I-KI po Lugolu (nastaje kompleks jod-boja) i slijedi odbojavanje 95% etalnolom. Ove boje se intenzivnije hvataju na bakteriju jer bakterija ima puno nukleinskih kiselina. G. Kad se bakterija odluči praviti sporu.ili G neodređene. 2. najčešće Loefflerova lužnata otopina metilenskog modrila.SPORULACIJA Bakterija pravi sporu u nepovoljnim uvjetima za život iako su nađene i kod povoljnih uvjeta. deterdžente. Lužnate kod kojih je kromfor kation: metilensko modrilo. Ta tvorba je predspora. Kisele su one kod koji je kromfor anion: Na-eozinat. Ponekad je to i jedini način da bi se bakterije identificirale. kamo idu i ostala citoplazmatska tjeleš Zatim ca. nabubri i počne primati obične boje kojima se inače spora ne može obojati.bakterije u svom staničnom zidu imaju lipidne spojeve. poveća se.G. koje se kod odbojavanja etanolom otapaju pa plava boja izlazi. Jedan je nosilac boje ili boja kao takva i naziva se kromfor. i proteolitične enzime. prisustvo ili odsustvo kisika (ovisi da li aerobna ili ne). se membrana uvrne tako da zaokruži taj dio zgusnute citoplazme i napravi dvoslojnu membranu. Unutar te dvostruke membrane je srž spore. Puno su češća i korisnija diferencijalna bojenja: 1. neki spojevi. Najjače boje jezgru i druge nukleinske kiseline. manjak hrane. Neke su derivati anilina.

To se zove Ziehl-Neelsonova metoda. Autotrofi: 1. AAR su crvene. ali ne i jedina.G+ imaju manje enzima pa su veći izbirljivci hrane. Bojenje acido-alkohol-rezinstentnih bakterija (AAR). esencijalne aminokiseline. nakon narušene ravnoteže upotrebom antibiotika…. kemolitotrofi dobivaju energiju oksidacijom anorganskih spojeva: H2. AAR bakterije ne otpuš boju. PREHRANA BAKTERIJA Hrana u bakteriju ulazi pasivnim ili aktivnim transportom (fiziologija). Bakterijski vitamini koji su uglavnom isti kao i ljudski: nikotinska kiselina i amidi. paraziti za preživljavanje iskorištavaju druga živa bića: a) obligatni (obvezatni. fototrofi (energiju dobivaju fotosintezom) 2. Zatim se preparat ispire kiselim etanolom. kada se nađu na nepredviđenom mjestu. Preparat se odbojava alkoholom i vodom. paraaminobezojeva kiselina. To je bojanje po Fultonu. 2. 4. biotin. pantotenska kiselina. Služi za energiju i sintezu drugih spojeva. H2S i drugi spojevi sumpora. Heterotrofi su kemoorganotrofi (energija razgradnjom organskih spojeva): 1. ostale da. striktni) sve moraju dobivati od živih stanica. zagrijanom crvenom (karbol fuksinom). 3. Truljenje i gnjiljenje je dio kruženja elemenata u prirodi neophodnog za održanje ukupnog života.belimantil. a oportunisti samo u nekim uvjetima: oslabljen imunitet. a kad primi boju viš ju ne otpuš Zato se takve bakterije boje e ta. folna kiselina. Daje se neka crvena (safranin) i onda su spore zelene a ostalo crveno. (ali ionako se ne vide svjetlosnim mikroskopom pa čemu to) 5. taju ostale plave. Ponekad je moguće natjerati bakteriju da živi bez neke esencijalne aminokiseline ako se presađuje na hranilišta sa sve manje te esencijalne kiseline. ostale primaju tu plavu. 2. 2. www. pirdoksin. Anabolizam = sve reakcije sinteze novih spojeva uz potroš energije. NO3. saprofiti razgrađuju nežive ili inertne organske tvari koje su otpadni ili razgradni produkti drugih živih bića. Spore se boje malahitnim zelenilom. riboflavin. jednostavni spojevi Fe. Osim glukoze. CO2. nju Katabolizam + anabolizam = metabolizam. One će primiti boju. ostali razgradnjom hrane iz okoline (lopovi i lijenčine). b) fakultativni (uvjetni) mogu živjeti i od neživih izvora ali bolje uspijevaju na živima. Katabolizam = sve reakcije razgradnje koje dovode do stvaranja energije u stanici. Bičevi se bojaju nestabilnom otopinom tartarata. Kapsule se boje tuš ili otopinom Giemse (kaj je to?). Obavezni uvijek izazivaju bolest. c) patogeni izazivaju bolesti. pirimidini. NO2. ostalo neće. Zatim se preparat boji nekom plavom.info 7 . tiamin. Glukoza je bakteriji najbolja hrana. One imaju ovojnicu od voska i fosfolipida koja ne prima boju dok se ne zagrije i otopi. bakterija treba i druge spojeve koje ne može sama stvarati (faktori rasta): 1. em METABOLIZAM Manji dio bakterija proizvodi energiju sam. NH3. Spojevi koji se s malim ili nikakvim izmjenama ugrađuju i bakteriju: purini.

metionina 4. 2. Ako je to kisik onda su bakterije aerobne. Bakterije su se prilagodile raznim sredinama pa imamo: a) psihrofilne ili ljubitelje hladnoće koji vole 15-20. masti i aminokiselina 2. Brucellae CO2. 5. Voda je idealno disperzno sredstvo za hranu. Mikroaerofilni su oni kojima treba mala koncetracija kisika (oko 5%). Aero-tolerantni anaerobi (samo ime ti kaže). max 30. sulfata.info 8 . cisteina.Pojedine vrste imaju specifične potrebe: Streptococcus pneumoniae treba kolin. To su konstitutivni enzimi. duš fiksacijom iz atmosfere. ŠTO SVE UTJEČE NA RAST I RAZMNOŽAVANJE 1. 2. amonijaka. Za sintezu bakterija treba razne elemente koje primaju iz okoline: 1. Uvijek je to vanjska anorganska tvar. Mycobacterium tuberculosis asparagin. alkohola. max 80. Fakultativni aerobi ili anaerobi mogu živjeti i sa i bez kisika ali im jedno od toga bolje. voda (znašli funkcije vode?) ENZIMI Svaka vrsta ima karakteristične enzime koji se prenose s generacije na generaciju i kodirani su genomom u glavnoj DNA. min 40. Hrana. Kisik. aldehida. 3. fosfor iz anorganskih fosfata. Obavezni anaerobi . ali može i organski ako je frka (NAD. c) termofilni ili ljubitelji vrućine vole 60-65. a još… ubija. tiosulfata. Tu spadaju patogene jer je to temperatura ljudskog tijela a ni ostali toplokrvni nisu daleko. 5. Pa dobro. ketona. jošviš ili nižim prestaje rast i im im razmnožavanje. purina. ugljik iz CO2.belimantil. min 10. Ali ne valja i ako je ima previš jer inhibira rast i razmnožavanje. za održavanje turgora i općenito fizikalno-kemijsko stanje citoplazme (hidrofilne i hidrofobne molekule). www. ATP. valjda znaš čemu služi hrana i da ne valja ako je ima premalo. min 0 b) mezofilne ili one između koji vole 30-37. max 45. flavini) 5. sećera. 4. NADP. sumpor iz sulfida. Za objaš e njenje ovoga pogledati na osmotski tlak. pirimidina ik 3. 3. Pogledaj pod disanje. Osim njih imamo i gene za sintezu enzima koje ta vrsta nema stalno nego samo kad dođe u dodir sa supstratom za koji nema enzim. Temperatura je važna zbog enzima. U svakom slučaju važan je krajnji primatelj elektrona. Ako neš drugo onda su anaerobne.kod njih kisik reagira sa flavinima i pretvara se u peroksid i superoksid koji su otrovni. nitrata. Ali nije sve to tako jednostavno: 1. nitrita. pH povezan sa osmotskim tlakom i površinskom napetošću. DISANJE Nećemo sad o reakcijama disanja. aminokiselina. Na nižim ili viš temperaturama metabolizam se usporava.iona. Za većinu bakterija je 6-8 optimalno. 4. Obavezni aerobi ne mogu bez kisika. hemolitički streptokoki glutamin. To su inducirani ili adaptivni enzimi a u normalnim okolnostima su potisnuti represorom (vidi dinamičku). metali otopljeni u solima su aktivatori enzima 6. organskih kiselina i njihovih soli. služi kao izvor H+ i OH.

Crijevne bakterije su se navikle na nisku površ insku napetost pa se vodenim podlogama dodaje žuč jer voda ima veliku površ insku napetost.info 9 . Koncetracija CO2. citoplazma se počne uvlačiti i stvara se pregrada slično kao kad stvaranja spore samo se sada citoplazma sa tjelešcima ravnomjerno podijeli. Cijepanje je najčešći. To rade rodovi Mycobacterium. onda se ide razmnožiti. 3. nastaju tanki dugački filamenti (kao konac). 10. Mogu biti neke izvana (antibiotici. Alkalni pH ometa saharolitičke bakterije. Neisseria). 9. 8.coli podijeli se za 15 do 20 minuta. džemova i pekmeza koristi kuhinjski šećer iako je idealna hrana za bakterije jer jako povisuje osmotski tlak.Broj bakterija u novoj sredini. Budući metabolizam bakterija mijenja lokalni pH. bakterija ne može upijati e hranjive tvari pa umire. 5. Na stanici nastane pup iz kojeg se odvoji posebna bakterija. Na 37 stupnjeva se E. Escherichia. Iz te pregrade će nastati stijenka i imamo 2 bakterije. Ponekad se dijele preko L-oblika. Kad skupi dovoljno. Stanica se poveća. Ovako se razmnožavaju mikoplazme. stanica izgleda kao jednostruki ili dvostruki Y. Osmotski tlak. Zato se često za konzerviranje voća. veća je mogućnost da će se prilagoditi i početi razmnožavanje (stvaraju dovoljno CO2). Bubrenje stanice se zove plazmoptiza. Jako se poveća i poprimi oblik kugle koja rasprši se na puno malih djelića od kojih nastaju bakterije. 4. Litotrofne trebaju mnogo viš od e organotrofnih jer je to njima jedini izvor ugljika ali neke organtrofne vrste isto trebaju puno CO2 (Brucella.ekstremi su rijetki. a u nenormalnim uvjetima i rodovi Proteus. neke štapićaste i one koje u povoljnim uvjetima pupaju. Streptobacillus. g = ------------------www. dezificijensi) i š tetni produkti metabolizma koji u malim količinama ne smetaju ali polako dosegnu otrovne koncetracije pa mogu prekinuti razmnožavanje. Rod Streptomyces pravi egzosporu iz koje nastaje nova bakterija. Preniski osmotski tlak uzorkuje ulaženje vode u bakteriju i time razrijeđuje hranjive tvari te onemogućuje izlučivanje štetnih produkta metabolizma. Nijedna bakterija ne može živjeti bez ovog plina. Zato je čista voda loš okoliš za bakterije. tuberculosis viš tjedana. Dakle. Treponema pallidum za 2 minute a Mycobaterium tuberculosis za 13 do 15 sati. ali u nepovoljnim uvjetima ovako: štapićasta bakterija se na jednom ili oba kraja izduži i to se izduženje račva na 2 kraka u koje idu novostvorene DNA I ostalo što će činiti novu bakteriju. 6. Ako je preveliki voda izlazi van. 2. RAZMNOŽAVANJE Bakterija raste i skuplja mikro i makromolekule. 7. Neke bakterije "pupaju". Jedna "grana" od tog Y otpadne od ostatka i od toga se razvije nova bakterija. e Formula za računanje vremena generacije: log N . 6. važno je hranjivim podlogama dodati pufer. što ih je više. Prevelike koncetracije mogu ometati i zaustaviti razmnožavanje. Do jedne razine plazmoliza je povratna ali viš od toga ubija bakteriju. a većina gljivice ne voli više od 5. Otrovne tvari. Površ inska napetost. a kiseli proteolitičke i zato se zakiseljavanjem hrane sprečava kvarenje. Neke bakterije vole visoku površ insku napetost. Grananje. Ima više načina: 1.belimantil. Naročito velike količine potrebne su kad se bakteriju nađu u novoj sredini. koji se raspadne u štapićaste i loptaste bakterije. pa dolazi do smežuravanja stanici a to se zove plazmoliza. Corynebacterium. BRZINA I FAZE RAZMNOŽ AVANJA Vrijeme generacije je vrijeme potrebno da se jedna stanica podijeli u dvije.log No v. genom se podijeli i odvoji na krajeve. Isto tako. Rod Nocardia se izduži. Zato većina bakterija napravi koloniju za 24 sata a M.

Otpadne i prljave vode imaju Salmonele. coli brže fermentira šećer od Salmonele pa poslije izvjesnog vremena u kulturi neće više biti Salmonele.belimantil. inu 4. ličinke i jajašca parazita. 4. stafilokoki.log 2 No je broj početnih bakterija N broj bakterija nakon određenog vremena 1. ali ima i nekih vrlo opakih mikroba: Clostridium botulinum. Voda: Pseudomonas. Pogotovo gljivice i plijesni. ko 2. Mikroorganizmi sa ljudi u zrak dospijevaju ljuš tenjem kože. pa mogu kratko živjeti. meso. životinje. Kompeticija nastaje kad se dva različita organizma istih potreba međusobno natječu. 3. Flueggeove kapljice iz zaraženog diš trakta padaju na predmete i tlo. Komenzalizam je simbioza kad jedan organizam ima korist od druge a druga nema š ili korist. Pogodniji su zatvoreni prostori zbog praš ine: streptokoki. bilo štetna: 1. TREBA NAĆI PRIMJER!!!!!! 3. Zemlja. 5. Biljke. Predatorstvo je kad veći i jači jede manjeg i slabijeg. V-faktor koji stimulira razvoj Haemophilus influenzae. To je teš zamislivo a jošteže provedivo. hrana. 6. Mycobacterium tuberculosis. Ako je na podlozi. a najviš sekretima diš trakta. jaja. Bakterije se prilagođavaju na novu sredinu. eksponencijalno. Mutualizam (sinergizam) je simbioza gdje oba organizma imaju korist. Taj se fenomen naziva satelitizam.info 10 . 4. RASPROSTRANJENOST MIKROORGANIZAMA Ima ih posvuda u prirodi . Clostridium tetani. ako u organizmu onda bolest.Faza eksponenecijalnog rasta. E. a neke uginu. tetu Staphylococcus aureus izlučuje tzv. Mycobacterium tuberculosis. Bakterije i gljivice od kojih većina ne uzrokuje bolest. Odumiranje. stvara se kolonija. 2. inu e. ne razmnožavaju se. spirohete. 3. Clostridium. bilo korisna. Osobito su ugroženi mlijeko. SIMBIOZA Simbiozom se naziva bilo kakva povezanost živih bića. www. Čista voda je loša sredina za mikrobe zbog osmotskog tlaka i nedostatka hrane. kapljične infekcije. ciste Entamoebae histolitica. viruse polimijelitisa i hepatitisa. vibrioni. 2. Umiru u sve većem broju. Prilagodile su se i razmnožavaju se ko blesave. virusi polimijelitisa. Microccocus. Gljivice luče antibiotike da bi se obranile od bakterija. ali i bakterije. Parazitizam je interakcija u kojoj jedan organizam živi na račun drugog (npr. Prvo počine opadati razmnožavanje.Stacionarna faza. coli stvara kiselinu koja inhibira Shigella dysenteriae. Shigele. bakteriofag). spore Bacillus anthracis. Neutralizam je simbioza pri kojoj ne postoji nikakva interakcija između dva bića koja žive zajedno. protozoe. Čak postoji jedna bakterija koja je parazit na drugim bakterijama. i polako se broj umrlih i novostvorenih bakterija izjednači. Zove se log-faza. Nevjerojatno ali istinito.to se kaže ubikvitarni: 1. Naziva se i lag faza. Pobijedit će onaj koji se brže i bolje adaptira na uvjete sredine. 7. Entamoeba histolytica jede bakterije. Corynebacterium diphteriae. E. Salmonele. Zrak je nepogodna sredina za mikrobe. Stacionazna faza. sa sasuš enog gnoja rana. e nog nog zalijepe na praš i osuš a zatim tu praš udahne neki zdravi pehist. Clostridium botulinum je prije bio strah i trepet konzervi. Vibrio chloreae. Antagonizam je kad ne mogu živjeti zajedno obično zato jer jedan organizam luči neku tvar koja ubija drugi organizam. npr.Faza pritajenosti ili adaptacije.

bacila. Neke bakterije sudjeluju u nastanku zubnih plaka (vrste roda Bacteroides. To su naslage dekstrana i drugih polisaharida na zubnoj caklini. znoj je visoko osmolaran zbog visokog sadržaja NaCl. Debelo crijevo ima najveću populaciju mikroba u tijelu. gingivitisa (upale zubnog mesa). gljivice. difteroidi). skalp. pogodan pH i temperatura. a važna je i fagocitička djelatnost alveolarnih makrofaga. Potonji je vezan uz tipični pubertetski kožni poremećaj zvan prištevi. a kako pH postaje sve viši duž ileuma. stafilokoka. streptokoke. virusi. acnes koji se namnože i izazovu upalni proces. na i u čovjeku žive određene vrste koje su se prilagodile na čovjeka i od njega zavise. pazusi. ljuš se.belimantil. 2. stafilokoka.info 11 . S. Postoje i oni mikroorganizmi koji čine prolaznu mikrofloru.MIKROFLORA LJUDSKOG TIJELA Čovjek nije podesna sredina za život i razmnožavanje većine mikroorganizama. Orofarinks udomaćuje S. epidermidis. Epidermophyton) koje uvijek mogu izazvati razne bolesti. uške.vlaga. U nazofarinksu možemo naći difteroide. Bakterije su na koži smještene na pločastom površinskom epitelu i kraj znojnih i lojnih žlijezda. Riječ je o anaerobnim i fakultativno anaerobnim bakterijama: vrste roda Bacteroides. Donji dijelovi respiratornog trakta nemaju MO budući postoji stalan tijek sluzi zbog pokretanja cilijarnog epitela. 1. difteroide. U jejunumu ima nešto koka i difteroida. Broj i vrsta svih ovih mikroorganizama u znatnoj mjeri ovise o klimatskim faktorima. osobne higijene i drugih faktora. a nazivaju se stalnom ili rezidualnom mikroflorom i mikrofaunom. flora postaje sve sličnija onoj u debelom crijevu. amebe. nepatogene sojeve Neisseria. epidermidis. vrsti vode i hrane koju čovjek koristi. www. difteroida. Duodenum također ima malo bakterija zbog inhibitornog djelovanja kiselog želučanog sekreta i žuči (visoka osmolarnost). KOŽ A Epiderma nije pogodna za razvoj mikroba iz viš razloga: suha je. Plak može dovesti do karijesa. a riječ je o vrlo šarolikoj skupini streptokoka. a mogu se naći i gljivice (Candida. aureus. puno hrane. a lizozim iz znoja ima direktno antimikrobno djelovanje. neke vrste roda Bacteroides i Neisseria. porodice Enterobacteriaceae. stafilikoki i brojne druge bakterije. 3. streptokoki. Najčešće vrste su Staphylococcus epidermidis i Propionilbacterium acnes (iz skupine ena difteroida). Ostale bakterije mogu se naći na područjima gdje ima dovoljno vlage (dlanovi. Većina ih brzo umre dospije li na ili u nas. streptokoka. Ipak. S. parodontoze. neki streptokoki). USNA Š UPLJINA Usnu šupljinu naseljava velik broj različitih mikroba jer je vrlo pogodna sredina . na kojima sa koloniziraju bakterije. koji nastaje kada poviš razina spolnih hormona izaziva pojačano lučenje loja koji je idealna hrana za P. 4. genitalno i analno područje). Trychophyton. DIŠ TRAKT NI Na sluznici nosa žive uglavnom isti mikrobi kao na drugim dijelovima lica (S. Iz izmeta je izolirano više od 300 vrsta u brojevima od više stotina milijardi (10na12) po gramu. diplokoka. aureus. ima blago kiseli pH zbog organskih e ti kiselina koje luče lokalni stafilokoki. PROBAVNI TRAKT U želucu ima vrlo malo mikroba jer ne mogu preživjeti vrlo kiseli pH (iznimka: Helicobacter pylori).

5. Ovo neki zovu spolno razmnožavanje iako se ne povećava broj bakterija. 2. rijetke su. Fenotip je skup svih morfološ fiziološ i ostalih osobina uvjetovan genotipom i okolnim uvjetima. mogu se prenositi među bakterijama. Transformacija: stanica primalac prihvaća mali dio topljive DNA koju oslobađa stanica davalac (Neisseria. Na ovaj način bakterije dijele novostvorene osobine kao što je otpornost na antibiotike. Hidroksilamin hidroksilira citozin koji se sparuje umjesto timina a adeninom Proflavin uzrokuje umetanje ili gubitak 1 para baza za vrijeme replikacije. 3. Postoji viš vrsta: e 1. Etil-metan-sulfonat metilira gvanidin koji se sparuje s timinom. kih se tokom života. uz neke druge vrste. Konjugacija: enterobakterije imaju seksualne pile s kojima se pričvrste jedna na drugu i naprave kanalić. Fagi koji nastanu u bakteriji mogu ponijeti neke gene te bakterije i prenijeti ih u drugu bakteriju. mogu se integrirati u kromosom (nukleoid) bakterije. Jedna od njih ima F-plazmid pa je ta mužjak (F+) a druga nema pa je ženka (F-). ali često je uvod u razmnožavanje PLAZMIDI su male kružne izvankromosomske molekule dvolančane DNA koje se mogu samostalno replicirati. Daljne generacije mogu nositi greš bez da se pokaže dok jednom to ne postane dominantno svojstvo. Transdukcija preko bakteriofaga tako da bakterije ne moraju biti u kontaktu. što rezultira kiselim pH vagine (4. MUTACIJA je izmjena u redoslijedu nukleotida š može uzrokovati promjenu strukture i funkcije proteina i tu to promjenu može se prenijeti na potomke. ali najvažniji su tzv. Bacillus. Rijetko se događa u prirodi. ku PRENOŠ ENJE GENA: 1. F-plazmidi (fertility) se koriste pri konjugaciji. KRV I TKIVA su kod zdravog čovjeka su sterilni. ureteri i mjehur obično su sterilni uslijed čestog ispiranja i nepovoljnog sastava urina. događaju se zbog nekih kemikalija ali i zbog zračenja ili drugih stvari.belimantil. Haemophilus). pneumokoki. 2. Time je onemogućen razvoj drugih mikroba. Genetski materijal putuje kroz kanalić. OKO i UHO imaju mikrofloru sličnu koži. čak i među različitim vrstama. i rijetko dovode do promjene u fenotipu a uzrok je tautomerizacija (vidi dinamičku kod nukleotida). R-plazmidi (resistance) su nosioci otpornosti prema antibioticima (kodiraju enzime koji uniš tavaju ili modificiraju antibiotike. mijenja kih. Doederleinovi bacili iz roda Lactobacillus koji fermentiraju glikogen iz vaginalnog epitela pretvarajući ga u laktat.6). GENETIKA BAKTERIJA Genotip je skup svih gena koje određuju nasljedna svojstva.info 12 . Nitratna kiselina deaminira adenin pa nastaje hipoksantin koji se veže na citozin umjesto na timin nakon čega lanac može puknuti. obično se www. UROGENITALNI TRAKT Bubrezi.4-4. 2-amino-purin se ugrađuje u DNA umjesto adenina. Umjetne su češće od spontanih. 5-brom uracil je mutageni spoj koji se ugrađuje u DNA umjesto timina nakon čega stanica propada ili divlje raste. Uretra ponekad sadrži manji broj stafilokoka u distalnom dijelu. Mogu biti spontane. Vagina ima složenu mikrofloru koja varira kroz ciklus.

Ako se doda 10% krvi onda se to zove krvni agar. žuč. hrskavice i drugih dijelova. Mogu biti tekuće. PODLOGE ZA RAZVOJ KOLONIJA Podloge oponaš prirodni okolišbakterija. i ohladi se ispod 45 stupnjeva da se skrutne i tako dobijemo želatinozna masa i koja sadrži agaropentozu i agaropektin. pa se tako vidi da li bakterije snižavaju pH svojim metabolizmom. indikatori. paučinaste tvorbe. ponekad talog. 4 ostali plazmidi mogu biti nosioci virulencije (bolja obrana ili jači toksin) ili poboljšavati metabolizam (različiti enzimi). boje. Agar izliven u Petrijevku naziva se agar ploča. Dobiva se kuhanjem životinjskih kostiju. Želatina se rijetko koristi jer ju je teško učiniti sterilnom.4 % agara. To je osnova za tvorbu krutih podloga i zove se neutralni agar. stvarajući pore u staničnoj membrani ili degradirajući DNA ili staničnu stijenku). Uvijek u epruveti. 1. Kad se dodaje neki šećer onda se agar zove po njemu (npr. a sadrže 0. krv. Peptoni su polipeptidi koji se dobiju proteolitičkom razgradnjom mesa. 3. kožica na površini. to polusintetske i sintetske. Koriste se za praćenje kretanja mikroorganizama.želatina. 2. KRUTE Agar se dobiva od alge Gellidium corneum i to tako da se dotična zagrije na 100 stupnjeva i tako se otopi.ne integriraju u kromosom. zatim se suš pa stavi u vodu da nabubri. proučavali i vidjeli na koje antibiotike su osjetljive. pa omogućuju usporedbu podataka iz cijelog svijeta. Osim hrane i ostalih tvari (pogledaj na metabolizam). www. Dodaci: šećeri. Podloge mogu biti prirodne. Javlja se zamućenje. moramo aju osigurati prihvat elektrona na kraju respiratornog lanca (kisik ili neš drugo).belimantil. Složene se dijele na selektivne i diferencijalne. POLUKRUTE (ili polutekuće kome se više sviđa). 3.info 13 . možemo imati i sojin agar i ko zna kakav sve agar. mesni bujon. Diferencijalne podloge najčešće sadrže neku fermentabilnu tvar uz odgovarajući indikator. Radimo to i zato da bismo proizvodili cjepiva i stvarali korisne mutante (oni koji proizvode ljudski inzulin ili antibiotike). Ako se agar stavi u epruvetu onda je to duboki agar a ako se ukosi onda je ukošeni (živjela logika). Sintetske se spravljaju od definiranih sintetskih spojeva. što omogućuje razlikovanje pojedinih vrsta. UZGOJ BAKTERIJA Bakterije uzgajamo zato da bismo ih identificirali. hemoliza (razbistri se). peptonska voda). Jednostavne sadrže samo jednu esencijalnu supstanciju (npr. krute i polukrute. a iz krvnog se dobije čokoladni ako se zagrijava da hemoglobin pređe u methemoglobin. Kad se to ohladi dobije se hladetinasta masa . saharoza agar). Po sastavu podloge mogu biti jednostavne i složene. Da se spriječi rast bakterija dodaju se antibiotici. ali tada rastu gljivice pa se pH povisuje preko 5 ili se dodaje nistatin pa neće rasti. Col-plazmidi kodiraju proteine bakteriocine (ubijaju druge bakterije.2-0. npr. Krvni agar služi za ispitivanje hemolize a endo-agar ima spoj koji pri niskom pH pocrveni. serum. ponekad mjehuri plinova. TEKUĆE Najčešće se koriste hranjivi bujon (najčešće mesni ekstrakt+NaCl) ili peptonska voda.

KULTIVACIJA ANAEROBNIH BAKTERIJA Dakle. a na drugu neka fakultativno anaerobna vrsta (E. KOLONIJE Od jedne bakterije diobom može nastati golemi broj pa ako se to događa na hranjivim podlogama dobivamo kolonije jedne vrste jednog soja. zrnaste ili fibrinozne. MacConkey agar (za Escherichiu coli). Kolonije se razlikuju po slijedećim osobinama: 1. Tvore ih L-oblici bakterija. SalmonellaShigella (SS) agar. 6. www. Varijacije kolonija: 1.Selektivne podloge potiču razvoj nekih vrsta a koče razvoj drugih: selenit-F bujon (za salmonele). Boja: bezbojne ili bilo koja boja. ina: 4. 7.na jednu se zasade anaerobi. glatka. nepravilan. aureus). neprozirne. sjajna ili mutna. ispupčene ili ravne. M-kolonije (mucus) su sluzave od sluzave ovojnice a ako ne od toga onda od fenola ili nečeg drugog. Svijeća će gorjeti sve dok ima kisika. lako ili teš razmazive. 5. To se poklopi i zabrtvi. e 3. 2. Fortnerova ploča: podloga se pomoću skalpela podijeli na dvije polovice . Miler-Hilton agar služi za pravljenje antibiograma. nazubljen. I-oblici (intermediate) su između R i S. Podloge za gljivice su obogaćene šećerima i to se zove Sabourand (čitaj: saburo) agar. a potom se dovede dušik To se ponovi viš puta da se istjeraju svi tragovi kisika. H2 će s kisikom dati vodu (lonac se zamagli iznutra) i dati anaerobne uvjete. Primitivna metoda prošlih stoljeća (tisućljeća). R-kolonije (rough) nepravilne. Čista kultura dobije se tako da se uzorak više puta razrijedi. Posuda s dušikom: pomoću vakuum-sisaljke se iz odgovarajuće posude isiše zrak. mutne i hrapave površ Prave ih bakterije bez ine. coli. Svaka vrsta ima svoje uvjete za razmnožavanje pa im moramo prilagoditi podloge. rub može biti ravan. bakteriju treba držati š dalje od zraka. te zabrtvi na dnu. L-kolonije jako male okrugle liče na kapljice ulja. 1. Stakleno zvono sa svijećom: svijeća se zapali i pokrije staklenim zvonom. vidljive mikroskopom do promjera par mm. dobivaju se od bolesnika s kroničnom infekcijom ili ako je uzimao/la antibiotike. štapićem vate razmaže po podlozi i tako dobijemo pojedine stanice koje izrastu u kolonije. Konzistencija se vidi ako dodiruju ezom: suhe ili vlažno sluzave. Prave ih bakterije s kapsulom. 7. 3. G-kolonije (gonidijalne = prolaze kroz bakterijske filtre) su jako male i okrugle. Fakultativni anaerob će potroš sav kisik i onda nastupa anaerob iti 5. udubljene ili ispupčene. Postoji viš metoda: to e 1. 4. neravni rub. Loewenstein-Jensen (Mycobacterium tuberculosis). Duboki agar ili bujon pokriven slojem parafinskog ulja onemogućava pristup zraku. 4. 2. Kolonije plijesni su barš unaste. Površ hrapava. kapsule. D-kolonije (dwarf) patuljaste kolonije. pa 1mL toga opet dopunimo do 10ml i tako jošdva puta dobijemo razrjeđenje od 1/10 000. prozirne. To onda prelije po agar ploči ili ezom.info 14 . Oblik: obično okrugli. a CO2 će olakšati razmnožavanje osjetljivijih sojeva. 8. manje od normalnih iste vrste.belimantil. H-kolonije (Hauch) prave bakterije s bičevima. Veličina: sitne. šire se po površini (rod Proteus). 3. S-kolonije (smooth) su okrugle ravnih rubova. GasPak sistem: u nepropusni lonac stave se zasijane podloge i GasPak omot sa generatorom H2 i CO2. granulirana površina. 5. 1mL uzorka dopunimo do 10mL. sjajne i glatke. 5. meke ili ko tvrde. S. Miris (ali ne bumo gurali nos u koloniju). Prozirnost: od prozirnih do totalno neprozirnih.

9. O-kolonije (ohne Hauch) su kolonije bakterija koje su izgubile bičeve. PRENOŠ ENJE ZARAŽ ENOG MATERJALA DO LABARATORIJA Najvažnije je da uzorčnici bolesti ostanu živi ili bar toliko cijeli da se mogu identificirati. Poželjno je da se prenoš enjem nitko ne zarazi. Stoga se ZM stavlja u neku podlogu sa povoljnim uvjetima. Ta epruveta se zatim stavlja u metalnu, a ta u drvenu. Uz ZM treba dostaviti dokumentaciju u kojoj se vidi opis sindroma, o kojem materjalu je riječ (krv, urin, stolica…), da li je bolesnik uzimao/la lijekove, podaci o bolesniku i sve što bi moglo biti važno za konačnu identifikaciju. Drvena epruveta se omata papirom na kojem veliko i crveno piš zarazni materijal. e: ZM se š preko kurira ili nekako drukčije (teleport). alje IDENTIFIKACIJA MIKROBA Nakon uzimanja materijala (krv, urin, feces, likvor, tkiva, gnoj i ostale izlučevine) vrše se razna ispitivanja, ne bi li se identificiralo uzročnika i postavilo dijagnozu. Koriste se mnoge tehnike: mikroskopija, kultivacija i promatranje kolonija, serološ reakcije, biokemijsko ispitivanje, biološ ispitivanje na laboratorijskim ke ko životinjama i druge metode. 1. O mikroskopiji, bojenju i kolonijama je već napisano. 2. Serološ tehnika ima viš a temelje se na specifičnoj reaktivnosti između antigena i homolognog antitijela. kih e, a) Najčešće se koristi aglutinacija. Može se vršiti na predmetnom stakalcu (brza) ili u epruveti (spora i zahtijeva veće količine materijala). Suspenziji živih ili mrtvih bakterija doda se poznati serum s antitijelima i gleda se dolazi li do stvaranja zrnastih nakupina uslijed reakcije antigen – antitijelo. Mutna otopina se razbistri, a sljepljene stanice tvore grudice koje padaju na dno epruvete. Ako se vrš na stakalcu, vide se male krpice. i b) Precipitacija je reakcija otopljenog antigena i otopine antitijela, te dolazi do obaranja taloga koji je kompleks antigen-antitijelo. Pritom je važna koncentracija antigena i antitijela. Razlika od aglutinacije je što ne sudjeluju čitave stanice. c) Reakcija vezanja komplementa ima dvije faze: prvo pomiješ se antigen, komplement i serum s aju antitijelima, a onda se dodaje se hemolitički sistem (eritrociti ovna+serum kunića) s hemolizinima protiv eritrocita ovna. Ako je u prvoj reakciji došlo do vezivanja komplementa, on se neće vezati za kompleks eritrocit - hemolizin, pa neće doći do hemolize a to znači da u serumu pacijenta ima antitijela za antigen. d) Ostale tehnike su imunoelekroforeza (kombinaciju elektroforeze i precipitacije), imunofluorescencija (antitijela se obilježe nekom fluorescentnom bojom, pa se gleda pod mikroskopom), radioimuni test (antitijela se obilježe radioaktivnim izotopom, pa se mjeri radioaktivnost preostalih antitijela), enzimsko-imuni test (antitijela se obilježe enzimom, pa se mjeri aktivnost preostalog enzima). 3. Biokemijska ispitivanja - promatra se biokemijska aktivnost bakterije. Postoji mnoš reakcija i indikatora, tvo a uglavnom se koriste već pripremljeni supstrati - API-test, Roche-tube. Vidi vježbe. 4. Biološ pokus (o tome kasnije). ki 5. Fagotipizacija - na zasijanu podlogu se nanosi više različitih bakteriofaga (set bakteriofaga) i gleda se hoće li doći do raspada bakterija. 6. Bakteriocinska tipizacija zasniva se na tome da neke bakterije luče neke kemikalije koje ubijaju druge bakterije (bakteriocini), pa se koristi se set poznatih osjetljivih sojeva. www.belimantil.info
15

7. Hemolitički stupanj: alfa hemoliza - na krvnom agaru ostaje zelena zona (blaža hemoliza) beta-hemoliza - na krvnom agaru nastaje bezbojna zona (potpuna hemoliza) Tvari koje izazivaju hemolizu zovu se hemolizini, ima ih viš vrsta a, naziv im nije povezan s vrstom e hemolize koju izazivaju. BIOLOŠ POKUS KI Provodi se davanjem mikroba ili njihovih otrova u ili na pokusnu životinju. Koristi se za provjeru radnih teorija ili u svakodnevnom ispitivanju: 1. Dokazivanje ili provjera patogenosti i virulencije 2. Identifikacija kad ostale metode ne uspjevaju 3. Otkrivanje koji je mikrob patogen ako ih ima viš e 4. Pripremanje čistih kultura 5. Uzgoj i održavanje mikroba koji neće rasti na podlogama (Treponema pallidum) 6. Dokazivanje otrova 7. Opis bolesti 8. Proizvodnja i provjera cjepiva, antitijela i protuotrova 9. Provjera efikasnosti lijekova 10. Stvaranje atenuiranih sojeva Koriste se male životinje: bijeli miš, zlatni hrčak, zamorac, lisica, bijeli štakor, micamaca velike životinje: konj, govedo, ovca, koza, svinja, pas, majmun ptice: golub, prepelica, kokoš Životinje moraju biti zdrave prije inokulacije i uzgajane u njima povoljnim uvjetima (maziti i paziti a kasnije zaraziti i ubiti). Virusi se uzgajaju na novorođenim životinjama. Priprema: 1. Izabrati najprikladniju vrstu. Potrebno je viš životinja i treba paziti na dob i spol jer to utječe na e rezultate. Primjer: bakterije koje kod odraslih životinja ne izazivaju niš ili lokalnu infekciju kod mladih ta izazovu sepsu. 2. Biranje pravog materjala za inokulaciju. 3. Ulazna vrata za mikrob Nakon zaraze treba pratiti sve promjene: temperatura, težina, razvoj bolesti, krvna slika…. I naravno konačni ishod: smrt, ozdravljenje ili ubijanje zbog daljnjeg proučavanja. Najčešća mjesta za inokuliranje (ali mogu i ostala): 1. Potkožno je jako često. Koža se obrije i dezinficira alkoholom. Obično se radi na leđima. 2. Vene - na velikim životinjama vene na uš ima, kod manjih na repu, pticama na krilu ili u nogu. 3. Usta - rijetko, preko hrane ili vode ili sondom 4. Trbuh 5. Mišići - obično u stražnju nogu 6. Koža - daje jako tankim i oš trim iglama, ako se pojavi blijeda kvržica onda je uspjelo 7. Mozak - to se radi miš evima pod narkozom

www.belimantil.info

16

DJELOVANJE FIZIKALNIH I KEMIJSKIH SREDSTVA NA MIKROBE
Cilj je: 1. spriječiti prenošenje patogenih mikroba po čovjekovoj sredini i njihovo unošenje u organizam 2. spriječiti kvarenje hrane djelovanjem mikroba 3. spriječiti prisustvo mikroba na nužno sterilnim predmetima (kirurš instrumenti, laboratorijski materijal, ki prehrambena industrija, lijekovi...). Mikrobiostatici inhibiraju rast i razmnožavanje bakterija, spora, gljivica, virusa, parazita. Mikrobicidna sredstva ubijaju. Sterilnost je nepostojanje bilo kakvih mikroba u i na nečemu. Gnotobioza je najveća moguća sterilnost posvuda...zrak, pribor, organizam. Sepsa je prisutnost mikroba u krvi i njihovo š irenje po tijelu i opasno je po život. Dezificijens otklanja mikrobe (ponekad i spore) sa površ predmeta. ine Antiseptik kemijsko sredstvo koje uniš tava mikrobe na koži i sluzokoži. Sterilizacija je ubijanje svih mikroba i spora bez obzira na vrstu i patogenost fizikalnim sredstvima. Dezifenkcija je ubijanje mikroba ponekad i spora kemijskim sredstvima. STERILIZACIJA TOPLINOM Većina mikroba ne podnosi velike promjene teperature zbog koagulacije proteina pa se enzimi inaktiviraju. Letalna temperatura je ona koja ubija za 10 minuta ili manje. Spore i ciste su otporniji oblici jer mogu izdržati i preko 100 stupnjeva. SUHA TOPLINA: 1. spaljivanje odjeće i potrošnog materijala 2. žarenje metalnih predmeta do isijavanja (eza) 3. opaljivanje - predmet se polije alkoholom i zapali 4. vrući zrak u suhim sterilizatorima na temperaturi iznad 160 Ovako sterilizairani predmeti ne ostaju dugo sterilni, najviše 5 minuta (dok su vrući). VLAŽ TOPLINA ubija mnogo efikasnije nego suha jer brže i lakš prodire u dubinu materijala. NA e Ispod 100 stupnjeva imamo: 1. Pasterizacija je na 60-70 stupnjeva za ubijanje vegetativnih oblika. Brza pasterizacija je na 71 stupanj 15 sekundi, a spora pasterizacija na 62 stupnja pol sata. 2. Tindalizacija služi za dezinfekciju krvi, seruma, supstanci koje sadrže proteine i ne smiju koagulirati. Temperatura ne smije prijeći 60 stupnjeva. Posuda se stavi u vodu na 56 stupnjeva pola sata pri čemu se ubiju samo vegetativni oblici. Trik je u tome da mikrobe uvjerimo da iz spora pređu u vegetativni oblik, i to tako da ih 2 dana držimo na 37 stupnjeva. Nove vegetativne oblike opet ubijamo na 56 stupnjeva. Postupak se ponavlja više puta da budemo sigurni u potpunu sterilnost. Spore anaeroba neće proklijati u termostatu. Vlažna toplina na 100 stupnjeva za ubijanje vegetativnih oblika i spora: 1. Kuhanje: za par sekundi uginu svi vegetativni oblici bakterija, virusa, rikecija, jajaš osim virusa hepatitisa, ca, spora Bacillus antracis, spora gljivica. Njima treba 10 do 20 minuta. Najotpornije su spore bakterija iz roda Clostridium, njima treba nekoliko sati. Dodatak lužina ubrzava sterilizaciju. Dodaje se Na2CO3 ili NaOH. Oni omekš stijenku spore pa i one brže umiru. aju www.belimantil.info 1

Polagano hlađenje ubija bakterije jer se u citoplazmi stvaraju kristalići koji uzrokuju mehanička oštećenja i denaturiranje proteina.belimantil. Tekućina ne ide sama nego ju se mora tjerati vakuum pumpama. 3. 4. 2. Biološka kontrola sa vrši pomoću spora otpornih na toplinu (Bacillus. Kod otapanja je obrnuto: zamrznute bakterije moramo polako grijati ako hožemo da ožive. ima vrlo sitne pore pa zadrže i najsitnije viruse. Zračenje: Ultraljubičaste. Azbestni su prešani u diskove različite veličine. Imamo različite filtre: 1. Membranski od hidrogela i estera celuloze. Chamberlandovi . 2. KONTROLA STERILIZACIJE 1. 4. azbesta i organskih materjala. Liofilizacija je metoda čuvanja bakterija kad im se uzme sva voda i pretvara ih se u prah. gama valovi od radioaktivnih elemenata. Fizikalna je mjerenje temperature. Stakleni . alfa. Propuštaju ine viruse. a neke su otpornije. 5. infracrvene. 2. To se radi tako da ih se naglo smrzne i onda se led ispari u vakuumu.info 2 . To se prije radilo hrani ali danas je zabranjeno. Osmotski tlak: plazmoliza i plazmoptiza (pogledaj kod "rast i razmnožavanje"). Para pod tlakom na temperaturi iznad 100 stupnjeva u autoklavu (ekspres lonac). STERILIZACIJA OSTALIM SREDSTVIMA 1. Poanta je u tome da se izbaci zrak jer je čista vodena para najefikasnija. 5. rendgenske. Sterilizacija pomoću filtracije ne ubija mikrobe nego ih samo odstranjuje iz tekućina (recimo krvni serum). beta. onda sterilizacija nije bila potpuna. 3. Suš enje je efikasnije kod nekih bakterija. tanki su i elastični.porculanski od aluminijskih silikata uz dodatak kremenog pijeska.od dijatomejske zemlje. dobro je to znati. Clostridium) koje se stave na pločice ili paketiće u autoklav. Zrnce prašine mogu biti različite veličine. www. ČUVANJE MIKROBA SNIŽENOM TEMPERATUROM Samo za duže čuvanje bakterija. Zadržava skoro sve bakterije. Cilj je zadržati antigenu strukturu i biokemijske osobine.od staklene praš oblikovane u diskove. Berkefeldovi .2. ako ćeš ikad nešto sterilizirati u Burkini Faso. Ipak. Ionako imamo tisuće drugih izvora zračenja pa nam ne treba još i ovo. Nadzvučne vibracije (ultrazvuk) razaraju membranu. pa ako se nakon sterilizacije nasađivanjem na podlogu razviju kolonije. Ako bakterije naglo ohladimo na -30 cijela citoplazma se smrzne pa se mogu čuvati na 76 u smrznutom CO2 ili na -195 u tekućem dušiku. Struja vodene pare: učinak kao i kuhanje ali manje oštećuje ono što steriliziramo pa se koristi za medicinske instrumente i bakterijska hraniliš sa ugljikohidratima (Kochov lonac) ta 3. Nekad su se koristile neke cjevčice ali… Danas postoje autoklavi s elektronskom kontrolom temperature i tlaka. pa je ovo zastarjelo i nepotrebno. ima 3 veličine pora.

š tale. spore za najviše sat i pol. posteljina. Ima neka formula ali neće to pitati. opekotine. www. c) Liquor cresoli sapunatus je krezol emulgiran sa sapunom. deterđenti. ini 2. instrumenti. lužine. bakar. Dobar za e to dezinfekciju prostora. Soli teš metala: živa. d) lizol i kreolin su krezoli katrana emulgirani sa sapunom. halogeni elementi. Djeluju tako da se vežu na enzime i inaktiviraju ih. Kompleksni spojevi žive nisu jako otrovni za čovjeka pa služe za dezinfekciju kože i sluznica. kih DEZIFICIJENSI PO VRSTAMA 1. da imaju produženo djelovanje 10. 2. olovo. b) krezoli (metil-fenoli) su jači od fenola ali ne djeluju na spore. oko 70% klora.. Soli bakra prečavaju rast algi u bazenima. zidova. b) Kaporit je pročišćeni Ca-hipoklorit. AgNO3 za dezinfekciju sluznica ali danas zastarjelo. c) Kloramini imaju oko 30% klora. da su jeftini jer se koriste u velikim količinama Efikasnost se mjeri fenolnim koeficijentom i nekom konstantom. ali i teš otrovi za nas i kih ki korozivni su. da ih ne ometaju organske tvari 7. Dobri su dezificijensi. da š manje smrde to 11. efikasni na svim temperaturama iako su svi bolji kad je toplije. da djeluju na mikrobe a ne na makroorganizam 8. po mogućnosti što pH neutralniji 3. kožu prije operacije. formaldehid. ubijaju za 2 do 4 sata vegetativne oblike svih bakterija i otapaju voš tanu ovojnicu. magnezij. a) Klorno vapno je nečist Ca-hipoklorit. Način djelovanja na mikrobe: 1. 3. podova. nismo ni sumnjali.KEMIJSKA SREDSTVA ZA UBIJANJE MIKROBA Dezificijensi. denaturacija proteina: kiseline. i naravno. Halogeni preparati. Moraju imati slijedeća svojstva: 1. a) fenol 1% za 10 minuta ubija sve vegetativne oblike a spore puno kasnije. Proizvode se u tabletama za dezificiranje vode..belimantil. ali ima neugodan miris. alkoholi. ne smije djelovati korozivno na predmete koji se primjenjuju 9. najviš klorni. silicij. Prednost je š su jaki ali djeluju korozivno i otrovno na ljude. vode za piće (bljak). Ubija vegetativne oblike za par minuta. univerzalan i bolji od fenola i krezola. Najčešće se koristi HgCl2 i to kao 0. da se ne moraju davati u velikim koncetracijama 4. antiseptici i konzervansi. 30% klora. mijenjanje površinske napetosti i propustljiivosti stanične membrane: fenoli. Fenoli su najjači jer oštećuju bakterijske ovojnice i reagiraju s proteinima citoplazme ali i otrovni za čovjeka.info 3 . da ubijaju vegetativne oblike i spore 5. 70% alkohol bolje djeluje jer 90% denaturira proteine na površ i ne prodire dublje. Za pitku vodu 1-3% klornog vapna ili 12% Na-hipoklorit. inhibicija enzima: soli teš metala.1% otopina. služi za septičke jame. c) Klorofenikoli (ne brkati s antibiotikom kloramfenikolom) za ruke. Upotrebljava se kao klorno mlijeko (1x vapno i 4x vode) za wc. krezoli. da š brže djeluju to 6. 2. 3.

K-propionat se dodaje kruhu protiv spora plijesni.belimantil. KMnO4. Denaturira proteine. Dobivaju se prirodno od bakterija. Za oči: AgNO3 (odmah nakon porođaja iako može više štetiti nego koristiti). alkohol. djeluju uglavnom bakteriostatski. Ne djeluju na viruse. mertiolat. beznojeva kiselina za serum i cjepiva. b) para-formaldehid je krutina koja sublimiranjem dezinficira zrak 5. e jodoform. b) freoni dezinficiraju ambalažu. kationski su amonijeve soli i djeluju na G+ i G-. gljivica (antibiotici). kationske i neionske. Zubna tkiva: superoksid.5%. ANTISEPTICI Uniš tavaju mikrobe na koži i sluzokoži.DEFINICIJA Kemoterapijska sredstva su spojevi koji ubijaju i sprečavaju razmnožavanje mikroba a koriste se za liječenje ili sprečavanje bolesti kod ljudi i životinja. Razlikuju se od dezinficijensa po tome što su dezinficijensi toksični i ne mogu se primjenjivati na živom organizmu (osim antiseptika . MEHANIZMI DJELOVANJA ANTIBIOTIKA 1. Napomena: u daljem tekstu će se koristiti izraz “antibiotici” umjesto “antibiotici i kemoterapeutici”. Aerosoli a) etilen-oksid je lako zapaljiv pa se dodaje CO2 da se ne zapali. g) timol za dezinfekciju usne š upljine. organske koloidne soli srebra. te polusintetski ili sintetski (kemoterapeutici). NaCl visoke koncetracije. pa i spore. sapuni. Za rane: superoksid za stvaranje aerobnih uvjeta (da ubije Clostridium tetani). ubijaju spore ali i ozonski sloj pa su zabranjeni. Sluznica usta: anilinske boje i preparati. Koristi se za ambalažu od gume i plastike. 4. sporo ubija mikrobe.za kožu i sluznicu). a) karboksidi u zatvorenom prostoru nakon 5 sati ubijaju sve. eugenol. glicerin. borna kiselina (viš se ne koristi).25-0. Metabolički antagonizam www. Vaginalna sluznica: sargotan. kih saharoza visoke koncetracije (osmotski tlak).e) KMnO4+fenol: pare te smjese efikasno ubijaju mikrobe u zraku. borna kiselina. formalin. Deterđenti mijenjaju površinsku napetost a dijele se na anionske. ANTIBIOTICI I KEMOTERAPEUTICI . jako redukcijsko sredstvo. Dijele se na antibiotike i kemoterapeutike. 6.info 4 . f) creosot=krezoli+gvajakol je složeno sredstvo jakog djelovanja. ocat. akridini (boje koje djeluju u vrlo velikom razrjeđenju 1/50000). Za konzerviranje biološ preparata: fenol 0. Za kožu: 3-5% tinktura joda (nekad davno u kaubojskim filmovima). KONZERVANSI Salicilna kiselina 0. Aldehidi: a) formaldehid ubija bakterije u 5% otopini a koristi se u 40% (formalin) za konzerviranje mrtvih stvorenja. hipoklorit. Blaži od dezificijensa. Anionski su sapuni i djeluju na G+.2% za zimnicu.1-0.

čak i između raznih vrsta. Antibiotici djeluju samo na populacije bakterija koje su metabolički aktivne. cefalosporini (beta-laktamski antibiotici). Inhibicija sinteze stanične stijenke: penicilini. makrolidi (eritromicin. a svaka nova generacija u prisustvu antibiotika postaje sve otpornija. Riječ je o tome da neke bakterije iz populacije nisu ubijene djelovanjem antibiotika. citoplazma izlazi van ili nastaju sferoblasti (pogledaj pod oblike bakterija). Rifamipcin. Djeluju na G. budući mi nemamo staničnu stijenku. nistatin) 4.. Često se javlja multipla otpornost a to znači da je bakterija otporna na viš antibiotika. etambutol. Izonijazid je antagonist piridoksinu. Unakrsna otpornost e znači da ako bakterija razvije otpornost na jedan antibiotik. kanamicin.i na gljivice koje imaju sterole u stijenci (amfotericin B. gentamicin. ali miruju i nazivaju se perzisteri. i na kraju dobijemo čitavu vrstu otpornu na antibiotik (gdje ste sad. Urođena otpornost je neosjetljivost na antibiotik uslijed posebne građe staničnih ovojnica ili enzimskog aparata. To je tipičan primjer prirodne selekcije. Takve bakterije prežive. Nastali spoj nije funkcionalan za stanicu pa ona ne može rasti ili umire. Vežu se na DNA. Slični su D-alanil-D-alaninu koji vrši unakrsno vezanje molekula glikopeptida (pogledati pod sastav stanične stijenke) pa tako vezujući se na enzim inhibiraju polimerizaciju peptidoglikanskog ovoja. linkozamini. a sulfonamidi se vežu na enzime gdje bi se inače trebala vezati PABA.belimantil. Tu još spadaju vankomicin. neomicin.. azitromicin i drugi).info 5 . griseofulvin. Takvi mutanti prežive djelovanje antibiotika i razmnožavaju se. onda će biti otporna na nake druge antibiotike kojima nije bila izložena: www. Ipak često mogu dovesti do alergijskih reakcija (vidi kasnije). 5.). Kad nastupe povoljni uvjeti oni se ponovo razmnožavaju. stvaraju komplekse i depolimeriziraju DNA. Vežu se na bakterijske 70S podjedinice ribosoma a ljudi imaju 80S pa ne djeluju na ljude. bacitracin i cikloserin. 2.Inhibicija sinteze nukleinskih kiselina. Inhibitori 30S podjedinica su aminoglikozidi (streptomicin. To su one nalaze se u stanicama domaćina ili su prešle u Loblik koji nema staničnu stijenku na koju djeluju beta-laktami. Nisu otrovni za ljude. protivnici Darwina??). Bakterije međusobno razmjenjuju ove plazmide. Inhibitori 50S podjedinica su kloramfenikoli. najotporniji preživi. Povisuju propusnost stanične membrane. 3. Inhibicija funkcije stanične membrane: polimiksini. ali su tada ponovo osjetljive na antibiotik. Paraaminobenzojeva kiselina (PABA) je preteča folne kiseline koja je esencijani metabolit. Stečena može biti: a) Negenetička nije rezultat promjene genetskog materijala bakterije. nalidiksinska kiselina. U populaciji se može naći manji broj bakterija mutanata koje postaju otporne. Stanica puca. Iz stanice izlaze bakteriji potrebne tvari a ulaze štetne pa ona umire. pa tako dobijemo otporne sojeve.Antibiotik ima sličnu strukturu kao i esencijalni metabolit i veći afinitet na enzim pa stupa u reakciju s enzimom. OTPORNOST PREMA ANTIBIOTICIMA (čitaj: Imperija uzvraća udarac) Otpornost može biti urođena i stečena. b) Genetička može biti kromosomska i ekstrakromosomska: Kromosomska se javlja uslijed spontanih mutacija. tetraciklini. Ekstrakromosomska se osniva na R-plazmidima koji kodiraju enzime za razgradnju mnogih antibiotika.Inhibicija sinteze proteina.

2. PABA sulfonamida. Taj enzim stvaraju uglavnom G.belimantil. 5. To sve ide u inkubator da se bakterije namnože. to je veća vjerojatnost da će se javiti otporan soj. Primjer su beta-laktamaze koje razgrađuju sve penicilinske antibiotike. pH . 2. To se provjerava tako da se www. 4. ISPITIVANJE ANTIMIKROBNE AKTIVNOSTI "IN VITRO" . Soli koče aktivnost streptomicina.info 6 . Stvaraju alternativne enzime ili enzimske sustave i tako zaobiđu rekaciju koju antibiotik inhibira. Epruveta sa idućom višom koncetracijom pokazuje minimalnu mikrobicidnu koncetraciju (MMK) i to je najmanja baktericidna koncetracija. već ju samo modificiraju (npr. streptomicin ->dihidrostreptomicin neomicin -> kanamicin polimiksin -> kolistin MEHANIZMI OTPORNOSTI 1.najbolje je neutralan u većini slučajeva ali neki su bolji kod nižeg pH (penicilin) a neki kod višeg (streptomicin). 3. To je zona inhibicije. proteini vežu penicilin a slabije derivate penicilina. uvođenjem hidroksilne ili amino skupine) a takav modificirani antibiotik ne djeluje. aminoglikozidi. Onda se netko sjetio da inhibira taj enzim pa je ampicilinu dodao klavulonsku kiselinu i tako je nastao vrlo efikasni Klavocin. Mikrobi smanje propusnost staničnih ovojnica tako da smanje pore na membrani pa ne propuštaju antibiotik. Također može doći do modifikacije transportnih proteina. polimiksin B. Mikrobi prave enzim koji razgrađuje antibiotik. ravne površ vodoravno postavljena 4 mm debelo se skruti na 45 ine. Promjena metaboličkog puta. eritromicin i azitromicin. Više bakterija znači manju zona inhibicije pa se uzima standard od 100 000 bakterija. Zatim se doda antibiotik u obliku pilula (disk metoda) ili se utisne u podlogu. 3. Na zonu inhibicije utječu: 1. stupnjeva i na nju se nanesu mikrobi. Trajanje inkubacije. Broj mikroba koje smo nanijeli na podlogu. Ako je veća od 23 mm onda se smatra da je antibiotik dovoljno djelotvoran za tu bakteriju. penicilini sporije. Stabilnost lijeka na temperaturi viš od 37 stupnjeva (temperatura termostata varira). a najsporije kloramfenikol. a membranski proteini također mogu djelovati kao enzimi koji mijenjaju antibiotik. Promjena strukture mjesta na koje se veže antibiotik. Promjene bjelančevinu na 30S podjedinici ribosoma i postaju otporni na aminoglikozide ili ako promijene 50S podjedinicu onda postaju otporni na eritromicin. 4. Sastav podloge. Primjer: ne koristi se PABA nego folna kiselina pa postaju otporne na sulfonamide.tetraciklin -> svi drugi tetraciklini. Metabolička aktivnost bakterija. 6. Također postoje enzimi koji ne razaraju molekulu antibiotika.ANTIBIOGRAM Metoda difuzije: Otopljena agarna podloga na 90 stupnjeva. Š duže puš to tamo bakterije da se navikavaju na antibiotik. a oko antibiotika se dobija zona na kojoj ne rastu bakterije. svakoj se dodaju sve manje količine antibiotika i u svaku se dodaje određen broj bakterija. Priredi se niz epruveta sa tekućom podlogom. Metoda dilucije se radi u uvjetima koji su bliži onima u organizmu. 3. Klortetraciklin se brzo oj inaktivira. Smanjenje potreba za metabolitom koji je inhibiran djelovanjem antibiotika. One koje brzo rastu su osjetljivije na inhibiciju nego onih koje sporo rastu. Epruveta sa najmanjom koncetracijom antibiotika u kojoj se nisu namnožile bakterije nam pokazuje minimalnu inhibitornu koncetraciju (MIK) i to je bakteriostatska koncetracija.bakterije.

mučnina. upala vene. virusima. broj stanica patogenog organizma 3. a one su često prirodni antagonisti drugim bakterijama. Promjena mikrobne flore. prostaglandini. Primjer: beta-hemolitički streptokoki mogu izazvati reumatski groznicu uslijed taloženja kompleksa antigen-antitijelo u srčanom mišiću. Zbog toga liječnici nakon injekcije penicilina kažu bolesnicima da čekaju 20 minuta nakon injekcije. što pak dovodi do prestanka rada srca. zglobovima. Ako se ne razviju kolonije. Toksične reakcije nastaju kod predoziranja ili kod normalne doze a da osoba nema potrebne enzime. 2. 4. najčešće je uzrokovan penicilinom. na efikasnost utječu: 1. koji se vežu na mastocite i bazofilne granulocite. 3. Bakterija može izazvati neki drugi simptom osim uobičajenog. U organizmu ima mnogo neutralnih i korisnih bakterija.info 7 .IgE. e 2. perifernim živcima i CNS-u.izazivaju penicilini i sulfonamidi. kosti i vezivno tkivo. Isto tako. Također dolazi do spazma bronhalnih mišića i povećanog lučenja sluzi. promjena imunih reakcija znači da antibiotik promjeni tok infekcije. stvaraju se spacifična antitijela . To znači da je potrebno antibiotike uzimati redovito i na vrijeme. bubrezima. mnogi antibiotici ne prodiru u likvor. a) lokalne su na mjestu unosa: crvenilo kože i svrbež. krvožilnom sustavu. 4. b) Anafilaktički šok koji često završi smrtno. bradikinin. pa može doći do gušenja (to je češći uzrok smrti). pa neće imati efekta. opće stanje imuniteta oboljelog. serotonin. TERAPIJA ANTIBIOTICIMA Važno je dosegnuti što veću koncetraciju u bolesnim tkivima. Antibiotik ubija i te bakterije pa onda može doći do www. mogućnost kontakta antibiotika i bakterije. IgE reagira i to je podražaj za degranulaciju stanica pa se oslobađaju medijatori upale: histamin. 5. Faktori koji utječu na rezultat slični su onima za metodu difuzije. što dovodi do povećanja propusnosti kapilara i zastoja krvi. faza razmnožavanja jer antibiotici viš djeluju na organizme koji se aktivno razmnožavaju. crvenilo. a to znači bez kronične upale.belimantil. onda sigurno imamo baktericidnu koncetraciju. promjena upalnog proesa se događa kad bakterija razvije otpornost pa akutna upala pređe u kroničnu. b) sistemske su najčešće na jetri. povraćanje. bubrezima. Azitromicin je svojevremeno bio veliko otkriće jer je lakše prodirao u stanice nego eritromicin. gljivicama. koncetracija nikad ne smije pasti ispod minimalne baktericidne.sadržaj epruvete stavi na agar pa se opet inkubira.. NEŽ ELJENI EFEKTI ANTIBIOTIKA 1. Može se spriječiti samo pravovremenim davanjem injekcije sa adrenalinom i antihistaminicima. streptomicin je 10% manje prisutan u tkivima nego u krvi. Kortikosteroidi smanjuju upalnu reakciju pa tako i djelotvornost bakteriostatskih antibiotika. dolazi do širenja krvnih žila. Alergije mogu biti različite: a) Urtikarije. Tok alergije: u prvom kontaktu organizam se senzibilizira. Osim koncentracije antibiotika. Antibiotici se različito ponašaju: oksitetraciklin brzo dostiže koncetraciju u svim tkivima. razne pojave na koži: osip. Samo tako ćemo postići izlječenje bez otpornih klica.. Kad organizam ponovo dođe u kontakt s alergenom (penicilin). u svakom slučaju mora biti baktericidna. proljev.

To su polipeptidi mulekulske mase 10 000-900 000. Mnogo su manje otrovni od egzotoksina i ne izazivaju specifične manifestacije jer nemaju naročiti afinitet za određena tkiva. Svi izazivaju slične simptome: proljeve. Ako se izgubi normalna crijevna flora. pa imamo neurotoksine. Budući su im proteinske građe vrlo su termolabilni. jake kiseline i lužine. Riječ je o ini posebnim antigenima adhezinima koji omogućuju prihvaćanje na točno određena mjesta na sluznici. ostali faktori koji sprečavaju razgradnju unutar fagocita. može doći do manjka nekih vitamina. Virulencija je stupanj patogenosti.razvoja drugih bolesti. apsorpcijom opsonina (antitijela koja obilježavaju bakterije za fagocitozu) 3. različiti površinski faktori (osim kapsule) s različitim načinima inhibicije fagocitoze. tj. c) faktori koji sprečavaju imuni odgovor: 1. O otrovima gljivica kasnije. zahvaljujući svojoj virulenciji. bilo na samoj stijenci ili na pilama. PATOGENOST I VIRULENCIJA Patogenost je svojstvo mikroba da izazove bolest. Svi drugi uvjeti koje denaturiraju proteine (soli teških metala. 3. kapsula onemogućuje fagocitozu ili razgradnju bakterije unutar fagocita 2. Složene su građe: gliko-lipido-polipeptidni kompleksi. zahvaljujući odgovarajućim receptorima na epitelu sluznice. Svi egzotoksini su odlični antigeni.info 8 . 2. a) adherencija se postiže receptorima na površ stanice. Imaju specifičan afinitet za pojedina tkiva. (Bkompleks i vitamin K). 2. nefrotoksine. Egzotoksini se izlučuju izvan stanice. Egzotoksini su među najjačim otrovima poznatim čovjeku (sa 200 grama pročišćenog toksina Clostridium botulinum moglo bi se potrovati cjelokupno čovječanstvo). raznih kemikalija i UV zračenja. npr. koagulaza izaziva stvaranje fibrina koji se taloži na bakteriji i tako onemogućava fagocitozu 4. ali zadržavaju antigenost pa se zovu toksoidi ili atenuirani toksini. povišenje temperature tako da izazivaju oslobađanje endogenog pirogena iz stanica domaćina a taj pirogen povisi vrijednost u www.belimantil. Endotoksini su sastavni dio stanične stijenke i oslobađaju se u okolinu uslijed raspada bakterije. Virulenciju čine invazivnost i toksičnost. Koriste se kao cjepiva. prodiranja u tkiva i razmnožavanja u njima. TOKSIČNOST Postoje dvije glavne vrste bakterijskih otrova: egzotoksini i endotoksini. UV zračenje) također uništavaju egzotoksine. pa razgrađuju se na temperaturma viš od 60 stupnjeva. 1. patogeni mikrob može biti više ili manje virulentan. kolagenaza razgrađuje kolagen vezivnog tkiva. hijaluronidaza razgrađuje hijaluronsku kiselinu koja čini izvanstanični matriks (osnovno tkivo). fibrinolizin aktivira plazminogen koji se pretvara u plazmin koji razgrađuje fibrin nastao lokalnom koagulacijom uslijed imunog odgovora (domaćin nastoji ograničiti uzročnika). Kada se egzotoksini tretiraju formalinom ili povišenom temperaturom gube svoju toksičnost. kardiotoksine. pa u organizmu čovjeka i životinja izazivaju stvaranje velikog broja specifičnih antitijela. enterotoksine. hepatotoksine. Otporni su na djelovanje temperature (termostabilni). b) faktori prodiranja u tkiva: 1. INVAZIVNOST je zajednički naziv za sposobnost adherencije (prihvaćanje za sluznicu i druge površine domaćina). te svladavanje imuniteta domaćina.

promjene krvne slike. granulomi. oni se razmnožavaju dok ih ne bude dosta da izazovu promjene u organizmu koje zovemo simptomima. psihički i fizički umor. 2. razmnožavanje. spol. voda. dob.. Broj mikroba.stvaranje specifičnih antitijela i senzibilizacija T-limfocita. a ako prodiru u tkiva onda je invazija.hipotalamičkom termostatu. Ako su mikrobi na koži i predmetima onda je to kontaminacija. www. Ne stimuliraju stvaranje antitijela i ne pretvaraju se u toksoide. Prvo je podložnost infekciji.. ukratko svi vidljivi simptomi. Specifičnih simptoma ima mnogo i karakteristični su za pojedinog uzročnika. i efekte na krvožilnom sistemu: leukocitoza. U tom vremenu.belimantil. oslobađanje za domaćina štetnih tvari. usmrćuju i često liziraju leukocite.. 3. Kochovi postulati: 1. prometa vode. Imunološ promjene . diseminirana intravaskularna koagulacija. 4. kog njihovo održavanje. Broj mikroba je posebno važan za uvjetno patogene. Morfološke promjene: razni oblici upale. Ima ih viš vrsta. Može se izolirati iz oboljelog organizma i uzgojiti na hranjivoj podlozi i tako identificirati.. slični hemolizinima i ne djeluju na limfocite. trombocitopenija. hrana. Svaki patogeni mikrob izaziva specifičnu bolest. povišena temperatura. Bolest se pojavi ako su zadovoljeni svi elementi u Vogralikovom lancu: 1. Primjer: uzročnik tetanusa mora ući kroz ranjenu kožu a ako uđe kroz usta neće se dogoditi ništa. Neke bakterije neće rasti na hranjivim podlogama: Treponema pallidum. insekti. edemi. Leukocidini e inaktiviraju. Proteinske su građe i dobri su antigeni. promjena krvne slike. koje je različito za različite mikrobe. Biokemijske i fiziološke promjene poput poremećaja metabolizma hrane. ke U svakoj zaraznoj bolesti mogu se manje ili viš jasno razlikovati opći i specifični simptomi: e 1. ali i domaćinovu reakciju na sve to. tkiva i organa i poremetnja njihovih funkcija. Podrazumijeva ulaženje patogena u tkiva domaćina. Ulazna vrata. edemi. Ponekad je dovoljna jedna. to 2. ponekad viš od 1000. glavobolja. ati b) toksični enzimi koje bakterije luče prema van su hemolizini i leukocidini Hemolizini razaraju membranu eritrocita. 5. 3. Š je mikrob virulentniji to je potreban e to manji broj. Zatim se može upucati zdravom organizmu i mora izazvati istu ili sličnu bolest i sa tog novozaraženog organizma se opet može izolirati i identificirati. Izvor infekcije može biti sve š je bilo u kontaktu s bolesnikom. Ako u čovjeka uđu otrovi proizvedeni izvan domaćina (botulin) riječ je o trovanju jer nema interakcije dvaju živih bića. koliko ima vitamina. INFEKCIJA Najvažniji oblik patološ djelovanja mikroorganizama. gnojenja. Put š irenja infekcije: zrak. 3. Dispozicija i ekspozicija. 2.. otok jetre. Mycobacterium leprae. 2.info 9 . gustoće krvi.. slezene i limfnih čvorova. dodir. 4.Ono drugo je koliko dugo je izložen djelovanju mikroba. Oštećenje stanica.. Opći simptomi: opća slabost. Najvažnije posljedice infekcije i zarazne bolesti su: 1. Različiti mikrobi moraju ući na određene ulaze organizam da bi izazvali bolest. Nakon ulaska patogenog mikroba obično slijedi period inkubacije. povećan permeabilitet kapilara. ostale otrovne tvari: a) egzogeni pirogeni koje ne miješ s endogenim pirogenom. a na to utječe ishranjenost. higijena.

visoka koncentracija metaboličkih produkata djeluje toksično i hiperosmotski).belimantil. 3. blago kiseli pH (znoj). pandemijske (posvuda).čvrstoća. 6. Superinfekcija je kad se u toku liječenja jedne infekcije pojavi druga koja je otporna na taj antibiotik. 3) kemijske barijere: a) hormoni (antiinflamatorni učinak kortikosteroida) b) beta-lizin i drugi polipeptidi (leukini. OTPORNOST NA ZARAZNE BOLESTI Općenito postoje dvije vrste otpornosti prema uzročnicima zaraze . ishranjenost.urin nepovoljnim sastavom ometa razvoj mikroba (niski pH. 2. djelovanje T i B limfocita. fagocitin) ubijaju neke mikrobe ako dospiju u krv c) lizozim razara stijenku bakterije d) interferoni sudjeluju u antivirusnoj obrani (vidi detaljnije kod virusa) e) komplement (fiziologija) 4) biološ barijere: ke a) upalni proces (vidi patofiziologiju) onemogućuje širenje mikroba.Prema kliničkim manifestacijama razlikujemo: 1. suhoća. a sadrže i lizozim.spol. Alveolarni makrofagi fagocitiraju mikrobe koji dospiju u pluća. epidemijske (šire područje). e) oko . socioekonomski status. Monogena infekcija je sa samo jednim mikrobom.rasa. Miješana je sa više različitih mikroba. stalno ljuštenje.sve to onemogućuje nastanjivanje patogenih mikroba na koži. 5. Povišena temperatura stimulira aktivnost leukocita. 9. naročito kad imunitet dovoljno oslabi da mikrobi normalne flore postanu patogeni. 4. endemijske (uže područje). 2) fizikalne barijere: a) koža . Recidiv je ponovno oboljevanje od mikroba kojeg smo skoro ubili ali ipak nismo a on se nije pomirio s porazom. Sekundarna je kad za vrijeme infekcije jednim mikrobom napadne neka druga vrsta.turbulentan tok zraka kroz diš puteve uzrokuje hvatanje bakterija na na ne sluznicu. www.info 10 . a cervikalna sluz sadrži lizozim. U tankom crijevu ih razlažu probavni enzimi a u debelom crijevu ih ometaju bakterije crijevne flore d) urogenitalni trakt . Netipične su kad fali glavni simptom.nespecifična i specifična. dob. Sama sluz sadrži neke antibiotske tvari (lizozim). Abortivne su kad počnu ali se predomisle pa nestanu. a također izaziva i izlučivanje laktoferina iz neutrofilnih leukocita. b) diš sluznica .suze mehanički ispiru oko.kiseli pH želuca ubija mnoge mikrobe. normalna mikroflora . Mogu biti individualne. Nespecifična imunost sastoji se od više faktora: 1) opće značajke: opća konstitucija. Fokalne su kad je mikrob skriven duboko u nekom organu i od tamo se š tijelom. b) vrućica . iri 7.neki medijatori upale (endogeni pirogeni) i produkti bakterija (egzogeni pirogeni) povisuju vrijednost hipotalamičkog termostata. pa biva progutana ili iskaš ljana. U vagini žive Doederleinovi bacili (kiseli pH). higijenske navike. Stalno ispiranje trakta mokrenjem onemogućuje kolonoziranje bakterijama. Latentne su one koje imamo ali ne znamo da ih imamo jer se ne pokazuju. 8. c) probavni trakt . Cilijarni epitel stalno gura sluz prema gore.

IgA. Mr=50000) i dva laka (L . tj. IgE. . Antigeni bakterija: somatski ili O-antigeni. .reakcije uz posredovanje komplementa: bakterioliza (nastaje litički kompleks komplementa . Hapten je molekula male mase koja vezivanjem za neki protein (npr. precipitacijom.info 11 . IgD. plazma stanice stvaraju IgE antitijela koja se www. hijaluronidaza i drugi enzimi) su antigeni.vidi fiziologiju) i reakcija vezanja komplementa (vidi kod identifikacije bakterija) Stanice imunog odgovora su limfociti. Mr=25000). proždiranje i destrukcija patogenog organizma od strane fagocita: makrofagi.isto kao aglutinacija ali reagiraju slobodni antigeni a ne cijele stanice. postoje i tzv. Manje važno za obranu ali važno u dijagnostici.light. unakrsne reakcije. preosjetljivosti (alergije) ili imunotolerancije. B-limfociti su prekursori plazma-stanica koje proizvode antitijela.neutraliziranje toksina . . kapsularni ili K-antigeni Površinske strukture mogu imati čitav niz antigena označenih raznim slovima (Vi-antigen. kim Manifestacije reakcija antigen-antitijelo: .i T-limfocita. Antigen (antibody generator) je svaka tvar koja u živom organizmu može izazvati imuni odgovor koji može dovesti do zaštitnog imuniteta (specifične otpornosti). 2. flagerlarni (bičevi) ili H-antigeni. IgM. kad različiti antigeni izazivaju stvaranje istih antitijela.heavy.prvi stupanj je specifično spajanje antigena i određene varijabilne regije antitijela (brzi stupanj).regulatorne stanice (T-helpers) PREOSJETLJIVOST Preosjetljivost ili alergija je imuni odgovor koji nastaje pri ponovljenom kontaktu s antigenom koji nazivamo alergenom. tkivni makrofagi. a ne cijela molekula. Sastoje se od 4 polipeptidna lanca: dva teš (H . lizom stanice ili drugim serološ reakcijama (to traje neko duže vrijeme).c) laktoferin izuzetno dobro kompleksira željezo i smanjuje koncentraciju slobodnog željeza u plazmi i tkivima.) Egzotoksini bakterija su dobri antigeni i ostali spojevi koje mikrob može stvarati (hemolizini. d) fagocitoza je prepoznavanje. To je zato jer su za antigenost odgovorni dijelovi antigena.precipitacija . Bakterije trebaju željezo za sintezu enzima pa ako nema željeza sporije rastu.supresorske stanice (T-supressors) . Postoji pet klasa antitijela: IgG.belimantil... neutrofilni leukociti i neki T-limfociti Specifična imunost posredovana je djelovanjem B. T-limfociti imaju viš uloga: . Ipak. samo onemogućen. 1.sljepljivanje stanica u grupice. kih Reakcija antigen-antitijelo sastoji se od dva dijela: . protein plazme) izazove imuni odgovor.drugi stupanj se manifestira na specifičan način: aglutinacijom.neutralizacija virusa . Antitijela (imunoglobulinska frakcija seruma) su proteinske molekule naročite građe. Svaki od njih ima ka konstantni dio (različit za različitu klasu antitijela) i varijabilni dio koji omogućuje reakciju sa specifičnim antitijelom.virus nije razgrađen.aglutinacija . Neki imaju 10 lakih i teš lanaca. Antigeni su specifični pa svaki antigen izaziva proizvodnju točno određenih antitijela.citotoksične stanice (T-killers) e .kompleks toksin-antitijelo nije otrovan . . Prvi kontakt se zove senzibilizacija: B-limfociti. Sami hapteni nisu antigeni. M-antigen.

TIP . TIP . artritis). Takva je transfuzijska reakcija uslijed davanja inkompatibilne krvi.ODGOĐENA PROSJETLJIVOST Ovaj tip alergije nije posredovan antitijelima. bronhalna astma i osip. 2. TIP . kompleksi nastali za vrijeme streptokokne upale mogu se deponirati u glomerulima bubrega. Obično ih uklanjaju makrofagi. Tako se cijepi protiv bjesnoće i BCG (be-se-že . ali pri alergiji ih ima previše. ali samo na užem području organizma (senzibilizirane su samo lokalne stanice). leukotriene i druge.ANAFILAKSIJA Vezivanje alergena za IgE izaziva degranulaciju gore navedenih stanica pa one ispuš taju tvari posrednike (medijatore anafilaksije): histamin. CJEPIVA Cjepiva (vakcine) služe za stvaranje umjetno stečenog aktivnog imuniteta. kojima treba neko vrijeme da “osjete” antigen jer antigene prvo moraju fagocitirati makrofagi i prezentirati ih T-limfocitima. paratifus. edema lica i zglobova. Tu spadaju peludna groznica. pjegavi tifus. osipa. 3. prostaglandine. Od mrtvih mikroba: tifus. pa nastaje reumatska groznica (glomerulonefritis. Također. pertussis. Tada može doći do opsežnog oštećenja tkiva. Oslabljeni mikrobi se prevode kroz puno životinja i presađuju se na nepodesnim podlogama (krumpir.belimantil.CITOTOKSIČNA REAKCIJA Vezivanjem alergena s IgE antitijelom aktivira komplement i dolazi do lize stanica tkiva. da se razmnože i migriraju do antigena. Služe za prevenciju zaraznih bolesti. Prednost je što oslabljene bakterije preživljavaju u organizmu tako da je imuni sustav duže u kontaktu sa antigenom. To dovodi do stanja koje se naziva anafilaktički šok. odebljanja limfnih čvorova. probavnih i neuroloških smetnji. heparin. čime osoba postaje alergična. endokarditis. Nedostatak je š nikad ne znašjesu li to dovoljno oslabljeni. lokalne anafilaksije sa istim mehanizmom nastanka. 1. ali ne mogu izazvati bolest. endokardu i zglobovima. www.info 12 . 2. 4. tetanus. Primjer takve reakcije je serumska bolest kada nakon davanja seruma s antitoksinom dolazi do poviš enja temperature.vežu za površ mast-stanica i bazofilnih leukocita. Cjepljenje tokisoidima: difterija. Postoje i tzv. žuč). Taj je imuni odgovor inu pretjeran i dovodi do oštećenja tkiva. a opisano je kod neželjenih učinaka antibiotika (tada antibiotik djeluje kao alergen).vidi kod tuberkuloze). glicerol. 3. 4. TIP . već T-limfocitima. Kombinirana cjepiva: Di-Te-Per su toksoidi difterije i tetanusa + mrtva Bordetella pertussis.REAKCIJA IMUNIH KOMPLEKSA Oštećenja tkiva izazivaju cirkulirajući kompleksi antigen-antitijelo koji se deponiraju u tkiva i privlače fagocite koji izazivaju upalne reakcije. Postoje 4 vrste preosjetljivosti: 1. Riječ je mrtvim ili živim ali oslabljenim bakterijama ili tretiranim (atenuiranim) toksinima bakterija (vidi kod egzotoksina). Primjeri su tuberkulinska reakcija (kod Mycobacterium tuberculosis) ili odbacivanje transplantata.

Viš o tome kod virusa.info 13 . e www.Antivirusna cjepiva koriste atenuirane i inaktivirane viruse (gripa. bjesnoća) ili njihove dijelove virusne antigene (hepatitis B).belimantil. ospice.

ANTIMIKROBNI LIJEKOVI Prim. 1 . med. Josip Čulig. sc. dr. mr.

 BAKTERICIDI  BAKTERIOSTATICI 2 .ANTIMIKROBNI LIJEKOVI uniš tavaju (ubijaju) mikroorganizme ili zaustavljaju njihov rast.

MEHANIZMI KEMOTERAPIJSKOG DJELOVANJA • Inhibicija sinteze stanične stijenke • Povećanje propusnosti stanične membrane • Inhibicija i poremećaji u sintezi bjelančevina • Inhibicija sinteze nukleinskih kiselina 3 .

 4 . VANKOMICIN sprečava transfer polipeptida spreč iz citosola na polimerski lanac.  PENICILINI I CEFALOSPORINI koče koče enzim transpeptidazu. Antibiotici je zaustavljaju na različitim razinama. nužan za mrežasto ispreplitanje pentapeptida stanične stijenke.Sinteza stanične stijenke odvija se u nekoliko stupnjeva.

MIKONAZOL. KETOKONAZOL.Stanične membrane mikroba selektivno su propusne (slično čovjekovim) NISTATIN i AMFOTERICIN su polieni bogati konjugiranim dvostrukim vezama. KLOTRIMAZOL.… inhibiraju citokrom P-450 Pkoji demetilira prekursor ergosterola. Vežu se za ergosterol u staničnoj membrani gljivica i stvaraju hidrofilne kanale kroz koje bitni dijelovi stanica izlaze. 5 .

TETRACIKLINI se vežu na 30 S i blokiraju vezanje transfer RNA za mRNA. 70 S ribosom s podjedinicama 30 S i 50 S AMINOGLIKOZIDI se ireverzibilno vežu na 30 S pa nastaju nenormalne bjelančevine. Ovi se lijekovi vežu i za ribosome sisavaca! 6 .Sinteza bjelančevina odvija se na ribosomima bakterijskih stanica.

Eritromicin sprečava elongaciju peptidskog lanca na ribosomima. ERITROMICIN I KLORAMFENIKOL vežu se na 50 S. 7 .KLINDAMICIN. Klindamicin koči početak sinteze peptidskog lanca.

Izravni inhibitori sinteze nukleinskih kiselina  RIFAMPICIN inhibira sintezu bakterijske RNA na DNA ovisnu polimerazu.  KINOLONI inhibiraju sintezu nukleinskih kiselina blokiranjem DNA giraze. 8 .

koenzima u sintezi timidina. Sisavci koriste gotovu folnu kiselinu. 9 .Neizravni inhibitori sinteze nukleinskih kiselina  SULFONAMIDI sprečavaju sintezu sprečavaju folne kiseline.  TRIMETOPRIM koči enzim koji koči reducira dihidrofolnu u tetrahidrofolnu kiselinu. a mikrobi je sintetiziraju iz PABAPABA-e.

4 x veća od MINIMALNE INHIBITORNE KONCENTRACIJE za pojedinu bakteriju. 10 .KONCENTRACIJA ANTIBIOTIKA na mjestu infekcije mora biti 2 .

11 .REZISTENCIJA MIKROBA • promjene u staničnoj stijenci bakterija koje sprečavaju ulaz antibiotika • promjene na mjestu vezivanja lijeka • stvaranje enzima koji razgrađuju antibiotik (penicilinaza).

konjugacija .transformacija .GENETSKI MEHANIZMI REZISTENCIJE 1.spontana mutacija gena 2.DNA prelazi na drugu stanicu .transpozicija . Vankromosomska . Kromosomska .plazmidi (genetski elementi) .plazmidi prelaze s bakterije na bakteriju za vrijeme konjugacije .transdukcija plazmidske DNA unutar bakteriofaga .prijelaz kratkih sekvencija DNA s plazmida na plazmid unutar bakterije 12 .

ODABIR ANTIBIOTIKA • prema kliničkom iskustvu empirijski • prema antibiogramu 13 .

akutna hemolitička anemija.SULFANOMIDI I TRIMETOPRIM . cijanoza. vrtoglavica. • Djelotvorni protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija • Meningokok. pneumokok. stafilokok i gonokok su danas rezistentni • Brojne nuspojave .glavobolja. g. 14 . streptokok.od 1935. kristalurija. agranulocitoza.

Alergijske reakcije . kultura plijesni Izolacija aktivne tvari krajem 2. hemofilusa. gonokoka. pneumokoka.hipersenzibilizacija penicilinskom kiselinom koja nastaje cijepanjem B-laktamskog prstena. g. BDanas su rezistentni mnogi sojevi stafilokoka. 15 . Rezistencija bakterija lučenjem penicilinaze koja cijepa B-laktamski prsten.PENICILINI . svjetskog rata.1928.

djeluje na psedomonas i klepsijelu meticilin .otporan na stafilokoknu penicilinazu 16 .      kristalni penicilin oralni penicilini amoksicilin .gram negativne bakterije karbenicilin .djeluje na pseudomonas piperacilin .prošireni spektar djelovanja .

Nisu osjetljivi na penicilinazu. Djeluju slabije od penicilina. 3. generacija generacija generacija generacija CEFALEKSIN CEFUROKSIM CEFTRIAKSON CEFOBID 17 . 4. ali neke gramgram-negativne bakterije razvijaju cefalosporinaze.CEFALOSPORINI su dobiveni iz filtrata aktinomiceta. 2. 1.

polimerazu ZIDOVUDIN je sintetski analog timidina koji inhibira HIV INTERFERONI su glikoproteini koji imaju imunoregulatorno i antiproliferativno djelovanje 18 .Virusi su intracelularno smješ teni uzročnici zaraznih bolesti     ANTIVIRUSNI LIJEKOVI ne smiju oštetiti stanicu domaćina domać ACIKLOVIR derivat guanozina inhibira virusnu DNA .

4. kloksacilin. dublja infekcija s brojnim drenažnim otvorima u koži.info 1 . S. lipaza razgrađuje lipide. površ inska infekcija kože primarno uzrokovana streptokokima. faktor gomilanja izaziva precipitaciju fibrina i stvaranje apscesa. Stomatococcus. leukocidin smanjuje djelotvornost fagocitoze 3.SPECIJALNA BAKTERIOLOGIJA MICROCOCCACEAE Rodovi: Micrococcus. nepokretni. ku 2. Stanični spojevi: 1. nukleaze razgrađuju DNA i RNA 6. upala tankog crijeva uz proljeve i povraćanje.priš tevi. S. konjuktivitis 5. uzrokuje infekcije gornjih dišnih puteva ali može izazvati i upalu pluća 2. pleuritisa. Izvanstanični spojevi: 1. albus uzorkuje upalu lojnih žlijezda .belimantil. aerobni. epidermolitički toksin = exfoliatin odjeljuje epidermu od stratum granulosum 11. Terapija: cefalosporin. enterotoksini izazivaju akutni proljev i povraćanje 10. Identifikacija: gnoj se stavlja na tekuću ili krutu podlogu. epidermidis je uobičajeni stanovnik kože i ponekad izazove oportunistčke infekcije. www. beta-hemoliza. pirogeni toksin podižu temperaturu Patogeneza: 1. fibrin i ostale proteine 7. proteaze razgrađuju serumske proteine. Luče beta-laktamazu pa su otporni na penicilin. ne prave spore. OSTALI STAFILOKOKI S. koagulaza ima istu funkciju kao faktor gomilanja i sprečavanje pristupa fagocitima i antitijelima 4. može dovesti do sepse i meningitisa. Staphylococcus. stafilokinaza razgrađuje fibrin 8. dobivaju se plakovi. peptidoglikan stijenke daje serološ reakciju. antigeni: protein A i polisaharid A su dijelovi stanične stijenke i izazivaju imuni odgovor. 3. 3. hijaluronidaza razgrađuje izvanstanični matriks domaćina 9. kožne infekcije: potkožni čir. peritonitisa (sekundarna žariš s visokim letalitetom ta). intermedius uzrokuje infekcije rana. Planococcus STAPHYLOCOCCUS AUREUS Morfologija: sitni. što olakšava kolonizaciju kože 5. hemolizini izazivaju beta hemolizu 2. G+. eritromicin. Služi za identifikaciju. tvore grozdove. imaju kapsulu.

diplokoki poput zrna kave. 3. Patogeneza: 1. flavescens. sicca.STREPTOCOCCACEAE 30-ak različitih tipova. sepsa. sepsa poslije abortusa 4.belimantil. Prenosi se kapljično ili kontaktom ako ima kožnu infekciju. STREPTOCOCCUS PYOGENES Morfologija: nepokretni. Kod ove porodice kompleks antigen . 3. fakultativni anaerobi. Streptolizin S izaziva beta hemolizu (in vitro). eritrogeni toksin izaziva š arlah. konjuktivitis. neki prave kapsulu. aerobni. NEISSERIACEAE Morfologija: G-. pluća 2.info 2 . imaju kapsulu. Unutarstanični paraziti i uzrokuju gnojni proces. izaziva respiratorne infekcije: upala grla. rastu u lancima. nepokretni. streptokinaza. Za rast im treba puno CO2. N. uha.antitijelo može izazvati autoimonu bolest zvanu reumatska groznica koja može biti neusporedivo gora od bolesti izazvane bakterijom. Kapsula sadrži SSS (specifična solubilna supstanca) antigen. a alfa-hemoliza ako aerobno. nesporogeni. meningitis. Komplikacije: reumatska groznica (miokarditis i artritis) i glomerulonefritis. Kod imune obrane bubri pa se to može koristiti za identifikaciju (Neufeldov fenomen). To su imunološ reakcije na ke infekciju u kojima dolazi do precipitacije kompleksa antigen-antitijelo u glomerulima. Slabo razgrađuju šećere. www. Prenosi se kapljično. Terapija: penicilin i eritromicin. hemoliza: streptolizin O napada eritrocite ali je osjetljiv na prisustvo kisika. ne prave spore. oksidaza+. ali u organizmu stimulira blastnu transformaciju limfocita. kožne infekcije: erizipel ("crveni vjetar") . Stanični produkti: 1. beta-hemolizu. upala uha. sepsa. DYPLOCOCCUS PNEUMONIAE ILI STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE Morfologija: izduljeni diplokoki s kapsulom. Obavezni paraziti sluznica. drugi faktori invazivnosti: hijaluronidaza. N. Terapija: penicilin. Površ inska infekcija se očituje kao mjehurići na koži koji pucaju i nastaju kraste. ne prave spore. mogu i cefalosporini i eritromicin. nepokretni. gnoj ili bris grla. Saprofitne vrste: N. ON TRAŽI MALO VIŠ O Š E ARLAHU!!!!! 2. neki sojevi su otporni pa se daje kombinacija ampicilina sa klavulonskom kiselinom. proteinaza. sinusa. Enzimi: laktaza+. grla.izraženi eritem i edem kože. catarrhalis. miokardu i sinoviju. G+ Uzgoj na krvnom agaru: beta-hemoliza ako se kultivira anaerobno. sinusa. Obavezno antibiogram.čokoladni agar. bronha i pluća. a iz krvi može u bilo koji organ. G+. Uzimaju se sputum. Rastu na obogaćenim podlogama . šarlah. Patogeneza: uzrokuje respiratorne infekcije: upala nosa. konjuktivitis.

Svježe izolirane posjeduju kapsulu i pile. Patogeneza: bolest se zove gonoreja. nog Antigeni: kapsularni (polisaharidi i drugi). meningitis. sjajne. Uzorci za dokazivanje: nazofaringalni bris. Za rast zahtjevaju povišenu koncetraciju CO2 i obogaćenu podlogu. srce . Postoje sojevi otporan na penicilin (proizvodi penicilazu) pa se daju cefalosporini. Gnojni proces povisuje pritisak na razne dijelove mozga. Posljedice su konjuktivitis i sljepoća. ravnog ruba. U podlogu se dodaju vankomicin i nistatin se stavljaju da spriječe rast ostalih bakterija.belimantil. fermentira maltozu. prozirne. sjemene mjehuriće i epididimis što može dovesti do sterilnosti. Inkubacija 1 do 7 dana. Virulencija: pili za prihvaćanje na sluznicu. šupka i konjuktivitis. krvarenje u nadbubrežnim žlijezdama. 4. to Moguće su i infekcije usta. Muškarci dobiju uretritis sa gnojni iscjedkom koji izazove bolno mokrenje. Antigeni: pilin i porin. Kolonije su glatke. kroz sluznicu uđe u krv pa izazove brzu i žestoku sepsu (meningokokcemija). Rijetko ima plazmide. Zato se bebi dodaje eritromicin u konjuktivnu vreću. moguće metastaziranje u druge organe: zglobovi . Ophtalmia neonatorum je infekcija ploda prolaskom kroz porođajni kanal. nakon sepse a još rijeđe izaziva artritis. pluća. koža – potkožna krvarenja i osip. ukočenim vratom. Žene dobiju infekciju grlića maternice i uretre. Enzimski slabo aktivna i razgrađuje samo glukozu.NEISSERIA MENINGITIDIS Parazitira u leukocitima. cefalosporini i kloramfenikol NEISSERIA GONORRHOEAE Parazitira u granulocitima. sivkaste. meningitis je gnojna upala moždanih ovojnica popraćena glavoboljom. krv. endotoksin. Rijetko pređe u krv i izazove sepsu. strah od svjetlosti. Izvan čovjeka gube virulentna svojstva što znači da se ne može se zaraziti dodirom predmeta osim ako je bakterija svježe nanesena. Bakterijski meningitis razlikujemo od virusnog po tome š virusni ne uzrokuje stvaranje gnoja. nema hemolize. 3. azitromicin. U 2/3 slučajeva infekcija prolazi bez simptoma. iri Bolest se prenosi kapljičnim putem: 1.miokarditis. eritromicin. Ako se na podlogu stavi tetrametil-parafenil-diamid daje crne kolonije. Ako se infekcija ne liječi širi se na prostatu. www. epitel nazofarinksa 2. seroskupine A i C su epidemijski oblici bolesti a B sporadični. ima kapsulu i pile za prihvaćanje na stanični epitel diš sistema.artritis. ali može proći i bez tih simptoma.info 3 . likvor. Dijagnoza: uretralni iscjedak nanese se na čokoladni agar. što se očituje kao krvarenje kože i sluznica (osip). Kolonije su glatke. endokarditis. vlažne. to Terapija: penicilin. Virulencija: kapsula + pili (prijanjanje za nazofaringealnu sluznicu) i endotoksin koji ima sposobnost prodiranja u stijenke malih krvnih žila i tako se š po tijelu. Moguće je š irenje bolesti u jajovode i jajnike š izaziva neprohodnost jajovoda i sterilnost. sjajne. Terapija: penicilin.

hiperemija. Tvore ih patogeni sojevi (kapsula).10 nm) štapići s kapsulom. Zaraza od nedovoljno termički obrađenog mesa zaraženih životinja. ima pile. brevis). www. bronhe. Spore su smještene centralno ili supterminalno a u obojenom preparatu vide se kao prozirna tjelešca u bakteriji. BACILLUS G+. Otporne su zbog stvaranja spora pa su proširene u prirodi. B. Nakon inkubacije od nekoliko dana t): pojavi se crveno izbočenje (edem. aerobi. Proizvodi betalaktamazu i DNA-azu. kolagenaze. kovrčave. Regionalne limfne žlijezde su otečene i bolne. kožni antraks (crni priš bakterija prodire kroz sitne rane na koži. cereus. prilično rasprostranjeni u okolišu. polimix. bez bičeva (nepokretni). B. češće nego u nama. neravnih rubova. Vrste: B. crijevni: krvava upala tankog i debelog crijeva s proljevom. plućni antraks je upala pluća s krvavim ispljuvkom. Pojedinačno nisu otrovni ali kombinacija je gadna. Smrt kao posljedica visoke dehidracije i kardiovaskularnog kolapsa. Upala se može proš na srednje uho. Uzročnik antraksa koja uglavnom završava sepsom i smrću životinje. a u normalnim uvjetima prežive desetljećima. Virulencija se sastoji od kapsule. Bolest će se razviti ako je oslabljen imunitet. letalni faktor. Zaraza udisanjem spora (npr. koje kasnije pocrni zbog koagulacije krvi i pukne.belimantil. glatke. 3. gramicidin (B. anthracis. i jedan hapten. Ima i somatski proteinski antigen. BACILLUS ANTHRACIS Morfologija: veliki (4 . Normalni stanovnik sluznice nazofarinksa. polimixin (B. Većina vrsta nije patogena. Toksin ima 3 komponente: edematozni faktor. vitičaste. prebirači vune). protektivni faktor (protiv fagocitoze). konjuktive. B. Enzimi: proteaze. Oko primarnog priš nastaju satelitski ta mjehurići slični primarnom. Kod čovjeka ima 3 oblika: 1. a još je i antigen. sinuse. iriti Terapija: ampicilin sa klavulonskom kiselinom. Nema hemolize. enzima i toksina Kapsula ima polimer D-glutaminske kiseline i on sprečava fagocitozu. Spore prežive 10 minuta u kipućoj vodi.MORAXELLA CATARRHALIS G-. lecitinaze. cereus). obavezno antibiogram. Mogu biti povezani u kraće lance (nalik na bambusovu trsku). Kolonije mogu biti: S-oblik su okrugle. Razlikuje se od Neisseria jer ne razgrađuje ugljikohidrate. te se iscijedi krvavo-gnojni eksudat i nastane crna krasta. megaterium. polimix). nema kapsulu. sporogeni aerobni štapići. R-oblik nemaju kapsulu. BACILLACEAE 2 roda: Bacillus i Clostridium. nekroza tkiva). Česti kontaminanti. 2.info 4 . i nisu patogeni. Neke vrste prave antibiotike: bacitracin (B.

Gangrena u kirurgiji crijeva i žučnih putova. Osim toga ima i ovih enzima: lecitinaza. proljev. i Patogenost se sastoji od egzotoksina koji se razlikuje od vrste do vrste. OSTALI BACILUSI B. Patogenost im poraste u sinergizmu s fakultativnim anaerobnim koji potroš kisik u tkivu. izlučivanje tekućine i proljev. 2. s dugom inkubacijom (8-16 sati): termolabilni enterotoksin aktivira adenil-ciklazu. tahikardija. perfringens jer nema bičeve a ima kapsulu. stretotermiphilis služe za kontrolu sterilizacije autoklava. B. theta) i svi su nekrotični. zatajenje bubrega. Metabolički aktivne: postoje saharolitične (C. anaerobi. 2 vrste trovanja hranom: 1. e ljubičasta. Proizvodi kiselinu i plin vodik. hemolizin. ini Terapija: penicilin. žutica. Ima ih u zemlji.cereus je čest uzročnik bolesti u čovjeka: trovanje hranom.info 5 B. perfringens) i proteolitične (C. neki i hemolitični i jedan enterotoksin. delta. upala oka. smrt. Ako se uzgaja u bojunu. megaterium je česta u . 2. CLOSTRIDIUM PERFRINGENS Morfologija: kratki debeli bacili s kapsulom. Otrovi: 5 vrsta (alfa. gama. Kolonije: raste u rasponu od 18 do 46 stupnjeva te se kultivacijom miješ flore na 45 stupnjeva može izdvojiti ane od ostalih bakterija uz pH 7.belimantil. gangrenozne nekroze nakon operativnih zahvata: ako nakon abortusa ako ostane posteljica u maternici nastaje infekcija. kolagenaza i hijaluronidaza za razaranje vezivnog tkiva. suptilis. tita Dokazivanje: termoprecipitacija (Ascolijeva reakcija). Pokazuje hemolizu alfa i beta vrste. Bolest nastaje zagađivanjem tkivne ozljede. kolagenaza. Iznimka je C. meningitis. Ako dođe do sepse. nema kaspulu. CLOSTRIDUM G+ štapići. beta. posjeduju peritrihijalne bičeve pa su jako pokretni. fermentacijskim procesima (kiseljenje zelja). nastaje hemoliza. Tkivo se raspada(mjehurići plina). www. š smrt. bez bičeva. dolaze izvana. Enzimi: lecitinaza uniš tava membrane. prave spore. crijevima životinja i u biljkama. Većina je saprofitna.Sva 3 oblika mogu preći u sepsu: vrućica. Važna je zaš veterinara i svima koji rade sa životinjama cjepivom (soj bez kapsule ali ima antigene). često su u paru. sepsa: hemoliza dovede do anemije. s kratkom inkubacijom (1-6 sati): termostabilni toksin. Veliku ulogu igraju aerobi koji potroš kisik te pomažu razvoj anaerobne infekcije. tetraciklin. infekcija drugih tkiva. tetani). Spore su smješ tene supterminalno. manji broj izaziva bolest. Spore su jako otporne i podnose kuhanje satima. vodama. Endogeni patogeni su nesporogeni anaerobi su dio normalne flore i mogu postati patogeni. smrt nastupa u nekoliko sati. uzročnik plinske gangrene (klostridijska nekroza) je nekrotizirajuća upala koja se naglo širi iz područja tkivnog oštećenja u susjedno vezivo i mišiće. Patogeneza: 1. Egzogeni patogeni su uzročnici infekcije. hijaluronidaza. koža je plava. ok. abdominalni grčevi i povraćanje. Ima tipove kolonija od A do E. nema osjeta i na dodir šušti pa se bolest zove i šuštavac. može izazvati sepsu. B. Ukoliko se razvije meningitis. na površ je tvrda kožica.

Streptococcus faecalis.3. kontrakcija leđne muskulature. 4. alimentarne toksoinfekcije: u lužnatoj sredini izlučuju enterotoksin koji izaziva grčeve i proljev. slabost okulomotornih mišića. sjajne. prozirne. kloramfenikol od antibiotika. Tretiranjem otrova nastaje toksoid za vakcinaciju. Biokemija: ragrađuje saharozu i proteine. anaerobi.belimantil. VAŽNO: zaražene namirnice su po okusu i mirisu neizmjenjene. Identifikacija je pucanje dubokog agara uslijed stvaranja plina.info 6 . Svijest je potpuno očuvana. klostridijski celulitis je infekcija potkožnog tkiva slična plinskoj gangreni. Najbolja je prevencija adekvatnim tretmanom rana. Biokemijske osobine: ima proteolitičke enzime i stvara CO2. odsustnost peristaltike. Kolonije su okrugle. reduciraju nitrate u NO2 i NO (plinovi). peritrihijalni bičevi. vjerojatno zato jer se ne stigne razviti. Na 100 stupnjeva kroz 10 minuta otvor se inaktivira (termolabilan). konzerve se mogu lako prepoznati po plinovima koje bakterija stvara a koji uzrokuju napuhavanje. ubodima. Bolest se zove botulizam i ako se na vrijeme ne da protuotrov. Spore ili vegetativni oblik se unose preko rana. kih Toksini: egzotoksini tetanolizin (hemolizin) i tetanospazmin (neurotoksin) Patogenost: sama infekcija je uvijek lokalna pa kao takva ne bi bila veliki problem. Cjepivo se zove DI-TE-PER. zbog pokretljivosti prekriva čitavu površinu podloge. indol. Paraliza glatkih mišića i srca izaziva smrt. Osim njega. CLOSTRIDIUM BOTULINUM Morfologija: U parovima ili kratkim lancima.. H2S. Kirurško odstranjenje zahvaćenog tkiva (zato su Titu rezali nogu). Kolonije su slične pahuljicama pamuka. bez kapsule. www. Patogenost: egzotoksin (neurotoksin) otporan na probavne enzime. a u fazi sporulacije se boje G. Doza ispod 1 mikrograma je ubojita. na životinje C D F. žrtva nema nikakve š anse. Bacillus cereus. Otrov ometa izlučivanje acetilkolina u kolinergičnoj sinapsi što izaziva mlohavu paralizu poprečno-prugastih mišića. Najbolja je seroidentifikacija otrova. Preventiva: otvorite ranu!!! Čišćenje sa superoksidom jer je bakterija anaerob. Infekcije nema. spazam mišića lica. ali. inhibicija lučenje sekreta sluznice pa nastaje suhoća usta i ždrijela. unosi se namirnicama (konzervirana hrana). Terapija: penicilin. to mogu izazvati i ove bakterije: Staphylococcus aureus.. Antigeni: H-antigen (termolabilan) i O-antigen (termostabilan) sa 10 serološ tipova. CLOSTRIDUM TETANI Ima terminalne spore. što dovodi do jakog grčenja uz lomove kostiju i guš enje. ali važnije je davati protuotrove (ljudski ili životinjski tetanusni imunoglobulin) .i peritrihijalne bičeve. Na čovjeka djeluju tipovi A B E. pa to nije jasan pokazatelj za ovu bakteriju. Terapija: penicilin. Znakovi zaraze su kočenje voljne muskulature. acetat. nestručni pobačajem ili pupčanom vrpcom. Ovo je najjači prirodni otrov. ire Egzotoksin tetanospazmin djeluje na CNS tako da sprečava oslobađanje inhibitornih transmitera i poveća refleksnu razdražljivost. Pa ipak. Egzotoksin je osjetljiv na HCl pa se inaktivira u želucu. NH3. Izlučivanje neugodnog mirisa zbog NH3. supterminalne spore.otrovi se š krvlju. Tako ova bakterija unesena preko usta ne izaziva nikakav efekt. bacitracin. H2.

Prevotella imaju kapsulu. Uzrokuju propadanje zubnog mesa. metronidazol. toksin B je citotoksin koji razara stanični epitel pa nastaju pseudomembrane i tvar koja usporava peristaltiku crijeva. BACTEROIDES Nemaju kapsulu ni bičeve. Uzrokuje 2/3 trbušnih apscesa. Terapija: metronidazol i klindamicin. kolestin.Terapija: za spaš avanje se koristi polivalentni konjski antitoksin i ispumpavanje želuca. Normalna mikroflora tjelesnih šupljina čovjeka (u 1 gram sadržaja crijeva ima ih 10 na 10tu).plak. PORPHYROMONAS. CLOSTRIDIUM DIFFICILE Najvažniji uzročnik upale debelog crijeva pri kojoj nastaju lažne opne pa se zove pseudomemranozna. Rijetko mogu izazvati infekcije na ostalim organima. Terapija: vankomicin. Biokemija: asimililacijom hemoglobina iz hranjive podloge stvaraju smeđe crni pigment nakon 5-7 dana. Žuč ubrzava rast. Razgrađuju šećere do kiseline i plina.belimantil. Bolesti: sva tri roda sudjeluju u mješ anim infekcijama u ustima. Nalaze se u gingivalnom džepu (između 2 zuba u hrani) . PREVOTELLA. Posjeduju plazmide pa otpornost na antibiotike prenose konjugacijom. probavnog sistema i urogenitalnog trakta. B. Fusobacterium bičeve. rifampicin. uzročnik bakterijemija. Terapija: eritromicin. paradontoza. Normalna mikroflora orofarinksa. Širi se po organizmu pa može izazvati nekrotična upala pluća Pri porodu kod preranjenog pucanja vodenjaka može dovesti do kontaminacije plodne vode. www.info 7 . ne prave spore. Mnogi članovi ove porodice čine normalnu mikrofloru sluznica čovjeka. Patogenost: toksin A je enterotoksin koji izazove lučenje tekućine u crijeva. Mlade kolonije Prevotelle stvaraju crvenu flourescenciju. Žuč inhibira rast. FUSOBACTERIUM Uvjetno anaerobni. BACTEROIDACEAE Morfologija: G-. fragilis je patogena jer ima kapsularni polisaharid uzorkuje apsces i ima antifagocitno djelovanje. Kolagenaza i heparinaza razaraju tkiva. anaerobni. Mogu biti pokretni i nepokretni. kanamicin. vankomicin. Ravni ili zavijeni štapići sa zaobljenim ili zašiljenim krajevima. Pseudomembrane mogu dovesti do suženja crijeva. Obično se javlja kod bolesnika koji primaju antibiotike jer uniš tavaju normalnu floru.

3 tipa kolonija u Loefflerovom bujonu: 1. X. nema kapsule. leukocita.polineuritis s degeneracijom mijelinskih ovojnica š uzrokuje paralizu mekog to nepca. 5. Citoplazma sadrži metakromatska zrnca. B2=nekrozin). penicilin i eritromicin. Gardnerella. oštećenje perifernih živaca . Može doći i do infekcije konjuktiva ili kožnih rana. Komplikacije: začepljenje dižnih puteva i gušenje. Egzotoksin produciraju samo sojevi koji su inficirani bakteriofagom koji prenosi to svojstvo. nekrotičnih stanica. adrenalne žlijezde. Mnoge ne spadaju u rod Corynebacterium. lokalna (uho-grlo-nos) upala sa lažnim opnama građenim od fibrina. Na krvnom agaru sive. 2. ku 3. Neki su normalni stanovnici sluznice kože.nehemolitčan / na povržini je kožica 2. može oš tetiti i jetru.info 8 . Toksin: listerolizin O citolitični i hemolitični toksin koji se izlučuje u uvjetima niskog pH i niske koncetracije Fe2+. fakultativni anaerobi ili aerobi.4.nehemolitičan / difuzno zamućenje Na podlogama sa telurnim solima su crne ili sive kolonije. Raspoređuju se pod kutem ili kao palisade.hemolitična / talog 3. Za cijepljenje se koristi formalinom inaktivirani otrov. oštećenje srca .belimantil. pleomorfni bacili (lagano zakrivljeni). LISTERIA MONOCYTOGENES Morfologija: G+ kratki štapići. intermedius . Ima 2 frakcije: A je otrovna (inhibicija EF-2). Liječenje: difterijski antitoksin. Kolonije S-tipa s beta hemolizom. www. gravis . nepokretni. očnih mišića. egzotoksin stvoren u ždrijelu apsorbira se kroz sluznicu u krv i izaziva teš sistemsku reakciju (3. ponekad i ekstremiteta. aerobni ili fakultativno anaerobni. Bojanje po Loeffleru pokazuju metakromatska ili Babes . 1. peritrihijalni bičevi. Osobine: polimorfizam. Erysipelothrix.Ernstova zrnca u kojima su polimetafosfati koji služe kao kratkotrajna rezerva energije. Sivkastobijele opne u ždrijelu čije kidanje od podloge izaziva krvarenje što je važno za identifikaciju bolesti. Prenosi se kapljičnim putem. Lactobacillus. nema spora. L (ili kineska slova). Enzimi: katalaza i oksidaza CORYNEBACTERIUM DIPHTHERIAE Morfologija: obavezni aerobi. bakterije su obliku slova V. 4. izravnim dodirom s respiratornim sekretom ili izlučevinom iz inficiranih kožnih prišteva. raspoređuju se u obliku slova V ili palisadno. B nije (B1=invazin. Patogenost: bolest se zove difterija. Listeria.miokarditis i masna degeneracija srčanog mišića.5). bubrege. Kod starijih kulturama mogu postati G-. G-varijabilnost. Legionella. ali mogu biti i R ili I tipa. CORYNEBACTERIUM Morfologija: G+. mitis . Otrovi: difterički egzotoksin je termolabilan. Difteroidi su bakterije koje uzorkuju bolest sličnu difteriji ali slabije.CORYNEBACTERIACEAE Najvažniji rodovi: Corynebacterium. Ako rastu kao palisade onda nisu patogeni.

katalaza -. pleomorfni kokobacili. bez bičeva. Dijagnoza: samo mikrobiološ i serološ ki ki. Najpoznatiji je L. hijalurinodazu Kod životinja izazove erizipel: crvenilo na koži s tendencoijom š irenja. Enzimi: katalaza-. Rijetko se širi dalje: endokarditis. ali ima je i u š koljkama. vaginalis. Osim toga. uključujući pobačaj i mrtvorođenče.belimantil. preko posteljice se može proš na fetus s raznim iriti manifestacijama. Zaraza: preko hrane i vode kontaminirane piš alinom i govnom životinja. acidofilus koji se stavlja u razne mliječne proizvode (fermentacija). Bacteroides. Kod muš karaca izaziva uretritis. Rijetko uzrokuje infekcije mokraćnog sistema i apsces vagine i jetre. tetraciklin i ampicilin s klavulonskom kiselinom. Preventiva: cijepeljenje životinja. nepokretan. Virulentnost: stvara neuroaminidazu. ERYSIPELOTHRIX RHUSIOPATHIAE Morfologija: G+. plućne infekcije i sepsu. peradi. Kolonije: R i S tipa. Infekcije kod porođaja i abortusa uzrokuju groznice. meningoencefalitis. u ribama.Patogenost: unutar fagocita toksin se veže na kolesterol i dovodi do prsnuća membrane. GARDENELLA VAGINALIS Morfologija: G-varijabilabilna. peptokoka. jetra.info 9 . Dio normalne flore čovjeka u ustima. Može biti prisutna upala regionalnih limfnih čvorova i artritis susjednog zgloba. najviš voli e 35 stupnjeva. Terapija: penicilin. fermentiraju šećere u laktat. crvenilo kože (najčešće na prstima ruke). Neke vrste vrlo rijetko uzrokuju: endokarditis. Patogenost: Vaginalni iscjedak neugodnog mirisa povezana sa značajnim porastom broja G. fakultativni anaerob (5-7% O2). Listeria nesmetano raste unutar citoplazme fagocita. može izazvati monocitozu. Kod čovjeka izaziva erizipeloid. Granulomatosis infatiseptica je bolest trudnice slične gripi. apsces jetre. slezena. oksidaza-. G+. rodnici. Otporni su na soljenje i dimljenje. 40% žena ima ovu bakteriju bez znaka infekcije. beta hemoliza. Terapija: metronidazol LACTOBACILLUS 25 vrsta: anaerobi ili mikroaerofili. meningitis kod novorođenčadi. www. tonzilofaringitis. očna oboljenja. pokazuju alfa hemolizu. sepsa i smrt. probavnom sistemu. Prenosi se najčešće jebanjem a rijetko predmetima i kontaminiranim mokraćom. Terapija: penicilin. Glavni rezervoar je domaća svinja.

Shigella. biljkama. crijevni simptomi (proljev. a na vlažnom mogu preživjeti 1 godinu. razgrađuje hranu vlastitim enzimima.belimantil. e Prilično otporna: raste na visokom temperaturnom rasponu (oko 60 stupnjeva). a nepokretni su: Klebsiella. Rastu na jednostavnim (SS-agar) ili diferencijalnim podlogama (endoagar). a svojim metabolizmom jako zakiseljuju podlogu. uglavnom su pokretni (peritrihijalne flagele). glatke sa glatkim rubovima. temperatura. Yersinia. ali i oportunističke i metastatske infekcije. u mulju viš od godine dana. a to dovodi do pojačanog izlučivanja klorida u lumen crijeva gdje raste osmotski tlak koji povlači vodu i tako nastaju vodenasti proljevi. H. 2. kokobacili. deseci različitih serotipova. Antigeni: O i H.info 10 . kapsulu imaju Klebsiella. Normalna flora crijeva. oksidaza -. Većinom su komenzali u probavnom sistemu (koliformne bakterije). neki imaju pile. Preživi 6 mjeseci u destiliranoj vodi. legionarska bolest: otrov citotoksična egzoproteaza razgrađuje stanice. Antigeni: O. ESCHERICHIA COLI Morfologija: G-. H. glavobolja bez plućnih promjena. Virulencija: toksini. kokobacili. Enterobacter. termostabilan i termolabilan. ENTEROBACTERIACEAE Morfologija: G-. Dodatni simptomi su suhi kašalj. vodi. pokretna zbog polarno smještenih bičeva. Razgrađuju glukozu i fermentiraju laktozu. Kolonije na SS agaru su ružičaste a na endoagaru imaju metalni sjaj. adhezivni faktori. dva enterotoksina. neke imaju pile. Antigeni: O. Escherichia. Suš e enje je također efikasno. Stvaraju vitamine i prirodni antagonisti patogenim mikrobima. www. i K sa velikim mnoš tvom serotipova svakog roda. Pontiac groznica je slična gripi: kratka inkubacija. Svojim metabolizmom zakiseljavaju podlogu pa endo-agar pocrveni.LEGIONELLA PNEUMOPHILA Zoonoza tropskih i suptropskih područja. K. Identifikacija: API ROCHE tube i aglutinacija. Prenosi se preko air-conditiona i vodovodnih cijevi i tako se naš u la NSBu ali je to zataš kano. inhibira fagocite i tako omogućuje nesmetan razvoj u plućima. što uzrokuje tešku upalu pluća. a može i eritromicin. fakultativni anaerobi. stimuliraju adenil-ciklazu u stijenci crijeva. Patogenost: uglavnom crijevna oboljenja. e Patogenost: legionarska bolest i Pontiac groznica 1. Ne prave spore. Uniš tava ih viš od 60 stupnjeva pa se ubijaju pasterizacijom. mučnina). viš serotipova. Preventiva je ispiranje vodovodnih cijevi sa vodom na 75 stupnjeva. pokretni (peritrihijalni bičevi). Terapija: rifampicin je najbolji. invazivni faktori. neurološki ispadi (encefalopatija). Soli selena i žučne soli inhibiraju rast. Kolonije su velike. Toksičnost: 1. sjajne. Otporne na penicilin. š potiče to nastanak cAMP. ima ih u tlu. Stvara vitamin K. Morfologija: G-. reduciraju nitrate u nitrite.

kloramfenikol. paratifusi A i B su lakša i kratkotrajnija oboljenja slična tifusu. Manifestiraju se trbušnim grčevima. bez krvi ili inflamatornih stanica.info 11 . choleraesius. Češće kod žena. putem žući ulazi u crijevo i nastaju proljevi. b) enteropatogeni sojevi ne stvaraju enterotoksin. ali se ne razmnažaju u crijevu tako da nema proljeva.serotipovi A do F potiču stvaranje IgH što je indikacija za akutnu infekciju. typhi-murium. također izaziva popustljivost kapilara što omogućava prodor u krv i metastatske upale. 3. Uzročnici S. d) enterohemoragični sojevi izazivaju upalu debelog crijeva i krvarenje. adhezivni ili kolonizacijski faktor . pijelonefritis. Temperatura raste. Terapija: cefalosporin. pa treba antibiogram. SALMONELLA Viš vrsta: S. Bolesti se zovu salmoneloze. gentamicin. Uzročnike u krvi uništi imunitet.typhi. c) enteroinvazivni sojevi ne stvaraju enterotoksin i prodiru u sluznicu. www. Najčešća komplikacija je obilno krvarenje crijeva i perforacija crijeva s peritonitisom. Izaziva ga S. S. grčevi. typhi. pa u krv i nastane bakterijemija. artritis. Antigeni: O . gastroenteritis je najčešći oblik. nadomještanje tekućine i minerala. Iz stanica crijeva se širi do Peyerovih ploča gdje se razmnaža pa ide u jetru.belimantil. Otporne su prema djelovanju žučnih soli. H . typhimmurium. penje se do mjehura i bubrega. mučnina. povraćanje proljev. Endotoksin povisuje temperaturu i daje opće značajke infekcije (slabost). granulociti). paratyphi A i B. meningitis. pa se oslobodi endotoksin. septički sindrom: preko epitela crijeva idu u krv gdje nastaje sepsa i meningitis. krvarenja (obično se izmjenjuju napetost i opstipacija s teškim proljevom). Crijevna oboljenja imaju 3 vrste: a) enterotoksigeni sojevi ne mogu prodrijeti u sluznicu. Prelazi iz crijeva u mokraćne kanale. Proljev sličan kao i kod dizenterije (sluz. prije su se koristili za cijepljenje Vi (virulentni antigen) sprečava fagocitozu. Kod novorođenčadi može doći do prodora bakterija iz crijeva u krv pa nastaje specifični oblik koli-sepsa. Svi sojevi su najčešći uzočnici infekcija mokraćnih kanala. slezenu. Izazivaju ga S. kratka inkubacija. ampicilin s klavulonskom kiselinom. ali prodiru u epitel crijevnih resica. krv i neutrofilne leukocite. Biokemija: razgrađuju glukozu na kiselinu i plin. krv. te dolazi do nekroza. 2. endokarditis.pile 3. Terapija: ampicilin s klavulonskom kiselinom. Riječ je o unošenju otrova ili blagoj infekciji. pa čak i infekcije kože i rana. čestim proljevima koji sadrže sluz. Plazmidi joj daju otpornost na antibiotike.ima dvije vrste bičeva pa i dva antigena H1 i H2. Izazivaju vodenaste proljeve. neki sojevi produciraju i hemolizine Za patogenost je važan broj bakterija. čireva i upala. enteritidis i dr. trbušni tifus uzorkuje S. 1. enteriditis. gnoj. 4. e Morfologija: G-. paratyphi A i B. S. S.2. S. pokretni (peritrihijalne flagele). Površ inski antigeni služe za prijanjanje na stanicu i protiv makrofaga. Stvaraju H2S pa na podlozi sa FeCl3 nastaje FeS koji daje crnu boju kolonijama. upala pluća. endokarditis. Moguće su gnojne infekcije mnogih organa.

PROTEUS Više vrsta: P. Morfologija: G-. Simptomi: grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha. Subsb. mirabilis… ima ih u zemlji. Prenose ju muhe i paraziti. nepokretna. S. flexneri. K. ljuštenje i krvarenje. 3. Na rublju i posteljini mogu preživjeti do 45 dana. oxytoca. nekrotoksin. rhinoscleromatis izaziva destruktivni granulom nosne sluznice. gušenje. Izaziva začepljenje alveola. ampicilin s klavulonskom kiselinom. oboljenja dišnih puteva od nosa do pluća. endotoksin pojačava peristaltiku. probavnom sistemu čovjeka. nema kapsulu. Iz nosa se širi vrlo neugodan zadah. Kod djece može doći do acidoze i dehidracije. vodi. rhinoscleromatis. učestali krvavosluzavi proljevi. ozaneae izaziva smrdljivo progresivnu kroničnu atrofiju sluznica. drugi produkti: hemotoksin. fakultativni anaerob. Potrebno je nadoknaditi minerale i vodu. katalaza + (neki sojevi nisu).info 12 . Subsp. infekcije urogenitalnog trakta: od bubrega nadalje. sonnei. www. Terapija: tetraciklin. invazivno djeluje na sluznice tankog i debelog crijeva. subsp. proljevi. krvarenje u plućima.. aerogenes. 2. boydi. Nakon preboljevanja je moguće da dio bakterija ostane u ileumu (dio tankog crijeva) ali se ne razvija bolest jer je nastala ravnoteža imunitet-bakterija. njihovim gubitkom prelaze u R kolonije i nisu patogene. P. dysenteriae.. taloženje fibrina pa nastaju pseudomembrane.fibrinolizin. Toksičnost: 1. Infekcija je ograničena na probavni trakt i ne prelaze u krv. SHIGELLA 4 vrste: S. KLEBSIELLA PNEUMOPHILA 3 podvrste: subsp. S. neki sojevi imaju enterotoksično djelovanje: pojačano izlučivanje vode i elektrolita. 2. kloramfenikol. Biokemija: ne razgrađuje laktozu. Za patogenst su odgovorni plazmidi. Subsp. R nisu. nepokretna. Patogeneza: bacilarna dizenterija (važno je reći bacilarna jer ima i amebna) je krvava upala crijeva.belimantil. Nastaju gnojni čirevi na crijevu zbog endotoskina. pneumoniae je komenzal u probavnom sistemu a postaje patogena u oslabljenom organizmu: 1. Kolonije: S kolonije su patogene bakterije. 4. subsp. hijaluronidaza. Povišena temperatura i proljev. Obavezni paraziti crijeva čovjeka. S.Kolecistekomija je uklanjanje žučnog mjehura zbog nagomilanih bakterija. Otporna prema ampicilinu i karbencilinu i to svojstvo može prenositi plazmidima. Toksičnost: slab endotoksin i nekrotička supstancija. Ostale vrste roda Klebsiella: K. 3. ne pravi spore. infekcije probavnog trakta: upala crijeva. vulgaris. a izaziva simptome meningitisa tako djeluje na sitne krvne žile CNS-a i uzrokuje paralize i neuritičke lezije. egzotoksinn je neurotoksin i zove se š igatoksin. Ima O-antigen je termostabilni endotoksin koji izaziva stvaranje IgA antitijela. ozaenae. debela kapsula omogućuje bojanje tušem. ima pile kojima se prijanja na eritrocit. pneumoniae. propadanje epitelnih stanica i upalna reakcija.kokobacili. oksidaza -. Morfologija: G.

Najčepće izaziva bolničke superinfekcije urinarnog i respiratornog trakta kod oslabljenog imuniteta. pokretan. Oboje se jače na krajevima (bipolarno bojenje).info 13 . pokretna (peritrihijalne flagele).pleomorfi. Fakultativni anaerob. U čovječjem probavnom sistemu kao komenzal. Proteus. jedna od najopasnijih zoonoza. Prenosi je štakorska buha. infekcije kroničnih rana i opekotina. a rijetko upala uha i konjuktivitis. SERRATIA Viš vrsta: G. pokazuju fenomen rojenja kad se gledaju mikroskopom. pa se to koristi za identifikaciju. pseudotuberculosis. Zato uvijek treba napraviti antibiogram. YERSINIA 3 vrste: Y. Izrazito otporne na dezinficijense i antibiotike zbog plazmida. a dugo prežive u nepovoljim uvjetima. kolonije su glatke i sjajne. nema kaspulu. Antigeni: kapsularni i somatski. meningitis. Nastaju alimentarne toksoinfekcije. P. Bolest samo kod oslabljenog imuniteta izaziva upalu pluća. pestis. Ne fermentira laktozu za razliku od ostalih iz ove porodice. morgani ne pokazuje fenomen rojenja. ne prave spore.1% fenil etil alkoholom. Enterobacter aerogenes najčešće napada urogenitalni kanal. proizvodi crveni pigment i marcesin. meningitis. Enzimi: lipaza. Morfologija: G. Y. Enterobacter i Serratia su bolničke bakterije pa živeći u bolnicama razvijaju otpornost na sve moguće i nemoguće antibiotike što ih čini jako teškim za liječenje. enterocolitica. Komenzal u probavnom sistemu. infekcije rana. DNA-aza. pokretni na 22 stupnja ali na 37 ne. Endotoksin je enterotoksičan i nefrotoksičan. Biokemija: razgrađuju proteine pa oslobađaju amonijak koji jako smrdi. Isto tako oslobađaju H2S pa ako se podlozi doda Fe3+ onda imamo crne kolonije. ima kapsulu. ne prave spore. Valovit rast se može spriječiti koncetriranim agarom i 0. Upala pluća i sepsa su najčešće smrtonosne. kapsula (po sluzavosti sličan Klebsielli). Patogenost uslijed oslabljenog imuniteta: ako se jako namnože izazovu proljev. želatinaza.kokobacili. neki imaju e kapsulu. rijetko moguća sepsa. YERSINIA PESTIS Uzočnik kuge. Antigeni: O-antigeni su unakrsno reaktivni sa nekim drugim O-antigenima Enterobacteriacea i sa rikecijama (Rickettsia prowazeki). u urogenitalnom traktu izazivaju upale mokraćnih kanala. urinarne infekcije. www.Morfologija: G. ENTEROBACTER Morfologija: G-. Y. Čest na namirnicama i bilju. Rezervoar su štakori i miševi.belimantil. brže raste na obogaćenim podlogama.kokobacili. VAŽNO: Klebsiella. nema mirisa. a ne davati antibiotike naslijepo. vrlo pokretni (peritrihijalni bičevi) pa rastu u obliku valova na podlozi. Primarno patogene za životinje. sepsu.

polarno bojenje nije obavezno.Virulencija: endotoksin. viš serotipova. Pigmenti: fluorescin (žuto). ljudskoj koži. ne razgrađuju saharozu. letalitet bubonskog oblika varirao je između 50 i 90 %. Prije antibiotske ere. koji se povećaju i postanu bolni (buboni . Nastaju krvave nekroze plućnog tkiva uz obilan zarazni gnoj. miš toksin. ne pravi spore. V i W antigen.bubonska kuga). gastroenterokolitis (povraćanje i proljev). Imunitet nakon preboljene bolesti je dobar. površ ji inski antifagocitički faktori (proteini. Nastaju velika potkožna hemoragična područja (crna smrt). samo u slučaju smanjenog imuniteta Terapija: na osnovi antibiograma (kloramfenikol. biljkama. Yersinie odlaze limfnim putem do čvorova. životinjama.info 14 . Bakterije dolaze i u pluća (plućna kuga). Ima više serotipova (O i H antigeni). Neki sojevi imaju sluzavu ovojnicu. lipoproteini).limfne žlijezde u trbuhu 3. slezeni. Terapija: streptomicin. Bolesti: 1. Izaziva hemolizu. amikacin). ima pile s kojima prenosi otpornost na antibiotike. pokretni zbog bičeva koji mogu biti različiti po broju i smještaju. mezenterični limfadenitis . tetraciklini. aminoglikozidi. nepokretna na 37 stupnjeva. fluorescentnoj grupi roda Pseudomonas jer stvara fluorescentni pigment (piocijanin i fluorescin). piocianin (plavo zeleno). www. sepsa je rijetka. amipicilin. e Vrlo slične bolesti kao i kod Y. Slični su enterobakterijama. PSEUDOMONAS AERUGINOSA Nalazi se u tzv. vodama. Aerobni. kloramfenikol. krvarenja i nekroza u koži. YERSINIA PSEUDOTUBERCULOSIS Osobine: pokretna na 22 stupnjeva. Za rast i virulenciju važna je koncetracija Ca2+. nastaje bakterijemija. a pokretna na 22. koja dovodi do rasprostranjenih lezija. sluznicama. Ne pokazuje bipolarno bojanje. ne stvara kapsulu. jetri. tankog i debelog crijeva najčešće kod djece. Nema kapsulu. Patogeneza: Štakorova buha ugrize čovjeka. rijetko piorubin (crveno). Plućna kuga se širi kapljičnim putem. Morfologija: mali štapići s monopolarnim bičem i pilama. Iz bubona idu u krv.belimantil. YERSINIA ENTEROCOLITICA Uzorkuje upale želuca. Zahvaljujući cijepljenju (atenuirane bekterije) kuga je danas endemska bolest ako ju uopće ima. Infekcija vrlo virulentnim uzročnikom dovodi do sepse i brze smrti. Ima ih tlu. a pazi ovo: može se razmnožavati i na 4 stupnja (koje đubre). Rezervoar su mlijeko i mliječni proizvodi. Terapija: tetraciklini. PSEUDOMONADACEAE Morfologija: G-. 2. slično kao i crijevna tuberkuloza. a pneumonični i septikemični oblik bili su smrtonosni bez iznimke. Dovoljna je samo jedna bakterija za razvoj bolesti. tetraciklini. enterokolitike.

infekcije dišnog trakta. Fakultativni unutarstančni parazit. Najčešće izaziva bolesti divljih životinja. egzotoksin S je izvanstanični otrovni protein. infekcije mokraćnih kanala. Upala limfnih čvorova popraćena povišenom temperaturom. djeluje slično kao egzotoksin A 3. lecitinaza uniš tava membrane i uzrokuje hemolizu. glandularna forma: upala limfnih čvorova bez kožnih lezija. 4. mučninom. Mikrob se namnoži u aksilarnim limfnim čvorovima i nastaju lokalni ili generalizirani buboni (80% slučajeva). Tipovi A i B ovisno o tome da li razgrađuje glicerol. nastaje vrlo bolan čir. 3. infekcijom rana stvara se plavozeleni gnoj a inficirane rane imaju miris cvijeta lipe. U bujonu pravi talog. ulceroglandularna forma: infekcija kroz kožu. Terapija: tetraciklin. Neisseriae. Koristi se fagotipizacija i bakteriocinska tipizacija. kod novorođenčadi smrtonosna sepsa. polimixin. Mikrob se namnoži u plućima i tako nastaje upala pluća. mialgijom. 2.info 15 . kao i na domaće životinje i čovjeka.belimantil. infekcije urogenitalnog trakta (često). Patogenost: uobičajni saprofit u ljudi. okuloglandularna forma: infekcija konjuktive uz ulcerozne lezije. 2. beta-laktamski antibiotici + aminoglikozidi. uz povećanje jetre i slezene. čak i u blagim otopinama dezinficijensa. groznicom. 3. bolest među divljim životinjama. česte su bolničke infekcije sojevima otpornim na antibiotike Terapija: kloramfenikol. enteritis. bipolarno bojenje. Prenose i. Preživljava mjesecima u vodi normalne temperature. Francisella novocida je patogena za životinje. Lokalna ili opća upala limfnih čvorova. 2. izazove tularemiju. Prenosioci su člankonošci koji piju krv: krpelji.aerobni pleomorfi. Kolonije: raste samo na podlogama obogaćenim životinjskim bjelančevinama i cistinom. Ima tridesetak serotipova pa serotipizacija nije dovoljno pouzdana u e identifikaciji. nepokretni.Za selektivnu izolaciju zahtijeva podloge sa dodatkom certimida. www. Proteus.i H-antigena. koke. elastaze razaraju kolagen i elastin. To je vrlo akutna sistemska bolest sa žarišnim gnojnim i granulomskim žarištima u mnogim područjima tijela. otitis i brojne druge piogene infekcije. Moguće jako razaranje oka. Otrovi: 1. piocijanski enterokolitis 5. Alfa-hemoliza. 1. izaziva edem bez crvenila koji se zagnoji i nekrotizira (na kuniću). Prema lokalizaciji u organizmu imamo razne oblike bolesti: 1. FRANCISELLA TULARENSIS Morfologija: G. gastrointestinalna forma: zaraza hranom ili vodom. meningitis. 4. Ima bakteriocinsko djelovanje na B. enterotoksin izaziva tzv. a na površ kožicu sa ini zelenim pigmentom. Čirevi probavnog trakta uz povraćanje. uš buhe. ekstracelularna sluz inhibira fagocitozu 4. Napraviti antibiogram. 5. anthracis. pneumonijska forma: kapljična infekcija (primarno) ili tijekom ostalih forma. Jedna od najotpornijih bakterijskih vrsta. egzotoksin A je termolabilan enzim koji inhibira intracelularnu sintezu proteina u domaćina. Može doći u krvotok i izazove sepsu. proljev te lokalna ili opća upala limfnih čvorova. Antigeni: viš O. Clostridium. glavoboljom. Osjetljiv na kiseline i soli srebra.

abortus (govedo).info 16 .nukleoprotein brucela).belimantil. imaju zaštitu od fagocitoze. slezeni. canis (pas). Br. www. Dijagnoza: serološ tehnike. Bipolarno bojanje toluidinskim modrilom. pa dolazi do abortusa. Kad su u krvi raste temperatura. G. e Otrovi: 1. svjetlucave s uskom zonom hemolize. suis (svinja). testise (moguć sterilitet nakon infekcije). inkubacija: razmnožavanje u sluznici dišnog trakta traje 2 tjedna i oslobađaju se otrovi. te crijeva. te svježim sirom (tzv. U životinja se bakterije nakupljaju u maternici trudnih životinja jer su embrionalne ovojnice naročito pogodna podloga za razmnožavanje. limfnim čvorovima i koštanoj srži. Simptomi: temperatura se diže u naletima (povratna groznica) jer bakterije prelaze u krv pa nazad u stanice. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi može trajati i dulje od godine. Antigeni: K-antigeni = aglutinogeni (viš serotipova). 1. Patogeneza: prodiru u retikuloendotelni sustav domaćina. Rastu samo na podlogama obogaćenim aminokiselinama (sojin agar). a može i preko kože i sluznice. Br. Tanka kapsula koja ne bubri u homolognom serumu. HSF (histamine-sensitizing factor) povećava osjetljivost na histamin 5. Obzirom na kapsulu postoje dva oblika kolonija: R-oblik nema kapsulu.BRUCELLACEAE BRUCELLA Uzrokuju zoonoze koje se nazivaju bruceloze: Br. ke Terapija: kloramfenikol i tetraciklini. što uzrokuje rasprostanjenu RE aktivnost uz stvaranje malih granulomatoznih žarišta u jetri. Antigeni: aglutinogeni A i M u različitim omjerima kod različitih vrsta. kožni test (injektira se brucelergen . zglobove. Važno za dijagnostiku i cjepivo. termolabilni endotoksin ima jako nekrotizirajuće djelovanje 2.pleomorfi.nepokretni aerobni asporogeni kokobacili. Bolest se može prenijeti na čovjeka. neprofesionalne infekcije). Cjepivo sa atenuiranim živim bakterijama primjenjuje se na ljude i životinje. veterinari. najčešće neprokuhanim ili nepasteriziranim mlijekom zaraženih životinja. S-oblici bakterija sadrže endotoksin u staničnom zidu koji im omogućava prodor u stanice domaćina. Br. hemaglutinini na pilama pospješ prijanjanje na epitel diš puteva uju nih Širi se kapljično. bubrege (nefritis). virulentan je i ne aglutinira akriflavin. uz neodređenu klonulost i slabost koja traje mjesecima. BORDETELLA PERTUSSIS Morfologija: G. Napadaju i mozak (meningoencefalitis). Kolonije su sićušne. melitensis (koza). S-oblik ima kapsulu. LPF (lymphocytosis promoting factor) pospješ limfocitozu uje 4. Može početi naglo ili podmuklo. Kolonije: raste na obogaćenim podlogama: škrob + glicerolni krvni agar (Bordet-Gengou podloga). mesari. Unutarstanični paraziti. srčane zaliske (endokarditis). asporogeni. termostabilni endotoksin 3. striktni aerobi. nije virulentan i aglutinira akriflavin. Naročito ugroženi čuvari stoke. To uzrokuje izrazito kronični tijek bolesti.

Djeca između 2 mjeseca i 8 godina su naročito podložna. infekcije mogu biti primarne i sekundarne: 1. sklonost sekundarnim infekcijama (upala pluća). Terapija: eritromicin.2. www. ali primjena na čovjeka ne daje rezultate. ne pravi spore.parapertussis). Kapsula je samo kod mladih. serotipovi A-F. Patogenost: prenosi se kapljičnim putem. pertussis i B. sekundarne infekcije predstavljaju komplikacije nakon primarnih infekcija virusima (virus gripe) ili drugim mikroorganizmima (piogeni koki). a širenje krvlju može dovesti do endokarditisa. Oni samo eliminiraju uzročnika ali ne i otrove pa nemaju učinak na tijek bolesti. Bipolarno bojenje anilinskim bojama. Actinobacillus.i X-faktor koji su nužni za rast pa koristi se krvni agar koji se prethodno zagrije na 80 stupnjeva ili krvni agar na kojem je zasijan stafilokokima koji razaraju stanice.info 17 . Njihovim raspadom se oslobode V. aerobni (fakultativni anaerobi). pa je po njemu i dobila ime. Cjepivo se zove DiTePer-paraper (difterički i tetanički anatoksin + mrtva B. 2. kožna ozljeda). kataralni stadij: kihanje i lagani kaš traje 2 tjedna. Uzrokuje apscese sa regionalnom upalom limfnih čvorova na mjestu ulaska (npr. azitromicin. Može izazvati i gnojni meningitis i apscese mozga. PASTEURELLA MULTOCIDA Morfologija: G.meningitis ili upale diš nih puteva sve do pluća. Ima pile. a kasnije je razaraju autolitički enzimi. nepokretni. a infektivne su bakterije sa serotipom B. kokobacili bez spora. PASTEURELLACEAE Rodovi: Haemophilus. pijelonefritisa. ampicilin s klavulonskom kiselinom.pleomorfni štapići. budući je izgubljena pasivna majčina imunost.(bipolarno bojenje). artritisa. Antibiogram. Sojeva sa kapsulom su patogeni jer mogu blokirati nih fagocitozu. B. Nekapsulirane bakterije su normalna flora diš puteva. konjuktivitisa sa tipičnim ružičastim okom. Ova bakterija je drugi najvažniji uzročnik meningitisa. uz meningokok.belimantil. Terapija: in vitro osjetljiva na mnoge antibiotike. HAEMOPHILUS INFLUENZAE Morfologija: G.i R-oblici. konvulzivni stadij: luči se gusti bronhijalni sekret pa slijedi učestali žestoki kašalj s teškim udisajima pri čemu nastaje karakterističan zvuk nalik na magareće rikanje (pertussis = hripavac). Bolest ostavlja trajnu imunost. Kolonije: S. Pasteurella. parapertusis izaziva slične simptome. uzgoj na krvnom agaru. Oporavak traje dugo. Prvo Pasteurovo cjepivo. a vlastita jošnije razvijena. Kao saprofit živi u dišnom traktu i može izazvati oportunističke infekcije bronha i pluća. primarne gnojne infekcije uzrokuju invazivni sojevi (tip B) uglavnom u djece . nepokretni. alj 3. Terapija: kloramfenikol. Antigeni su u kapsuli. Za hranjivu podlogu treba imati žive stanice.

Ima 3 oblika: 1. Ako dođu u tkivo. nisu dio normalne flore čovjeka.belimantil. uzdignute. najčešće na ekstremitetima. Spadaju u bakterije jer nemaju sterola u membrani i osjetljive su na antibiotike. š je osobina iri to gljivičnih infekcija a ne bakterijskih. 2. Kasnije nastaju gnojni sinusi a gnoj ima granulome uzročnika. torakalni . Vide se bazalni i zračni micelij.brasiliensis. (fakultativni) anaerobni. neki su acidoarezinstentni. iz vagine može prodrijeti u zdjelicu. Neškodljive dok žive na sluznicama usne šupljine ili vagine. potkožni i sluznički apscesi. jako specifičan miris po plijesni.š se na vrat i lice iri 2. 4. voš tane. i dr. V. nepokretni. mozak. Terapija: sulfonamidi. Kolonije su suhe.asteroides. 3. naborane. Aktinomitoza izazove granulomatozne lezije sa apscesom u centru pa nastaje gnojna izlučevina sa tipičnim sumporno žutim zrncima u gnoju. pleomorfni. bubrege. Preko krvi može doći u jetru.granulomatozne lezije kože i potkožja. Može zahvatiti bilo koji unutarnji organ.sa kože prsnog koša ili udisanjem širi se na pluća. N.počinje kao upala slijepog crijeva ali prodiru dalje u trbušnu šupljinu. Y. VAŽNO: Upalni proces se š kontinuirano. Ima ih posvuda u prirodi. prsni koš ili kožu. asporogeni. oblik karfiola. micetom . bez zaustavljanja na anatomskim granicama (kosti). aerobni. ki NOCARDIA Viš vrsta: N.info 1 . e Morfologija: G+. Terapija: kirurš zahvati za uklanjanje tumoroznih masa + sulfonamidi. www. Razgranati oblici poput micelija ali puno tanji i kraći od pravih gljiva. Kolonije u obliku raznobojnih granula sporo rastu na umjetnim podlogama. Bolest se zove nokardioza a izazove ju N.asteroides koja ulazi kožom i preko diš nog sistema. asporogeni štapići koji se granaju poput hifa. sistemska najčešće zahvaća pluća i izgleda slično tuberkulozi. cervikofacijalni . tetraciklin. hrapave. 3. ACTINOMYCES IZRAELI Kolonije poput pauka (R oblik). difteroidni štapići i filamenti koji se granaju u obliku slova T. Klinički oblici: 1.POSEBNE BAKTERIJE ACTINOMYCETACEAE (Bakterije slične gljivicama) Morfologija: G+. Otporne su na fagocitozu. abdominalni . postaje patogena i izaziva tipičnu bolest zvanu aktinomikoza.

MYCOBACTERIUM TUBERCULOSIS Čovjek je jedini prirodni domaćin. parenhimatoznim tkivima (bubrezi.MYCOBACTERIACEAE MYCOBACTERIUM 30 vrsta: aerobni. Postoje primarna i sekundarna (reaktivirana) infekcija: 1. cord-oblike (poput užadi). lipidi. Ako bakterije probiju limfnu barijeru i prodru u krv.dimikolat) i voskovi sa receptorima za fage i seroaglutinaciju. U tekućim podlogama rastu na površini u obliku naborane kožice koja se otkida i pada na dno u obliku zrnatog taloga. Nakon nekoliko dana dolazi do centralne nekroze i mekš anja pa nastaje meki tuberkul. cord faktor (trehaloza -6. sporo rastu. umjesto N-acetil-muraminske. kostima. Morfologija: vitki štapići. mikolična kiselina. asparagin je izvor duš ika. Katalaza pozitivne. Može doći do odebljanja lokalnih limfnih čvorova. slezena.6.belimantil. kod primarne infekcije makrofagi plućnih alveola fagocitiraju bakterije. jetra). Širi se kapljičnim putem. ne prave spore ni kapsulu. Patogeni sojevi daju tzv. Tuberkuli mogu puknuti i nastaju kaverne uz kaš s krvavim ispljuvkom. bacili tuberkuloze izazivaju karakteristični granulom zvan tuberkul koji se sastoji ejezgrenih velikih stanica.tkivni makrofagi) i viš fibroblastima i limfocitima. a osjetljiva na UV i sunčeve zrake. To su sitna žućkasta žarišta na slezeni. proteini izazivaju preosjetljivost kasnog tipa (tuberkulinske reakcije). M. Ne mora se razviti bolest. Patogeneza: Gdje god se u tijelu nasele. Antigeni su dijelovi stanične stijenke i citoplazme: polisaharidi. acido-alkohol-rezistentne. malahnitno zelenilo koje na ostale bakterije djeluje e bakteriostatski. Murein sadrži N-glikolil-muraminsku kiselinu. polisaharid arabinogalaktan. respoređeni pojedinačno ili kao V. Sve to može proći bez vidljivih simptoma. aktiviraju se i nastaje upala sa tvrdim tuberkulima.info 2 . Tada se primarna infekcija dokazuje tuberkulinskim testom. jetri. Takvi tuberkuli postepeno zarastu fibrozom i kalcifikacija uz stvaranje ožiljaka na plućnom tkivu. Tako "progutane" bakterije dospjevaju do limfnih čvorova na što čovjek reagira nespecifičnom upalnom reakcijom. Daje pozitivan niacin-test. www. To je tvrdi tuberkul. Otporna na niske koncentracije kiselina i lužina. glicerol je izvor ugljika. mekim tkivima. te prema sušenju. od metala najviš Mg. To je tipična manifestacija stanične imunosti. okruženih epitelnih stanica (preobraćeni histiociti . Za rast su potrebne posebne hranjive podloge a najčešće Lowenstein-Jensen podloga: jaja. Vrijeme generacije je 14 do 22 sata a vidljiv rast 3 do 12 tjedana. Limfociti od makrofaga dobivaju informaciju o antigenima i postaju imunokompetentni. Kad se ti limfociti sretnu sa bakterijama. X. Boji se po Ziehl-Neelsonu (detalji u općem dijelu). peptoglikolipidi i sulfolipidi (sprečavaju fagocitozu). pa nastaje tuberkulozna upala pluća. Stanična stijenka ima 4 sloja: peptidoglikan. Unutar fagocita bi se trebale spojiti sa lizosomom i razgraditi ali bakterija ima cord-faktor i sulfolipide koji to sprečavaju. alj raš se po tijelu i nastaje milijarna tuberkuloza. Primarna infekcija ponekad nije potpuno iskorijenjena. vitki nepokretni štapići. Može nastati izolirana tuberkuloza organa: čvorići po mozgu (meninge). ire koštanoj srži.

anesteziju dijelova tijela. ulcerans se prenosi kontaminiranom zemljom. neće izazvati bolest kod zdrave osobe. avium. Slaba virulencija... resorpcije kosti. U eri SIDA-e tuberkuloza i ostale mikobakterioze dobivaju nove razmjere (HIV uniš tava celularni imunitet). Prevencija: Bacilus Calmet-Guerin (BCG) cjepivo u kojemu se postiže stanje primarne infekcije. Tuberkulin je ekstrakt bakterije koji sadrži specifični protein. a iskašljaj je najčešći izvor zaraze. izrazito duge inkubacije i zove se guba ili lepra. ruku. M. Daje se atenuirani M. Tuberkuli su zatvoreni gnojni čirevi od raspadnutog tkiva i u njima je niska koncetracija kisika. intracelulare i M. otpadanja kože i nastanka čireva. Sekundarna infekcija nastaje ponovnim aktiviranjem primarnog žariš iz doba primarne infekcije ili ta reinfekcijom pojedinca koji je bio izložen. To su perzisteri i na njih ne djeluju antibiotici.. WHO procjenjuje da godišnje u svijetu od TBC umre 3 milijuna ljudi. OSTALI MYCOBACTERIUMI M. Na koži izazove brojne čvoriće (gube) ispod epiderme. npr. M. kih tva Zbog toga glava naraste i nastaje "lavlje lice". U plućnoj kaverni ima najviše mikroba jer je to sredina s povoljim pH i koncetracijom kisika. Terapija: izonijazid djeluje baktericidno na metabolički aktivnu populaciju rifampicin djeluje baktericidno na aktivne i slabo i povremeno aktivne bacile pirazinamid ih ubija u kiselom mediju Jedina prava terapija je kombinacija sva 3 antibiotika kroz 6 mjeseci do godine dana. nogu… Otpornost: O-difenil oksidaza onemogućuju spajanje s lizosomima i onemogućuje fagocitozu. atrofija i otpadanja prstiju. Unutar makrofaga mogu ostati skrivene bakterije koje se sporo dijele zbog niskog pH. To se naročito u stanjima kompromitiranog imuniteta. Nije uspjela kultivacija u umjetnim podlogama. Terapija: Diamino-difenil-sulfon i kortikosteroidi. Aktivni dio je protein koji se može dobiti kao pročišćeni proteinski derivat. To je kronična bolest kože. dugotrajno gladovanje. AIDS. najčešće pluća. preosjetljivost.2. Tamo su metabolički aktivne i dijele se. Može doći do raspada tih guba. kontraktura mišića šake (poput panđe). MYCOBACTERIUM LEPRAE Morfologija: pojedinačno ili u velikim nakupinama ili kao palisade. Gube nastaju i na sluznicama. Može doći do paralize lica. te se pozitivna reakcija ispoljava crvenilom i edemom oko mjesta uboda. Bolest je niske infektivnosti. Neurološke manifestacije obuhvaćaju svrbež. naročito u zemljama trećeg svijeta. sluznica i perifernog živčanog sistema. Koristi se za izvođenje Mantouxove reakcije: intrakutano se ubrizga tuberkulin. Time je TBC najsmrtonosnija zarazna bolest čovječanstva. To se koristi za provjeru imuniteta. bovis koji je prošao višegodišnje presađivanje na glicerolno-krumpirovoj podlozi i ima iste antigene ali neće izazvati bolest. Od TBC može oboliti svaki organ. Čvorići se sastoje od velikih nakupina makrofaga i orijaš stanica te mnoš bakterija. obamrlost.belimantil. Obavezni unutarstanični paraziti sporog rasta s generacijskim vremenom 20-30 dana. Ona se također može razviti u milijarnu TBC ili izoliranu TBC organa. cansasi su uvjetno patogene (mikobakterioze pluća).info 3 . www.

Vrste: V. M. Vrlo se teš uzgajaju na hranjivim podlogama. tuš preparat ili se promatraju u tamnom polju ili fazno-kontrastnim mikroskopom. ne prave spore. To dovodi do dehidracije. pokretni (polarni bičevi). biotyp eltor. Mikroskopija: pokretljivost koju pokazuju neki pripadnici roda u nativnom preparatu. Cristispira. Dobro podnosi lužine. Dodatkom H2SO4 dolazi do nitrozo-indol reakcije (crvena boja) i to je crveni kolera-test. Morfologija: G-. fakultativno anaerobni. parahaemolyticus ima kapsulu i veći broj manje važnih vrsta. acidoze. lepraemurium su patogeni samo za životinje. Bolest obično sama prestane nakon tjedan dana. spiralno savijeni štapići. uje VIBRIONACEAE Morfologija: G . cholerae (sa 4 biotipa). sušenje. marinum izazivaju otvorene i zatvorene čireve na koži i potkožnom tkivu. Njihov karakterističan oblik uvjetovan je postojanjem aksijalnih filamenata u fleksibilnoj vanjskoj ovojnici građenoj od lipida. krvotok. M. Hrana se kontaminira putem muha. bovis je uzročnik tuberkuloze preko mlijeka. Uzrokuju crijevnu kravlju tuberkulozu. te nedovoljna termička obrada zaražene vode i hrane. pa tko preživi do tada… SPIROCHAETACEAE Ova porodica obuhvaća 4 roda: Spirochaeta. ko www. vitki. ulcerans i M. Dolazi do golemog gubitka vode i elektrolita u lumen crijeva i nastaje tipični vodenasti proljev koji uzrokuje golemi gubitak tekućine (10-15 litara na dan!). Biokemija: reducira nitrate u nitrite i stvara indol. proteina i ugljikohidrata različite strukture. Antigeni: O. š ima to efekt na transmembranski transport. biotyp proteus.M. limfne čvorove. Budući se vrlo teško boje po Gramu jer su vrlo tanke koristi se bojenje po Giemsi. Tetraciklin i ka klormafenikol su daje oboljelima ali i zdravima kao prevencija ako je izbila epidemija. Osjetljivost: osjetljiv na visoke temperature. niski pH. bez bičeva i kapsule. ica VIBRIO CHOLERAE 4 biotipa: biotyp cholerae.belimantil. Uzrok infekcijama su loši sanitarni uvjeti. tuberculosis. cirkulatornog š i kolapsa. a inhibira rast M. A podjedinica aktivira adenil-ciklazu zbog čega poraste cAMP u stanici. Treponema i Borrelia. plodovi mora uz kanalizaciju… Terapija: najvažnija je nadoknada vode s mineralima (intravenski fiziološ otopina). UV zračenje. U tamnom polju nalikuje gibanju “muš u roju”. paratuberkulosis i M. Bakterije ne prodiru u stanice oka crijeva. te smrti. anurije.antigeni sa puno serotipova. biotyp albensis. Glicerin pospješ rast M.i H . V.info 4 .zavinuti štapići. bovis. Enterotoksin je AB tipa: B podjedinica se veže za receptor na epitelnoj stanici crijevne sluznice i omogući ulaz manjoj A podjedinici u stanicu. fakultativni anaerobi.

(češće se boje po Giemsi). To može potrajati godinama. iti ki BORRELIA Morfologija: nepravilna spiroheta. G-neodređene jer su suviše tanke. Regionalna upala limfnih čvorova. očne promjene. antitreponemski antigeni . 2. mrtvorođenče ili degenerativne promjene: “Hutchinsonovi zubi” su jako razmaknuti. a kultivirani sojevi gube patogenost (slično kao Treponema). a unutražnji organi jako rijetko zahvaćeni. pallidum endemicum izazove bolest bedžel (sjeverna Afrika) . Imunitet traje kratko. dijelovi Amerike). Dužina terapije ovisi o tome koliko je bolest napredovala. karidiolipin je hapten koji se nalazi u srčanom mišiću i jetri. lezije na zaliscima (zatajenje zalisaka) Kongenitalni sifilis je prijelaz T. Možda se daju uzgojiti u kulturi epitelnih stanica kunića. stadij: a) granulomatozne lezije u koži. pa i doživotno . izazivaju stvaranje aglutinina. Antigeni su varijabilni. pallidum pertenue izazove frambeziju (južni i jugoistočni Pacifik. Fakultativni anaerob (mikroaerofil).TPI-test seruma zaraženih Treponemae pallidum imobilisation Patogenost: sifilis (lues) je kronična bolest koja se prenosi spolnim kontaktom i ima 3 stadija: 1. Antigeni: 1. oštećenje mozga. www. Vrlo su osjetljive na vanjske utjecaje (izvan živog organizma odmah uginu). i ponekad su potrebne godine za liječenje. Čir traje 2 do 10 tjedana i nakon toga nestane. 2. pobačaj. Može se razviti meningitis. lezije na mjestu ulaza (najčešće spolni organi ili usna župljina).TREPONEMA PALLIDUM 3-8 aksijalnih filamenata za pokretanje. T. te se oslobađa iz zaraženog tkiva i postaje sastavnim dijelom Treponeme i potiče stvaranje protutijela. Prenosi se kontaktom ili preko muš ice. T. uzročnici prodiru u krv pa nastaju sekundarne lezije koje također prolaze spontano. sastoje se od upalnih promjena na koži svuda pa tijelu.latentni sifilis. upale oka. Obavezno izvrš serološ test. fibroza jetre i pluća.info 5 . To se pokazuje u serološ identifikaciji koj (Wassermanova reakcija) 2. 3.belimantil. pa ih je vrlo teš uzgojiti. pallidum preko posteljice na fetus a uzokuje smrt fetusa. sedlasti nos. Indija. a razmotane i spore nisu. G. sabljasta potkoljenica. lizina i vezanje komplementa. pa se promatraju koristeći druge metode. ko Patogeni sojevi T. pallidum nisu umjetno uzgojeni na podlogama pa se moraju u pokusnim životinjama. Terapija: derivat penicilina koji dugo djeluje (depo-penicilin ili ekstencilin). naročito kod djece. carateum izazove pintu (Latinska Amerika). mlohavost) c) kardiovaskularne lezije: slabljenje i proš irenje aorte. Bakterije koje su gusto spiralne i brze su patogene. Kolonije: teško se kultiviraju. Razvija se u čir s tvrdim dnom zvan tvrdi čankir. jetri i testisu b) degenerativne promjene u mozgu koje dovode do pareze (slabost. rijetko upale bubrega ili jetre. Oboljenja srodna sifilisu: 1. 3.kožne lezije. Čirevi po rukama i nogama poprimaju izgled maline. kostima. rijetki i ravni jer su gume zahvatile zubno meso. T. 15-22 periplazmatska biča pa je vrlo savitljiva i pokretna.

3. 2 aksijalna filamenta. Ako je organizam oslabljen. Lako se kultiviraju na obogaćenim podlogama. ali nakon nekoliko dana ponovo se javi groznica slična prvoj.Prenošenje: u rodu Borrelia ima 14 vrsta koje se vrlo malo razlikuju morfološki. sepsa: leptospire prodiru u krv kroz sitne pore i ozljede kože. pomona . Tri stadija: 1. Životinje izlučuju bakterije ponajprije urinom (zagađenje vode). groznicu.hebdomanis .svinja. recurrentis izaziva povratnu groznicu Bakterije ulaze u krv ugrizom odgovarajućeg člankonošca. Moguće su i promjene ponašanja. artralgijom. icterohaemorrhagiae. perikarditis. burgdorferi . Terapija: penicilin glavni lijek. za trajanja groznice javlja se i eritemski osip. ali sad može biti popraćena žuticom i krvarenjem iz kože. www. jelen). mitis . tetraciklini. moguća je smrt. canicola . L. bolove mišića . To se ponovi 4-5 puta. ali i veće životinje (npr. 2. pa prestane. B. recurrentis .svinja. Nakon početnog napada slijedi brz oporavak.belimantil. uniš tavanje prenosioca. probavnog trakta. Samo bijela ušprenosi Borreliu recurrentis sa čovjeka na čovjeka. Komplikacije: meningitis. mučninom i povraćanjem koja traje 2. a nakon inkubacije 7-10 dana naglo poraste temperatura . B. mogu tetraciklin i kloramfenikol.pas. Patogeneza: 1. Izazivaju opću slabost.7 dana. glavobolju. mučninu i ponekad osip. Bolesti se zovu leptospiroze i dobivaju se od životinja: L. oporavak: povlačenje žutice i oporavak bubrega (nekoliko tjedana).info 6 . savijena poput kuke. L. toksični stadij: žutica. crvenilo lica. Može doći do zatajenja bubrega i smrt. kao i geografsku distibuciju: 1. L.prenosi ju krpelj (Ixodes scapularis) 3. 2. endokarditis. Za vrijeme svakog napadaja groznice u krvi se može naći velik broj bakterija. prilično brze. mialgijom. zakočenost vrata.miš .spirohete. nosa. te kroz sluznice konjuktiva i usne š upljine a može i zaraženom hranom i vodom. govedo. corporis) 2. L. Terapija: penicilin. Imaju najveći broj spiralnih zavoja od svih bakterija.š takor. ostale Borreliae endemski prenose krpelji roda Ornithodoros Rezervoar zaraze su najvjerojatnije glodavci. ali imaju različite prenositelje. grippotyphosa . uz artralgiju (najčešće lakat I koljeno) c) nakon nekoliko godina slijedi gubitak mijelinske ovojnice neurona sa simptomima sličnim Alzheimerovoj bolesti i multiploj sklerozi. konjuktiva i ždrijela. LEPTOSPIRACEAE Samo jedan rod: Leptospira. B. Somatski antigeni i antigeni aksijalnih filamenta izazivaju solidan imunitet. burgdorferi izaziva lajmsku bolest i ima tri stadija: a) kožna lezija u obliku crvenila koje se širi oko mjesta uboda uz vrućicu. B. Morfologija: G.često može proći nezapaženo uslijed tamnije puti ili lokalizacije na skalpu b) nakon nekoliko tjedana javljaju se neurološki i kardiološki poremaćaji. L.prenosi ju bijela uš(Pediculus humanus var.nastaje groznica s glavoboljom. bubrežni simptomi (upala).

uz gubitak vode i minerala. polimorfni kokobacili. Komenzali i patogeni kod životinja i čovjeka. hemolizin. RICKETTSIACEAE Morfologija: sitne. ali se prilagodila na dva načina: 1. spiralno zavijen. 85% NO2). cholerae. lučki radnici. Najgora komplikacija je adenokarcinom želuca. uzrujavanje) Bakterija je osjetljiva na pH želuca (1-2). pleuritisa. azitromicin+medazol.Cijepljenje lovačkih pasa i ugroženih osoba: poljoprivrednici. Morfologija: G. Dosta osjetljive na razne nepovoljne uvjete. Nakon infekcije se razvija specifični humoralni imunitet. pokretan (4-6 peritrihijalnih bičeva). Postoje termofilni sojevi (razmnožavaju se na 43 stupnja. ali nije jedini uzročnik (pušenje. www. Patogenost: kampilobakterioze su akutna gastrointestinalna oboljenja. fetus: akutna crijevna oboljenja male djece ili imuno oslabljenih ljudi uz moguću sepsu koja dovodi do meningitisa. G. perikarditisa. coli). spore nema. Traži mikroaerofilne uvjete (5-6% O2). razmnožavanje i upalu. coli: lakš ili teža upala crijeva. veterinari. Boja kolonije ovisi o podlozi. proteaza. C. rastu sporo (4-7 dana). nepokretne. To joj omogućava naseljavanje. Zahtijevaju podloge obogaćenem bjelančevinama.ali se teško boje po Gramu pa se koriste se specifične metode. Moguće su i teže infekcije s krvavim proljevom 2. ne nalazi unutar samog želuca nego na sluznici gdje je pH za 2 viš i. C. smetlari. te lakš i teža sepsa. i 3. Biokemija: stvaraju H2S pa uz Fe3+ daju crni pigment kao Proteus i Salmonella. Sve vrste stvaraju termostabilni endotoksin. ali ne na 25 stupnjeva . Kolonije: sitne. a ima i otpornih sojeva. aerobne. katalaza. Kolonije: mikroaerofilne bakterije (5% O2. Terapija: eritromicin. mikrokapsula (tanki sloj površ inskih proteina) ima antifagocitno djelovanje. aminoglikozidi a kloramfenikol za teže slučajeve. jaka aktivnost ureaze koja razgrađuje ureu na NH3 i CO2 smanjuje kiselost na epitelu želuca ali ga i nagriza. što je i glavni uzročnik čira. Terapija je kombinacija 2 antibiotika: azitromicin+amoxicilin. C. oksidaza. C. Enzimi: ureaza. pokretne (monopolarna flagela). Pod mikroskopom su u paru pa izgledaju kao krila. a neki dobro podnose niske temperature (zaraza smrznutim mesom. CAMPYLOBACTERIACEAE CAMPYLOBACTER Slične vibrionima: G-. jejuni. jejuni: upala debelog crijeva s vodenastim proljevom neugodnog mirisa. HELICOBACTER PYLORI Izdvojen iz roda Campylobacter. Odgovorna za većinu slučajeva čira. ljuta hrana. 10% CO2.štapić. 2.C.info 7 . amoxicilin+medazol.belimantil. a 1. naročito peradi). Termofili stvaraju termolabilni egzotoksin koji je srodan otrovu V.

tsutsugamushi. očima. prowazeki.Toksične i hemolitične ali se mogu neutralizirati specifičnim antitijelima. R. srcu. Čovjek češanjem nakon uboda unosi izmet uši u ranicu. ali untač tome rikecije mogu preživjeti godinama unutar tkiva. skupina š arenih groznica (spotted fever): R. Sličnosti s virusima: mali su (ali veći od virusa). uz lokalnu leziju na mjestu uboda s regionalnom ili generaliziranom upalom limfnih čvorova MYCOPLASMATACEAE 2 roda: Mycoplasma (60-ak vrsta) i Ureaplasma.belimantil. Prenosi š takorska buha (Xenopsylla cheopis) ili ubodom krpelja (Ixodidae). Patogenost: Nakon uboda zaraženog kukca rikecije ulaze u endotelne stanice malih krvnih žila.info 8 . akari 3. Cijepljenje (mrtva i živa vakcina) u posebnim uvjetima (rat. razmnožavanje samo unutar stanica pa je za uzgoj potrebna kultura stanica (žutojajčana vrećica oplođenog kokošjeg jajeta). RICKETTSIA PROWAZEKI Uzročnik epidemičnog pjegavog tifusa. opći kožni osip kao posljedica upala malih krvnih žila. zagađenom odjećom. rickettsii. Dijagnoza se postavlja serološ Weil-Felix ili rikecijalni antigeni . Na osnovi antigena su svrstane u 3 skupine: 1. Dobri antigeni pa izazivaju jak imunitet. www. mozgu i plućima. RICKETTSIA TYPHI (MOOSERI) Uzorkuje murini tifus (š takorski). inhalacijom prašine s ušjim izmetom. ki: Terapija: tetraciklini i kloramfenikol. R. Krvlju se prenose po cijelom organizmu. skupina pjegavog tifusa: R. Članovi roda Rickettsia imaju neke zajedničke antigene sa rodom Proteus pa izazivaju ukrštenu reaktivnost: Weil-Felixova aglutinacija (rekacija antigena rikecija i proteusa). Blago akutno infektivno oboljenje popraćeno glavoboljom i osipom. tupost. RICKETTSIA TSUTSUGAMUSHI Š ikarni tifus se prenosi grinjama. glavobolja. U mozgu lezije malih žila mogu dovesti do živčanih simptoma: delirij. Bolest se može prenijeti i dodirom. Na inficiranim mjestima nastaje nekroza i tromboza a oko tih mjesta nastaju tifusni čvorići. Redovito nastaje groznica. Kao odgovor na infekciju javlja se stanični i humoralni imunitet. Oštećenje malih krvnih žila je najizraženije je na koži. Antigeni se koriste za cjepivo. zdravsvteno osoblje) i eliminacija prenosioca (insekticidi). corporis a rikecije žive u probavnom traktu uši i izlučuju se izmetom.aglutinacija i hemaglutinacija. elementarne nepogode) i u rizičnih grupa (vojska. skupina š ikarskog pjegavog tifusa (scrub fever): R. Sulfonamidi ubrzavaju rast i razmnožavanje. Nije dokazana prisutnost plazmida. typhi 2. Prijenosnik je Pediculus humanus var. Visoka temperatura i kožni osip. Može uznapredovati do opsežnih kožnih nekroza i gangrene (upaljene žile tromboziraju). koma. Groznica kad su rikecije u krvi. slabost.

većina ima kapsulu. urogenitalnog trakta i crpe metaboličke produkte stanica na koje prijanjaju. CHLAMIDIA (izdvojeni rod bez porodice) Postoje samo dvije vrste: Ch. kašalj. Imaju DNA i RNA. mozak. psittaci i Ch. Muškarci mogu imati upalu prostate u mokraćvoda. Mycoplasmae obrnuto. Proizvodi amonijak iz ureje.3 mikrometra).Morfologija: najmanji prokarioti (0. trachomatis. ovojnicu sličnu G. zato stalno mijenjaju oblik. 2. srce. žene vagine i grlića maternice. U podloge se stavlja penicilin da inhibira ostale bakterije. Urogenitalne mikoplazmoze: a) M. b) U. pa ne mogu stvarati vlastiti ATP. Mycoplasmae stvaraju H2O2. ali su vrlo male (oko 300 nm) i za razmnožavanje im je potreban domaćin. Nema spora. urealytica treba urin da bi rasla na podlogama. oblik letećeg tanjura. Rastu bez živih stanica. dišnog sistema. Viš e simptoma izazove kod žena. nego se prijanjaju. urealytica. Prenosi se seksualno uz često mijenjanje partnera. neurotoksin koji izazove iscrpljenost i apatiju 2. može aerobno ali bolje anaerobno. Boje se po Giemsi i G-.bakterijama i razmnožavaju se cijepanjem. pneumoniae. ali na obogaćenim podlogama. Patogene vrste su: M. ribosomi. www. pneumoniae iz dišnih puteva se spušta u pluća i izazove netipičnu upalu pluća (groznica. glavobolje). Otporne na neke antibiotike jer nemaju staničnu stijenku. a Ureaplasmae NH3 i tako oš tećuju tkiva. Po osobinama između bakterija i virusa. Biokemija: Ureaplasmae ne razgrađuju glukozu. Morfologija: G. a kronična upala izaziva sterilnost. Prenosi se seksualno uz često mijenjanje partnera.info 9 . hominis i U. pa sliče sferobalstima koji nastaju kada na bakteriju djeluju antibiotici (razorena stanična stijenka). azitromicin. nemaju stanične stijenke. obvezatni intracelularni paraziti. 3 membrane građene od proteina i lipida.unutar vakuole klamidije se vrlo ubrzano dijele sve dok ne ispune cijelu vakuolu a za to joj treba 24-48 sati. Antigeni: 1. infektivna čestica nastaje nakon ulaska u stanicu domaćina (fagocitozom) oko nje se oblikuje vakuola u kojoj metabolički neaktivna klamidija postane vrlo živa. hemolizin. citoplazmatska inkluzija . Nemaju neke važne enzime. Kolonije se vide samo mikroskopom. Uraštaju u podlogu. Slične bolesti kao M.kokoidne bakterije. Terapija: tetraciklin. Razvojni ciklus: 1. Š irenje na zglobove. ali stvaraju ureazu. hominis se često nalazi u urogenitalnom sistemu muškarca i često su nepatogeni komenzali. 2.2-0. nema kliničkog nalaza a vidi se samo na rengenu. Stanična struktura je jednostavna: cirkularni kromosom (1/5 genoma ostalih bakterija). Žive na sluznicama usne župljine. Novorođečad se može zaraziti prolaskom kroz porođajni kanal i dobiti konjuktivitis. Respiratorna mikoplazmoza: M.belimantil.hominis. MIKOPLAZMOZE ČOVJEKA 1. Ne ulaze u stanicu domaćina. M.

C). Antigeni: puno različitih serotipova unutar svake vrste. L3) je spolna bolest sa viš stadija: e a) primarna ozljeda na mjestu infekcije . Terapija: tetraciklini. Nastaju grizlice (ulcera). Suš enjem i zamrzavanjem (liofilizacija) dugo ostaju infektivne. to Izaziva zoonozu koja se zove psitakoza ako ju prenose je ptice iz roda papiga (Psittacinae) ili ornitoza ako druge ptice. osipom. trahom je kronični keratokonjuktivitis. inkluzijski konjuktivitis obično spontano prolazi ali može prijeći u kronični oblik sličan trahomu (serotipovi D-K) 3. Uzročnika se mikroskopski dokazuje u krvi. plazma stanica i polimorfonukleara) nastaju ožiljci koji izazovu uvrnuće gornje vjeđe pa dolazi do mehaničkog oštećenja rožnice vlastitim kapkom. slini ili pleuralnom eksudatu. uključujući domaću perad. Klamidije su obvezatni unutarstanični paraziti. Terapija: sulfonamidi CHLAMIDIA TRACHOMATIS Otporna na sulfonamide i citoplazmatske inkluzije se ne boje jodom. 2. Različiti serotipovi uzrokuju različite bolesti: 1. Ba. CHLAMIDIA PSITTACI Razlikuje se od Ch. povraćanjem c) treći stadij je kronična upala dovodi do suženja i razaranja tkiva rektuma. trachomatis po tome š je osjetljiva na sulfonamide a njezine inkluzije se boje jodom.prištić koji brzo zaraste b) nakon nekoliko dana oticanje regionalnih limfnih čvorova (u muškaraca prepone. a koriste se i serološke tehnike: reakcija vezanja komplementa i mikroaglutinacija. lymphogranuloma venereum (serotipovi L1. dezinficijense i mnoge antibiotike. Uz to imamo vrućicu sa glavoboljom. u žena i homoseksualaca oko šupka).Osjetljivost: klamidije su vrlo osjetljive na toplinu. Postoje i lakši oblici koji prođu nezapaženo ili samo uz blage simptome nalik prehladi ili gripi. Čvorovi se brzo ognoje i gnoj izlazi kroz kožu van.info 10 . Nakon inkubacije (7-14 dana) naglo nastupa vrućica. www. UV. Na ljude se prenosi ptičjim izmetom. Uslijed upalne reakcije (infiltracija limfocita. a nakon tjedan dana javlja se teška netipična upala pluća. uzgajaju se na pokusnim životinjama. L2. Može dovesti do sljepoće (serotipovi A.belimantil. klonulost i teška glavobolja. koja moće prerasti u tešku sistemsku bolest s oštećenjem slezene i jetre. B. pilećim embrionima ili u kulturama stanica.

ovojnici.. antigenoj strukturi i domaćinu. 2) proteini čine omotač ili kapsidu čija je funkcija zaštita genoma..VIRIDAE OPĆENITO Virusi su najmanji živi organizmi. nazad na viruse: Razmnožavaju se samo u živoj stanici.VIRUSI . eno u Dobro. Po veličini ih djelimo na 3 vrste: 1) mali virusi 10 -50 nm 2) srednji virusi 50 .info . a sudjeluje i u adsorpciji virusa na stanicu. (ne spominji mu ovo na ispitu. ku Strukturna jedinica je osnovni građevni element kapside i najmanja funkcionalna jedinica. Može biti viš eslojan. hemaglutinin i neuraminidaza kod virusa gripe. adenovirusi) 3) kompleksno građeni virusi (bakeriofagi) 1 www.300 nm Za određivanje veličine se koristi se više postupaka 1) filtracija kroz membranske filtere sa porama poznate veličine 2) izravno promatranje u elektronskom mikroskopu 3) sedimentacija u ultracentrifugi Kemijski sastav virusa: 1) nukleinske kiseline su jednolančane ili dvolančane DNA ili RNA (ali nikad oboje!!!) u kojima je sav genetički materijal. Oblici virusa su različiti: štapičasti. je ustanovljena nomenklatura virusa po veličini. nukleinskoj kiselini.. kuglasti. a morfološka jedinica (kapsomera) je oblikovni element koji se vidi u elektronskom mikroskopu. To je jednoslojna ili dvoslojna lipidna membrana koja sadrži različite funkcionalne elemente npr. iako za njih neki znanstvenici neće reći da su živi organizmi jer kao ne pašu u definiciju života. 3) lipide imaju ih neki virusi s vanjskom ovojnicom. Postoje i postojale su razne klasifikacije virusa. a razlikujemo strukturnu i morfološ jedinicu. Osjetljivi su na organska otapala koja razaraju ovojnicu. nosilac antigenih svojstava virusa. no od 1971. 2) navodno postoje prioni koji su jošmanji i navodno nemaju ni DNA ni RNA nego samo proteine. 4) ugljikohidrati su u kapsidi. poput metka. obliku. ali zato ti znanstvenici savrš paš definiciji debila. Uzročnici zaraznih oboljenja ostalih živih organizama.belimantil. nisu najmanji jer postoje: 1) viroidi su čestice koje se sastoje samo od kružne jednolančane RNA. punoglavaca.150 nm 3) veliki virusi 150 . Potječe od stanice u kojoj se virus razmnožavao. elipsoidni..ovo je onako informativno za one koji vole egzotiku) A sad. ciglasti. također antigeni 5) enzimi omogućuju prodiranje u stanicu i razmnožavanje u stanici Prema rasporedu proteinskih podjedinica viruse dijelimo u 3 skupine: 1) spiralno simetrični (mozaična bolest duhana detaljnije opisan u Strajeru) 2) kubično simetrični (npr.

te ubodom kukaca. herpes. 2 www. Razmnožavanje virusa: a) prijanjanje za stanicu . pa se koriste pokusne životinje. Nakon inkubacije interferentnim virusom. f) sklapanje virusnih jedinica g) izlaženje iz stanice: . stanice izlučuju interferon. On djeluje zaštitno samo na stanice koje ga proizvedu.važno za dijagnostiku. tzv. spolnim putem. Virusi se međusobno ometaju zbog različite antigenosti. Ili virus ima -RNA od koje nastaje +RNA. ke Moguće je više ishoda prodora virusa u stanicu: 1) stanica umire uslijed naruš enog metabolizma (virus sintetizira svoje. Interferencija je pojava zaš stanice od infekcije virusom zbog prisutnosti drugog virusa u stanici. MANIFESTACIJA VIRUSNOG OBOLJENJA Virusi ulaze u organizam kapljično.info . ugrizom. HIV): +RNA -> -DNA -> +RNA. hranom i vodom. uz pomoć enzima reverzna transkriptaza (što je obrnut proces nego kod sinteze proteina stanice: DNA -> mRNA -> proteini).. Manifestacija virusnog oboljenja ovisi o nekoliko činilaca: virulenciji virusa. te postanu otporne na aktivni virus.belimantil. Na taj način se koriste u liječenju interferoni proizvedeni u kulturi ljudskih leukocita. postaje otporna i na drugi virus. +RNA služi kao kalup za tzv. Samu tvorbu interferona izaziva nukleinska kiselina virusa. Faze d) i e) također obuhvaćaju inhibitore stvaranja stanične RNA i proteina.. sposobnost imunološ reakcije organizma. hepatitis B. Retrovirusi (npr. izravnim dodirom. ulaze na sve moguće i nemoguće načine. oplođena kokošja jaja ili stanične kulture.receptori na kapsidi ili vanjskoj ovojnici b) prodiranje u stanicu c) razgradnja kapside i oslobađanje virusne nukleinske kiseline d) proizvodnja virusnih proteina e) replikacija nukleinske kiseline: DNA virusi: DNA je kalup za novu DNA i za RNA -> proteini RNA virusi: početna. prijemljivost stanice za virus. i to za gripu. Ukratko.virusi s lipidnom ovojnicom izlaze pomalo i ne uniš tavaju stanicu Neke vrste virusa tvore tzv. virusne inkluzije u jezgri ili citoplazmi stanica . -RNA koja je opet kalup za novu +RNA a ta će kodirati nove viruse. bjesnoću. a stanica ne) ili imunog odgovora.KULTIVACIJA I RAZMNOŽAVANJE VIRUSA Uzgajanje virusa je moguće samo u živim stanicama.goli virusi izlaze odjednom svi i razaraju stanicu . Stanica koja tite je proizvela interferon za jedan virus. 2) stanica ostaje živa ali stalno proizvodi nove virione (uravnotežena infekcija) 3) stanice ostaju žive ali se mijenjaju i nastaju tumori Imuni odgovor prilikom virusne infekcije: 1) stvaranje interferona: Interferon je tvar proteinske prirode koju izlučuje zarašena stanica.

. probavnog i urogenitalnog 2) antitijela neutraliziraju viruse. Naročito su važna IgA u sluznicama diš sustava. bez kliničkih znakova i imunoloških reakcija 5) spore . primarna viremija u limfi. bjesnoća.Tri su mogućnosti uzajamnog odnosa virusa: a) heterologna interferencija ako su virusi antigenski posve različiti b) homologna interferencija: virusi su antigenski istovjetni. Dva su tipa viremije: iri 1.meningitis.info . no 2. encefalitis. sekundarna viremija.T-limfociti proždiru inficirane stanice. VIRUSNA CJEPIVA E. ovo je jedino efikasno š za sad imamo. a makrofagi proždiru viruse.influenza. 3) stanični imunitet . jedini znak virusa su antitijela 4) perzistentne dugo zadržavaju viruse. sve je to zakurac.konjuktivitis 5) jetra . idoksuridin. iskreno rečeno. primarna viremija (krvotokom u jetru i slezenu). to Postoji viš vrsta: e 3 www. tip (poliomijelitis. Ali. Postoje lokalne i sistemske virusne bolesti. simptomi se javljaju u razmacima 3) latentne nemaju kliničkih simptoma. umnažanje u limfnim čvorovima. herpes simplex 3) diš sustav .ograničene na pojedine organe (sustave): 1) živčani s. poliomijelitis 2) koža . napad na živčani sistem. Infekcije se po duljini trajanja dijele na: 1) akutne su kratke i ostavljaju imunitet 2) kronične dugo traju. a imunološ reakcije slabe ke KEMOTERAPIJA VIRUSNIH OBOLJENJA Postoje neka djelotvorna sredstva: 1) amantidin sprečava prodor virusa gripe u stanicu 2) aciklovir sprečava virusnu DNA-polimerazu pa nema razmnožavanja 3) adenin-arabinozid (vidarbin) ometa neke enzime za sintezu i funkciju virusnih nukleinskih kiselina 4) azidotimidin (AZT) ometa reversnu transkriptazu retrovirusa (HIV) 5) metisazon ometa sintezu strukturnog proteina poxvirusa 6) interferoni Postoje i neke noviji spojevi: didanizin. bjesnoća): oralne infekcije. trifluridin. virus se dugo zadržava.inkubacija traje čak godinama. Lokalne . umnožavanje. probavni trakt. postoji ravnoteža virus-čovjek. bronhopneumonia ni 4) oči .belimantil.žutica ili hepatitis 6) žlijezde slinovnice . ali se razlikuju po nekim svojstvima c) indiferentni: virus koji nije zarazan spriječava infekciju zaraznim virusom nog. tip (boginje): infekcija.herpes zoster. dok se ne dogodi nešto što se može usporediti sa otkrićem penicilina. sekundarna viremija.zauš njaci Sistemske .virus se š po tijelu. umnožavanje. foskarnet. koža (žariš umnažanje).

bez kliničkih simptoma.sprečava vezanje hemaglutina na promjenjeni receptor. stanica i imunološkog procesa čišćenja (makrofagi. Influenza se prenosi kapljično. te se š dalje. influenzae). Dobar je jer izaziva dugotrajni imunitet. što omogućava izlazak virusa iz stanice. taju Tri su vrste biološ proteina u virusu gripe: kih 1) hemaglutinin stupa u reakciju s receptorima stanice (sijalinska kiselina) 2) RNA-polimeraza 3) neuraminidaza cijepa sijalinsku kiselinu na receptorima stanice .belimantil. Virus tipa C je blago respiratorno oboljenje. Glavna komplikacija su sekundarne bakterijske upale pluća (S. H. pneumoniae. Postoje cjepiva. Bakterije se inficiraju virusnim genetskim materijalom i stvaraju virusne proteine (antigene).info . ali kratko djeluju. parainfluenca i drugi). pa su osjetljivi na organska otapala. Virus se izolira i uzgaja na oplođenom kokošjem jajetu. Rhabdoviridae. ponekad i alveolarnom epitelu. D. koji su proteini (hemaglutinin i neuraminidaza) i izraš u obliku glavica. ali imunitet nije trajan. ali je moguć razvoj bolesti ako se nađe aktivni virus a moguće je i tumorsko djelovanje nekih virusa. formalin) su neš kodljive. Razlikuje se po tome što ne daje reakciju hemaglutinacije. neki životinjski virusi) i e Pneumovirus (viš raznih respiratornih virusa). Karakteriziraju ih simetrično građene kapside. temperaturu i kaš Ti simptomi se javljaju zbog smrti epitelnih iri alj. a većina ima i vanjsku lipidnu ovojnicu staničnog porijekla. 2) cjepiva s umrtvljenim virusom (grijanje.peplomerama. Sinteza virusnih dijelova ovisna je o staničnoj DNA jer ne može kodirati hemaglutinin. 4) različitim tehnikama genetskog inženjeringa dobivene su rekombinantne vakcine. Uzrokuje malaksalost. Paramyxoviridae. Stalno mjenjaju antigene strukture i zato imaju jaki epidemijski potencijal. Za vrijeme epidemije može se davati amantidin koji sprečava replikaciju u stanicama sluznice. T-kileri). Ovojnica virusa je sastavljena lipidnog dosloja s radijalno poredanim štapićima . PARAMYXOVIRIDAE Viš rodova: Paramyxovirus (mumps. ORTHOMYXOVIRIDAE VIRUS GRIPE (INFLUENZE) Virusi gripe imaju tipove A. Morbilivirus (ospice. 3) cjepiva od dijelova virusa su pročišćeni antigeni kapside ili vanjske ovojnice. aureus.1) cjepiva sa atenuiranim živim virusom koji se dobije uzastopnim presađivanjem na odabranim podlogama. Specifične terapije nema pa se provodi ublažavanje simptoma bez djelovanja na uzročnika. B i C. a virus se primarno replicira u cilijarnom. Porodice Orthomyxoviridae. glavobolju. e 4 www. Oporavak traje 7-14 dana. SISTEMATIKA VIRUSA MYXOVIRIDAE Virusi s jednolančanom DNA. a prisustvo mu se dokazuje hemaglutinacijom.

e ORTHAPOX VIRUSI Rod orthapox su veliki virusi s dvolančanom DNA i složenom višeslojnom kapsidom koja sadrži lipide. Napada epididimis u muš karaca š može to uzrokovati sterilnost.belimantil. a kad dospije do neuromuskularne veze živcem putuje do CNS-a. Od životinja se prenosi na čovjeka preko sline putem ugriza. respiratornih smetnji. vrućica. S-antigen se može ranije dokazati u serumu (dijagnostika).jebiga.. Vesiculovirus (više ljudskih i životinjskih virusa). VIRUS BJESNOĆE Ima oblik puščanog metka. Ima jednolančanu RNA. Slijedi duga inkubacija (15 dana do 5 mjeseci) koja omogućuje da se brzim cijepljenjem i davanjem seruma s antitijelima spasi žrtvu. konjuktivitis. VIRUS OSPICA (morbili. Hemaglutinin aglutinira eritrocite majmuna. Ovo stanje traje oko 7 dana. Virus se razmnožava u skeletnim mišićima i vezivnom tkivu. Inače. rubeola) Uzročnik ospica. U citoplazmi moždanih neurona uzrokuje Negrijeva tjeleš ca (nakupine virusnih podjedinica vidljivih svjetlosnim mikroskopom). koja je zoonoza. Ima dva antigena: solubilni (S-antigen) i virusni (V-antigen). a iz lipoproteinskog omotača vire hemaglutinini. Prilično je osjetljiv na vanjske uvjete. zauš njaci) Vanjska ovojnica sadrži hemaglutinin.VIRUS MUMPSA (parotitis. konjuktivitisa. Moguće su komplikacije (meningitis). a virus sadrži hemolizin. Može uzrokovati i meningoencefalitis. Sličan virusu gripe. te ospice i Koplikove pjege (jarkocrvene pjege s bijelim centrom u usnoj š upljini . Uzrokuje smrtonosni encefalitis.. napadi grčeva prilikom gledanja ili gutanja vode.info . kiseline. To su najveći virusi (250-300 nm) i strukturno najsloženiji. Postoji živa atenuirana vakcina. akutna smrtna bolest ljudi i životinja. sa zajedničkim nukleoproteinskim antigenom. potom paraliza i smrt. ali je sinteza virusnih dijelova neovisna o staničnoj DNA i može sam kodirati sintezu hemaglutinina). Postoji viš rodova. anoreksija. 5 www. Lako pređe u epidemiju. POXVIRIDAE Poxvirusi su DNA virusi ovalnog ili četvrtastog oblika. Uzrokuje mumps: slabost. Slijede ekscitacijska faza: delirij. gdje uniš tava moždane stanice. Kultivacija se vrš u stanicama ljudi i majmuna. RHABDOVIRIDAE Dva roda: Lyssavirus (bjesnoća). neuraminidazu i hemolizin. pankreatitis. a sojevi ovog virusa su i jedinstveni po svojoj antigenskoj strukturi. Virus ubijaju UV-zrake.dijagnostika). oticanje parotidne žlijezde i drugih slinovnica. lužine i eter. te encefalomijelitisa. rinitis. Preboljavanje ostavlja jaki i doživotni imunitet. virus se razmnožava u epitelnim stanicama diš trakta. Nakon inkubacije koja traje 14 dana. Oboljenje počinje kao febrilno stanje. ali vrlo rijetko. Potom dospijeva nog u limfne čvorove odakle se širi po tijelu.

te ulazi u krv (primarna viremija) i dalje u jetra. VIRUS VAKCINIJE Virus vakcinije služi za cijepljenje protiv boginja. Virus vakcinije može izazvati mjehuriće (vezikule). ka nesterilne igle intravenoznih narkomana. Može dovesti do ciroze. Ima ozbiljniji tok od hepatitisa A. a ima kratkotrajnu inkubaciju . Ako ulazi u organizam gornjim diš nim putevima. a poslije ozdravljenja ostaje imunitet nekoliko godina. zagađenom hranom i vodom (npr. Dobiva se nečistim rukama. Bolesnik se u pravilu oporavlja nakon 4-6 tjedana. pa je otporan na dezinficijense i suš enje. žutica i tamnija mokraća. sa nekrozom hepatocita. Variola je vrlo zarazna. a dovodi se u vezu s primarnim karcinomom jetre. a oporavak je dug. VIRUS HEPATITISA Prije se govorilo da je virus neklasificiran a danas se zna da je je riječ o virusima koji međusobno nemaju nikakve veze. Virus hepatitisa A (Picornaviridae) ima jednolančanu linearnu RNA. Uzrokuje akutni upalni proces i nekroze jetre. pluća i bubrege gdje se dalje množi.1. Virus se nastanjuje u crijevnom epitelu i tu može ostati a da nema jetrenih simptoma. ane groznicu i poviš temperaturu. Porijeklo mu je izvorni Jennerov virus kravljih boginja. 2. slabost. jelda. a ima dugotrajnu inkubaciju (1-3 mjeseca). smrtnost > 50%) i variola minor (smrtnost manje od 1%). Kupferove stanice hiperplaziraju. zrakom i kapljično. morašimati težak peh. enu Variola minor ima slične ali slabije simptome. Tada ponovo prelazi u krv (sekundarna viremija) i penetrira u kožu i razmnožava se u epidermi pa nastaju lokalne krvave nekroze koje prelaze u kraste koje su zarazne (crne zbog zgruš krvi). 1. jedući školjke koje žive uz kanalizaciju). temperatura. bez ovojnice. lako preraste u epidemiju. uz trajni imunitet.info . te nastaje difuzna upala u lobulu jetre. Otporan je na UV-zrake. Otporan je prema dezinficijensima. Virus je prisutan u svim tjelesnim izlučevinama. a dijagnoza se postavlja prema dokazanim antitijelima. generaliziranu vakciniju i postvakcinalni encefalitis. inski antigen (hepatitis B-surface 2. ali je osjetljiv na oksidanse (KMnO4). ali da bi ti se to dogodilo. povraćanje. Izaziva serumski hepatitis. Imunitet nakon cijepljenja ostaje približno 10 godina. namnoži se u sluzi i lokalnim limfnim čvorovima. a može prodrijeti u krv i ući u jetru i žuč (zato su govna zarazna) i dolazi do degeneracije parenhima. kontaminirana kirurš i druga oprema. Postoji rekombinantno cjepivo. Klinički simptomi hepatitisa B su anoreksija. kojeg je ovaj (Jenner. Prenosi se direktnim dodirom. slabost i povraćanje. a ne sam virus) hibridizirao s virusom variole. a izgleda poput virusa variole. glavobolju. Bolesnik je jako slab. ima bolove. Virus hepatitisa B (Hepadnaviridae) ima dvolančanu DNA i HB-površ antigen). Virus spada u najotpornije viruse. 6 www. Za razliku od hepatitisa A prenosi se parenteralno: transfuzije krvlju.belimantil. VIRUS VELIKIH BOGINJA (variola vera) Dva su oblika variole vere: variola major (velike ili crne boginje. fistule. a zbog propadanja parenhima propadaju žućni kanalići.tipična žutica uz temperaturu.

ali je imunitet specifičan za tip. Ime u dobili kao Respiratorno-Enteritični-Organ virusi (nalaze se u respiratornom sustavu i crijevima čovjeka). Nije se uspjelo dokazati koje bolesti izazivaju ali su opažena slijedeća stanja: 1) epidemija lakš groznice u djece. Otuda prelaze u krv i napadaju živčani sustav. Porodica sadrži rodove Enterovirus. pa je ponovna prehlada vrlo česta. U organizam ulaze kroz usta i nastanjuju se u ždrijelu (tonzile) i crijevima (Peyerove ploče i limfni čvorovi). na Tu nije gotovo sa virusima hepatitisa jer se spominju D. te eteru. ENTEROVIRUS Viš vrsta od kojih su najvažniji poliovirusi. te tvore eozinofilne uklopine. Uspješ je terapija interferonom. PICORNAVIRIDAE Vrlo sitni RNA-virusi kubične simetrije otporni na eter i kloroform jer nemaju lipidni omotač.3. ali kratko traje. sličan hepatitisu A. a neki i F ali nitko ne zna kolko ih ima. REOVIRIDAE RNA-virusi srednje veličine.info .E. Rhinovirus. Ima blaži tok. Imaju dvostruku RNA.poliomijelitis.belimantil. neparalitički poliomijelitis je febrilno stanje uz serozni meningitis i ne ostavlja posljedice 3. često bez žutice. Virus hepatitisa C (Flaviviridae) ima jednolančana RNA. Postoji i imunitet za heterologne serotipove. Ima ih više od 100 vrsta. Aphthovirus. paralitički poliomijelitis izaziva paralizu zbog oštećenja neurona a stradaju naročito prednji rogovi leđnemoždine Postoje dva cjepiva: Salkova je formalinom inaktivirani virus. uz proljev i diš smetnje. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem zntitijela u serumu. Prenosi se parenteralno (transfuzije. Kultivira se u ljudskim i majmunskim stanicama. Tri roda: Reovirus. nih Na cjepivu se radi (kak se zove onaj Grk kaj je gurao kamen uzbrdo pa mu se kotrljao natrag?). Vrlo brzo raste . Postoje tri klinička oblika: 1. mnogim kemijskim sredstvima. abortivni poliomijelitis je najčešći uz oporavak nakon febrilnog stanja 2. e ne 2) neki slučajevi upale tankog crijeva. Osjetljivi su na formalin UV-zrake i oksidanse. RHINOVIRUS To su virusi obične prehlade. transplantacije organa) i preko usta. a komplikacije su bakterijske infekcije gornjih i donjih diš puteva. Orbivirus i Rotavirus. e Poliovirusi su tri različita serotipa virusa koji izaziva dječju paralizu .250000 novih virusa za 3 sata. Sadrže hemaglutinin koji aglutinira ljudske eritrocite krvne grupe 0. a Sabinova atenuirani virus. Umnožavaju se i sazrijevaju u citoplazmi. Izuzetno su otporni prema UV-zrakama. s lipidnom ovojnicom. Cardiovirus. Uzrokuju tipične simptome prehlade koje mi ne pada na pamet opisivati. 7 www. REOVIRUS Najraš ireniji virusi u prirodi.

srčana mana i mentalna zaostalost. sa lipidnom ovojnicom. Imunost nakon bolesti ostaje doživotna. tita 2) prirođena rubela je bolest ploda. a onda ide u krv. uz oštećenje ploda (teratogeni učinak).info . u predjelu usana na prijelazu kože u sluznicu 8 www. VIRUS RUBELE (nije isto š i rubeola!) to Prenosi se diš nim putem.virus ulazi u organizam kroz sluznicu gornjih diš puteva. Bolest ima relativno slabe simptome. blag konjuktivitis i osip. oštećenje bubrega i srca.TOGAVIRIDAE RNA-virusi različite morfologije . Postoji živa atenuirana vakcina.belimantil. Osip na koži nastaje kao posljedica upale uzrokovane kompleksom antigenantitijelo. Žaš je aktivna imunizacija živim oslabljenim virusom. Postoje nekoliko vrsta ljudskih virusa: Virus herpes simplex tip 1 uzrokuje: a) akutni herpetični gingivostomatitis: mjehuri na sluznici usne šupljine i zubnom mesu b) herpetični egzem: mjehurići na koži c) keratokonjuktivitis: upala rožnice i očnih spojnica d) encefalitis: upala mozga e) herpes labialis (h. Alphavirus. iako nisu dokazani prenosioci za sve vrste. uz povećanje limfnih čvorova. To je RNA virus. a virusne bjelančevine u citoplazmi. Uzorkuju teš bolesti: ke 1) encefalitis koji je često smtonosan 2) netipične groznice sa ili bez osipa 3) groznice sa krvarenjem (ebola) 4) žuta groznica: koža požuti. nekroza i krvarenje.rodovi: Rubivirus. Poslijedice: mrtvorođeno dijete. Samo jedan rod. kuglastog oblika. febrialis): nakupine mjehurića. oko koje je dvoslojna lipidna ovojnica. Flavivirus. Sindrom kongenitalne (prirođene) rubele . oštećenje jetre kao kod žutice. Prenose ih člankonošci. spontani pobačaj ili prijevremeni porođaj. Letalitet novorođenčadi je relativno velik (10-20 %). glavobolja. umnoš u lokalnim limfnim nih ava čvorovima. te se virusna DNA reproducira u staničnoj jezgri. koja nastaje kao posljedica infekcije trudnice u prva 3-4 mjeseca trudnoće.slijepoća. Zatim nukleokapsida prodre u citoplazmu stanice. ARBOVIRUSI Skupina virusa koji imaju zajedničko samo to što se prenose komarcima i krpeljima. gluhoća. HERPESVIRUS Ima čvrstu kapsidu. temperatura. koja se stapa sa staničnom opnom stanice u koju prodire. Uzrokuje bolest koja se javlja u dva oblika: 1) stečena rubela . HERPESVIRIDAE DNA-virusi kubične simetrije.

Vanjska ovojnica građena je od lipidnog dvosloja u kojem se nalazi mnoštvo proteina. Terapija se provodi samo kod jako ugroženih osoba: ganciklovir + foskarnet Epstein-Barr (EB) virus uzrokuje infektivnu mononukleozu koja je bolest djece i mladih. a ovi u kraste. koja se očituje izbijanjem nakupina mjehurića na koži trupa. 3 porodice: Oncovirinae. Prenosi se slinom (“bolest ljubljenja”). Virus ulazi u limfne čvorove. Opasni su kod davanja imunosurpresora jer transplantat biva odbačen. ovdje u svako vrijeme imamo različite stadije mjehurića a kod boginja su sve iste. hormonalne promjene). preduga izloženost suncu. emocionalni stres. b) zoster je rijetka bolest. od kojih jedan (gp120) služi kao receptor 9 www.sprečavaju replikaciju virusne DNA. Virus može napasti bilo koje stanice. Kemoterapija (fosfonooctena kiselina + adenin-arabinozid + aciklovir) je u fazi ispitivanja. razmnaža se i napada B-limfocite koji poprime karakterističan oblik (Downeyeve stanice . sluznici rodnice i stidnice. grliću maternice. Nakon primarne infekcije virus se ugnijezdi u sakralnom pleksusu. Za razliku od boginja. u toku porođaja. koji uzrokuju nekoliko stotina teških kongenitalnih oboljenja i najčešći su uzrok mikrocefalije. Lentivirinae. s lipidnom vanjskom ovojnicom. Virus herpes simplex tip 2 uzrokuje: a) genitalni herpes: mjehurići na penisu. Preboljena bolest ostavlja trajni imunitet. analozi nukleotida . Opasno po život novorođenčeta. To je vrlo bolno jer virus izaziva nekroze na vrhovima osjetilnih živaca (migrira iz stražnjeg roga moždine u kožu) Terapija: aciklovir. uz moguće neurološke posljedice. gdje ostaje latentan cijelog života zaraženog. Citomegalovirus: Velika grupa virusa. ali neki virusi ostaju uspavani u ganglijima dorzalnog korijena leđne moždine i u oslabljenim stanjima izazivaju zoster. Virus varičela-zoster se prenosi se kapljično: a) varičelu. b) neonatalni herpes: od oboljele majke ga dobije dijete. koje tada nabubre i povećaju se (“citomegalo”).Virus nakon primarne infekcije putuje u ganglij trigeminalnog živca. idoksiuridin i trifluridin. te se aktivira u stresnim situacijama (groznica. te se ponovo aktivira u stresnim situacijama. kemoterapeutici. povežane limfne žlijezde. pothlađenje. uz glavobolju i opću slabost. Nema cjepiva.info . te splenomegalija (povežana slezena). Spumavirinae. Terapija aciklovir (nanoš enje na kožu) i nepriznati lijek marihuana (ne spominji to na ispitu). koji prelazi u mjehuriće. Klinički znaci su povišena temperatura. no rijetko su uzrok bolesti odraslih osoba. Najčešće se prenosi spolnim kontaktom. RETROVIRIDAE RNA-virusi ikozaedralne kapside. Sadrže antigenski specifične reversne transkriptaze (RNA-ovisna DNA-polimeraza: +RNA -> -DNA -> +RNA). prolaskom djeteta kroz porođajni kanal.mononukleari). LENTIVIRINAE HIV = human immunodeficiency virus izaziva AIDS (acquired immunodeficiency syndrome) U kapsidi se nalaze dvije kopije +RNA genoma i neki enzimi od kojih su najvažniji reverzna transkriptaza (koja omogućuje sintezu -DNA iz +RNA kalupa) i integraza (integrira -DNA u stanični genom).belimantil. vodene kozice: pojava osipa na koži i sluznici usta i ždrijela.

Cjepivo se obećaje godinama ali izgleda da ćemo se načekati.za vezanje na tzv. COCSAVIRIDAE RNA virusi veličine 30 nm. Prenosi se kontaktom tjelesnih tekućina s krvotokom a najčešće spolnim putem. u kasnijim stadijima to prijeđe u demenciju i teške osjetilne i motoričke poremećaje uz tumore i cerebrovaskularne promjene. kandidijaza.. Kad zaraženi makrofagi prijeđu krvno-moždanu barijeru razvija se niz neurološ simptoma: glavobolja. 2. kognitivne promjene.belimantil. arolika. glavobolje. kih abnormalni pokreti i refleksi. Takva infekcija HIV-om ponekad odmah prijeđe u AIDS. Klinička slika AIDS-a je vrlo š 1. CD4+ T-helper limfocite. U liječenju se koristi AZT . sperma.). slina. proljevi. Njihov broj se postupno smanjuje (u početku ih ima 1000/mm3 krvi.. HIV napada i druge stanice: makrofage i monocite. oko 30 vrsta. ali ju ne može izliječiti. osipa. Prevencija se sastoji u testiranju donirane krvi. uporabom prezervativa (nije posve sigurno) i sterilnih igala i drugih medicinskih instrumenata. Maligni tumori povezani s AIDS-om su Kaposijev sarkom. HIV može naći u svim tjelesnim tekućinama zaraženog (krv. transfuzijama zaražene krvi. Smanjenje njihovog broja utječe na cijelu T-populaciju nje budući izlučulu interleukin IL-2 koji općenito stimulira stvaranje svih T-stanica. s tipovima A i B (razlikuju se u dužini inkubacije i još nekim stvarima).info . ali uglavnom treba nekoliko godina da AIDS uznapreduje. a godiš im se broj smanjuje za 40-80/mm3). om Uzorkuju razna oboljenja: 1) virusni meningitis 2) infekcije gornjih dišnih puteva: težak faringitis sa povraćanjem i bolovima u trbuhu 3) crveni osip na koži 4) bol u mišićima sa temperaturom i glavoboljom ali to obično prolazi bez posljedica 5) mjehurići na nepcu koji se mogu pretvoriti u čireve 6) miokarditis i perikarditis kod novorođenčadi sa često smrtnim ishodom 10 www. tj. te razni limfomi. ubiti viruse. Ubrzo nakon infekcije javlja se ARC (AIDS Related Complex) skup blažih simptoma poput vrućice. otoka limfnih čvorova i gubitka težine. 3. a prenosi se i s majke na dijete. opće slabosti. prljavom vodom. Kad broj T-limfocita padne na 200-400/mm3 javljaju se prve oportunističke infekcije: razne upale pluća. To traje nekoliko tjedana. ali se ponavlja. majčino mlijeko. Također se primjenjuju lijekovi za liječenje oportunističkih infekcija. 4. Prenose se muhama. Sve to vrlo naruš sposobnost imunog odgovora zaraženog koji postaje podložan ava raznim oportunističkim infekcijama i malignim promjenama vlastitih stanica. i jako su otporni. karcinomi usne š upljine i rektuma. tuberkuloza. erupcije herpes virusa. loš higijenom. pa prestane. Nemaju lipidnu ovojnicu. nesterilnim iglama intravenoznih narkomana.azidotimidin koji zaustavlja replikaciju virusa i time usporava napredovanje bolesti. ali i oni djeluju samo do neke mjere budući da je imuni sustav toliko narušen da nema pomoći.

GLJIVICE - FUNGI (MYCETES)
MORFOLOGIJA Eukariotske stanice dvoslojne stanične membrane, sa citoplazmom i jasno definiranom jezgrom unutra. Osnovna stanica je hifa, različitih oblika: kao reket, spiralne, rogovi jelena... Postoje pregrađene (septirane) ili nepregrađene hife. Obično su bezbojne, ali mogu sadržavati neki pigment: crn, crven, ali nema klorofila!!! Klijanjem hifa raste u dužinu, te se stvara splet hifa - micelij, koji čini gljivinu steljku. Thalus je tijelo bez diferenciranog korijena, stabljike. Prema funkciji micelij se razlikuje: 1. vegetativni micelij se sastoji od hifa koje prodiru u hraniliš i crpe hranu i vodu. te 2. zračni micelij se uzdiže iznad hranilišta, a ako se na njemu razvijaju organi za razmnožavanje onda se zove reprodukcioni ili fertilni micelij. Budući ne sadrže klorofil, gljive su heterotrofi, uglavnom aerobi. Rastu sporo, a potrebno im je puno vlage. U nepovoljnim uvjetima se stvara sklerot, koji je bogat rezervnim tvarima i održava latentan život gljive. Postoje nepatogene, patogene i uvjetno patogene gljivice, luče endo- i egzotoksine, slično kao kod bakterija. Jednostanične gljivice - kvasnice se razmnožavaju pupanjem, a višestanične imaju organe za razmnožavanje. Razmnožavaju se sporama, a neke spore služe za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima. Spora se sastoji od jasno odvojene jezgre, citoplazme s rezervnim tvarima i dvoslojne opne. Unutrašnji sloj čini citoplazmatska membrana, a vanjski stanična stijenka građena od polisaharida hitina i nešto celuloze. Razmnožavanje višestaničnih gljiva se vrši pomoću spora, koje se mogu stvarati: 1) aseksualnim putem - nastaju diferenciranjem stanica hifa, te nastaju nesavrš reprodukcioni organi. eni Takve gljive zovemo neprave gljive, Fungi inperfecti (Deuteromycetes). Artrospore nastaju segmentacijom hifa, to su egzospore ovalnog oblika. Blastospore su loptaste ili ovalne, nastaju pupanjem i odvajanjem roditeljske stanice. Klamidospore su obrambene spore koje nastaju od hifa u nepovoljnim uvjetima. Aleuriospore su laterlani izdanci na hifi, kruš kasti i imaju peteljku. Konidiospore nastaju segmentacijom vrhova hifa, loptaste su, nalaze se na proš irenju hife koji se zovu konidiofor (izgledaju kao peteljka) a kad su zrele otkidaju se. Sporangiospore se nalaze u vrećici sporangiumu kojeg nosi proširenje hife sporangiofor. 2) seksualnim putem - nastaju spajanjem jezgri dviju najbližih hifa. Takve su prave gljive, Fungi perfecti (Phycomycetes, Ascomycetes i Basidiomycetes). Zigospore nastaju kad se kod nekih fikomiceta krajevi susjednih hifa približe, njihovi se sadržaji spoje, nastaje velika okrugla spora debelih stijenki (rod Mucor). Askospore nastaju u posebnoj vrećici (askus), filamenti micelija obavijaju askus i nastaje loptasta formacija zvana peritecijum a ako su aksusi na posebnom tijelu onda se zove kleistotecijum. Endospore. Bazidiospore se stvaraju na proš irenju hife zvanom bazidijum. 4 spore na malim drš kama. Egzospore. Veliki dio njih luči antibiotike i mikotoksine a to su sekundarni metaboliti koji su otrovni za druge mikro- ili makroorganizme. www.belimantil.info
1

MIKOZE Bolesti izazvane gljivicama su mikoze, a postoje površ inske (dlaka, koža, nokti) i dubinske (sistemske): potkožno tkivo i unutraš organi. Neke gljivice izazivaju jedne, a neke i obje vrste. nji POVRŠ INSKE MIKOZE Prenose se direktno (kontaktom) ili indirektno (češalj, postelja itd.). Uzrokuju ih dermatofiti (Dermatophytes) i neke F. imperfecti. Dermatofiti su skupina gljiva iz klase Ascomycetes. Uzrokuju dermatomikoze, a imaju afinitet prema keratinu, oko kojeg rastu i razmnožavaju se, te ga razgrađuju. Prodiru i parazitiraju u keratinizirano tkivo dlake, stratum corneum kože i orožnjele stanice noktiju. Kod čovjeka uzrokuju slabije upalne reakcije, a kod životinja još i gnojne promjene. TRICHOPHYTON (14 vrsta) Uzrokuje oboljenja trihofitije na goloj i obrasloj koži, dlakama i kosi. Kronično oboljenje, najčešće kod djece a očituje se kao sumporno žute naslage na skalpu, noktima i bradi. Mikroskopski se razlikuju se septirane hife i spore. Spore mogu biti makrokonidije (megasporne) i mikrokonidije (mikroidne). Uzgoj na Sabourand agaru daje barš unaste, glatke ili naborane kolonije. Bolest se razvija sporo, pa se uočava u poodmaklom stadiju. Javljaju se lezije kože, ružičasta boja, ljuskanje, propadanje dlaka i krhki nokti. Može izazvati trajno propadanje korijena dlake i ćelavost. Terapija: griseofulvin za dulju terapiju, lokalno derivati imidazola i salicilne kiseline u kremama i mastima. MICROSPORUM Uzrokuje bolest mikrosporiju na dlakavim djelovima. Mikroskopski se uočavaju se mikrokonidije baršunastog oblika, septirane hife i listaste spore. Kolonije su glatke, brašnjave i pamučaste, žute, narančaste i crvene boje. Vrlo zarazna i podmukla bolest, izaziva spore promjene. Upalni i gnojni procesi, ljuskava koža, nokti gube sjaj, postaju krhki. Često se javlja kod prepona, blizu pazuha i ispod grudi. Najčešće napada djecu pa izaziva epidemije u tamo gdje ima puno djece na jednom mjestu (vrtići). Terapija: griseotulvin, fungicidi i keratolitici. EPIDERMOPHYTON Uzrokuje bolest epidermofitiju na neobrasloj koži i noktima, no ne i na dlakama! Mikroskopski se uočavaju razgranate septirane hife, te spore kao lišće djeteline. Kolonije su zelene. Patogeneza: zahvaća kožu oko genitalija, pupka, pazuha, između prstiju, dlanove i tabane. Izaziva crvenkaste mrlje, svrbež i mjehuriće koji se mogu ognojiti. Terapija: fungicidi za vanjsku primjenu: ketokonazol, nistatin i imidazoli. www.belimantil.info
2

SISTEMSKE MIKOZE Uzrokuju ih gljivice porodice Cryptococcaceae, rodovi Pitirosporium, Trihosporum, Corulopsis i Cryptococcus. Takve se mikoze javljaju u unutrašnjim organima: pluća, jetra, slezena, mozak, bubrezi i limfne žlijezde, no mogu biti i na koži i sluzokoži. U organizam uzročnici dolaze preko povrijeđene kože i sluzokože, udisanjem spora i probavnim traktom. Postoje primarne mikoze sa uzročnikom izvana i sekundarne od gljivica koje čine mikrokulturu na koži i sluzokoži, ali pod utjecajem nekih faktora postaju patogene. a) PATOGENE KVASNICE (Blastomycetes) Kvasnice se jednostanične gljivice koje se razmnožavaju pupanjem. Osnovna stanica je blastospora loptastog oblika. Uz blastospore se vide i pseudohife koje nastaju jer blastospore se nakon pupanja ne odvajaju, već stvaraju nizove, te klamidospore, koje su specifične za Candidu. CANDIDA ALBICANS Saprofit na koži i sluzokoži usta, vagine i probavnog trakta, koji kod upala, bakterijskih infekcija, endokrinih poremećaja, slabog imuniteta ili utjecajem nekih vanjskih faktora (npr. upotrebom antibiotika) postaje patogen. Morfologija: kolonije su okrugle, glatke, bijeložute, bez sjaja. Blastospore se boje se G+. Uzrokuje kandidijazu: 1. Kod male djece i novorođenčadi nastaju bijele sitaste naslage u ustima i ždrijelu. To se zove mlječac. Može migrirati u probavni trakt, š uzrokuje povraćanje i proljev a ponekad dovodi do čireva koje perforiraju (može to čak biti fatalno ali u 0.0000000...0000001% slučajeva.) 2. Dišne kandidijaze su česte sekundarne infekcije: laringitis, brohitis, čak i upala pluća. 3. Vaginalna kandidijaza se manifestira jakim svrbežom, te jačim iscjedkom, koji je gust i bijel. Može dovesti do vulvovaginitisa (upala karakterizirana pseudomembranama). 4. Može izazvati i upale organa za izlučivanje mokraće ali rijetko. 5. Površ inska kandidijaza se manifestira sjajnim crvenilom na koži najčešće oko šupka, pupka i pazuha. 6. Generalizirana kandidioza je septičko oboljenje redovito fatalnog ishoda. Gljivice su u mozgu, jetri, bubrezima. Kandidijaze su često praćene dermatofitima. Preventiva je izbjegavanje vlage i sintetične odjeće, kao i osobna higijena. Terapija za sistemske mikoze sadrži fungicide i fungostatike: amfotericin B najčešći. Za lokalne mikostatin. CRYPTOCOCCUS NEOFORMANS Veoma raširena kao saprofit, a u određenim uvjetima izaziva oportunističko oboljenje europsku blastomikozu ili kriptokokozu. Morfologija: loptaste i jajaste blastospore su obavijene debelom mukoidnom kapsulom. Micelija i pseudomicelija nema. Uspjeva najbolje na Sabourand agaru, te čini okrugle, sluzave kolonije, pravilnih rubova, krem boje. Infekcija kroz probavni trakt, kožu i sluzokožu. Postoji nekoliko vrsta kriptokokoza: 1) plućna obično nije opasna, može proći nezapaženo ili uz temperaturu i kašalj, a uglavnom se spontano izliječi. Ako se proširi po organizmu (CNS) nastaje frka. 2) kožna je sekundarna infekcija: javljaju se lezije na koži, čvorovi, čirevi, granulaste ili tumoraste tvorbe. 3) generalizirana nastaje udisanjem velikog broja spora ili zaraza krvlju. Apscesi na slezeni, jetri, bubrezima i ostalim organima, visoka smrtnost. 4) koš tana je vrlo rijetka. Nastaju tuberkulozna žariš na kostima. ta www.belimantil.info
3

flavus. crysogenum. Slijede depresija. iti 2) sekundarna se javlja se kod oboljelih od leukemije. Rasprostranjene gljivice u zemlji i zraku.granulomi na mozgu i meningama uzrokuju smrt. notatum. Uglavnom su kronični upalni procesi. Rastu na različitim podlogama a kolonije su kuglaste. te poprimi boju od konidiospora. c) MUCOR I RHIZOPUS To su F. Može doći i do trovanja mikotoksinima. Najbolje djeluju u kombinaciji. Morfologija: čine ga razgranate i septirane hife i male loptaste spore na konidioforima (kao metlice) Na podlogama rastu brzo. Na vrhovima hifa su proš irenja konidiofore. 5) kriptokokoza usne šupljine: sitni apscesi. 2) bolest peniciloza. najčešće u plućima. nesvjestica i bol u zadnjem dijelu vrata. P. Nije pronađen lijek za peniciloze. Javljaju se sve jače glavobolje.info 4 . To je tumorska masa koja se vidi na rengenu kao polumjesečasta masa i tako se razlikuje od tuberkuloze. te nastaju proširenja bronha. na koje se nastavljaju konidiospore (sve to skupa liči na loptice). terapija: amfotericin B i 5-flurocitozin. Iako se danas antibiotici rade industrijski. Od razgranatih hifa se stvara loptasta formacija aspergilom ili megamicetom koji ne prodire u plućno tkivo. Gljiva bubri i raste. Aspergiloza pluća nastaje udisanjem spora. niger. camemberti) 2) proizvođači antibiotika: P. koja je uglavnom lokalizirana u plućima. A. noktima i hrani. a postoje: 1) primarna je slična tuberkulozi. www.belimantil. ali kasnije postanu naborane sa centralnim udubljenjem. dezorjentacija. a može doći i do astmatičkih napadaja. Morfologija: micelij se sastoji od granatih i septiranih hifa. P. te uzrokovati čireve. Zygomycetes). kao bijele kolonije u početku. fumigatus.4) na CNS-a teče postupno. P. ove gljivice su povijesno gledano imale nezamjenjivu ulogu u ispunjenju tisućljetnog sna o borbi protiv mnogi bolesti. povrća i žitarica. A. Korisni: 1) značenje u industriji: pripreme sireva. roqueforti. na kojima su kratki držači fijalide. gnojan ispljuvak. ko PENICILLIUM Saprofiti su na sluznicama. a može se proširiti na crijevnu sluznicu. b) PATOGENE PLIJESNI (Hyphomycetes) ASPERGILLUS Vrste: A. nalik na kaverne. b) konjuktivitis i druge promjene na oku c) otrovanje aflatoksinima (vidi mikotoksine) Terapija je amfotericin B i kirurš odstranjivanje aspergiloma. griseoflavinum stvaraju monopeniciličnu kiselinu iz koje se dobiva peniclin. Izaziva temperaturu. povraćanje. kvarenja voća. Rasprostranjeni su kao saprofiti u zemlji i na hrani. a može završ kao tuberkuloza. karcinoma i tuberkuloze. fermentacija (P. perfecti (Phycomycetes. paučinaste i bijele. (dobar sam) Š tetni: 1) uzročnici trulenja i gnilenja hrane. koži. Ostali oblici: a) aspergiloza CNS . te smrt kao posljedica paralize centra za disanje. a onda su pigmentirane ovisno o vrsti. izazivaju sistemsko oboljenje aspergilozu kod čovjeka i životinja. uš nom kanalu.

sekundarni metaboliti koje luče gljivice a uzrokuju mikotoksikoze: alimentarna trovanja u ljudi i životinja. Aflatoksini fluoresciraju žutozeleno. paučinaste. Rhizopus) KANCEROGENI TOKSINI Karcinom jetre uzrokuje kronično trovanje sa aflatoksinom ali za to nema sigurnih dokaza. Organoleptičko: samo vid jer ostala osjetila ne pale ili su opasna za koriš tenje. Zračni micelij ima žutosmeđe sporangij. Kemijski postupci: kromatografije (tankoslojna. pogotovo imunosupresivni toksini. Rhizopus: kolonije su bijele. Može stvarati i klamidospore (preobrazba hife) i zigospore debelih stijenki spajanjem vrhova dvaju hifa. Naročito napada dijabetičare i osobe oslabljenog imuniteta (citostatici. 4. trihoteceni. FALI PATOGENEZA I TERAPIJA ZA RHIZOPUS!!!!!!! ka MIKOTOKSINI Otrovne tvari.ohratoksini.morfologija: Mucor pravi bijele kolonije koje kasnije posmeđe. Mikotoksini ne potiču stvaranje antitijela. Fotosenzibilni tokisni izazivaju hepotoksične pojave i facijalni ekcem ovaca i goveda . Terapija je amfotericin B i kirurš intervencija. 3. negativno djeluju na imuni sustav.belimantil. Nefrotoksini izazivaju slabi rad i zatajenje bubrega . Mikotoksikoze su slične avitaminozama. 9. glikotoksini. imunosupresori).trihoteceni 8.trihoteceni 6. Prognoza je vrlo loš a. 5. i tako stvaraju uvjete za razvoj mikoza. Smatra da je virus Hepatitisa B osnivni uzrok karcinoma jetre. Ima sporangije i zigospore. plinska.sporideznoini.patulin. Imunosupresivni tokisini oštećuju imuni sistem i njegov odgovor na infekciju . 7.ohratoksini. torakalno. Plijesni polja (Fusarium) 2. Prema bolestima i simptomima dijelimo ih na: 1. Ponekad je samo koncetracija razlika između antibiotika i mikotoksina. ke Proizvođači mikotoksina s obzirom na vrijeme razvitka i kontaminacije na biljkama i plodovima: 1. Na mjestu gdje dodiruju podlogu hife imaju male izdanke nalik na korjenčiće zvane rizoidi. Plijesni uznapredovalih krvarenja (Mucor. Estrogeni toksini izazivaju hiperestrogenizam u životinja i degeneraciju spolnih organa . www. 2. 2.trihoteceni Identifikacija i dokazivanje: 1. u tekućem stupcu pod viskim tlakom). NMR. Aspergilus) 3. Fizikalne metode (UV svijetlo). Patogenost: bolest je mukormikoza a događa se između nosa i mozga. Neurotoksini izazivaju oštećenja živčanog sistema i krvarenja u mozgu . Gljivice imaju afinitet za arterije i dovode do embolije i infarkta. Razgranat micelij neseptiranih hifa.aflatoksini i penicilična kiselina. imunološ metode i imunoenzimski test. Plijesni uskladiš tenja (Penicilium.zearalenon (ol). Respiratorni tokisni oštećuju dišne puteve . Hepatotoksini oštećuju stanice jetre i pospješuju razvoj karcinoma . Čimbenici odbijanja i povraćanja hrane . a aflatoksini pridonose kroničnom hepatitisu B. 3.info 5 . abdominalno i na koži. spektroskopija. Citotoksini ili nekrotoksini oštećuju stanice kože i sluznica probavnog trakta i krvnih žila .

Rastu na žitaricama. krvavi proljevi. Alimentarna toksična aleukija. Kasnije dolazi do smanjenja rada bubrega. Neke luče i zearelanon (ol). Postoje A. izaziva promjene endoplazmatskog retikuluma. kože i dermatitis. Upale kože i sluznice. Najvažniji mikotoksini: T2. Akutno i subkronično trovanje su probavne smetnje. encefalopatije. Imaju afinitet na ribosome i SH grupe u enzimima. Kronično je krvarenje unutaš organa. na pokusnim životinjama i imunosupresivan. C. 4. Žuta kiš (bojni otrov). A je najčešći. leukopenija. Rastu na kikirikiju i kuruzu. penicilium sp. Također je otkriveno da je uzrok preranih puberteskih pojava djece. Njihovo djelovanje na jetru objaš njava se ovako: prodiranje aflatoksina u stanicu i jezgru. s jasnom hijalinizacijom glomerula. nekroza želuca. Ohratoksin A je nefrotoksičan u večim količinama i hepatotoksičan. Aflatoksikoze ljudi: akutna i kronična (karcinom i cirozu jetre). smanjena sinteza proteina. AFLATOKSINI Proizvođači: aspergillus flavus. š nekroza. f. Zearalenol je 6 puta otrovniji. Trihotecenotoksikoze ljudi: 1. beta. Uzorkuju stanična oštećenja i to najčešće onih stanica koje se stalno dijele (u timusu. Najotrovniji su T2 i DAS a najmanje DON. vezanje na DNA i inhibicija mRNA. stomatitis. Postoje B1. Tumor bubrega 2. Utvrđeno je da povećava rizik 5 puta. proliferacija epitelnih stanica žučovoda. G2 najotrovniji je B1 najmanje G2. a 3. orizae i neke vrste iz roda penicilium. parazitikus. Ohratoksikoze ljudi: 1. a.info 6 . Balkanska endemska nefropatija uglavnom kod starijih ljudi. DAS. B. Akutno i subakutno je oštećenje jetrenog parenhima i rane promjene u proximalnim tubulima bubrega. Fluorescencija žutozelena. Proizvodi ga aspergilus fumigatus. Perakutno: kolaps i uginuće odmah nakon uzimanja zatrovanje hrane Akutno tijekom 12 sati Subakutno: otrovan na jetru i bubrege (glumerulonefritis) Kronično: ciroza jetre i karcinom. Tumori bubrega: ohratoksin A OHRATOKSINI Proizvođači: aspergillus ochraceus. U ranijim fazama se može dokazati tubularni tip proteinurije.belimantil. G1. TRIHOTECENI Najveća skupina mikotoksina (oko 60). Karcinom prostate: fumonizin B1. B2. Kronično je nefropatija. Potrebna je transplatacija. Prema kemijskoj strukturi imamo skupine A do D. Stahibotriotoksikoze su subkronična i kronična trovanje otrovima uglavnom D grupe (preko salame). limfne žlijeze. 2. Neposredno nakon uzimanja zatrovanog zrna je svrbež u predjelu www. Kashin-Beck: Kronični deformantni osteoartritis (samo pretpostavka).Bolesti reproduktivnih organa (karcinom): zearanelon (ol) je doveden u vezu s karcinomom grlića maternice. alfa. Proizvođači: fusarium roseum. testisi). trompocitopenija. oxysporum. masna degeneracija tkiva. njih ok. f. HT2. DON. Karcinom jednjaka i želuca: fumonizin B1 i fusarin C. graminearum i penicilium vrste.

info 7 .usta i grla.belimantil. smrt. Drugi stupanj je leukopenija. gubitak okusa. ena www. bol. krvarenje. Kočenje razvoja leukocita i trombocita. Osip koji svrbi. tahikardija i poviš temperatura. Treći stupanj je krvarenje. klonulost.

Flagellata (bičaši). hrane. U dizenterijskom proljevu naći ćemo sve oblike amebe. stanični zid puca i oslobađaju se 4 mlada trofozoita koji migriraju u debelo crijevo gdje se nastanjuju. www. a danas se koristi metronidazol ili niridazol. te ometaju apsorpciju vitamina i masti. gdje nastaju apscesi (amebni hepatitis). Ciliata (trepetljikaš Sporozoasida (truskovci). 2. vode. Životni ciklus se sastoji od nekoliko faza: 1. trofozoit je vegetativni oblik. Ima 4 para bičeva i 4 jezgre. proljev. Zrela cista ima 4 jezgre a govnima se izbacuju u okoliš i prilično su otporne na sušenje. Patogenost: u normalnom crijevu ne izaziva promjene ali je potencijalno patogena zbog histolitičkih svojstava. Prenose se fekalnom kontaminacijom ruku. kada dospije u doljne dijelove crijeva.info 1 . One izazivaju upalnu reakciju uz nakupljanje leukocita i fibroblasta. progutana cista dospije u tanko crijevo i počne se micati (metacista).belimantil. Ameba počne razarati sluznicu crijeva i nastaje krater u koji dolaze bakterije iz lumena crijeva. u endoplazmi su vakuole sa bakterijama. a najvažnije su: Rhizopoda (korjenonošci ili amebe). Sprečava se održavanjem higijene. fibrin i otpale epitelne stanice. trofozoit gubi vodu. Terapija: nekad emetin. tvori enzime koji razgrađuju kazein. hemoglobin. ubrzava se an peristaltika. nadutost. i). no ako ih je puno. a jedna vrsta je patogena za ljude. pseudopodijima. te uzrokuju bol. želatinu. Dijele sa na više skupina. U pravilu je nepatogeni komenzal. mozak). Ima pseudopodije. Terapija: akridinski preparati kroz 5 dana + metronidazol i naravno higijena za sprečavanje. Rod Entamoeba parazitiraju na životinjama. te nastaju krvavo-sluzavi proljevi. Crijevo je nadraženo. 3. a mogu otići i dalje u organizam (pluća. polisaharid. Iz kratera izlazi upalni eksudat pomiješ sa sluzi. te u jetru. koja nastupaju kada zakaže prirodna obrana epitela putem lučenja sluzi. neravnomjernim strujanjem citoplazme. nadraže sluznicu duodenuma. smiruje se i prelazi u precistu koja sazrijeva u cistu tako da se ovija membranom i mitotički dijeli. Amebe iz submukoze mogu proći u kapilare portalnog krvotoka. Kreću se ameboidno. Hranu metabolizira anaerobno. Veličina 10-60 mikrometara. ENTAMOEBA HISTOLYTICA Ona je stanovnik debelog crijeva. krvi i amebama.PARAZITOLOGIJA PROTOZOA (Praživotinje) Praživotinje ili protozoa su heterotrofni eukariotski jednostanični organizmi. a) PROTOZOE TJELESNIH Š UPLJINA 1) AMEBE (RHIZOPODA) PROBAVNOG TRAKTA ČOVJEKA. jezgra je okrugla. koju treba razlikovati od to bakterijske. a u normalnoj stolici samo ciste. 2) BIČAŠI PROBAVNOG TRAKTA: GIARDIA LAMBLIA (LAMBLIA INTESTINALIS) Kruškoliki flagelat se javlja u vegetativnom i cističkom obliku. š je znak amebne dizenterije.

a kroz osovinu prolazi potporna organela aksostila. a uzrokuje upalna. jetra. d) epimastigot je modificirani tripomastigot koji parazitira u člankonošcima. Vretenastog je oblika.3) BIČAŠI UROGENITALNOG TRAKTA: TRICHOMONAS VAGINALIS Živi samo u vegetativnom obliku (trofozoit). metronidazol. leukopenija. monocitoza. Na mjestu nastaju čvorići koji mogu prerasti u čireve. te ostavlja ožiljak. Može napasti i uretru i izazvati blagi nespecifični uretritis. anemija. u koži i sluznicama Leishmania tropica i Leishmania brasiliensis. u kojima se razmnože kao amastigoti. nekrotična žariš na mjestu uboda insekata. LEISHMANIA Prenose ih hematofagni (piju krv) insekti roda Phlebotomus. donovani živi unutar monocita. i to oba spolna partnera. a pri težim oštećenjima kirurški. a s njime i svoj oblik: a) promastigot je osnovni oblik sa vretenastim tijelom i velikom jezgrom. te daje krvi tamnu boju. Javlja se kada parazitira na beskralješ nicima. brasiliensis je uzročnik jušnoameričke kožno-sluzničke lišmenijaze. te može doći do kronične upale. koji ide duž tijela.u životnom ciklusu mjenjaju domaćina. koji je rijedak i zelenkasto-žućkast. www. Terapija: metronidazol. Terapija: metronidazol (vaginalete i tablete) kroz 7 dana. Nakon inkubacije 2-4 mjeseca bolesnika hvata groznica. tropica uzrokuje kožnu lišmenijazu. leukocita i endotelnim stanicama. Oboljeli slabi i može umrijeti. koja se javlja u tropskim područjima.info 2 . b) amastigot je sitan. Oko tijela su 4 biča. te idu po čitavom organizmu: slezena. Preboljenje ostavlja jaki imunitet. 1) L. Izaziva degeneraciju i ljuš tenje vaginalnog epitela. Jezgra je mjehurasta i jajolika. b) KRVNE I TKIVNE PROTOZOE Njih prenose prenose člankonošci i pijavice. Ubodom insekta ulazi u kožu. 2) L. te ih fagocitiraju makrofagi. limfni čvorovi. dolaze leukociti. c) tripomastigot je vretenasti oblik a pravi ga ako dođe u gušći medij poput krvi ili likvora. U tkivima Leishmania donovani. Mogu širiti i inficirati bakterijama. Terapija: preparati peterovalentnog antimona direktno u mišiće ili vene. ta Terapija: preparati peterovalentnog antimona. Bujaju bakterije. L. okrugli oblik bez biča a takav parazitira u tkivima unutar stanica. te se javlja upalni sekret. koštana srž. povraćanje. Razmnožava se binarnom diobom. Svi spadaju u porodicu Trypanosomidae . a ima i peti. glavobolja.belimantil.

falciparum su uzročnici malarije. U eritrocitu se merozoiti dijele (shizonti) i razaraju ga.TRYPANOSOMA Vitki. Nakon nekoliko groznica razvijaju se muš i ženski gametociti . c) KRVNE I TKIVNE SPOROZOASIDE (TRUSKOVCI) PLASMODIUM 4 vrste: P. pareze. upala pluća.spolni oblici koji moraju dospjeti u komarca da bi se spojili u zigotu iz koje se ki množe sporozoiti. šok ili koma (sve uslijed slabosti organizma).. ali ipak prestane. razara leukocite (febrilno stanje). te karakterističnu pospanost. smrt. terapije nema.. kako mjenjaju domaćina.triparsamid. ovisno o vrsti plazmodija (2 ili 3 dana). Krvlju idu do tkiva. vodozemcima. te inficiranje komarca 8-amino-kinolini (primakvin) www. pirimetamin i Cl–progvanil. a merozoiti ulaze u krv i napadaju eritrocite. sulfoni. Nakon inkubacije 5-7 dana u stanicama se namnoži velik broj merozoita (mali. no mogu nastati antigenski ko različite generacije. danas postoje tri vrste sredstava: a) antimalarici koji djeluju na tkivne oblike. Prenose ih pijavice i člankonošci. b) antimalarik koji uniš tava shizonte u krvi (shizontocid) je 4-amino-kinolin-klorokvin c) sredstvima koja ubijaju gametocite (gametocidi) sprečavaju širenje bolesti. čime se zatvara ciklus. Razvojni ciklus: ubodom komarca (iz njegove sline) u krv ulaze infektivni oblici . pa stanice pucaju. parazitiraju na ribama. te T. Također može doći do oštećenja bubrega. terapija . malariae. koja izaziva Chagasovu bolest. P.vretenasti sporozoiti. a ako dođe do srčanog mišića. Oni odlaze u jetru gdje se hrane stanicama parenhima i množe se unutar stanica. koji uzrokuju bolest spavanja. koja posere tripanosome na kožu i sluznicu. recidiva. te napadaju nove. idu u CNS i uzrokuju meningoencefalitis: glavobolje. vivax. Nastaje primarni upalni efekt praćen oticanjem na mjestu ulaska. koje su otporne prema stvorenim antitijelima. pa se sve to oduži. okrugli). P. Mjenjaju oblik. gmazovima i sisavcima. To je napadaj malarijske groznice koja se ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima. ovale. Antimetaboliti: sulfonamidi.belimantil. Prenose ih komarci iz roda Anopheles. gdje većinu uništavaju antitijela.info 3 . gambiense i T. usana ili nosnica. razdražljivost. tj. koji ponovo preplave krv i izazivaju groznicu c) ulaze u limfu. germanin 2) Chagasova bolest: čovjek se inficira preko stjenice. 1) Bolest spavanja prenosi cece-muha: a) tripanosome se razmnožavaju na mjestu uboda i uzrokuju bolnu lokalnu upalu b) potom odlaze u krv. Za čovjeka su patogene 3 vrste: T. P. Bolest teš prolazi iako se razvijaju celularni i humoralni obrambeni mehanizmi. Tako dolazi do ponovnog rasplamsavanja bolesti. uglavnom u kutu oka. Terapija: prije se davao samo kinin. rhodesiense. crusi. Ponekad dolazi do komplikacija: dizenterija. no preživjeli stvaraju otporne nove sojeve. Imaju složen životni ciklus koji se sastoji od nespolne faze (shizogonija u čovjeku) i spolne faze (sporogonija u komarcu). vretenasti flagelati.

vezivnom i mišićnom tkivu. Helmintijaze pri kojima dolazi do jačeg oštećenja tkiva redovito uzrokuju eozinofiliju . a toksički proizvodnjom otrova. Nalazi se u tankom crijevu čovjeka. Crvi su fakultativni anaerobi. slezeni.obli crvi (Nematodes . kao rezultat vlastitog metabolizma. a u organizmu se nalazi u vegetativnom ili u cističkom obliku. www. pa se hrane preko čitave svoje površine (upijaju šećere i masti). Slijedi nesegmentirani vrat (collum) od kojega pupaju proglotide koje grade trup. neke nematode isključivo krvlju. Novorođenčad se mogu inficirati kroz placentu. Zaraza je preko hrane.porast broja eozinofilnih leukocita koji inače čine manji dio leukocitne populacije. Članci su proglotide. Terapija: sulfonamidi. a na začelju su atrofirali i ispunjeni jajašcima. bubrezima. rjeđe preko kože.metilji. a neke tkivom u kome se nalaze. najčešće nedovoljno termički obrađeno meso. limfom i stanicama. razaranjem i perforacijom sluznice crijeva. na kojoj su 2-4 sisaljke. a neki su hermafroditi.belimantil. Na prednjem kraju je glava ili scolex. miokarditis i hepatitis.info 4 .svinjska trakavica. 1. ima jezgru i fibrile za kretanje. Veličina im se kreće od par mm do 12 m. Imaju bogat enzimatski sustav. mozgu. Tijelo im je obavijeno kutikulom. na vrhu scolexa je izbočenje rostelum.TOXOPLASMA GONDII Uzrokuje toksoplazmozu. Čitavo tijelo im je prekriveno poroznom kutikulom kroz koju upijaju hranjive tvari i nemaju probavni trakt. Metilji i gliste hrane preko probavnom trakta. a infekcija se vrši preko usta. prljavom hranom i vodom. i Nemathelmintes . PLATYHELMINTHES a) CESTODES . u kojima se nalaze oba spolna organa (hermafroditi). Postoje Platyhelmintes . srcu. ispod kojeg je mišićni sloj. daraprim HELMINTHES (Crvi) Crvi su višestanični organizmi.plosnati crvi (Trematodes . Polumjesečastog je ili ovalnog oblika. Uzrokuje upalu pluća. TAENIA SOLIUM . čije kontrakcija omogućuju pokretanje.obli crvi. Neki imaju odvojene e spolove. Ponekad nastaju generalizirane infekcije septičkog tipa s smrtnim ishodom.trakavice Imaju člankasto tijelo (članaka 3-par tisuća) u obliku vrpce. gliste). U početnim proglotidama su spolni organi u začetku razvoja. Razmnožavaju se preko oplođenih jajašca. Crvi se najčešće nalaze u probavnom traktu.trakavice). meningoencefalitis. pa nastaju oštećenja CNS-a sa fatalnim ishodom ili mentalnim i živčanim poremećajima. plućima. Obično prolazi bez simptoma. mokražnom mjehuru. trakavice ga nemaju. životinja i biljaka. u sredini zreli. koji nosi hitinske kukice za pričvršćivanje. Štetno djeluju mehanički nagrizanjem. ali mogu biti i u jetri. Ulazi u stanice CNS-a i leukocite. no ipak troš malo kisika. žive u prirodi ili kao paraziti u ljudi. te oštećenjem organa. Metilji se hrane krvlju. Cestodes .

U strašnjim člancima su jajašca. Š irenje zaraze među djecom je moguće međusobnim dodirom. Ovdje je čovjek prijelazni domaćin.zakržljala vezikula u kojoj je skoleks).mala dječja trakavica. te odrasla trakavica naraste za 8-10 tjedana. bolne osjećaje gladi. I kod čovjeka se mogu u mišiću nastaniti larve a to se zove cisticerkoza. Na skoleksu nema rosteluma. a moš parazitirati 20-35 godina. vrtoglavicu. 25-30 hitinskih kukica. te živčanih simptoma i smrti ako ciste u mozgu. ire Veličine 3-8 cm. Vrlo otporna jaja u tankom crijevu oslobađaju heksakantni embrion. pa se osim jetre može nastaniti i u srcu. anemiju. srčane smetnje ako uđu u srčani mišić.pasja trakavica.Cysta hydatigena. Na mjestu lokalizacije. iz larve se razvija scolex. ava Čovjek se zarazi zagađenom hranom ili vodom. 4 sisaljke. Ako se nasele u oku nastaje oštećenje vida.Ličinka se razvija u prijelaznom domaćinu . ponekad i u krvotok. već su same sisaljke (njih 4) jako izbočene. te trakavica naraste za 3-4 mjeseca. Ima oko 200 proglotida. Čovjek se zarazi jedenjem nedovoljno pečenog ili kuhanog zaraženog mesa. a otrovi koje luči trakavica mogu izazvati grčeve i halucinacije. te se polako otpuštaju u probavni trakt. s malim okruglim skoleksom. te među resicama tankog crijeva stvara ličinku (cysticerkoid . te 800-1000 proglotida. što mu ne olakš sudbinu.svinji. Dugačka je 3-5 m. gađenje. Tijelo se sastoji od 3-5 proglotida. koja stalno raste (od 1mm do veličine čovjekove glave!!!). e HYMENOLEPIS NANA ili TAENIA NANA . Trakavica je duga 5-10 (12) m. terapija: niclosamid TAENIA SAGINATA . Simptomi i liječenje su isti kao kod svinjske trakavice. koji ide u jetru. Kad čovjek pojede zaraženo meso (nedovoljno termički obrađeno). ali nešto veža od svinjske trakavice. nakon nekog vremena ciste uginu i dolazi do kalcifikacije i resorpcije.info 5 . a otrovi uzrokuju nesanicu. Dugačka 3-6 mm. Sposobna je ostaviti i do 50000 jaja u svakoj proglotidi. Zrela jaja izbacuju se govnima. oslobađa se embrion (naziva se heksakant) koji probija crijevnu opnu i krvlju dospijeva u mišiće. bolovi u trbuhu. koja su slična. Ciklus: Ako svinja pojede jaja. grčevi i proljevi. Patogenost: Uzrokuje mučninu. te neurološ poremežaje. Postoje slučajevi s nekoliko tisuća odraslih trakavica. U čovjeku se može zadržati godinama.belimantil. Prenosi se prljavim rukama i nečistim namirnicama. ke terapija: niclosamid ECHINOCOCCUS GRANULOSUS . Jaja sadršavaju heksakantni embrion. Javljaju se probavne smetnje. koji se oslobađa u probavnom traktu.Cysticercus bovis. a česta je i autoinfekcija. koje su š nego duže. ima 4 sisaljke. Parazit tankog crijeva čovjeka. Ima dvije opne: www. proljeve i povraćanje. a iz njega larva (Cysticercus cellulosae). razvija se ličinka vezikularnog tipa (poput mjehura) . Parazit u tankom crijevu psa ili vuka. 4 sisaljke sa 20-50 hitinskih kukica. te prljavim rukama. iz koje nastaje zrela trakavica. Prijelazni domaćin je govedo u kome se razvije ličinka . koja su okrugla i svjetlosmeđa. plućima i ostalim organima. 20-50 hitinskih kukica.goveđa trakavica. a nekad i čovjeka. Cisticerkoza obuhvaća kožne ciste i mišićne bolove.

a stvara hidatidnu tekućinu koja ispunjava cistu.Vanjska je kutikula bijele boje.veliki metilj. Stvara i vezikule u kojima su skoleksi novih trakavica. od koncentričnih lamela u kojima je hitin.emetin (u bolničkim uvjetima zbog eventualne toksičnosti). www. iz njih redije. sirovog povrća i salate.palpitacija i aritmija Cista se može zagnojiti. Stvara se alveolarna cista (u jetri. te motoričke i senzoričke poremećaje . alj. glikogen i toksalbumini. ispod koje je mišićni sloj. no uzrokuje teške glavobolje. dolazi do sekundarne infestacije.info 6 . Propušta hranjive tvari a ne propušta bakterije. povećana i bolna jetra 2) infekciozni .jetra . temperatura. U njemu nastaju ličinke sporociste. Parazit luči toksine. Proizvode razne inhibitore probavnih enzima koji sprečavaju da metilji budu probavljeni u probavnom traktu. no javljaju se probavni poremećaji.veličine 1-3 mm. Čovjek se inficira preko vode. U tekućini su minerali.mozak . Daje mehaničku otpornost i otpornost na kemijske tvari. ko .parazit ne polaže jaja. soli.kaš teš disanje i sl. nepotpuni probavni trakt (bez analnog otvora). ECHINOCOCCUS MULTIOCULARIS . Imaju dvije sisaljke. ka b) TREMATODES .odlažu se jaja u stolici ili žuči. te kod eventualne sekundarne infekcije terapija antibioticima š irokog spektra.kosti . Ako cista pukne. Parazit iz crijeva prelazi u jetru ili krvlju po ostalim organima i tu stvara jaja. uključujući imuni odgovor organizma. svinja. Žučni kanali odebljaju. Razvoj: iz jaja koja se izlučuju govnima se razvije embrion miracidijum. plužima. ovaca. U vodi pliva trepetljikama. usnu i trbuš nu. kod koje uglavnom nastaju nove ciste u torakalnoj i abdominalnoj š upljini. koji je parazit jetre i žučnih puteva goveda. dok ne naiđe na prijelaznog domaćina (riječnog pužića roda Limnea). a Jedina efikasna terapija za oba Echinococcusa je kirurš intervencija. kod psa. a funkcija jetre je poremećena.belimantil. aminokiseline. koji uzrokuju mršavljenje i alergije. te može nastati sepsa. terapija .rijetko. zalijepe se na vodenu biljku i tu se stvara infektivni oblik metacerkarija. neoprano šumsko voće. ispod kojeg parenhim. lisice ili vuka. zečeva i ljudi. Unutarnja je membrana proligera (germinativa) tanka i prozirna.srce . a većina su hermafroditi.METILJI Imaju debelu kutikulu. mozgu ili bubrezima) koja raste i oponaš maligni tumor tako da pupa prema van dajući ciste u drugim organima.plosnati crvi u obliku lista . Čovjek se zarazi jedući zarašeno. Tegobe nastaju tek kad cista počne vršiti pritisak na okolne organe: .frakture . a iz njih cerkarije. koje napuštaju pužića. Bolest se naziva distomatoza ili fasciolijaza jetre i ima 2 stadija: 1) toksoinfekciozni .bol ispod desnih rebara . mršavljenje.pluća . FASCIOLA HEPATICA .

te ugiba. i nesegmentirana jaja. www. ASCARIS LUMBRICOIDES . bronhe. Ženka nožu migrira u rektum. Sele se do maternice gdje polažu jaja š uzrokuje gnojni vaginalni to sekret. uznemirenost. Neke gliste luče otrove. pogotovo noću. no uz parazitski ciklus ima i slobodni. terapija . farinks.2. a moguć je i unos bosonogim hodanjem). končasti. povraćanje. Može doći u vaginu. rjeđe pluća. alveole. Čovjek se zarazi ako pojede jaje s ličinkom preko neoprane hrane ili ruku. ENTEROBIUS VERMICULARIS . Iz crijeva ide u jetru. jednjaka. upalu jetre ili žučnog mjehura. Terapija: mebendazol (tvorničko ime Vermox). Probavni sustav sastoji se od usnog otvora. Polaže jaja sa živom ličinkom.mala dječja glista. promjena karaktera). a ako se nakupe u žučovodu izazovu žuticu. simptome upale pluća. Imaju cilindrično tijelo.GLISTE Neke gliste žive slobodno u prirodi. sa suženim krajevima. neparazitski (nalazi se u tlu. Toksini mogu uzrokovati napadaje slične epilepsiji. Imaju odvojene spolove . vodom i rukama.mebendazol STRONGYLOIDES STERCORALIS . NEMATHELMINTHES NEMATODES . Jaje je vrlo otporno. neke parazitiraju na puževima i biljkama. Najčešće komplikacije su začepljenje crijeva sklupčanim glistama ili apendicitis. larinks. Bolest se naziva askaridijaza i uzrokuje alveolarna kravrenja. Jaja se razvijaju u uterusu i onda se izbacuju: a) oviparne ženke polažu segmentirana jaja (Ascaris lumbricoides. te šupljinom sa unutarnjim organima. gađenje) i nervne simptome zbog lučenja toksina (nervoza. hvata se za mukozu crijeva. bolove u probavnom traktu. zatim mišićima. Velika 25-30 cm. probavne poremećaje (proljevi sluzi i krvi. proljeve. (božica plodnosti).parazit tankog crijeva. povišenu temperaturu. te opet u crijeva gdje se pretvara u odraslog crva. iz nje u pluća. crijeva i analnog otvora. a neke u čovjeku. a izbacuje i do 200000 jaja dnevno. obavijeno kutikulom. tamo polaše jaja.obli crvi .velika dječja glista. pa uzrokovati vulvovaginalni svrab. rijetko zahtijeva kiruršku intervenciju. bijeli crv. ali se ipak razvija glista (Strongyloides stercoralis) Gliste u probavnom traktu preživljavaju zahvaljujući nepropusnosti kutikule i djelatnosti inhibitora probavnih enzima. Otporna je na hladnoću. antiseptike i kiseline. Ako probiju crijevo i uđu u trbušnu šupljinu izazovu peritonitis. Unosi se prljavom hranom. Uzrokuju blage probavne manifestacije. te alergijske reakcije (svrab nosa i kože).ženke su veže od mužjaka. pa u usta) i retroinfekcija (iz jaja u anusu izađu ličinke.info 7 . pa je odmah infektivna. Poslije oplodnje ženka odlazi u debelo crijevo. te odlaze nazad u debelo crijevo). povraćanja.belimantil. Mali (9-13 mm). Trichuris trichiura) b) oviviviparne ženke polažu jaje sa formiranom ličinkom (Enterobius vermicularis) c) viviparne ženke polažu žive ličinke (Trichinella spiralis) d) partenogenetsko razmnožavanje bez oplodnje muš kom stanicom. a mužjak ugiba. ima tri debele usne. Živi 10-12 mjeseci. Moguća je autoinfekcija (češkanjem šupka. ali ponekad može doći do težih poremećaja. Živi u tankom crijevu. Dijagnoza se postavlja traženjem jaja sa perianalnog brisa celofan-trakom. Enterobijaza: svrbež oko šupka.

mebendazol za crijevne oblike. ARACHNIDA . ali pri jačim infestacijama uzrokuje diareje.parazitira u tankom crijevu. temperaturu.mebendazol TRICHINELLA SPIRALIS . a najvažniji su Arachnida (paučnjaci) i e Insecta (kukci). Noge su također građene od segmenata (članaka) spojenih zglobovima i tako su dobili ime. te po raznim organima. vrlo otporna. Svinja pojede zaraženog štakora (kaj svinje jedu š takore???????????). Čovjek se zarazi preko zagađene hrane ili vode. bronhe. oko. Ima više redova. hormonski preparati (pronizon) na bazi kortikosteroida protiv alergijske reakcije. slabost. a najviše u poprežno-prugasto mišićje. ali češće su samo prenosioci raznih bolesti i tada se nazivaju vektori. Trihurijaza: uglavnom nesimptomatski. 3) Začahurenje u mišićima uzrokuje bolove u mišićima. 2) Migracija iz crijeva u mišiće pa uzorkuju bolovi u mišićima. farinks. Mogu biti patogeni sami po sebi (mehanički ili toksično). Velik 4-5.5 cm. sluzno-krvave proljeve. polaže žive ličinke. www. terapija . Vani se preobraze u ličinke infektivne za čovjeka. oplode se i polože ličinke u submukozi tankog crijeva. terapija . anemije. 4 para nogu. One brzo rastu i sazriju. Nakon nekoliko mjeseci ličinke umru.5 mm. teško gutanje.info 8 . larinks. svrbež kože. toksička oštećenja srčanog mišića (najčešći uzrok smti). temperaturu. te depresija. dolazi do kalcifikacije i resorpcije a oporavak je dug. a u obliku ličinke u mišićnom tkivu. Bolest je trihineloza a simptomi ovise o broju unijetih ličinaka: 1) U crijevu uzrokuju upalu sluznice crijeva. zatim u pluća. 1.paučnjaci Karakteristična građa: glava i prsište su spojeni.mebendazol ARTHROPODA (Člankonošci) Člankonošci su višestanične životinje čija se građa odlikuje metamerijom . te nastaje hipertrofija mišićnog tkiva. terapija . Strongiloidoza: upalu i nekroze u probavnim sluznicama. encefalitis. u sluznicu crijeva polaže embrionalna jaja partenogenetski ili oplodnjom. gdje nastaju odrasli paraziti.belimantil. ulaze preko kože u krvotok. sušu i sunčevu svjetlost. U takvim mišićima rastu i dobivaju izgled spirale.cekuma i kolona.ponavljanjem jednakih segmenata. skupina (superfamiliae) i rodova. Iz jaja se izlegu rabditiformne ličinke koje se izbacuju izmetom. te unese ličinke u sebe. Velika 3-4mm. Iz probavnog trakta ličinke odlaze u krvotok.Ženka je velika 2-2. jaja oblika bačvice. edemi na licu. Ima ih vrlo mnogo vrsta i podijeljeni su u viš razreda. TRICHURIS TRICHIURA . čovjek svinju. mrš avljenje. te bol u crijevima. Zbog erozija na sluznici su moguće bakterijske infekcije. Parazit debelog crijeva . te tanko crijevo. vodenasto-krvave proljeve. dišne smetnje (moguća smrt). Ličinke su osjetljive na hladnoću.crv vlaš njak.

RED: ACARI . krotamiton. Neki luče otrovnu slinu. Vrlo su brojni (660000 od ukupno 940000 poznatih životinjskih vrsta).uzročnik svraba. Prenosi se i dodirom: rukama nakon češanja. pa žive u površ inskom sloju kože. maloj djeci Balsamum peruvianum b) IXODOIDEA .dvokrilci. od kojih su najvažniji Anoplura . prsište i zadak. SARCOPTES SCABIEI . INSECTA . nimfa.š Sitne grinje. protozoa.buhe. hrane se više puta u svakom stadiju. Uzrokuje nesnosan svrbež.belimantil. Ima 2 para prednjih nogu za prisisavanje. 2 para zadnjih za odgurivanje. uži Česti prenosioci virusa. naročito noću.IXODES RICINUS . Imaju i složena usta za uzimanje hrane. te odrasli oblik. Drugi krpelji prenose različite viruse.koji prenosi virusne encefalitise. Ispred očiju imaju ticala i pipke. U koži buš tunele.uš Diptera . i RED: ANOPLURA – uš www. najvažnije su Sarcoptidea (š e ugavci) i Ixodoidea (krpelji). ako se rilce otkine i ostane u koži. posteljinom. zagađenom odjećom. Golim okom se vidi kao sitna crna točkica. nastupa smrt (kod djece). 2. Ako dođe do dišne paralize. Također prenose razne bolesti (npr. Hrane se jednom u svakom stadiju razvoja (ličinka. koje se hrane keratinom. ali to je rijetkost. tularemija). Uzrokuju lokalnu upalu. Syphonaptera .kukci Imaju tri para nogu. odrasli) i ostaju pričvršćeni dulje vrijeme. borelioze). U nas je čest obični krpelj . ARGASIDAE (Meki krpelji) Nemaju štit. rikecije (pjegavi tifus). Zato imaju jako rilce za bodenje kože. Terapija: mast 1% lindan. ugavci a) SARCOPTIDEA . zatim kukuljica. Iz jajašca se razvija ličinka. Može se sekundarno inficirati i ugnojiti. bakterije (npr. Jede keratin iz kože. spiroheta i bakterija. Postoje Ixodidae (tvrdi krpelji) i Argasidae (meki krpelji).info 9 . IXODIDAE (Tvrdi krpelji) Imaju tvrdi hitinski lešni štit. Najlakš ih se ukloni tako da se kapne malo etera ili kloroforma pa se nadrogiraju i opuste. i. Svrstani su u mnoge redove. rikecija.grinje Viš skupina. gdje polaže jaja.krpelji Velike jajolike grinje. hrane se siš krv sisavaca. koja ima paralizirajuće djelovanje. ili ih se e premaže uljem da ostanu bez zraka. zadržavaju se samo za vrijeme pijenja krvi. gmizavaca i ptica. tijelo podjeljeno na glavu. te dva para krila.

www. Neke muhe mogu izazvati mijazu .čovječja buha b) Ctenocephalides canis . a drugi je zakržljao.š takorova buha Sve vrste mogu živjeti i na čovjeku i na životinjama. Dvije potporodice: Anophelinae . b) bijela uš. Postoji nekoliko vrsta humanih uš i: a) ušglave . zbog formiranja jaja (kao trebaju im proteini).Obavezni hematofagni ektoparaziti . Hematofagni ektoparaziti: a) Pulex irritans .neke vrste prenose na čovjeka uzročnike malarije i filarije. capitis uzrokuje svrbež.komarci. iz nje kukuljica. Muscidae .muhe.nevidi Rod Phlebotomus su hematofagni dvokrilci koji prenose uzročnike lišmenijaze i papatačijeve groznice (virus papatasii). a dobar dio su prijelazni domaćini za ličinke filarija.sišu krv. RED: SYPHONAPTERA . prenosioci tripanosome (bolest spavanja . Iz jajeta nastaje ličinka. murini pjegavac (Rickettsia mooseri). Mužjaci se hrane biljnim sokovima.gnjide i lijepi ih uz dlake ili vlakna odjeće . Prelazeći sa životinje na čovjeka mogu prenijeti kugu (Yersinia pestis). četvrtastu glavu. Postoje i vrste koje siš krv npr. plosnato tijelo i bijeli zadak koji poplavi kad se nasiš krvi. MUSCIDAE .u nezbrinutu ranu polože ličinke koje se hrane tkivom (ta rana fakat mora biti nezbrinuta) PSYCHIODAE . nemaju krila. Prilagođeni su za život među dlakama. Mjesto ugriza svrbi. a ubodi se mogu sekundarno inficirati i ognojiti. Oplođena ženka leže bijela ovalna jaja .pasja buha c) Ctenocephalides felis . Psychoidae .dvokrilci Jedan par krila ima funkciju. Culicinae .dio prenosi uzročnike zaraznih bolesti.neke vrste prenose uzročnike žute groznice i filarije.Pediculus humanus var. jer ženka ubrizga svoju slinu koja sprečava koagulaciju krvi. cece muhe.info 10 .2 roda: Culex . Shigellu (bacilarna dizenterija). corporis prenosi Rickettsia prowazeki. imaju zakržljala krila i e nožice sa jakim pandžama.Pediculus humanus var. a može i sekundarnu infekciju kože.5% lindan + zapraš ivanje odjeće. sa sistemom rebara.belimantil.Pediculus pubis se prenosi najčešće spolnim kontaktom.vidi u krvne i tkivne protozoe). Tu spada i obični komarac Culex pipiens.mačja buha d) Xenopsylla cheopsis . terapija . ali imaju čvrste prednje noge prikladne za hvatanja na dlakame i stražnje za skakanje.buhe Sitne.mast 0. Entamoebu hystoliticu (amebna dizenterija). Krila su membranozna.nevidi. prenoćišta). Aedes . CULICIDAE – komarci Ženke se hrane krvlju (tipično).na taj način prelaze sa čovjeka na čovjeka. Vibrio cholerae (kolera) i virus poliomijelitisa. c) stidna uš.muhe Musca domestica ili domaća muha prenosi Salmonellu typhi i druge salmonele (trbušni tifus). Najvažnije porodice: Culicidae . oble. RED: DIPTERA . te odrasli oblik dvokrilca.rod Anopheles . rublja i posteljine insekticidom (zatvori.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->