Professional Documents
Culture Documents
PODJELA ONKOLOGIJE
1. Eksperimentalna (biohemijska, molekularna, genetska)
2. Epidemiološka onkologija
3. Klinička onkologija (dijagnostika i terapija)
PODJELA TUMORA
I podjela
karcinomi
sarkomi
leukemije i limfomi
embrionalni tumori
II podjela
Benigni
Neinvazivni (Carcinoma in situ)
Invazivni (maligni) tumori
GRAĐA TUMORA
Parenhim – (maligno promijenjene ćelije)
Stroma – (krvni sudovi i vezivo)
Postoje neke osobenosti u građi krvnih sudova malignih tumora:
1. Nedostatak medije
2. Smanjena kontraktilnost
U nekim tumorima preovladava parenhim a u drugim stroma – ovi drugi su izrazito čvrsti
(tzv. Skirozni)
1
Smatra se da se čitav tumor razvija iz samo jedne maligne ćelije ali se onda nameće pitanje
odakle polimorfizam kod tumorskih ćelija a smatra se da on dolazi od toga što je tumorska
ćelija genetski nestabilna te da je kod njih česta promjena fenotipa, tj. mutacija.
Rast tumorskih ćelija razvija se autonomno i nije pod normalnom kontrolom organizma,
nego se tkivo razvija autonomno i nesvrsishodno. Ipak za neke tumore bitni su faktori rasta
(npr. hormoni) koje dobijaju od organizma – a na te faktore se u onkologiji jako često
terapijski djeluje.
Imunobiologija tumora
Smatra se da se u organizmu u toku dana notmalno stvori veliki broj tumorskih ćelija koje se
eliminiraju zahvaljujući imunom sistemu tako što bivaju prepoznate kao strano tkivo i
uništene. Jedan tumor ima jedan ili više tumor – specifičnih antigena. Da bi se tumorska ćelija
razvila u tumor potreban je poremećaj ovog mehanizma dakle ili da je:
imunobiološki odbrambeni organizam slab ili da
tumorski antigen ne bude prepoznat kao strano tkivo.
Međutim ipak je ogroman broj tumora kod osoba normalno snažnog imuniteta. Pretpostavka
je sljedeća - Tumor se razvija iz jedne ćelije, i u početku je premalen broj tumorskih ćelija
da bi se mogao formirati imuni odgovor. Kasnije se ćelije brzo razmnožavaju te je kasno da
imuni sistem zaustavi tumorsku proliferaciju.
Epidemiologija
Tumori su u svijetu drugi vodeći uzrok smrti odmah iza kardiovaskularnih oboljenja a
najnoviji podaci govore da se ta dva uzroka približavaju jedan drugom a u nekim zemljama
tumori su zauzeli prvo mjesto.
Učestalost tumora
Muškarci Žene
Pluća Dojka
Prostata Pluća
Ewingov sarkom Kolon
Kolon ili rektum Ženski polni organi
2
Molekularna biologija malignih tumora
Promjene koje nastaju u toku karcinogeneze vjerovatno genetske prirode dovode do gubitka
normalnih kontrolnih mehanizama. Uzroci genetskih promijena su:
- fizički
- hemijski
- biološki
- nasljedni
EKSPRESIJA GENA
Svi geni u jednoj ćeliji nisu uvijek aktivni – nego su to tzv. konstruktivni geni koji se
aktiviraju prema potrebama. Ova ekpresija gena ima određenu ulogu u malignoj
transformaciji.
Ćelijski ciklus
G0 G1 S G2 M (mejoza i mitoza pročitaj)
Procesi karcinogeneze
Suština karcinogeneze je gensko oštećenje odnosno genske promjene. Smatra se da na nivou
ćelije postoje dvije vrste gena odgovornih za karcinogenezu koji se jedni drugima
suprotstavljaju:
Protoonkogeni – koji podstiču rast tumora
Antionkogeni – antionkogeni koji prigušuju rast tumora
1989 Majkl Bišop i Harold Varnus dobili su nobelovu nagradu za otkriće protoonkogena.
Ovi ćelijski geni najprije su otkriveni kao geni unutar genoma retrovirusa koji su uzrokovali
stvaranjem tumora na eksperimentalnim životinjama.
Svaki virusni onkogen nazvan je kao V-onkogen + 3 slova koja predstavljaju virus iz koga
je izolovan:
V-fes – u virusu felin sarkoma
V-sis – u virusu simian sarkoma
3
Iako je proučavanje virusnih protoonkogena dovelo prvi uvid u protoonkogene ova
istraživanja nisu dala odgovor na porijeklo tumora kod ljudi koji nisu uzrokovani virusima.
Kada zbog genskih promjena protoonkogeni pređu u uonkogene stvaraju se onkoproteini ,
koji se razlikuju od proteina protoonkogena time što su izgubili regulatorne elemente. Da bi
se ovo razumjelo potrebno je dati pregled normalnog razmnožavanja (normalnih ćelija).
TRANSKIRIPCIONI FAKTORI
Pronađeno je primjera onkoproteina koji oponašaju normalne citoplazmatske messenger
proteine koji sa citoplazme prenose informaciju prema jedri.
Približno 25% tumora sadrži ras-gene a radi se o tačkastim mutacijama gdje je suština
poremećaja u vezivanju RAS gena za GDP i GTP. Ako se veže za GDP inhibira a za GTP
aktivira sistem koji djeluje na adenilat ciklazu i na taj način uzrokuje proliferativni rast.
JEDRO I CITOPLAZMA
Pored ovog ne izneađuje da se mogu desiti i mutacije gena koji učestvuju u prepisivanju DNK
na nivou jedre kao jedan od niza procesa diobe ćelija. Primjer tih onkogena su JUN, FOST,
REL itd.
FOST, JUN – djeluje na proces prepisivanja a
REL - na ekspresiju gena zaduženih za sprječavanje diferencijacije
4
AKTIVACIJA PROTONKOGENA – NASTANAK ONKOGENA
Pokretanje onkogena ide preko dvije grupe promjena:
- promjena u građi gena: (mutacije, translokacijem, delecije, insercije)
- promjene u regulaciji (amplifikacije?)
Tačkaste mutacije – najbolji primjer su RAS koji preko GTP i adenilat ciklaza stvaraju 90%
tumora pankreasa, 50% adenokarcinoma kolona i 30% adenkarcinoma pluća i leukemije.
Hromosomske translokalcije – Npr. kod Burkitovog limfoma (translokacije sa 8 na 14
hromozom i obrnuto), kod HML (9 i 12)
ZAKLJUČAK
Onokogeni geni koji su potrebni za inicijaciju i održavanje malignog procesa. Sama ćelija
nema gen koji bi je maligno transformirao ali postoje geni esencijalni za normalno
funkcionisano ćelije koji se mogu transformisati u onkogene.
Protoonkogeni kodiraju proteine – faktore rasta, receptore za faktor rasta i transmisione
faktore koji putuju kroz citosol. Rezultati promijena protoonkogena su:
promjene u građi
promjene u ekspresiji
promjene u sredini u kojoj geni djeluju
ANTIONKOGENI
Antionkogeni su tzv. tumor sprječavajaći geni - čiji gubitak funkcije može nastati zbog
delecije ili funkcionalne mutacije – iz čega nastaje karcinogeneza.
Npr. retinoblastom nastaje gubitkom supresor gena koji su locirani na 13 hromozomu
- u ranom djetinjstvu nastaje kao nasljedan
- u poznim godinama mutacijom
Pri prelasku iz G1 u S fazu ili iz G2 u M fazu dolazi do ispitivanja genetičkog materijala, u
čemu učestvuje p53 protein nađen na 17 hromozomu. Ako se utvrdi greška:
- ćelija se odmara (ulazi u stanje mirovanja)
- uključuju se reparacioni procesi
- apoptoza – smrt ćelije (eliminacija ćelija sa greški)
Geni koji kodiraju supstance za ispravljanje genetičkih greški su u stvari antionkogeni. I ako
oni izgube svoju funkcionalnost ćelije postaju genetički nestabilne.
Maligni tumori su velikim dijelom u stvari genetička bolest (ma bogati jeli)
5
Etiologija malignih tumora
ETIOLOŠKI FAKTORI
Etiologija je nepoznata ali postoje neki faktori za koje je dokazano da imaju izravnog uticaja
na razvoj malignih tumora. Ti su faktori utvrđeni epidemiološkim ispitivanjima tumora.
Podjela etioloških faktora:
1. HEMIJSKI FAKTORI - Različite štetne i jatrogene supstance
2. BIOLOŠKI FAKTORI – Onkogeni virusi
3. FIZIČKI FAKTORI - Jonizujuće zračenje
HEMIJSKE SUPSTANCE
Veliki broj supstanci odogovorno je za nastanak tumora, kao posljedica zagađenog zraka,
vode itd, a u ovu grupu spadaju i jatrogene supstance (neki lijekovi) kao i neke fiziološke
supstance (hormoni). Što se tiče hemijskih supstanci kao etioloških faktora, primjeri su
policiklični ugljikohidrati, alfa toksini itd.
Neki djeluju direktno na genetski materijal – direktno djelujući a drugim je potrebna
metabolička promjena da bi djelovali – prokancerogeni.
Karcinogenost nekih tvari se pojačava drugačijim tvarima koji pojačavaju karcinogenost –
promotori.
Glavni hemijski kancerogeni:
Izravno djelujući Alkilirajući agensi - antikancerski lijekovi (ciklofosfamid)
6
Patogeneza malignih tumora
To je proces razvoja maligne bolesti. Etiološki faktori (hemijski, biološki i fizički) alteriraju
genom a onda se ovaj ekspresuje u stvaranje malignog tumora.
TUMORSKA MASA
Tumorska masa je na početku homogena a kasnije heterogena zbog dalje mutacije ćelija.
Rast tumorske mase karakteriše:
a. veći broj ćelija koje se dijele
b. veći ćelija koje umiru
c. velika frakcija rasta
Kod tumorskih ćelija velika je frakcija rasta 60% prema 20% kod normalnih ćelija. Veću
frakciju rasta od tumorskih ćelija ima jedino hematopoetski sistem. Iako je broj ćelija koje se
dijele u tumoru veći, veći je i broj ćelija koje umiru i to znatno više nego u normalnom tkivu.
7
LOKALNA INVAZIJA
Tumor se lokalno širi na sljedeće načine:
1. EKSPANZIVNI rast
2. INFILTRATIVNI rast
3. DESTRUKCIJOM I NEKROZOM okolnog tkiva
Tokom rasta tumor prelazi iz in-situ forme u invazivnu. Tj tumorske ćelije probijaju bazalnu
membranu i ulaze u intersticijski prostor. Tumorske ćelije tako dobijaju pristup vaskularnim
elementima (krvni i limfni sudovi) što su vrata za dalju invaziju tumora.
METASTAZIRANJE
Metastaziranje je stvaranje tumorskih depozita udaljenih od mjesta primarnog tumora.
Različiti tumori imaju različit potencijal za metastaziranje tako da se nekada metastaze
nekada manifestuju i prije primarnog tumora
FAZE METASTAZIRANJA:
- prelezak u cirkulaciju
- preživljavanje u cirkulaciji - samo 0,01% ćelija ubačenih u cirkulaciju
preživljava
- zaustavljanje u krvnom sudu organa – distribucija zavisi od ph organa,
njegove građe i osobina samog tumora. Neki tumori češće metastaziraju u
pojedine organe i taj afinitet nije ni do danas objašnjen potpuno
- rast tumorske mase na udaljenom mjestu.
8
FIZIKALNI PREGLED
- inspekcija (ulceracije, uvlačenje bradavice dojke...)
- palpacija (palpacija limfnih loža, palpacija tumorske mase, veličina, oblik
površina, čvrstoća, pokretljivost, fiksiranost za kožu)
- perkusija
- auskultacija
LABORATORIJSKE PRETRAGE
Dijele se na specifične i nespecifične.
NESPECIFIČNE:
- krvna slika
- sedimentacija (ubrzava)
- fibrinogen (raste)
- pregled urina
- Alkalna Fosfataza, LDH,
- mineralologram
SPECIFIČNE:
Specifične laboratorijske pretrage koje govore o proširenosti malignog procesa
1. Tumorski markeri
- PSA – prostata specifični antigeni kod tumora prostate (uz rast AF i LDH)
- α-fetoprotein
- CEA – karicnoemrionalni antigen (tumor digestivnog trakta)
- β-HCG – kod tumora testisa
2. Hormonalni status – kod tumora raznih endokrinih žlijezda
3. Endoskopske pretrage (proktosigmoskopija, kolonoskopija, rektoskopija, cistoskopija)
4. Radiološke pretrage, RTG, UZ, CT, MRI
5. Radioizotopske pretrage: scintigrafija (štitne žlijezde, kostiju)
6. Eksplorativni hirurški zahvati
7. Patohistološka dijagnostika – definitivna dijagnostika jer sve ostale mogu dati lažne
pozitivne i lažno negativne rezultate.
PATOHISTOLOŠKA DIJAGNOSTIKA
brisa
tečnosti
aspiraciona
inciziona – samo mali isječak
eksciziona – cijela promjena
Patohistološke mikroskopske pretrage
- histohemijske
- imunohistohemijske pretrage
Da bi PH nalaz bio validan
makroskopski opis
da li je promjena maligna ili benigna
da li je primarna ili sekundarna
stepen diferenciranosti – prema broju mitoza, stepenu anaplazije – tzv. Grejding
tumora
kakav je odgovor domaćina
odnos tumora prema okolini(posebno prema bazalnoj membrani)
da li je u potpunosti odstranjen? – da li su rubovi čisti i ako nisu koliko ima
malignog na rubu, tj. da li je odstranjen čisto makroskopski ili i mikroskopski (Rx,
R0, R1, R2)
Kada se postavi nalaz tumora bitno je hitno odrediti Grejding odnosno Stejdžing tumora.
9
Klasifikacija malignih tumora
Klasifikacija malignih tumora je sistem kategorizacije prema utvrđenim kriterijima i to:
1. HISTOLOŠKA DIJAGNOZA prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti za onkologiju – 10-
ta revizija.
2. UZNAPREDOVALOST, anatomska raširenost
3. STUPANJ DIFERENCIRANOSTI – gradus tumora - Gradus tumora (G) Izražava sličnost
tumora sa tkivom od koga potiče.
10
Osnove liječenja malignih tumora
Preduslov započinjanja specijanog radiološkog tretmana je histološka dijagnoza tumora.
Time se pored prave potrvrde dobija malignog tumora dobija i:
- histološki tip
- stepen diferenciranosti
- precizna lokalizacija
- uznapredovalnost
- imuni odgovor.
Histološka dijagnoza ne donosi samo odluku o vrsti liječenja nego se moraju ispitati i drugi
faktori:
1. tnm klasifikacija - uznapredovalost tumora,
2. starost i opšte stanje pacijenta
3. socio ekonomski faktor
4. raspoloživost opreme, medikamenata, zdravstvenog kadra (npr. kod nas u ratu)
CR – kompletna remisija
PR – parcijalna remisija
SD – stabilna bolest
P – progresija
11
DONOŠENJE ODLUKE U ONKOLOGIJI
PH DIJAGNOZA MALIGNITETRA
|
DEFINISANJE STADIJA BOLESTI
|
DEFINISANJE LIJEČENJA
|
DA LI JE IZLJEČENJE MOGUĆE
da ne
/ \
EFEKTI TRETMANA VEĆI OD RIZIKA MOŽE LI PREŽIVLJAVANJE BITI PRODUŽENO
da ne da ne
/ \ / \
EFEKAT VEĆI OD RIZIKA
da ne
/ \
PRIMIJENITI LIJEČENJE
Radioterapija
Radioterapija je medicinska disciplina koja se bavi liječenjem bolesti pomoću jonizujućeg
zračenja. Zbog oštećenja tkiva koje ovo zračenje izaziva koristi se gotovo isključivo za
liječenje malignih tumora. Radioterapija je dio onkologije i naziva se RADIJACIONA
ONKOLOGIJA.
Radioterapijski proces
- dijagnoza i stepen bolesti
- odluka o vrsti i cilju zračenja
- prirpema i planiranje radioterapije
- zračenje
- kontrola tokom i nakon završenog zračenja
U ovome je bitno da se cijeli proces pravilno i potpuno dokumentuje.
12
KLASIFIKACIJA TUMORA PREMA RADIOSENZITIVNOSTI
Radioosjetljivi limfomi, seminomi, meduloblastom,
tumori mikrocelularni karcinom pluća
VAŽNOST HEMOTERAPIJE
Preko 70% bolesnika od maligne bolesti u nekoj fazi svoje bolesti ima metastaze. Tako da je
maligno oboljenje mnogo češće sistemska nego lokalna bolest a hirurgija i radioterapija imaju
samo lokalno djelovanje.
Hemoterapija zato djeluje sistemski i njen je cilj eradikacija mikro i makro metastaza.
Gotovo svi antikancerski agensi ispoljavaju određen stepen ovisnosti o frakciji ćelija u
proliferativnoj fazi jer djeluju na ćelije koje se dijele i što je veći broj mitoza citostatik je
djelotvorniji
Podjela citostatika
alkilirajući agensi
antimetaboliti
mitotski inhibitori
antibiotici
ostali
13
ANTIBIOTICI
lbenicin
doxorbicin
dactionmicin
mitomicin
OSTALI
α-asperginaza
hidroksiurea
prokarbacin
Slika sa 27 strane
14
Frakcija rasta kod tako velikih tumora niska jer je apsolutni broj preživjelih
ćelija svaki put veći nakon svakog ciklusa tj. sve je manje ćelija koje se dijele
U velikom tumoru postoji heterogenost ćelijske populacije a samim tim i
promjenjiva osjetjivost na hemoterapiju
Važno je sljedeće:
CITOSTATICI SE KAO GLAVNI TERAPEUTIK SMIJU PRIMJENJIVATI SAMO DOK JE TUMOR
MALI (čak klinički neprimijetan) A KADA JE VEĆI UVIJEK TREBA URADITI NEKU DRUGU
TERAPIJU DA BI SE TUMORSKA MASA SMANJILA A HEMOTERAPEUTIKE KORISTITI KAO
DODATNU TERAPIJU.
Citostatici bolje djeluju na ćelije koje se dijele i to je razlog što relativno selektivno napadaju
tumorske ćelije koje se mnogo brže dijele u odnosu na normalne ćelije ali svakako oštećuju i
zdrave ćelije tako da se uz njihovu upotrebu javljaju prateća oštećenja i komplikacije.
KOMBINOVANA HEMOTERAPIJA
Primjena 2 ili više citostatika u liječenju malignih tumora kojom će se postići više nego
zbrojenim pojedinačnim efektima svakog od lijekova. Uspješnost kombinovane hemoterapije
ogleda se u:
- uništenje rezistentnih klonova (gore smo vidjeli da u 1cm3 tumora ima oko 1000
rezistentnih ćelija), da bi matematički postojale rezistnente ćelije i na drugi citostatik
tumor bi morao imati zapreminu od nekih 100cm3, ali postoje svakako MDR, i normalni
PEH faktor koji proizilazi iz Marfijevih zakona nevjerovatnoće a govori od tome da će se
negativna stvar ma kako ona bila nevjerovatna ipak u toku vremena desiti.
- Sinergistično djelovanje 2 citostatika
- Mogućnost snižavanja doze pojedinačnih citostatika – manje toksičnih efekata
15
dozvoljavaju jedan drugom da se daju u punim ili približno punim terapijskim
dozama
Koriste se lijekovi koji stvaraju različite vrste rezistencije da se smanji
mogućnost ukrštene rezistencije
Lijekovi se daju u svojim optimalnim dozama i u optimalnim intervalima
Lijekove davati u konstantim intervalima sa najkraćim mogućim pauzama
koji obezbjeđuju oporavak najsenzitivnijeg zdravog tkiva (2-3 nedjelje obično)
INTENZITET DOZE
Citotoksično djelovanje nekog preparata je funkcija njegove koncentracije i vremena
djelovanja
D=TC [(mg/m2)/weeks]
Promjena doze (koncentracije) ili vremena zadržavanja ima efekat na dejstvo.
Hormonalna terapija
Dva najosjetljivija tumora na hormonalnu terapiju su:
- tumori dojke
- tumori prostate.
16
U ovoj terapiji koriste se steroidni hormoni. Hormon se veže za receptor i kao kompleks
utiče na ekspresiju ili supresiju nekog gena.
KARCINOM DOJKE
Na primjer neki karcinomi dojke su osjetljivi na estrogen ili progesteron i mogu rasti samo
uz prisustvo odgovarajućeg hormona. Osjetljivi tumori na svojim ćelijama imaju
progesteronske ili estrogenske receptore PR+ ili ER+ tumori.
Do prestanka djelovanja hormona može se doći
– hirurškom kastracijom
– hemijskom kastracijom kada se daje daju inhibitori aromataza i time se sprječava
stvaranje estrogena i progesterona -
– davanjem supstitucionog supstance koja se takmiči sa tjelesnim estrogenom ili
progesteronom na receptorima a pri tome ne aktivira mehanizme koje bi hormon
akitivirao kad bi se vezao na receptor.
KARCINOM PROSTATE
Može se sastojati od više populacija ćelija koje su različito osjetljive na hormone: vrlo
osjetljive, srednje osjetljive i neosjetljive (ovo su obično anaplastični oblici).
Kada je za rast tumora bitan testosteron te ga treba smanjiti što se najlakše postiže
kastracijom (subkapsularna orhektomija). Nekada su se davali estrogeni koji blokiraju
gonadtropinski feedback ali su imali neželjene efekte:
- retencije vode i hipertenzija
- ginekomastija
Hormonalna terapija se daje kod diseminiranog karcinoma prostate ili lokalnog ali jako
velikog tumora (izvjesno vrijeme a zatim se odstranjuje hirurški i iradijacijom), a ako je
tumor lokalizovan onda se radi hirurška ekstripacija i iradijacija.
Uglavnom se hormonalna terapija može provoditi oko 2 godine nakon čega pacijent postaje
rezistentan.
17
Imunoterapija malignih tumora
IMUNOLOŠKE OSOBINE MALIGNIH TUMORA
Preduslov postojanja imunog odgovora protiv neke ćelije je da na njenoj površini postoje
molekule koje se razlikuju od onih na normalnim ćelijama tako da ćelija biva prepoznata kao
strano tkivo u organizmu.
TUMORSKI ANTIGENI
???
IMUNOTERAPIJA
Imunoterapija malignih tumora je terapijska primjena agenasa koji
podstiču tjelesni antitumorski imuni odgovor ili su sami
komponente imunog sistema koje uspostavljaju antitumorski efekat.
AKTIVNA IMUNOTERAPIJA
Daju se supstance koje podstiču imuni odgovor organizma i zaustavljaju rast tumora
Specifično poticanje imunog odgovora - (TUMORSKE VAKCINE) – specifične su za
pojedine vrste tumora, daju se tumorske ćelije ili njihovi fragmenti koji izazivaju
stvaranje antitijela
Nespecifično poticanje imunog odgovora (BCG vakcina, CORYNEBACTERIUM
parvum, glukagon) nisu specifične za tumor ali su poznate kao nespecifični
imunostimulatori.
Interferon i interleukini su na granici između aktivne i pasivne grupe.
MONOKLONALNA ANTITIJELA
Usmjerena su protiv tumorski antigena a koriste se najviše u dijagnostičke svrhe:
- imunocitohemijske analize
- imunohistohemijske analize
U terapijske svrhe se rijetko koriste obično kao adjuvantna terapija kada je tumor već
odstranjen i potrebno je još odstraniti mikrodepozite. Tada se mogu koristi:
- sami
- vezani za antitumorske agense – citostatici i radioizotopi
Ovakva terapija nije naročito uspješna zbog slabih antitumorskih djelovanja i brojnih
toksičnih efekata (jetra, bubreg)
CITOKINI
Su solubilni glikoproteini. Imaju regulatornu funkciju na celularne komponente imunog
sistema
INTERFERON – grupa od 20 proteina i glikoproteina nastaje kao odogovor na određena
stanja u organizmu (virusnu infekiciju, lijekove, hormon rasta). Postoje dva tipa I i II.
Djeluje:
antiproliferativno (sprječava diobu bolesne ćelije)
suprimira onkogene
stimulira imuni odgovor (pojačava celularni a smanjuje humoralni)
Veću djelotvornost pokazuje kod hematoloških malignoma kao što su hair cell
18
leukemija. Relativno je efikasan kod nekih drugih hematoloških malignoma kao što
su HLL (hronična limfoidna leukemija), Hodgkin limfom, Sarcoma Kaposhi itd.
INTERLEUKINI – u praksi se najčešće korisit IL2 koji je proizvod aktivnih T ćelija.
Djeluje na sve ćelije imunog sistema (T-Lym, B-Lym, makrofage, itd.) :
o uzrokuje oslobađanje drugih limfokina
o ispoljava antitumorsko djelovanje
o limfoidne ćelije pod uticajem IL2 dobijaju antitumorsko djelovanje – zovu se
tzv LAK-ćelije i koriste se u adjuvantnoj terapiji
Prijenjuje se kod pacijenata sa uznapredovalim tumorima koji ne odgovaraju na
standardnu terapiju ili kod kojih ne postoji efikasan način liječenja. Kod imunoterapije
preživljavanje se računa u sedmicama a ne u mjesecima i godinama
CITOTOKSIČNE ĆELIJE
NK – ćelije (normalni sastojici bijele loze) sa nespecifičnim antitumorskim dejstvom uz IL2
daju
LAK ćelije koje takođe imaju nesepecifično antitumorsko dejstvo
TIL – tumor infiltrirajući limfociti – specifična odbrana
Transplantacija u onkologiji
Komplikacije:
GRHD (graft rhesus host disease), hronični miokarditis, infekcije, renalna insuficijencija,
toksični hepatitis, pneumonije.
GRHD se javlja kod 20-35% HLA identičnih osoba i kada se javi povećava mortalitet 2.5x.
19
- kod pacijenata sa lošom prognozom nakon visokih doza citostatika.
Cilj je znači produžiti život ali ne po svaku cijenu ukoliko je izrazito nekvalitetan.
Terapija bola
Bol je senzorno i emocionalno iskustvo najčešće vezano sa oštećenjem tkiva na koje utiču
brojni faktori (dob, spol, soc.kultura itd.). Preko 50% bolesnika u u ranoj a do 95% u
terminalnoj fazi maligne bolesti ima stalan ili čest bol.
Prema WHO 9 miliona ljudi u svijetu pati od kancerskog bola a 20% nema adekvatnu
terapiju bola radi:
- nedovoljnog poznavanja farmakologije analgetika
- strah od ovisnosti
- strah od respiratorne depresije
- zakonska ograničenja
EVALUACIJA BOLA
Obuhvata utvrđivanje lokalizacije, vremena pojavljivanja, kvaliteta i intenziteta –
najznačjniji su podaci koje daje sam pacijent jer se ne može objektivno mjeriti a ocjenjuje se
20
prema skali:
- slab
- jak
- izuzetno jak
- nepodnošljiv
Liječenje bola
- KAUZALNO
- PALIJATIVNO
a prema proceduri
- farmakološka terapija
- invazivne nefarmakološke metode
- neinvazivne nefarmakološke metode
FARMAKOLOŠKA TERAPIJA
Preporuka za primjenu analgetika WHO:
I korak NSAIL ili acetaminofen, adjuvantni analgetici
– slaba bol –
II korak blagi opijati – trodon uz I korak i adjuvantne analgetike po potrebi
– umjerena bol –
III korak jaki opijati (morfij) uz I korak i adjuvantne analgeitike
– jak bol –
21
smetnjama.
- Ubrzan metabolizam
- Malapsorpcija
- Promjene u metabolizmu
- Hormonalna neravnoteža
- Tumorski metabolizam
22
Karcinom dojke
Najčešći karcinom žena po učestalosti, drugi po smrtnosti (iza Ca pluća) kod žena. Češći u
razvijenim i sjevernim dijelovima svijeta, češći kod genetske predispozicije, upala,
nerotkinja, rane menarhe.
Prema histološkoj građi dijeli se na
1. Carcinoma (inter)duktale 90%
2. Carcinoma (inter)lobulare 10%
DIJAGNOZA
- inspekcija, palpacija,
- ultrazvuk, mamografija,
- citologija, inciziona dijagnostika, dijagnostika ex tempore
TERAPIJA
- operativna (mastectomia, quadratectna? + RTG ili hemoterapija)
- hormonska
antiestrogen (tamoxifen)
progesteron i testosteron
inhibitori aromataza
23
Karcinomi tankog i debelog crijeva
Dijele se na tumore tankog, debelog crijeva i rektuma.
DIJAGNOSTIKA
– dijagnostička pasaža crijeva
TERAPIJA
– operativna,
– ne reaguju na zračenje
DIJAGNOSTIKA
– Digitorektalno, palpacija,
– kolonoskopija, proktoskopija, irigografija, CT
TERAPIJA
– operativno odstranjenje,
– ne reaguje na zračenje
24
Tumori jetre
Benigni: hemangiomi, limfangiuomi, adenomi
Maligni:
- Carcinoma hepatocellulare
- Carcinoma holangiocellulare
Češći su kod žena, a oboljeli od Hepatitis B imaju veću mogućnost dobijanja karcinoma
kasnije u životu.
DIJAGNOZA:
- UZ, CT, holangiografije
TERAPIJA:
- operativno i hemoterapija
Tumori Pankreasa
Benigni: kongenitalne ciste, retencione ciste, cistadenomi
Maligni
- adenokarcinom različitih stepena diferenciranosti
može se javiti relativno rano a najčešće 40-50 godina. Češći su kod muškaraca.
Raspoređuje se ovako:
glava 60-70%
trup 20-30%
rep 5-10%
DIJAGNOSTIKA.
- Anamneza - bol, proljevi, povraćanje, statoreja, gubitak težine, žutica
- UZ, CT, ERHP, arteriografija
TERAPIJA
– operativn i hemoterapija
25
Tumori želuca
Čiste maligne tvorevine – Češći kod muškaraca, ishrana stres, nasljedni faktori. Jako je česta
u japanu.
- adenokarcinomi – pretežno
- sarkomi - rijetko
DIJAGNOSTIKA
- Anamneza: mučnina, gađenje, povraćanje, gubitak težine, gađenje na meso
- laboratorijske pretrage,
- rtg želuca,
- endoskopija
TERAPIJA
– operativna i hemoterapija
26
Tumori Larinksa
Benigne novotvorevine: polipi i ppilomi
Maligne: Karcinom i sarkom
- fibrosarcoma
- hondrosarcoma
- reticulosarcoma
Makroskopski
- polipozni
- fungozni
- ulcerozni
Po položaju
- glotične
- supraglotične
- subglotične
DIJAGNOSTIKA
- Simptomi – afonija, cijanoza, otežano gutanje, Metastaziraju u limfne čvorove vrata
- direktna i indirektna laringoskopija
TERAPIJA
- Laringektomija, udruženo sa RTG zračenjem
- hemilaringektomija, udruženo sa RTG zračenjem
- blok resekcija vrata udruženo sa RTG zračenjem
27
Tumori ezofagusa
Benigni – adenomi, fibromi, hemangiomi
Maligni – karcinomi i sarkomi
Karcinom je češći kod muškaraca – 50-70 godina ima i izuzetno podmukao tok i lošu
prognozu.
90% - planocelularni
10% adenokarcinomi
Donja trećina jednjaka zahvaćena je u pola slučajeva.
Makroskopski:
- ulcerozna
- fungozna
- infiltrativna
DIJAGNOSTIKA
- anamneza, disfagija, dispnea,
- pasaža jednjaka i
- endoskopija
TERAPIJA
- operativna,
- hemoterapija
- zračenje
28
Tumori štitnjače
Benigni: adenomi, cistični adenomi, fibromi, teratom itd.
Maligni – karciniom
- papilarni – 60%
- folikularni 15%
- anaplastični 25% - izuzetno maligan
TERAPIJA
- operativna, kombinovana, češće RTG jer hemoterapija ima slab efekat
Tumori mozga
Zbog svog posebnog mjesta i maligne i benigne novotvorevine su maligne lokalizacije
Veliki broj tumora je metastaza u mozak tumora druge pirmarne lokalizacije (posebno pluća,
pankreas)
DIJAGNOSTIKA
- Anamneza,
- kraniogram,
- CT,
- MRI,
- arteriografija
TERAPIJA
- Operativna, hemoterapija i radioterapija
29
Tumori bubrega
Beningni: adenomi, hemangiomi, lipomi (uopšte rijetki su benigni tumori)
Maligni:
ADENOKARCINOMA (HIPERNEFROM)
tumor maligno promijenjenih tubula, čini 4/5 svih tumora bubrega.
Velik je, karfiolast, žut, nekrotičan, najčešće se nađe na gornjem ili donjim bol
Metstazira u pluća, kosti, mozak
DIJAGNOSTIKA –
- bezbolna hematurija,
- IV urografija,
- UZ,
- arteriografija art. Renalis,
- CT...
TERAPIJA
- operativna,
- radiorezistentan
DIJAGNOSTIKA:
o kao hipernefrom
TERAPIJA
o Operativno + radioterapija
30
Karcinom mokraćnog mjehura
karcinom prelaznog epitela
adenokarcinomi
carcinoma planocellulare
TERAPIJA.
- Operativna cistoskopom i radioterapija
Tumori testisa
SEMINOMA
3% tumora muškaraca, najčešći su u dobi 20-30godina
Dijagnostika
Bol, težina u testisu, gubitak tjelesne težine
Terapija.
Operativna, hemoterapija
31
Limfomi
Maligne promjene na limfnim čvorovima (limfociti, retikulociti, histiociti)
Djele se na:
1. difuzne
2. nodularne
TERAPIJA:
- operativno, hemoterapija i radioterapija.
32
Leukemije
Maligno bujanje bijelih krvnih ćelija. 4% svih tumora otpada na leukemije. Dijele se:
Prema toku
- akutna
- hronična
HLL 28%
HML 26%
ALL 20%
AML 16%
AMoL 8%
DIJAGNOSTIKA
- periferni razmaz,
- punktat koštane srži
TERAPIJA
- hemoterapija – bolje reaguju djeca. HLL bolja prognoza od HML
33
Karcinom prostate
Karcinom prostate je drugi po učestalosti kod muškaraca i samo je karcinom pluća češći i sa
većim procentom smrtnosti od karcinoma prostate.
Najčešće se javlja iza 50 godina i to oko 70-te. Smatra se da je uzrok karcinoma prostate rast
testosterona i pad estrogena što za posljedicu ima malignu alteraciju koritkalnog dijela
prostate i to u stražnjem režnju 90%.
Po histološkom nalazu to je adenokarcinom sa različitim stupnjevima diferenciranosti.
Klasificira se po TNM.
Ćelije karcinoma su različito osjetljive na testosteron
a) dobro
b) umjereno
c) slabo
d) neosjetljive
Po tome se određuje i prognoza jer su neosjetljive i najviše anaplastične a i teško je do njih
doprijeti terapijom.
TERAPIJA:
1. hormonska
2. subkapsularna orhiektomija
3. estrogeni
4. RH analozi
5. antiandrogeni.
Hormonska terapija koristi se kod diseminiranih oblika a hirurška kod lokalizovanih uz RTG
zračenje.
34
Tumori bronha i pluća
Karcinom pluća najčešći je tumor kod muškaraca sa najvećim brojem smrtnosti. Iako žene
6x manje umiru od ovog karcinoma on je i kod žena na prvom mjestu po smtnosti a na
drugom po oboljevanju (iza karcinoma dojke)
Etiologija:
- industrijska sredina, hereditet, pušenje, profesionalno
DIJAGNOSTIKA
- Perkusija, auskultacija,
- RTG,
- bronhoskpija, bronhografija, CT, MRI,
TERAPIJA
- operativno, radioterapija
Prognoza
– loša
35
Karcinom cerviksa
To je jedan od očitih primjera kako rana prevencija može imati uticaj na terapijski efekat, tj.
koliko koristi može imati dijagnoza karcinoma u neinvazivnom stadiju.
95% planocelulularni
5% adenokarcinoma
- fungozni
- infiltrativni
- ulcerozni
DIJAGNOSTIKA
- Pregled pod spekulima
- Kolposkopija
- Šilerova proba
- Citologija – papanikolau
TERAPIJA.
- Konizacija
- Amputacija cerviksa
- Histerektomija
- Radioterapija + hsih (C0 i Cs)
36
Tumori tijela materice
Benigne: miomi (leiomiomi i fibromimomi)
Maligne – Karcinom endometrija
- javlja se kod starijih žena iza menopauze. Alarmantno je kada žena počne krvariti iza
menopauze i tada treba pomisliti na adenokarcinomi. Rjeđi su kod nerotkinja
klasificiraju se na TNM
TERAPIJA.
Operativna, radioterapija
Tumori jajnika
1. adenomi, cistadenomi, adenokarcinomi, cistični adenokarcnimi
2. fibromi, fibromimomi,, fibrohondromi
3. teratomi
4. tumori teka i granuloza ćelija
5. disgerminomi
37