LEKSIKOLOGIJA

I. UVOD

- leksem - ukupnost svih oblika i značenja jedne riječi

- leksik - općeuporabni termini - tvore svi leksemi hrvatskoga jezika
- leksikologija - jezikoslovna disciplina, proučava rječnički sustav (leksik)
- područja leksikologije - tvorba riječi, frazeologija, onomastika, nazivoslovlje, leksikografija

 lingvistika (jezikoslovlje)
 semiologija (znak i znakovni sustav)
 semantika (proučava sadržajnu stranu znakova)

II. JEDNOZNAČNOST I VIŠEZNAČNOST LEKSEMA

- jednoznačnice - monosemija (jednoznačnost leksema)

- višeznačnice - polisemija (višeznačnost leksema)
 leksično - semantičke varijante leksema
o metafora (On je lisica.)
o metonimija (Čitam Kafku.)
- semantičke komponente
a) glavno (osnovno)
b) sporedno (izvedeno)
- denotativno (neutralno) značenje - izravno upućuje na pojam
- konotativno (obilježeno) značenje - oznake ili asocijacije
- podruštvljeno (socijalizirano) značenje - asocijacije zajedničke svima ili većini govornika hrvatskog
jezika
- individualno (okazionalno) značenje - konotacije ovisne o određenom kontekstu ili su svojstvene
samo jednom piscu

III. SINONIMIJA

- sinonimija - semantički odnos dva ili više vrsta leksema (ista vrsta riječi; različit izraz, jednak sadržaj)
-vrste sinonima:
 bliskoznačnice (zamjenjuju samo u nekim kontekstima - generacija, naraštaj, pokoljenje)
 istoznačnice (zamjenjuju u svim kontekstima - tuga, žalost)
 standardnojezični (tuga - žalost)
 nestandardnojezični (kulja, top, sulja, kolac, kec....)
- kontaktni sinonimi - pripadaju različitim hrvatskim govorima
- hiperonim - značenjska nadređenica
- hiponim - značenjska podređenica (specifična sastojnica)
- kohiponim - značenjske supodređenice (čovjek - muškarac, žena)
IV. HOMONIMIJA

- homonimija - izjednačenje izraza dvaju leksema različitih značenja

- homonimi - leksemi jednakih izraza
a) obični (morfološki) Djed ima pet unuka.
b) leksički para (3. lice jednine glagola parati)
para (G. mn. imenice para)
- homonimski parnjaci - dva leksema istog izraza, a različita značenja
- homografi (istopisnice) pas - pas
- homofoni (istozvučnice) Višnja - višnja
- četiri načina nastanka leksičkih homonima
a) prilagodba posuđenica (lat. borax = bor - vrsta četinjača > bor - kemijski element)
b) tvorba riječi - tvorbeni homonimi (dopisati - pripisati > dopisati - završiti pisanje)
c) glasovne promjene u prošlosti hrvatskoga jezika (klen - vrsta javora > klen - vrsta ribe)
d) udaljavanje značenja višeznačnice (kosa - oruđe > kosa - padina)

V. ANTONIMIJA

- antonimija - pojava znalenjske opreke između dvaju leksema

- antonimi po podrijetlu
a) istokorijenski - upisati - ispisati
b) raznokorijenski - istina - laž
- antonimi po naravi značenjske opreke:
a) binarni antonimi - komplementarni odnos - istina - laž
b) stupnjeviti - međustupnjevi - visok - nizak
* međustupanj = normalna rasta
c) obratni - pradjed - praunuk
- po usvojenosti
a) općejezični - bos -obuven
b) individualni ili kontekstualni
- Sudbina što drugima nalijeva vina, tebi će naliti žuči. (D. Cesarić)
- oksimoron (stilska figura - oštroumna ludost)
- višestruka antonimija (star - koji je u kasnijoj životnoj dobi > star - koji je rabljen)
- djelomična antonimija (dan - noć)
- lokalizmi - leksemi svojstveni jednom mjesnom govoru (gospar - Dubrovnik)
- regionalizmi - leksemi karakteristični za sve govore koji pripadaju istoj skupini govora
(utvaj = pašnjak  posavski regionalizam)
- dijalektizmi - leksemi karakteristični za cijelo područje jednog narječja - najveća prostorna proširenost
- vrste:
 potpuni leksički dijalektizam (hiža - kuća)
 leksičko - semantički dijalektizam (magarac - tovar)
 tvorbeni dijalektizam (*bogatec - bogataš)
 fonološki dijalektizam (*crikva - crkva)
 etnografski dijalektizam (bevanda) - za etnografski dijalektizam hrvatski
standardni jezik nema zamjena

PURIZAM I JEZIČNA KULTURA

- normiranost - sustav pravila
- opća standardnojezična norma:
a) pravopisna (ortografska)
b) pravogovorna (ortoepska)
c) fonološka
d) morfološka - gramatička norma
e) sintatička - gramatička norma
f) leksička (normiranje porabe leksema)
g) stilistička (stilska funkcionalnost leksema)
- normativni priručnici: pravopis, gramatika, rječnici
- jezično čistunstvo ili jezični purizam - posebna skrb za pravilnost i čistoću hrv. standardnog jezika
- puristička načela i kriteriji: novotvorenice i prevedenice, dijalektizmi, posuđenice
- osnovna puristička pravila
1. egzotizmi, eponimi, usvojenice, te internacionalizmi ostaju
2. ostaje posuđenica za koju nemamo zamjene ili je zastarjela (antena, tangenta...)
3. hrvatski leksem ima prednost pred posuđenicom (djelotvoran, ne efikasan)
4. posuđenicu treba rabiti samo ako je opseg sadržaja širi ili uži, kad je hrvatski leksem ne može
zamijeniti, a da to ne bude na štetu preciznosti iskaza (opsegom sadržaja ne
podudaraju se leksemi autor i pisad, primitivan i prvotan...)
5. izraz posuđenice koji je prilagođen u višem stupnju ima prednost (prednost: klišej, kriterij,
licencija, portret, asimilacijski...)
6. ponovno posuđvanje i prilagođavanje je pogrešno (aktualan -točno, aktuelan - krivo)
- stilski obilježena upotreba
- puristički zahtjevi ne obvezuju u stilski obilježenoj porabi standardnog jezika (ponajprije u jeziku
književnog djela)
 - puristička ograničenja ne vrijede za narječja, žargone i razgovorni jezik
IMENA
- onomastika (imenoslovlje) - podrijetlo, sustavnost i značenje imena
- opće imenice ili apelativi - imenice kojima se imenuju svi pripadnici određene vrste bića,pojava ili stvari
- vlastita imena - pojedinačni pripadnici ili skup pripadnika određene vrste, bića ili pojava

Hrvatska imena dijele se u dvije osnovne skupine:

a) antroponimi (imena ljudi) - antroponomastika (grana onomastike)
b) toponimi (imena mjesta kojima pribrajamo i imena zemalja, država i rijeka) - toponomastika
(grana onomastike )
U hrvatskoj antroponimiji razlikujemo:
a) osobna imena
b) nadimke
c) prezimena
- pridjevci (župan Desimir, Juraj Dalmatinac)
- patronimi - prezimena nastala od očeva imena
- matronimi - prezimena nastala od majčina imena
d) etnonimi - imena naroda i etničkih skupina (Baski, Čileanci, Nijemci...)
TOPONIMI
a) ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Dubrovnik)
b) oronimi - imena gora (Gvozd)
c) hidronimi - imena voda (potoci, rijeke, jezera - Mura)
* egzonimi - posebna skupina ojkonima - hrvatska imena naseljenih mjesta koja se nalaze izvan
hrvatskoga jezičnog područja (Atena, Beč, Rim)
* ktetik - posvojni pridjev izveden od imena naseljenih mjesta
* etnik - ime stanovnika naseljena mjesta
* onomastočka stilistika - proučava podrijetlo, značenje i funkcionalnost imena u književnom djelu

FRAZEMI

- frazemi - višečlane jezične jedinice, u govornom aktu reproduciraju se kao cjelina

- frazeologija:
a) jezikoslovna disciplina disciplina koja proučava frazeme
b) ukupnostz frazema nekoga jezika (npr. frazeologija)

* frazemske inačice ili varijante - najčešće se razlikuju jednom sastavnicom; frazem trn u peti ima
inačicu trn u oku; hladan kao kamen - hladan kao mramor - hladan kao led...
* frazemske višeznačnice - Petar je u svom poduzeću bog bogova (vrlo utjecajan čovjek). Bilo nam je
bog bogova (izvrsno).
* frazemske istoznačnice (sinonimi) - frazmeska istoznačnost - Tanak kao čačkalica, Suh kao bakalar,
Sama kost i koža > vrlo tanak, mršav
* frazemska antonimija - frazemski antonimi - Živjeti na kruhu i vodi (oskudno živjeti) > Živjeti kao
bubreg u loju (živjeti u izobilju)
TVORBA RIJEČI
- proučava načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi
- novi leksemi tvore se prema tvorbenim uzorcima od leksema koji već postoje u hrvatskom jeziku
- Osnovni leksem - u tvorbenom procesu služi kao polazište
- Tvorenica - leksem koji nastaje tvorbenim procesom
- Osnovni leksem i tvorenica stoje u tvorbenoj vezi
- Izravna ili bliža tvorbena veza (praznak - znak)
- Posredna ili dalja tvorbena veza (učiteljica - učiti)
- Tvorbena osnova - dio tvorenice koji joj je zajednički s osnovnim leksemom
- Korijen leksema - čuva zajedničku značenjsku jezgru srodnih leksema

SEMANTIKA Proučava značenje riječi

LEKSIKOLOGIJA Proučava i opisuje riječi kao leksičke jedinice
LEKSEM (grč.legein=govoriti,lexis-riječ) jedinica leksičkog sustava koja predočava sve oblike i sva
značenja neke riječi
LEKSIKOGRAFIJA Bavi se sastavljanjem rječnika
ETIMOLOGIJA Proučava podrijetlo i razvoj pojedinih riječi

UVOD U LEKSIKOLOGIJU
LEKSEM je takav oblik riječi koji predstavlja skup svih svojih značenja i gramatičkih oblika
svi leksemi jednog jezika čine njegov LEKSIK
LEKSIČKO ZNAČENJE- riječi imaju leksičko značenje koje upućuje na predmet ili pojam izvan
jezika (maslima – drvo,plod)
GRAMATIČKO ZNAČENJE- riječi imaju gramatičko značenje koje se tiče sredstava unutrašnjeg
strukturiranja jezika (maslina- nominativ,ženski rod, jednina)
PUNOZNAČNICE- imaju i leksičko i gramatičko značenje imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi,
glagoli, prilozi
NEPUNOZNAČNICE- imaju samo gramatičko značenje prijedlozi, veznici, usklici i čestice
Leksik je promjenjiv, tj. Stalno se obnavlja, gubi ili dobiva nove izraze zato kažemo da teži otvorenosti

LEKSIKOLOGIJA u užem smislu proučava i opisuje rječnik nekog jezika

leksička semantika tumači prirodu riječi i određuje njezino leksičko značenje( osnovno, preneseno), a
bavi se i tumačenjem odnosa među različitim riječima (sinonimi, antonimi, homonimi)
leksikologija se bavi i raslojenošću nekog jezika- vremenskom(aktivni i pasivni leksik), područnom i
funkcionalnom
komunikacijska povezanost dovodi do posuđivanja riječi iz drugih jezika, pa je i to područje kojim se
bavi leksikologija
LEKSIKOLOGIJA u širem smislu obuhvaća i ove znanstvene discipline:
onomastiku- znanost o imenima
frazeologiju- znanost o frazemima
tvorbu riječi- znanost o tvorbenim načinima
leksikografiju- znanost o sastavljanju rječnika

JEZIČNI ZNAK
JEZIK je sustav (jezičnih) znakova čija je osnovna uloga sporazumijevanje (komunikacija)
PRIRODU (NARAV) jezičnog znaka čini izraz (označitelj) jezičnog znaka i sadržaj (označenk9, sam
imenovni predmet pripada izvanjezičnoj zbilji
odnos između izraza i sadržaja jezičnog znaka je reverzibilan govornik prelazi sa sadržaja na izraz, a
slušatelj obrnuto
jezični znak nije isto što i riječ (pravila igre su 2 riječi, ali 1 jezični znak)
crtež:

SEMIOLOGIJA (semeion-znak, logos.riječ,govor)- je znanost koja proučava život i ulogu znakova u

društvu
sustavi znakova za sporazumijevanje dijele se u dvije skupine:
Jezični sustavijezik kao sustav znakova za sporazumijevanje (JEZIK je apstraktni sustav znakova i
pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju, a GOVOR je konkretna realizacija jezika)
Nejezični sustavinejezični znakovi kao kodovi neverbalna komunikacija (geste, grimase), sustav
prometnih znakova, prometna signalizacija, dimni signali, Morseova abeceda, Brailleovo pismo…
Ferdinand de Saussure je osnivač struktukalizma po toj teoriji jezik je sustav apstraktnih znakova koji
služe za sporazumijevanje, a lingvistika je dio opće znanosti koja se bavi ulogom znakova u društvu –
dio semiologije

JEDNOZNAČNOST I VIŠEZNAČNOST RIJEČI

OSNOVNO (GLAVNO) ZNAČENJE riječi predstavlja njezin osnovni sadžaj, to jest njezino prvo
značenje, ono upućuje na predmet u stvarnom svijetu i isto je za sve članove jezične zajednice
IZVEDENO ZNAČENJE riječi predstavlja njen prošireni sadržaj, on je izveden od njezinog osnovnog
sadržaja na temelju neke zajedničke osobine ili asocijacije
NEUTEALNO (DEKONOTATIVNO) ZNAČENJE riječi izravno upućuje na imenovani pojam i
jednako je za sve govornike nekoga jezika
OBILJEŽENO (KONOTATIVNO) ZNAČENJE riječi zadobiva u određenoj situaciji, a povezano je s
asocijacijama koje se uz nju vežu
METAFORA je stilska figura koja preneseno značenje gradi na temelju neke zajedničke osobine (biti
vezan obećanjima, patiti od vlastite visine…)
OKAMENJENE (LEKSIKALIZIRANE) METAFORE su riječi koje su izgubile svoju metaforičnost i
doživljava ih se kao obične riječi (jagodica, list, zebra…)
METONIMIJA je preneseno značenje utemeljeno na asocijativnom povezivanju stvari u vremenu i
prostoru, tj na nekim stvarnim odnosima(riba, trešnja, gimnazija, boca, Tribuson)