Professional Documents
Culture Documents
Fizika IV
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.
IV. 1. TITRANJE
Titranje je periodično gibanje oko ravnotežnog k
položaja.
m
Npr. harmonijski oscilator (H. O.)
Sastoji se od (crtež):
- elastične opruge konstante k ravnotežni
- tijela pričvršćenog za oprugu mase m položaj
Njihalo
Sastoji se od niti duljine l, za koju je obješeno
neko tijelo mase m i sve se to nalazi u gravitacionom
polju. Obično se uzima da je masa niti puno manja od
mase tijela.
Osnovni pojmovi:
- elogancija, y
Trenutna udaljenost od ravnotežnog položaja
-Y0 0 Y0
-amplituda, Y0
y
Maksimalni pomak od ravnotežnog položaja. ravnotežni
(maksimalana elongacija) položaj
- titraj
Proces pri kojem se tijelo koje titra vrati 0
sljedeći put u neki položaj u istom stanju gibanja. y
-Y0 Y0
- period, T - vrijeme jednog titraja
1
- frekvencija, ν - broj titraja u 1s → ν =
T
1 1
[ν ] = = ≡ s −1 ≡ 1Hz herc y
[T ] s
svjetlo
a) analogija jednolikog gibanja po kružnici i titranja y(t) y(t)
y0
Tijelo se jednoliko vrti po kružnici radijusa R, kutnom brzinom ω, obasjavamo
0 ga paralelnim
snopom svjetlosti i gledamo sjenu tijela na ravnotežni
okomitom zastoru → sjena titra položaj
sjene
ϕ zastor
ω= → ϕ=ωt
t
R = Y0
Brzina, v(t)
Projiciramo vektore brzine tijela (crtež)
v(t )
cos ϕ =
v0
v(t ) = v0 cos ω t
v0 = ω R = ωY0 → v0 = ωY0
v1 = v2 = ... = v0
Općenito je brzina tijela y
v(t ) = v0 cos(ω t + ϕ 0 )
Ubrzanje, a(t)
Projiciramo vektor ubrzanja tijela (crtež)
0
0
a(t )
sin ϕ =
a0
a(t ) = a0 sin ω t
a0 ≡ acp = ω 2 R = ω 2Y0
a0 = acp1 = acp 2 = ... = acp
općenito v2
a (t ) = a0 sin(ω t + ϕ 0 ) v0 v(t) v(t)
ili
v1 v0
a (t ) = ω 2Y0 sin(ω t + ϕ 0 )
a(t ) = ω 2 y (t )
ili ako uzmemo u obzir smjerove otklona y(t) i a(t), koji su suprotni
a (t ) = −ω 2 y (t )
acp2
a(t) a(t)
acp1
b) matematičko njihalo
Za male kuteve otklona ϕ (crtež na sljedećoj stranici) iz sličnosti pravokutnih trokuta slijedi
Fgp y (t )
=−
Fg l
Vidimo da ulogu povratne sile igra komponenta sile teže Fgp. Uvrštavanjem izraza za silu težu
mg
Fg = mg dobivamo Fgp = − y (t ) . Obzirom da je povratna sila kvazielastična sila tj.
l
mg
Fgp = − k y (t ) , zaključujemo da je konstanta elastičnosti u ovom slučaju jednaka k = .
l
F Fg
c) LC – titrajni krug R
d) prigušeno titranje
Ako na sustav koji titra djeluje sila “trenja”, otpora, koja troši energiju unesenu u titrajni sustav
→ opaža se da se amplituda titranja s vremenom smanjuje.
e) prinudno titranje
Ako na titrajni sustav djeluje vanjska periodična sila
Fpr (t ) = F0 sin ω t
tada se uspostavi titranje s frekvencijom ω.
Što je ω bliži ω 0 - vlastitoj frekvenciji titrajnog sustava, to je amplituda titranja veća.
Kad ω → ω 0 dolazi do rezonancije.
Amplituda beskonačno raste, titrajni sustav se “razara”.
Tad je maksimalni prijenos energije s uzbudnog
sustava na uzbuđivani sustav.
U realnim situacijama su uvijek prisutne i sile trenja
ili sile otpora tako da se pri rezonanciji dostigne samo
najveća amplituda koja je konačne veličine.
Kad se prva čestica 1 (izvor) pomakne gore-dolje (ili lijevo-desno), opruga se rastegne i
povuče za sobom česticu , što dovodi do rastezanja sljedeće opruge i pokretanja čestice
itd. Sve čestice titraju na isti način s istim periodom T i istom amplitudom Y0 . Međutim, nisu
sve čestice u istom stanju titranja tj. nemaju jednaku fazu. Uočimo položaje svih čestica
u početni trenutak vremena t = 0, potom nakon četvrtine perioda titranja, … , te nakon punog
perioda titranja (crteži):
t=0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1112 1314
1
2
3
t= 1 T 4 5 6 7 8 9 10 1112 13 14
4
4
3 5
1 2 6
t= T 1 7 8 9 10 1112 13 14
2
Svaka od čestica titra oko svog ravnotežnog položaja. Tijekom titranja čestice kasne jedna za
drugom u fazi. Čestice ne putuju udesno po žici. Mijenja se samo njihov položaj po vertikali.
Oblik žice se, u odnosu na početni položaj, mijenja tijekom vremena. Kažemo da se po žici
udesno giba val. Val ne možemo nacrtati! Ono što je prikazano na crtežima su položaji
pojedinih čestica (dakle oblici žice) u pojedinim trenucima vremena. Obzirom da smo izvršili
rad kojim smo čestice doveli u titranje očito je, prema zakonu očuvanja energije, da val nosi
energiju! Dakle, jedan način prijenosa energije po žici je pomoću vala! Valja uočiti da svaki
val (mehanički, elektromagnetski) prenosi energiju!
Valna duljina, λ
Udaljenost između dva susjedna brijega (ili dva susjedna zgušćaja). To je najmanja udaljenost
između dviju najbližih čestica koje titraju u fazi. To je udaljenost koju val prevali dok jedna
od čestica načini puni titraj.
Ako je medij po kojem putuje val
homogen onda se val širi konstantom
brzinom:
s
v=
t
Odaberemo za t period T. Tad je s = λ
λ 1 1
v= =λ . Držeći na umu izraz za frekvenciju titranja čestica f = dobivamo
T T T
v = λ ⋅ f. Ova relacija vrijedi za sve valove. Valja uočiti da elektromagnetski val ne treba
medij koji bi ga prenosio! Pomislite, koji medij omogućuje prijenos sunčeva svjetla do npr.
Zemlje!
⎡ x ⎤ 2π x
y ( x, t ) = y ( x = 0, t − t x ) = Y0 sin [ω (t − t x )] = Y0 sin ⎢ω (t − )⎥ = Y0 sin(ωt − ⋅ )
⎣ v ⎦ T v
Kako je T ⋅ v = λ dobivamo
⎛ 2π 2π ⎞
y ( x, t ) = Y0 sin ⎜ t− x ⎟ - jednadžba progresivnog vala
⎝ T λ ⎠
Uvedemo li valni broj k
2π
k=
λ
može se prethodni izraz zapisati u obliku
y ( x, t ) = Y0 sin(ω t − kx) - jednadžba progresivnog vala
Pritom se smjer širenja podudara s pozitivnim smjerom osi x.
Ako se val širi u negativnom smjeru x-osi, jednadžba glasi
y ( x, t ) = Y0 sin(ω t + kx) y v
sferni val
Često koristimo i valne zrake – pravci, tj. linije
koje pokazuju smjer širenja vala (smjer
transporta energije)
d) Pojave s valovima
d3) interferencija
Kad istovremeno dva ili više valova stigne u istu točku prostora .
Tad je rezultantno titranje vektorski zbroj pojedinih titranja, tj. rezultantna elongacija je
y = y1 + y2 - princip superpozicije
Gledamo dva vala jednakih frekvencija i stalne razlike u fazi – koherentni valovi
I1 , I 2 - koherentni izvori
∆r = r2 − r1 - razlika u hodu do točke T
Ako su valovi harmonijski tada je razlika u fazi titranja
2π
∆ϕ = ∆r
λ
Konstruktivna interferencija (pojačavanje)
Kad je ∆r = 0, λ, 2λ … tj.
λ
∆r = 2m , m – cijeli broj
2
Razlika u hodu mora biti paran broj (2m) valnih polu-duljina
osnovni stojni:
Udaljenost između dva susjedna čvora (čestice cvor cvor
λ λ1
stalno miruju) je ! trbuh
2 2
λ1
= L → λ1 = 2 L
2
v v
ν1 = = - osnovna frekvencija
λ1 2L
Tek za tu frekvenciju dobijemo na žici stojni val.
prvi pobuđeni:
λ2 v v
4⋅ = L →ν 2 = =2
4 L 2L
λ2 = L → ν 2 = 2ν 1
λ2
Udaljenost između trbuha i susjednog čvora je ! Za više harmonike je ν n = nν 1 , n = 2, 3, …
4
prvi pobuđeni: L
λ2 4
3⋅ = L → λ2 = L
4 3
v λ1
ν2 = 3 3⋅
4L 4
ν 2 = 3ν 1 . Općenito je ν n = (2 n − 1)ν 1 , n = 2, 3, ...
e) valovi zvuka
Longitudinalni valovi u mediju. Ljudsko uho reagira na frekventni raspon 16Hz – 20000Hz.
Spektar EM-valova:
λ
m
104
radio - valovi
0.3
10−1
mikro - valovi
10−3
10−4
infracrveni
7 ⋅ 10 −7 ~ 7 ⋅10−7 crvena
−7
vidljiva ~ 6 ⋅10 −7 narancasta
~ 5.5 ⋅ 10 zelena
svjetlost ~ 4.5 ⋅10−7 plava
~ 4 ⋅ 10−7 ljubicasta
4 ⋅10−7
10−8 ultraljubicasti
valovi
6 ⋅ 10−10
x - zrake
−12
10
- zrake
10−14
V. 1. Valna optika
Uzima u obzir činjenicu da je sjetlost val.
Valne pojave:
x
T max
a) interferencija svjetlosti
I1 , I 2 - koherentni izvori r1 min
S0 - centralni maksimum r2 xT max
d – razmak između koherentnih I1
izvora S
d
L – udaljenost zastora od izvora max
s – razmak između susjednih S0
I2 min
maksimuma max
λ - valna duljina upotrebljene L
svjetlosti min
koherentni izvori su oni koji imaju: max
1. stalna razlika u fazi zastor preokrenuti
2. istu frekvenciju, odnosno zastor
valnu duljinu
⎛ λ⎞ ⎛λ⎞ d
= ⎜ 2n1d + ⎟ − ⎜ ⎟ = 2n1d n1
cvrsti
⎝ 2⎠ ⎝2⎠ n 2 > n1
Uvjet minimuma reflektirane svjetlosti
λ
δ = ( 2m + 1)
2
Debljina sredstva indeksa loma n1 za koju će se reflektirani valovi poništiti
λ
2n1d m = ( 2m + 1)
2
λ
d = ( 2m + 1)
4n1
Minimalna debljina se dobije za m = 0:
λ
d0 =
4n1
Kako je
mλ
sin α m ≤1
d
d
m≤ - najviši red maksimuma kojeg može dati difrakciona rešetka
λ
Ukupni broj maksimuma jednak je 2m + 1.
c) polarizacija svjetlosti
polarizirani val – postoji istaknuta ravnina titranja
Svjetlost je transverzalni val. Svjetlo iz žarulje ili neonske cijevi u sobi nije polarizirano.
Dobivanje polariziranog vala:
I. prolaskom kroz kristale (dvolomce)
Pojavljuju se dvije zrake: linearno
- obična – djelomično polarizirana polariziran
- neobična – potpuno (linearno) polarizirana
II. refleksijom – Brewstrov zakon oznaka
Reflektirana zraka je potpuno polarizirana
ukoliko je kut između reflektirane i lomljene
zrake jednak 90°.
α '+ β = 90°
α ' =α
Zakon loma:
sin α n2 '
= n1
sin β n1
n2
sin β = sin ( 90°-α ) = cos α
sin α n2
=
cos α n1
n
tgα = 2 . Kut α za kojega vrijedi polučena relacija zove se Brewsterov kut.
n1
Optički aktivne tvari – zakreću ravninu polarizacije (npr. otopina šećera)
Konstrukcija slike: F
fokus (F) – točka na glavnoj optičkoj osi kroz koju prolaze T
(realno ili virtualno) sve reflektirane zrake, koje su upadale
paralelno glavnoj optičkoj osi. f
f ≡ TF - žarišna (fokalna) duljina
konkavno:
realno žarište, f > 0 x
Kad je x > f slika je:
- realna A
- obrnuta
- uvećana za f < x < 2f f Y
B´
- jednaka za x = 2f T F B
umanjena za x > 2f y´
x´ A´
Konveksno:
virtualno žarište, f < 0
slika je: A
A´
- virtualna
- uspravna
- umanjena B T B´ F
za sve x > 0
x
x´
Jednadžba sfernog zrcala
x – udaljenost predmeta od zrcala (tjemena)
x´ - udaljenost slike od zrcala (tjemena)
f – žarišna duljina
Iz trokuta ∆TAB i ∆T´A´B´ se može dobiti relacija
– jednadžba sfernog zrcala
1 1 1 2
+ = = , R – radijus zakrivljenosti
x x´ f R
linearno povećanje:
y – visina predmeta
y´ – visina slike
y´ x´
m= =−
y x
Omjer linearnih dimenzija slike i linearnih dimenzija predmeta
Dogovor o predznacima:
U gornje relacije veličine uvrštavamo s:
+ predznakom – realne veličine
– predznakom – virtualne veličine
jedina razlika y´
- kad je obrnut (realan) onda -
- kad je uspravan (virtualan) onda +
c) lom svjetlosti
Ako je n1 > n2 (slika) tad kažemo da je sredstvo 1 optički
gušće od sredstva 2.
Tad je α < β , zraka se lomi od okomice.
Disperzija
Ako na prizmu upada bijela svijetlost zapaža se da se ona cijepa u spektar boja
To je pojava disperzije.
Kut loma ovisi o valnoj duljini,
tj. indeks loma je ovisan o
valnoj duljini – disperzija
svjetlosti. Približno vrijedi
eksperimentalna relacija
a
n(λ ) = n0 +
λ2
n0 , a – konstante
budući da je
λC > λLJ ⇒ nC < nLJ
tad je iz zakona loma
sin α
sin β =
n
zaključujemo da je
β C > β LJ
divergentna (rastresna)
R1
0 R 2 C2
C1
Konstrukcija slike:
Fokus (žarište) – točka na glavnoj optičkoj osi kroz koju F
prolaze sve lomljene zrake, ako su upadne bile, paralelne
s glavnom optičkom osi.
f
Konvergentna:
slika:
- realna x > f x
- obrnuta A
- uvećana f < x < 2f
jednaka x = 2f y
umanjena x > 2f F F´ B´
- virtualna x < f
B 0 f
- uspravna y´
- uvećana
x´ A´
Jednadžba leće
Slično kao kod zrcala može se dobiti
1 1 1
+ = - jednadžba leće
x x´ f
Pritom je jakost leće j definirana s
1 1
j= , [ j] = = m −1 = dpt (dioptrija)
f m
pritom za žarišnu duljinu vrijedi
1 ⎛ nL ⎞ ⎛ 1 1 ⎞
= ⎜ − 1⎟ ⎜ − ⎟
f ⎝ n ⎠ ⎝ R1 R2 ⎠
nL - indeks loma
n – indeks loma okolnog sredstva
R > 0 ako svjetlost putuje od plohe prema središtu zakrivljenosti
linearno povećanje:
y´ x´
m≡ =−
y x
Dogovor o predznacima:
Isti kao kod sfernih zrcala!
Posljedice su mnogobrojne:
→ Prostor i vrijeme su povezani
→ Relativnost istovremenosti
→ Relativnost vremenskih signala
∆t´
∆t = - (dilatacija vremena)
V2
1− 2
c
V - brzina jednog ISR-a u odnosu na drugi
∆t´ - vremenski interval između događaja mjeren u istoj točki prostora jednim satom (vlastito
vrijeme)
∆t – vremenski interval između događaja mjeren u dvjema različitim točkama prostora (dva
sata)
→ Relativnost duljina (kontrakcija duljine)
V2
L = L0 1 −
c2
L0 - mjereno u sustavu mirovanja štapa
L – mjereno u sustavu u odnosu na koji se štap giba brzinom V
→ Pokazuje se da se neke veličine, poput energije E i količine gibanja p moraju preciznije
definirati
mc 2
E= - ukupna energija tijela
V2
1− 2
c
mV
p= - količina gibanja
V2
1− 2
c
Pritom su one povezane fundamentalnom relacijom
E 2 = p 2c 2 + m2c 4
Odavde za V = 0 slijedi
E0 = mc 2 - energija mirovanja
Slično za m = 0
E = p c – npr. za fotone
a) Stefan-Boltzmannov zakon
→ Intezitet zračenja (energija koju emitira 1 m 2 površine crnog tijela u 1s) proporcionalan je s
T4.
W
I = σ T4 , σ = 5.67 ⋅10−8 - Stefan-Boltzmannova konstanta
m2 K 4
→ Ukupna snaga zračenja površine S je
P = σ S T4
b) Wienov zakon
Grafički prikaz eksperimentalnih rezultata mjerenja
inteziteta zračenja I λ u ovisnosti o valnoj duljini λ,
pri različitim temperaturama T, dat je na crtežu.
→ Zapaža se da porastom temperature maksimum
krivulje odgovara manjoj valnoj duljini.
T2 > T1 → λ2 m < λ1m
λm - valna duljina na kojoj crno tijelo emitira najviše
energije.
Wien je došao do zaključka da je produkt apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine na
kojoj crno tijelo zrači najviše energije jednak konstanti koja ne ovisi o temperaturi:
λm ⋅ T = C gdje je C = 2.9 ⋅10−3 Km - Wienova konstanta koja je određena mjerenjem.
Svijetlost ima značajke i jednog i drugog, tj. ona je dualne prirode (dakle dvojne prirode).
h h
λ= = gdje su m masa čestice (tijela) i v brzina čestice (tijela).
p mv
Dakle, ne samo svjetlo nego sve čestice (uključivo i tijela) imaju dualnu prirodu!
1927. Davisson i Germer, te G. Thomson mjerenjem pokazuju da elektroni doživljavaju
difrakciju na kristalnoj rešetki tj. ponašaju se kao val u skladu s De Broglievom hipotezom.
Bohrovi postulati:
1) Postulat stacionarnih staza
Elektroni mogu boraviti samo na određenim stazama – stacionarnim na kojima ne emitiraju
energiju
2) Postulat emisije
Elektroni emitiraju energiju kad prelaze s jedne stacionarne staze na drugu – energija
emitiranog kvanta je
hν = Em − En , m > n
gdje su energije elektrona na stacionarnim stazama Em , En .
a2) β - raspad
Iz jezgre izlijeću dvije vrste čestica:
β − - elektroni koji nastaju raspadom neutrona
0
1
0 n → 11 p + −10 e − + 0ν e
β + - pozitroni koji nastaju raspadom protona
1 p → 0 n + +1 e + 0ν e
1 1 0 + 0
a3) γ - raspad
To su fotoni vrlo velikih frekvencija odnosno vrlo velikih energija (kvanti
elektromagnetskog vala). Emitiraju ih pobuđene jezgre (koje poput atoma imaju svoje
energetske nivoe koji su praćeni prijelazima reda MeV-a) koje s višeg energetskog prelaze na
niži energetski nivo. Općenito se to zapisuje u obliku:
Z
AX ∗ → ZA X + 00γ
gdje je AZ X ∗ jezgra u pobuđenom stanju.
56
Krivulja ovisnosti Es o masenom broju (crtež) pokazuje maksimum kod izotopa jezgre 26 Fe .
c) Nuklearne reakcije
Promotrimo reakciju u kojoj se jezgra meta X bombardira česticom a i kao rezultat toga nastaje
jezgra kćer Y i čestica b
a+X→Y+b
kraći zapis
X(a, b)Y
Npr. prva umjetna reakcija
4
2 He + 147 N → 178 O + 11H
Vrijedi zakon očuvanja masenog broja:
Zbroj masenih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani reakcije.
Te zakon očuvanja rednog broja:
Zbroj rednih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani.
c1) Fuzija
Proces spajanja lakih jezgara u teže, npr:
1
1 H + 12 H → 23 He + 00γ + 6MeV
Taj proces odgovoran za energiju zvijezda.
c2) Fisija
Proces cijepanja teških jezgara na lakše, npr
n + 235
1
0 92U → 56 Ba + 36 Kr + 3 0 n
141 92 1
Zbog dinamičke nestabilnosti teških jezgara, kad se one pogode sporim neutronom one
se raspadnu na dvije srednje teške jezgre, pri čemu se oslobodi i poneki neutron.
Postoji mogućnost lančane reakcije. Pritom se oslobađa i energija (nuklearni fisijski
reaktor).