FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

e. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. Alhambra. n. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. Misr. god. e. 1251. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. 1010 (1601—2 n. H.Astrolaib iz godine A. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. 881.

i tu je ponikla islamska vjera.Irak. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. ča. i. Feničani i Hebreji. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. ča. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. relativno govoreći. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. ratova 572 Krstaške države u Siriji. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. Mi počinjemo doznavati više. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. ča. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. 750 Abasddski Kalifat. Asirci. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. sljedstveno tome.

nafte. ali ih više nema. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. istorije. ona je izdanak ovih dviju. anglosaksonsku ili rusku«1. medicine. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. treća je i posljednja jednobožačka vjera. kao i velik broj turskih. 1904). bilj. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. kojoj nema presedana. Njim se služi perzijski. Oni se nalaze i danas.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. 56. koje su prvi put otkrivene god. ne izuzimajući helensku. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. G. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. Postojali su nekada Hetiti. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. str. oni su »asimilirali u svoju vjeru. Njegovo pismo. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. U ovom periodu ekspanzije. proglasio se god. religije. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. •PACIFIC l N D l A N . Babilonci. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. 7. Egipat. odmah iza latinskog. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. berberskih i malajskih jezika. semitskog života. Istorijski. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. rimsku. The Penetration oj Arabia (New York. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. Feničani. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. Hogarth. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. ali oni i danas još postoje. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. 1932. Haldejci. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. 1952. 31. urdu. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. astronomije i geografije. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. kao što su se i u prošlosti nalazili. jezik. Uopće. najviše se upotrebljava na svijetu. Vjera Arabljana. avganistanski.

Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. Mauretanija i Alžir stresli francuski. 1811. Napoleon III. trgovci. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. bio sjedište slavnog umajadskog carstva. kao član jezuitskog reda. trgovci. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. Burton). god. ptica Arabije. Međutim. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. ARAPI KAO SEMITI . Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. god. koji su ostavili pisane zabilješke. ser Ričard F. Pioniri su bili avanturisti. uključujući i Hidžaz.•. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). u Libanu. boravio u Zahli. do Nadžda. i 1836. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. Jemen. god. za naučni svijet je otkrio Petru. 1853. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). Švajcarac. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. u Južnoj Arabiji. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. ponovo se rađa. mada je geografski bliži Evropi. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. bio je istražen najkasnije. 1812. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). 1925. Sjeverni dio Poluotoka.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. 1885—6. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. Tunis. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. hrišćanski misionari. U sjevernoj Africi su Maroko. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. politički emisari i naučni istraživači. doprla je god. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. God. Feniks. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. *Vidi Registar na kraju knjige. bio je prvi ponovo otkriven. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. koji je u njoj proveo god. 1845. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. 1949. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. God. 1879. Berton (Sir Richard F. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. 1860. kasnije. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt).

Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. uključujući i izbo-čen nos. januara 1932. (vidi str. Himjaritske natpise. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. 63). pošavši od Hufufa. B. E. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. J. 7. nisu uopće semitske. socijalnom i lingvističkom pogledu. između 1882. naročito nomade. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. a sa četvrte pijeskom. koji je u januaru 1931. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). al-Hajj 'Abdullaha. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. i 1894. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. St. godine. . i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. 1875. Filbija (Philbv). koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. u biološkom. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. Englez. otkrio je 1869—70. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. Doti (Charles M. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). blizu Perzijskog zaliva. također. Islam je. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. »Otok Arapa«. kao što je bio slučaj u Indiji. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. Bogata. JNTjihov jezik. psihološkom. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. god. god. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). najboljim predstavnicima semitske porodice. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T.25 uključujući i potražnju arapskih konja. »Semitske crte«. Razlozi koji čine arabljanske Arape. God. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. koji je. na koje se često ukazuje. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. mladog engleskog orijentaliste. Čarlz M. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe.

Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. str. nauka više ne prihvata. Lingvističko srodstvo je. Raithjens u Journal asiatique. Ima ih kooermta . ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. . 69—70 4 Isp. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). . Hebreja. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. Italiji. str. e. e. Međutim. pr. među kojima lične zamjenice. . Ara-mejci naselili u Siriji. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt.Grčkoj. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. a Hebreji u Palestini.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. 141—55. izgledaju najvjerovatniji. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . l (1929).Babilonaca. vidimo da u Siriji. 516—19. (Ćhicago. Asiraca. 10 : 1. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. Aramejaca. Palestini. aramejskog. . Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. da su se poslije 2500. samo jedna od manifesta3 George A. sjetićemo se da su. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. 1934). pr. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. god. a da su se oko 1500. Ovu periferiju opasuje more. 1928). rasno homogeni. Arabim koliievka Gd. . Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. I. L --i j i 31.prije nego što su se izdiferencirali. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. br.. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. Nov. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. prema tome. Gelfo.. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. 85—7. prema tome. prema tome. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. Ignace J. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. Barton. str. drugi. n. god. srodni. C. brojevi i neki nazivi udova tijela. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. živa imaginacija. Feničana. (Post. hebrejskog. n. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. 1944). Ako u mislima pređemo staru istoriju. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. Hurrians and Subarians.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. Haldejaca. Izvjesni elementi vokabulara. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. imenice koje označavaju krvno srodstvo. Arabljana i Abisinaca -. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. skoro su svuda jednaki. Sitr. Amorita. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . CCXV. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. arapskog i etiopskog jezika.

osnivača eufratske civilizacije. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. 5—6. i Egipat. ali su naučili od Sumeraca. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. e. a. pr. drugi bi ih slijedili. čovječanstva (isp. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. prije svih drugih naroda.. zahvaljujući rimskom uticaju. e. n. god. Palestinu. natapanje zemlje. pismo. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. e. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. 1929). pr. Oko 3500. zidanje kuća i stanovanje u njima. Između 1500. kao moćan rezervoar. štaviše. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. 80). i 1200. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila.7 Ovu posljednju migraciju. sjeverna Afrika. n. Leonard Woolley. Oko sredine trećeg milenij uma pr. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. e. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. Međutim. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. The Sumerians (Oxford. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. Šumerci su bili nesemitski narod. Vjerovatnije je. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. poslije podigla. Nadalje. nego. zajedno s Egipćanima. pr. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca.prostor. god. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. koji. Hebreji su. pr. Među ostalim novinama. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. međutim. Sedmo stoljeće n. e. str. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). C. n. e. kola s točkovima i sistem težina i mjera. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. Oko 500. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. a Aramejci (Sirijci) na sjever. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. &tr. g. n. iznad svega. n. koja se dogodila u jeku istorije. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. Do koje se visine njihova civilizacija. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. god. Šumerci5.

možda u Bab al-Mandab8. Oman i Maskat. u najmanju ruku jezik književnosti. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika.000 kvadratnih milja. • Barton.. trucijalni šei-kati. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. 1907). južnoarapski. 27.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. u prastara vremena. kotlinasta Sirija. ima više lingvističko nego etnološko značenje. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. hebrejski. blaži oblik invazije.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. današnji al-Biqa<. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije.027. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. str. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. Imigracija i kolonizacija su. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. između dva Libanona. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. Da je. aramejski. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. James A. Ovo je odlučujući faktor. Jemen četiri milijuna. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. i dan-da-nas živi. Aden i adenski protektorat ostalo. feničanski. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. npr. koji ih pokušavaju istisnuti. kako je lijepo rečeno. prasemitskog (Ursemitisch). ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. sa nekim drugim članom bijele rase. Katar. Graig (New York. The History of Babylonia and Assyria. Termin »Semit«. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. Kuvajt. koji je bio samo govorni jezik. Hamitima. potpuno izumro. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. str. Su'udi Arabija. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. dok je semitski prototip. 18—22. 7 Hugo Winckler. a na asirsko-babilonski. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. prev. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. i nomadskih Arabljana. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. prema tome. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim.

cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. 1934). Badijat al-Sam. na jugu. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. Tzv. dune. sjeverna centralna visoravan. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Nadžd. tzv. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. Al-Dahna' (crvena zemlja).000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. ona obiluje ispašama. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina.000 stopa u Midija-nu. str. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883). koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. 2. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji.550 stopa. oivičene su nižijom Tihamah-sa. doista. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. do Rab al-Khalija. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. na jugu1. Veliki Nufud.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. najvećim dijelom su stepe. izuzev slučajne oaze. na istočnoj obali. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. Geološki je. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Sirijska pustinja. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. vol. visok 5.900 stopa. pruža se od velikog Nufda. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. strmenito i kratko. Sjeverna granica je slabo određena. kao i Mezopotamijska. Njezina duboka. i preko 12. suha. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. U Omanu. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. Wissmamji. u pravcu Crvenog mora. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. »ničijom zemljom« Arabije. 2. na sjeveru. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt).336 u Jemenu. Južne strane Poluotoka. na sjeveru. Stepe su (sing.000 stopa. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . III. Sudarabiens-Reise. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Blant (Wilfrif S. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. a prema zapadu. površina crvenog pijeska. a nekad i al-dahnd'. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). Mada je suh. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom.

koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. najistočnija pokrajina. Medina. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. ali vruć pustinjski vjetar (samum). kolijevci islama. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. ali raštrkana. Fadak (sada al-Ha'it). koja odvode bujice kad nastupe kiše. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. ima dovoljnu količinu kiše. preko 7. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. danas su bez ikakva značaja. donosi kiše. 3. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. F. kakve su npr. koje traju možda i po dvije i tri godine. ne predstavljaju nikakvu novinu. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka.slane vode«. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. Umjesto sistema rijeka. n. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. U Hidžazu. moderna prijestonica Jemena. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Okean na jugu. dakako. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. 1866—73). i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. Posljed. Wiistenfeld (LeLpzig. god. koji sezonski provaljuje u zemlju. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). sušne sezone. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Vahabi zemlja. Na obali se nalaze i druga plodna područja. Oman. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . Izvjesne oaze. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. indeks. 3 Mu'jam al-Bulđan. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. Harrah. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. e. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu.000 stopa je iznad mora. izd. 1932). Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. Sana.

12—13. Vino (khamr). prev. str. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. De Goeje (L. Al-Istakhri5. knj. Jedna druga vrsta. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. gdje snijeg skoro svake zime pada. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). koji opasuju skoro cijeli Poluotok. de Goeje (Leyden. prev. str. gdje se voda mrzne. iad. al-'Azm. limuni. str. I. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. 2 dzd. 1585. 1866). Na visijama. i iz Sirije. i slj. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. narandže.hodočasnicima. obalom. 53—5.. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. str. 1937?). koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. Hi-džaz je bogat datulama. Pustinja proizvodi i samh. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. daje gumiarabiku. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). čija je domovina Sirija. Chrestomatie arabe. str._ Faris (Princeton. brdu blizu Tajifa. još uspijeva. bademi. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. 118. Maslina. Nabih A. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. 1826). 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. nije poznata u Hidžazu. 19. 43. Rihlah fi Bildd al-<Arab. plod par excellence (tamr). Prazne Četvrti. kaj si je. 32 (Gotha. Petermamn. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . Hitti. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. Phillip K. 1886). izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. možda. a naročito u Mahri. izd. Ječam se gaji za konje. šećerna trska. tamjanoivo drvo. Mraz je rašireniji. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. vol. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. al-Sandah (Cairo. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. vol. e. str. II. iad. koje se pružaju paralelno sa južnom. 412. i zaobilaze prostor između tzv. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. 1916). Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. talh. preko Burajde u Nadždu. str. o kojem pjevaju arapski pjesnici. Od domaćih biljki vinova loza. 1940). 1870). i slj. 7. VIII. pt. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. The Origins of the Islamic State (New York. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. po kojoj je sada Jemen čuven. 7 Kod A. str. geograf desetog stoljeća. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Kultura kafe. (Pariš. jabuke.. lubenice i banane. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu.eyden. 138. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. vidi također Nazih M. I. a pirinač u Omanu i Hasi. kroz centralne oaze. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. 8 Al-Iklll. među kojima i aihl (metljika) i ghada. koji idu koritom Vadi al-Rummah.

255. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. poslije hidžre. Uyun al-Akhbdr (Cairo. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). golub i jedna vrsta jarebice. vol. po kojoj je Nadžd osobito čuven. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. a ne kao jahač konja.. osobito kada su isprženi i posoljeni. hijene. 209—13. str.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. leopardi (sing. magarac. e. Lav. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. Husn al-Muhddarah (Cairo. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. nije bila poznata ranijim Semitima. Pustinja obiluje skakavcima. E. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. g. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. 10 Suyuti. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. 1936). Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. obični pas čuvar. jedina je njegova tvrda hrana9. . iz Mezopotamije. houbara). asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. str. Pripitomili su je dosta rano. Muhamed. rimskog vojskovođe. U egipatskim. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. 1930). droplje (hubara. II. ševa. naročito Aramejaca. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. Lawrence.. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. akkar (orač) itd. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. izdržljivosti. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. U Kserksovoj vojsci. 1321). Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. sada je izumro. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10.vinog mesa. n. str. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). a Lidijci iz Male Azije u Grčku. koji su svakodnevna hrana deva. Od gmizavaca. johd). u Arabiju. namir). inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. koje Beduin rado jede. lisice i gušteri (naročito al-dabb). 11 Vidi str. e. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. vukovi. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. negdje istočno od Kaspijskog mora. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. Seven Pillars of Wisdom (New York. 18 T.. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. Arapi su jahali deve15. pr. n. Strabon16. mačka. palmu. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. koja je išla na osvajanje Grčke. 269—70. tj. npr. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. Meinertahagen. Od domaćih životinja glavne su deva.'l02. indoevropski nomadski pastiri. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. san je svakog Beduina. kako kažu. Majmuna ima u Jemenu. ovca i koza. poriče postojanje konja na poluotoku. slavuj. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. koji je bio upao još 24. Vrana ima u velikom broju. jastrebovi i sove. 1954). Ova životinja. hrt (saluqi). III. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. beri (natopljen samo kišom)11. sokoli. vodu i datule. 12 Vidi R. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. vol. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži.

ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. VII. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. a ljeti po pet dana. The Horse oj the Desert (New York. sud. 123. 54. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. §§ 2 & 26. U Egipat POLUOTOK . L. Konji Nadžda. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. bogatstvo šeika. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . Post. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. isp. znači biti bogat. i slj. 1929). pokriva se njezinom kožom. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. kao i konj. str. str. str. 52. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. Ali. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft.. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). tonj. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. koji je porijeklom američka životinja. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. sve se to procjenjuje cijenom deve. Knj. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. narodu deve. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. hajkama i lovu. njegov i otac i majka. on se gosti njezinim mesom. pravi sebi šator od njezine dlake. ako djeca s plačem traže da piju vode. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. 1928). knj. tekućina se da piti. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. (pogl. cijena krvi. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. 361. a tim i prednost nad njima. 15 Herodotus. transportno sredstvo i predmet zamjene. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev.ma uspjeha gdje ga deva ima. 86. dobitak na kockanju (maysir). Bertram Thomas 01 The Near East and India. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. n. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. Historiae. Koran. Deva je nomadov hranitelj. § 8. 16 : 5—8).najkorisnija. gospodar se neće ni pomaći. ona je osobit dar Alaha (isp. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. isp. e. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. god.U Arabiji je konj luksuzna životinja. Deva iz sjeverozapadne Arabije. Miraz mlade nevjeste. 1928. 4. Musil19 na14 Vidi str. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. I. Imati konja. Brown. XVI.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. 518. XLV (1891). pogl. 16 Geographia. 17 William R. str.. njegov drugi ja (alter ego). Nov. 13. 6 : 5. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. 368.

on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. Izvjesno gradsko stanovništvo. po njegovom shvatanju. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. Promjena. Po-. n. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . on tamo odlazi da traži ispašu. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. napredak. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. kao tip. Coon. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. Carleton S.. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. Nomad. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. nesnosne vrućine. Gajenje ovaca i deva i. Ona je čuvar njegove svete tradicije. Anatomski. 61. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. Pustinja. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. u »kućama od dlake«. (New Yoric. i to putem sile — iznenadnim upadima. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. On je kopneni gusar ili posrednik. Oskudica vode. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. ima izvjesne zajedničke crte s morem. Caravan: the Story of the Middle East. u manjoj mjeri. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. ili mirnim metodama — razmjenom. Nad svim što živi u pustinji Beduin. Kontinuitet. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. e. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. Gdje god nađe zelenog zemljišta. uzgoj konja. 20 Isp. koji je vrhovni gospodar. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. e. on je klupko nerava. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. 1951). str. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. deva i palma čine trijumvirat. gdje Beduin igra ulogu gusara. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. kostiju i mišića.

Disciplina. Po sudu Korana (9 : 98).r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. Ljute borbe oko vode i ispaše.. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. a ruka svakog čovjeka protiv njega. Ghaziv. on je lojalan i velikodušan prijatelj. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. Pasivnost je. u izvjesnoj mjeri. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. u islamu. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. koja je poznata sa slika. I hrišćanska plemena. svog susjeda. koji drži uzica ('iqdl). i Bethela. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. Al-Qutami. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. Princip gostoprimstva. Shodno pravilima lova. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. u granicama njegovih načela o prijateljstvu. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). bez obzira na teškoću svoje sudbine. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. koje su glavni uzroci sukoba. gdje je borbenost hronično duševno stanje. 89. molio je neki Beduin. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. ipak. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. Sunan (Cairo. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. istinskog zaštitnika. banu-Tag-hlib. Predislamski pjesnici. Hlače se ne nose. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. suprotnost ovim vrlinama. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. Individualizam. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. razzia). »Gospode«. opet. »pustinjski Arabljani su . Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. diydfah (gostoljubivost). str. 2 Abu-Dawud. druga karakteristična crta. npr. preteče Crnog kamena i Zam-zama. u Starom zavjetu. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. vol. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. 1280). U pustinjskoj zemlji. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. Glavu pokriva šal (kufiyah). I. a i obuća je rijetka. međutim. stepen nacionalne institucije.njegovom vanjskom izgledu. novinari svojih dana. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. ipak.

on je bez zaštite i sigurnosti. skup šatora čini hayy. on postaje vanzakonik (tarid). Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Krv. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. Krvno 3 Abu-Tarmmam. Čovjek bez plemenske pripadnosti. Muhammedanische Studien. Taghlib. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. 171. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). On ima status vanzakonika. pogl. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). 1889). Mada je to u prvom redu stvar porijekla. TayyP. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. 5 Ameen Ribani. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. str 13. 928). str. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. Ako rob stekne slobodu.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. prema primitivnim zakonima pustinje. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. niko ga neće braniti. ustanovljena je krvna osveta. Ezekijel. Ghatafan. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. 1828). Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. članovi jednog hayya čine rod (qawm). koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. Freytag (Bonn. itd. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. 233. izid. Iginaz Goldziher. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. 7 Isp. . Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. Ash'dr al-Hamasah. pjevao je pjesnik. u njemu nestane. konačno. 4 Isp. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. pt. Svaki šator predstavlja porodicu. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. šovinističkog tipa. 8. mujdwir). Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. ali voda. 44 : 7. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. ni. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. U slučaju da pobjegne. fiktivno ili stvarno. »Budi privržen plemenu«. str. Ta'rikh Najd (Beirut. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. I (Halle. izaziva krv. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji.

također je izrazita crta djece pustinje. ako se pruži prilika. manje sretan i kudikamo niži. koji još izazivaju divljenje svijeta. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. a specijalno Beduin. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. Civi-lizovan čovjek je. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. na svoj mač i svoga konja. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. jedinica sama za sebe. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. on je stariji član plemena. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. rođeni je demokrata. star. kao oni u Petri. Spomenici su podignuti. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. koje su stoljećima bile neiskorišćene. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. kojemu skoro nema premca. jedna Zenobija u Palmiri. već prema slučaju. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. u velikodušnosti i odvažnosti. čini se. a. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. On je dijelio vojsku na jedinice. pretpostavlja da je rod ili pleme. Arabljanin. neovisna i apsolutna. šeik nije apsolutni gospodar. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. iznad svega. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. izd. W. Wright (Leipzig. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. L. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. jedan Mojsije na Sinaju. al-Kamil. Fenomenalan procvat ranog islama. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. Beduinka. Sposobnosti. 3. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. 1864). bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. u kojem je muž bio gospodar. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). na svoje plemenito porijeklo (nasab). općenito. 229. treba pripisati u velikoj mjeri . na svoj govor i poeziju. Plodni polumjesec pruža priliku za to. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. U sudskim. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. a to je naglašeni individualizam člana roda. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja.

pisanim klinastim pismom. Eduard Saohau. D. Sjeverni Arabljani su. II (Chicago. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. 1927). što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). Genealozi. III. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). tj. 1904). Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. ravnim obrazima i bujnom kosom. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. I (Leyden. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. sjedilački. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. Naba-tejci i Palmirci. možda morskim putem1. Coon. L. 1939). uglavnom. vol. bez obzira na geografski smještaj. str. Međutim. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. pogl. §§ 17. Prirodna istorija. Hadramautu i duž susjedne obale. Nadžda. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). izd. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. 246. knj. 3. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. uglavnom. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. sabejskim ili him-jaritskim. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. naseljeni u Jemenu. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. Južni Arabljani su. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. 2 D. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. Arabljaruski Arapi ('oribah). par excellence arapskim. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. 118. opet. s kojima je vrlo srodan etiopski. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. 8 Plinije. The Races od Europe (New York. uključujući Thamud. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu.latentnim snagama Beduina. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . pt. vol. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. -i . 403—4. koji su. po riječima kalifa 'Umara. 9 Ibn-Sa'd. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. 408. str. 32. Liuckenbill. u Hidžazu i Nadždu. VI.

Pripadala je primorskom tipu. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. e. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. na južnom dijelu Poluotoka. s komadom platna oko bokova. preko kojega prolazi kopneni put. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. iz treće dinastije.) dom i obrijanom gornjom usnom. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. (amu. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Pendžab. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza.). našao je Petri (Petrie) god. Ovaj kanal. na zapadu. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. Veze s Egiptom Kao debeo klin. u Indiji. . n. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. bili su jemenitskog porijekla. koji je pripadao istoj dinastiji. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. Jedan raniji reljef. odnosno 1500. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. blizu današnjeg grada Tura.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. 1900. a Poluotok leži između njega i zapada. n. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. nomad. Riječ Beduin (egipat. sa dugom. pr. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. Stanovnici Medine. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. i vezana je. g. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. pr. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. možda je bio treće kulturno žarište. koji je preteča Sueckog kanala. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. e. na razdaljini od samo petnaest milja. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. e. n. obnovili su Ptolemejevići. koji je obilježen kao »azijat«. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat.

ranije grad.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. str. možda Senusertu I (1980 —1935. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. koji je ležao na južnoj obali. pogl. trgovinski centar zemlje tamjana. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. e. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. ŠESTI UDARA Hadramaut5. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. e. Zafar.) iz dvanaeste dinastije. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). ipost. II. pr. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. . panterskog krzna i robova. Yaqut. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. vjerovatno do Somalije.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. mirišljave gume. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. Napoleo-na staroga Egipta. III. smola i aromatično drveće. a sada pokrajina na obali. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. n. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. Kao i u stara vremena. Buldan. 576—7.). u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. pr. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. vol. SEMERKHET. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. n. 10 :26. pr. e. Možda je i zlato došlo iz Arabije.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. e. Herodot4 govori o Sesostridu. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. na afričkoj obali. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. donijeli su (1479. koji je bio glavni grad Himjarita7. prva slavna žena u istoriji. bio je glavni centar. bio je čuvena zemlja tamjana. 102. Tamjan ('luban. 7 lap. uključujući Mahrah i Zafar. n. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. n. pr. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. ebanovine. Ovaj Zafar. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat.

ali su kasnije. n. Thureau-Dangin. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. opustošio i vatrom zapalio. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). pleme Mas . arabljanskog šeika. n. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima.). Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. vol. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. sumerski patesi*) iz Lagasa. Sargon II (722—705. pr. 9 Luckenbill. pr. e.). 1. bio je možda u Omanu. Tiglath--Pileser III (745—727. prev. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. F. 1. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. god. pr. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. devama i u mirodijama. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom.000 deva Gindibu'. pr.). str.i. Sukob se dogodio 854. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. e.). Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. Arabljanina. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. pr. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . a ostatak deportirao u Samariju11.. njegov kraljevski grad. sabejskog poglavice. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. n. e. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. 239. § 611. Zabibi. osvajač Karhemiša i Samarije. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. možda. 20. u Karkaru. g.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. n. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar.. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. pr. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. 238. Rano stanovništvo te oblasti. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. 2171. n. Gudea (ča 2350.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. Sumerci i Akadi.200 konjanika. \h). ja sam razorio.dadao još jednu kraljicu Ariba.2.). prema jednoj novijoj teoriji. između drugih. Devete godine on je i.. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). e. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. od It'amare (Yatha'-amar). Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. u toku asirskog perioda.. sjeverno od Hamaha. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. n. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. i uništio ih. 1905).200 kola. 1. e. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. a označava »božjeg« zamjenika (prim. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. e. I. osnivač Drugog Asirskog Carstva. 8 Isp.

Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. sve vrste trava. potpali pod asirsko gospodstvo. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. slonovu kost i javorove sjeme (?). Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. napustio svoj logor i. i slj. drago kamenje. boje za obrve. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. umakao u udaljene (krajeve)«14. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. Sennacherib. vol. Handbuch. II. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. posljednjeg kralja Haldejaca. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. Ako je tako. § 18. »Urbi«. pr. odigrala značajnu ulogu. koja je također bila i svećenica. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. među ostalim poklonima. pr. »da bi spasao život. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu).) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. n. god. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. § 17. n. e. prah od antimona. Kraljica. § 946. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. e. prinose zlato. u toku islamskih osvajanja. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta.proizvode. koji se u ovim pohodima spominju. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. kako sam Sennacherib tvrdi. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). tvrđavu Arabije«. god. vol. II. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. koji je. Oko 688. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. morao biti jugozapadni Arabljanin. koja je kasnije. Esarhaddon je oko 676. vol. str. 12 Duokenbill. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. gdje one na okupu zajedno žive«. II. 75. tamjan. n. pr. bježeći sam. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. 11 Duokenbil. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. 13 Nielsen. sin i nasljednik Hazaela. Sennacherib je pokorio »Adumu. drago kamenje. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. Očigledno. 14 Luckenbill. e. vol. 10 Ditlef Nielsen. I. Nju je potpomagao Hazael. str. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. vol. . Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. na jugozapadu Arabije. nikad nije podjarmila Niniva. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. primao danak. Prave Sabejce. 65. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. I. konje i deve kao njihov danak12. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. od koga je. 1927).). deve i magarce. morali su biti u prvom redu Beduini. 4. a ne Nabatejci. strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15.

dok su njegov sin (tj. Dnev. P. 19 Knj. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj.« Kamen iz Tayme. Govoreći o Dariju. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. Car.. kćerkom midijanskog svećenika22. 5. III. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. n.pogl. 525. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. 15 Isp. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili.. sklopljen je savez s bogom. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21.. južnom dijelu Sinaja.) u ruke Perzijanaca.. n. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. n.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. III. a rasno im najsrodniji. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. koji je Huber (1883) kupio. Cooke. U Midijanu. Ibid. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. On je bio pustinjski bog. 109. Dnev. kao što smo ranije čuli. 10 : 11. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Doughertjr. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. 36:10—14. kako najnovija istraživanja pokazuju. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. and Belshazzar (New Haven. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. Hebrejski i arapski su. str. 18 Knj. e. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme.. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. l : 35—7). n. On datira iz petog stoljeća pr. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. Nabonidus str. Mojsije se oženio Arabljankom. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. pogl.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. Osnovi hebrejske vjere. Tragovi plemenskog života. povrh toga. e. napisan je na aramejskom. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. upućuju na prve početke u pustinji. e. e. Ofir. npr. 19 G. A. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. 195—6. 1929). i zemlji istočno od njega. II. jednostavan i strog. drvo almagino i drago kamenje (1. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. Kambiz. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. sada je deponovan u Luvru. 1. pr. 2. 17 R. prema riječima klinastog natpisa. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je.. vol.. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. 1903). sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. 88. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. . pr. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. Yahu (Yahweh. § 558. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. 9 : 27—8. srodni semitski jezici. devete.. post. pr. 106—7. .

25 Neh. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. 4:7..'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. Dnev. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. praksa slična današnjoj praksi Beduina. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. vol. n. koju su prodavali susjednim doseljenicima. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije.. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. 5:1. tj.. jer 2. 3 :18. Dnev. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. e.. n. pr. 15. 1924). također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. e. bio je možda Zafar u Omanu. Car. Ma'ina. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. str. Uzziah (792—740. D.. zanimali. n. § 240. e. vol.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. 3:1 18 : 10—12. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. i slj. n. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije. svoj kraljevski grad. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. Drug. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. Margoliouth. pr. Jer. 21 : 16. Dnev. Sabe. iz. 701) protiv Sirije i Palestine. str.. Biblijske vezeEtimološki. 81.. e. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. Dnev. 9 :10. n. III (1926). ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. 12 : 10.tr.. 8. The Relations between Arabs and Israelites (London. zalk. n... uzgajanjem stoke. S. 24 Loidkenbill. 21 B. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. II.. 21 : 13. Nekako u vrijeme Nehemije25. pr. iz. n. Vidi James A. i kod Jer. Hezekija (1.. 17 : 11).) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. 10 :35—6. s. e. sredinom petog stoljeća pr. tj. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. 3:2.. Arapi i nomadi su sinonimi. koji su bili blizu Etiopljana«. Kroničar (2. 14 : 22). kao što se još i danas zanimaju. e. pr. god.). 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. mogli izvršiti takav upad. 32 :10.. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. 23 Knj. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. 2 :19. n.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. 13 : 20. i slj.. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. n. koji je bio upravio (god. e.. 1934). Dnev. U drugoj knjizi Mak. Do trećeg stoljeća pr. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. »koji su mu dogonili stoku« (2. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine.. e. Br. Iz Jer. pr. 2:2. Montgomery. itd.. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. 3 : 2. Arabia and the Bible (Philadelphia. Jer. 149. Sabejci. 9 : 10). napustili su ga«21. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik.20 ser. Hadramauta i Katabana. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . i 586.. 22 Knj.

.Sabe (arapski Bilqis). 28 Plinije. Job.. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. Arabljanka iz plemena Kedar.. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. Iz. dvojice kraljeva iz Masse. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. iz plemena Ishmaela (Knj. koji jedan drugog nadopunjuju. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. 31 :11. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije.. 6 : 33. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. 4 : 30). »djeca istoka«. 21 :16. V. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. Job. Arabiju i Arabljane. Job. koji spominje Ezekijel26. možda. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Prema tome. Ezek. l : 5. e. U Job. koji traže mudrost na zemlji«. 25 : 14). karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. Davdan). 30 : 1). 23 : 7. itd. tj. post. pr. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. 25 : 23. a ne Jevrejin. Ako je bila istorijska ličnost. s onim kod Duqmana. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. Knj. »istok«. 27 Luckenlbill. »narod istoka«. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. ili kao dodatak ili kao antiteza. Neko vrijeme je tu. l : 3). Knj. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. Jud..2 : 1). 25 : 13). isp. u širem smislu. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću.. §§ 820 i 869. I Car.. 12. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. Kod Baruha. . »mudraci s istoka« (Mat. 2. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. 10 : 10. kraljica od. 11 : 14. Koran. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. Kedar (hebr. Dnev. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000.. 25 :13. II. bio je Arapin. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz.Dedan (ar. U užem smislu. Sheba (ar. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. l : 3). 6 : 19. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca.. bila je. 30 Isp. post.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. uklju čujući paralelizam. 3 : 23.. Ayyiib).. ar. Šunammitska djevica. Ezek. 9 : 9). 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. Br. 29 : 1. Qedar).. pogl. današnja je (Ula. vol... i Lemuela (Posl.. n. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. oaza u sjevernom Hidžazu.. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). sina Jakehovina (Posl. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). 31 : 1).nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. . Jer. 21 : 13.. post. 25 : 4. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj.

tj. Ami-jan Marcelin35. »saracenska umjetnost«. »Minaei« (Minejci). Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). Arabija.. Herodot37 (ča. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Marcijan (ča.. termini kao što su »istorija Saracena«. 2:11. iprev. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. upotre31 U ovom djelu. tj. južno od Hidžaza.) iz Herakleje33. prema tome.. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani.. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. ap. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. pr.. l : 17). »Nabataei« (Nabatejci). 1927). Ptolemej:J4. e. § 1. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. ne upotrebljavaju se. n. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. koji znači »sretan«. bili su. kojemu je Petra bila glavni grad. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. 484 —425. 5 : 8. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. Schoff (Philadelphia. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. »Catabaned« (Katabaniti). Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). Prva knjiga Makabeja. »Omanitae« ('Umaniti). Wilfred H. naročito aiko se rada o muslimanu. e. rodom iz Antiohije. primorja. druga podređenu Rimu. Arabia Petraea i Arabia Deserta. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). 400 n. 32 »Sabaei« (Sabejci). nasuprot al-Sha'm. Prva je označavala samostalnu Arabiju. Sam naziv. »Homeritae« (Himjariti). možda je pokušaj da se prevede ar. »saracenska arhitektura« itd.7a. spominje Nabatejce kao takve. po svoj prilici.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . u koju se Pavle povukao (Gal. Prije Marcijana. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. oblast najbolje poznatu Evropi. 5 : 39). »Sachalitae« (stanovnici Sahila. 9 : 35. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. Arabljani u Djel. e. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. Mak. Nabatejci. Mak. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. 33 Periplus of the Outer Sea. 1. spominje Saracene. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata.. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. tj. u ovom slučaju južnog primorja. Sirije.

e. izd. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. sabejska prijeistonica. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. nego Mari jama na jugoistoku. n. kuj. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . II. indijskih i kineskih izaslanika. pr. 42 Knj.). knj. pogl. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. a u istinu i posljednji. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. § 23. n. nije bio Ma'rib. 40 Bibliotheca historica. Bury (London. 6.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. e. VII. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. 1302). § 13. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. g. B. II (Leipzig. 125. pogl. The Decline and Fali oj the Roman Empire. vol. § 5. pr. 319. § 3. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. § 11. V. A.). I. izd. 1887). možda. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. 37 Knj. ipogl. XVI.000 ljudi. n. 36 Perzijanci. § 2. V. str. doživjela je potpun neuspjeh. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. Tako se sramno završio prvi. pogl. Nobbe. vol. e. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. ipogl. g. 38 Ećhvard Gibbon. pogl. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. 320. 17. knj. koju im je njihova prirodna okolina pružala. koju je bila ranije osvojila. 41 Knj. od Grka Eratostena (+ ča 196. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran).34 Geographia. pogl. e. 4. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. XXIII. ®tr. § 69. :)3 Rerum gestarum. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. Čuveni grčki geograf Strabon. si. vol. I. Za klasične pisce. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. 15. J. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. Po općem priznanju. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". Carolius F. XVI. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. 43 Knj. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. To. XVI.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. 4. § 27. XXII. n. I. n. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. knj. 1898). koji je bio u službi Nabatejaca«43. e.

. 52 Kini VI. čije je tlo također mirisavo. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. 4. 4. | j. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. H. pedalj duge. D. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. Geograf Strabon je.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. Indiji i tako je strog bio monopol. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. skaču čovjeku do pasa«47.pogl. 32. _50. 107. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. izd. III. 56 Knj. . pogl. pogl.. pogl. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. ipogl. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . 51 Knj. §§ 2—3. str. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. . 153—4. osobito zlatne. sto:. 46 Knj. pogl.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. § 3. 4. 55 ?i. Muller (Leyden. Plinije52. 54 Ahsan al-Taqaslm. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. očigledno. 32. 47 Knj. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. Plinije. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. pogl. . pogfl. to potvrđuje. 50 Knj. Baefii fl. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. 113. III. II. 49. § 25. od Midijana do Jemena. e. XVI. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . XVI. ali njezine »zmije. § 19. XVI. 101—2. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. izd. 1877). On 44 Knj. međutim.fat Jazlra't al-'Arab. de Goeje (Leyden. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. § 25. 49 Knj. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. g. Grci i Rimljani su. XVI. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. pogl. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. 1884). 58 Knj. VI. 30. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. opet. 45 Knj. XII. II. male veličine i šarene boje. kasiju. pogl. 48 Knj. n. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. 4. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. § 1. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. izmirnu. pogl.

Prev.* ?1* C N 'Tj » J± a. n. roblje.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. pr. 1912). jednostavne. Sabejci su bili Feničani južnog mora. n. . e. izvezene. Plodnost te sretne zemlje. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. šafranove boje. svila iz Kine.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. vrpca različitih boja. l vrp . mirisavih pomasti u umjerenoj količini. e. Schoff (New York. § 2. začini. grebene i luke. Ovdje su se proizvodile mirodije. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. Oni su poznavali njegove puteve. mačevi iz Indije. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. god. Među ovim osobito se isticao tamjan.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. od ogrtača. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. za njih je bila stvarnost.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. na koju se često navraća kiša. e.) opći pogled na tržište »Muze«. Za grčke i rimske 1 Krnj. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. zlato i nojevo perje iz Etiopije. nekih jednostavnih.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . O A O M o' a 03 O 2. § 24. 62 . pokrivača (ne brojnih). U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. slonova kost. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. n. IX. devine trave. tkanine. protkane zlatom. ne baš mnogo od vina i pšenice. obične. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. muslina. IV. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. majmuni. Plovidba oko Arabije. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. pogl. H. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. W.

§ 29. Duž ovoga puta. n. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. epigrafska. god. Svaki materijal. Iz Hadramauta. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. balzamom i izmirnom«.). Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. § 20. e. Siriju i Mezopotamiju. o »jednom karavanu Ishmaelita«. 'Athtaru i Shamsu.. potpuno je propao. 1938). naročito njegovom sjevernom dijelu. (5) m grobne natpise. Nalbih A. Knj. natovarenim mirodijama. n. napisane na stubovima ulaza. The Antiquities of South Arabia (Princeton. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. X. al-Hamda-nija5 (+ 945. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. sačuvanih u islamskoj literaturi. e. ipak. 37:25. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. H.) i al-Himyarija (+ 1177. e. izd. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. . možda. Prirodne plovidbene teškoće. koja je bez luka. 5 Knj. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. 2. Mtiller. 1368). (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. »Plovidba«. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. na obali srednjeg Egipta. koji je išao s juga na sjever. iz po-lulegendarnih predaja.. ča 728. VIII. n. Iz njih su. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. sklon kvaru. (Beč. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. Faris (Prinicetoin. g.). koji je osobito bogat tamjanom. (3) istorijske. 4 Ibid. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). post. ali više od svega. D. e. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. 1879—81). (2) arhitektonske. svojstvene ovom moru. sačuvana je na metalu i kamenu. sabejski glavni grad. potekli Sabejci. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. prema djelu Periplus4. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. god. urezane na bron-zanim pločicama. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. n. dzd. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. 1940). natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. koji se nalaze na grobovima. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. izložena vjetrovima. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. pts.

i slj. engleski mornarički oficir. Wellsted).). god. g. Između god. m m i .. Jozef Halevi. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). oko šezdeset natpisa. rano odvajanje od sinajskog pisma. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. i 1894. n. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. god. Slova pokazuju. 1889. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. m ' • . mi danas posjedujemo oko 4. 1837. prepisao je 1843. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. dio IV (Pariš. Velsted (James R. • . sastoji se samo od konsonanata. 1882. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Džejmz R.000 takvih natpisa.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. glagolskoj konjugaciji. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. U svemu.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. rizikujući svoj život. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. U tvorbi imenica. 1837. S. n. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. e. Arno (Th. Th. po svoj prilici. . koji je otkrio ruševine Mariba. i Gesenius (1841). Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. opet. Njegovo pismo. Kao što pokazuju natpisi. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. . koje. pr. i g ' m s . S. e. Arnaud). kao i ostali slični oblici semitskih pisama. god. iz Halea. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa.

njihova prvobitna postojbina. Winett... Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. Minejsko Kraljevstvo. str. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. Marib. e. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. i. vol. vol. n. An Archaeological Journey to Yemen. koje se sada nazivaju al-Kharibah. nesigurna vokalizaolja. nalazila se južno od Nadžrana. pr. 64. n. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine.. in Bulletin. str. G. i slj. V. S opadanjem jemenske kulture. I. u jemenskoj oblasti. god. Sirwah. str. n. 1955). Saba. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. School oj Oriental and African Studies. a završila su kao svjetovna kraljevstva. 1. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. Qataban and Sheba (New YoHk. e. Jacques Ryckmans. vol. do 105.. Ry<dkmans u Bulletin. F. do 115. . American Schools of Oriental Research. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. biblijska Sheba. 8 MKRB. svojim vazalom. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. 257. n. pr. br. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. NieLsen Handbuch. bila je prijestonica Sabe. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. pr. pr. e. učinivši susjeda. 1951). 29—56. 9 Vidi str. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. Međutim. n.). str. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. 3—9. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. e. XIV (1952). e. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. Sabejski period. str. U njezinim ruševinama.. on ima nepravilnu množinu. i slj. npr. 610. minejski-period od oko 700. (Cairo. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. i slj. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. pr. 1952).' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). I. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. pr.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. jedan od ranijih mukarriba. 51. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. pružao se od oko 750. 73 (1939). Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. Akadski. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. e. 10 Ahmed Fakhry. nastanjeno je selo od sto duša. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. n.

. UJ v a VA ^ * A . /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. = TT a: . nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L.Sinaitic South Arabic Phoe.H H ^> A jjj.. J vb 9 rS u. v.

oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \...^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K .... 0 © * <s> . s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 .e H c ..

Halevi i Glazer. ir . • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama.. naročito Gazom. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane. postao je tada prijestonica..0 13) )= r P <J Q A i1! a /t. Ovaj je grad ležao 3. Prvi među njima bili su Arno'.900 stopa iznad mora. ali građevina po kojoj je grad osobito . Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu.»v. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana.

Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. 50. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. samo sa dijalekt-skim razlikama. 366. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. Gottwaldt. . 15 Buldan. Vidi str. i prev.) i Abrahe Abisinca (god. koje su bile čuvarice hramova. očigledno držani u svetim parkovima. n. možda vinske žrtve. n. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. koje su bile simboli bogova. zmije. 383. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. u značenju izvor-voda. Ovo značajno djelo tehnike. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. 126. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. predstavljaju obješene posude. i slj. Među tzv. Me'in. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. god. takođe u južnom Džaufu. 1864).al-'Azm. e. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. pr.'. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. 11 Faris. Kataban se nalazio istočno na . neka mitska ličnost. sjeveroistočno od Sane). str. IV. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća.•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. 2. 2. 45. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. provincijskom glavnom gradu Džaufa. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. iad. 55. III (Pariš. e. pt. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. a poslije njega al-Mas'udi13. vol. str. 1844). m . u Jemenu. 1870. str.• • . zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. de Meyinard and de Courteille. vol. str. 13 Muruj al-Dhahab. i nojevi. al-Hamdani. 453. Međutim. Me'un. n. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12.). god. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. Vjerska metropola Yathll. str. sjeverozapadno od Mariba. 12 Za opis ruševina vidi . sadašnji je Barakiš. plesačice. (Leipzig. gazele i druge žrtvene životinje. e. koju je posjetio Halevi god. iad. Minejska prijestonica Kar-nau. ' ' - • • .

247. vol. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. 17 Isp. post. koji je bio vladar u to vrijeme. e. a zatim kod Plinija. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. Philby. Monarhija Kataban17. 36. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. I (Louvain. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. trajala je otprilike od 400—50. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. e. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. grad u unutrašnjosti. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban.. Phillips. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. koje se smatralo religioznim činom. nasipi. Die Burgen. koje se vrlo često spominju na natpisima. prodro je sve do Marijame. e. e. Les noms propres sud-semitiques. n. 4. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. pod Elijem Galom. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. The Background of Islam (Alexandria. Njihov je jezik. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. e..).. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. n. n. 2. 60—67. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. J. 1934). e. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. Knj. trajala je od sredine petog stoljeća pr. a monarhija Hadramaut. na kraju. B. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. god. Branje tamjana. koje je trajalo otprilike sve do god. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. e. oko sredine petog stoljeća n. do kraja prvog stoljeća n. Sephar. 10 : 30). i slj. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine.od Adena. G. n. 1947). pr. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. pr. 300. Strabonov »Ilasaruis«. n. H. St. 143—4. koji je kobno završio. cisterne. str. Rvckmans. pt. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. str. str. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. god. n. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. e. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . bio je glavni grad himjaritske dinastije. u stvari. str. god.

U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. e. stoljeću pr. Ghumdan u Sani. god.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. 8. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. e. oni su prosperirali. imala je dvadeset spratova. povo-deći se za njim. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. Bio je sazidan od granita. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. e. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. e. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. stoljeća pr.). Novac pripada 3. l. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. Pored novaca. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. Al-Hamdani. kako je Jemen bio nazivan. Istokom na lađama. Tvrđava. 811. vol. 18 Buldan.. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. kako ga prikazuju natpisi. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. Južni pomorski put. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. n. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. koji je povezivao Evropu s Indijom. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. ali koje su sve skupa jedinstvene. a i Yaqut. prema opisu ovih geografa. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. III. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. ili 2. e. n. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. porfira i mramora. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. str. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. a mramor kao njegov pojas. n. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. međutim.

koji je najprije. Međutim. a zatim Palmira. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. karike u lancu. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. e. 'pogl. e. prije nekih sedamnaest stoljeća. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. Odatle njihovo poslovično blago. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. u Siriju i Egipat. Ako je. bio iskopao Sesostrid. vol..) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. Kolumba ptolemejevićke trgovine. pr. XI (1952). Jedna po jedna. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. Rim. § 4. Petra. n. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. n. sada se čitava situacija počela mijenjati. Primjerom ovog Hipala. 20 Knj. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. George F. 22 Isip. 41. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. kao i uvijek. Međutim. 21 Plinije. možda u abisinskoj pomorskoj službi. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. XII. pak. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . XVI. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. pogl. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. 4. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. politički slom. 34 :17—18. preko Meke. Petra. Ptolemej II (285—246. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. 291—5. mirise i mirodije. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. Abisinci. pošli su i drugi. 18 Vidi Karan. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. str. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. knj. padale 'su u kandže rimske vučice. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. naročito tamjanu i izmirni. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata.

koga je bio zarobio jedan arapski. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. za koga kažu da je pokorio Perziju. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu.. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. otac). koji je. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. n. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. e. koji se spominje u Koranu. možda je bio drugo ime za božicu sunca. n. Poslije invazije iz Abisinije. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. po pričanju. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. 104. Himjara. Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. I. e. n. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . Raj dana. Sudeći po sačuvanim imenima. 'Umar.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. bježeći od progona. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. feničkoj 'Ashtart). poznat u Hadramautu kao Sin. prigrlio je novu vjeru oko 500. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. naročito iz Sirije. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). Nadžran. god. e. vol. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. On je. 'Athtar (Venera. god. Sjevernoarabljanski M Tj. u drugom i trećem stoljeću nove ere. Habašaha23. str. Vidi Nielsen. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). protjerao je (635—6. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. dobio svoje ime po njemu. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525.). prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. n. karavan i doveo u Nadžran. poslije prešao na jevrejsku vjeru. e. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. n. Sirijski misionari. Hadramaut. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. prema ovim legendama. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. g. e. čujemo za nekog Mar Petra. e. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse.5. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). Jednom ranije. 356. Salha i Tihame«. n. Mjesec. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Drugi kalif. međutim. navodno. još u rano doba. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. njihov sin. arijevca. dhuRajdana. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. e. Još god. Handbuch. stajao je na čelu Panteona. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. pod vodstvom Teofila Inda. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. 840. bio je treći član trojstva. biskupa Sane u Jemenu. n. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. Hadramauta i Jemenata«. koja je bila njegova žena. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen.

uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. natjera ga u morske valove. Ova vojna. I. god. izd. ekklesia crkva). Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. i zamolio pomoć od Justina I. str. 25 Ta'rikh al-Rusul. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. pod vodstvom nekog Arvata. istočno od Adena. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. god. abisinski gospodari su.. Futuh. Očigledno je dhu-Nuwas. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . 66 = Hitti. The Book o/ the Himyarites (Lund. i ponovo 525. str. 26 Baladhuri. al-Qullays. str. stvarno. Origins. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). i 571. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. koji je predstavljao nacionalističke težnje. god. u oktobru 523. Prema al-Tabariju29. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. Vidi str. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. Prema priči. ćo 575. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. preseljeno je u Izrael. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. prema tome. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. napravljena je od ruševina staroga Mariba. 85:4)27. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. izd. dhuNuwas »podbode svoga konja. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. 1924). (sur. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. godina slona. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. Ta se godina naziva 'dm al-fil. sada prijestonici. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. Wustenfeld (Gottangen. priznati aksumski potkralj. I (Leyden. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. str. pripadnici kulta Kabe. 919— 25.000 ljudi. On je najprije bio oficir pod Aryatom. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. 20—22. de Goeje. 70. na štetu hidžaskog svetišta. iz kojih se nikada više nije pomolio«. kao što vladavine se ces^° događa. god. 1881—2). ali su. 165. od koje se danas vidi samo mjesto. od grč. Katedrala. ostali kao osvajači. očigledno. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. 1858). jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. prema arapskoj tradiciji. 27 Vidi Axel Moberg. bizantijskog cara. Abrahah. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. vol. sazidao je u Sani. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. imali uspjeha. 101—2. centru hodočašća na sjeveru.

koje je prouzrokovala velika poplava32. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . arapska mašta počela je. i prije 570. vol. H.. XXX. 30 Prokopije. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. stavlja tragični događaj četiristo god. I. izd. Međutim. u Siriji. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . zemljoradnje37. 29 Vol. §§ 2. knj. Dewing (London. g. pogl. str. otkrio je i objavio Glazer35. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. B. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. Istorija ratova. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. Vida . Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. 6. ali Yaqut34 je bliži istini. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. n. 542—3. 927—8. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god.knj. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. 36. propadanja koje je nastupilo. 1904). e.) datiran od Abrahaha. možda. tada je građevina restaurirana. kako smo već ranije čuli. e. gdje su oni postali bedem rimske uprave. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. 28 Prokopije. §§ 9—12. 193. Al-Isfahani33. i engl. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. 20. 31 105 :1—3. kada je voda provalila nasip. blagostanja i nacionalnog života. god. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. prije pojave islama. prev. pogl. e. 450. 20. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. ibn-Hisham. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine.) himjaritskim kraljevima. I. banu-Tayyi'. . str.slona. n. Kasnije.ail-Tabari. I. STARA ARABIJA narodi. str. 1329). na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. Sirah. n.

peti perzijski satrap u Jemenu. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. 1928). kako tradicija kaže. Kitdb al-Tanblh. Northern Ne$d (New York. prema tome. 34 :15.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. Sa rađanjem ove nove vjere. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. 202. ali naravno nije uspio. 628. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. izd. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. str. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. Buldan. očigledno. str. str. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. 86 Al-Mas'udi. cit. 383. God. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. uglavnom. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. 34 Buldan. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. 383. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. str. vol. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. Njega je. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo.den. prema tradiciji. de Goeje (Ley. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. jer je ona bila hrišćanska država i. Muruj. 304—19. opet. Badhan. koje. str. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. str. zatim. 32 Koran. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. IV. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. Mas'udi. isp. Sayf je. Izgledalo je da su hroni-čari38. III. 37 O teoriji . Perzijski period POGLAVLJE VI . 126. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. tražio. Bejrutu i Bagdadu. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). 1893). arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. Sudbina svijeta bila je tada. koja je. Međutim. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. 370—71. 83 Op. str. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. 1897). prema tradiciji. IV. 360—488. vol. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. šeste godine poslije hidžre. 88 Mas'udi. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. vol. str. perzijski car posla 575. prigrlio je islam. Yaqut. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. Alois Muisil. god. Kao odgovor na Savfove molbe. 384.

i 2. Jer. asir. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. 2. 1. n.. 3 :4. 36 : 20. Stari grad. § 7. e. n. Dnev. pr. n. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). Ob. Car. § 1. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. 4 Vidi Josip Flavi'je. o t\naybar i Medina X . Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. nisu očigledno Nalbatejci. Starine. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Rano u šestom stoljeću pr. Petra. 49 :16. Oko 312. zasnivala se uglavnom na trgovini. n.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . Snaga ovih sjevernih arapskih država. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa.. god. Niabaitai. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. post. pogl. 3 Isp.. potomci Ezava).: i s .. pr. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. koju spominje Izaija. 14:73. Naibaitu. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. e. grčka riječ koja znači pećina. pre-vod je hebrejske riječi Sela1.. fcnj. U toku četiri stotine godina. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen.). • • • i : . došli su Nabatejci (al-Anbat. ni u svom začetku ni u svom razvoju. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo.. 4. e. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. isto kao i onih na jugu. 7. 25 :12. militarističke.".•'. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. od kojih su kasnije oteli grad Petru. e. IV. 42:11.. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. 16:1. pogl. 2 Knj. 14 : 6. Nebay6th. Ndbatejci /G*WtV..NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava.

kako tamošnji natpisi svjedoče. 14. čiji je glavni grad bila Petra. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). razvilo se u trećem stoljeću n. koje su do nas došle. pogl. n. e. e. e.). Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. Imena svih nabatejskih vladara. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. g. God. g. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. e.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. g. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. 40—70. n. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima.). e. Malik). § 1. e. Poslije Diodora. 87—62. u pismo sjevernoarapskog jezika. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. g. spomenicima i na novcima. pogl. koji potječe iz 328. Are-tas III. XIX. n. u sjevernom Hidzazu. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. kraj. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. g. Njegov nasljednik. pr. pr. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. 5:25. Jevrejski rat. poslao 1.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. 216. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. Mak. n. U 1. koji je. koji je oko 67.000 konjanika i 5. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. e.). Kor. 'Obidath ('Ubavdah. 11 :32. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. knj. Sinajsko porijeklo pisma . 4. pr. 87. g. n. lahmidskog kralja Hire. i 2. nama su poznata7. n. § 2. pr. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. 9 Jevrejski rat. ča.). ča. koju je predvodio Gal 24. North-Semitic Inscriptions. u istočnom Hauranu. e. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. čije ime potječe od Kufe. § 1. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. arapskog je5 Diodor. III. 7 Vidi listu kod Cooke. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. n. e.. XIV.. Josip je (-f ča 95. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. do 40.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. uzeto od aramejskog. I. Hidžr (Mada'in Salih). (pogl. n. knj. Julije Cezar je 47. n. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. e. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. pr.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. g. 6 2. 5:8. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. 14. knj. e. e. n. Mak. tražio od Malikua (Malik. knj. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. 105. pr. pr. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. e. e. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. n. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. bili su oba Nabatejci. 8 Starine. §§ 94 :7. str. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. knj.prijestolju. n.. n. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. 28—9. e. i Malchus9 (Malchus II. od Harithatha I (169.). Malchus ili Malichus (ar. Obadaš III. god.

grč. pr. možda. po principu akrofonije. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. n. koje su Arapi prodavali Feničanima. e. X (1929). 96. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. iu Syria. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. n. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. g. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. Lihjaniti. to Knj.Sinajski poluotok. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. Tada je. i kako je. bili su stari narod. A. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. bilo je glasovno i semitsko i. s druge strane. ili kasnije12. Međutim. Byblos). kako se vidi. Sinajski Semit je. možda. str. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . Sa trgovinom tirkiza. možda ogranak Thamuda. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. vol. e. i upotrijebio ga za glas b. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni.. n. nazvavši ga beth. g. i tako dalje. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. ibiđ. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. XIX. koje je nedavno otkriveno. n. pr. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. Ovo pismo. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. iz 1850. i thamudski spisi iz iste oblasti. preneseno u Južnu Arabiju. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. 11 F. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. Charles Virolleaud. e. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. pogl. s jedne strane. nisu potpuno određene. do četvrtog stoljeća naše ere). Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. 304—10 : •. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. išlo je i pismo. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. 285—97. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. n. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. e. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. . Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. god.. na primjer. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. koji je pronašao Monte (Montet). koji datiraju otprilike iz 100. Sohaeffer. lihjanitskim i thamudskim. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. safaitskim. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. str. e. upotrijebio ovaj znak za glas a.

gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. 1901). koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. 57—73. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. Usječen u tvrdu stijenu. 14 Knj. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. str. Grad je sa tri strane. 1907). VI. 98—127. (pogl. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. 12 Isp. 1890). civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. 32. U toku prva dva stoljeća nove ere. str. nekoć thamudski grad. II.). Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. Dussaud i F. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. bila je glavno žensko božanstvo. s istoka. tj. Ruševine 'Ule. i u njega se ulazilo kroz uzak. Macler. 15 Vidi: Eduard Glaser. zatim. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. Jaussen i Savignac. koji se nalazio ispred Panteona. 250—91. 1909). 13 Rene Dussaud. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. kao i nabatejska. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto.Indije u mediteranske luke. 3—14. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. str. vol. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. Allat. Mine j ska. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. god. e. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. V. Wiinmett. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. str. i nabatejska država počela je da opada. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. Poslije potčinjavanja grada 105. . 1937). izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). Poslije pada Petre (105. godine. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. str. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. zapada i juga. od koje je Južna Arabija živjela. bio neosvojiv. vijugav klanac. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. 53. F. n.

To je grad Palmira (ar. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. n. bila je uključena (106. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. kako su oni vjerovali. Hebrejski hroničar (2. 48 :28. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu.. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17.. 130. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. jest Iram iz Korana (sur. pod imenom Provincia Arabia. pr. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. 47 :19. e. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. 1100. 21. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. g. 2 Novi uslovi. 19 Cooke. Tadmur).) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. 18 Knj. međutim.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. III. 42—41. e. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. n. 9. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. n. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. ipogl. god. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa.. Isp..). str. e. 274—279. n. n. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. 20 Luokenbill. Dnev. 308. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. pr. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. god. pr. Partskog i Rimskog. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. I. i tada mora da je uživala administrativnu . 'RM. vol. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. 18 Plinije. koju je sazidao Salomon. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. e. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. e. V.) u sastav Rimskog Carstva. 8. §§ 287. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. sagradio za cara Salamona. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. 9 :18. e. pogl. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. Ezek. 89 : 6). n. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. knj.

g. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). on je porazio Zabdu i u proljeće 272. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. Zabbavu i Zabdi. n. na suprotnoj strani Bizanta. Grad je ostavljen u ruševinama. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. g. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). postala je istinski nasljednik Petre. god. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. drugi grad Carstva.samostalnost. Sjevernom Arabijom i. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. grč. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. koji je 260. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. n. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. 226) naslijedili Parte. a njezin maloljetni sin. na što se žurno vratio u grad. Bath--Zabbay. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. ušao je u Palmiru. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. možda. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Jermenijom. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). koji su (god. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. e. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. n. možda na nagovor Rima. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. e. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. g. i 270. Athenodorus). odakle su rimski garnizoni 270. a stvarna nad Sirijom. Aurelijan se na kraju trgnuo. ar. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. ar. e. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. . takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. U bitki kod Antiohije. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. alZabba'. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra).

. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. imala trideset i jednog vladara. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. oni su na taj način postali dvojezični. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. poslije je možda postala stalna u Džabiji. Bel.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. kraljevstvo Lahmida. I. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. T_ . ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. Značajna je ne samo za sebe nego. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. 76—7. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . Sirijsko. stajao je na čelu Panteona. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. u Džaulanu (Gaula-nitis). Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. kako. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. str. vol. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Smatra se da je Jafnah. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. 1286). koju smo već proučili. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. klasični Auranitis. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. sin 'Amra. hromi. babilonskog porijekla. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. osnovao dinastiju koja je. §§ 672. . 821). koje se. I. vol. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. 22 Ta'rikh (Carigrad. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. poslije rušenja nasipa kod Mariba. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. biblijski Bashan. Luckenbill. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre.

88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. God. pogl. 435. 27 Brokoipije. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . 24 Muruj. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. 17. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. Knj. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. 314—16. ipogl. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. između Damaska i Palmire. koju spominje arapska tradicija. 28 Vidi Leone Caetani. III. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. Kao i njegov otac. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. u bitki sa al-Mundhirom III. god. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. Oko 544. Annali delV Islam (Milan. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Jaannes Malalas. L. str. u plastove od bijelog platna29. Međutim. str. kralj. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. II. God. § 13. 1850). I on je bio sproveden u Carigrad. izd. 217—21.al-Mundhira III. 28 Prakopije. izd. za prelata sirijskih Arapa. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. 928. III. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . vol. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). Ona je prije bitke namirisala svo" Op. međutim. pored oklopa. glavni grad lahmidskih neprijatelja. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. >knj. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. 580. I. Ovo. F. Dindorf (Boon. cit. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. 1831). Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. 1910). Chronographia. Za vrijeme boravka u Carigradu. str. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32.. str. Wustenfeld (Gottingen. 28. 115—22. §§ 47 — 8. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. i slj. 25 Al-Ma<arif. koja odgovara grčkoj Afroditi28. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. 563. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. 461. vol. str.

Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća.ida'. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). 140—41. Al-Harithov sin al. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. 284—5. 1853). str. Labid. nije sigurno. <Iqd. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. abu-al-F. Chronographia. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. R. . 33 Ibn-<Abd-Rabihi. priča kaže. vodovodi. javna kupatila. god. 32 John of Ephesus. razvila se naročita civilizacija. izd. 1883). obnovio sirijskoarapski filarhat. str. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. izgleda. Lahmidi. od mješavine arapskih. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. 314—15. palate. str. I. de Boor (Leipzig. ikada postigli. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. I. 31 John of Bphesus. ča. str. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana.). Williaim Curetom. sirijskih i grčkih elemenata. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. 30 Theoiphaines. duž cijele istočne granice Sirije. 29 rbn-Quitayt>ah. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. Kuće od bazalta. 240. 563). 415 (tekst) — str.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. 385 (prev. 1860). vol. susjedi Bizantinaca. 251—2. Ecclestiastical History. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. 84. str. U njemu se govori i o mekanskim. ali je kasnije prigrlio islam. Barune Smith (Ox?ord. trijumfalni lukovi. (Oxford. str. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. C. str. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. vol. iad. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. iisp. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. prev. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35.

. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. 37 Isp. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. logor). str. 1928). Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. proslavljen u poeziji i pričama. str. 15. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. Tabari. e. n. god.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. Negdje početkom trećeg stoljeća n. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. mada je u kasnijem dijelu svoga života . koji se oženio Jadhimahovom robinjom. vol. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. 770. veći broj takvih plemena. naročito u spajanju slova39. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. sinu Yazdagirda I (399—420). 4. e. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. 21. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. sin Jadhimahove sestre.). ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. 1284—5). 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. e. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. tj. Kristovi sljedbenici30. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. Simeuna Stilitu. I. 06 Isp. nedaleko od starog Babilona. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. XVI. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. Lahmidi . Hititi. Međutim. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. al-Aghani (Bulaq. ću.). -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. vol. n. str.328. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. 400—418). koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. čuvene tvrđave blizu Hire. e. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm.

god. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. str. također se pripisuje al-Nu'manu. mada tiranin. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. n. god. 40 Yaqut. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. e. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. mena Kindah. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. 421. kao Tarafah ibn-al--'Abd. s nadimkom ibn-Hind (554—69. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. izuzev al--Khawarnaqa. . 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije.). U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. kako priča kaže. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. n. n. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. On je dva vesela druga. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. 505 — 54). e. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. od kojih je jedan živio još 410. str. god. e. 34 — 5. Mu'allaqat). okupili su se na njegovu dvoru. . 39 Diissaud. U prvoj polovini šestog stoljeća. Podizanje al-Sadira. vol. God. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. Les Arabes en Syrie. al-Mundhir II (ča. 375. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. II.) Hira je „ . Nijedno nije identifikovano.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. 'Amr. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. nekoć ljubimca njegova oca. 418—62. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima.

bizantijsku vjeru. vol. d slj. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. 1903. 580— 602). stanovništvo Sjeverne Arabije je. uključujući Hidžaz i Nadžd. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. 17. ali uzet specifičnije. str. stanovnicima Palmire. 44 Vol. 48:26). . 319. ni ma kakve objavljene knjige. 42 Vol. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. 43 Taban. 445.pogl. Arapi Hire go41 Prokopi je. sina al-Mundhira IV. §§ 45—8. na osnovu neke lažne optužbe. nomadsko. islamski period. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. u velikoj mjeri. Na-batejci i. prema tome. 3. str. 33:33. Ipak. koji se. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. kojoj se najmanje protivila Perzija.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. str. jdhiliyah period. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. Isp. str. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. 460. u ogromnoj većini. 434—5. Naše proučavanje jdhillyah perioda. Malalas. koja stoji nasuprot Perziji. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. Isfahani. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. 2. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. 709. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. kao što se ovdje upotrebljava. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. 1882. naročito od idolopoklonstva. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. II. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. ni ma kakva nadahnutog proroka. str. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. Za razliku od Južnih Arabljana. ibn-Qutaybah. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. XIX. ali malo krvoprolića. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. u izvjesnom smislu. str. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . koji seže do današnjih dana. II. Arapska civilizacija Hire. Ta'rlkh. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. Gasanidima i Lahmidima. I. 86—8. sabejsko-himjaritski period. Knj. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. 5:55. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. 111.

a iznad svega na pjesme. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. kako se pretpostavlja. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. nisu uvijek bili tako krvavi kako. . naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. od kojih nijedna. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. Zahvaljujući njima. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. kako smo obaviješteni. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. legende. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. Do . Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. Prema tome. 328. kako je već objašnjeno. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. ograničavaju se na tradiciju. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. ispaša i izvora. Tok događaja svakog od ovih »dana«. ponekad. god. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. prema tome. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. uza sve to. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. jugoistočno od Alepa (512). ako je i neistinito. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj.) jesu natpisi iz Zabada. Na isti način. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. Naziv Arabljanin. jer ono što jedan narod vjeruje. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. Naši izvori za ovaj period. Njegovi okršaji. odvijao se nekako po istom obrascu. oni su i te kako vrijedni. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. poslovice. on je postao arapski jezik par ezcellence. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. dakako. one govore.

Takav je bio dan Bu'ath1. koja je još uvijek popularna. (Iqd. str. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. Ghatafan je bio. n. i porodice Hawazin. 4 Aghdni. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. koji se vodio krajem petog stoljeća n. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. e. III. 579. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. str. U danima al-Fi-jar (prestupa). Hamasaih. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. predak i jednih i drugih. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. vol. IV. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. 150. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . str. 420—23._vol. . koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. god. iz plemena Bakr. str. 117—19. 5 Aghani. vol. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. III. i kobile zvane al--Ghabra'. kada je borba bila zabranjena. po predaji. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu.). Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. str.. 531. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. vol. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. II. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. aJhu-Tairumam. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. str. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. IX. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. vol. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. str. citirao Yaqut. Bratoubilačka borba se završila oko 525. plemena Aws i Khazraj. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. 95. 150. s jedne.). 162. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. s druge strane. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. Ahil arabljanskog herojskog doba. 525—615. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. e. istakao kao pjesnik i ratnik. n. e. 2 Ihn-Isham. Imena vođa na strani plemena Taghlib. 140—52. VII. vol.str. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama.

e. Današnje slušaoce u Bagdadu. u islamskom periodu. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. 7 2 vo"l. G. kaže druga. (Cairo. <Jqd. »naišla na tri stvari. Luqman Mudri (al-hakim).izgovorena riječ kao na Arape. Arabum proverbia (Bonn. naročito. 1324). prodoran i epigramski način govora. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. kasnija izreka. meteoroloških i medicinskih formula.. izjavljuje stara arapska poslovica. iako ih samo djelomično razumiju. do 622. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. nije postojala nikakva naučna književnost. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. tj. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. vrši arapski. bio je ili Abisinac ili Hebrej. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. ruke Kineza i jezik Arapa«6. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). Majmu'at Rasd'il (Cairo. smatrane su. Rječitost. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. u jdhiliyah periodu. U djelu al-Maydanija7 (-J. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. Freytag. I. 41—3. izvjestan broj legendi i. vol. skupljeno i izdato. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. izgleda. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). vjerovatno. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što.« »Mudrost je«. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. Tipični Semiti. Aktham ibn-Sayfi. u izvjesnoj mjeri.1124) Majma' 6 Isp. kćerka alKhussa. Ritam. . Trijumf islama bio je. 1310). 125. rima. »Ljepota čovjeka«. Arabljanski genealog. na mozak Franaka. 1838 —43). Izuzev nekoliko magijskih. str. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. pored vladanja lukom i jahačke vještine. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. trijumf jedne knjige. napisanih u islamsko doba. n. str. trijumf jezika ili. Proza. Ipak imamo nekoliko odlomaka. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. al-Jahiz. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. god. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda.. npr. uglavnom legendi i predanja. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. Hajib ibn-Zurarah i Hind. još bolje.

a i današnji stihotvorci. 1915).). »To je prvorođenče poezije«. kao i u većine drugih književnosti. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. god. također su dospjeli do nas. odmah odavala potpunu zrelost. n.). Ra jaz. Muhalhilu (+ ča. 10 Isp. može sadržavati klicu istine. Riječ hadi. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. 600. e. n. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku.). Te ode. na kraju krajeva. međutim. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo.)> naprotiv. 1854). pjevač. A. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. Koran pokazuje takav stil. Wustenfeld (Gottingen. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. vezani su za pojavu poezije. za razliku od mnogih drugih književnosti. n. njezina je poezija. n. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. al-Fakhir. izgleda. i još smatraju. krutim pravilima. Primjeri rimovane proze. amir (prvak) pjesnika. Imru'-al-Qays (-J. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije.ča. Ove rane pjesme su se pamtile. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. e. ali. Rani islamski pjesnici. e. 531. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. sa svojim strogim. sinonimna je sa riječju sa'iq. e. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. Storey (Leyden. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). kako kaže arapska definicija.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. a pjesma majka. »čiji je otac rimovana proza (saj1). pripadao je plemenu Kindah. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. god. 1927). usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. Taha Husayn. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar.kao i njegov brat arabljanski istoričar. al-Adab al-Jahili (Cairo. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. F. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. gonič deva. P/rvi počeci arapske književnosti. od Ishmaela i Abraha-ma.ča. 'Amr ibn-Kulthum (-f. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. u skromnijim granicama. C. (Constaintkiople. 1300). al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). junaku Taghlib plemena u ratu Basus. smatrali su. 540. god. izd. on se općenito smatra najvećim. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. 9 Izd. kao i oni kasniji. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. bio je član plemena . Domaća arapska tradicija.

Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. prema tome. kažu. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. izgleda. čuveni rapsodist. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje.).Taghlib iz Rabi je. horizont ograničen. kao što su: stereotipni počeci. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. koje su sastavili slabiji umjetnici. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. Mada su govorili različitim dijalektima. dhu-al-Qa'dah. u Sjevernoj Arabiji. neka vrsta književnog kongresa. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. Među starim odama. a sadrži sto i dvadeset oda. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. koji je živio sredinom osmog stoljeća. shva-tanje lokalno. str. vol. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. zajednički epiteti. Kongres (suq). ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. kako zastaju pred šatorima punim robe. II. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. na 11 Al-Suyuti. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. 540. izabrao je. al-Muzhir (Cairo. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. Bogata jakim emocijama.: . Tema joj je realistička. tj. . Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. Godišnji kongres. 1282). ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. tzv. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. Prevedena na strani jezik. u 'Ukazu. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. ona gubi na svojoj vrijednosti. podudarali su se s periodom mira. 845). . Hammad al-Rawiyah. Mu'allaqat . Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. bez sumnje. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. održavan je svake godine vašar. 240. 785). dhu-alHijjah i Muharram. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. Prva tri proljetna mjeseca. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. kako pijuckaju vino od datula. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano.

14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. jedini podatak o savremenim događajima. 1921—4). ispašama i granicama. U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. U ove tri stvari. prema tome. bar ukoliko je imala naučnika. pjesnik je dobivao različite funkcije. 1799). leži nadmoćnost plemena. skriveno od običnog čovjeka. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. Dalje. Kao pjesnik. prema tome. govornik i predstavnik svoje zajednice. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. 245 — 335. Kao istoričar i naučnik plemena. U stvari. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. str.' s i H . bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. Ime Hatima al-Ta'i (-f. ghazw). inteligenciji i broju. staro pjesništvo. ono je za nas. To je znanje on primio od demona. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. kao što mu i ime pokazuje. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. 3. Anne i Wilfrid S. ^moćnih. god. »Ko smije da osporava mome plemenu . vol. vrlina) i 'i?*đ — čast17.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. . U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. Works (London. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. C. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. Blutnt. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. lojalnost i velikodušnost. vojničkoj sili. njegovu nadmoćnost u konjanicima. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. svog naročitog shaytana (satana). Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu.ča. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. vod. (Oxford & Leyden. e. Lyall. Satira (hi-ja'). 13 Izd. IV. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus.Arabljanski pjesnik (shčHr). vol. 1903). 'Njegove pjesme. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti.. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. . 605. Dok je kao mladić čuvao deve . tako reći. -. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. n. Sa razvojem pjesničkog zvanja.. 23 : 7). J. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. Pored toga što je bio prorok.

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

Ya'qubi. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. koji je umro u Egiptu oko A. vol. II. 333. H. ali kasnije. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. koji-je umro u Bagdadu oko A. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. Bog je jedan. samostalno je vodila trgovinske poslove. Muhamed. Corpus inscriptionum Semiticarum. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. str. dio IV. e. njegov rani život nam je samo malo poznat. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. str. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. Mas-udi. Dovoljni prihodi. t. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. str. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). na brežuljku zvanom Hira'6. H. 125.Ishaq. IV. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. On je tvorac svemira. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. kada mu je bilo dvanaest godina. Postoji sudnji dan. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. Prorok je primio njegov poziv.). jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. str. Sirah. . Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. II. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju.Priča se da je Muhamed. u surama iz Medine. 104. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). O njegovoj borbi za život. njegovim nastojanjima da se usavrši. 127. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. sir. koja je bila petnaest godina starija od njega. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. vol. On je svemoćan. n. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. 150 (767. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. 18. 218 (833). kao udovica bogatog trgovca. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. slili su se u jedan glas. kome je legenda dala ime Bahira. njegovom postepenom. Ovo je bila njegova prva objava. došla druga vizija. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. Muhamed nije tražio nikakve druge žene.

136—9. Mingana.). 6 :1 i slj. isp. a malo kasnije umro je i abu-Talib. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. On. Bar-Penkaye (Leipzig. 615. Objave su neprestano »silazile«. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. 51:50. Njegove prve objave. MUHAMED. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. abu-Sufyan. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. str. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. 9 Koran. njegova žena. čiji. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. bile su kratke. Khadijah. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. 217—20. snažne i impresivne. vol. savjetodavalac i prorok sudbine. I. 3. 143. Ibn-Hisham. To je bila suština njegovih prvih objava. počeli da popunjavaju redove vjernika. čuvara Ka-be. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. . 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. ismijavanja i zadirkivan ja. 10 Koran. Ir'osvetivši se novom pozivu. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. Međutim. 5 Sura. ALAHOV PROROK zapovijedi. ostao je nepokolebljiv. God. ono 12 Isp. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. 39. 1296). on mu se predao svom dušom. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. 13 Ibn-Hisham. str. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. vol. Ljudi su ga ismijavali. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. je tutor bio. I. 51). a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru.4 A. 146 (tekst) — str. sure iz Meke. 11 Bukhari. On je postao nadhir (Ko-ran. koji je bio hanif12. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. 2. Mir'at al-Haramayn (Cairo. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. vjerna Khadijah je umrla. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. str. 67:26. I. 96 :1—5. str. Mada on nikada nije ispovijedao islam. I. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. živim i uzbudljivim. str. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. 74 : l i slj. 50— 60. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. ibn-Sa^d. vol. 11. 175 (prev. 97 :1. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. L. 93 : 6—9. Isporedi Poziv Izaije. 121. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. jasne. str. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. I. Oko tri godine prije hidžre. vol. Sources syriaques. tj. §ahlh (Bulaq. propovijeda i objavljuje novu vijest. str. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. i slj. 7 Al-Bukhari. pt. I. 8 Koran. str. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. Kada su novi članovi. 1925). vol. bio uključen u službu Alaha. 1908). 1932).

118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. 1926). Mishkat al-Masdblh (St. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. koji su iščekivali mesiju. U Medini su Jevreji. 17:1. većinom iseljenika odigrala se u Badru. nekoliko Jatribita. postao je i ostao treći po svetosti grad. u kojoj se odigrala hidžra. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. ALAHOV PROROK . pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). 124—9. Sumderlamd (London. Yusuf u Zalaykha. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. kao službeni početni datum muslimanske ere17. Petersburg. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. On ih je slijedio i tamo stigao 24. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. n. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. Hidžra. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. vol. Isla!m and the Divine Comedy. Oko 620. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. 4535. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. god. rodno mjesto njegove majke. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. al. Or. II. prev. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. uglavnom članova Khazraj plemena. vol. u Palestini. kažu. god. 119 ovom znamenitom putovanju. str. god. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. 1898—9). Uljepšavano kasnijim dodavanjima. septembra 622. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. 230. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. ne »bijeg«. II. H. u muslimanskom svijetu. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. str. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. petnaesto stoljeće. e. muslimani iz Medine. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). i zahvaljujući 15 Miguel Asin. al-Baghawi. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. 1318). 169—72. Bukhari. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. poslije Meke i Medine. Britski muzej. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. julom). MUHAMED.n Karan. vol. 156.Khatlb.. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. IV. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. str. Masablh alSunnah (Cairo.

listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. i na tom mjestu. 629. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. Car. Kada je opsada završena. vol. 11—75. 23 Koram. 6 :10. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. »zato što su bili na strani saveznika«. 8 :42—3. Josef Horovitz u Der Islam. munja. str. nacionalizacija islama. pričaju.. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. 8 :29—30. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 53. 20 Isp. Badru i njegovim herojima. 33 :9—25. str. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. str. kandan (taapaiti) preko aramejskog. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju.16 Možda od ar. I. 19 Konan.(1922). H. vol. štaviše ranili i samog Proroka. n. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. str. 24 Baladhuri. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. 21 Ar. u Medini. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 353—6. Subotu je zamijenio petak. 17 Tabari. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. str. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. vol. 33 : 26—7. 627. 22 Koran. poslije Badra. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. Muhamed povede protiv Jevreja. Tada. »saveznici« (al-ahzab). •^^f'^-i MUHAMED. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. e. Mas'uđi. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. 3 :119. 7). 178—83. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. raspravlja o ovoj bitki. 15 Isp. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme.. 1256. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. (A. Duh stege i preziranje smrti. I. str. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. barq. 17—18 = Hitti. banu-al-Nadlr24. 121 ALAHOV PROROK . Dan. 2480. 34—5. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. kharuiaq od perz. Do sada je to bila vjera unutar države. IX. Futuh. Salmana20. Waqidi. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. XII . God. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. str.

= Hitti. koja se pripisuje 'Umaru. Koran 17 : 83. prev. 28 Waqidi. str. str. koja je tek bila u začetku. vol I. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. i slj. Tom je prilikom.str. i slj. 25. .. Između ostalih_ članova ovoga plemena. str. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. na granici Gasana. Arabia Deserta and Arabia Felix. Ulazeći u njezino veliko svetište. može se nagađati iz izreke. 60—61. 628. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole.u Kabu je ozakonjeno. str. vol. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. God. Bez sumnje. Syria. 2 vol. stir. str. str. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. 1863). 40 = Hitti. 32 The Holy Cities of Arabia. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). isp. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. W. 3S Allah Akbar (Berlin. H. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. 416. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. koji se kasnije nazvao jizyah. kažu. str. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). 66. 1855—6). Anvoar. 1928). i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. 1329). Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. 9. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. God. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. 35—6 = Hitti. -7 Ibid. Jones (Hakluyt Society. »Beduini su sirovinski materijal islama«. s tim da plaćaju danak. uzvikivao: »Istina se pojavila. 59. 8). a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. A. Poslije dvije godine. 35 Balfadh'UTi. 99. 3 vol. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. 383. str. str. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. 2r> Baladhuri. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. 47. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. H. (London. London. J. a ono zbog vlastitih interesa. krajem januara 630 (A. 92. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. vol. i slj. pt. II. 1938). Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. 1. (London.10. I. dsp. Baydawl. 1503. 29 Ibn-Sa'd. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. XXXI. zauzeće Meke bilo je završeno.

ni ma kakve hijerarhije. Kao takav. jednim potezom. G. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. siročadima. sve vrijeme dok je živio. umro je 8. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. 93 :9. Ljudi.« 38 Koran. Sa Khadijom je imao velik broj djece. u najmanju ruku. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. I na zenitu svoje slave. Hadramauta i Jemena. Na taj je način. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. 24 :33. Unutar ove zajednice. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. on je iznenada obolio i. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. vjerskom vezom. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. nije ga nadživjelo. hrišćanka Koptkinja. neke iz ljubavi. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. 123 MUHAMED. Muhamed je. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. 52. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. Protuzakonito je. Njegov Prorok. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. mladu kćerku abu-Bakra. On je uzeo oko dvanaest žena. 218—19. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. god. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. 37 D. 1925). bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. imam. bila zamijenjena novom. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. koju svaki drugi državni vladar vrši. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). Hogarth. u principu braća. 2 :172. 4 :40. nejačadima i potlačenima. druge zbog političkih razloga. još i društvene i političke uredbe. 9 :60. tj. slavne Alijine žene. žaleći se na strašnu glavobolju. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. izuzev Fatime. koje sadrže. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. na j glavni ja veza arapskog srodstva. Nova zajednica nije smjela imati klera. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala.izaslanstva učinili su to sada. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. bili sada. Vođa molitve. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. koga mu je rodila Marija. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. juna 632. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. postupanja sa robovima. svi su. str. koja se sastojala. kao i mjesto zajedničkog kulta. pored vjerskih odredbi o postu. davanju milostinje i molitvi. Arabia (Oxford. Činilo se da je Arabija. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. nijedno. 1922). trebao je . Između njih najviše je volio A'ishu. prema tome. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. vršio i ovu zemaljsku vlast. Oni su dolazili iz Omana. pored svojih duhovnih funkcija.

gledalo se prijekim okom. On nam je. da krivo svjedočimo. naredio da govorimo istinu. 969. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. skoro izopćenici i izvanzakonici. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. takođe. 40 Isp. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. On nam je zabranio da činimo preljube. Koraoi. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. zapovjedio da se molimo. Ibn-Hisham. isp. 2 :168. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. mudrosti i teologije. koji nemaju nikakve objave.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. i njega jedinog štujemo. 143. ogrezli u nemoralu. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. povrh toga. III. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. 183. Waqidi. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. 219. koji smo štovali idole. Vino (khamr. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. Tafslr. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. Koran. Sam neuk čovjek42. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. vol. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. Islam je zbrisao prošlost. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . str. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. str. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. 3 : 68—9. objašnjava T®t>aird.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. str. koje je skoro jednako bilo privlačno. 5 :92. On nam je. mnogo poslije abisinske migracije. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. 433—4. 39 Karam. 42 Koransko ummi (3 :19). Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. Na pjevanje. da vratimo drugima ono što im dugujemo. sitr. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. 2 :179. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. tako da su jači među nama gutali slabije. od aram. On nam 38 Ilbn-Hisham. odanost i neporočnost mi priznajemo.

IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. 933. 138. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. 651. prema redu njihove dužine. . •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. VIII. str. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. 51. 343. god. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. im . 396. vol. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. i slj. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. 85:21—2)4. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. 1902). Nije. * Vidi Baydawi. koja su. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. I. na preporuku 'Umara. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. 'Uthman je zato postavio god. prema ortodoksnom mišljenju. 43:3. Mekanske sure. str. Basru i Kufu. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. vol. 8 Arthur Jefferv. poslužio je kao osnova. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. Po muslimanskom mišljenju. 56:76—9.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. isp. prema tome. II. dok su sve druge bile uništene. II. abuBakr. str. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. Hantwig Hirschfeld. l—10. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. sec. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. Abu-Bakrov primjerak. Vida: Versajski ugovor.. m. Mishkah. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. 246. 309—10. str. in a • ?d^0$Mm W^ . prema tome. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. uglavnom. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. 1937). . pit. 235. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA .. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London.

etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. krađu. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. duhovnim ipretkom islama (sur.. u suri 246. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. građanskog i krivičnog prava. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9.. 8 :5. npr. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. David. Marija. 7 Sur. Pored toga.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). Job i Jona (čije ime nosi sura 10). koje se odnosi na ubistva.. 2 : 23) i Koranu (4 :124). 2. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. npr. 3 : 60). Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije.periodu borbe.. Haman (Haman). a da su one koje govore o postupku sa robovima. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. u Novom zavjetu (Jas. većinom su kratke. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. brak i razvod. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. Saul. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). 18 :82 i slj. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. siročadima i strancima (4:2. 16:73. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. Kao »prijatelj« Jbožja. 20:7). zatim . sur. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. KORAN. 40. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. kao što je. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura.. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. Ostale dvadeset i četiri sure. musliman (sur. nasljedstvo i oslobođenje robova. Sve ove priče imaju didaktički cilj. Dnev. osvetu. njegovi atributi. lihvarenje. a sura 14 nosi njegovo ime). Thamuda i Luqmana..). vatrene. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. post. Ahasverov . hodočašće i svete mjesece.). Ilija. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. Salamon. Cesto citiram bračni propisi (sur. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. 70 : 29—30. 21. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. imaju svoje paralele u midrašu. Dan. a kažnjavao grešnike. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. Ishmael. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Isusova majka. jasno aludira na Aleksandra. 3. 256. preljub. »vlasnike slona«. veliki potop osam puta. Josip (kojemu je posvećena sura 12). U stvari. Lot. svinjetinu i kockanje. 4 :124. Njihova svrha nije da ispričaju priču. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. on se citira u Starom zavjetu (Iz. 33:48. a Sodoma osam puta. Isus (Isa) i Marija. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. Noa. oštre. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). Ivan Krstitelj. Sure 2. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. 41 :8. većinom su duge. 21:52 i slj. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni.

sur. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. 10:73. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. 29:57. 10 Sur. 28 :38. 20:2 —17.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. uključujući perzijski. 37:9. Ova knjiga. 4. 2:7.236). sur. 6:3. neautorizovanih. 17. 6:7—9. 19:24). pon. 11:41. 2:6. kada govori u kolijevci (sur. 40 : 38. 23:3 i Mat. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. 3 :1. razgovor. odjek »Logos« teorije15. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. pon. 53:45 i I Sam. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. 21:36. 48:29 i Mark. 11 Estera.934). Sve u svemu. Osim službenog prevoda na turski jezik. ben-galski.miljenik11. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. 17:23—40 i Izl. stihovi (6. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. sur: 36:53 i I Tim. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. međutim. Njegov književni uticaj može se . i sur... 42:19 i Gal. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 53:49 i I Sam. 9:27. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. 53:39—42 i Ezek. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. 4:8. zajedničke Hebrejima i Arapima. Pošto muslimani smatraju teologiju. 56:8—56). 2:9. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. 3:182 i Heb. Ilyas. urdu. 7:36—53. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. Vjerski uticaj. 18:20. uključujući i Injil al-Tufullyah. 3:43). 1928). sur. koja je snažna i živa riječ. 9:110 i Mat 7:24—7). Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. 6:24. 21:104 i Iz. Yunus. ap. 2:5. i sur. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. 21:23—7). sur. 2:273 i Mat. Bevan i C. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. marathi. 3 :31—10. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. Mat. izl. ima. 5:6—21. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. 129—71.621)14. 5:49 i Knj. samo je jedna strana priče. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. sur. sur. Nuh. izid. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. štaviše. Siioger (Oxford. 19 :16—29. Elias. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. Ps. R. sur. 4:28. jeste sluga Faraonov12. 24:4. Koran postaje naučni priručnik. i »deva i igla« (sur. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. javanski i kineski. 92:18 i Luk. Zak. E. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. 39:30 i Mat. isp. 4:16. čitanje. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. sur. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 10:72 i 2 Pet. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. npr. sur. i slova (323. 26:14. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. 6:7. Noah) i grčkog (npr. 12 Sur. 24:50 i Zak. sur. str. 7:38 i Mat. 21:20 i Otkr. sur. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke.

'ibadat (bogoštovni čini. Posl. i do danas je ostao. 1:1. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. 56 : 78. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. prema tome. i 1499. 22—30. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. u . 19 Sur. ikoji je preveden s arapskog originala. ali je prevod izvršen sa francuskoga.. jednako kao i u Siriji.. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. a. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. uzor proznog djela. . koji je izrađen po uzoru na Koran. . i . u Veneciji Aleksandar Raganini. Koran je bio.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. Arabiji i Egiptu. opata iz Klinija (ča. svugdje vjerno čuva i njeguje. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. jer se i u Iraku i u Maroku. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. Iv.8. preko devedeset posto muslimanske teologije . ipak. što sve sačinjava din (vjera)1. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. I stvarno. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. nema nijednog drugog boga osim Alaha. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. Sejlov (Sale) prevod (1734.. god. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. On. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje).) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). ali nije poetičan. . .. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. najraniji. s druge strane. ihsan (pravična djela). sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. 14 Ima i drugih brojanja. klasični jezik.. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. • ISLAM. 1649. vjerske dužnosti). Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. «Zakon božji (din) je islam. 1141)..«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. 15 Isp. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. . ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim.

Islam je (sur. Njegov prorok (7:156. i slj... u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. 7:157. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. 90. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. 97:1. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca.). sur. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). skriptu4 C. koji odgovaraju njegovim imenima. leži glavna snaga islama. 12. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. 158). Masdblh. al-Shahrastani. vol. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. Od svih čudesa on je najveće. i slj. II izd. 116). folkloru i narodnom vjerovanju. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. al-Milal w-al-Nihal. isp. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. 56:76—9. 37:103). 2:100—101. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). 59:23—24). Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. str. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. str. 1842 —6.govori o Alahu. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. str. 1324). Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). The Jewish Foundation of Islam (New York. 9:6. koji je izražen riječima aslama (sur. 1933). 102. 3 :17. Koran je Alahova riječ (kalam. nepromjenljiv (2:256. izd. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. 21:98. Baghawi. 44:2. 96—7. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. C. prema tradiciji. prema tome je najveći. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. London. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 11). 3:1). sur. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. str. 6:114—15). što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. On nije »stvoren«. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. Njegova je vjera prevashodno praktična. 85:21—2). Po koranskom teološkom sistemu. (Cairo. 6:125. Tonrey. i slj. . 48:15. on je stvoritelj (sur. On je jedini pravi bog. 27. on je obdaren božanskim dahom. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. on je prije svega postojao. d slj. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. al-Maqsad al-Asna. 7:179) i isto toliko atributa. Bog je najveća stvarnost. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. Međutim. nosiocu objave (2:91)6. Cureton. 17:107—8. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. 3:25—7). on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. 46. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. 6:59—62. 48:29). 3 Al-Ghazzali. 2:27—8). očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. 2 Koran. On sadrži konačnu objavu (sur. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. I. 5:5. 16:3—17. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. 28:51. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40).

Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. ISLAM. vol. 17:1).5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. tj. Islam se. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. Ps.. 85. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. 17 :87—96. pretpostavlja uskrsnuće tijela. 10—14. Budući život. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. 13 :27—30. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. aramejska je pozajmica. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. nisu možda bili uvršteni u politeiste.. 1926). mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. saldh.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. 81 :19—20. 31:32). na »dan uskrsnuća« (22:5. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. II. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. 4:46. 17:80—81. na »sat« (15:85. isp. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. podne.. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. 24:57". Molitva je drugi stub vjere. 30:56). 1347). 17. uglavnom. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. 53 :5—7. 7. zahod sunca i smrkniuće. 30:16—17). Koran. Lammens. L. 62. str. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. al. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. I. 55 :17. post. Ako je molitva postojala prije islama. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. na »dan« (24:24—5. sur. kako je naslikan u Koranu. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. vol. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). i str. Muhamed je Alahov vjesnik). L'Islam: croyances et institutions (Beirut. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. • Isp. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). sredina popodneva. Termin za ritualnu molitvu. L. Prema al-Bukhariju10. Vidi ibn-Hazm. Knj. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. str. 18 :23—33. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. 219. vol. osoba je nominalno musliman. 82:17—18). al-Suyuti. str. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. 10 Sahlh. isp. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. 8 Svitanje. hrišćani i Jevreji. str. Sur. 1925). d slj. 116—25. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. III (Cairo. prvi stub.

ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. koji je možda bio svet u predislamsko doba. prema Pliniju12.). zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. Kasnije. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. uključujući novac.. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. voće i robu. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Po svom dostojanstvu. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. 2:192). bez obzira koji je njegov maternji jezik. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). 2:181) i dobijena bitka kod Badra. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-.• •' . žito. vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. koju govori predvodnik (imam). koji se često ispoređuje s Očenašem. 2:40. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. 2:183). zekat se (vjerska milostinja. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. 4:94. Zekdt čini treći stub vjere. koji su. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale.. (9:5. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. Stojeći uspravno. Zekat je čisto vjerska ustanova.. 263—9. 2:216—17. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. •. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. 77 itd.: . stoku. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili .-*. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost.. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh.v •. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene.«. Taj naročiti mjesec. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah)."• :•:•-••:. 19:27. sa raspadanjem čisto islamske države.: : l ' l • 133 ISLAM. Kao disciplinska mjera. 9:60). ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. 50:38—9). nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. 8:47).upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. J. sur. mfi&jjjsm . Jednostavni i pun značenja jatihah. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah).

čitava se ceremonija formalno završava. 16 :29. 5:1—2. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. 3:91. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. a 'Arafat brdo. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. vol. poslije godišnjih vašara. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. kao što je seksualno općenje.) U početku to je mogao biti kult sunca. naravno. 4. 18 'Arafah je dolina. str. 15 Muslimana. 96) jeste peti i posljednji stub islama. naime. 9:9). 1:3. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. 44. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. prema njihovoj (predaji. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. Lev. izl. 23:14. str. 32. Poslije brijanja glave. pogl. lov i čupanje biljaka iz korijenja. 208. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. ali je institucija. Zak. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. str. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 17. zatim. 151—2. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. vol. i tu očito u značenju »šutnje«. l Sam. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. 13 Sirah. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. on se mora uzdržavati. pon. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. Muzdalifi i Mini. I.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. 34:22—3. II. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. XII. (Knj. 2:192—6. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. 14 Bukhard. 4:2. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah.. sur. koje leži nasuprot njemu15.

vol. 18 Vol. ja samo s njom zbijam šalu. ali ima i nekoliko žena i djece.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. 21 Suyuti. M. vol. 1288). Međutim. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. 1904. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. 276. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. 6. kako vidiš. II. godine 20 Ibn-Qutaybah.. god. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. 300. 1845). God. jer sam ja obavio. Nigerije. 74. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). svoje hodočašće19.mil kao simbol svoje veličine. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. raskošno ukrašenu nosiljku. Kad nam jedanput da kišu. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. drugi na devama. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. str. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. str. 3. str.000. Riflatls priča da Beduin.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. Mahmil. 1957. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. str. Inače. 192. Sirije i Egipta. 274. čuvenom al-Hajjaju (f 714. Ne reci da nisam došao. 19 Isti pisac (vol. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. nosi deva 17 W. str. 35. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. S. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. Robertson Smith. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. 886. isp. Yaqut.). gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). L. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. I <pt. I. 80. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. Husn. str. izd. al-Mawd{iz w-alLtibdr. prose. Službene statistike za 1958. Ma'arif. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. Neki idu pješice. Lectures on ihe Religion of the Semites. . al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. 68. broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. Iraka. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. 149—50. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). uvijek je u pokretu prema Istoku. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. (al-Maqrizi. od Senegala. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O.naslijeđenom od predislamske Arabije. ibn Rustah. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. vol. Većina njih su muškarci. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. Oook (London. str. str. al-Suyuti. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. Gaston Wiet (Cairo. izd. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. 1). III. A. vol. Quatremere. IV. str. I. Liberije. Buldan.280. 1922). Oni trguju. Mahanil. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. str. 19(27).

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. i Filastin (Palestina). a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. 1. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. kažu.13 = Hitti.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. uistinu. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. str. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. L. To su bile Dimašk. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu.osobe. Kao i ostali vjerski kompromisi. 137 = Hitti. na najudaljenijem kraju Evrope. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. 193. str. bez sumnje. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). pokazivao starom kalifu sveta mjesta. također ga je 'Umar posjetio. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu.18. 7. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. što je još važnije. Uz pomoć sirijskih trupa. 17. sjevernu Mezopotamiju. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. 137. da se utvrdi status pokorenih. 211. str. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. Sa Sirijom kao bazom. str. str. str. str. 22. Hims. • . Španija.000 njegovih vojnika. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. 11. 19 = Hitti. 210. 24 Baladhuri. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. al-Urdunn (Jordan). i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. 126. sitr. 23 Baladhuri. prodiranje u Jermeniju. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. L. 1. jund). i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. Kada je pao Jeruzalem. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. L.13. 116. pokosila 20. 25 Sirijac j-alkobitske loze. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. str. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. pričaju. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. 179. 194.

i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. 60. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. vol. i to iz istih razloga. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire.28 Theophanes. koje datiraju još iz rane babilonske ere.R . One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. međutim.^ -. 2 'Iraq. niti je na njega prešao. str. nedaleko od Hire. III. 1864).. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. 174.e admirustrando imperio«. sa Perzijan-cem Rustamom. str. vol. CXIII (Pariš. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. str. 109. Rustam je bio ubijen. Tabari. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. History oj Assyria (New York. kao vrhovnom komandantu obećao raj. na Eufratu. crna zemlja. U međuvremenu. . »D. novembra 634.str. administratorom Carstva. iz1 Preko Eufrata. Olmstead. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. Migine. 634. Nihiiw*ml %-. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. u J. 1927). -d° P o E . odgovara ar. 26..** H*MAD <q ^. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. bio samo beduinski poglavica. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. 1Sawad. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. T. Constantine Porphyrogenetus. P. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. god. col. Jeo ja znači »ndzija«. 339. isp. Yaqut. A. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. Baladhuri. I. . šeika plemena banu-Shavban. 251—2. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. 2194— 2201. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. vol. na završetku bitke kod Badra. Patrologia Graeca. Sa(d je sa svojih 6. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. 11:31. Dan. možda pozajmica iz Pahlaui. Al-Muthanna je. str. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije.

Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. . na sjeveroistoku. itan-ial-Athlr. Kamfor. 1895). iz Bahreina. 134. Iwdn Kisra. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). V. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. Fakhri. 392. str. 4 Tabari. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. iz Basre i Kufe. str. Guirgass (Leyden. U junu 637. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. Njegov garnizon. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. Annali. »Žuto« (al-safra' tj. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. Isp. 244 = Hi-tti. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. 115. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. kasnije Susijana. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. izd. str. zlato). perzijska pri-jestonica. upravitelj Basre. str. prev. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. vol. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. vol. zajedno sa carem. al-Fakhri. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. Poslije Kadisije i Madajina. na granici perzijske visoravni. koji je sada. 640. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. glavni grad Farisa god. 2436. al-Akhbdr al-Tiwal. Kuzistan (stari Elam. God. koji je predvodio arabljanske snage. 114—15. 742—6. dospjeli su do Mausila (Mosul).str. blizu mjesta stare Ninive. 7 Baladhuri. 6 Fakhri. I. 1888). U međuvremenu. Ovo je donijelo ekspediciji. Caetani. III. isp. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. 79. str. nešto nepoznato u Arabiji. str. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. str. zajedno sa Basrom i Kufom. II. vol. 641. 649—509. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. izd. 114. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. H. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. 400. al-Dinawari. str. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. današnji Arabistan) bio je zauzet god. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. J. Whitting (London. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. 1947). 3 Arapski al-Mada'in. E. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. str. bio ga je već napustio. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. blizu starije Hire. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. isp. C. i zauzeli ga. Derenbourg (Pariš.

I. Caetani. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. 9 Vidi Tafoari. 640. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. 424. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. IV. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. str. 651. vol. obalne oblasti Beludžistana. str. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. djecu i robove. kratko vrijeme poslije 643. vol. 193—212. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. 19—27. bježeći sa svojom krunom. a ne Semiti. 151—3 vol. operisala je na zapadu. str. Uporedo sa logorom u Basri. 219—20. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci.000—40. VII. Njezina umjetnost. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. ali uglavnom politička. arapski je postao službeni jezik. kojoj nema premca. Prividno vjerska. Michel le Syrien. str. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . jedna druga.000 Arabljana. 50—53. 11 Isp. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. dovelo je Arape do samih granica Indije. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. II. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. V. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. str. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. 65210. govorni narodni jezik. IV. mladi i nesretni Yazdagird. Caetani. ova arabljan-ska ekspanzija. str. uključivši žene. 453—4. Otprilike četiri godine kasnije. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča). karakteristična za Hidžaz. VII. takođe. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Marv)11. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35.! ekonomska. IV. Pokorenjem Mukrana. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. kao i govor obrazovanog društva i. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. str. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. vol. str. Međutim. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji.do Oksusa. Međutim. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. 2545—51. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. riznicom i nekoliko pratilaca. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. 418 = vol. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. vol. 248—56. str. njezina književnost. vol. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. God. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. Još god. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. Perzijanci su bili arijevci. Ona je. 10 Vidi Baladhuri. u manjoj mjeri. vol. On je uskoro prerastao u važnu metropolu.

J. str. Kada se. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. 56—7. ključ u istočni Egipat. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. str. otprilike. vol. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. On je već stekao. pričaju. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. isp. ibn-<Abd-al. 168—9.sr.Hakam. 'Amr ibn-al-'As. rasle mimo svake kontrole. 53. 93. Futuh Mi. 2 Ya<qubi. Antioh. Ovaj 'Amr. Kambiz. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida.. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. bio je ratoboran. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. Torrey (New Haven. C. al-Muqawqis).bio je Farama (Pelusium). VI. Najzad. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). Iza njega je došao Babilon6. II. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. Skizzen und Vorarbeiten. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. odmah se vrati natrag. god. imao je 45 godina. vol. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. rječit i oštrouman. međutim. Kalifova poruka. Kir (ar. priznanje zbog pokoren ja Palestine. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. Bilbajs (varijante Bilbis. Poslije. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. 1922). vatren. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. izd. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. a zatim su na red došli drugi. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. 1899). Sveta porodica. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije.5 . Put kojim je on išao sa svojih 4. str. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631.kalif u Medini. str. Aleksandar. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. C. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . Napoleon i Džemal Paša. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. bile su sravnjene sa zemljom. zapadno od Jordana. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. WeUhausen. koji je bio iz plemena Quraysh.

2592. 4 V. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. ibn-'Abd-al-Hakam. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. J. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. isp. 1902). 16 (Ap. Oni sjede samo na goloj zemlji. B A. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. izabrao je Rabi1 I. kojih je bilo oko 20. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. jedu samo na svojim koljenima. 58. god. Dok je opsjedao Babilon. ali bez uspjeha. Butler. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6.000. proslavljenim drugom Prorokovim. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. Tabari. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. 637) kao datum okupacije Egipta.000 ljudi. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. 245—7. vol.000 ljudi. OnJ Kanali (jedn. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. sitari Heliopo-lis. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. aprila 641. Kada dođe vrijeme molitvi. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis.. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. Oimstead. History of Palestine. popevši se na zid Ijestvama. str. 16. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira.u civilnoj administraciji. 44—8. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. 53. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. sitr. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. L. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam.9. str. V (Cairo. I. godine. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. niti između gospodara i roba. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. savladali su stražu i garnizon. 1907). pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. str. Opet su bile ponovljene tri alternative. str. 5 Ovaj. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. str. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. 3. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. 65. niko joj se ne uklanja. . U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. 7 Dosloivno »izvor sunca«. vol. danak i mač. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah.

Husn. >'Ja sam osvojio grad. sa . POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. i slj. još je bila daleko. Maqrlzi. Grad je bio evakuisan u septembru 642.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin. savremeni pisac. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. n. i brojem i opremom mnogo slabiji. god. III. Nikiu (ar. 336. Chronique de Jean. str. Međutim. bili djelo Tutmosa III (ča 1450.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. Ivan iz Nikiua. vol.prevodom (Pariš. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. Texte ćthiopien. str. ratifikovao je sporazum. Suvuti. 11 U arapskom Qaysarfyah. 213 = Hiitti. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. e. nekadašnji hram Caesarion11. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. bez sumnje. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana.000 ljudi. današnji Šabšir) pao je 13. 43—5. u Babilonu 8. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. str. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv.).000 ljetnikovaca sa 4. ali su. str. ibn-'Abd-al-Haikam. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. TRIPOLITANIJE I BARKE . god. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja.000 kupatila i 40. koji je brojao nekih 50. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. Ibn-'Abd-al-EIakaim. 12 Vidi Maqrlzi. Wiet. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. u stvari. Car Konstant.000 ljudi. pr. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. 128. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. novembra 641. potpisao sporazum. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. biskup je s 'Amrom. 61. god. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. a po noći svoje vlastito svjetlo. Naqyus. nisu imali nijedne lađe. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. koji je ponovo stekao milost.. 42. nikakvih opsadnih sprava. a završio August. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. Mawa(iz. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. str. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. 113—43. Marka. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. eveque de Nikiou. vol. Napadači. i slj. III. str. I. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. izd. EGIPTA. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. U pozadini se visoko dizao Far. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. 450. 1883). str. str.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. Zotenberg. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. 41. maja. nejak i mlad. vol. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. Alek-sandrija (allskandarlyah). sipajući po danu sunčeve zrake. Ostavivši kontingent vojske u pozadini.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. 13 H. Kir. 641—68). Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10.

zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. naravno. jedva je bijegom spasao život. god. Siqilliyah) i da je opljačka. ili 669. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. Međutim. Aruad (Aradus). grčkog — phossatun. God. glavnom cilju. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. koji je komandovao bitkom. 16 Latinski fossatum = logor. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. TRIPOLITANIJE I BARKE . IV. Pomorske operacije. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). upraviteljem Sirije. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. na Crvenom Moru18. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina.25 sirijsko-egipatska flota. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. 652. . današnji Suec. 655. 668. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. egipatskim Kop tima. zauzet je sljedeće godine. 463. Basre i Kufe u Iraku. 649.str. Otok je. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). 58—9. Ova bitka. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. Ona pod tim imenom stoji još i danas. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. Car Konstant. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. Međutim. Mas'uđi. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. God. 82. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. god. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Zotenberg. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. Trajan je očistio kanal. God. Aleksandrija je.). tabor.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. preko biz. str. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. u najmanju ruku. Fustat (stari Kairo. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. a da Abdullah bude finansijski administrator. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. uglavnom radi pljačkanja. God. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. dobivši ime Fustat16. Saobrazno s 'Umarovom politikom. 15 Str. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. 99. isp. 18 Isp. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24.. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. vol.Urođenicima. 17 Antička Klysma. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. str. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji.

25 Isp. Fakhri. str. str. str. str. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. str. A. pa čak i u Sudan bila je u toku. 351. . doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi).' 28 Baladhuri. 179. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. 30 Ya<qubl. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. 114. str. »'Abd-Allah B. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. cl. str. Hitti. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. str. Baladhuri. str. infiltracija u Egipat. II. iste privilegije koje su uživali zimi je. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. manje-više neprekidna. isp. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. H. 180. II. Beoker. svojom prijestonicom. 375—6. njemu karakterističnom brzinom. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. str. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. H. 'Amr je. uključivši pleme Lawatah32. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. 189—91. 543. Encyclopaedia of Islam. 183.neki od Mu'awiyinih komandanata28. str. 379—81. str. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. Baladhuri. C. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. str. 375. 235—6. vol. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. Sa<d«. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. -str. 237—8 = Hitti. " Isp. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. vol. 152—3 = Ya<qubi. 642. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. 52 (672). sitr. 235—6 = Hitti. Ibn-'Abd-al-Hakam. str. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. 178. 235 = Hitti. 223 = Hitti. str. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. God. 31 32 33 84 Baladhuri. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. Stoljećima prije pojave islama.

tj. str. i musliman ga je i dalje plaćao. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. nasljednice Turske. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. * Baladhuri. i abu-Yusuf. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. međutim. str. zadržale su arapske zemlje. kao i hrišćane iz Nadžrana. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). kao glavna. Kada je neki podanik prešao na islam. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. Kitdb al-Kharaj (Cairo. Maghdzi. Kao zimije7. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. za luslove koje je Prorok postavio. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. prema ovome primitivnom sistemu. stani Emaus. H. U Egip1 Vidi Waqidi. Amvasu. prema tradiciji. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. on nije. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. U Iraku. waqf. Imsu. bio oslobođen svih poreskih obaveza.ili (Amawas. 66 = Hitti. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. Prema tome. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. 101—2. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. 391—2. oni su morali plaćati teške poreze. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. Imajući to u vidu. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. <Amwas . Ovo stanje djelimične autonomije. Lk. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. svojevoljno predali arapskim . vlasništvo cijele muslimanske zajednice. A. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. koju su kasnije priznavali turski sultani. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. 85—6. str. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. str. 24 :13. između ostalog. koji su sada svi bili muslimani. koji tradicija pripisuje 'Umaru. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. prema tome. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. 1346).

kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . 12. Kasnije razvoje. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). Umjesto glavarine. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. bilo perzijska. svinja i zaklanih životinja. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima.. 27. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa.pr. Juynboll (Leyden. Kažu da je treći princip. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. tj. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. 6 Yahya ibn-Adam. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9.osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta.s. Jr. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti.na Ahl al-Khitab. Daniel C. 1896).risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi.29. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. djeca. dzd. ali ne i zemlja. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. za srednju klasu dva. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74).. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. 1950). 'Askar Mukram u Kuzistianu. 8 Isjp. rezultat dugogodišnje prakse. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. Očigledno. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. m. Mas. Ši/raz u Fa. str. monasi (kaluđeri). bilo da je bila bizantijska. obraćenik se izlagao novim obavezama. ali nikada u obliku vina. međutim. <n. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. str. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene.a Jevreje. termin koji se primje njivao inajiprije samo . 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). choregia ili aram. Zemlja. Dennett. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. a jedan dinar za siromašne. Kitdb al-Khardj. starci. prosjaci. S druge strane. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge.

10 Ibn-Sa'd. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče.000 ili 4. 8 :42. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. državi.cjelini. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. koja se pripisuje 'Umaru. str. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. dolazili su emigranti i pristalice.od grčkog drachme). a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. douane. I. . ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. 12 Prema sur. Podjela vojske na centar. Međutim. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu.uf. Ako je to istina. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. otprilike 10 penija (19 US santima). tj. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. ti akciji. dlwdn). dirham (perz. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. izd. Enger (Bonn. Oko 5. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. Da bi se mogla obaviti raspodjela. str. vol. al-Ahkam al-Sultdniyah. moralo se podijeliti među muslimane. pt. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. diram. abuYus. 1853). 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. kasnije 12. 21—32. . str. carinarnica). 13 Ar. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. M. Kako su odmicale godine. cijela nacija. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. a drugog za Hims i Kinasrin. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. koju je nosio najhrabriji među njima.000 dirhama13. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. platno nataknuto na koplje. tj. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. III. Ova institucija diwdn (odatle f r. Svako pleme je imalo svoju zastavu. 217—45. Konjica je štitila krila. dva krila. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. onda je on osnivač sudstva18. Poslije Ahlal-Bayt. Voiska Vojska je bila ummah. 212.

vidjeli ih i osvojili.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). 15 Mawdli. 347—8. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. bilo da su bili muslimanski obraćenici. draguljara i fabrikanta. 213—14. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. doprinijela svoj udio. bio savladan od pobijeđenog. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. pt. 343—4. U sve ove centre stare kulture oni su došli. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. zanatlije. str. vol. vol. I. Pješadija je upotrebljavala luk. Mač je bio nošen u koricama. iranskih. 169 vljeni u Indiji. Egipćani i drugi. Nisibisu. sing. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu.ti. III. Ede-si. nego u njezinom višem moralu. Mawardi. strijelu i praćku. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. koje su tako nazvane po Katu. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. u medicini. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. 27—8. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. bez sumnje. koje su bile obješene o desno rame. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. pt. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. 217. U umjetnosti i arhitekturi. 202. str. Prema tome. ovi muslimanski Arabljani. 17 Str. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. str. str. 116. Bojni poredak bio je primitivan. 50—54. 16 Fakhri. zato im je i dato ime hindi. U Ktesifonu. 18 Ibn-Sa'd. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. u filozofiji. mawla. Baladhuri. II. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. 450—51. str. bilo hrišćani i Jev-reji. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. abuYusuf. Maward-i. obali Bahreina. u nauci i književnosti. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. počeli su da asimiliraju. str. Arapsko-islamska . Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. str. divili se i imitirali djelo arhitekta. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. str. čemu je vjera. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. 141 = Hitti. I. a svašta što su mogli da nauče. Perzijanci. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. III. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Damasku. a ponekad štit i mač. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. isip. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. kao i u snazi njezine izdržljivosti.

Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. 2. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. On je imao. 1286). u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. 208. koji je od njega bio stariji tri godine. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. -. III. 120—21. str. Međutim. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. koji je bio neobično visoka stasa. 1924). Jednostavan i štedljiv u životu. jake tjelesne konstrukcije i čela24. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. ibn-al-Athlr. Iako je započeo iz ništa. a dostiglo vrhunac i. vol. str. prema muslimanskoj tradiciji. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). pt. vol. izd. i nije primao nikakve plaće. str. vol. Aramejci i He-breji. III. I. 219. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. samo jednu košulju i jedan ogrtač. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. str. 25 Ibn-Sa'd. 157. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. I. {Uyun. 237—9. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. (London. govore. 24 Ibid. i slj. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. III. str. U jednom drugom smislu. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. A History of the Art of War in the Middle Ages. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. vol. 128—32. Bojio je bradu i hodao pognut23. osvajač i pokoritelj Arabije. Abu-Bakr (632—4). čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. vol. str.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. vitke građe i mršavog izgleda. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo.-. I. čije su zakrpe padale u oči25. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. vidi ibn-Sa'd. 'Umarovo je ime. 131—2. Stvarno. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. za Umarove vlade. pt. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. III. I. I. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. vol. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. str.. 2:1 Ya'qubi. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. pt. 185. II. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. vol. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. str. u sjevernoj Africi. Feničani.

171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. I. Alah te je ojačao. Nihayat al-Arab. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. vol. 3—4. i slj. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. kasnijeg umajadskog kalifa. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. ibn-Sa'd. IV. 183. novembra 644. 223^1. 30 Ibn-Hajar. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. 89—90. 1302). II. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. II. vol. bio si slab. str. II. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. str. 61. pt. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. 29 Koran. god. Vidi Quatremere. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. vol. 10—11. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. 6 :93. str. međutim. ser. 300. vol. str. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. vol. Ovaj posljednji. str. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. pt. prema ibn-Sa'du. I. str. Journal asiatique.'257. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. članovi kalifove porodice30. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). oborio zatrovanim bodežom rob28. Mas<udi. 52. IV. III. on je postavio za upravitelja Kufe. 1925). kada ga je 3. IV. 28 Tatoari. vol. II. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. vol. 'Uthman. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. Alah te je izveo na pravi put. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. III. zastranio si. ranije sekretara Prorokova. IV (Cairo. str. on je postavio za upravitelja Egipta. Baydawi. 3. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. 281. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. koji je bio 26 Diyarbakri. hrišćanin Perzijanac. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . I. On je u aprilu 655. vol. 44. al-Nuwayiri. vol. sfcr. Ya'qubi. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. gdje se. vol. vol. Talhah i al--Zubavr. cit. koji su naročito bili jaki u Egiptu. god. str. str. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca.. to je odbio. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). bio je također pobožan i dobronamjeran starac. I. Nezadovoljstva. VI (1838). str. 2722—3. str. 27 Ibn-ol-Athir op. vol. 41—5.

Talhah ibn-'Abdullaha. juna 656). 38:25). Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. str. 245. III. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. I. juna 632. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. pt. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. pt. kuća je bila na juriš zauzeta. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. Obrazovanje ovog odbora. Prije svoje smrti. u toku koje su strahopoštovanje. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. vol.. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. 'Umar.str. vol. njegov prijatelj i predčasnik. vol. prema tome. III. . bio je skraćen1. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. 'Uthman ibn-'Affana. 51. abu-Bakrov sin. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. nazvanog al-Shura (vijeće). koji se pokazao previše dug i. v Ibn-Sa'd. koje je ulio Prorok. I. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. str. pt. kažu. 202. i slj. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). 2 Ibid. logični kandidat poslije abu-Bakra. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. pobornika umajad-skih interesa. III. al-Zubayra ibnal-'Awwama. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. Muhammad.priznao autentičnim. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. Patrijarhalna epoha islama. I. 1 Ibn-Sa'd. . Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. godine nekom vrstom izbora.

tek su započeli. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. Mladolika A'ishah. A'ishah. Poslije 'Uthmanova ubistva. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. To su bili. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). Praktično. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. otac jedina dva njegova živa muška potomka. koji su predstavljali emigrante. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. al-Hasana i al--Husayna. juna 656. Stranka ahl al-nass. koju je on predstavljao. kako smo već vidjeli. 9. Dinastički ratovi. koju je on najviše volio. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). »majka vjernika«. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. Prividno siguran na svom prijestolju. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. koja ga je pokušavala odbraniti7. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. Talhah i al-Zubayr. jer jednom. pobožan i hrabar. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. Prorokova žena. decembra 656. str. Tako se završio prvi. On je bio prijazan. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. g. Oba Ali j ina rivala su poginula. 15. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. koji su predstavljali mekansku stranku. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. 1001. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. str. dok je išla iza karavana svoga muža. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo.

str. koji su bili prikačeni za koplja. str. radilo se da li će Kufa ili Damask. 189. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. 127—30. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. kako su bili nazivam. II. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. napustio da se u nju više nikada ne vrati. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. 206^-8. vol. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. postali su njegovi smrtni neprijatelji. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. 3340—60. Fakhri. IV. abu-Musa. na pola puta između Ma'ana i Petre. 137. vtol. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. dotoumenitu vidi Dinawari. čovjeka. južno od Rake. istr. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. str. a taj je čin značio za Aliju gubitak. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. koji mu je davao punomoć za akciju. već je ispala iz kombinacije. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. On je bio samo namjesnik provincije. 10 Isp. str. Ovi haridžiti10 (separatisti). Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. Ya<qu!bi. a ne putem oružja. 125. Tabari. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. Na ravnici Sifin. 158. IV. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. Po nagovoru svojih sljedbenika. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. . Mas'udi. 220. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. teško je ustanoviti. 9 Mas'udi. 661. 8 O arbitražnom. vol. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. 656. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. naravno. ali kada je stariji od dvojice. njih se do 4. 392—402. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. str. god. pribjegao lukavstvu. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. u Adhruhu. Na . a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci.lična. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. Medina. Tek god. Presuda je. smrtnih neprijatelja Umajada. pobožna. g. Mu(awiyin vojskovođa. Konačna je bitka odigrana 26. svaki u pratnji 400 svjedoka. Neprijateljstva su prestala. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. najranija sekta islamska. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. Vidi str. jula 657. Svaki naoružan pisanim dokumentom. str. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. vol. U stvari. I. bez sumnje. 391. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. ali slabo odana Alijinoj stvari. Međutim. Isp.000 Iračana. na zapadnoj obali Eufrata. str.

Koran.Asa16. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. 706. str. ekspeditivnost.) i skoro ih hametice potukao. II. koji je zapovjedio da se . srednjeg stasa18. VII. str. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije.rawxa' kod Yaquta. Weir (Calcutta. prev. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. velikodušan prema neprijateljima. Tabari. Zotenberg. Kao kanoniziram mučenik. str. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. januara god. 15 12. rječit u razgovoru. 130. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. vol. izd. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. de Goeje (Leyden. 17 Mjesto. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. koja se zarila do mozga. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. i slj. opreznost. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. 1907). velikih crnih očiju. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. 163. str. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. 1902). 661. prema šiitsikoj tradiciji. Isp. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. 12 :70. od Harura' (Ha. 14 Fakhri. pogl. tj. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. II = The Arab Kingdom and its Fali. al-Masalik w-al-Mamalik. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. vol. Margaret G. 1871). 3456. iskren prema prijateljima. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. slovice. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. svoje prijateljice. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. 86. međutim. II. vol.. 1872). Oni su se. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. Rano izjutra 24. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. hitrina. odlučnost. Chronique de Tabari. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. str. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. H. 227. Sabljom. str. pogl. korpulentan. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. 246). a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. on. i slj.000 kod Shahrastanija. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. g. 1927)L pogl. Neustrašiv u boju. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. On je bio crnomanjaste puti.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. (Pariš. 10 Isp. III. propovijedi i anegdote. I. 791. mudar u savjetovanju. str. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. Dlnawari.

Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. 297. vrši sam veliki Prorok. 424—6 u prevodu de Slainea. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. 1924. svjedoče da koristiti od njegova života. međutim. čije je sjedište bilo u Kairu. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). sam kalifat bio je ukinut20. god. iskusan čovjek. Fatimidski Kalifat (909—1171). 19 Ibn-Khaldun. odrekavši mu sultanat. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. tj. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. vol. str. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). str. XIX (Pariš. I. 1862).je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. Ovo je. vol. U novembru 1922. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo.. 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . 1284). g. vol. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. postavši na taj način osnivač dinastije. Kao predvodnik javne molitve (imam). Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. u Notices et extraits itd. 929. XVI (Pariš. čija je prijestonica bio Damask. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. Muqaddamah. i str. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. U martu god. do 1031. On je započeo s abu-Bakrom (632). 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). Kalifat. u Španiji. Tanbih. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. god. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). trajao je od god. 1858). TerQuatremereova izdanja. 174—5 = str.

za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta.1310). lijepo iskonstruisali kvalifikacije. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. naprotiv.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. Al--Mawardi22 (-J. 164—5. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. str. 22 Str. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. nije mogao imati nasljednika. Kasnije su pravni teoretičari. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. Muhamed kao prorok. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. ibn-Khaldun. 23 Muqaddamah. str. 929—1031. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. 161. prema sunitskoj školi. 5—10. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. zdrava tijela i duše. str. 25 Mawardi. pečat. W. The Caliphate (Oxford 1924). U kalifove dužnosti. zub i dlaka. str. 108—9. 23—4. str. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). postavljanje državnih službenika. d'Ohsson. 24 Shahrastami. Siije. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. Cureton (London. kao Alahov glasnik (rasul). al-Na-safi (-f. kao instrumenat objave. mora biti muškarac i punoljetan. cipele. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . izd. 9—41. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. 28—9. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. Arnold. On je gušio hereze. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. koji su živjeli uglavnom u Meki. str. 1843). i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. Bagdadu i Kairu. mora posjedovati hrabrost. ial-Na®afi.

Sa Turskom. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. koji nisu priznavali . 213. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. 1517. 'Amr ibn-al-'As. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. H. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. str. 40 (661)1. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. Mu'awiyina desna ruka. mada je to carstvo bilo nešto suženo. i slj. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. ali je Irak proglasio al-Hasana. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. prijestonica provincijske vlade. kao svojom centralom. I. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. Poslije presude arbitražnog suda.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. Njegovim dolaskom. 27 Vol.

koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2.Muhameda sve do pada Meke. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. isp. koju je on sam sebi odredio. vol. str. II. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. postala je sjeme šiitske »crkve«. toj godini (ča 669). 231.000 vojnika. u Kar-bali. vol. str. str. Al-Husaynova krv. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. 5 Ibn-'Asakir. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. koji se kretao više 1 Tabari. str. i s tijelom je sahranili u Karbali. 184 UMAJADSKO I II. str. Ubaydullah. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. Interesi al-Hasana. Mas'udi. V. Njegov mlađi brat al-Husayn. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. Mada je al-Hasan umro u 45. čak više nego krv njegova oca. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. Šiizam je rođen 10. 6 Ibn-Hajar. muharema. on ih je sasjekao. 61 (10. 266. vol. str. vol. koja je brojala oko 200 ljudi. II. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. 4. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. str. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. vol. UMAJADSKI 185 KALIFAT . str. odbio je god. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. Dlnawari. II. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. 680. 216. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. 4 Ya'qubi. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. 17. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. oktobra 680) 'Umar. 21. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. vol. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. koji su s njom otišli u Damask6. 3. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). vol. komandujući vojskom od 4. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. 13. II. H. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. Desetog muharema A. IV. 14. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. 3 Tabani. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. i pošto su odbili da se predaju. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. L. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici).

nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. zaustavi 27. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. i u Iraku. koji je. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. 32. nego i u Južnoj Arabiji. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. Dok su ove operacije bile u toku. Marwan (684— 5). odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. Akhbdr Makkah. I. Na čelu . koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. II. Egiptu i dijelovima Sirije. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. neautentična je. al-Faifcihl. Priča o tri dana. koji je ranije bio učitelj. 18. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. Drugi građanski islamski rat. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). Poslije toga je vojska otišla u Meku. stajao je mirno po strani u Medini. 2220. septembra. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. Ya'qubi. 1859). str. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. pak. Marwanov sin i nasljednik. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. 299. Wiistenfeld (Leipzig. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. 'Abdullah. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. jer treća stranka još nije bila eliminisana. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. stupila je u borbu 26. koja je potpomagala al-Zubayra. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. Međutim. 684. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. Nad Damaskom. Kada ga je Yazid. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. vol. privremeno je bio zaustavljen.. bar što se tiče Alijinih nasljednika. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. F. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. str. god. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. izd. Na putu je Muslim umro. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. vol. naslijedio na prijestolju. i izašla je pobjednik. str. novembra 683. avgusta 683. 8 faibari. str. a ibn-Numayr. Al-Dahhak je 7 Tabari. bio takođe dinastički. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Kaznena ekspedicija. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. Sveti kamen se raspao na tri komada. operacije započete 24. gdje mu je bilo sjedište. II. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. i slj. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. str. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. u stvari je borba bila trougaona. Yazid je umro. Međutim. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. vol. 427. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. Azraqi.

koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae.kir. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. ako ne od Muslima. II. 14 tabari. vol. glavna snaga islama. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. Ove 'unutarnje svađe između Qays. . . Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. koji su bili naviknuti na pomorski život. 304. 852. Sirijska brodogradilišta. V. Španiji i drugim ratnim poprištima. II. . 10 Ya<qubi. . Vidi str. odatle dolazi engl. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. Mas'udi. str. II. ibn-al-Zubayr se hrabro. koristeći se uspješno svojim katapultama12. vol.. koja je trajala šest i po mjeseci. 320. a to sigurno od al-Hajjaja. str. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. . bez sumnje.sirijske vojske.str. velikih neprijatelja islama.str. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. 845—8. marta 692. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. str. . 1.19. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. na primjer. gdje su ostala do vremena Abasida. i strankama. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. str. a njegovo tijelo. Ovakva politika objašnjava. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. vol. vol. Ova je flota morala. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. 262. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. bilo je predato njegovoj staroj majci. 13 Tabari. 201. prema piscu al-Baladhuriju15. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. vol. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. vol. str. dbn-'Asa. Vidi 'I/cd. Arabljani Hidžaza. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. Njegova je glava bila poslana u Damask14. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. nedaleko od Damaska. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. 320—21. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. 862. riječ arsenal). Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. 25.

str. Mansur ibn-Sarjun (gr. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). poslije 'Umara. 181.31. str. . kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. koji su bili ponajviše Jemenci. 3409—10. naročito u Palmirenu. isp. koji su sada prelazili na gradski način života. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. vol. . kao i njezina predšasnica Na'ilah. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. vol. Sergius)23. II. vol. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. vol. pijenje vina i-pravljenje stihova. V. str. u prvom redu. str. Palestine under the Moslems (Boston. 80. 410. Mas'udi. ibn-Jubayr. str. str. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). 166. 17 Vidi str. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. II. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. koje su nazivali »al-Badiyah«. teška jahanja. 207. izražavaju osjećaje nostalgije. isp. str. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. 104. 19 Tabari.. I. bio je potomak odlične . Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. Tabari. vol. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. 1907). 305. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). 1890). Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. Ona je često vodila svoga sina Jazida. 'Uthmanova žena. u Sirijsku pustinju (badiydh).TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. i drugi osnivač Kalifata. 1. Rihlah (Leyden.. 18 Ya'qubi. I prema kalif ovom naređenju. str. morali osjećati21. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. Kasnije su umajadski kalifi. i slj. 188 UMA. <Iqd. 19 Vidi Guy Le Strange. str. nenatrunjen arameizmima. nastavljajući tradiciju. 342. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. Baladhuri. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. imenom Mavsunu. 258. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. 118 = Hitti. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. što. koju su mnogi Beduini. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom.

među kojima i Abasidi. Kod Mu'awiye. ibn-Ut-hal. str. upravitelju buntovne Kufe. 20 Fakhri. II. vol. 27 Str. 307. Poslije smrti Al-Mughire. 302. 365. UMAJADSKI 189 Kada je 679. 306. 25 Ya'qubi.. i Ziyaduibn-AbIhu. Prema njegovim arapskim biografima. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. Ivana. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. 195. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. 85. uključujući Arabiju i Perziju.hrišćanske porodice. vladaru nezadovoljne Basre. Reich. V. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. . I on je recitovao svoje pjesme. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique).000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. str. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. njegova sporost prelaženja u ljutnju. Nicholson. Ziyad je bio Alijin pristalica. 239. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. Literary History. Mas'udi. najprije od prijestonice. Ivan (Yuhanna) Damascenski. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. Reich. bio je također hrišćanin. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. vidi Tabari. 24 Ibn-'Asakir. 1 'Iqd. 28 Wellhausen. S njom je abu-Sufyan.. 356. 312. 148. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. Arapima iz Hire. 30. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. 11 Abu-al-Fida'. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. Theophanes. god. str. Mu'awiyin otac. vol. pripadao je Taghlib hrišćanima. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. isp. 203. str. str. koji se njihao o njegovu vratu. 205. Tanblh. 265. Njegova razborita blagost. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. 80. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. vidi str. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. I. L. Wellhausen. njegova najveća vrlina bio je hilm39. str. I. str. Držeći se ovoga presedana. II. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. istr. str. vol. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . vol. i bio je prijatelj sv. namjesniku plodnog Egipta. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. vol. 84. 228. Kalifov liječnik. centar šiizma. str. str. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. 293. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. održavao intimne odnose. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja.

uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. Međutim. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. str. vol. (sarlr al--mulk)36. <Iqd. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. str. 30 Fakhri. $ubh al-A sha. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. 229. 232—3. str. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. 169. II. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. IV (CaLro. L. 29 Dlnawari. str. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . teokratski. 36 Ibn-Khaldun. vol. vol. 81 Ya'qdbi. Sirijska tradicija. »Ja se ne služim mačem«. isp. str. vol. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. 78. str. Muqaddamah. neku vrstu stana unutar džamije. vol. II. str. »gdje je dovoljan moj bič. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. Muqaddamah. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. 5. Dlnawari. da je al-Hasan ispuni32. vol. napadaju njegovu pobožnost. vol. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. vol. neću dozvoliti da se ona prekine. Tabari. 37 Mas'udi. raulk33. 32 Tabari. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. vol. II. vol. II. 20. kada je oni zatežu. vol. 410. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. 304. 35 Ibn-al-'Ibri. str. ibn-'Asakir. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. str. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. vol. str. I. str. 33 Ibn-Khaldun. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. str. V. 257. ja je labavim. str. Ya qubi. koji spominje Teofan1. Arapski anali. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. str. str. II. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. 217. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. za njega tvrde da je izjavljivao. II. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. 174—7. 6. 34 Ya'qubi. a kada je oni olabave. 397. 265. II. 188. tj. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. 70. str.« U pismo je stavljena blanketa. Sada pitaj što želiš. (Ikd. vol. str. Mas<udi. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. i slj. al-Qalqashandi. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. energije. Tabairi. 283. odmah iza toga porez je bio uskraćen. str. V. ja je zatežem. vol. II. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. 10. V. 69—70. Stav istoričara odražava stav puritanaca. str. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. str. Tabari. V. 1914). 145.«31 Ovo što slijedi. 69—73.

Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. bio je manje posjećivan. Melitene). do Sumejsata (Samosata). na obali Sredozemnog mora pored Tarza. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. H. str. 159. 49 (669) pod ko- . kod gornjeg Eufrata. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. Prvi puta su je napali A. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. izgleda. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. blizu obale Sredozemnog mora. uključujući Adanu. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. 2 Str. 1. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. bio je naravno dobivanje plijena. H. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. Već A. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. koje se zbilo u ovo vrijeme. Međutim. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. počevši još od Hetita. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. na Eufratu4. na likijskoj obali. pa čak i preko Helespon-ta. duž linija najslabijeg otpora. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. 245. koje se zvalo thughur*. U dugom lancu muslimanskih utvrda. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. I = Hitti. 347. koja se nazirala daleko u pozadini. Tarz. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). međutim. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. možda zbog ubistva 'Uthmana. uvijek je bilo nesemitsko. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. do Tarza. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. Malu Aziju (Bildd al Rum). Na sjeveru. Heraklijev sin. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. poznat pod imenom Kilikijska vrata. 'awd-sim su. u užem smislu. sjevernog zemljišta.teritoriju Rimljana. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. 34 (655). unutar vojnih granica. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. vjerovatno bila drugačija. za razliku od vanjskog.

III. . god. Agapije iz Manbidža19. vol. i slj.3 Isp. 4 Istaikhri. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. str. 33. Le Stramge. 18—19. 3 Vol. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. 5 = Kitti. 128. 2868. Prorokov zastavnik. 8 Ili prema imenu samog mjesta. II. 189—90.. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. za njim se povodi Tabari vol III str. str. očigledno. 6 Yaqut. na otoku Riziku17. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. vol. 310. I. str. 1905). II. 'str. str. god. kasnije . 4. koji se povodi za 12 Tabari. koja gori i na vodi. XVI. Oba pisca stavljaju god. ibn-Haj<ar. 11. Međutim. str. B. l slj. 52. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). 332. Guy Le Strange. 27. str. 67—8. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. 153. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. 2. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). vol. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). ili zbog velikog broja jarbola .koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. sitr. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša.arapsko al-Bustan. H. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. br. 15 Ibn-Sa'd. str. 16 Vidi J. 163. I. str. str. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. A. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. 5 Baladhuri. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. . 133. kao godinu njegove smrti. 19. isp. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). 11 Vol. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. 4 Baladhuni. Eastern Caliphate. 10 Theophanes. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. 93—4. str. 190. str. 183. I. >isp. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. vol. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. obustavljena je u ljetu iste godine. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom.str. pt. 50. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. -str. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. str. Buri. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. str. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. grčko Arabissus. Prema legendi. 86. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. 23—24. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. 345—6. što je. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama.

Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. izd. vol. Opsjedalo se i s kopna i s mora. Maslamah. nije popuštao. 163. vioil. VIII. II. vol. br. od augusta 716. 8 Tabari. str. 1871). 236 = Hitti. 19 »Kitab al-'U. u Patrologia Orientalis (Pariš. str. de Goeje (Leyden. vol. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. Kasnije su opet otok zar.pt. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. 25 Kitab al-(Uyun. 74. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. Od 1. str. II. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . izd. isp. vol. str. Baladhuri. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. 3. Vasiliev. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. 25. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. A. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 376. str. str. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. Njegov grob. 24 Mas'udi. č nerakliiske din jc njega pj. međutim. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. 395 399. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. odakle im je dolazila pomoć. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). 2. odlučni Maslamah. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. 672) i Krete (Iqritish. U toku kasnije bitke (740. 401. str. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog.nwan«. VIII. str. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. Ova znamenita opsada. 1346. II. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. god)23 on je bio ubijen. pt. 3. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. 1716. Glad. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. Arapske armade je nestalo. 24. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. 492. Bury. 23 Tabari. 375. str. pt. . str. br. 674).17 Theophanes. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. 2. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. koja je bila najgrozniji arapski napad.800 plovnih objekata.i. 26 Str. vol. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. str.zeli arapski pustolovi iz Španije. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. samo je pet bilo pošteđeno. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. 236 = Hitti. 353—4. do septembra 71721. II. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. 1912). 21 Tabari. pod imenom Sayyid Ghazi. str. Međutim. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um).

Kitdb al-Bulddn. 31. 160. Sofije. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. o ovom događaju. 782.28. 30 Str. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). vol. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. novi rasni elernenat. bilj. izd. 709. Mas'udi. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. W. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. maziva grad imenom Andus.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. gdje su postali pomorci. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). 364. slijedeći presedan Mu'awiym33. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . izd. među kojima su bili Maro-niti.27—8. 32 Theophanes. kako su ih također nazivali Arapi. Balađhuri. vol. str. 68. 147.8 = HitU. 985. 12—13. Vidi ibn-al-Qalanisi. Dhayl Ta'iikh Dimashg. 317. 1. H. i Abd-al-Malik. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). vioil. str. 1899). o njegovu podizanju česme58. de Goeje (Leyden. str. I. izd. Popper (Berkeley. 666.dogled Carigradu. Oko 689. str. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). Oko god. str. I. str. 11. Amedros (Beyrut. II. izd. kojemu je takođe pristao da plaća danak. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. 104. de Goeje (Leyden. naziva mjesto Andalus. br. Pišući god. 1909—12). Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. 247. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Yaqut. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. 40. 1908). Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. 1885). 15. . F. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. al-Masalik w-al-Mamalik. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. pogreškom mjesto Abdus. 11. vol. 1. I. str. 145. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. 453. 2. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. II. str. O etimologiji riječi balat vidi str. pt. str. 1. str. 1. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. 374. koja još živi u sjevernom Libanu. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. god.

'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. *. Ipak. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. . Iraka. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. 'Umar (717—20). 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. Kad skinem s glave turban. . god. . na zapadu. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. Sulayman (715—17). koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. i Muse ibn--Nusavra. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. kada je umro krajem drugog decenija. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine.da vidim krv između turbana i brada. Dok je okupacija Sirije. na istoku.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija.trećem najsvetijem svetištu islama. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. Čini mi se . mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama.MARWANA (683—5). godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. i u decembru 694. koji su ga naslijedili1. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. na istoku. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. s nadimkom »otac kraljeva«. koji se drmao. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina.«4. Al-Hajjiaj. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. čija je kopija bio. 1 Al-Walid (705—15).

vol. vol. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. II. vol. str. str. V. Njegove vojskovođe. str. str. Tabari. str. Pored njegove krvoločnosti. 2 Ibn-Rustah.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. 218. vol. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. 6 ibn-al-'Ibri. 1123.Uistinu. -str. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. VII. IV. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. vol. Tanblh. praktično su istrijebili (698. N. str. V. str. Jedan od njih. 7 Dl.000 života6. ili 699) stanovnike Azrakisa8. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. str. V. str. Mas<udi. str.Basre i Kufe10. Farisom i drugim istočnim provincijama. vol. 295. 382. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. 215—16. pravog pravcatog Nerona. vol. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. Ishtiqaq. 195. 'Abd-al R. vol. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. 81. 4 M'Uhsinrad. 216. Akhbdr. 3 Ya'qubi. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. Mas'udi. 318. vol. Mas'udi. str. Kamil. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. str.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. str. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. Njega arapski istoričari. isp.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. ibn-Dyrayid. Tabari. 854—5. II. 1122—3. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. Vasita (središnji). 187.nawari. 5 Tabari. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. Čak i Anas ibn-Malik. ifon-'Asakir. II. 326. Ya'qubi. II. 326. Mas<udi. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. vol. isp. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. upravitelj Iraka sma-knuo 120. 294. II. str. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. koji je kasnije . na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. 320—22. str.

Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. str. .s n možda 12 Iranci. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. 1125—6. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. Grad je samo gomila ruševina. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. Tanblh. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. Tabani. str. Balk. str. Baktra).uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. ali je. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. 263. Za prijestonicu je odabrao Marv. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. 881—2. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. specijalno u Farganu. II. doživjela je potpun uspjeh. stir. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. br. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. Reich. Yaqut. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. vol.000 iz Kufe i 7. Shahrastani. 13 1 Yaqut. 144. Wellh?iuse. on je pod svojom komandom u Kurasanu. u kineskom Turkestanu. IV. Na preporuku al-Hajjajovu. koji je do sada činio uobičajenu. Mas'udi. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. isp.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. Nishapur) u Kurasanu. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire.n. imao 40. 3. Str. 423. dana. . Godine 713— 15. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). očigledno. str. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. II. da su svojim Tako nazva. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. rasadišta islama u centralnoj Aziji. i da je dopro do same Kine. vol. str. Međutim. 1290—91. god. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13.000 klijenata. »Zunbll« je bila titula. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. tj.000 arapskih trupa iz Basre. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. 89—90. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. vol. str. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. Ili Ki'nman. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. IV. Vol. zeta al-Haj-jajova. 314. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. 7.

forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. 17 Baladhiiri. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. mjesta čuvenog Budinog svetišta. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. Tek 1947. II (1921). 476—74. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. 11. Napad na Khazare i Hune god. Sind na jugu. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . H. koliko ima danas. Prava Kina. str. vol. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. koje su zarobili. 1275. 751. Međutim. post. 10 Današnji Amu Darja. koje se stalno širilo. ostao je bezuspješan.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. čiji je . u kome je bila Budina statua (ar. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). koji su kasnije bili judaizirani. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. sjeveroistočno od Samarkanda. koja je također bila stara. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. London Institution. 737. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. II. Osvajanja su se proširila (god. God. str. u južnom Pendžabu. na čelu ogromne vojske. god. 20 Domaći vladari Samarkanda. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. Džejhun mjesto Oksa. Napredujući 710. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. 18 Vol. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. 421. 711— 12. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. A. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. god. ar. s druge strane Kavkaza. str. nikada nije ušla u sferu islama. i per. god. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. R.. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«.000 Sirijaca. i 740. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. u kojoj je bilo 6. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. 19 H. pokorio Sind. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. Budd) »visoka 40 lakata«21. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. 2 : 13. i Nirun (današnji Hajdarabad). Džejhuin. 713) na sjever sve do Multana. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. Knj. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul.

ikojd je stanovao u Samarikcindu. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. kao što smo ranije čuli. neprijateljstva su nastavljena Turaka. . str. prodro u Liban. 644—5. shdh i dihkdn. Baladhuri.kao što su činili i kraljevi Fargane. 17—19.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. u današnjem Alžiru. bila je zauzeta. God. istr. II. vol. 195. ali je kasnije ponovo pokorena24. 346. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. . god.predstavnik. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. II. str. str. Ya'qubi. 479. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. Zahvaljujući izdaji. 386 — 99. vol.26. 692. 196). kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. 'Uqbah. Muslimanska armija. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. u Afriku (Ifriqiyah)25. god. vol. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i .. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. poginuo je mučeničkom smrću (683. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. str. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. Vladar Sagdijafte. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. god. V. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. . kahinah)27. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu.) blizu Bis-kre. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. gore str. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. ko23 Vidi Theophaines. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. 160. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. Maslamah. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. a oko 707. II. 39—40. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. Jermenija. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi.) i iz drugih primorskih gradova. koje je sada predvodila neka proročica (ar. 1314 — 17. str. 22 Vidi str. ibn-ail-Athlr. Tabari. <vol. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. str. Tjana (al-Tuwanah). preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja.

R. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. karijoan. Musa. = Hitti. str. vol. iznad svih. 322. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. Isp. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. 1848). 8 — 9. odatle kod nas karasvan. 24. Hassana. semitski su Arapi. pod kojim je uprava oblasti. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. i slj. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. 27 Baladhiuri. sv. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. U ovoj oblasti su Tertulijan. Berberima. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. 28 Od per. I. ibn-'Idhari. I. str. Baladhuiri. ibn-Idhari. vol. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. str.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. Štaviše. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. 230. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. koja je grčkog porijekla. str. i slj. Berber Tariq. srodnici starih Feničana. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. kojom se upravljalo iz Kejravana. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. Naprotiv.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. str. oslobođeni rob i Musin komandant. 'Ciprijan i. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia).). Dozy (Leyden. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). star. 711.24 Baladhuiri. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . 20 — 24. God. 29 Općenito se . Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. izd. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. str. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. dlbn-Khaldun. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. UMAJADSKE MOĆI . 229. 205. vol. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. VII. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. sv. 447 i slj.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. radije nego samo prva dva. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. Siriji i Palestini. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. Sabejci. U ovakvom položaju zimije su uživale. takozvanim hrišćanima sv. 1913). str. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . neznabošce Harana i paganske Berbere. Kako smo već čuli. naravno. gonilo ih je da progone nemuslimane. Kitdb al-Bulddn. Reducirani na položaj klijenata (mawali). II. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. 1892). T. Ivana. hrišćand. 277. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. u najvećoj mjeri. lični liječnik i sekretar finansija. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. ahl al-dhimmah. koji su bili identični sa Mandej-cima. bila je glavna Muhamedova politička novina i. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. po ovim mjestima iz Korana. 38 Isp. koje se graničilo sa fanatizmom. Bakr. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. tzv. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. čije je pristalice. de Goeje (Leyden. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. Izgledalo bi. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. mač ili danak. izd.Egipćani. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. str. str. spominju se tri puta u Koranu (2:59. 22:17). tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). Zbog svoje izuzetne svetosti. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. 2. Ovo priznanje tolerisanih vjera. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. 5:73. vol. 81. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. s kojima su muslimani sklopili savez. Ya'qu/bi. Jevreji i Sabijci. Amold. tj. W. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. (London. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. 339. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. Ipak isu se neki od njih. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. izd. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. The Preaching o/ Islam. kao što se često događa. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. u mnogo slučajeva. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. kao što su bili i njegov pjesnik. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu.

zabilježen je u više oblika41. 3 : 62—65 itd. od špan-skog esclavo. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. ali on je znatno poboljšao položaj roba. Španski robovi.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. ibn-al-Jawzi. 497. str. Khitat (Bulaq. str. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. 196. vol. 81. zabrana nošenja turbana.str. iz Fargane i kineskog Turke-stana. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. . Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. 178—80. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. 42 Abu-Yusuf. koštali su svaki oko tisuću dinara. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. str. II. str. »'Umarov ugovor«. 1270). Prema islamskom zakonu. 116. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. smatralo se isto tako robom. Prema njegovom dekretu. da jašu bez sedla ili samo na samarima. vol. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. Kharaj. 100. X. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. ser. Ovaj tzv. Maqrlzi. 38 Vidi str. str. I. H. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. Lammens u Journal asiatique. PRILIKE POD UMAJADIMA . On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. bili su žuti. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. str. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. 1314). 9. str. Sirat 'Umor. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. ako bi musliman ubio hrišćanina. drugi. koja je bila hrišćanka. dibn-'Asakiir. većinom u kasnijim izvorima. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. potomstvo robinje sa drugim robom. 151—2. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. 438—9. 73. 40 Kindi. vol. 37 Sur. vol. 99. 96. 152—3. zvani saqaHbah45. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. I. al-Mustatraj (Cairo. str. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. 100—101. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. vol. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. 2 : 99 103. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. al-Ibshlhi. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. IV (1894). 9 : 29. 39 Aghdni. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. SOCIJALNE 223 'Umaru I. 117.

vol. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. U procesu miješanja. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. IV. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. 37. str. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. naročito ako su orni. bez sumnje. str. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. str. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe.. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. između ostale svoje pokretne imovine. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. inače su (posjedovali mamluk (pl. 1922). mamdlik). sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). str. trgovina robljem je. 474. sada svoga patrona. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. 44 Ar. IV. međutim. I. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. I. 51 Mas'udi. IV. II. str. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. Kada je rob stekao slobodu. . Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. 52 Najstariji sin drugog kalifa.'Iqd. 387. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. vol. 'abd (pl. 448. str. 485. 254—5. 1930).000 nevinih djevojaka47. 148. dlbn-al-Athir. vol. str. vol. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. 46 Mas'udi. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. 47 Ibn-al-Athtr. 53 Mas'udi. odigrala izvanredno važnu ulogu. vol. bili su slobodna. str. 22. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. str. str. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. Grad. naročito ako su orni. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. Str. <abiđ). 43 Ibn-Khalliikan. Kao tradicionalist. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. IV. S. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). 49. 254. Tritton. 302 = de Slane. vol. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. vol. vol. vol. 339—40. tisuću muških i ženskih robova49. 50 Aghdni. str. vol. <ablđ).000 lica48. Vidi str. vol. III dzd. <abđ <jpl. V. V. Vidii: Jurji Zaydan. 454. IV. prema tome. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). 44 Ar. I. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. vol. i slj. I. 5—35. (Cairo. str. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. A.

vol. XXI. Unutar grada dizale su se palate.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. držala je korak. III. str. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. str. str. Ljubavna poezija. 52. 197. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). koji su. prema kazivanju. ovi su. str. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). Grube šale. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. a izvan njega vile. kocki ili na čitanje50. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. 55 Ibn-Sa <d. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. koje su se cijenile i u visokom . privlačila ljubitelje zabave i uživanja. napuštenu prijestonicu Arabije. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. koji je uživao nacionalnu slavu57. i njezin šarm. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. obučeni u šarena odijela. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. vol. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). U Medinu. a ako ne. onda brojanjem55«. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. 197. kao i njezina posestrima Medina. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. u kojima su vrvjele sluge i robovi. pt. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. vol. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. 58 »Gospođa«. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana.. str. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. 311. IV. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. vol. 57 Jbid. 58 Aghani. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. 216. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. XXI. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. Što je život u dva grada postajao raskošniji. I. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. I Meka je. Ako želite. uporedo sa novim razvojem. tritrakta. 54 Aghdni. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. isp. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa.

str. XVII. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. XIV. 342. str.str. 63 I&p. I. str. 64 Aghani. koji je takođe bio glavar grada. 289—90. ibn-Khallikan. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. XVII. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. str. vol. vol. 60. . ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. str. zamolila je predvodnika ceremonije. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. kao i danas. ibn-Qutaybah. 349. X. 168—72. Naročito se ponosila svojim precima. 113. vol. 101—2. VIII.društvu toga vremena. vol. I. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. str. 101. vol.al--Malik65. 94. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice.. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. . 377. XIV. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. 103. 377. 65 Ibiđ. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. star. Sto se tiče kasnijih muževa. str. str. izvršio. 109—10. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. 122. đtr. vol. 54. pored plemenita roda. naravno. 166. VIII. svojom kosom. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. Ovo je pažljivi glavar. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. vol. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. X. svojom kćerkom. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. 122 88 Ibid. 165. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. 61 Ibn-Khallilkan. I tada. vol. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. vol. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. vol. 62 Aghani. XIV. koju je voljela da kiti draguljima. str. 164-^5. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. str. str. Aghani. 97. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. Muhamedove žene miljenice. val. 80 Aghani. Ova Talhahova kćerka. vol.. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. vol. 66 Ibn-Sa'd. str. XIV. vol. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. III. Mo/a'riJ. III.

lakhmidskog glavnog grada. mnogi ratovi. aramejskih. ranija Alijina prijestonica. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. indo-perzijskih i drugih izvora. prema tome. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. Meka i Medina. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. u prvom redu. trgovini i imigracijama. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. sirijske i perzijske kulture.000 (!) kanala3. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. Umajadsko se doba. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. Za Basru. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. perzijskog i drugih jezika. Iraku. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. kako građanski tako i vanjski. Kopti. tako su se dva grada blizanca u Iraku. Egiptu. Egipćani ili Arabljani. Basra1 i Kufa. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. Čim su Perzijanci.hillyah. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . ljubavi i poezije. Kufa. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. Sirijci. Međutim. muslimanske godine (638)2. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. za potrebe stranaca obraćenika. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. Sirijci. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime.000 stanovnika. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. a djelimično i od njih samih. muslimanske godine (670) imala 300. U Siriji. Prema tome. kažu da je do 50. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. koje je dalje nastavljeno. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. hrišćani.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu.

Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. međutim. I. Ovaj posljednji. 3 Istekhri. str. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«.. lice i naličje svetog zakona. oktobra 728. 159. Al-Khalilu.742). Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. god. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. 4 Vol. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. iz ova dva tabora. 80.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. str. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). još jedan naučnik iz Basre. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. bukvalno »pripovijetka«). . glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. koja su se do današnjih dana održala na snazi. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . Po svom stručnom značenju. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. I. koji je umro oko 780. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. Ovo je on uspješno obavio. kome se pripisuje 848 predaja8. Kitab al-'Ayn. IV. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. Kada bi davao obavještenja o Proroku. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. 322—3. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. vol. koji je prvi sastavio arapski rječnik. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. Yaqut. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. Bassora. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. ibn-Hawqal. str. 1 Eng. vol. U stvari. str. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda.Prema tome. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. 429—30 = de Slane. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. ibn-Mas<ud bi se tresao. god. Rimsko pravo. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. str. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. ali ne sasvim. 663.

311 — 489). DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. kao što ćemo vidjeti kasnije. Str. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. F. ilbn-. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. vol. Pod Abasidima. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. a da nije nijedan redak zabilježio. radije. vol. 7 Ibn-KhalM!kan. 89. I. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. al-Fihrist. iad. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. vol. Njih je on po pamćenju govorio. isp. II. 1872). želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11.Khallikain. 12 Vol. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. od 'Abida. al-Ansab. 150. IV. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. Margoliouth (Leyden. ibn-Khalliikan. 436. G.u Sani ča 728). vol. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. I. 8 Ibn-Sa d. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. II.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. 370. str. počela je u obliku predaje (hadith).26. I. vol. 2. s naslovom »Aikhbar (AbId«. Arapska istoriografija. Fliigel (Leipzsig. 1842 —7). br. fol. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . I pored toga. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. 6 Vidi str. sa dodatkom (str. str. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. 89. I. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. pt. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. Wahb. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. 223. str. 215—16. abu-al-Fida'. 357. isp. 1347). izd. Wuste!nfeld (Gottinigen. izd. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. 110—11. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. 365. 11 Al-Nadlm. str. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. str. istr. 1912). Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. str. 228. vol. 334 recto. ili. III. 1. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. str.

vol. bili kadariti19. do. al-Iji. str. Shahrastand. str. vol. 1931). 98.str. koji je u kući govorio aramejski i znao je. alNawbakhti. nego Sirijac. Th. II. str. osnivač čuvene racionalističke škole. 1B Mas uđi. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Kitdb al-Mawakif. str. Mada je pisao na grčkom. 362. str. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. kao što su moć. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. i odaju hrišćanski grčki uticaj. Posredstvom Ka'ba. 219. 5. koliko su raširene bile njihove ideje. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). al-Baghdadi. . a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. 334. 15 : 21. pored oba ova jezika. vol. 43 : 10. Nawawi. VI. također jemenskog Jevrejina. ibn-Sa'd. str. Isp. str. DUHOVNI 233 Sv. ipt. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). kao što ćemo kasnije vidjeti. naročito al-Ma'muna (813—33). Ivan nije bio Grk. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. str. H. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina.. vol. 3 : 25—26. III. 619 15 Vidi Nawawi. Mutaziliti (separatisti. još i arapski. VII.652 ili 654.':\zd. vol. Hitti (Cairo. str. poznate pod nazivom Mu tazilah. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. vol. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. Uxul al-Dln (Istanbul. 54 :49 itd. 1928). isp. izd. str. Ritter (Istanbul. I. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. Ma ari/. 523.. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. str. VII. Soerensen (Leipzig. -f. 1848). str.sir. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. vol. 17 Isip. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. H Sur. mudrost i život. 2493—4. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. Ya<qubi. 11 Ibn-Khalliikan. 1924). Mu awiyah II i Yazid III. III. 33. II. . Firaq al-Shl'ah. 19 Ibn-al-'Ibri. izd. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". ali ne postaje nevjernik. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. 190. 106—7.-31. str. Tabari. 22. 'ibnQutaybah. 42 : 26. 156. vol. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. 402. III. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. 355.748). str. IbnHazm.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. 234. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. u Himsu).

god. teolog. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). U nastojanju da sačuvaju prvobitni. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Murdžiije gll-e Šiije. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. koje su izvršili umajadski kalifi. da kalif mora biti član njihova plemena22. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. Ovi opasni Alijini protivnici. . Među djelima sv. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. mada može izgledati čudno. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Još preciznije. nekoć njegove pristalice. Uopće. Jedna druga sekta. 21 Str. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. 305. tj. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. Sv. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. Kao himnolog. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. str. ali ne tako važna. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. Tripolitaniji i Omanu. Sabe blizu Jeruzalema. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. XLIX (Rnussels. preko latinskog. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. pravnik. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. 22 Ibn-al-Jawzi. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. međutim. 'Uthman i Alija. 102. došla je u arapski. Raštrkani su posvuda po Alžiru. 276—312. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. grčkog i đurđijanskog. Ivana20. str. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Kao mladić. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. Ovdje je umro oko 748. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. 1340). 1931). Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana.

zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. 24 Isp. vol. 159—60. Mnoga krivovjerja.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. cit. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. o kojima ćemo kasnije govoriti. 25:74. Ismailije. Prorok. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. ostala je bastion ši-ija32. Mas'udi. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. opet. sa svojih 15 milijuna. bez sumnje. On je duhovni i vjerski vođa. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. 100. Riječima »Vjerujem u Alaha. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. 89. I gnosticizam je. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. druži. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. On je izravni potomak Muhamedov. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. str. bio je jemenski Jevrejin. 25 Od arap. društvenih. ekonomskih. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. predvodnik spasenja. kar-mati.. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. 122—3. kao i svjetovni. Muqaddamah. II.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. str. koji je posrednik između boga i čovjeka. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. op. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. nusajrije i njima slični. Termin. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. i do današnjeg dana Perzija. koja je oprečna gledištima Sunija20. ibn-HaZm. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. str. i slj. utjelovljenjem samog boga29. U početku. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. str. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost.« 23 Shahrastani. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 87—8. 70. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. Baghdadi. a koliko. kao nosilac dijela božanskog bića. Prema toj teoriji. str. I. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. str. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. Kao takav. tj. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. Hitti. 356. judejskohrišćanskim idejama. bili su izdanci šiitske sekte. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. " Shahrastani. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. 296. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. Osnivač islama objavio je Koran. str. str. Hipoteza Mahdi. dzd. 26 Za ovo gledište vidi liji. str. vol. preko Fatime i Alije. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. Ijd. korijena koji znači prednjačiti. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. političkih i vjerskih. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. voditi. Biaighdadi. 15:79. Ibn-Khaldun. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. 108—9.

prorocima. 32 U svemu danas ima oko 50. koja odaje perzijski uticaj. 31 Iji. str. 218. . Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. 408. II. vol. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. 238—15. str. otmjenom frazeologijom. str. jazidi i Ali-ilahi. čak i Akthamu ibn--Savfiju. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. Iji. tri u Ira'ku. druži.. <Iqd. 34 Vidi ibn-Qutaybah. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). 400 i slj. sedam u Indiji.000 šiija.. nusejri. istr. pisaru. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. <Uyun al-Akhbdr. str. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. 29 Vidi str. broje u svemu otprilike 60. 177. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. četiri iu Jemenu. -f. str.poznati pad limenom matawilah (tj. među kojima su ismiaiiliti. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. Goldziher u Der Islam.000. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. ibn-iall-Javvzi. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. vol. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. III (1912).000. Naqd. na području pjesničkog stvaralaštva. II. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. i slj. i slj. IV.. Sirah. al-Bayan. 343. Hitti. al-Jahiz. naročito Muhamedu. str. 350. Isp. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. izd. 2—25. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. gdje su poznati pod imenom zejdi. bez sumnje. vol. pristalice /Alijine/). I (Cairo. i slj. Ibn-Hazm.728). koji je uživao ugled u predislamsko doba. str.750).000 <u Libaaiu i Siriji. 103—4.000. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. 1926). vol. a završila s ibnal-'Amidom«37. 157. I. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). str. 47. 121—6. 21 i str. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. oko 14 pro cenata svih muslimana. Str. 30 Baghdadi. 231—52. II. Ultrašijitske sekto. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. gdje su .28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . vol. str. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. vol. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika.

260—68. H. prema predaji. 1283). Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. str. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. (Leipzig. I.28. 42 Ibn-Qutaybah. 38C—91. 438—9. I.-abi-Rabl<ah. Palgrave. 550. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. str. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. s jedne strane. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. i. VII. čije je prvobitno ime. Aghani. 'Umar ibn. 172. II. Tabari. str. str. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. 35 36 37 172. 148. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. vol. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. isp. 38 Jahiz. Ma'drif. Essays on Eastern Questions (London. vol. On se. odišu takvom jvj. i napola mitski Majnun Layla45. 216. 45 Aghdni. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. koja je pripadala istom plemenu44. dovoljno bogat41. Za obresce vidi Qalqashandi. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. G. vol. 80—699. str. str. vol. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. koja je odgovarala na njegovu ljubav. Bayan. i slj. 39 Ibn-Qutaybah. str. vol. vol. 349. vol. 58. 279.Udhrah. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. str. Sh'ir. (Beirut. XV. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. 1. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. vol. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. str. vol.al-Mulawwah4(i. bio je lirski pjesnik. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). vol. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. stavlja njegovu smrt otprilike A. vol. Baydn. 81. Paul Schwarz. isp. I. Subh. koje je živjelo u Hidžazu. str. Vol. I. 77— 110. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. 43 Vidi W. Vidi ibn-Qutaybah. 153. 40 Njegov Dlwan. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). 2. str. bilo Qays ibn. Ma an/.str. 'Str. Ovaj prvak erotske poezije.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. citiran od ibn-Khallikana. 1935—9). bio je bezbožan član plemena Quraysh. 32. 1872). Vidi Jahiz. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. »Ovidije Arabije«. 1901—9). Aghani. 2. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. 46 Al-Ku'tubi. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. s druge. vol. I. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. 63. sir. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. Vi. II. 169. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . DUHOVNI 237 na. 41 Aghani. on bi dolazio k sebi47. Mahnit od očaja. 73. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. II. Mas'udi. str. Sh'ir. vol. str. VI. str. izd. Jamilovi stihovi. Bez sumnje. str.

passim. 71—2. ihn-Qutaybah. str. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. III. str. Svojim panegiricama. I. vol.900 qasldah. vol. str. Aghani vol. vol. s. 1903). XVIII. R. str. Jarlr. Boucher (Pariš. III.000 dirhama51. svakako. ibn-Khailikan. 50 Ibn-Quitaybah. 51 Ibn-Khalliikain. izd. kažu. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 287.47 238 Ibn-Qutaybah. V. prenosač. Vidi (lqd. ibn-Khalllkan. 55 O njemu vidi Aghani. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. 294. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. 49 Fihrist. vol. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. vol. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. 137—8. ča 713—72)49. XIX. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. vol. 164—5. Ma'arif. 1313). vol. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. vol. najveći satiričar toga doba. Shi'r. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. 136—46 = de Slane.tr. al-Walid je. 56 Aghani. str. I. str. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. 53 Ibid. str. 183. Oni su bili satiričari i panegiričari. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. ratnog zarobljenika50. vol. 1875). Shi'r. VII.. Shi'r. i arapski je govorio stranim akcentom. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. str. 612—28. str. 347. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). vidi njegov Dlwdn. str. III. vtol. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). 54 Ibn-Qutaybah. I. str. 358—62. str. Hammadova velika zasluga je. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. 186—97. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. 268. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. 297—8. 301—4. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. str. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. VIII. 292. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti.. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. 52 Ibn-Qu<tayibah. iap. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. 91. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Josaph Hell. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. str. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. 2—52. str.

Aghani. Kkidi. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. _57 Ibn-Sa'd. 59 Yaqut. 7 i slj. vol. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). Etički i odgojni ideali. vol. KJ8—43. III. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. Prema tome. str. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. a druga na tijelo (tj. Bayant vol. potpomagala je džamije. a koji se odnose na ovaj predmet. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. 309. str. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. vol.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. 1. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. 11. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. str. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. I. isp. s>tr. Mu'jam. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. Wuldh. Udaba'. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. VI. str. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. čojstvo (muru'ah). Vidi Jahiz. 77. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. VI. I. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. 9. savršen57. 25—6. 91. (Levdan.. Margoliouith. II. postao je stalna figura na dvoru. Sirah. izd. 89. str. 60 Ibn-al-J<awzi. 134. medicina). Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. str. 1907). str. Javnost. 239. 82 Spominje ga i Jahiz. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. isp. bili su se uvriježili u tradiciju. 11. 6—7. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. gostoljubivost. 2. god. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. 63 Ibn-Sa'd. iza kojih dolazi srdžba božja«60. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. str. Takav se čovjek naziva al-kamil. str. vol. velikodušnost. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). 58 Mubarrad. II. .pt. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. vol. 11. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). obično hrišćanin ili klijent. 64 Yaqut.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora.10—11. služiti se lukom i strijelom i plivati. Nekoliko recepata. vol. str. 61 Suvuti. al Udabd'. bili su srčanost. V. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. Husn. vol. . kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. str. 210. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. vol. 175. Baydn. 257—8. Već je 17. I. 165.

str. I. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Miiller (Cairo. 109. 116. 412. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. god. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. 1196. Alhemija Alhemija. str. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). vol. Taban. Htifcama. izd. kao i medicina. str. Mu'awiyin liječnik69. grčka nauka više nije bila živa snaga. 156. 72 Ibid. I. 121. U vještini liječenja. živio kasnije. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. 70 Ibid. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. očigledno Grk. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. str. 113. 116. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. I. 195.. 67 Ibn-al-'Ibri. vol.. međutim. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. 156—7. vol. str. str. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. 11. Qifti. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. Jabir je. isp. str. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. str. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. A. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. koji je studirao u Perziji66. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. ali što se toga tiče. 776. 192.ča 634) iz Tajifa. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. gdje je grčka tradicija bila živa. DUHOVNI 241 ili 708). preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. 211. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. i Tayadhuq. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 1882). viai str. str. Khalid (f 704 65 Str. 593. 161. medicine i astrologije. I. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. 71 Ibn-al-'Ibri.. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. str. ibn-al-'Ibri. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. a djelomično i na perzijskim izvorima. II. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). Tahdhlb. liječnik al-Hajjaja70. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. ona je mogla postojati samo u Jemenu. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. Nawawi. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. vol. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. hrišćanin. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. kao što je bio običaj. str. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07.25—6. jedna je od disciplina koja se rano razvila. str. vol. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose.

vol. Stanovnik rijetke oaze znao je. 1. više nego svetište u Meki. bez ikakva krova. der Sechste Imam (Heidelberg. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. izd. Ovdje je šator bio obično prebivalište. Hajji Khalfah. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). Fluegel. III (London. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. za zaštitu od sunca.25. 1842). str. 185 = de Slane. I. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 128. II (Leipzig. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. Na taj je način džamija (mošeja od ar. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. masjid. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. bila je djelo nekog drvodjelje. 78 Ibn-Hisham. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. 49—50. 317. vol. koptskog hrišćanina. 300. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. I. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. str. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. str. str. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. 242. str. za primitivnu arhitekturu. abn-Khailldikan. u s DUHOVNI 243 ma. str. 75 Julius Ruska. I. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. kao što i danas još uvijek zna. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. vol. str. Cfa(/ar Alsadiq. 354. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. 1924). Ruska. str. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. vol. Ona građevina. 1924). koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 336—7. ali je ta tehnika posuđena i. 76 Fihrist. 8. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. 77 J. 53. 581. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 604. hram se nalazio pod otvorenim nebom. Ka-ba. Arabische Alchemisten. i slj. Arabische Alchemisten. II. 1837). Kasnije je Prorok.

Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). sirijsko-egipatska. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. str. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. 2. 106—7. i slj. isp. nije sigurno. vol. Wiistenfeld. Ovdje. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. 2. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. vol. pt. Dok su izgovarali svoje molitve. 9. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. I. zatim domaćeg i rimskih stilova. Građevinski materijal. 63. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. On je osnovao i sam grad. iračko-perzijska. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. str.dvorište. II. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. I. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. licem okrenuti prema zidu. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. vol. koji je služio kao zimovnik za vojsku. C. vol. 6. Theodor Noldeke. kako pokazuje džamija u Medini. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. I. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. str. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). Bezold (Giessen. Ibn-S"ad. F. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. 81 Ibn-S'ad. 1860). U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. vol. indijska. 331. i 4. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. jad. koja nosi jasna obilježja hindu stila. I. vol. str. H. 7. a kasnije u pravcu Meke82. Ova tehnika. 3—5. unaokolo ograđeno trskom. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. cigli ili ilovači. najprije u pravcu Jeruzalema. 3. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). C. 107. str. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. 80 U Orientalische Studien. koji se često naziva i maurski ili magribski. prema tome. što je još bitnije. I. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. muslimanska i muhamedanska84. . 1906). u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti.. Bukhari. pt. Buikhari. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. I. bez obzira da li se radi o kamenu. arabljanska. koji su ovim prethodili. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. pt. str. španska i sjevernoafrička. 2. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. str. str. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu.

a kasnije od ilovače i ćerpiča86. međutim. koja je. str. kojii se upotrebljava z. 248. Yaqut. Tabari. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. str. 1. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. izd. vol. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. vol. ibn-Battutah. U Ma-dajinu. vol. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. On je preuzet od crkve. 2443. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. str. str. I. 1. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. Str. 149. god. str. 899—900. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. 591. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. 213. vol. vidi Yaqut. ili 639. Kao i u Basri. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. vol. 247.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. 211—12. Muhamedovi vjernici. Yaqut. vol. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. str. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. 638. Yaqut. podigao je drugi vojni logor. stare građevine su im poslužile za džamije. Ovdje je god. II. str. 12. IV. str. >ibn-Juhayr. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. (Bulaq. vol. Mu'awiyin zamjenik. I. IV. 125. vol. vol. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). Hus'n. 323—4. Baladh'uri. 272. Istakhri. 17.. Ibn-al-Faqih. 2489. 346—7. ugledajući se u sasanidske obrasce. I. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. okupator. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. god. koji je krov džamije pokrio travom85. 1893). 117. str. bila vojni logor. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. II. 80. str. 109. str.a Kristove vjernike. 1. 62. Kufu. Maqrizi. str. str. II. str. 271. Džamija u Medini očigledno je bila vol.2. Mihrab. kao i džamija u Fustatu. ibn-Hawka'l. 61. Kažu. vol. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. str. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. IV. Tabari. MaqdLz:i.pt. Bulddn. 1. . 642. Ziyad. bila je kao i ostale. Šuvuti. str. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. I. str. Ivana92. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). koju je posjetio 1184. Yaqut. 156. str. jer oni nisu. Maqrlz. kako sami tvrde. Maqdizi. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. 642. ibn-Duqimaq. koja bi označavala pravac molitve. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom.30. II. str. 2451. God. III. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama.16—17. str. . 'Umarov upravitelj. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. 350.i (Bulaq). 11. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). 262.

Muqaddamah. jest maqsurah.. prema tome. vrlo rano dobio svetište. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. 108. str. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi.6. I. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. vol. 229. 116. ibn-Battutiah. I. 101 Maqr!zi. 104 Morris Jastrow. 97 Dirnawari. II. koji potječe iz IX stoljeća. U Iraku. 3465. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. vol. Vidi str. vol. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. Umajadi su uveli i minaret. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. Profana inovacija u džamiji. Taban. vol. 11. II. I. Sirija je. I.str. str. . Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. 376—7. Oni predstavljaju sunce. 348. 99 Maqdisi. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. II. vol. 2 :136. isp. 98 Isp. Jr. Aghani. 100 Ibn-al-FaqIh. 272. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. sitr. 138. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. 379—80. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. 6. . Međutim. ibn-Khalidun. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. 3. Ivana. 8—9. isp. 247. 1. koji je bio četverouglast". str. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. str. str. 75. Kao i mihrab. 1.8—9. vol. 105 Ibn-S'ad. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. 16 =: Hitti. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza.str. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. str. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. 571. 248. 2. vidi Koran. 1915). str. str. Stadt. str. libn-Battutah. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. vol. prvobitna domovina minareta. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. str. zadržao je najveći stepen svetosti. kao hrišćanski oltar. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. 203. 102 Baladhuri. 11. XVII. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. koji su se neprestano mijenjali. koji je bio rezervisan za kalifa. str. 103 Wu9tenfeld. str. 1. 32). str. pt. vol. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. str. 224—6. 182.

I. Kada je god. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. str. god. god. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108.112. 159. H. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. str. str. IX. Isp. str. vol. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. 211. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. 1179—91. II. vol. vol. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. 111 Maqdisi. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. 334. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. mjestu svetom za jevrejske. koji ga je napisao negdje oko 903. 112 Ifon-al-Athir. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. 31/651—2. 169—71. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. vol. XXXVIII (1930). gdje je nekoć stajao Salamonov hram. 113 Str. 114 Str. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. S. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. al-Maqdisi114. 311. 109 Vidi str. groba111. paganske. 1924). sagradio je 691. 614. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. Briggs. str. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. 628. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. god. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. M. Poslije njega opisao ju je oko 985. Kufijski natpis oko Kupole. i slj. On je uposlio domaće majstore. 209. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. kalif 'Umar posjetio grad. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016.muslimana106. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. 37. sir. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . 100—101. 107 Maqđisi. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. str. 108 Ya'qubi. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. 159.

1194. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. Himsa i Bej. 1928122. 116 Str. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). uposlio perzijske i indijske majstore.795' . str. kao i grčke mehaničare. grobovi. 119 Maqdisi. vol. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. vol. str. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. Marije. ibnJubayr. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. K.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. kao što smo čuli ranije. god. I. koji je kako smo obaviješteni. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. 158. u Der Islam. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Ta'b-ari.. C. vidi tafcođe Istakhri. derviški manastiri (sing. van Berchem. međutim sjeverni minaret. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. 261. I. sjevernoj Africi i Španiji. koje su podigli mnogi kalifi. 374. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. pt. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. god.našnjjm glavnim džamijama Alepa. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. sabil). 1187. Yaqut. str. 202. takođe su djelo kalifa. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. 168—9. str. koji služi kao svjetionik. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. II (1911). str. 1930). II. Bell. koje mu je poslao bizantijski car119. vol. 593. 100. Džamija Umajada God' . Geograf al-Maqdisi121. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. str.'Abd al-Malikov sin Al. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. 121 Str. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 117 Među đa. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. 274. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. Early Muslim Archi Do ture. II. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. Walld. ibn-Rustah. I (Oxford.. Kao i za Kupolu na stijeni. 157. Naziv alMasjid al--Aqsa. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. Creswell. A. ibn-'Asakir. 118 Isip. 326. str. koju je bio podigao Justinijan. 122 E. str. 120 H. de Lorey i M. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. U strogom smislu riječi. 119—20.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. 1932). prvi put 1069. Kasnije su je preinačili krstaši. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. isp. Abasid al-Mansur. str. vol. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. Tri lađe i poprečna lađa. 57.

ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. 360. 198. Međutim. vol. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. 128 predio Yaqut. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. 'Abd al-Malikov sin. 167. na istočnoj strani Sirijske pustinje. str. Zborna džamija je. V. gdje je palata stajala. IV. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. god. Ibn-al-Athir. 1914). kraljevske rezidencije. vol. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. str. 322. str. 207. II. 224. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. Al-Balqa'. Bell. a isto tako pokrivenog prilaza.5 Ihn-al-Faqih. 687. i posljednji put 1893. 290. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. str. izuzev religijskog. niša. Mas'udi. koja se nalazila tik uz džamiju. vol. str. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. treba primijetiti. Njegov sin al-Walid II. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. vol. str. Baladhuri. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. Većina kalifa. 211). ibn-'Asakir.1400. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. čijih se nekoliko ostataka još vidi. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. str. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. 106. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. Ovdje je Ya-zld. str. I. Gertrude L. Vidi str. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. str. u Vasitu. al-Qubbah al-Khadra'126. godine. FASADA AL-MUSHATT %^fell. Yaqut. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. Ya<qubi.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 591 124 činjale 12. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. Tanblh. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123.

1097). Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. II. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. R. XXV (1904). Kusejr 'Amra. zimovnik. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. 61. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. koji je možda sagradio između 712. i 715. 135. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . vol. tvrđava. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. str. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. I (Wiemna. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. Međutim. II (S'trasibuirg. »Mschatta«. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). B. 1905). 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. v. IV. Ovaj zamak. vol. . i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. Filozofiju. 130 Taban. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. 129 Od la't. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). 134 Bukhari. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. vol. Yaqut. Strzygowski. d slj. vol. str. castellum. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. 1902). Die Provincia Arabia. II. 105—70. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. str. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. 1743. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. Al Walld I. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. 5. vol. str. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre.ski. 132 Isp. Schulz i J. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj.pt. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura.. Musil. vol. str. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. str. 205—373. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. E. Brunnow i S. Ime je vjerovatno novijeg datuma. str. VII. Domas/zew. Bukhari. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. god. 95. I Textband (Wiemna. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. Ipak. god. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom.

Međutim. VIII. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. str. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. 93—4. 31 :5—6. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). slomivši ruku. VIII. str. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. o kojima se vrlo malo zna. »Almodad«. 137 Isp. vol. palme sa grozdovima plodova. vol. 237. l : 20. Južni Arabljani su. Kasnije je na sličan način bio preuzet. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. o moja ruko!). Ornamentiku sačinjavaju draperija. lovor i pustinjske ptice. bez sumnje.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. Većina predislamskih pjesnika je. odatle eng. 93. 139 Aghdni. »lute«). VIII. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. Mas<udi. po njihovom mišljenju. Očigledno. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. 684. vol. 140 <Iqd. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. str. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. vjerske i ljubavne. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. lišće koje raste iz vaza. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . Veći broj aktova prikazuje plesače. ili pjevanje pjesama. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. frula (qassabah. i prema tome muslimana Arabljana. muzičare i zabavljače. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. mizmar)™9. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. 138 Mas'udl. vinova lo-za. VIII. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. Farmera144. prvi oblik pjevanja. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. i zbirka Aghani145.Istooriju i Poeziju. On je najjednostavniji poetski metar. str. vol. III. str. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. međutim. Inshad. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. 142 Mas'udi. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. očigledno. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. -92. vol. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. II. 93. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. istr. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. 175. -u I Dn. zajedno sa nazivom. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). ratničke.

Očigledno. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . str. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah.ča 720). str. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. 7. i slj. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. str. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. a veselje je njihovo čedo«149. vol. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. 145 Vol. str. tj. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. 143 Aghani. Yazida II i al Walida II156. 171. val.Walida I. 146 Aghani. 173. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. 119. vol. vol.. perzijskog porijekla. str. Međutim. 489. 1929). str. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 170. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. Arabian Music. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. str. VIII. A. mada stvarno nije grešna (haram). Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148.obredima. i slj. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. Husaynove kćerke. 148 Vidi Nuwayini. i Ma'-bad (f 643). 136. muzika duša. berberski melez. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. Umjetničko i otmjeno pjevanje. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. str. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. Wenstock. medinska slobodnjakinja.. i slj. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. II. ženskonje. od kojih su mnogi bili njeni učenici. str. Uskoro. 150 Aghani. naročito za vrijeme 'Uthmana. X. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. 24—5. 3. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. 632—710) iz Medine. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. IV. 48. tj. bili su strani oslobođeni robovi. J. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. str. 149 Nawaji. 98. 173. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. sin nekog Turčina. medinski mulat. 1927). A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. 140. Farmer. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). str. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. 147 Sur. f ča 714). Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. I. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. Nihdyah. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. XIII. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. 132—5. str. 178. 26 : 224—6. IV. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). vol. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. na čijem je čelu stajao Tuways. Vidi Nirwayiiu. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. str. vol.

Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. str. vol. vol. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. 151. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). str. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. pjesnika i muzičara.. koji su naročito voljele žene. Kao takve. imao glavnu ulogu. str. str. obožavalaca i prijatelja. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 135. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. 99—100. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. I. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. ljubimice Yazlda II. 98. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. Bujica se više nije mogla zaustaviti. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161.. 152 Ibid. i slj. 154 Aghani. 155 Ibid. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. I. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. lično kompozitor. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. starješine iračkih pjevača.lamu. Yazid II. 19. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. zaštitnik umjetnosti. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. I.. VII. vol. 158 Ibid. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. i slj. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. neka vrsta psaltera. Njegov sin al-Walid. vol. 124.. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. 158 Ibid. zbog čega se potpuno izgubio. Lutnja od drveta. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. 157 Ibid. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata.. III. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. gdje su bili primljeni s velikim počastima. vol. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. Gharld znači »dobar pjevač«. VII. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. str. vol. str. veliki ljubitelj veselog života i . predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. Walld II. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. Upoznavši notni sistem. a još više Medina. 84. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. Tako su Meka. Sveto hodočašće. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. str.

Eunuški sistem. vol. vol. II. i slj. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. star. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. 404. vol. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. V. vol. isp. str. sada je bio potpuno razvijen. Vidi str. III.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. Ya'qubi. kako smo ranije čuli. str. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. vol. str. 1334). Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. Takve ljage 1 Tabari. 2 Ya'quhi. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. 225—6. 70. MARWAN I (683—5) 5. vol. YAZID III 13. 160 Ibid. II. 238. 306. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. kojim se završava dinastija. II. 403. 31—2. 164 Aghani. . god. MARWAN II 12. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. izuzev Marwana II. vol. vol. 168 Ibid. str. VI. vol. 102. II. I. i slj. IBRAHIM 11. žene i pjesma. 127. Nawaji. 165 Mas'Uidi. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. str. str.. 1874. 401. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. 4. naročito vino. 181 <Iqđ. vol.. vol. vol. str. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. Mas'ud'i. str. Mas'udi. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. . II. Karakteristični poroci civilizacije. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. str. aba-sidskoj stranci. str. XVI. medu 159 Aghani. Yazld III (744. 163 <Iqđ. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. pokazali su se nesposobnim. koji je omogućavao haremsku instituciju. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. str. kao što je primjerom pokazao Yazid II. III. 162 Gtoazzali. str. vol. VT. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. str. 156—7. V. Četiri njegova nasljednika. _237. 177—9.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. 446.

da se u dalekoj Murciji. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. Arapi Ku-rasana. na obalama rijeke Inda. Wustenleld. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. međutim. Počevši s 'Uthmanom. opet. počeo se sve više i više afirmisati. prema tome. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. Svugdje. nazivali su se Jemeniti. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. štitio je pleme Qays. 1852). koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. osvajača Indije. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. osnivač umajadske dinastije. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. Mu(awiyah. prema imenu vodeće porodice. 1853). u glavnom gradu kao i u provincijama. Sjeverni Arabljani. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. a to isto činio je al-Walid II. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. osjećale su se pradjedovske razmirice. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. dinastički duh. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. Njegov sin i nasljednik Yazld. F. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. Ishtiqaq. počele su tada slabiti. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. Pričaju. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. Yazid II. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. kao i granicama Sahare. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. SLABLJENJE 263 Jemenitima. latentne u društvenom životu. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. kako smo obaviješteni4. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. koji je bio organizovan na širim razmjerama.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. na obalama Sicilije. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. sjeveroistočne perzijske provincije. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. pod-jarmljivača centralne Azije. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. u Španiji. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. koji su vukli porijeklo od Qahtana. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. kao i Qutaybe. bilo je svršen čin. a Jemeniti druge. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II.

potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. str. U Iraku. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. naravno. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. II. Baydn. II. opozicija sirijskoj upravi. Kada je došao na vlast. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. U zajednici s Alijinim pristalicama. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. Svi ovi manevri. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. 6 Ya'qubi. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. Abasidi. 306. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. Al-Walid je. Yazld I. 5 Ibn-'Idharii. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu.polovini osamnaestog stoljeća. Odmetnici šiije. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. 7 Ibid. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. II. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida.. Marwan I. vol. 334—5. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. sada je poprimila religijske boje. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. str. vol. vol. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. 84. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. str. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. str. 14. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. prema tome. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. opet.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. međutim. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila.

jače snage stupile su u dejstvo. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. god. Fakhri. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. 356—7. III. 342. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. Marwan. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. 56—61. 34. šukununuk al-'Abbasa. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. 1926). Musil. čovjek nepoznata porijekla10. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. glavnog oslonca umajadske moći. 9. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. koju su plaćali nemuslimani. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. Iz Iraka. Yazidom III i Ibrahimom. str. međutim. vol. koje su neprestano obnavljali Arapi. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. vol. i irački haridžije. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . perzijski slobodnjak. Većina njegovih pristalica. umajadski upravitelj Kurasana. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. i džepne mape. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. II. a sada amblem Abasida). mjesto toga. Prorokova strica. Tabari. međutim. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. str. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. vol. Pored Sirijaca. Northern Hegćz (New Voilk. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. str. nije odgovarao na njegove molbe. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. Spaniju. star. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. Marwan II. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. juna 747. tražio od Marwana II pomoć.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. a posebno perzijski. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. Yaqut. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. u Mezopotamiji. str. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. koga je pomagalo pleme Qays. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. 192—3. Međutim. kurasanskih i abasidskih snaga. II. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata.

'359. vol. str. F. str. str. ali zato mnogo pokretljivije. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. al-IskaVidardrai/In. Poslije bitke kod Žaba. juna 750. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. i slj. u abu-Futrus. sa neprijateljskim snagama. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. II. S€yfoold (Ham burg. 251. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. Njega su uhvatili (5. str. 15 Ya'qubi. 181. koji je 10 Isp. Vidi str. III. vol. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. 47 (isp. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. pritoke Tigrisa. str. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. vol. 87. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. poslani su abu al-'Abbasu. VI. Svi njezini glavni gradovi. god. III. str. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. oktobra 749. Dlnawiairi. Njegova glava i kalifska obilježja. stari Antipatris na rijeci Audži. II. 16 Tabari. Ndcholson. 77. str. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. u kojoj je bio potražio utočište. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. str. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. III. jedan za drugim. 749. 186. i slj. str. 13 Tabani. str. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. II. Tri godine je 60-godišnji kalif. 12 Fakhri. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). 18 Vol. i njezin je poraz bio neminovan. uveo sistem kohorti (karadls). prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. stric novog kalifa. 194. god. Sa 12. možda Busir al-Malaq u Fajumu.'. str. 49—50. god. iad. Tabari. VI.) na lijevoj obali Velikog Žaba. kako priča al-Masludi18. vol. C. vol. blizu Jafe. mučile su prastare razmirice. 216. str.najzapadniju islamsku provinciju. vol. Tabari. tj. pad glavnog grada Iraka Kufe. slijedio je god. Mas<udii. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. aprila 750. str. i u toku veselja dao da se svi pogube. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. Međutim. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. 45). 1953. Fakhri. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. skrovišta abu al-'Abbasa. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. 17 Takođe Abusir. 1 Tabari. str. Još i danas pokazuju tu njegov grob. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. vol. 184. 27— 33. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. 98. i slj. 417—18. Literary History. 1912). 1943—9. Siyar al-Batarikah. manje jedinice koje su bile zbijenije. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . str.

str. 92—6. 1000. str. 76. Ispored/i .. koji je bio potrebni . postala je nova prijestonica. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. 20 Ibn-Khaldun. str. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. str. str. Aghdni. bilo je u pepeo spaljeno21. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. vol. na granici Perzije. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. str. bili su. de Goeje i de Jo'ng. 427—8. izd. 1930).nju ljudskih jecaja i grcanja19. III. Mubarrad. 11..9. 707. spada u kasnije poglavlje. vol. lilbn-ail-Athlr. vol.. str. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. Kufa. Theophanes. Arabljan-stva je nestalo. str. 3. str. 1925. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. 161—62). Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. 204. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. val. izd. Šiije su smatrale da su osvećeni. II. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. 526. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. III. V. vol. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. . 425—6. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. IV. a u stvari to i jest bila nova era. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. novom erom. str. Mas<uđi.str. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. vol. 120. str. str. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. vol. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. Aghdni. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. Kinasrinu i drugim mjestima. isp. Yai<quibi. 203—4. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. Vidi Fakhri. 19 Ya''qubi. str. 85. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. vol. 22 Taban. sve je bilo uzaludno. vol. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. 427. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. str. V. islam je i dalje živio i. II. 1320. vol. Cairo. Yaqut. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. IV.16.str. 17. str. H. Klijenti su bili emancipirani. neke vrste mesija. IV. Ovo je bilo zlokobno. 23 Tabari. VI. 115. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. isp. vol. Taj mu je nadimak kasnije ostao. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. str. II. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. 88. 161.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. 391—408. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. pod vidom internacionalnog islama. XVI. Fakhri. Lammens. vol. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. . Irak je pozornica. Ibid. vol. 329—30. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. 1. 471. 1871). Ta'rikh Misr al-Hadith. str. 21 Mas'udi. gdje je nađeno balzamovano i. II (Leydem. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. str. ibn-Miskawayh.

USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. 36. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. 3 Tabari. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. Mada je.20. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . 33. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. str. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. Spanija i sjeverna Afrika. koga je on istisnuo. Al-SAFFAH (750—54) 2. vol. str. Prorok2. 441. vol. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. 4 Vidi str. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. umajadska prijestonica Iraka. ibn-al-Athk. a abasidsko internacionalni. IH. Sind. bagvol. do 1258. 318. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). tj. i'bn-al-Athlr. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. suprotno svom umajadskom predšasniku. kakva je bila uma-jadska. vol. V. Dobro organizovana propagandna mašinerija.dodatak carskog prijestola. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. 1. 750. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. 316. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. da bude konačno predana Isusu ('Isa). Mesiji3. III. str. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. str. Oman. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. Wasit. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. V.

a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. Rawandiyah. na sjeveru Iraka. Kurasanski vođa. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. str. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. str. Hasanov praunuk13. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom.jedanaest mjeseci6. oko koje je svuda bila voda. Pobuna nezadovoljnih šiija. III. V. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. Sirija je bila u stalnim nemirima. str. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. u Medini. 367—72. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). ali ga je u novembru 754. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. junak kod Žaba. decembra 762. Ibrahlmu je 14. Abasidsko-pro-Alijin savez. 7 Ya(qubi. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. 87—8. starom pretku porodice) u Anbaru8. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. • Dl<nawari. kojom je skoro samostalno upravljao. 373. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. god. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). nemilosrdno je ugušena (75812). pokazao se jednim od najvećih. bila je okrutno ugušena. vol. jer su za zakonite kalife. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. imame. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. februara 763. str. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. On je novu 5 Dimaw)ara. 372—3. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. Tabani. III. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. str. Muhammad je bio obješen 6. god. ibn-aJ-Athir. str. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. Al-Mansur. vol. 434. rano u svojoj 30-toj godini9. II.ar (754—75). 429. Njegov stric 'Abdullah. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. Mjesto je danas sasvim pusto. str. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. str. Dinawari. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. vol. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. Tabani. • Ya<qubd. 61—6. vol. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. II. 338. vol.

koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. Jermenije i okolnih zemalja. str. »izvanredno pogodno za vojnički logor. str. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. najzad je bila privremeno umirena. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. str. VI. 129—33. Dlnawari. III. god. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. 762. u stvari. 105—17. 245—65. među ostalim mjestima. str. str. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. i slj. ovdje je Tigris. Pored toga. 315—16. Mas'udi. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. str. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. on je ponovo preduzeo. vođeni duže od jednog stoljeća. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. u Kilikiji17. 14 Tabari. vol. vol. 191. koji su.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. 26. III. 16 Ya'qubi. vol. sa prekidima. vol. DINASTIJE ABASIDA . str. vol. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. Perzija. Ibid.. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. vol. 12 Talbairi. II. str. Madinat Al-Mansur. IH.. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. Ya'qu>bi. Raka i 15 Jajari. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. atr. Dlnawari. V. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. dta-al-Athir. Ma<arif. str. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. ibn-Qutayibah. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. 368—9. 436. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. 119—20. Mas'udii. VI. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. Baghdadi. Hitti. str. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. 54. 354—8. 37. str. između Kufe i Hire21. Na indijskoj granici. i Masisa. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. 330. 189— 203. »jer je«. vol. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. 441—2. u Maloj Jermeniji. str. vol. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). 381. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). koje znači »dat od boga«. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. Dalje. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). tu je Eufrat. II. III. vol. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. prema njegovim riječima. 376—8. str. izd.

Yaqut. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). Babilona. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. vol. dizala se u visinu od 130 stopa. 28 Yaqut. 1. kako je predskazao dvorski astrolog28. dalje na sjever. Baladhuri. I. 326. str. I. Kupola dvorane za prijeme. značaj a. On je po obliku bio okrugao. 5.. Khatlb. 272. 66—7. koji je brzo otkrio zabludu. Madlnat al-Salam (grad mira). 445. str. str. Ninive. prestolonasljedniku al-Mahdiju. jer je bila nalik na balčak sablje. 183^i. 67—8. Ta'rikh Baghdad. I. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. Baladhuri. Yaqut. Yaqut. 69—70. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. str. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. 25 Tabari. vol. Ya'qubi. vol. 683. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. po kojoj je palata dobila naziv. Bulddn. sa dvostrukim zidovima od cigle. Ya'qubi. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. vol. 25:16—17) i. str. Khattb. 73. str. 25. 27 Vol. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. II.17 18 19 20 449. I. 238. vol. III. Pored palate stajala je velika džamija. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. . Buldan. U izgradnju svoga grada. str. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. vol. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe.883. str. str. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. Yaqut. II. 237. str. III. III. 235. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. str. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. 457. 294 = Hitti. vol. vol. Mas'udi. Ibid. str. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. Ya<quM. str. izuzev možda Carigrada. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. str. 21 22 272 Ya'qubi. str. str. str. koji je opasivao centralni prostor. str. II. 446—7. I. vol. I (Cairo. 276. I. 1931). Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. 477. I. str. str.000 arhitekata. IV. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. Ya'qubi. od kojih su se četiri glavne ceste. 238. Tabari. vol. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. koji je bio završen u roku od četiri godine. vol. 683. koje su polazile iz centra kruga. 26 Khatlb. vol. str. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. Bttldan. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. vol. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). str. Mansur >e utrošio nekih 4. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. 684—5. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). visokim 20 stopa. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. vol.

32 Tabaci. 30 Isp. izgleda. u stvari. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. str. 14. Ibn-Khallikan. VI. 290. 497. 341. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. Mas'udu. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. on nije bio vezir35. str. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. III. 705. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. on je » Tabani. 1181. str. str. str. str. vol. II. 840. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. treba upozoriti. 13. 31 Ibn-al-Faqih. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. vol. God. I. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. qalanis). Str. str. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. Tanblh. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. str. 35 Isp. 34 Tabani. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. str. Kalifat je. perzijska vina'i žene. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. vol. 36 Ibn-al-Athlr. Tanblh. 391. god. naravno. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. Imao je više od 60 godina. u stvari. Tabari. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. zarobio u Balku. 33 Ibn-al-Faqih. 314. Mas'iidi. nego ministar u kasnijem značenju riječi. perzijske pjesme. tj.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. Yaquit. III. ibn-al-Athlr. VI. gdje je ugušio opasan ustanak33. vol. ovaj službenik perzijskog porijekla. vol. On je bio mršav. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. 211. 37 Tabari. vol. oktobra 775. vol. 322—4. str. Njegov otac bio je barrnak. str. Perzijski uticaj. str. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. perzijske ljubavnice. 340. u čemu su ga. visok čovjek. vol. III. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. 765. slijedili njegovi podanici29. II. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. opet. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 206. IV. kao i perzijske ideje i misli. str. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. Fakhri. čija je. Mada. 371. vol. crne puti i tanke brade37. 818.

str. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. III. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. vol. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa.676. koga je bila sakrila^ u Meki45. I. 520. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. Međutim. 28. 306—8. vol. vol. str. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. bio više nego literat. 3. 645. vol. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. VI. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. " Jahiz. Njihova velikodušnost bila je poslovična. Yahya. str. str. Najprije je god. vol. III. vol. imenovao je Barmakida. god. god. vol. al-Mahdi (god. Bak/an.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. 387—94. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. pt. str. 28. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. VI. Najzad. str. III. 803. zahvaljujući njemu. vol. vol. 288. al-Mansurovom nasljedniku. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. 11. vol. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. gdje su živjeli raskošnim životom. On je. vol. 674—6. 49 (Zqd. 680. III. međutim. str. III. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. Kitdb al-'Uyun. 45 Tabari.18—19. 843. Kasnije je. do 803. str. 89 Vidi ibn-Khallikan. III. vezirom sa neograničenom vlašću. II. vol.38. palate i namještaj. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. 676—7. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. Khalidovu sinu Yahyi. str. T'abari. bila je konf iskovana46. -str. iznosila 30. 185. 201. Mas'udi. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). Mas'udi. 361. za koju govore da je samo u novcu. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). otkrio da mu je ona rodila sina. Baladhuri. Davao je ton modi. str. dok je 38 Ya'qi3bi. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. 48 TabaVi. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. Isp. II. Fakhri. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. str. Sva porodična imovina. 40 Vidi Tatari. str. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu.000 (dinara). str. Uglavnom. 44 'Iqd. III. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana.. III. i slj. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. Velik broj kanala40. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. 41 fabari. koji je umro 805. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. str. 223—4. ibn-Khaldun. str. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. međutim. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. vol. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. DINASTIJE ABASIDA . 363.

dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. al-Wathiqa. 71. Al-Wathiq (842) 10. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. na istoku. Od njih dvojice Harun je. i devetog. Al-Mahdi (775) 2. na zapadu. po redu kalifa. lični interesi. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. str. de Jong (Leyden. 4. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. Al-Ma'mun 813) 8. Zahvaljujući. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. Bagdadski Kalifat.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. Prema tome. Al-Amln (809) 7. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. P. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. naravno. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. izd. 1867). ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. Al-Rashld (786) C. ovoj dvojici istaknutih kalifa. Al-Saffahi (750) 2. Al-Mu'ta?im (833) 9. u prvom redu. i Harun al Rašid. Al-Man§ur (754) 3. kao i druge u muslimanskoj istoriji. alMa'mun »središnja ličnost«. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. 37. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. Al-Hadi (785) 5. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . bez sumnje. god. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast.

1895). Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. 11. povlačila se unazad. God. str. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. izd. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. izd. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. Irena. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. 5 Vol. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. međutim. a drugi put Maslamah (98/716). 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. govori o sedam. Od njih se dvije pripisuju Harunu. koji. 15— 39.12—13. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. vol. izmišljen. Međutim. Pertzii i F. Seances et travaux. ko-mandovao je poduhvatom. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. a možda i do samog Carigrada. ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. Turska tradicija. u stvari. potpuno šute muslimanski autori. * »Annales regni Francomm«. fasc. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. i 806. Fawat. prema kazivanju. đtr.000 do 90. str. 114. L. groba4. 43 (Hamovar. miomirisi i slon2. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. 47. 2 (1919). i prev. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. I. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. koji su. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. H. str. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. Al-Mahdi. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Harun. možda Mihajla II. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. Isp.000 dinara10. prvi abasidski kalif. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Jedan franački pisac. 459. god. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). Vie de Charle Magne. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. sto. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. prema pisanju zapadnih pisaca. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669).8 arapske snage su doprle do Bosfora9. Congres frangais de Syrie. izmijenjani između 797. U . Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad.naprednu državu. vol. * Eginard. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. 782. 197—8. G. odnosno o devet. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. 123—4 4 Vidi str. nema ni riječi o pomenutom događaju. * Kuttitbi. I. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. 307. među kojima su se nalazile tkanine.. Halphen (Pariš. 1923). duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. 574.

pa je čak zahtijevao od kalifa. str. 695. Rimljaninu psu. Yai<qubi (vol. 1925). On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. 478. naziva Leona ». Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. ar. Harunov sin. lično komandovao bitkom. str. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. izd.. III. Irena (797 — 802). III {Pariš. str. On je bio arapskog porijekla. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. godine. i. god. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«.-B. vol. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. Ammuriyah). koji je odbio uslove ugovora 7 A. Vjeran svojim riječima. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. 8 Kitab al-'Uyun. a Tabari (vol. III. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. Teofan. Irena. Vasiliev. koju je osnovao Leon III (717 — 41). Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. 2 Vasiliev. Miohel le Svrien. A. 287. sltr. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). 1928). 813. G. pokušaj nije uspio u cijelosti.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). Salam14. 504. možda potomak Gasanida Jabale. koji je pisao 'god. pored udaranja poreza. str. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. III. 10 Tabari. 1905). Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. koja je prigrabila prijesto. 503 — 4) u 165. History of the Byzantine Empire. da mu vrati plaćeni danak. Tadašnji car Teofil (829—42). rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. 405. Tabari. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. može se smatrati.saracensfciim istomišljenikom«. str. 15. str. I (Madisom. Razjaren od ljutnje. vol. sine đaurke majke. 486) iu 164. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. pit. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. sto. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. I. Nikeforu. 192. str. god. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. vol. Od Haruna. koji . vol. Poslije 806.nosi tragove muslimanskog uticaja. tada al-Ra-šida.). str. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). 278. Ohaibot. a tvoje ga uši neće morati slušati. prodrla u srce >. II. History of the Byzantine Empire. 291. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. god. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. 3. gospodara vjernika. vol. S. Charles Diehl. (tvrdi (str. Što se tiče odgovora. prav. 9 Teofan. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. J. B. e. 55. Ragozin. Chronicle. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. koju je on svmgnuo sa pnijestola. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. tvoje će ga oči morati gledati. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. prev. Ives (Priniceton. 11 Vidi str.

1. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. 1889). kao što su bili.. str. III.. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. Međutim. II. de Goeje (Levden. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. sa mnogim dogradama za hareme. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. vol. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. O tome ćemo čuti kasnije. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. vol. vjenčavao sa 18. npr. III. 386—7. 259. II. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. dok je treći. Hamdanidi u Alepu. Naročito o svečanim prilikama.i. 337—52. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. vol. sa trajanjem od 60 dana. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. Mas'uidii. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. Jedna od manjih dinastija. Diniawar. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. 696. str. eunuhe i specijalne službenike. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. Zubavdah. Kitdb al-Kharaj. 19 Tabari. 72. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. . potrošila je tri milijuna dinara. 519. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. godišnjom Buranom23. zavjesama i minderlucima. str. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. 696. Samo na jedno sveto hodočašće. kojoj kasnije generacije. prijemi stranih izaslanstava. III. doduše ne tako važnih. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. 17 Michel le Svriein. god. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. str. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. tako da je u arapskoj . Kraljevska palata. 14. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. . drugi u proljeće. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. 18 Qu>damah. str. 523. str. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). jula. 1. vol. izd. 15 Ibid. kažu. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. str. započinjao je 10. vol. preduziman u ljeto. On je počinjao 10. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. žena i stričevićka kalifova. hodočašća. kada se on 825. utrošena je bajoslovna suma novca. 1236. str. 709—10.str. Ya<qufbi. ustoličenje kalifa. prema tradiciji. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. svadbe. maja i trajao 30 dana. sada su postali kudikamo manje važni faktori.

pjevače. 520—21. str. pored 22. str. Travels.000 komada bisera iste veličine. U paradi je išlo 100 lavova. VII. Pjesnik abu-Nuwas. Kuglice od moška. iznos od 300. abu-al-Fida'. libn-Khalduin. Muqadammah. 73—4. 166. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. muzičare. 83. str.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. I. (ibn-al-Athir. 7. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. vol. očigledno. Mas'uđi. vol. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. druga na lava. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. Latd<if. VI. 1938). I. šaljivdžije. 38. 71. 73. IX. vol. vol. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. Ansab al-Ashraf. oJbnKh. str. God. str. str. Vidi str. vol.000 konjanika i pješaka. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. 279. zainteresovati i zabaviti27. vol. 1. str. str. Prema jednoj priči.000. 298—9. str. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. -str. IV. 28 Khatlb. 337. II. a u kalifovoj palati visilo je. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. Ovaj iznos je povećao na 20. str. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. vol. 296. str. I. 144—5.književnosti taj. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. oslobođeni rob. str. Al-Amin. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. 21 Isp. Yaqut. B (Jerusalem. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. Kalifova pratnja je brojala 160. vol. Tanblh. 119.000 serdžaza. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. IX. vol. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. koje je bilo teško 500.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. 82 Aghdni.000 zavjesa. po kojem su bili posuti biseri i safiri. libn-Khalliikain. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. 25 Mas'udi. str.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. vol. 27 Balađhiuri. Boirokhardt.000. VIII. _str. treća na orla. Max Achloessinger. 28 Aghani. II. vol. Yaqut. 1081—4. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. od kojih je 12. VIJEK ABASIDA . vol. izd. str. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. 100—5. 193. plesače. l. 20 Mas'uđi. čija je zadaća. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. II. vol.000 dir24 Taibari. 196. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. 917. <str. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. str. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). 65—6. vol.alli-kan. 73.500 bilo pozlaćeno. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. III. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. vol. Svaka od njih koštala je 3. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). Ibrahim al-Mawsili. profesionalnom pjevaču.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. Tha'alibi. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. I.

Ne čujemo više o Okruglom gradu. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. lazurni kamen. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. Tha'alibi. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad.29 282 Vol.000. XVI. Ugledavši se na svog gospodara. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. 349—50. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. činovnici. vosak. 138—9. str. Duž njegovih riječnih gatova. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože.000 dirhama34. god. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. svila i mošak. str. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . 289. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. ležalo je usidreno na stotine lađa. 32 Vol. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. našao je veliki dio grada u ruševinama. Domaćin je.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. III.. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. 206. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. zlatna prašina i robovi crnci. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike.000 dirhama od nekretnina35. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. ZLATNI 283 njim. VI. vol. razne vrste krzna i robovi bijelci. dvorski službenici. sličnih današ80 Ibiđ. str. 85 Ibiđ. kojemu su Abasidi pripadali. 207. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. Članovi hašimitskog plemena. 33 lap. primijetio da su režnjici riblji jezici. Lata«if. vol. 16. tkanine i robovi. Kada je 819.000. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. da bi objasnio stvar uzvanicama. minerali i boje. koji su plovili do Mosula. XVI. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. Abasidsku prijestonicu. ostavio je 50. Kao kalif. iz istočne Afrike slonovača. Taibari. str. koji su bili miljama dugi. str. 31 Vol. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. Neki Muhammad ibn-Sulayman. VI. nije bilo lako uništiti. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. atr. 34 Mas'udi. 951—3. str. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. iz Skandinavije i Rusije med.

mirise i povrće36). a najviše helenskom. 317 i slj. 312. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. 246. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. dragulje. najbolje komentare neoplatonika i većine . korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. učitelji. bisere i oružje. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. gdje ga posluga polijeva vodom. pravnici. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. kao što je to običaj i danas. u velikoj mjeri. popije četiri funte starog vina. Evrope i Afrike tkanine. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. 36 Vidi Le Strange. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. 315. natenane pije neko piće. 18 Vidi str. 321.str. Arabljanski musliman.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. passim. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. Arabija brokat. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. debele piletine i kruha. gutanje mača i žvakanje stakla41. Za avanture mornara Sind-bada. 87 Vol. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. . koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. Izašavši iz kupatila. Stručnjaci -liječnici. pisci i si. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. s>tr. metalna ogledala.. žito i platno. I. sanskrita. Ovo buđenje treba zahvaliti. pa je uskoro postao. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. 298. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. 41 Vol. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. tuđinskim uticajima. Perzija svilu. jede dunje i sirijske jabuke. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. on oblači laku haljinu. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. Sirija metalnu robu i voće. Vidi str. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. str. 40 Ya'qubi. 111—17. I. leži i ponekad spava. 41 Str. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. žonglerstvo. uza što. kao što smo ranije čuli. Finske39. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. jede komadić dvopeka. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. sirijskog i grčkog. Bulddn. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. Eastern Caliphate. koji se obično sastoji od supe. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. mirodije itd. ni filozofije. ni književnosti. staklene kuglice.

treba napomenuti. Duhovno buđenje T j. zajedno s igrom šaha. Islam je. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. i 806). Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. Ovo djelo. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. VIII. Fenikiji. Ova je kultura.medicinskih spisa Galena. bila napajana iz jedne te iste rijeke. lizd. Arapski prevod je naročito važan. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. Kasnije. etiopski i ma-lajski. Sind-hind). koja se naziva Siddhanta (ar. interesovale zvijezde. vol. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. Babiloniji. Tabaqat al-Umam. kojih ima oko 40. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). H. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. uključujući u taj broj. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . L. VI. hebrejski. str. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. međutim. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. naročito na području filozofije. 290—91. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. 268. vol. decimalni sistem. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). pored evropskih jezika. uglavnom sa francuskog d engleskog. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). turski. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. Arabljane su. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). glavnog bibliotekara al-Rašidova46. Oko A. književnosti i matematike. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. međutim. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. više nego nauka i filozofija. Mas'udi. Uđaba'. i književnost se arapska. str.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. 49—50. str. u devetom stoljeću. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. Njih. On je. koji je također prevod sa sanskrita. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. ZLATNI 285 životom. Original je donesen u Perziju iz Indije. Yaqu't. razvijala pod perzijskim uticajem. Judeji i. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. 1912). Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. Cheikho (Beirut.

1364. (Beinut. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. Grad. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. Zbog toga je 805. izd. odsječan i sažet. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). Arapska literarna djela. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. oblicima vladavine i istoriji. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. Mjesto 45 Perz. Haran. T'ak'ar<i> vol. zara-tustrovac. Kihalll <alYaziji's. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. Edesa (al-Ruha'). 274. On je ča 757. koja je u toku šest ili sedam generacija. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. Jundavsabur. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. HMKO. s obzirom na njegov stil. bio spaljen. 118. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. filozofiji. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. sjedište paganskih Sirijaca. obraćenik na islam. 1306. 48 Fihrist. koji je snažan. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). 50 Ar. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. 1905). u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. iibn-Khallikan. 1289. 2. Oheilkho's (Beiirut. sa mnogim usponima i padovima. osnovao veliki Anusharwan. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. rađena je po perzijskim izvorima. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. koju je oko 555. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. 1888). robinju. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. Arapska istoriografija. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. starješinu tamošnje bolnice. kako ćemo kasnije vidjeti. Aleksandrija. 317. kao i draguljski i drugi zanati. 1249. L. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. str. str. 266—9. str. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. 765. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. HI. to znači dva i po stoljeća. I. kao što su al-Aghd-ni. 1816). ponovo ištampan u štamparija Bulšq. dobra sreća. 517 i slj. 47 Vidi str. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. god. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. Zanimanje naukom. god. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. str. Ibn al-Muqaffin prevod je. ditd. God.upravljanju državom. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . nawbakht. vol. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji.

str. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. neku vrstu kombinacije biblioteke. akademije i prevodilačkog biroa. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. koji su najprije prevodili na sirijski. Rukovodeći se svojim političkim principima. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. 56 Ibn-Khaldun. str. 55 Ar. 401. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). 51 Isp. Qifji. 54 Vidi str. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). str. imali su za posljedicu donošenje. Anqirah. 226—7. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. str. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. među kojima i Euklida56. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. koje je naročito preduzimao Harun. U slučajevima teških odlomaka. »Bakht«. <str. grčkih rukopisa. Jermencu. 215. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. 52 Ibn-al-'Ibri. a tek onda s aramejskog na arapski. 243. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. Ovi sirijski nestorijanci. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. Muqaddamah. u jugozapadnoj Perziji. Ya(qubi. prema tome. 125. koja znaiči »sluga«. nestorijanski hrišćani. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . pagani i. Pošto Arabljani nisu znali grčki.purai I. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. al-Ma'mun je osnovao god. 53 Ibn-al-'Ibri. neovisno jedni o drugim. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. u prvom redu. 134—5. između ostalih zaplijenjenih stvari. god. Do ovog vremena. str. vol. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. str. str. iprema ikojem je d dobio ime. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. 296. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. ibn-ail-'Ibri. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. Fihrist. vol. 486. I. e. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. 830. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. gotovo čitavo stoljeće. n. kojih je bilo mnogo. 57 Str. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. 326. prevađala se riječ po riječ. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. I. 213—15.

muslqi (muzika). Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. U prvom redu grčka medicina.857). str. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. tj. iz Ruhe (-f. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. grčke poezije i grčke istorije. Isp. ibrlz (čisto zlato). VIII. e. 61 Fihrist.a'qubi.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. al-Mahdijev astrolog. 1928). 150—51. n. str. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića.geografi!ja). . Kolso/iZ Ikhwdn izd. 41.. zatim grčka matematika i srodne nauke. I. T-r • i -rt — /-r • . bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. e. . najveća). n. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. i slj. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}. passim. tj. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. str.785)59. on mu je ovako odgovorio. Fihrist.). 62 Y. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. 380.. možda su u isto vrijeme prevedeni. 291.metrija). pr. da . jighrdflyah (. vol. za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. 227. megiste. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . koju su izložili Ga-len (f ča 200. str. ili Mesue Major (Stainijii). passim. najzad grčka filozofija. njegov prevod na arapski. Prema tome. maronit. 809—73). 176. vol. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. i. n. 63 Vol. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. n. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj.)60. Hunayn je bio 'ibadi. jailsajah (filozofija). 175. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. Mafatlh al-<Ulum. nestorijanski hrišćanin iz Hire. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. van Vloten (Levden. Očigledno. str. uglavnom iz područja medicine. arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. str. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. maghnatls (magnet). urghun (organ). • živa ju. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). pr. str. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. 1895). 220. indeks. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. 273. ikslr (eliksir). QLfti. 65Ibn-al-'Ibri. ibn-abi-Usaybi<aih. str. athlr (eter). Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). G. ZLATNI VIJEK ABASIDA .bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. I. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. asturlab (astrolab). izd. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. Euklidovi Elementi i Almagest. e. e. 60 Ibid.

. 38. ibn-abi-U§aybi<ah. I. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. 297. str.. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. a njegove kolege drugi dio posla. ali su. 76 Qifti. 1. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. 298. str.) vidi Hitrti. 185. str. Fihrist. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. 1. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. str. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku.. vol. str. npr. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. str. 203. str. I. 295. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. 58 Ibn-Khallikan. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. bez sumnje. 297. e. 70 Fihrist. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. 87 Ibn-al-'Ibri. 42. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. e. god. koje je on podučavao. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom.. I. 28. n. str. srećom. 188—9. 80. vol. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. str. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. 72 Fihrist. str. ibiđ. 74 Ibid. 252. pri88 Fihrist. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . I. ibn-al-'Ibrd. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. 1938). dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. prevođenje sa sirijskog na arapski72. I. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). 246. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. a koje nosi datum 572. (1176. kopirao ga je Qifti. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga.iUsaybd'ah. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. 248.). npr. vol. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. str. str. str.hulqlyat)™. U mnogim slučajevima Hunayn je. vol. 249. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. 250. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. Qifti. vol. 244. 187—8. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. str. str. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. Ibn-ab. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. str. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. str. str. str. JSTs 1075. 94—5. kakvi su. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. 75 Ibid.. 99. očigledno. n.289 -Masawayha. 87. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. 5. Faris i Abd-al-Malik. 79 Qifti. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. 116 = de Slane. 73 Fihrist.

Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. str. str. naime. Kad ga je zatim upitao kalif. i 833). Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. Lecleirc. <!lb. s« IbnKhallikan.imenovao svojim privatnim liječnikom. str. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. Njegov patron ga je. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. ibn-al-'Ibni. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. vol. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. 29«. I. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. Vidi str. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. I. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. I. e. Histoire de la medicine arabe (Pariš. Thabit je. 327. vol.) i Apolonija iz Perge (r. 1876). str. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. Međutim. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. 81 Ibn-al-'Ibri. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. Al-Battanijeva slava. npr. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G.. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. 82 L. str. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. 177. . 187—8. 267. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943).)85. str. a koliko tek više našim prijateljima. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. Thabit ibn. n. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). 251. 262. međutim. pr. vol. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. 251—2. e. I. 139. vol. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. Pored toga. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. Sobni (Cairo. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. ss Fihrist. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. str. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. pr. n. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah.

Osim toga. 893. 94 Str. 91 Fihrist. 264. 245—6. muslimanskom misticizmu. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). 288. str. 95 Fihrist. mučili su se kako će napisati svoja imena. str. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. Jer.. hrišćanin iz Balabaka. bila su neautentična). str. postala dostupna arapskom čitaocu. 98 Str. str. str. str. Qiftd. Yahya. 97 Vol. 90 Oifja. 262—^3. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. 12 Fihrist. str. str. str. 235—6. Aristotelov logički Organon. uskoro su postali. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. Naročito se u sufizmu. I. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. Prije nego što se završio period prevođenja.. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. a umro je u Bagdadu 974. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. temelj humanističkih studija islama.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. Qift-i. 88 Ibid. 226. d slj. I'sp. 224—6. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. Isp. str. prirodno. kako ćemo kasnije vidjeti. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. prema savremenim izvorima. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. dibn-aibi-Usaybi(aJi. ispoljio uticaj neoplatonizma. 34. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. 265. str. hasib znači »mate matičar«. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. 264. Fihrist. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. str. vol. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. god. 57. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. 272. koji je postao nadbiskup svoje crkve. koji je rođen u Takritu god. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. 267—8. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. pored Arapske gramatike. I. Do desetog stoljeća arapski jezik. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. str. 428. i slj.stotelova Retorika i Poetika. 57—9. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. Qiftf. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. 295. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. Ibn-abi-Usavbi'ah97. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. 98 Str. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova.

. 472. Tunisa. str. vol. One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. Rabati. koji je bio. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). 3 Fakhri. On je podijelio carstvo između njih dvojice. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. vol. duž cijele sjeverne Afrike.. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. 236. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. str. vol. koji je bio darovitiji. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). u najmanju ruku u teoriji. III. II. 523. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. izvor sve vlasti. 278. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). za drugog nasljednika. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. Sirije i Palestine. dtr. i si. str. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. e. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine.). zatim Egipta. a vršen je.. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). sudačke na suca (qadi). al-Ma'mun je preoteo . sve do Španije. međutim. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. On je mogao. Kalif je. Fakhri. a svog mlađeg sina. VII. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata.. 261—2. Poslije ogorčene borbe. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. 437. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. Poslije tih vremena narodi Iraka. str. 2 Vidi Ya<qulbi. i si. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije.

. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. 5 Isp. koje su služile za mučenje. D. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. yezir Poslije kalifa. a ko ne sluša nas. Fakhri.ne sluša ni nas. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života.. str. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. Od 24 kalifa. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. Nadsvođene podzemne prostorije. Sve do 819. vezir je često bio svemoćan. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. s kojim se završava slavni abasidski period. ne sluša ni boga. 62. 1295). bio veliki. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. Uz dvorskog astrologa. i slj. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. XVI. S. a i kalif je 4 Ya<qubi. str.Kalifat. jula 817. 345. god. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. Zato onaj ko njega sluša. 205. 292. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). 255—63. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. Njegov je uticaj. koja je bila na strani sinovljevoj. ograničeni). Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. 500. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. a ko nas sluša. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. u sa-glasnosti sa kalifom. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. vol. Tanbih. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). (1942). zapovjednik nad zapovjednicima. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. str. god.847). al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. 6 Fakhri. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. nas sluša. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana.. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. vol. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. onaj ko ne sluša našeg vezira. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. str. Goitein u Islamic Culture. boga sluša. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. naravno. str. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. teoretski naravno. Međutim. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. 380—92. postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. Četiri godine kasnije. ifbn-al-'Ajbbaiais. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). . Mas-udi. str. II.

međutim. malu i sličnim stvarima. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom.000. Sirije — Palestine18 29.724. Šef toga odjeljenja. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. Kurasan 28. zlato i srebro. Sto se tiče rashoda. održavanje džamija. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. 19—20. međutim. Vidi str. mal. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. mada je veći red vladao u državnim poslovima. iz Kurasana 37. jer su.319. kako smo ranije čuli.000.846.000.000.000. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. možda pod al-Mu'tasimom.000. Muslimani. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. sve ove provincije carstva 331. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. pokretnine.929. Mi smo. novac od primirja. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'. 167. Hilal ai-§abd'. 37. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600.000. cesta. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. uključujući zlato i srebro. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. 1904).040. H.000 dirhama. str. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. Amedroz (Beirut. robovima i sužnjima.000 dinara i Egipat 23. izd.265. strancima. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. 8 Isp. Koran. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka.000. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. zadržan je. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). uključujući i Hims.000 dirhama15. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. kao i u vrijeme Umajada. u stvari veliki vezir. i treći. drugi. za prihode nešto kasnijih godina. a iz cijelog carstva 388.291. kod Qudamaha.34019. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. 306. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije.Poreska Vezir. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. kod ibn Khurdadhbiha. dobrovoljcima svetog rata. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi.340 dirhama17. siročadi.200. kod ibn-Khalduna. kao što znamo odranije.850.860. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri. VI.800. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. F.000 dirhama. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Prema ibn-Khaldu-nu12. str. stara Babilonija).000 . Zekat se plaćao na obradivu zemlju. 9 Str. 15. v»l.000. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). koji se često naziva »nadziratelj poreza«.500. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. Sirija — Palestina13 14. nisu plaćali glavarinu. uključujući i Aleksandriju. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. iz Sirije — Palestine. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. iz Egipta. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem.000. a čitavog carstva 299. 33—47. isključujući poreze u naravi. 59:7). 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana.

upravu za nadziranje žalbi. i slj. 61. vol. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. 764. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. iznosila je 100.00021. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. vol. Damasik. str. koja je izdavala sva službena pisma. str. Harun. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. 150—51. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25.000 dinara20. 11 Mawairdi. str. 12 Muqaddamah. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. str. 5. lihvarstva i javne prodaje vina. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. Lata'if. bila je dobro plaćena. Qudamah. 376. političke dokumente i carska naređenja i diplome. koja je imala vojne činove i. i slj. 18 Porezi Rinasrdna.000. libn-Knuo-dadbih. 366. Kada je umro al-Rašid. unije mi jasna ni tačna. 18 Passim. 21 Tabani. 14 Kharaj. Svaki veći grad imao je svoju policiju. str. 19 Zaydan. str. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. 239. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. namještaj i nekretnine. vol.dirhama i 14. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). VI. str. 1875). Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. po pravilu.000. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. Huart.000 dinara22. vol.227. Stvarno. I. 237^52. 20 Mas'udi. vol. Hims. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. str. Isp. Tamaddun. III. I. str. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. 15 Samo u novcu 8. Damaska. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . Al-Mawardi26 ubraja. str. 72. npr. Histoire des Arabes. policijsko i poštansko odjeljenje. 376. 356.000. str. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. str. i slj. al-Ma'mun. 233. uključujući dragulje.000 dinara. u njoj je bilo preko 900. I (Wienna. koju je osnovao al-Mahdi.840 dirhama. 22 Tha( alibi. II.456. Ailfred w>n Kremer. vol. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. 249. kartanja. Njegovi nasljednici al-Hadi. Huart. kao i druge dvije. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). 17 Samo u novcu Oko 8. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. Jordan i Palestina. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. Isip. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi.800 dirhama. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl').095.

Sohwally (Giessen. NalMino. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Bu-karu. Est. 367. 8 :10. dlbn-al-Athlr. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). SS?. Raj. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. vol. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Ya'qubi. brzi konj. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. 452._ 131. von Kremer. 46. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. čiji se šef naziva sahib al-baild. Tuš. ar. 24 Mawairdi. 27 Diwan al-baiid. 1902). vol. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. poglavice Khurrami32 sekte god. iperz. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. Isp. Prvi arapski . str. str. Sudeći po svemu. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). koji leži u blizini starog Raja. 25 M. Isp. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. Isp. vol. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. str. al-Mahasin w-al-Masawi'. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane.33. Ovaj razrađeni sistem. i slj. teretna konj. Ta'rlkh. 1 odatle do Širaza u Farisu. str. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. 417—18. Isfahanii. al-Bayhaqi. zasnovan na materijalu državnih arhiva. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . idu istom stazom. 431. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). 1937—9). Nejsabur. II. 525. str. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. vol. diad. Isto tako. F. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. 420. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. izd. 39. birdhawn. Isp. birdan. 26 Str. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. I. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. niz Tigris. Amari. ar. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Culturgeschichte. Među Umajadima Mu'awijah. čiji je centar Tihran (Teheran). Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. poštanski ured. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. baSrld je. str. kako smo vidjeli. str. I. U Perziji su vršene smjene mula i konja. u Kuzistanu. doduše.. III (Catanaa.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. 131. Marv. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. Storia dei Musulmani di Sicilia. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. On je lično bio sahib al-barid. možda. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus.

possim. IV. On je bio šef špijunaže. kako se u izvještaju kaže. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). 186. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. 162. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. vol.drugim naseljenim centrima i. 11. vol. vol. str. str. 81 Ibid. očigledno. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. i slj. Mas'udd. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. Fihrist. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. str. putnike i liječnike. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. 11. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. 30 Isp. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. 49. 126—7. str. Glavni direktor pošta. libn-al-Aithlr.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. 29 Ibn-Klhurdadbah.. 373—4. uključujući i samog upravitelja. vol. imao je još jednu važnu funkciju. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. 93. koji su djelovali kao detektivi. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. str. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta.. str. 342..11—12.'— Roađs . 38 Mas'udi. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. VII. 5—6. . Hititi. torbare i putnike. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' .700 starijih žena. nadglednik pošta i obavještajne službe. vol. Baghdadli. izd. sa kurasanskom arterijom. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. VI.——. Str. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. najzad. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. VI. koji su bili prerušeni u trgovce.. skloništima i cisternama. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada.. VI.

Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. Regularne trupe (jund). Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. 468. 161. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. jer su bile na vladinom platnom spisku. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. 334 = de Slane. morao je biti muškarac. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. Str. V. Miskawayh. iznosila je . vol. III. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. I'lam al-Nas (Cairo. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika.Sudska administracija Dijeljenje pravde. tj. Tahdhlb. i drugi. kao i od gradskog stanovništva. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. prema teoriji muslimanskog prava. Sudac. 39 Ibn-Khallikan. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. 107—11. čađi. 44. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. To se sve. 273. de Goeje i de Jong.44 (dobrovoljci). abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). 39 Atlldd. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. kao što je ranije rečeno. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. vjere muslimanske. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah).000 dirhama. izd. punoljetan. Aghdni. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. al-kali. naravno. Nemu-slimani. 184. Nawawi. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). mentalno sposoban. 466. umobolnim i nad maloljetnicima. 85 Qudamah. 1297). Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. str. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. 514. str. 1. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj.14. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. XV. slobodan građanin. str. 498. str. str. vezira ili upravitelja43. seljaka. kathi. ako se radilo o Bagdadu. 234. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. u upravljanju vjerskim fundacijama. 40 Mawairdi. pored dnevnog sljedovanja. 37 lap. 567. neporočna vladanja.16. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. str. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. kazi. vol. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. Vlast suca druge klase. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. qadi al-quđah (glavni sudac). vol. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. qazi. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). vol. dobro orga-nizovanu. IV. 1. str. >9tr. 512. 36.

u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. vol. III.14—15. str. Po rimsko-bizantijskom običaju. 117—25. V. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. 385—93. jednako kao i političku. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. 830. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. vol. a ne na arapski način. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. str. Za vrijeme al-Ma'muna. a konjica dva puta toliko. kamo je prenio sjedište vlade.14. III. II. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. koji je živio kasnije. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 45 Tabari. vol. 322. i drugih krajeva centralne Azije52. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. 41. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. str. ibn-Sabir alManjaniqi. Suyuti.17—18. Inženjeri. vol. jaka sila vojne mašinerije. III. 1. ibnKhaldun. za vrijeme al-Ma'muna. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. naoružani kopljima. kažu. jemenska. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. uključujući katapulte. Tabani. 4. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. III. za vrijeme al-Nasira (1180—1225).000 vojnika. 867. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). str. str. 7—8. Takav jedan inženjer.godišnje 960 dirhama45. prvobitno njegovih robova iz Fargane. koje su nosile deve. iračka je vojska brojala 125. str. i 836. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). 1008. a druga od Južnih Arabljana. kao što smo vidjeli ranije. mačevima i štitovima. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a .. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. 11. vol. Tat>ari. preko ramena49. god. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. Za vrijeme abasidske vladavine. Njega kopira iibn-al-Athir. 1. Husn. 43 Isp. pratili su vojsku. 11. i slj. str. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. 44 Ili muttawwi<ah. 11. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. man-gonele i ovnove. 100. mudaritska. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. oko pasa. koja. vol. str. 260.

vol. u vrijeme rata. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima.. 275. 1. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. III. koje su oni opremali i izdržavali. vol. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. Mas'udi. Tabari. str. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. I. a ne iz ispražnjene carske blagajne. međutim. III. 118. Tatari. ibnKhaldun. vol.(koji je odgovarao dekurionu. XVII. 1. III. str. 1799. vol. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. voil. VI. 238. Isp. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema.000 ljudi. 299. 452. str. i slj. str. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. III. 326. 49 Ibn-Khaldun. str. str. III. vol. nego deve. 48 Spomenut od Tabori']®. III. vol. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. str. str. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. Orient 54 Culturgeschichte.« Ali to nije bilo sve. 397. str. nemoguće ih je istjerati. str. Tokom desetog stoljeća. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. VII. »Dvije su stvari«. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. 227—9 = S. 245. vol. 260. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. Oni ne jašu konje. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu.'III. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. str. 11. grupa od 50 pod komandom khallje. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. 51 Ibn-KhaUikan.23. I. 70. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. str. 45. 50 Aghani. 1.7. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. desetaru). Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. vol. 998. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). str. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. a više takvih četa sa47 Khaflb. Na čelu korpusa od 10.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. vol. 52 Mas'udii. stajao je amlr (general). The DR2AVA . 26. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. vol. koji je obuhvatao 10 bataljona. Khuda Bulkhsh.17. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. III. vol. str. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). 53 Ibn-Khaldun. vol. ifon^haldun.20. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

pamučnih i vunenih tkanina. 1922). koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. Čarter. and its Spread Westward (New Yonk. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. prev. 70.000. Po .000 dinara njegove imovine. I. čelične alatke i staklenu robu. 42—78. str. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. mirodije. str. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. vunene tkanine. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. Kaspijsko more. sujjah) i jastuke. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. . 5—36. istr. izd. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. 68 Is. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. i slj. 1811). oni su uvozili. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. 70 Thomas F.000. vol.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. Marshall Broomhall.000 dinara78. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. današnja Tazi. Ferrand. satena. Međutim.000. str.str. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. 72 Iz pahlaui Tdjik. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. ćilima. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. svilenih. a neke i preko trideset tisuća. između ostale robe. 177—91. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. 153—4. Islam in China (London. 85. formirali Ujedinjene Države Indonezije. 1910). U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. Arapin. str. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. Svaki trgovac iz Basre. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. brokata (dibaj). Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. pokrivača za sofe (od ar.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. The Invention of Printing in China. G. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. LX (1929). 170. pamuk. II. 73 Isp. 1949. str. šećer./. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). vol. 1925). Langles (Pariš. arapsikog plemena. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu.

Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. 321—2. 323—6. vol. 201. str. I. Isp. Lata'if. 225.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. Str. Buldan. 88 Spominje ga liibn-Battutah. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. 46. str. 648. 22 (gdje je krivo napisano). mačeve. I. 443. Maqdisi. Italiji i drugim evropskim zemljama. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). 323. kao i svilene tanke tkanine tzv. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. Yaqut. II. 127. svijećnjaci. vol. slovenske i turske robove itd. str. str. str. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. 77 Fakhri. str. str. . Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. ibn-Hawqal. ogrtače od filca. krzno. jantar. 144. 442—3. noževe. lampe. Stolovi. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. str. str. Maqddsi. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. str. 407—9. 433. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama.20. makaze. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. I. med. U Tustaru i Sušu. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. 882. sokole. 415. lukove. 426.13. 98—9. vol. IV. I. str. 402. Tavadž. umajadskom velikašu. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. 16—17. str. bakrene lampe. 95. odatle joj ime. igle. 82 83 84 85 Istakhiri. 198. Maqdisi. vol. robu od kositra. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. vol. 1. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). str. 603. sofe. Egipatske tkanine. 139. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. 5. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. 177. 1. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). ćilime. str. gaze i brokati. zemljano posuđe. 153. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. 138. 822. vaze. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. 11. U centralnoj Aziji Bu-kara. 261. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika.str. vol. . vezovi. 87 Tha'alibi. 81 Spominje ga MaqdM. str. str. III. koje se još nose pod nazivom kuflyah. 569. ibn-Hawqal. razne vrste mesa. II. 1. 297. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. On sadrži sljedeće artikle: sapun. 1. 79. vol. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. vol. 80 Ibshlhi.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 79 Str. 130. 86 Yaqut. Maqdisi. str. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. 76 Kutubi. I. Vidi str. vol. istr. 78 Istakhri. str.

Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«.Staklo iz Sidona. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. I. 264 (novembar 11 — decembar 10. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. IV. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. god. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. str. vol. nije imao premca91. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. str.. Vidi str. Smatralo se da papir iz Samarkanda.. Bulddn. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. i prev. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). Proizvodile su se različite vrste papira. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. nosila dragulje na 89 Ar. safiri. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. Maroko oko 1100. ili ranije.3—4. 877). str. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. visili su u džamijama i palatama. izd. A. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. Biseri. Qash§in. rjeđe crvena i žuta. Tira i sirijskih gradova. 1875—83). 252 (novembar 13-decembar 12. Ova umjetnost. Oriental Series (London. 90 Viidi Friedrich Hirth. ipl. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. The Palaeographical Society. dok su tirkiz. 259—71. koji je pohranjen u Britskom muzeju. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. zelena. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu.000 dinara94. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. Španija oko 1150. 1890). (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. 15. Arendzein . VI. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. 91 Tha'alibi. vol. Maqdisi. 376. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. Yaqut. A. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. Papirni novac. 326. 93 Theodorus iabu Kurra. De Cultu Imaginum. koja je stara kao Elamiti i Asirci. H. od bijelog do šarenog. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837).000. koji su Turci zarobili 704. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. ostatak stare feničke industrije. nekada sa figurama običnog cvijeća. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. naziva Gharib al-Hadlth. datiran mjeseca Habr I. god. prema tradiciji. god. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. gdje je. kako smo već čuli. Harunova je sestra. H. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. također kineskog porijekla. str. 11. 92 William Wright. Stakleni fenjeri. 126. tirkizno plava. I. rubini. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. god.

20. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. str. 326. od iperz. konačno. str. E. 353. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. 1)8 Muqaddamah. Isip. str. 110 Maqdisd. Tha'alibi. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. 206... U glavne rudne izvore carstva. str. 1.720 dirhama106. 94 Mas'udli. željezo sa planine Libanon108. koje je on sve spiskao101.. 103 Ibid. 110. 109 Istaikhri. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). str. 101 Fakhri.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. Prema al-Mas'udiju".000 dinara96. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite.str. biseri iz Bahreina105. S52--3.. III. k. 16. 184.. 7. str. 184. 15. ali je ponuda bila odbijena95. koji su omogućivali draguljarsku industriju. str. kornalin iz Sane107.000. lazhuward. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. a njegova žena ih je stavljala na obuću. VIII (1927). 100 Vidi str. str. 352. ™ Ibid. i drugog dragog kamenja. 108 Ibiđ. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. 315. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). ldzaward i. 101. olovo i srebro iz Karmana104. DRUŠTVO vol. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. vol. ABASIDSKO 319 kapi. 303. str. 102 Maqdisi. kao i »azure«. bitumen i nafta iz Đor-đije. Čak i ibn-Khaldun. 401—2. citira ga abn-KhaJidun. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. Rubini.. Maqdisi. VII. 101. str. 38. dtr. vidi H.000. III. kuhl. 703. 11. 101. dolazi preko lat. 72. 144—5. smola i katran iz Fargane112.(Borim. vol. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). 96 Tha'alibi. od ar. Tabari. str. i slj. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. Muqaddamaht str. 105 Maqdisi. vol. Tirkiz *iz Nejsabura. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. antimon iz blizine Isbahana109. str. 108 Ibid. Fakhri. 72—3. možda »galenit«. str. trinaesti abasidski kalif. str. 203. ar. str. 341 n.12. 15. 1897). 104 Ibn-al-FaqIh. 99 Vol. 97 Ibid. al-Multazz (866—9). Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. Stapleton et al. str. Isp. str. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. 1. 3. Lata'if. 602. »LaizuM«. . str. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. 1. 95 Taban. . str. VII. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. 376. str.. str.

117 Baladliuri. 362. 1. 118 Istakhri. ibn-HaAVikal. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. Journal. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. Irrigation o/ Mesopotamia (London. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. . pamuk i lan. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. str. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. 165—6. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. 241.. II. II a slj. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. kod G'uya Le Strainigea. Tigris). III. 900. str. 451. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. 555. 166. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. Prije prvog svjetskog rata. a njegovo je ime dato novom kanalu. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. U Iraku. str. Maqdisi. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116.. najzad. str. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. str. Khatib. postao je zamuljen do desetog stoljeća. str. i slj. 303. 3. pšenica. datule. 84—5. ABASIDSKO DRUŠTVO . koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. str. str. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117.13—15. 115 Yaqut. Qudama>h. 377—8.111 112 320 Ibid. 118 William Willoooks. 291 = Hitti. zatim. 111.str.2. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. 255—315. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). bilo da se radilo o starim. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. str. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. Royal Asiatic Society (1895).. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. riža. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. vol. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. vol. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. 77—8. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. isto kod ibn-Hawkala. 1917). 118 Istakhri. Kanali od Eufrata. str. kojii je napisao oko god. 124. str. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. 11. 1. str. Yaqut. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. str. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. Ta'rlkh. ibn-Serapion (Suhrab). 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. I. kanalu sa zavojima. 85. bn-9awkal. 91. sezam. str. vol. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. XVII i slj. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada.

str. 4. i inaša riječ »orainge«. 126 Ovo je gorka vrsta. Veliko obilje oraha. odgovara arapskom qanah. ruku. 123 Yaqut. povrća i cvijeća. masline. krumpira. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. isto kod ibn-ttavvkaila. II. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. 124 Za etimologiju riječi vidi str. str. mogranji. narang. bila je. I. 6. rotkve. vrtovi Ubale kanala. 107. od per. breskve. modrih patlidžana. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). 122 Istaikhni. šećerne trske. ar. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. između Samarkanda i Bukare. šljive. str. lapuha. n. prava bašta121. 321. 160. vol. Ovdje se. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. 555. krastavci. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. teška. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. 120 Ya'qubi. kaj sije124. »Čame« je također semitsikoig porijekla. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. III. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. bademi. modri patlidžani. str. Pregled prihoda. smokve. 121 Istaikhni. po sudu arapskih geografa. koji je možda bengalskog porijekla. i slj. Politički. naročito za vlade Samanida. ruža i bosiok (rayhdn).321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. str. jabuke. I. 11. limun (vidi str. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). »Lemon« (limun) je ar. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 117—18. str. isto 'kod ibn-Hawkala. sukkar. 600). qandi. str. sa njihovim poznatim rafinerijama. . isp. on je obuhvatao neko vrijeme. limunovi. Biljka potječe iz Kine. npr. 127 Thia'aliibi. abu-sufayr. vol. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. 751. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. laymun. 1. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. 125 Tha'allbi. narandži. u najmanju. qandah. narandže. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. Narandži. Maqdlsd. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. vol. qand. 119 Str. 3S4. str. s>tr. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122.15— 16. početkom desetog stoljeća. grožđe. str. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. izuzev rnanga. zajedno sa četrunom i limunom. datule. o kojem je ranije raspravljano119. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. Engl. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. domovina je Indija ili Malaja. 81. str. 129. jedan od »četiri zemaljska raja«. 128 Ar. što je u per. U stvari. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. vol. per. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. 478. »cainidy« dolazi od iar. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. Zemlja oko Bukare. 81. 355. 97.

str. vol. Džuru i u drugim gradovima. karanfil. sa klasom pšenice. 219. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. 865. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. 135 Suvuti. vol. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. str. Thousand and one Nights. Isp. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. ruža je bila najpopularnija. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. Status autohtonih stanovnika — zimija. vol. Šira-zu. 137 Suvuti. II. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. pogl. lapuha. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. Vi'di Bdward W. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. Jevrerji i Sabijci. str. vol. i datulom. nos. 'itrj. 245. (u 11. str. Između ovih. palminog cvijeta. mirte. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. 109—10. narcisa. mak i šaf ranika. vol. 213. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. Lane. 864. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. str. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. bijelog ljiljana. I (London. jasmin. crvena od znoja Gabrijela. str. prema tome. tvrdi jedna proročanska predaja. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). 133 Suvuti. str. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. II. sljedbenika objavljene knjige. III). Husn. 132 Maqdlsi. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. 242. slatkog mažurana. Zimije' Zemljoradnička klasa. koja je glavna hrana svijeta. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. i na Zaratustrine sljedbenike. str. irisa (perunike). zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. Sabur (perz. i slj.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. 131 Tha'alUbi. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. isa N-avvajii. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Između cvijeća. 236. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). 180 Ibn-Hawkal. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. 1839). Međutim. izgleda. 152—3. Suyuti. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. limunovog i narandžinog cvijeta132. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. bili su autohtoni stanovnici zemlje. II. tj. u koje su ulazili hrišćaini. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. crkvene i druge strukovne položaje. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. 443. . JSfs 453. koja je glavna voćka na svijetu»m. kako smo ranije čuli. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. Istakhri. mogranj i četrun najbolje voće. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. haranske sabejce i druge. II. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. str.narandži. 236. svako od nas dvoje. dostojan je jedan drugoga«. »sa mirtom. kažu. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. Husn. proširio se. 22. manihejce. 235. str.

ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. Međutim. da j. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. 142 Isip. A. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. iz Egipta. 882—942). Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god.. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. III. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Staviše. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). 1419. 141. sin osvajača Egipta. bile su držane i u prisustvu Abasida. u 'Abdun ibnSa'idu. ibn-al-Athlr. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. str. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869).9—10. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. 23. str. III. kako smo već čuli. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. VI. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. god. vol. Baydn. 712—13. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. 11. Prvi kalif. i to na drvenim samarima. 79. god. a drugu na prsa.16. npr. 61. H. 781. Jahiz. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. 1.12. 1389—#3. 11. među mnogim drugim. 11. vol. str. 79. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. str. str. str. 1. čitao knjigu Danijela. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. To je rasprava izložena bez Ijutine. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. Isto tako. i 854. 139 Fihrist. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. vol. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). jednu na leđa. zbog čega im se više ne može vjerovati. God. 78. str. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. Al-Tabari149 je pod god. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. str. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. Al-Muttaki (940—44) imao je za . naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. umjereno i bez strasti. 807.. Veći broj vjerskih diskusija. 83. poravnati svoje grobove sa zemljom. 141 Tabari. jer su Jevreji i hriš138 Str. očigledno. nositi odijelo žute boje kao med. uprkos ovih restrikcija. 140 Tabari. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. I. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. 27—8. kao što ih i Koran optužuje14'5.3. zabilježio da je 'Abdullah. koji je 850. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. 317. jahati samo mule i magarce.252. Između Abasida Harun je. Znamo. vol.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. Ona obiluje citatima iz Biblije. koji je pisao odgovore hrišćanima.

među kojima su bili nadbiskupi Basre. II. 153 §abi'. Većina kalifovih ličnih liječnika. Nestorijanci su bili jači u Iraku. str. Mingaina. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. Wuzard'. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). A. 95. (London. 399.str.vezira hrišćanina151. God. Vidi Miskawayh. 2. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. Oko patrijarhove rezidencije. 148 Ibid.. . dtzd.. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. 144 A. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. 149 Vol. Možda je ovo samo djelomičan prevod. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. vol. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library.1915). 408. 5 :16—18. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. vol. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. Egipatski Kop ti. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. 1870). II. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. 1885). 151 Al-Tanukhi. kao što smo ranije rekli. 137—298. II. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. prev. II (CalLro d Oxford. 149. 412. str. 259. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. 2 :70. Mangolioaith. 1922). 14? Fihrist.. Mausila i Nasibina (Nasibis). str. 146 Izđ. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. Međutim. 12 (Mainchester. . čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. Mingamia (Oairo. nedaleko od glavnog grada. 22. 150 Yaqut. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. sitr. 912—13. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). Udaba'. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. kako znamo. vol. str. 1923). 1928). str. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. Tajarib al-Umam. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. 23. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. 1904). str. vol. izd.

God. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. u 154 A. 10. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem.-stvarni sekta. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. 127—33. u stvari kao glavar svih Jevreja. 66—9. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. 2 : 70—73. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. a pratila ga je konjanička pratnja. Jevreji Sabijci Mandejci168. koji je podignut 781. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. str. 158 Pod ddyr. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. str. II. str. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. vol. 662. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. 162 Sur. vol. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. i slj. Zahvaljujući njoj. . Za vrijeme mnogih kalifa. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. kuće i bogate plantaže. 18. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. 157 Yaqut. Bibliotheca Orientalis. Glavna. 662. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. resh gdlutha. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. god. 1169. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. 1937). II (Rome. 10 (1926). koji je posjetio koloniju oko god. Ispred njega je svečano koračao glasnik. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 349. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. sinu Davidovu!«. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. 985. Bulddn. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. a većina činovnika i liječnika hrišćani. 5 : 16. Mingana u Bulletin John Rylands Library. vol. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. 155 Yaqut. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. II. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. vol. Saeki. Y. Benjamin iz Tudele165. 1. 1721). i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. 159 Str. 160 Dar al-Rum. str.

str. tj. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. 1. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere.god. 100—105. 61—71. posvećuje njima cijeli odsjek. Chwolsohn. Bez sumnje. hrišćaind. $abi'ah. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. e. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. d izd. vol. 183. 220—21. 302. prev. str. 184 Yaqut. što je mnogo vjeiro-vaitnije. vol. vol. I.163 Str. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. . 272. str. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). vol. Pripadnici ove zajednice. 172 Od perz. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. i 586. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. Tri puta se spominju u Koranu. pr. nasorijanci170 (tj. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. 2 vol. IV. 597. njega citira Usaybi'ah. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija.. str. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. znata. ili Sabi'un. str. koja broji oko pet tisuća duša. 169 Ar. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. 173 Mas'udi. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. str. II. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. riječ nema nikakve veze sa Saba'. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. 112. mino. 126. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. str. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. u stvari.nebeski. slng. Zaratustrijevci (Majus). bili su oibožavaoci zvijezda. mina' obrade172. Die Ssabier und der Ssabismus. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). 171 Str. A. Mas'udi. 175 Ibid. Haranski Sabijca. (St. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. n. Petersburg. Ivana. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). sdkta je bila gnostička. Ivana (Krstitelja). U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. Pošto žive u blizini rijeka. 1856). onaj ikojd uronjuje.11. 174 Fihrist. 340. Prema Fihristu171. IV. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. To im je ime i poslije ostalo. Asher. I (London i Berlin. opservanti) sv. vol. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. 1054. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. 1840).

među kojima su Fihrist. str.mo o maminejcima. n. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). bio je osumnjičen kao manihejac179. III. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). str. iss Arapslki izvori. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. Browne. koji je bic^. 780. Perzijanac Mani (umro 273. a posebno manihejske. 1932). 548—51. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. n. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181... vol. str. 897. 885—6. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. 181 Ibid. str. I. Isp. 4 :116—20. vol. 188. 192. državna religija. str. str. vol. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. ostali na životu. al-Battani.str. E. A literary History of Persia. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. 180—82. e. 180 Tabarl. današnji Faris. 155. Shahrastani. a možda i Jabir ibn-Hayyan. 21 : 98—100. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. G. IV. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. i Ya'qubi. I. Isp. 86. Čini se da su ipak mnogi manihejci. bila su. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. God.) i njegovo učenje. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). astronom. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. 499. 182 Ibid. Researches in Manichaeism (New York. slobodan diuh. -str. I (New Yoirk. Vidi str. 185 Sur. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. pa čak i komunistički maz-dakiti184. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. 588. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. ili 274. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. vol. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. zaratustrijanizam. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. 46. I. n. Politički razlozi i svrsishodnost. str. i slj. Čak i posljednji umajadski kalif. str. V. 1902).. izgleda. u stvari. vol. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. 327 i slj. ABASIDSKO DRUŠTVO . 184 Vidi Tabari. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. alhemičar. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. vol. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. Williams Jackson.imr. Brovvne. 166—72. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. 519—20. 8. 92. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. i slj. kako je ranije primijećeno. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . 159—60. str. Poslije okupacije. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. . kako smo čuli ranije. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. 66 : 9.astronomima. str. Shahrastani. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. Manihejci.

315. de Goeje (Leyden. izd. I danas oko 9. mada 186 Ibn-al-'Ibri. vol. str. 1789). R. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. 27 (tekst) = str. kao što je bila Sirija. str. 189 Ibn-Battutah. ali zemlje. 133 = vol. Kir-sch (Leipzig. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. Dozy i M. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima.329 žjem. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. str. I. 396. god. i»o ?>e jyjas Latrie. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. čija je crkva. izd. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. Međutim. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. P. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. i slj. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. 1864—66). 188 Al-Idrisi. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. kasnije je. Bruns d G. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. str. IV. 126. Chronicon Syriacum. Arnold. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. Mnogi su se prelasci. J. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. str. str. G. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. još lakše islamiziran nego druge zemlje. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. isto tako. pobjedu islama kao religije. Lični interesi su ga diktirali. vol. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. tj. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. 27—8. str. 187 Bulddn. 134—5. II (tekst). proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. mada je bio neizbježan. god. Preaching. Nubijsko Kraljevstvo. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. 1886). a nekoć ih je bilo pet stotina. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. eto. i prev. Sifat al-Maghrib.). kako smo ranije vidjeli. bez sumnje. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. muslimansko po imenu.9. i prev. Međutim.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. 32 (prev. 1. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. Egipat. J. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću.

nih naroda. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. Iako ga je nestalo. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. Njihovi prevodi. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. vol. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. Ona su učinila arapski jezik. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. str. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. A prenošenje. 1922). U pravu. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). liječnik. astronomiji. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. sa stanovišta istorije kulture. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. naravno. bio je. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2.ka). teologiji. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. One su bile spremnije. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. u Kairu. rukoipis. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. kakav je npr. aramejskog. Arapski kao jezik nauke. Baisri i Kufi. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. u Evropu preko Sirije. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. god. zajedno sa mnogim novim doprinosima. treba istaći. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. 178. matematici i geografiji. I. . na drugi. koji su naročito vidljivi u rječniku. arapski. lakši. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. Ipak u zabačenim krajevima. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. drugii u Lenjingradu. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. str. kao što je često slučaj. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. akcentu i gramatičkoj strukturi191. Prvi. pribjegao je sekciji majmuna. 30—46. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. prenošeni su. 191 Hittl. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije.1. sprovodnikom islamske civilizacije. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom.

Kao privatni al-Rašidov liječnik. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. otac arapske alhemije. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar.. 7 Ibn-. 1928). Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. I. bili su po narodnosti Perzijanoi. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. primao godišnje 100. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. I. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. str. blmar. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. 99. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. god. 222. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. Oni su osnivali prve apoteke. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. 143. prvu u islamu. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. koji je živio oko 770. bolestan + stan. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. tvrde. Qifti.000 dirhama za dva puštanja krvi. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. mjesto. 8 Perz. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Jibril je. Qlfti. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. Ovu bolnicu. str. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. <s'tr. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. Na njima su održavani kursevi iz medicine. 193—4. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. Kao i od apotekara. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. str. 5 Ibiđ. vol. god. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. god. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe.abi-U?aybi'<ah. 4 Qdfti. IV. str. 188—9. ' Ibn-Duqmaq. 221. jpt. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. imitirajući perzijske bolnice. 191. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. str. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo.000 dirhama4.800. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. vol.

bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). 309—10. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. Arabian Medicin (Cambridge. I. kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. al-Razi. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije.Arapi: 'Ali al-Tabari. 296.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. str. 1. str. ibn-Rhallilkain. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. koje je 10 Str. vol. Vidi također Fihrist. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. isp. 1928). a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). Raju. sitr. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. Za vrijeme njegove uprave on je god. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. II. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. 14 Str. §iddlqi (Berlin. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. 850. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. 147. 503. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. 299—302. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). u kojoj je on bio glavni liječnik. vol. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. pričaju. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. 44. 124—5 = Boofc oj Religion. .živio sredinom devetog stoljeća. Dok je još živio u Perziji. nedaleko od Tihrana (Teherana). povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća.str. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. 1921). To je jedan od najstarijih priručnika medicine. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. str. »Ralbban« u ime svoga oca. glavnog grada današnje Perzije. Muhamimad Z. Browne. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. 11 Edward G. dzd. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«.25. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon).

Arapska je nauka s ovim liječnikom. A. Kao što sam naslov pokazuje. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. i Berrut. 232. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). 1866. I. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. Faris and 'Abd-al-Malik. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. prema tome. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. prev. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. geometrije. NAPREDAK 335 kao filozof. preko jevrejskog Aven Sina. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. astronomije. Sahranjen je u Hamazanu. medicine. no. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. u početku zaratustrovac. t 994). tako reći. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. Ovo djelo. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Liber regius). čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. 1872). drugi učitelj (poslije Aristotela). Greennill. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. Perzijanaca i Indusa. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). »šeik i prvak« (naučenjaka)18. str. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. 17 Qifti.) vidi Hitti. može se reći. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. on je njezino ovaploćenje. 1848). AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. filologije i umjetnosti. I. filozofom. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. Corneliuis Van Dyek (London. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. str. O . teologije. Catalogr oj Arabic Manuscripts. 236—7. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. Qifti. koje je najprije4279. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. sicilski Jevrejin. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. Između ovih. 232. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. a tome su dodati i novi doprinosi. vol. dod. 980—1037). e. koji je vladao od 949-8316. str. W. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. 1486.

zatim al-Qanun }i al-Tibb. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Cameron Gruner. llsa ibn-'Ali23. prema tome. star. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). god. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. Došlo je do nas u rukopisu. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. 1930). u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. al--Razija i al-Majusija. 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. prvobitno hrišćanin25. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). svakako je najstarije i najvrednije. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku.gezla. koji se čuva u Britskom muzeju27. vol. ibn-iKhaJliikan. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. i. iibr^aibi-Usay!bicaih. str. 418. ibn-Butlan26. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. To je prvo arapsko djelo ove vrste. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . On je umro u Antiohiji oko 1063. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. 18— 20. vol. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. 21 O. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. često miješa s njegovim. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). 1898). istisnuvši djela Galena. Isp. I. Čari Brookelmann. ono je. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. I (Weimar. str. II. Po riječima dr 19 Str. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. t 1100). F '. 273—4. čije se ime. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. 453—8.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). Geschichte der arabischen Literatur. vol.

str. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. Al-Ghazali je. 27 Fihrist. a mutakallim je postao sinonim za teologa. sve što je Zapad posjedovao. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. naravno. On je bio astrolog. dijalektičari). Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. 203. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku.. 22 Williaim Osler. str. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. ibn-Khallikan. I. 255. Preveo. str. vol. 294. ifon-aibd-Usavbi'afa. prema tome. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. I. str.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. na nesreću. i filozofije i medicine. ali. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. Arab-Syrian Gentleman. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). alhemist. 1936). 26 Hitti. Al-Kindi je bio više nego filozof. Kao pripadnici islama. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. Latinski prevod toga djela. s jedne. s druge strane. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. zaista. str. vol. 98. str. d. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. ali ne s arapskog originala. vol. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. III. Qifti. str. I. optičar i muzički teoretičar. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. al-Farabija i ibn-Sine. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. prema tome. 25 Ibid.Qtifti. nego u arapskom originalu. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. njihova filozofija bila je grčka. većina njih je izgubljena. U suštini. 241. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. koje je . 23 Fihrist. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. d slj. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. Grčka filozofija i medicina značile su. ibn-abi-Usaybi(ah. slj. str. 214—16. . vol. možda sina Ya'qubova. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. i zato su bili nazivani tim imenom.. 315. poput neoplatoničara. 247. Wood. 297. I. Muta-kallimun (dijalektičari). Casey A. 1922). Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. Al-Kindi. u prvom redu. str. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. nalazio se na granici između filozofije i vjere. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. 255. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. vol. On je nastojao. str. str. 365.

32 Izvodi od J. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. al-Farabi (Pariš. Qifti. sec. Chr. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. . XVI (Levden. 1323. Ihn-abi-Usaybi'ah. 66—83. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. 100— 168. II. Ibn-Sina je. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. vol. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. odmah iza Sta-glrićanina. Na tone. al-Farabi je pisao razna psihološka. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. 1984. Catalog oj Arabic Manuscripts. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. pit. Po sudu ibn-Khallikana34. 1885). U stvari. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. 277. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. aristotelijanizma i sufizma. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. II. Vladara. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. preveo Rodolphe d'Erlainger. N.započeo Arap al-Kindi. sibr. 134. a njih opet slušaju drugi. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. 1930—35). La musique arabe.. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. uključujući čak i same vratare33. 1900). politička i metafizička djela. god. I (Leyden. 1895). koji odgovara srcu. služe službenici. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. vol. XIV (Lejnden. str. Umro je u Damasku 950. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. 2. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. Njegov filozofski sistem. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. str. no. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. 1890). U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. 31 Objavljeno u Kairu. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. analogan ljudskom tijelu. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. Hitti. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. I. P. vol. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. doživjevši blizu osamdeset godina. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. 542. vol. međutim. Faris and (Abd-al-Mailiik. niži od njih.

Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. očigledno. vol. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. Ili.18—20. 1906). II. vol. Ihyd'. muzici. 22—6. čuveni mu'tazilit. Iskrena braća (Ikhwan). Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. 112. 4 vol. »the brethren of puri(ty«. 254. 11. 38 Isp. Udabd'. 35 I. viol. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. II. koji su imali ogranak u Bagdadu. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. str. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. 5.izgledalo da uobičajeni prevađ. 11. (Caiiiro. str. spojio se s islamom. koja je zbir svih nauka. 307. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. došla je do nas. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. (Leipzdg i Leyden. 16 vol. poglavica asasina u Siriji39. str. vol. on je pohađao s#-stanke udruženja. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. naročito Filonov. str. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. 11. Goldziher u Der Islam. 34 Vol. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. vol. sa Raso'il. 5—6. I. str. vol. vol. koji su se održavali petkom40. str. 39 M. nije tačan. đtr. 1928). V. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena.8—12. grčki filozofski sistem. 499 = de Slane. 36 Iz ovog bi .4—0. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. Defremery u Journal asiatique. vol. veliki sirijski pjesnik—filozof. uređena na enciklopedijski način.15. astronomiji. Ibn-Khallikan. str.str. filozofiji. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. »les freres de la [purlite«. 1858—1859). 41 Isp. etici. 470. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. V (1855). koji su oni. 501. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. 42 Al-Subki. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. sir. ser. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. str. Yaqut. C. 104. str. str.38 Ibn-Khalliikan. 1. Zahvaljujući njemu. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. vol. geografiji. I (1910). Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. 180. IV. II. 262. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 381. 3. 1884). . »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. II. izd.

1010 (1601—2 n. Ar. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. 1. 'lim al-Falak (Caiiro.ča 1007). 44 C. kao što smo već čuli. 212 (827—8). Encyclopaedia oj Islam. 46 Fihrist. Naličje. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. i slj.). uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. str. po važnosti su bili prvi. dužinu sunčeve godine itd. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. Abelard iz Batha. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. str. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. art. a drugo. koje je u Bagdad doneseno 771. 342 . Pahlaui tablice (zik). Tabaqdt. On ga je. Prema ovome računu. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. 105—6. 50—51.500 milja.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. dijala i globusa. god. sjeverno od Eufrata. unazadno pomicanje ekvinokcija. godine. Prvi musliman koji je napravio astrolab. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). 237. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. a njezin promjer 6. 273. H. Nallinio. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. str. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. opseg bi Zemlje iznosio 20. a preveo ih na latinski 1126. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. sastavljene u toku sasanidskog perioda. H. Sindhind). e. po vremenskom redoslijedu posljednji. bez sumnje.400 milja. izvan Damaska45. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). Sa'id. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. 1911). Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. 275. napravio po grčkom uzoru. Lice 2. A. 281. Grčki elementi. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. 47 Nallino.44. čije je tablice (zlj) revidirao. poslije dva stoljeća. ASTROLAB IZ GODINE A. Isp. »Astrcnoimjr«. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. str.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. astrolaba. A. str. 45 Ibn-al-^Ibri. str. god.

aa njim se povodi Qifti. 56 Ibn-ab. Qifti. napisao 1030. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. sina slavnog Mahmuda. 78. đibn-'al-Athlr. koji je govorio turski. vol. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. 97. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). VI (1932). kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). u njihovoj kući u Bagdadu. predgrađe Kvarizma. Pored Ma'munove opservatorije. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. i 918. izvana). abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. str. A. 282. jednu raspravu iz oblasti astronomije. Fihrist. god. a pored toga znao perzijski. 1899). str. 266. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. str. str. Između 877. 324—5. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. 508—9. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. str. a također i na hebrejski. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. 50 Ibn-al-'Ibri. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. 52 Fihrist. str. II.i-U32yibi'ah. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . nosi njegovo ime »al-Bayruni«. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55.koji stoji nasuprot strani 534. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. str. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. vol. radila je još jedna. god. vol. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. vol. 236. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. 279. 279. Faris sad (Abd-al-Malik. 53 Qifti. 283. ibn-al-<Ibri. str. 54 Fihrist. 20—21. vol. 51 Vidi Hiitti. 1135. IX. str. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. 207. Nallino (Rome. d'bnKhallilkan. M> 967. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 286. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. Al-Battani je bio originalan istraživač. str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. 396. iz Raja. II. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. za svog patrona Mas'uda. str. . Nejsaburu i Samarkandu. Catalog oj Arabic Manuscripts. koji je god. str. hebrejski i sirijski. 861. str.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). I.

1910). 2 vol.. E. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. Iraka i Perzije. On je osnovao god. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. u čast Hulagua. god. 1859).000 svezaka (?). astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. London. 243—4. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. prev. Sachau (Leipzig. vol. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine.al-Hay'ah w-al-Nujum. Za nju kažu da je imala 400. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. O njegovu životu vidi Qifti. Među njima se nalazila prstenasta kugla. danstaom i arapskom prevodu. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. kao i opis mnogih čudovišta. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. Sachau (London. zidni kvadrant i sunčev obruč. ubrajajući i sijamske blizance59. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). koji je rođen u Nejsaburu između 1038. 1888). dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5.pojavio u francuskom. prvog IlKhana63. gdje je i umro 1123—4. str. talijiainis'kom. Al-Biruni. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. E. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. Hulagu je započeo (1259). nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. 318. koju je takođe podigao Hulagu. Sachau (London. izd. i 1048.330 godina griješi za jedan dan. Sachau (London. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani.000 godina za jedan dan. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London.azwini. Krenkow u Majallat al-Majma'. . XIII (1935). posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. 1879). 388. kasnije se . (ponovo štampano. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). u blizini jezera Urmije. u prvom redu. 'Umar je svijetu poznat. Q. 1887). Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. str. god. Athdr. 1878). prev. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. njemačkom. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. čak i u Kini. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. F. Ovaj posljednji u 3. str. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. aritmetike.

I (Pariš. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca.. sluškinji astronomije. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. To je prevod sanskr. I. VI (1931): str. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. 225. str. Jami'. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. 324. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. Jedan od najvećih naučnih umova islama. Međutim. izd. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. u arapskom originalu izgubljeno. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. Nau u Journal asiatique. 10. vol. 61 Fihrist. upotrebljavao je indij-' ske brojke. naročito u Španiji. 662. 198—9. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). i slj. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. str. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. On je bio rodom iz Balka. Takođe. i »oipher« (nula). vol. a živio je u Bagdadu64. li iprev. 500. Prema tome. 65 G. 323—8. str. prevodiocu hinduskih djela. vol.. si/r. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. 9. dato je nešto više od 800 primjera. To je njegovo glavno djelo. ser. f između 1019. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. u Kurasanu. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867.U astrologiji. 277. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. Drugi. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. 442. al-Fazariju. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. XVI (1910). str. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . al-Tawdrlkh. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. I »zero« (mula). 1836). U ovom posljednjem. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. ibn-Kballikan. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča.matematike. kao i uvođenje oznake za nulu65. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). dolaze od ar. str. na žalost. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. on je napisao najstarije djelo o algebri. 63 Vidi str. koje je poznato samo u prevodu. 1040). (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). Ahmad al-Nasawi66 (-f. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). d slj. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. ali je. bilj. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha.ča. vol.

346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. kod Češera (Ćhaucera).-Sadiq (f 765). str. str. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. sadrži. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. koji je živio u Kufi oko 776. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. gdje je on rođen.704) i šesti imam Ja'far aj. vol. str. 1932). Daoud S. god. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. 274. zahvaljujući njemu. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. a zajedno s njom i samo njezino ime. § 7 i § 8. 69 »A'ugrim«. Al-Khayyamova algebra70. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. »augrym«. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. kao i Leonardova djela. naziva ga alMajusii. u Evropi je uvedena algebarska nauka. današnja je Kiva. Ka'sir. Tabani. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. I. III. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. 68 Vidi Fihrist. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. potomak nekog Magijca. A Treatise on the Astrolabe. 1364. i'bn-al<Iibri. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa).u KJuriaisanu. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). tj. Kitab al- . Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. 70 prev. olovo. gvožđe i bakar. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . ikoju citira Qifti. astronomije i matematike. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. god.'jnce. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. 67 Kviarizm.) i magiser Jakob iz Firence. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. 286. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. iz Medine. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. pt. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. str. 237. Is>p. pet tipova kvadratnih jednačina. kalaj. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali.Gerard Kremonski. npr. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307.

Treba.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. Čak i najbolji među njima. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. njemu krivo pripisuje. 284. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. sublimacije. 354 —6. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila.i kasnije postao šiija. ako bi se oslanjali na svoje knjige.arqi (knjiga o istočnoj živi). Neki njegovi doprinosi su neosporni. citira dvadeset !i sedam djela. 73 Hajji Khalfaih. filozofiji. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. sitr. 3—170. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. Qifti. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. čija su d jela. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. Današnji muslimani. matematici. međutim. 160—61. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. . 1121). Jabir ibn Hayydn. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. sa grčkom filozofijom. str. str. Tughrd'i znači »ikancelar«. str. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. 72 Govore čita je bio Saibejac . one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). pjesnik— državnik. Međutim-. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. sputavalo je okovima arapski duh. poslije četrnaestog stoljeća. I (Cairo. vol. vol. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. passim. U medicini. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. taljenja i kristalizacije. npr. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. Poštovanje starine. On je unaprijedio metode isparivanja. 1943). istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. Fihrist. Vidi Faius Kraus. riječi al-klmiyd'. koja se proturaju pod njegovim imenom. navodno. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Uglavnom. i slj.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. I. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. kako ćemo kasnije vidjeti.

koja nosi njegovo ime82. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. U njima se nabrajaju njegove pasmine. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. izd. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. bukvalno »crveni sumpor«. Astrologija. Wiistenfeld (Gottimigen. Ovo djelo. ibn-Durayd <u William Woght. 304. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. Levd della Vida (Levdein. On je osnovao mutazilitsku sektu. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. VI. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima.. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. f 868—9). adaptaciji i životinjskoj psihologiji. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. al-ikslr. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. Arapi su učinili neznatan napredak. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. cijeni. citira samo arapske izvore. djela pjesnika. III. str. str. V. 218. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Rasprave o draguljima U mineralogiji. koji je pisao na arapskom. Holmyard (Pariš. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. Kitab al-Khayl. Njegova originalnost. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). god. Međutim. 77 Od ar. 78 Vidi str. 79 Vidi al-Asma'l. G. čistoći. izd. vol. J. August Haffner (Vdenina. donose nazivi dijelova njegova tijela. u kome pisac citira Aristotela. npr. On je umro u Kairu 1253. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. 523. 47. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). preko pedeset. koje su napisali arapski pisci. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. 1849). Institucija svetog hadža. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. alKalbi. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah.davali životinjama. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. izvršila je svoj naučni . _1928). 1895). 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. geografiji. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. izid. vol. 78 Al-kibrlt al-ahmar. dosjetka. koja je do danas ostala sačuvana. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. lizvonno grčka riječ. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. vol. str. medicinskim i magijskim vrijednostima i. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. 1923).

Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. II. VI.uticaj. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. između krajnjih tačaka istoka i zapada. Ne 27753. iprev. i Thabita ibn-Qurre. pritoke Dnjepra. str. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). 278. 87 Silsilat al-Tawarlkh. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. geografska karta. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. služio se ovom kartom. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. str. 851. HiitJti. 901. str. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. II. Pariš. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. 83 Yaqut. naravno. koji su oni nazivali arin91. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . na jug. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. prev. Lanigles. 1818). izd. 1893—5). 921. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. koji je umro god. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. pit. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. G. de Slane. vol. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. od E. 'na engleski od A. god. I. koji je prebivao duž rijeke Volge. Njega je god. 86 lad. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. na sjever. vol. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. u Perzijskom zalivu. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. 82 Baghdadi. 75—8. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. str. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. u blizini Pripeta. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. kako pokazuje abu-al-Fida'. 108—9. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. 84 Ibn-Khallilkan. Isp. 1906. 85 Fihrist. i prev. Al-Mas'udi90. na istok. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. gdje se nalazila astronomska opservatorija. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. 44. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. S. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). probili se u Rusiju. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. izd. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. I i vol. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. Jayakara (London. vol. 117—18. 1908). str.

1866). nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). 1733). Perzijanac. Tariblh. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). Jedan drugi arapski geograf. 11. Njegovo se djelo nije sačuvalo. Reina<u<d i de Slatne. 156—7. lizd. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije.2. str. str. str. opsežnu geografiju. Ahbar as-$in wa-l-Hind. Mžik (Leopzig. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. dovršio je svoje djelo al-Khardj. II. ibn-Rustah sastavio je oko god. str. vol. 891—2. 26. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. Qudamah. AlIstakhri. Ovo djelo. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. koji je bio porijeklom hrišćanin. str. de Goeje (Leyden. 22. 17. 1885). koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). 1892). Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. i prev. II. Tahqlq. 1948). III. porijeklom Perzijanac. Udhayn. str. str. 308. god. J.17. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). 89 lad. Ibn-Rustah. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. 158. de Goeje (Deyden. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). i slj. •8 Izd. 99 Vol. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. 98 Izd. 375. str. izd. . 11. str. Sauvaget (Pariš. 88 Vol. ibn-alHawqal. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. 1891—2). al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. 22. 903. abu-al-Fdda'. Blruni. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). itd. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. đtr. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. ia/bu-al-Fida'. živio je oko 950.8—12. 376. Hans v. ibn-Hawqal (živio 943—77). 1870). eto:. star. Uzayn. PetersbuTg. 1. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. Sidži-stana i Indije i između 985—6. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. Uskoro poslije 928. de Goeje (Leyden. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). God. 94 Al-'Abbasi. 80. 97 Izd. On je živio na samanidskom dvoru. II. abin-Hustah. 19. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. 376. tako nazvan po rodnom mjestu. koji je putovao sve do Španije. Mas'udi. 11 Varijante UjjaAn. 95 Izd. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. Na molbu alIstakhrija.. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. 90 Vol. 1. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). 1926). godine. de Goeje (Leyden. 64. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. Yaqut. de Goeje >(Leyden. str. 182. 225.(London. 1889). 92 Qubat al-ard. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93.

$urat al-Ard. i važne podatke o istoriji. F. str. Wu3tenfeld. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. God. lap. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). a konačna redakcija je završena 1228. pustinjske zemlje postaju obradive. u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. Da bi se mogao izdržavati. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. (Leipzig. našli su put na Zapad. str. 2 val. Mladog Yaquta. str. 1219—20. de Goe-je (Leyden. vol. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. II. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. 10. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. 1938—9). de Goeje (Leyden. 2 vol. str. koji također pripadaju ovome dobu104. L/u'lu' (biser). d slj. 1873). Miiller. 1884—91). III. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. H. i dužina zemaljskog stepena. D. Kramers. u Alepu. Zikikli. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). etnografiji i prirodnim naukama. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. Jawhar (drag1! kamen). 103 Izd. 104 Izd. 102 Vidi str. Tanblh. 4. vol. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. govorićemo u vezi s istoričarima. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). Izvjesni aspekti astronomske geografije.100 Izd. koju je izradio abu-Macshar. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. gdje je on umro. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. Mas'udi. god. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. 1886—73). npr. 80. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. 162 = de Slane. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. Pošto mu je dao dobar odgoj. druga veraijia. (Leyden. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. H. J. Ovaj Mu'jam. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. stepe se pretvaraju u mora. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. koja sadrži. 105 Riječ znači »iruibim«. vol. 107 Ibn-Khallikain. 62. ova posljednja. izd. 6 vol. 1877). prava je enciklopedija. IV. 106 Izd. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. 3. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). (Leyden. koji je živio u ovom periodu. bilj. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima.

NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. II. koji je umro u Bagdadu oko 767. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. Wiistemifelid. samo su tri došla do nas109. koji je umro 834. von Kremer (Calcutta. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. 115 Ibn-Khallikan. sjeverne Afrike i Španije. vol. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). Istoka. 111 lad. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. II. izd. 633. Sachau i dr. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. obadva iz Medine. II. 1858—60). 520. vol. vol. (Gottingem. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. (Levden i Berlin. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. 1904—28). god. Dva vodeća istoričara mu108 Str. str. koji je umro u Bagdadu 845. str. 118 Izd. 112 Ibn-Khaliiikain. najzad djela drugih pisaca. Vidi ibn-Khallikan. 282. I. 324— 6. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. Međutim. koji je pisao arapski. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. u Kairu112. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Iz pera ibn--Sa'da. str. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. 9 vol. 1914). Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. 95—8. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. vol. Prvi sadržaji. sitr. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . Ahmad ZaM (Cako. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). zatim na tačno izrađenu kartografiju.. 114 Izd. kao što smo ranije čuli. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Ova biografija ibn--Ishaqa. astrološ-kom ili geografskom materijalu. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. 110 Ibn-Khallikan. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. najzad. 1387. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). Najveći dio naučnog materijala. 1856). i. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. na geografiju provincija.bili doneseni na Zapad. 326. bilo da se radilo d astronomskom. god. 2 vol. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala.. naročito u obliku geografskih karata svijeta. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111.

47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). brdovitom kraju Perzije. 1883). 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. vol. 889. XI (Greiswald. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. koja dopire do A. de Goeje (Leyden. Udabd'. 1916). 119 Izd. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. Metod izlaganja. duž južne obale Kaspijskog mora. od kojih su. predajama. gdje je umro ča. Tomrey (New Haven. 121 Vidi Fihrist. The Origins o/ the Islamic State (New York. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. koja se završava sa A. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. 1850). 369 (979—80). Ahhvardt. 122 Izd. Sam'ani. biografijama. Wu9tenfeld (Gdttiingen. vol. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. D. 78. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. podvrgavao kritici. 77—8. 358. V (Jerusalem. 1938). W. C. 443a. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). 1883). Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). H. fol. bez sumnje. Max Schlos&inger. 1922). koji je bio i filozof i liječnik. 123—7. pored istorijskih djela. Goitein. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. Charles C. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. str. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. S. čiji je kompendij opće istorije125. 258 (872). u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 1924). Očigledno. H. Ansab. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. 124 Izd. Miskawayh. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). Tah-đhlb. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). vol. Međutim. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. 123 Vidi Fihrist. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. a to je sam autor. str. opća istorija sa perzijskog stanovišta. I. prev. zapravo priručnik istorije. genealogijama i pričama. Nawiawi. koji je radio u Isbahanu. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. 120 Vidi str. god. 771. vol. međutim. drugi dio F. Hitti. Mairgoitten (New York. 1936). U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. prvi dio. koji je rođen u Tabaristanu. Vladimir Guirgass (Leyden.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. F. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. 1866). ispoređivao i donosio zaključke o njima. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. Pisanje isto-rije svijeta. 961. str. IV B (Jerusalem. Yaqut. str. 118 Izd.

Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. Yaqut. str. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. M. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. Margolioirth. vol. ibn-al-Athir. de Goeje i dr. rimsku i jevrejsku. 312 (915). al-Kalbija. 2 val. 331. 2 vol. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. 2 vol. (Consten'tiinople. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. (Havdarabad. A. F. on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. prev. 1921). prev. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. on ih je grupisao oko dinastija. Mjesto da grupiše događaje po godinama. (Leyden. pa čak i u Zanzibar. kao i na njegovom komentaru Korana130. 1286). svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. (Oxford. Irak. prvobitno napisanom na široj osnovi. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. I. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. Kao i većina muslimanskih istoričara. E. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. 15 vol. 1848). Prije svoje smrti u Fustatu 956. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. Mladi al-Mas[udi. Th. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. kraljeva i naroda.n. 4 vol. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. Gottwaldt (Leipzig. To je sve rezultat prirodnih sila. 30 vol. izid. (Bulaq. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. koje se također zove al-Mukhtasar . ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. 1914—21). Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. al-Waqidija. 1323—9). 1879—1901). abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. god. U svom komentaru. str. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. kao i Mi-skawayh. (Oxford. izd. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. Aimedros. Siriju i Egipat133. The Experiences of the Naitions. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . kao što su bila djela ibn--Ishaqa.(anali apostola i kraljeva). S. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. 88. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. Houtsona. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. ili da je more gdje je bilo kopno. Qilti. H. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. al-Tabari reda događaje hronološki. preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. (Leyden. 1337).. 1844). na latinski Gottwaldt (Laiipzig. 2 vol. 129 Izd. II. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. izd. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. 1883). Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. U stvari. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. D. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. 128 Tajdrib al-Umam.fi Akhbar al-Bashar.

u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. Veze sa hrišćanstvom dale su. Jeweit/t {Chiaaigo. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. 141 Izd. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. kao i lingvističkog izučavanja. i prev. 35—6. jevrejskog i perzijskog porijekla. 134 Yaqut. predaja. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). de Meyinard i de Courteille. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. V. vol. astronomima. 9 vol. 148. 1280). C. 234. među ostalim djelima. djela al-Tabarija. prvi musliman koji je sastavio. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. u grubim crtama. 8. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. bio je isto tako musliman«. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. Ibn-Khallikan. vol. 1907).500 biografija Prorokovih drugova. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. str. 1861—77). 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. II. str.o stepenima između minerala. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. Toimberg. živio je u Mausiilu. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. i poslije Miskawayha (t 1030). 424. pravna nauka. u prvom stoljeću. matematičarima i alhemistima. (Pariš. 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). 247—S. 1867—74). (Levden. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). 1884). 1893—4). str. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. o kojima je maločas bilo govora. al-Mas(udija i ibn-Athlra. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. . rječnik nacionalnih biografija. reprodukovao je u faksimilu James R. zbornik od 7. III (Pariš. najveći istoričar. filologija i lingvistika. mogli bismo tako nazvati. (Gata). počela je naglo opadati. Yaqut. nasuprot liječnicima. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. 142 5 vol. I. str. de Goeje (Levden. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. Oni su mahom bili sirijskog. Isp. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. str. Ikhwan. al-Tabari. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. 137 Izd. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. Rasd'il. biljki i životinja139. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. 138 Isp. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. vol. J. vol. VI. 138 Izd. Bt. 13 vol. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. napisao je. kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. vol.

Osnovi pravne nauke (ftqh). politička ili sociološka.000 predaja koje je on izmislio154. I (Baltimore. str. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. i slj. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. I. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. tobožnji naučnik. 772. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. tj. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. Općenito. 624. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. 1329—51) iprvdh sedam volumena. Povrh toga. borba između Mu'awiye i Alije. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. a zatim u hadisu. 147 Shuja1 ibn-Aslam. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. »praksa«. U hadisu govori Muhamed. 230. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. djela. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. vol. zatim su. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. na primjer. Abu-Hurayrah. u drugom stoljeću. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. U hadisu je samo smisao nadahnut. U prvom redu u potrazi za tom naukom. 1927). 19. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. a u Koranu Alah. 151 Vidi str. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. iz Egipta. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. Oprečno šiijama. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. 146 Introduction to the History of Science. vol. neprijateljstva između Abasida i Uma jada. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. str. Prije svog pogubljenja u Kufi god. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem.

18. na osnovu svjedočanstva C. II. ibn-Qutaybah. str. koje je skupio od 1. 3: Isp. on se ovako pravdao: »Mi. koji je bio Per-zijanac. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159.. ijega kopira ibn-alAthlr. navodno. na osnovu svjedočanstva E. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. na temelju svjedočanstva njegova roba. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. koji su u isto vrijeme bili jamci. 158 N. ibn-Sa'd. odabrao je od 600. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. VII. Ma'drif. 2. 370. str. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Aiša je prenijela 2. 159 Al-Jamv al-$ahlh. VI. 37t. vol.. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. str.awawi. str. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. 141. hodočašća i sveti rat. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. na molitve. Naziv »abu-H>urayrah«. Hidžazu. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina.630156. 231. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158. bez sumnje. vol.300 hadisa155. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. 17. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. str. 157 Vidi ibn-'Asakir. III. Muqaddamah. npr. 55. Hiitti. 1296). Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. Al-Bukhari. Halbah. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. »otac mačića«. str. koje su poslije toga vremena postale standardne. 95—6. na osnovu svjedočanstva D. str. str. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. 154 Tabani. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. The Traditions of Islam (Oxford. prenosači. 358.). Isabah. str. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. str. pit. 201.210 hadisa. nekih 7.275160 predaja. Alfred Guillaoune. 1924). vol. 155 Ibn-Hajar. 68—9. 164. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. Anas ibn-Malik 2. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. IM Nawawi. Egiptu. (Bulšq. Baghdadi. prenio je preko 5. dbn-KhaMun. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. vol.286. II. Iraku. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Siriji. Muqaddamdh. str.000 predaja. koji je rekao . 8 vol. 161 Ibn-Khallikan. od kojih su.153 vidi iiibn-Khaldun. str. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. str._ 165. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. iz!d. iss Nawajii. 476. i slj. str. Tafrlkh. vol. 93. IV. vol.

»pravi put kajl treba slijediti«. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. 163 (Gaaro. II. prenesene kasnijim generacijama. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. krivične. . osnovni principi).Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. I. Dalje. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti.pojila«. fiqh166. hadisima). Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. ili otprilike toliko. Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. 1319). kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. Noćno putovanje. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). Na taj je način . Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. i ijma'. II. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. vol. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. prema tome. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. vol. zvanim usul (korijeni. Zahvaljujući njemu. sveopći pristanak. stvorio svoj samostalni sistem. 1280). naročito sure druga i četvrta. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. str. 55 (Delhi. npr. 101. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1).: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. tj. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. anegdota. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. 915162. Njihov sistem. Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). nastala su dva osnovna principa: qiyas. 167 Bukvalno »put do . uključujući i Novi zavjet. samo oko dvije stotine. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. analogna dedukcija. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. 182 Razna dadanja ovih 'djela. Kod alBukharija104 i Muslima165. kako su ga oni nazivali. str. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. tj. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). »mudrost«. autentična zbirka. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. 105. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. Muhamed. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). 166 Bukvalno »znanje«. str. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko.ali nijedno kritično. 331. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. 164 Vol.000 stihova u Koranu. u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj.

Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). Što se tiče privatnoga suda (ra'y). sitr. 155. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. bio je Malik ibn-Anas (ča. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. u Indiji i u centralnoj Aziji. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). str. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. 372. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. ibn-Kha'likan. a živio je u Kufi i Bagdadu. 1346).muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. istislah. Rođen u Gazi (767). nasuprot medinskoj školi. Palestini. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. na zapadu i jugu Arabije. Jedan od njih. kako mi danas kažemo. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. Ovo monumentalno djelo. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). Ovo je šafijitska škola. 171 (Cairo.. sa svojih 1700 pravnih tradicija. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. 169 Ibid. 201. bio je abu-Hanifah. Njezinih pristalica ima oko . mada ga je jako isticao. 715— —95)174. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. Po zanimanju je bio trgovac. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. Jedan tradicionalni razgovor. On je umro u Kairu. do tzv. Kao sistem religiozno-pravne misli. najveće i na j tolerantni je škole islama. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. 172 Istihsdn hamafitske škole. pravne fikcije. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. 74. koji je pripadao porodici Quraysh. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Muqaddamah. studirao je kod Malika u Medini. III. istočnoj Africi. Umro je 767. god. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). 160—61. mada se često i njemu pribjegavalo. princip analogne dedukcije. koja vodi. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743). str. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. 170 Fihrist. al-Shafi'i. str. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. Vođa medinske škole. abu-Yusuf (t 798). koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. ibn-Khaldun. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. vol. ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. str.

l slj. d slj. kojom je obdarilo i Hanifu. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. str. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. u .000 nasuprot 180. naravno. Međutim. II. str.000 malikita i 5. jest hanbalitska. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo.000 muškaraca i 60. 41. E. koji se neprestano mijenja. vol.šest kanonskih knjiga hadisa.000 hanafita.000.105. imam. 1302. Palestini i Egiptu. ipak se nije održalo. 180 Ibn-Khallikan.000 tradicija Musnadlsl. vol. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje.. I. 179 Ibn-Asakir. II. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu. 367. Malika i al-Shafi'ija. bila podijelila. izd. 855. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. priznato je . vol. 1323). U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). 1919). Zahvaljujući ovome principu. preuzima važnu ulogu. prisustvovalo 800. u Bagdadu180.000. '4 Isp. vol. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. str. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. str. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također.000 hanbalita. II. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. 312). 175 Delhi. str. uživala osobit ugled. 178 Yaqut. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. što je mnogo važnije. koja se njemu pripisuje. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. Dugo je vremena zbirka od preko 28. Računa se da je njegovu sprovodu. Sa četiri naprijed navedene škole. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. vol. 28. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). 201. čudesa Prorokova su prihvaćena. izuzev šiija. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). međutim.000. vol. koji je u tančine razradio alShafi'i. Posljednja od četiri škole. 16 vol. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. VI. Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd').000 žena. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. 497. potomaka Alijinih. 50. vol. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. Ta'rlkh. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim. ibn-Khalliikan. I. Udabd'. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. str. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti.000. ibn-Khallikan. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. I. str. Griffini (Milan. 215—16. u koje se cijela muslimanska zajednica. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. 176 Majmu' al-Fiqh. Danas. god.

arapskog Ezopa. poslovicama i mudrim izrekama. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju.laqj183. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. 2. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. kao i Platonov i Aristotelov. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. smjelost. a neizvršenje se ne kažnjava. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. bogata mudrim izrekama Proroka. Prema tome. njihovo izvršenje povlači kaznu. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki.principijelnim pitanjima i metodologiji. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). Postoje. osjeća se u astrološkom. 200—205. o kojima smo maločas raspravljali. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. npr. vol. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. a za šiije Alija savršeni ljudi. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. I. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. mada su mnogobrojni. zabranjena djela (haram). O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. čiji je cilj bio. mubah). koje se odnose na starateljstvo i oporuku. 757). str. (CaiTO. apsolutne dužnosti (fard). ona se ne odobravaju. u krajnjoj liniji. Također u poslanicama Iskrene braće. Oni 181 6 vol. I. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). vol. 1313). One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. tri druga tipa. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. Ova grčka djela. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. opet. 5. dozvoljena djela (jd'hiz. koji veliča umjerenost. kao i njegovih drugova. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. mada su za sunije Muhamed. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. o odricanju. politiku i društvo. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. a propust zakonom kažnjava. 182 Ibn-Khallikan. 4. u najmanju ruku. 3. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. čije se izvršenje nagrađuje. Druge. str. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. olakšanje postizanja zemaljske sreće. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. ali se i ne kažnjavaju. 493. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. koja su pravno indiferentna. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. Ona se. zadovoljstvu i istrajnosti. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). ra-binske i talmudske kanale.

stvarnog ili prisvajanog. 1925). Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). lingvistika. bio je Turčin iz Faraba192. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). 252. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. 1008). Čak i takve discipline kao filologija. Al-Jawhari (t ča. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. ni jedino od njih nije kritično. u užem smislu lijepa književnost . počela je sa al-Jahizom (t 878—9). 933. 2 vol. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. Wustenfeld (Gottingein. 'ibn-. prema jednom retku iz Korana (49:13). II. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. među kojima su bili al-Jahiz188. tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. str. 193 Jbiđ. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. 1292). čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. leksikografija i gramatika. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. kairskih izdanja. naročito među Perzijancima. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. urnro u Bagdadu god. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. str. a među nekim Perzijancima vjerske. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. 15. vol. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. V. izd.. str. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. 1854. vol.belles-lettres (adab). Više Shakib Arislan (Oairo). Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. d slj. III.184 185 186 187 364 Izd.. str. Adab Isp. Udabd'. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. razvio se interesantan pokret. Fihrist. 266.str. bio je sin grčkog roba193. čiji je rječnik191. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. 9. vol. 189 Leksikograf. (Bulaq. izd. ibn-Du-rayd189. 16. 192 Ydqut. . poglavicom (šeikom) literata Basre. duboko ispoljavali. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. al-Dunya w-al-Dln. i»o u svom djelu Muqađdamah. (Caliro. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. 477—9. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. 191 Sihah.

u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. 4 vol. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. Steingaas. prev. 1900). str. 68. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom.'l. 1302). 1889). takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. vol. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. a Goridi je objavio indeks (Leyden. spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. (London. Bruinnow je izdano vol. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. de Sacy. Jedrog. I. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. direktni potomak Marwana. Prije nego se maqdmah razvila. 522. maqdmah. Muhammad 'Abduh (Beiruit. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. lizd. učenost i govornički dar. 198 20 vol. (Pariš. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. posljednjeg umajadskog kalifa. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. čiji su mnogi članovi. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). 2 vol. potpuno je nestalo. 195 Maqamat. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. (Bulaq. 2 vol. str. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. odmah iza Korana. 1847—53). 1867—98). 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. vol. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. Zaista. 897—967). 1285). al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. 21 (Leyden. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . ibn-KhaJliikan. koji je bio karakterističan za raniju književnost. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. 196 Ibn-Khallikan. bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. 1888). Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. ili al-Isfahani (ča. gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). lutali od mjesta do mjesta. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. (Dama&ous.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). na engleski Thomas Chenery i F. Njega je gajio književni proletarijat. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. 197 Izid. književnog arapskog jezika. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. tzv.

Revidirao E. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. 204 Fihrist. IV. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. 2UB 12 vol. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. Mžik (Leipzig. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. 1704—17). Licemjerni duh. nešto prije desetog stoljeća. ali bez komentara. 689. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. vol. a kada je. 487. i sir. Berton (Sir Richard F. str. I. vol. str. 1859). egipatskih i sličnih izvora. izd. 200 Yaqut. II. S. 1882—4). Izd. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). (Pariš. ibn-Khalliikan. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. str. uključujući Shahra-zadu. Ser Ričard F. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. grčkih. 3 vol. Poole. 304. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. II. vol. vol. doduše nepotpun. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. str. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi.16. 688. 11. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. izuzev u poetskom dijelu. I. 1. Prvi engleski važniji prevod. (London. (London.(Hiljadu i jedna noć). Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. vol. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. (1835) i 1279.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. str. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. s ilustracijama E. S. 1911 Str. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. tisp. međutim. U ovom periodu. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. 202 Buluq izdanja' A. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. 90. prema uzoru Bude. 304. 11. 208 9 vol. potpun je. 1926). koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. I. 1251. 133. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. Poole. hebrejskih. Mas'uđi. Hans v. -'" Ibn-Khallikain. Nekoliko izdanja kasnije. I. 12—13. 207 3 vol. Uprkos tome. i doživio je više izdanja. V. str. Isp. 1839—41). ali tačan. 150. Tabari. str. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. 11. najbolji u Engleskoj. H. 3 vol. vol. strani kulturni i religiozni uticaji. 205 Fihrist. (Lon don. 1. Osnova ovoga nacrta. str. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. (London. Kako je vrijeme odmicalo. 1883).

213 Vidi njegov Dlwan. vol. koji je držao vinaru u Damasku. Shi'r. vol. III. liibn-Khallikan. 22. VI. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. 828). 476—9. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. zanimanjem grnčar. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. vol. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. Shi'r.umjetnosti. str. Aghdni. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. I. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. abu-Nuwas212 (f 810). 47—53. 212 Al-Hasan ibn-Haini. vol. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. (London i »Benares«. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. 210 Aghdni. Aghdni. str. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. koji je pod al-Mahdijem 783. izd. str. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. 2—8. viol. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. Njegova slava. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju.000 dirhama. 1885—8). On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. ibn-Khallikan. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. 240. 157. naročito Sirija. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. prema nekim izvorima. Ghazal abu-Nuwasa. str. ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. ibn-Qutaybah. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). 19—73. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. god. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. Mahmud Wasif (Caliro. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. 1898).217. ismijavao svoga vezira. meditacijama o smrti. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. I. III. 501—25. upola Per-zijanac. gdje je on živio. Abu-Tammamov otac. vol. 1925). str. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. tj. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. Bashshar. Provincije. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. str. međutim. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. str. ibn-Qutaybah. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. bio pogubljen zato što je. fad-Qirmi. XVIII. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. koje slave junašvvo u borbi. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). koliko i na . Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). dao oduška pesimističkim. str.

81—7. 333—40. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. slično arapskoj poeziji drugih perioda. 126— 83. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. dopunjeno komen tarom u 2. 8 Izd. str. O njegovu životu vida. koji je datiran A. 707 (1037—8 n. vol. Aghani. ibn-Khallikan. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. 147—67. VII. I. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. Shahln <AtIyah (Beirut. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. vol. vol. H. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. str. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. vol. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . vol. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. 1847—51). 125—30. str. 1889). — srapa . III. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. 99—108. sto. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. Njegova zbirka. 1909). 214—18. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. Mas'udi. 1828). 216 Vidi Aghani. vol. 214 Isma'il ibn-al-Qasim. Rukopis. đibn-Khallikan. vol. 217 Izd. XV. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). I. zaostaje za svojim uzorom. 240—50. VII. Mas'udi. (Botnn. 1887). str. e. koje pjevaju o istoj temi. Poezija abasidskog perioda. VI. puna lokalne boje. str.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. vol.). str. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. Zbirka pjesama Hamasah219.

272. U djelu Risdlat al-Siydsah6. vol. Prilikom posjete Damasku god. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. lhyd'. U svojoj raspravi o . str. nego iz svjetovne poezije.<7. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. — osnovne principe aritmetike i pjesme. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. 83. koji su ih podučavali u vjeronauci. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. XVIII. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. Nisu ni danas. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. na kraju krajeva. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. ali ne pjesme erotskog karaktera. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. vol. Kada je djetetu bilo šest godina. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. 8 Aghani. 101. Čim je dijete moglo govoriti. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. Međutim. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Jer. I. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. opominjala je jedna omiljena stara izreka. mu'ad-dib). 2 Str. Očigledno. 1194. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. Ghazzali. str. međutim. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. kako se jasno vidi iz citiranog teksta.

vol. Baydn. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). god. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. Tvrdi se da su. 1. Međutim. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. cit. Muqaddamah. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). 173. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. koji je pisao 1203. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. I. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. I. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. 475— 6. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. str. 67—76. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). str. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. Totah. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. po svoj prilici. 1065—7. VI. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. ibn-Khaldun. treba imati na pamtti.. IX (1906). 150. U poglavlju o učenju. koji je bio naimenovan. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. koje mu . str. Caspari (Leipzig. 14—19. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0.pedagogiji al-Zarnuji9. The Contribution of the Arabs to Education (New York. takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. str. 10 Popis vidi kod Khalil A. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). 7 Jahiz. 1926). koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. vol. Nju je osnovao god. C. Opserva4 Isip. Uz nju se nalazila i opservatorija. bila je Nizamlyah. 1074. Mubarrad. str. mu'Iđ ponavljač)16. 6 Izđ. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. 3. Nizamivah je bila teološka ustanova. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. str. 1177. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. koju je država priznavala. Seldžuci. u srednjem vijeku. str. izd. 8—11. vol. 5 Mas'uđi. 321—2. prosvjetitelj Nizam-alMulk. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. U ovoj školi. prva prava akademija u islamu11. vol. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). str. izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. 1838). perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. 8 Loc. koja nosi naziv Nizamiyah. Vidi Ghazzali. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava.

mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. str. vol. II. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. 1929). str.. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. potpuno nestalo. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. Ibn-Battutah23. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. vol. Husn. str.00025. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. 19 Vol. X. 276 12 Reuben Levy.000. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. U ono vrijeme. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. 18 Ibn-Khallikan. 29—30. oko dvadeset. u Mausilu više od šest. izuzev njega. XI. da je grupa studenata. Scherer (Beirut. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. 430. 16 Vidi ibn-Khallikan. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. vol. da bi izoštrila svoje pamćenje. Ayyuhal al-Walad. prev. kao seminar za četiri ortodoksne škole. I. Pored Nizamlve u Bagdadu. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. koji ju je sagradio 1234. Qazwlini. Hammer—Purgstall (Vienna. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. 219—20. str. 100. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu.bri.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. str. A Baghdad Chronicle (Cam. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. god. 123. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. (engl. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. god. koji u svojim zapamćenjima govori. 15 Ibn-al-Athir. str. poludjeli. Za slavnog isto. 14 Vol. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. XI. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. str. u Himsu samo jednu. 17 Str. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. god. str. 13 Ibn-al-Athir. str.000 predaja. III. Među 11 Vidi Suyuti. balddhur. i prav. vol. 156—7. 1933). II. Athdr. od čega su svi. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. 43—9. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. Ovo zdanje. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad.rucara alBaladhurija . III. ostavio nam je detaljan opis građevine. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. Isp. Iraku i Siriji. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22.dge. 21 Ar. i slj. 193. 246. od per. izd. G. 1393. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. str. 115. 435. god. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. vol. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. u Damasku. str. baladur. koji je posjetio Bagdad 1327. 1329). koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama.) G. 1838).

vol. 432.11. 25 Ibn-Khallikan. str. I. 24 Str. 1. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. 108—9. vol. VI. 229. str. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. IV. Druge biblio26 Ibn-Khallikan.20. 31 Yšqut. str. vol. astronomije i drugih nauka-55. prijatelj a34. 29 Yaqut. PROSVJETA 375 teke.14—16. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. Suyuti. Odatle njegovo prezime Baladhuri. god. 22 Abu-al-Fiida'. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. vol.20.1—2. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. 182. 230—31. 1.8. 439. 1. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. 258. 28. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. 30 Str. 34 Yaqut. 33 Vidi str. vol. 383. str. sve do svoje smrti 820. vol. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. I. 135. 23 Vol. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. VI. Uđaba'. 283. 28 Maqdlsi. 11. II. str. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). vjerske rasprave i književni sastanci. 1. II.10. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. 136. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. podučavao razne predmete29. 179. gdje je on svako jutro. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga.14—16. str. 1. I. Kada bi putnik došao u neki novi grad. str. 101. str. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. str. str. 317. 11. 179. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. 287. str. vol. poglavito književnih.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). halqah) ili skupove f sing. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. vol. 205. str. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. str. str. Husn. 252. sadržavale su kolekcije iz područja logike. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. 32 Aghani. 236. str. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . 324. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. u periodu abasidske vladavine. vol. IV. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama.. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. III. str. filozofije. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. vol. 11. XVIII. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. Između ostalih. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara.

str. II. 245. god. prema planu tvornica u . Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. str. 449. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. Vidi također Yaqut. 40. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. str. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. Harunov vezir. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. egipatski papirusi. ali su neke bile. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. bez sumnje. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. vol. 39 Yaqut. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. vol. ati Yaqut. odakle je pobjegao 1220. prepisivači i ljudi od pera. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. Njegov brat Ja'far. 37 Maqdisi. 3« Maqdlsi. za naučne diskusije i raspre. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. Biblioteke su služile za sastanke. II. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. V. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana.. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile.. 467. Kao što smo već istakli. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. bile su tek male daščare pored džamija. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. među kojima su se nalazile pergamene. 420. vještinu proizvođenja papira od lana. Al-Nadim (t 995).biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. god. koji je bio upravitelj Kurasana 794. V. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. Drugi muslimanski gradovi. vol. 315. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. . lanenih i konopijanih krpa43. str. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. Neki zvanični dokumenti. str. vol. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija.Str. kineski papir i svici od kože. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. Oni su bili zavedeni u katalog. koji je imao devet svezaka39. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. str. Mnoge od ovih prodavnica. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. 413. 41 Str. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale.

Samarkandu. Qalqashandi. Njihovo je mjesto srce. Turkestan down to the Mongol Invasion. volju. II. d prev. izd. 48 Vidi Fihrist. Prema Tawaddudi.8. a dva bubrega prepredenosti. chartes. Vidi str. vol. dzd. u sljedećem stoljeću. 326. str. Fihrist. girtas. 1881). 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. Jedne su urođene. jedanaestom. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. tekst str. 338. Jetra su sjedište samilosti. I. str. Jastrow. Sefer Nameh. Ima sedam planeta: Sunce. Wiet. (Oxford. 12. Jupiter i Saturn51. Vidi Y'a(qubd. vol. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. str. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. 474. _Iap. Stomak leži ispred srca. 41. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. Khitat. str. 261. Mars. GOD. Barthold. Civilizattion o/ Babylonia. 1. prev. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. Glava ima pet svojstava: osjećaj. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. Merkur. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. str. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. 21. Qadqa'&hain1di. imaginaciju. str. 45 Maqrlzi. On je sastavljen od četiri elementa: vode. druge stečene. izd. str. zemlje. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. Charles Schefer (Pariš. 34. Međutim. slezena smijeha. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. umne sposobnosti su dvovrsne. Venera. Isp. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. fantaziju i pamćenje (retenciju). kojemu su pluća ventilatori. str. 11. 23. Mjesec. PROSVJETA 377 mozak. 40. 236—7. Stomak je prebivalište svih bolesti. 38—9. 48 Nasix-i-Khusraw. str. 48 W. 44 Ibn-Khaldun. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. od gr. 47 Str. Muqaddamah. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. 318. str. str. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. II. II. 1928). 50 Val. . 475—6. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 855). a hrana je izvor zdravlja. vatre i zraka. 49 Skig. 21. 13. 2. vol. str. 352.

ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. 99. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate.000 dinara3. na koju je alMu'tadid (892—902). a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). str. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. potrošio 400.POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. vol. od palate Plejada (al-thurayya). I. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. str. 4 Khatib. datiraju iz umajadskog perioda. kao i u svojoj poeziji Arapin. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. blizu Samare. koja je koštala 700. vol. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. Od kalifske palate. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). 1258. Hulagu. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. Semit. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. IX.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). 116. vol. 3 Mas'udi. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. i slj. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. Međutim. sitr. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). koja je koštala 1. I. vol. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. Ova zborna džamija. koju je podigao osnivač Bagdada. a naročito u slikarstvu. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). graditelja nezine velike džamije6. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine.000. 82—3. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI . ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća.000 dinara7. osnivača Samare.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. 256. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. VIII. 5 IbnHal-Athir. u arhitekturi. str. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada.

prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). koji se nalaze u Raki i u Samari. Vidi str. 10 Vidi str. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. atr. zupčastim grudobranima. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. Maqdisi. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. 623 to 1516 (London. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. 7 Yaqut.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. 10. 1912). 17. prema zidu velike džamije u Samari. H. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. str. 254. str. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. Moslem Architecture. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. III. 54. str. 122. vol. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. 260. u prvom redu perzijske. po svoj prilici. dizao se toranj. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). Ovaj je tip postao . 246. isip. 8 Eruiest T. Arabic N° 20. kao i scenama iz lova. potječu iz osmog stoljeća. Bulđan. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. LIJEPIH UMJETNOSTI .zidu qiblah. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. 710 (1210—11). uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. A. Edinburgh University Lihrary. str.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. spiralnim tornjevima. 9 Str. Richmand. Izvana. 1926). Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. Bnnist Herzfeld. 245. polukružnim svodovima. za obrazac minareta svoje džamije. U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama.

III. Perzija. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. LKIII. 266—7. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. Muslimansko se vjersko slikarstvo. vol. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. iz dekoracija knjiga. (Berlin.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. vol. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. preko perzijskih kanala. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. Die Malereien von Samarra. birali za umotavanje svetačkih relikvija. Ukrašene svilene tkanine. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. 1502. 12 Ernst Herzfeld. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. Ono. H. U keramici. str. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. Rukopis iz A. I. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). MAQAMAH 19 Bolesnika. posjećuju njegovi prijatelji. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. čiji se sin nalazi iza njegove glave. str. međutim. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. d Yaqut. str. 315—18. na nesreću. pls. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. Ovakvi muslimani. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. nijedno nije sačuvano. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. 1927). iznad svih tkanina. kao i geometrijske i epigrafske figure. dostigle su ljepotu dekorativnog stila.000 dirhama. 17—18. 13 Mas'udi.000. očigledno. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. grnčari i majstori . 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. bile su visoko cijenjene u Evropi. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. LXI. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama.

sir. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir.. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. vol. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. Morditz. vol. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. (London. II. pl. 17 Gaston Mignon. str. pogl. Kaligrafska umjetnost. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. postala religijski simboli. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. 1946). 21 Ibn-Khallikan. štaviše. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. 5. 22 Vidi B. The Islamic Book. i slj.. Yaqut. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. slikara i bakrorezaca. Thomas W. Naročito u An-tiohiji. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. str. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. 3—4. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. 119. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. Ona su. i slj. Nuwayri. III. 430. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. ukrašena konvencionalnim cvijećem. Kašanska cigla (qashani). vol. 11.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. 268. 1—5. 1928). vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. vol. 25 — (storija arapa . str. str. vaza. II. ibn-Muq-lah (886— 940). 36—7. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. V. 1929). i slj. vol. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. i slj. Yaquit. 89. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. 1905). str. str. vol. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. III. 1926). vol. VII. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. t 834). str. 19 Fihrist. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. Arabic Palaeography (Gairo. str. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. str. 150. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. 20 Ibn-Khallikan. III. 31. našla je odobrenje u Koranu (68:1. Udaba'. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. str. 96:4). 2. abasidski vezir. Bolje nego išta drugo. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. 15 Isp. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. 368. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. 472. 370—71. Anraold i Adolf Grohman. vol. Kairu. Među pohranjenim blagom Luvra. II. Fakhri. XXVIII (Cairo.8—10. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. sol ja. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. Les oris musulmans (Pariš.

iznad svega. 7. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. III. 140. 29 Loc. IV. 24 Agha. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). 11. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. Za jedan od njih. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. slobodnjak Khuiza'ae. vol. darovao mu 150. III. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. u Arabljanskim noćima. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. 4. Dok je još bio mlad. Aghdni. Nihayah i. III. 41. cit. Nuwayird. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. vol. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). str. vol. str.ni. VI. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. iznosio je 100. i slj. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. vol. 'Iqd. 28 Vol. 320. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike.000 dirhama. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. 240. str. po važnosti je bio odmah iza njega. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. vol. str. Fihrist. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. ibn-KhaFaikan. 8. za svog prisnog druga. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. Aghdni. vol. Isp. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. str. 239. vol. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). 289. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. 27 Aghdni. 25 Fihrist. Ibrahim. str. VI. I. str. potomak jedne plemićke perzijske porodice25.000 dirhama. 257. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. govore. L. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. što citira Nuwayrd. IV. 26 <Iqd.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. vol. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. LIJEPIH UMJETNOSTI . VI. str. str. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. str. Isp. 14.4—5. 12. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. V. S(* (Iqd. str. Po ocjeni djela 'Iqd. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. str. vol. 239. Muslimanski pozlatar (mudhahhib).

str. str. str. koju je izvježbao Ishaq. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. vol. qaynah). Kao svestran muzičar. i slj. 276—9. i slj. 125. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab.. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. XXI.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. violu (rabat). Aghani. li slj. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. 37 Fairmer. 38 Fakhri. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). darib). Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. 34 Aghani. Euklidu . Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. vol. da mu jinn došaptava melodije. Fihrist. Dok je još bio mlad. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. više nego kuća u Damasku. vol. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. nagradio sa 100. V. 20. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). VI. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). vol. Nju je povisio na 40. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). Međutim. str. str. On je tvrdio. V. Nuwiayirti.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. str. vol. Ibrahimov učenik. 52. Kalifova kuća u Bagdadu. 36 Vidi ibn^KhalMkan. prvaka muzičara svoga doba36. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. pjevale sakrivene iza zavjesa. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. dala je nekoliko istaknutih lutnjista.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. Nihayah. Isp. str. vol. 32 Vidi str. kompozitori pjesnici i naučnici. On ga je oslobodio. vol. bili su više nego muzičari. 140 —41. bio je prvi kalif muzičar. Nuway.000 dinara. str. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. 237—8. Araibian Music. .ri. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. Bili su pjevači. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. 35 Aghani. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. 226. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. sitr. 33 Mas'udu.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). Poslije svoga oca. 307. IV. VIII. pjevača i kompozitora.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. str. 426—30. 114. koje su. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. 281. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35.. 817. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). 1. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. str. dobro upućeni u savremene naučne grane. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. Za jednu. Harunov brat i god. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. vol. XXI. po pravilu. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. Al--Wathiq (842— 7). Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. I. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike.

Qifti. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. VIII. vi»l. vol. str. I. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. str. a Nikomah. str. Na Zapadu je. str. 270. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. 336. n. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. 199. 200—201. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. njega citira N>uwayrti. i slj. I. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. u prvom redu. međutim. 40 Aghdni. vol. i slj. str. 41 Niuwayiri. Tabani. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). str. e. Aristotelov sin. str. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. iz Damaska. 155. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . iz četvrtog stoljeća pr. 153. 198. sitr. i djela ibn-SIne (-f. izd. II.950). 12. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. »• Ibn-Khallikain. str. ali praktična strana. Naučno-matematička strana arapske muzike. Al-Farabi (-j.. Orgulje su. nose najranije tragove grčkog uti-caja. import iz Bizanta. IV. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. »MaMc« u The Legacy of Islam. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. 1931). bio je. Iskrena braća (deseto stoljeće). Njegova djela. 48 Arabian Music. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). str. Aristoksen. str. imala je čisto arabljanske obrasce. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. str.. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. vol. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. 42 Mas'udi. prema tome crpljena je od Grka. 45 Fihrist. III. 48 Ibid. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. lično savršen svirač lutnje. VIII. 44 Fihrist. IV. on je sastavio tri originalna djela. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. vol. 65. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. 163. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. 47 Rasa'il. vol. kao nazivi instrumenata. kako je ranije istaknuto. u najmanju ruku. "G9. i slj. raspravu o muzici. 266. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. Pored spisa al-Farabija.. Može se reći da je.1037). Al-Razi (865—925) napisao je. Arapska muzika. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). 163. vol. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. 1030. 88—103. str. str.pseudo-Euklidovo djelo. očigledno. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. vol.

ali jaki ritmom.str. Vidi str. 238. str. Njegove filozofske škole. 125. U teologiji i pravu. II. 50 51 52 53 Vol. Kasnije se. koje su se tada razvile. str. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. Ihya'. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. al-Ma'mun. znamenitu proklamaciju. Kalif je god. prirodnim naukama i filozofiji. III.iqa< (ritam). I. i slj. traju u nekom obliku do današnjeg daha. inkvizicijski sud. međutim. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. identična reprodukcija nebeskog originala2.al-Duwada1. vol. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. vol. I. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. 2 Vidi str. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. III. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. vol. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. Izd. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. izdao je god 827. 26. 38—45. str. Tako je. 1139. 1112—16. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. vol. čudnom ironijom sudbine. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. . str. 320. 1. i slj. 833. 1931). Taibari. 338. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn.

al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. 121. podsjeća na učenje Anaksagore. Nyberg (Cairo. H. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). azd. 10 Vttdi Shahrasitani. 155—278. II. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. • Vidi str.. al-iKhayyat. 1131. 109—10. -str. uvjetovanosti). 196—7. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. S. 1929).935—6)11. i slj. Međutim. indeks. izd. u drugoj godini svoga kalifovanja. 148. »bili podigli visoko glave. vol. izd. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. i slj. 65—75. uza sva druga svoja dostignuća. 46—8. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. str. 54. Kitdb al-Intisdr. 102—9. potomak izabranog suca abu--Muse. str. 328. Baghdadli. str. str. 1733. Baghdadli.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. str. istr. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. III. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. str.. str. Hitti. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. vol. vol. str. IV. Međutim. V. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Tako je on postao. 7 Talbani. vol. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). 9 Ibn-IJazm. 37—42. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. god._ str. u glavnim potezima. Ritter (Consitantiinople. Njegov sistem.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). 197. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). bez sumnje najveći . isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. H. 1925). Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. 12 Vidi Shahnastami. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. Algazel). Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. Baghdadi. ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. str. đtr. Tabani. 848. Shahrasitani. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. 5 Ibid. Međutim.

str. str. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. 4—5. i. Intelektualizam ga je iznevjerio. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). Schmoldens (Pariš. ali je ubrzo postao sufija. 181. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. 224—6.. Tahdjut al-Falasifah. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. u Tušu. Augustina. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. indirektno. sitr. izd. Isp.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. Muslimani kažu. vol. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. kao npr.. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. Fdtihat al-'Ulum18. A. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. U njemu i u drugim djelima. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. 18—22.19. C. 1842). 1091. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. hrišćanstvo . on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. to je mogao biti samo al-Ghazzali. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). 1909). ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. 12—13. Field. neispravmije al-Ghazali. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. 14 Od ghazzal (prelac). Na Tomu Akvinskog. god. islam je zadržao do današnjeg dana. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. God. str. koja su slična ovome. 15 Neoplatoniist. Kao derviš. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. Skolastički kolstur. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. međutim. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. pošao je stopama „ al-Ash'arija. VII (1927). nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. Dumcan B. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. u Kurasanu. gdje je i umro 1111. str. gdje je postao skeptik. isip. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši.. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks.

(Cairo. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. potpuno se približava mona-škim redovima. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. naime. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. 45—8. vuna. direktnu svijest božanskog prisustva. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. i to prema kasnijoj tradiciji. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. koji se razvio kao posljedica toga. 1927). međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. 33:47. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. 18 (Cairo. njegovo je obraćenje . Prema jednoj drugoj priči. (Cairo. 9:113.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. M. ča 776). 48 (1894). Vjerska služba bratstva. Bouyges (Beyj*it. 20 Drugo flzd. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. prvi je kročio naprijed. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. dok je posljednji ostao na istom mjestu. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. suf. To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. viol. neoplatonizma. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. 1327). i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. str. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. 4:96. 19 Izd. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. Još ima nekoliko izdanja. Sufizam 17 Četiri -vol. 21 Od iar.je uspjelo da prekine sa skolastikom. koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. Kao i ostali islamski pokreti. 1322). gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. jer je bog dovoljan zaštitnik. 1334). koja se zove dhikr23. Psihološki. uglavnom kontemplativan život.

Tu je živio od rada svojih ruku. blizu Damaska. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. Egipćanin). Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). ekstazom (wajd). Prema mističkom učenju. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. 46 :29 i slj. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. vol. njihovoj asketskoj školi. tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. 233. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. Isp. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. Mat. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. kao i helenističkih ideja. 9—10.'li : 36. str. 10. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. 24 Reynold Nicholson. I. godine. potomak nubijskih roditelja33. str. Pristalice sufizma. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. jedino *postoji bog. Dan. Bayan. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. koja se suprotstavila. Ma'ruf a. član bagdadske škole. bio je Ma'ruf al-Karkhi. al-Risalah (Cairo. II. sur. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. od ar. tj. 26 Jahiz. 1914). 22 Sur. 33—41. 132. Za ovaj prelaz. Kutubi. al-Qushavni. 13 :1—18. još je veliko stjecište hodočasnika. na lijevoj strani obale Tigrisa. čiji je grob u Daraji. str. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. str. str. uglavnom. Str. 1284). koji je umro u Džizi (Gizeh) god. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. 24:24. 3—5. vol. i slj. Rev. I. 167—96. vol. Panteizam . The Mystics of Islam (London. Meshlha Daggdla. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. Ali prvi član mističke sufijske škole. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. presudan je bio helenistički uticaj.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. Njegov grob u Bagdadu. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. 860. 27 T. koji je umro 815. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj.

str. str. 33 Qushayri. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. str. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. 30 Isp. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. Sa'di. 88 Hayawan. vod. str. Vorlesungen uber den Islam. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. 24. str. prev. 11. 429. npr. sitr. 34 Vol. al-Hallaj (grebenar). str. 3. bog). 261. 65—132. I. 80. Hafiz i al-Rumi. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. izid. 146—7. 12. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. . a onaj koga ja volim jest ja. Hujwlri. ibnKhallikan. 992. 1921). 1911). bili su mistici. Studies. 27—8. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. koje opisuje al-Jahiz36. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. Hujwlni. 100. izd. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. bili su ili indijski sveci (sadhus). str. F. IV. A. II. str. 1894). 128—30. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. vol. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 32 »Riblji čovjek«. Sur. Kada ti vidiš mene. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). al-H'UijwIrli. S druge strane. vod. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. vidiš nas obadva. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. str. 536. 17—18. str. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. 40 QusJiayiii. II. 1922). 21 :87. Amln Khuri. prev. str. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. 37 Ignaz Goldziher. bio god. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. izd. budistički monasi ili njihovi imitatori37. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. sbr. 518. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. 35 Vol. (Beirut. Isp. III. Baibanger (Heddelberg. aibu-Yaz!d. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. 24—5. Drugi je jedan Perzijanac. Kashf al-Mahjub. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. 10. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. a to su al-Farabi i alGhazzali. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. R. 114. R. str. A. Lomiš Massignon. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. u Damasku. vol. str. 160. u Koranu primijenjen na Janu. vol. skoro potpuno Nichodson. Nioholsan (Leyden. jedan 29 Buldan. 1925). čiji je djed bio Magijac. 39 Ibn-Khialllkara. str. Nicholson. a monasi heretici (zindlq). u najmanju ruku. šiban i izložen ruglu. 88 Turski izgiovor ar. Vidi Qushayiri. str. 401—2.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. II. 41 Dlwan. 1181—1235. Suprotno od ortodoksnih sufija. 199—266. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. str. 31 Risalah. I.

nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. . Bahjat al-Asrar (Cairo. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. koji je stao na čvrste noge oko 1500. prev.. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi.1258). sttr. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. koji je umro u Kuniji (Konieh. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). Zatim slijede mawlawiti. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. S. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. koji je živio u Bagdadu. osnovao je 1837. D. Edwand J. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. 267—310. npr. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. Javu i Gvineju. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. 1938). Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. kao što su gutanje užarene žeravice. mogu da izvode čudnovate majstorije. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. Jurji. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. a ranije i Džagbubu. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. Današnje bratstvo sanusi. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. kao i članovi drugih bratstava. 1304). Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. čiji je centar u Tanti. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. u slučaju al-Hallaja. klasično Iconium) god. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. Međutim. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. 1309). god. kao i vjerskim ciljevima. općenito poznati kao derviši koji se okreću. Red. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. čiji članovi. Ovaj red. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). uključujući Alžir. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. 1273. U većini slučajeva osnivač reda lično je. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera.

strpljivost.18. sveti strah. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. opominjući ljude na pokoru. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. 164. SEKTE . započeo i popularisao kult svetaca. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. Naqd. povodeći se za hrišćanskom praksom. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. koji se obično nazivaju derviši44. potreban. zdwiyah ili ribat. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. 47 Dlwan. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). str. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. 262. Dok je još bila mlada. 44 Ar. Vorlesungen. Kult svetaca Sufizam je. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). ona je bila pro-data u ropstvo.2. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. prvo mjesto na listi svetaca. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46.an. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. pored starijih članova i novaka. Kada su je upitali da li mrzi đavola. str. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. 1. poklonio joj je slobodu.par. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. 295—300. i slj. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. provodila je pravi svetački i asketski život. 25. str. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. prijatelj boziji). da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima.na primjer. Ovo sredstvo pobožnosti. prosjak. str. koje je indijskog porijekla. 48 Quishayri. 810)47. Bratstvo može imati. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. daruilsh. Članovi. osim prema njemu«50. Njima. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. očigledno. iz Basre. u katoličku crkvu. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. str. Isp. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. zahvalnost. istr.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. sinamaš. 508. osim toga. 108. 1. vol. . Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. Oni su. al-Shi'r. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. od . MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. a ne direktno iz Indije. ibn-Quitaybah. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. XXI (1890). On se pojavio. Ona je odbila da se uda. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove.

koji je 850. ili iz ljubavi prema raju . str. vol. 544—5. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. Naklonost al-Ma'muna. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. 'Alije al-Ride53. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. da vjernik. čija je loza još slavnija. 111—12. str. 1933). vol. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. 1905). II (Cairo. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. Posljednjih devet od dvanaest imama. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. 1932). 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. . Tome su oni pridodali još jednu tačku. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. 62 Louis Masisigmon. u Medini. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. Qut al-Qulub (Caliro. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. tj. Suprotno od sunitskog kalifa. Mas'udi. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. izd. koji je bio još više štovan54. naslijedio je njegov sin al-Hasan. vol. " 51 Abu-Talib (al-Makki).Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . -Ali-al-Rida63 (818). Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. 1029. Aliju. njihova prvog imama. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. 67. 1928). 325. 1929). str. God. šiije. glavnina šiija) prisezali vjernost. Kao sljedbenici Alijini. nonkon-formisti. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. 302—3. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah... Musa62 (799). vol. vol. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. str. Tadhkirat al-Awliya'. bili su potomci Husaynovi. NidDolson. A. 54 T-'akhri. II. R. VII. koji je vukao porijeklo od Alije. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. tj. 53 Ya'qubi. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. III. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige.. 39—79.. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. isitr. Tada je on razgranao svoje ogranke. naime imamu. u Bagdadu. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. str. I (Leyden. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. 83. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). str.

str. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). 88 Goldziher. str. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). str._sitr. )Str. 1. 6. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. 278.7. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. koji su se također nazivali ismailije. 3 :2. Za ove pristalice sedmorice. Firaq al-Shl'ah. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. »strah«. Mugaddamah. I. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. Kao takvog. Va'fara al-Sadiqa. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. Yai'quibi. broj sedam dobio je karakter svetosti. IX. Baghdadii. 92. u Bagdadu. str. Isma'il je postao skriveni Mahdi67. 203. vol. II. 104—5.15. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. str. U Perziji su Safavidi god. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal.. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. 59 Vidi str. kao i sharffi Maroka. Mada skriven. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. 108—9. odnosno sayyid (gospodin). vol. 80 Shahrastani. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. moja. 499. 277—9. str. 56 Doslovno »oprez«. 88 Ya'qulbi. str. prema tome. Hititi. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. II. 166. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. kao i u starom Pitagorinom. str. 1. i Muhammad al-Yawad (835). 248. 577. str. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. 81 Isp. Muqaddamah.u Tušu. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. 551. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. 1502. al-Nawbaikh. Sharifi Meke. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. a na isto toliko i hrišćani. Usul. str. 93. ostali su lojalni Isma'ilu. i što imaju pravo da nose zeleni turban. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. Ibn-Khalduin. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. izd. međutim. 84 Shahrastani. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. 84—5. 60—61. ibn-Ktoallilkan.ti. 57 Shahrastani. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. str. I. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. postavili dvanaestog šiiju. vol. vol. 138. isp. vol. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. 128. Prema jednoj predaji. ali na ovom mjestu su se razilazili. 1931). Vorlesungen. U ismailitskom sistemu. IV. Baghdadii. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. str. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. bilo je sedam stepeni emanacije . izd. vol. Koram. str. ibn-KhiaLdun. ibnIJazm. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama.

Baghdadi. izld. JA'FAR AL-SADIQ. + 760. 5. 3. 7) svijet zemlje i čovjeka. 12. 19—20. Hitti. MUHAMMAD AL-JAWAD. Koran treba tumačiti alegorično. f 818. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. Muqaddamah. Mojsije. 57—8. se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. AL-HASAN. str. L 'ALI. -ALI AL-HADI. Isus C'Jsaj. đa'i)68. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. MUSA AL-KAZIM. Isp. Isma'il. f 799. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. f 868. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. 5) prostor. 6) vrijeme. f 680. Vjera u povratak Mahdi ja omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao velilk 'broj pretendenata. f 874. 9. 4. AL-HUSAYN. f 669. samit). Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. Hitti. Aron. str. ezoterički). propagandnih vođa (sing. ibnKhalduo. 66 Ibn-al-Jawzi. Zayd 5. Petar i Alija. 58. 15. f Ča 712. Abraham. str. hujjah) i običnih misionara (sing. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). 7. novi član je . f 835. izd. 67 Navvibaikhti. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. 10. MUHAMMAD AL-BAQIR. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. 6. 2) sveopći um ('aql). f 731. str. f 878. AL-HASAN AL-'ASKARI. 4) iskonska materija. ndtiq): Adam. Muhamed i Muhammad al-Tamm. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing. 8. str.(proisticanja): 1) bog. Isma'ilov sin. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN. Noa. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). f 765. 107—8. f661 2. S) sveopća duša (nafs). Iz svojih skrovišnih mjesta oni su počeli da šalju misionare. Baghdadi. 11. 3. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). <ALI AL-RIPA. do vjerske. Naqd.