FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. 1010 (1601—2 n. n. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. e. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. Alhambra. 1251. god. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa.Astrolaib iz godine A. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. Misr. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. 881. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. H. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. e.

Asirci. i tu je ponikla islamska vjera. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. relativno govoreći. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. Mi počinjemo doznavati više. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. ča. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. ratova 572 Krstaške države u Siriji. ča. i. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice.Irak. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. ča. Feničani i Hebreji. 750 Abasddski Kalifat. sljedstveno tome.

poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. rimsku. kao što su se i u prošlosti nalazili. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. Vjera Arabljana. oni su »asimilirali u svoju vjeru. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). najviše se upotrebljava na svijetu. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. G. nafte. avganistanski. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. jezik. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. ona je izdanak ovih dviju. Uopće. anglosaksonsku ili rusku«1. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. odmah iza latinskog. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. semitskog života. treća je i posljednja jednobožačka vjera. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. ne izuzimajući helensku. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. istorije. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. medicine. kao i velik broj turskih. Egipat. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. Postojali su nekada Hetiti. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Njim se služi perzijski. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. The Penetration oj Arabia (New York. proglasio se god. Babilonci. Hogarth. berberskih i malajskih jezika. religije. 7. str. koje su prvi put otkrivene god. 31. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. urdu. bilj. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. Njegovo pismo. •PACIFIC l N D l A N . kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. 1932. U ovom periodu ekspanzije. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. Haldejci. ali ih više nema. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. Oni se nalaze i danas. 1952. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. ali oni i danas još postoje. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. kojoj nema presedana. astronomije i geografije. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. 1904). Istorijski. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. 56. Feničani.

Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. bio je prvi ponovo otkriven. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. ponovo se rađa. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. koji je u njoj proveo god. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. Feniks. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). Pioniri su bili avanturisti.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. Burton). Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. hrišćanski misionari. u Libanu. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. politički emisari i naučni istraživači. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). 1811. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. Međutim.•. Sjeverni dio Poluotoka. 1879. koji su ostavili pisane zabilješke. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. boravio u Zahli. uključujući i Hidžaz. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. mada je geografski bliži Evropi. U sjevernoj Africi su Maroko. Berton (Sir Richard F. Jemen. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. trgovci. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. 1925. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. *Vidi Registar na kraju knjige. ser Ričard F. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). doprla je god. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. ARAPI KAO SEMITI . 1860. 1853. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. 1845. do Nadžda. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. Švajcarac. God. god. trgovci. Tunis. bio je istražen najkasnije. ptica Arabije. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. Napoleon III. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. god. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. kasnije. 1812. God. 1949. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. bio sjedište slavnog umajadskog carstva. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. za naučni svijet je otkrio Petru. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. i 1836. 1885—6. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. god. kao član jezuitskog reda. u Južnoj Arabiji. Mauretanija i Alžir stresli francuski.

u biološkom. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. blizu Perzijskog zaliva. godine. god. . Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. naročito nomade. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. B. a sa četvrte pijeskom. koji je u januaru 1931. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. najboljim predstavnicima semitske porodice. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. januara 1932. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. uključujući i izbo-čen nos. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. God. Doti (Charles M. Islam je. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. god. »Semitske crte«. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. kao što je bio slučaj u Indiji. Čarlz M. otkrio je 1869—70. JNTjihov jezik. J. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. i 1894. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. »Otok Arapa«. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. Bogata. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. Filbija (Philbv). ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. socijalnom i lingvističkom pogledu. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). 1875. mladog engleskog orijentaliste. također. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. na koje se često ukazuje. Himjaritske natpise. između 1882. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. 63). al-Hajj 'Abdullaha.25 uključujući i potražnju arapskih konja. 7. psihološkom. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. Razlozi koji čine arabljanske Arape. nisu uopće semitske. (vidi str. St. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. E. pošavši od Hufufa. Englez. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. koji je.

69—70 4 Isp. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. pr. sjetićemo se da su. vidimo da u Siriji. pr. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. CCXV.prije nego što su se izdiferencirali. Hurrians and Subarians. n.Babilonaca. postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. . srodni. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Amorita. Arabljana i Abisinaca -. Asiraca. Ako u mislima pređemo staru istoriju. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. (Post. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. I. skoro su svuda jednaki. e. 1944). tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. 10 : 1. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. str. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). samo jedna od manifesta3 George A. L --i j i 31. str. Ovu periferiju opasuje more. aramejskog. izgledaju najvjerovatniji. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. (Ćhicago. Feničana. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu.. e. . Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. prema tome. nauka više ne prihvata. Haldejaca. Međutim. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. Ignace J. l (1929). Raithjens u Journal asiatique. . hebrejskog. Hebreja. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. rasno homogeni. drugi. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. Barton. br. C. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . brojevi i neki nazivi udova tijela. Palestini. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. Nov. . prema tome. n. 1928). došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. 516—19. god. Ara-mejci naselili u Siriji. a Hebreji u Palestini. god. Lingvističko srodstvo je. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. arapskog i etiopskog jezika. Italiji.. Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. Aramejaca.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. Gelfo. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. 85—7. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. 141—55. među kojima lične zamjenice. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. 1934). Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. živa imaginacija. Ima ih kooermta . a da su se oko 1500. da su se poslije 2500. Sitr. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. str. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. imenice koje označavaju krvno srodstvo. Izvjesni elementi vokabulara. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI .Grčkoj. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. . prema tome. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. Arabim koliievka Gd.

iznad svega. Palestinu. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu.. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. štaviše. natapanje zemlje. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. sjeverna Afrika. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. Među ostalim novinama. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. 1929). nego. e. međutim. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. Međutim. i Egipat. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. koja se dogodila u jeku istorije. Hebreji su. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. e. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. pismo. Šumerci su bili nesemitski narod. n. n. 80). &tr. god. drugi bi ih slijedili. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. str. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. n. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. n. zidanje kuća i stanovanje u njima. i 1200. čovječanstva (isp. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. pr. n. a Aramejci (Sirijci) na sjever. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. pr. prije svih drugih naroda. kola s točkovima i sistem težina i mjera. Leonard Woolley. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. god. Vjerovatnije je. kao moćan rezervoar. Šumerci5.prostor. pr. e. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. zahvaljujući rimskom uticaju. Do koje se visine njihova civilizacija. g. poslije podigla. a. osnivača eufratske civilizacije. god. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije.7 Ovu posljednju migraciju. zajedno s Egipćanima. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. ali su naučili od Sumeraca. Oko sredine trećeg milenij uma pr. koji. Oko 500. 5—6. Nadalje. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. Između 1500. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. Oko 3500. The Sumerians (Oxford. Sedmo stoljeće n. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. C. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. pr. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. e. e. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. e.

koji ih pokušavaju istisnuti. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. i dan-da-nas živi. a na asirsko-babilonski. hebrejski. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. između dva Libanona. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. prasemitskog (Ursemitisch). The History of Babylonia and Assyria. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Hamitima. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. str.000 kvadratnih milja. prema tome. ima više lingvističko nego etnološko značenje. Graig (New York. Ovo je odlučujući faktor. Aden i adenski protektorat ostalo. feničanski. blaži oblik invazije. koji je bio samo govorni jezik.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. • Barton. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. trucijalni šei-kati. južnoarapski. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. 27. aramejski. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. u najmanju ruku jezik književnosti. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. današnji al-Biqa<. James A. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska .000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. prev. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. 7 Hugo Winckler. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. i nomadskih Arabljana. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. potpuno izumro. Katar. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. Kuvajt.027. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. 18—22. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. Oman i Maskat. Jemen četiri milijuna. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim.. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. u prastara vremena. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. kotlinasta Sirija. str. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. kako je lijepo rečeno. Su'udi Arabija. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. Da je. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. Imigracija i kolonizacija su. 1907). koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. Termin »Semit«. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. možda u Bab al-Mandab8. dok je semitski prototip. sa nekim drugim članom bijele rase. npr.

550 stopa. Sudarabiens-Reise. suha. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. »ničijom zemljom« Arabije. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. u pravcu Crvenog mora. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. 2. U Omanu. doista. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. na jugu1. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). na sjeveru. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja.900 stopa. najvećim dijelom su stepe. 1934). dune. Blant (Wilfrif S. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. Njezina duboka. do Rab al-Khalija. 2. Sjeverna granica je slabo određena. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. vol. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. III. Tzv. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. strmenito i kratko. na istočnoj obali. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. Mada je suh. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. a nekad i al-dahnd'. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. kao i Mezopotamijska. ona obiluje ispašama. na jugu. str. tzv. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. Al-Dahna' (crvena zemlja). Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. a prema zapadu. oivičene su nižijom Tihamah-sa. sjeverna centralna visoravan. Veliki Nufud. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. Badijat al-Sam. izuzev slučajne oaze. Sirijska pustinja. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. površina crvenog pijeska. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Južne strane Poluotoka.000 stopa u Midija-nu. visok 5. pruža se od velikog Nufda. Stepe su (sing. Geološki je. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).000 stopa. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. Wissmamji.336 u Jemenu. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . i preko 12.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). Nadžd. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. na sjeveru. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina.

najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. izd. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. god. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja.000 stopa je iznad mora. sušne sezone. preko 7. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. kolijevci islama. Izvjesne oaze. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. kakve su npr. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. donosi kiše. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). Posljed. Oman.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. koja odvode bujice kad nastupe kiše. Vahabi zemlja. moderna prijestonica Jemena. Okean na jugu. Fadak (sada al-Ha'it). količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. ne predstavljaju nikakvu novinu. koje traju možda i po dvije i tri godine. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. n. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. indeks. Medina. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. ali vruć pustinjski vjetar (samum). ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. 1932). e. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. 1866—73). Wiistenfeld (LeLpzig. koji sezonski provaljuje u zemlju. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. danas su bez ikakva značaja. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. ali raštrkana. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. Harrah. 3. dakako. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. Na obali se nalaze i druga plodna područja. ima dovoljnu količinu kiše.slane vode«. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. U Hidžazu. najistočnija pokrajina. 3 Mu'jam al-Bulđan. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. F. Umjesto sistema rijeka. Sana. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha.

o kojem pjevaju arapski pjesnici. i slj. 1585. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. preko Burajde u Nadždu. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. e. limuni. 1866). I. I. i slj. 138. možda. str. Al-Istakhri5. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. kaj si je. tamjanoivo drvo.. i iz Sirije. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. Od domaćih biljki vinova loza. pt.hodočasnicima. str. koji idu koritom Vadi al-Rummah._ Faris (Princeton. 19. 1870). de Goeje (Leyden. geograf desetog stoljeća. talh. 1916). 8 Al-Iklll. str. čija je domovina Sirija. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). lubenice i banane. Kultura kafe. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. Prazne Četvrti. Hitti. plod par excellence (tamr). Petermamn. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. obalom. narandže. 7 Kod A. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. daje gumiarabiku. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. vidi također Nazih M. str. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. 32 (Gotha. nije poznata u Hidžazu.eyden. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. str. Rihlah fi Bildd al-<Arab. knj. 2 dzd. Nabih A. iad. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. izd. vol. 1937?). 1886). šećerna trska. Chrestomatie arabe. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. str. jabuke. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. bademi. 43. 7. 1940). De Goeje (L. Phillip K. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. Ječam se gaji za konje. brdu blizu Tajifa. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Hi-džaz je bogat datulama. II. al-Sandah (Cairo. gdje se voda mrzne. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. Jedna druga vrsta. među kojima i aihl (metljika) i ghada. Vino (khamr). ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. a pirinač u Omanu i Hasi. 1826). 412. vol. VIII. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. i zaobilaze prostor između tzv. (Pariš. Maslina. prev. Pustinja proizvodi i samh. iad. koje se pružaju paralelno sa južnom. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. po kojoj je sada Jemen čuven. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. str.. prev. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. str. The Origins of the Islamic State (New York. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. Na visijama. a naročito u Mahri. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. kroz centralne oaze. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. 53—5. al-'Azm. 12—13. gdje snijeg skoro svake zime pada. još uspijeva. Mraz je rašireniji. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. 118. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci.

Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. droplje (hubara. Od domaćih životinja glavne su deva. Lawrence. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. 1930). Ova životinja. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. izdržljivosti. poslije hidžre. golub i jedna vrsta jarebice.. palmu.. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti.. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. Muhamed. vukovi. po kojoj je Nadžd osobito čuven. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. Od gmizavaca. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. 1954). str. e. mačka. magarac. Meinertahagen. II. 209—13. hrt (saluqi). koji su svakodnevna hrana deva. 1321). koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. johd). Majmuna ima u Jemenu. kako kažu. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. 12 Vidi R. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. Vrana ima u velikom broju. osobito kada su isprženi i posoljeni. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. nije bila poznata ranijim Semitima.vinog mesa. n. Husn al-Muhddarah (Cairo. vodu i datule. vol. beri (natopljen samo kišom)11. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. g. indoevropski nomadski pastiri. U egipatskim. tj. Pustinja obiluje skakavcima. Seven Pillars of Wisdom (New York. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. leopardi (sing. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. san je svakog Beduina. 255. namir). koja je išla na osvajanje Grčke. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. 1936). 269—70. poriče postojanje konja na poluotoku. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. str.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. koji je bio upao još 24. koje Beduin rado jede. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. slavuj. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. jastrebovi i sove. npr. iz Mezopotamije. obični pas čuvar. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). str. 18 T. 11 Vidi str. sada je izumro. ševa. n. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. . Lav. U Kserksovoj vojsci. ovca i koza. negdje istočno od Kaspijskog mora. e. Arapi su jahali deve15. Pripitomili su je dosta rano. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju.'l02. houbara). Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. pr. 10 Suyuti. lisice i gušteri (naročito al-dabb). u Arabiju. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. Uyun al-Akhbdr (Cairo. III. hijene. rimskog vojskovođe. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. Strabon16. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. sokoli. vol. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. jedina je njegova tvrda hrana9. akkar (orač) itd. E. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. a ne kao jahač konja. naročito Aramejaca. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb).

str. str. 86. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. n. tekućina se da piti. Imati konja. koji je porijeklom američka životinja. cijena krvi. a tim i prednost nad njima. dobitak na kockanju (maysir). gospodar se neće ni pomaći. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. Miraz mlade nevjeste. 16 : 5—8). I. 368. L. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. njegov drugi ja (alter ego). 52. 15 Herodotus. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. Nov. pokriva se njezinom kožom. 1928. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. god. 4. 16 Geographia. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. 54. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. on se gosti njezinim mesom. XVI. e. hajkama i lovu. 1929). str. bogatstvo šeika. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). ako djeca s plačem traže da piju vode. sve se to procjenjuje cijenom deve. a ljeti po pet dana. isp. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. narodu deve. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. Bertram Thomas 01 The Near East and India. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. Deva iz sjeverozapadne Arabije. Musil19 na14 Vidi str. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. Deva je nomadov hranitelj. 1928). široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. (pogl.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . Konji Nadžda. 361. 518. Post.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu.. Knj. 17 William R. VII. isp. str. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva.. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. kao i konj. 6 : 5. Historiae. XLV (1891). njegov i otac i majka. § 8. Koran. The Horse oj the Desert (New York. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. znači biti bogat. U Egipat POLUOTOK . 123. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. pravi sebi šator od njezine dlake. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). pogl. 13. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. §§ 2 & 26.U Arabiji je konj luksuzna životinja. ona je osobit dar Alaha (isp. i slj.ma uspjeha gdje ga deva ima. Brown. knj. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. Ali. sud.najkorisnija. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). transportno sredstvo i predmet zamjene. tonj.

Oskudica vode. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. on tamo odlazi da traži ispašu. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. kostiju i mišića. Nomad. Pustinja. On je kopneni gusar ili posrednik. napredak.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. Caravan: the Story of the Middle East. u manjoj mjeri. Gajenje ovaca i deva i. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. nesnosne vrućine. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. (New Yoric. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. str. Gdje god nađe zelenog zemljišta. e. uzgoj konja. ima izvjesne zajedničke crte s morem. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. kao tip. e. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. gdje Beduin igra ulogu gusara. Ona je čuvar njegove svete tradicije. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . on je klupko nerava. Coon. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Promjena. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. po njegovom shvatanju. ili mirnim metodama — razmjenom.. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. Kontinuitet. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. 1951). Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. Nad svim što živi u pustinji Beduin. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. Po-. n. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. 61. Anatomski. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. Izvjesno gradsko stanovništvo. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. Carleton S. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. 20 Isp. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. deva i palma čine trijumvirat. i to putem sile — iznenadnim upadima. u »kućama od dlake«. koji je vrhovni gospodar.

r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. opet. Glavu pokriva šal (kufiyah). Princip gostoprimstva. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. I hrišćanska plemena. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). druga karakteristična crta. Ghaziv. 2 Abu-Dawud. Sunan (Cairo. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. i Bethela. U pustinjskoj zemlji. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. u izvjesnoj mjeri. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. Al-Qutami. Po sudu Korana (9 : 98). pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. ipak. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\.njegovom vanjskom izgledu. međutim. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. 89. ipak. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. »Gospode«. u islamu. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. »pustinjski Arabljani su . Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. Disciplina. koje su glavni uzroci sukoba. preteče Crnog kamena i Zam-zama. diydfah (gostoljubivost). str. on je lojalan i velikodušan prijatelj. u Starom zavjetu. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. I. u granicama njegovih načela o prijateljstvu. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. vol. razzia). Ljute borbe oko vode i ispaše. Pasivnost je. stepen nacionalne institucije. a ruka svakog čovjeka protiv njega. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. suprotnost ovim vrlinama. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. istinskog zaštitnika. a i obuća je rijetka. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. koja je poznata sa slika. banu-Tag-hlib. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. Shodno pravilima lova. molio je neki Beduin. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica.. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. Individualizam. svog susjeda. Predislamski pjesnici. bez obzira na teškoću svoje sudbine. 1280). koji drži uzica ('iqdl). pjesnik ranijeg umajadskog perioda. npr. novinari svojih dana. Hlače se ne nose. gdje je borbenost hronično duševno stanje.

pjevao je pjesnik. Krv. 44 : 7. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. 233. Ghatafan. str. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. itd. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. konačno. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. 4 Isp.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. Ezekijel. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. mujdwir). 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. 1889). Ako rob stekne slobodu. str. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. pt. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. on je bez zaštite i sigurnosti. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. 1828). Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. TayyP. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. Taghlib. Ta'rikh Najd (Beirut. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. on postaje vanzakonik (tarid). On ima status vanzakonika. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. članovi jednog hayya čine rod (qawm). 5 Ameen Ribani. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. šovinističkog tipa. 928). Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). Svaki šator predstavlja porodicu. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. pogl. 171. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. izaziva krv. ali voda. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). ni. str 13. Muhammedanische Studien. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). izid. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. Freytag (Bonn. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. . ustanovljena je krvna osveta. 7 Isp. Krvno 3 Abu-Tarmmam. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. u njemu nestane. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. Čovjek bez plemenske pripadnosti. Ash'dr al-Hamasah. niko ga neće braniti. skup šatora čini hayy. I (Halle. »Budi privržen plemenu«. 8. U slučaju da pobjegne. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. Iginaz Goldziher. prema primitivnim zakonima pustinje. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. fiktivno ili stvarno.

također je izrazita crta djece pustinje. općenito. a specijalno Beduin. kojemu skoro nema premca. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. Beduinka. treba pripisati u velikoj mjeri . Plodni polumjesec pruža priliku za to. jedinica sama za sebe. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. kao oni u Petri. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. manje sretan i kudikamo niži. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. već prema slučaju. a to je naglašeni individualizam člana roda. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. al-Kamil. izd. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. Wright (Leipzig. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. u velikodušnosti i odvažnosti. 1864). na svoj mač i svoga konja. a. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. 229. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. u kojem je muž bio gospodar. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. W.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". jedna Zenobija u Palmiri. na svoj govor i poeziju. koje su stoljećima bile neiskorišćene. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. star. na svoje plemenito porijeklo (nasab). jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). rođeni je demokrata. Fenomenalan procvat ranog islama. L. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. Spomenici su podignuti. čini se. 3. jedan Mojsije na Sinaju. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. koji još izazivaju divljenje svijeta. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. on je stariji član plemena. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. iznad svega. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. On je dijelio vojsku na jedinice. Arabljanin. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. U sudskim. pretpostavlja da je rod ili pleme. Civi-lizovan čovjek je. ako se pruži prilika. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. Sposobnosti. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. neovisna i apsolutna. šeik nije apsolutni gospodar. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik.

Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . uključujući Thamud. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. str. Međutim. §§ 17. pisanim klinastim pismom. 1904). s kojima je vrlo srodan etiopski. 1939). 408. Coon. opet. 403—4. Južni Arabljani su. po riječima kalifa 'Umara. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. Prirodna istorija. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. D. par excellence arapskim. -i . pt. sjedilački. III. Liuckenbill. Genealozi. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). pogl. L. knj. Nadžda. II (Chicago. Arabljaruski Arapi ('oribah). 1927). 3. vol.latentnim snagama Beduina. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. ravnim obrazima i bujnom kosom. tj. uglavnom. 118. The Races od Europe (New York. 32. možda morskim putem1. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). 8 Plinije. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. koji su. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). Hadramautu i duž susjedne obale. bez obzira na geografski smještaj. VI. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. str. sabejskim ili him-jaritskim. Sjeverni Arabljani su. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. izd. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. uglavnom. u Hidžazu i Nadždu. 2 D. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. Eduard Saohau. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. 9 Ibn-Sa'd. I (Leyden. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. 246. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. vol. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. naseljeni u Jemenu. Naba-tejci i Palmirci. nomadi koji žive u »kućama od dlake«.

Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. odnosno 1500. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. preko kojega prolazi kopneni put. Jedan raniji reljef. n. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. Pripadala je primorskom tipu. e. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju.) dom i obrijanom gornjom usnom. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. n.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. obnovili su Ptolemejevići. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. 1900. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. pr. Pendžab. pr. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. e. našao je Petri (Petrie) god. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. bili su jemenitskog porijekla. na razdaljini od samo petnaest milja. iz treće dinastije. e. u Indiji. koji je obilježen kao »azijat«. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. Ovaj kanal. možda je bio treće kulturno žarište. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. koji je preteča Sueckog kanala. (amu. . pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. n. s komadom platna oko bokova. Veze s Egiptom Kao debeo klin. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. nomad. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. na zapadu. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka.). Stanovnici Medine. g. i vezana je. blizu današnjeg grada Tura. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. Riječ Beduin (egipat. koji je pripadao istoj dinastiji. na južnom dijelu Poluotoka. a Poluotok leži između njega i zapada. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. sa dugom.

Zafar je još glavni centar njegove trgovine. III. prva slavna žena u istoriji. uključujući Mahrah i Zafar.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. e. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. Buldan. 102. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. 10 :26. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. str. pr. koji je bio glavni grad Himjarita7. panterskog krzna i robova. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Yaqut. Kao i u stara vremena.). a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. trgovinski centar zemlje tamjana. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. vjerovatno do Somalije. n. pogl. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. 7 lap.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. koji je ležao na južnoj obali. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. Ovaj Zafar. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. Tamjan ('luban. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. bio je glavni centar. n. n. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. Napoleo-na staroga Egipta. smola i aromatično drveće. bio je čuvena zemlja tamjana. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. Zafar. donijeli su (1479. pr. vol. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. n. pr. ŠESTI UDARA Hadramaut5. .) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. 576—7. Herodot4 govori o Sesostridu.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. e. ranije grad. SEMERKHET. e. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. možda Senusertu I (1980 —1935. e. ebanovine. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. II. na afričkoj obali. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. a sada pokrajina na obali. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. ipost.) iz dvanaeste dinastije. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). pr. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. mirišljave gume. Možda je i zlato došlo iz Arabije.

prev. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. njegov kraljevski grad. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. n.200 kola. pr. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). u Karkaru. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba.). pr. Sargon II (722—705. Thureau-Dangin. e. 238. n.200 konjanika.000 deva Gindibu'. od It'amare (Yatha'-amar). opustošio i vatrom zapalio. ali su kasnije. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. sumerski patesi*) iz Lagasa. arabljanskog šeika. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. možda. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. str. 1. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. u toku asirskog perioda. e. pr. devama i u mirodijama.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). 8 Isp. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. pr. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima.). n. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. n. prema jednoj novijoj teoriji.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona.). I. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. pleme Mas . Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom. vol. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline.i. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. god. n. e.2. Gudea (ča 2350.dadao još jednu kraljicu Ariba. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. \h). e. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. Rano stanovništvo te oblasti. 1. Sumerci i Akadi. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. 2171. a ostatak deportirao u Samariju11. Zabibi.. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. Sukob se dogodio 854. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. 1. pr. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. Devete godine on je i. 20. e. između drugih. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje.. bio je možda u Omanu. Tiglath--Pileser III (745—727. osvajač Karhemiša i Samarije. sabejskog poglavice.. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. § 611. 9 Luckenbill. g. sjeverno od Hamaha. n. 239. 1905).).. ja sam razorio. a označava »božjeg« zamjenika (prim. pr. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. F.). Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. Arabljanina. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. e. osnivač Drugog Asirskog Carstva. i uništio ih. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA .

drago kamenje. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. konje i deve kao njihov danak12. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. boje za obrve. drago kamenje. 13 Nielsen. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. 11 Duokenbil. umakao u udaljene (krajeve)«14. koja je također bila i svećenica. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. 10 Ditlef Nielsen. morao biti jugozapadni Arabljanin. vol. e. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. 1927). Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. Sennacherib. I. 65. potpali pod asirsko gospodstvo. koji se u ovim pohodima spominju. i slj. 14 Luckenbill. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. 75. vol. 12 Duokenbill. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. II. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. § 946. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. sve vrste trava. e. deve i magarce. Prave Sabejce. I. vol. II. odigrala značajnu ulogu. pr. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. n. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. Kraljica. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. II. pr. »Urbi«. bježeći sam. koja je kasnije. god. vol. 4. »da bi spasao život. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. Oko 688. god. među ostalim poklonima.proizvode. morali su biti u prvom redu Beduini. . nikad nije podjarmila Niniva. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. str. tvrđavu Arabije«. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. sin i nasljednik Hazaela. n. pr. § 17. Ako je tako. Esarhaddon je oko 676.). strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. gdje one na okupu zajedno žive«. slonovu kost i javorove sjeme (?). onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. prinose zlato. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. a ne Nabatejci. e. n. vol. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). Nju je potpomagao Hazael. od koga je. primao danak. napustio svoj logor i. Sennacherib je pokorio »Adumu.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. str. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. prah od antimona. posljednjeg kralja Haldejaca. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. tamjan. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. Očigledno. § 18. u toku islamskih osvajanja. koji je. kako sam Sennacherib tvrdi. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. na jugozapadu Arabije. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. Handbuch.

Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. P. 1929).. pogl. 10 : 11. 5. Car. 1903). § 558. Yahu (Yahweh. e. Kambiz. povrh toga. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. Govoreći o Dariju. Dnev. devete. kako najnovija istraživanja pokazuju. 36:10—14. Dnev. 19 G. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina... n. n. drvo almagino i drago kamenje (1. Mojsije se oženio Arabljankom. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. sklopljen je savez s bogom. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford.. 18 Knj. Nabonidus str. 195—6. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. napisan je na aramejskom. e. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. . koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. pr. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. Cooke. n. On datira iz petog stoljeća pr. U Midijanu. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. Doughertjr. kao što smo ranije čuli.) u ruke Perzijanaca. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. 17 R. l : 35—7). e. 525. 88.. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. prema riječima klinastog natpisa. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen.. srodni semitski jezici. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. Tragovi plemenskog života. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. i zemlji istočno od njega. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. dok su njegov sin (tj. 106—7. . vol. 1. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. južnom dijelu Sinaja. pr. str. A. On je bio pustinjski bog. post.pogl. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. upućuju na prve početke u pustinji.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. Osnovi hebrejske vjere. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. Ofir. npr. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. III. koji je Huber (1883) kupio. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme.« Kamen iz Tayme. kćerkom midijanskog svećenika22. 109. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. and Belshazzar (New Haven. III.. n. pr. sada je deponovan u Luvru. 2. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. Ibid. 15 Isp. II. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. jednostavan i strog. e. Hebrejski i arapski su.. 9 : 27—8. a rasno im najsrodniji. 19 Knj.

itd. e. 25 Neh. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. 17 : 11). str. Biblijske vezeEtimološki. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. n. i slj. 701) protiv Sirije i Palestine. 3:1 18 : 10—12. tj. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. D. 24 Loidkenbill.. mogli izvršiti takav upad. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. praksa slična današnjoj praksi Beduina.. Dnev. napustili su ga«21. bio je možda Zafar u Omanu.tr. Jer. pr.. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. 4:7. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. 14 : 22). II. Arapi i nomadi su sinonimi. e. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije. Sabejci.. e. kao što se još i danas zanimaju. 21 B. i slj.... Do trećeg stoljeća pr. vol. 2:2. Kroničar (2. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. Br. n. III (1926). 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. 2 :19. Nekako u vrijeme Nehemije25. n.. n. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. zalk. 23 Knj. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt.. 3 :18. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. Hezekija (1.. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. koju su prodavali susjednim doseljenicima. iz. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom.. 3 : 2. Drug. § 240. 5:1. 22 Knj. 3:2. Car. n. str. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. god. e. Margoliouth.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. pr. 32 :10. e. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. n. vol.. Sabe. Dnev. Uzziah (792—740. i 586. e. koji su bili blizu Etiopljana«.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. 1934)... n. Iz Jer. 25 : 24: »kraljevi Arabije«.. U drugoj knjizi Mak. 8. s. 12 : 10. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. jer 2. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. e. pr. tj. zanimali. e. 1924). 149. i kod Jer.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. 10 :35—6. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. Dnev.). iz. Dnev. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. n. koji je bio upravio (god. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. Vidi James A. Hadramauta i Katabana. 81. n. 21 : 16. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. Montgomery. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. Ma'ina. Jer. Dnev. 15. sredinom petog stoljeća pr. svoj kraljevski grad.. 9 : 10). 21 : 13. Arabia and the Bible (Philadelphia... uzgajanjem stoke.. pr. pr. S. The Relations between Arabs and Israelites (London. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . »koji su mu dogonili stoku« (2. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. 13 : 20.20 ser. 9 :10.

»Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. Jud. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. post. Jer. koji traže mudrost na zemlji«. Arabiju i Arabljane. u širem smislu. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car.. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. Prema tome. bila je. »mudraci s istoka« (Mat.Dedan (ar. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. 11 : 14. Sheba (ar. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. 4 : 30). 3 : 23. tj. iz plemena Ishmaela (Knj. koji jedan drugog nadopunjuju.nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. pr. 23 : 7. §§ 820 i 869. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. 6 : 33. današnja je (Ula. bio je Arapin. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima.. Dnev. . oaza u sjevernom Hidžazu. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo.. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. 31 :11. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz.. Job. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. vol. n. »narod istoka«. post. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. 25 : 23. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). Job. koji spominje Ezekijel26. 31 : 1). možda. 27 Luckenlbill.. Qedar). 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. 25 :13. 25 : 13). Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. Job. Ayyiib). 12. Br.Sabe (arapski Bilqis).) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. 10 : 10. pogl. U užem smislu. U Job. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. Kedar (hebr. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. dvojice kraljeva iz Masse. itd. ar.. e. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. 9 : 9). slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. 6 : 19.. Koran. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. 21 :16. post. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. 25 : 14). »istok«. uklju čujući paralelizam. Iz. . Neko vrijeme je tu. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. isp. Knj.. i Lemuela (Posl. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca.2 : 1). sina Jakehovina (Posl. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. l : 3). Ezek. 29 : 1. l : 3). kraljica od. Ezek. I Car... Davdan)..... ili kao dodatak ili kao antiteza. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. 2. s onim kod Duqmana.. 21 : 13. 28 Plinije. l : 5. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). »djeca istoka«. Knj. a ne Jevrejin. Kod Baruha. 30 : 1).. Arabljanka iz plemena Kedar. Šunammitska djevica. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31.. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). V. 30 Isp. II. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. Ako je bila istorijska ličnost. 25 : 4.

»Homeritae« (Himjariti). Marcijan (ča. prema tome. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. spominje Saracene. »Omanitae« ('Umaniti). e.. »saracenska arhitektura« itd. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. u ovom slučaju južnog primorja. 32 »Sabaei« (Sabejci)... Herodot37 (ča. l : 17). Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. »saracenska umjetnost«. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. Arabljani u Djel. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. Prva knjiga Makabeja. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. Sam naziv. ne upotrebljavaju se. 5 : 39). tj. 400 n. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). Prva je označavala samostalnu Arabiju. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. 33 Periplus of the Outer Sea. 484 —425. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. n. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. 5 : 8.) iz Herakleje33. Prije Marcijana. primorja. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. pr. kojemu je Petra bila glavni grad. 1927). naročito aiko se rada o muslimanu. druga podređenu Rimu. e. Schoff (Philadelphia. § 1.. rodom iz Antiohije. 2:11. možda je pokušaj da se prevede ar. »Minaei« (Minejci). 1.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . južno od Hidžaza. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). Nabatejci. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. upotre31 U ovom djelu. tj. bili su. e. tj. Ami-jan Marcelin35. 9 : 35. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. u koju se Pavle povukao (Gal.. »Nabataei« (Nabatejci). oblast najbolje poznatu Evropi. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Arabia Petraea i Arabia Deserta. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. Mak. ap. Wilfred H. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. Sirije. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. »Catabaned« (Katabaniti). Arabija. termini kao što su »istorija Saracena«. spominje Nabatejce kao takve.7a. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. koji znači »sretan«. Mak.. iprev. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). Ptolemej:J4. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. nasuprot al-Sha'm. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. po svoj prilici.

njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. 1302). XXIII. XVI. n. § 13. knj.34 Geographia. § 69. 17. n. Carolius F. nije bio Ma'rib. indijskih i kineskih izaslanika. Čuveni grčki geograf Strabon. možda. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. ®tr. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. 42 Knj. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. I. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. e. pogl. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. § 5. VII. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. XXII. g. pogl. 319. pr. e. § 2. 38 Ećhvard Gibbon. 1887). g.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. Za klasične pisce. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). sabejska prijeistonica. e. II. ipogl. n. n. koju je bila ranije osvojila. § 23. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10.000 ljudi. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. V. 4. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. koju im je njihova prirodna okolina pružala. Nobbe. To. Tako se sramno završio prvi. pogl. Po općem priznanju. I. 320. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. e. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. 6. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. knj. V. II (Leipzig. e. si. a u istinu i posljednji. XVI. pogl. Bury (London. 43 Knj. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. od Grka Eratostena (+ ča 196. § 3.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. 1898). Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. 4. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. koji je bio u službi Nabatejaca«43.). B. XVI. 125. pogl. 37 Knj. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. izd. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. n. § 27. vol. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. The Decline and Fali oj the Roman Empire. str. vol. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3".). knj. izd. nego Mari jama na jugoistoku. kuj. doživjela je potpun neuspjeh. J. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. 40 Bibliotheca historica. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. I. § 11. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. 41 Knj. 36 Perzijanci. pr. A. :)3 Rerum gestarum. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. 15. ipogl. vol.

Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. Baefii fl. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. kasiju. 46 Knj. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. Indiji i tako je strog bio monopol.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. pogl. čije je tlo također mirisavo. 55 ?i. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. ipogl. XVI. 107. od Midijana do Jemena. de Goeje (Leyden. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. 1877). izmirnu.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. VI. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. 1884).pogl. Plinije52. izd. ali njezine »zmije. 153—4. 47 Knj. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. male veličine i šarene boje. pogl. 101—2. to potvrđuje. 4. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. III. 32. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. pogl. § 3. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. 52 Kini VI. . međutim. str. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. 32. Plinije.. Geograf Strabon je. sto:. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. e. skaču čovjeku do pasa«47. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. očigledno. 51 Knj. 4. 56 Knj. n. osobito zlatne. pogl. opet. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. XVI. § 25. . II. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. On 44 Knj. 113. .fat Jazlra't al-'Arab. 45 Knj. | j. § 25. 48 Knj. §§ 2—3. § 1. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . pogl. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. pogfl. pogl. g. XVI. izd. III. XII. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . 4. pogl. pedalj duge. II. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. 4. H. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. _50. XVI. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca.. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. Grci i Rimljani su. 49. D. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. 49 Knj. Muller (Leyden. 50 Knj. 54 Ahsan al-Taqaslm. § 19. 58 Knj. 30. pogl.

devine trave. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. za njih je bila stvarnost.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. n. Sabejci su bili Feničani južnog mora. jednostavne. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. Schoff (New York. H. vrpca različitih boja.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . Prev. Plodnost te sretne zemlje. god.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. IX. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. IV. roblje. ne baš mnogo od vina i pšenice. Ovdje su se proizvodile mirodije. mirisavih pomasti u umjerenoj količini. O A O M o' a 03 O 2. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. Plovidba oko Arabije. n. § 24. e. pokrivača (ne brojnih).) opći pogled na tržište »Muze«. mačevi iz Indije. . U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. tkanine. W. grebene i luke. Među ovim osobito se isticao tamjan. protkane zlatom. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. šafranove boje. začini. 1912). pogl.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. l vrp . 62 . Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. Oni su poznavali njegove puteve. muslina. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. zlato i nojevo perje iz Etiopije. obične. na koju se često navraća kiša. slonova kost.* ?1* C N 'Tj » J± a. izvezene.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. e. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. od ogrtača. pr. n. nekih jednostavnih. Za grčke i rimske 1 Krnj. svila iz Kine. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. § 2. e. majmuni.

natovarenim mirodijama. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. ča 728. prema djelu Periplus4. D. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. koji je išao s juga na sjever. § 20. VIII. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. god. H. koji je osobito bogat tamjanom. sačuvanih u islamskoj literaturi.).). Knj. al-Hamda-nija5 (+ 945. Iz njih su. na obali srednjeg Egipta. sačuvana je na metalu i kamenu. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. X. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah).) i al-Himyarija (+ 1177. e. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. post. n. balzamom i izmirnom«. 37:25. dzd. god. svojstvene ovom moru. e. Mtiller. n. (Beč. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. 4 Ibid. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. g. naročito njegovom sjevernom dijelu. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. . 5 Knj. Svaki materijal. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. napisane na stubovima ulaza. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). potpuno je propao. 1938). ipak. Nalbih A. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. ali više od svega. izd. potekli Sabejci. 1879—81). Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. n. pts. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. § 29. Siriju i Mezopotamiju. Iz Hadramauta. e. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. (5) m grobne natpise. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. The Antiquities of South Arabia (Princeton.. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. iz po-lulegendarnih predaja. 'Athtaru i Shamsu. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). Faris (Prinicetoin. Prirodne plovidbene teškoće. sabejski glavni grad. 1940). koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. (3) istorijske. o »jednom karavanu Ishmaelita«. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. 2. sklon kvaru. koji se nalaze na grobovima.. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. e. izložena vjetrovima. (2) arhitektonske. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. n. urezane na bron-zanim pločicama. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. koja je bez luka. možda. epigrafska. 1368). Duž ovoga puta. »Plovidba«.

po svoj prilici. glagolskoj konjugaciji. m ' • . kao i ostali slični oblici semitskih pisama. 1837. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. opet.. e. i Gesenius (1841). dio IV (Pariš. god. • . Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. rano odvajanje od sinajskog pisma. 1882. mi danas posjedujemo oko 4. Arnaud). objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. sastoji se samo od konsonanata. prepisao je 1843. koji je otkrio ruševine Mariba. god. pr. 1889. Između god. Slova pokazuju. engleski mornarički oficir. Jozef Halevi. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. Kao što pokazuju natpisi. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. U tvorbi imenica. rizikujući svoj život. južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. 1837.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. S. god. i g ' m s . e. Arno (Th. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. . iz Halea. Džejmz R. . S. Th. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. koje. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. i slj. Wellsted). Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger).) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70).000 takvih natpisa. Njegovo pismo.). oko šezdeset natpisa. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. n. m m i . Velsted (James R. i 1894. n. U svemu. g.

Ry<dkmans u Bulletin. S opadanjem jemenske kulture. Međutim. I. 3—9. nesigurna vokalizaolja. 64. Sirwah. učinivši susjeda. 1952). e. Marib.. i slj. e. 9 Vidi str. (Cairo. n. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala.' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). U njezinim ruševinama. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. Jacques Ryckmans. nastanjeno je selo od sto duša. br. n. n. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. u jemenskoj oblasti. pr. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. 73 (1939). School oj Oriental and African Studies. bila je prijestonica Sabe. .. vol. 10 Ahmed Fakhry. a završila su kao svjetovna kraljevstva. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. i slj. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. npr. minejski-period od oko 700. e. NieLsen Handbuch. Minejsko Kraljevstvo. n. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. pr. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. I. njihova prvobitna postojbina. vol. koje se sada nazivaju al-Kharibah. G. Saba. str. n. XIV (1952). pružao se od oko 750. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. V. Qataban and Sheba (New YoHk.. pr. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. in Bulletin. 1955). str. str. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10.. god. pr. 8 MKRB. pr. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. e. e. F. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. An Archaeological Journey to Yemen. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. nalazila se južno od Nadžrana. pr. American Schools of Oriental Research. e. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. i slj. 1. i. Sabejski period. Akadski. svojim vazalom. n. do 115. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. str. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. vol. 1951). Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. do 105. 51. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. 610. jedan od ranijih mukarriba.). biblijska Sheba. Winett. 29—56. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio.. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. str. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. 257. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. on ima nepravilnu množinu.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter.

Sinaitic South Arabic Phoe. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L. J vb 9 rS u. = TT a: ... /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. UJ v a VA ^ * A . v.H H ^> A jjj.

....e H c . s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 . oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \.. 0 © * <s> .. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K .^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S.

»v. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. naročito Gazom.. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane.900 stopa iznad mora. Halevi i Glazer.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t.. Prvi među njima bili su Arno'. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. Ovaj je grad ležao 3. ir . Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. postao je tada prijestonica. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. ali građevina po kojoj je grad osobito .

2. str. de Meyinard and de Courteille. vol.al-'Azm. u Jemenu. 1864). Vjerska metropola Yathll. zmije. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. Međutim. pr. iad. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. m . al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450.• • . 11 Faris. III (Pariš. Me'un. Minejska prijestonica Kar-nau. 1844). 13 Muruj al-Dhahab. str. 50. Gottwaldt. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. (Leipzig. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. sadašnji je Barakiš. e. iad. god. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. e. očigledno držani u svetim parkovima. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. al-Hamdani. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. Ovo značajno djelo tehnike. koju je posjetio Halevi god. takođe u južnom Džaufu. koje su bile čuvarice hramova. i prev. .•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. sjeveroistočno od Sane). 55. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. a poslije njega al-Mas'udi13. ' ' - • • . sjeverozapadno od Mariba. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. 12 Za opis ruševina vidi .'. 1870.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12.). n. predstavljaju obješene posude. samo sa dijalekt-skim razlikama. str. 45. možda vinske žrtve. i slj. str. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. 366. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. gazele i druge žrtvene životinje. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. 2. Me'in. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. 383. n. i nojevi. 15 Buldan. u značenju izvor-voda. IV. Kataban se nalazio istočno na . 126. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. e. Vidi str. 453. plesačice. provincijskom glavnom gradu Džaufa.) i Abrahe Abisinca (god. koje su bile simboli bogova. n. god. pt. Među tzv. vol. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. str. neka mitska ličnost.

Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. str.od Adena. n. Monarhija Kataban17. god. na kraju. e. str. Phillips. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. e. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. i slj. pr. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. pod Elijem Galom. oko sredine petog stoljeća n. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. n. 36. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. n. 10 : 30). koje se smatralo religioznim činom. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). str. koje je trajalo otprilike sve do god. post. pr. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. koji je kobno završio. n. trajala je otprilike od 400—50. koji je bio vladar u to vrijeme. 17 Isp. The Background of Islam (Alexandria. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. vol. grad u unutrašnjosti. pt. Njihov je jezik. e. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. e. a zatim kod Plinija. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom.). H. 2. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. bio je glavni grad himjaritske dinastije. n. G. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. 143—4. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. Strabonov »Ilasaruis«. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Les noms propres sud-semitiques. J. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. a monarhija Hadramaut. Rvckmans. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. cisterne. 300. god. 1947). e. Sephar. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. prodro je sve do Marijame.. god. e. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). 4. Branje tamjana. str. trajala je od sredine petog stoljeća pr. B. nasipi. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva.. St. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. Die Burgen. e. 247. e. 60—67. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. u stvari. Philby. do kraja prvog stoljeća n. 1934). (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). Knj. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. koje se vrlo često spominju na natpisima. I (Louvain.. n.

Novac pripada 3. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). 8. kako ga prikazuju natpisi.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. međutim. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. ili 2. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. Južni pomorski put. n. e. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. e. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. n. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. l. Al-Hamdani. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. Bio je sazidan od granita. Ghumdan u Sani. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. porfira i mramora. stoljeću pr. a mramor kao njegov pojas. koji je povezivao Evropu s Indijom. e. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. Pored novaca. kako je Jemen bio nazivan. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. a i Yaqut. Tvrđava. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. Istokom na lađama. vol. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . 811. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n.). e. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. prema opisu ovih geografa. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. oni su prosperirali. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. imala je dvadeset spratova. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. stoljeća pr. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. str. e. ali koje su sve skupa jedinstvene. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. povo-deći se za njim. n. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. 18 Buldan. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. god. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje.. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. III. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku.

Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju..70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. mirise i mirodije. prije nekih sedamnaest stoljeća. vol. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. preko Meke. Kolumba ptolemejevićke trgovine. Rim. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. koji je najprije. padale 'su u kandže rimske vučice. Odatle njihovo poslovično blago. e. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. 4. Ptolemej II (285—246. Međutim. možda u abisinskoj pomorskoj službi. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. a zatim Palmira. pogl. sada se čitava situacija počela mijenjati. 41. n. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. 18 Vidi Karan. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. 291—5. 20 Knj. George F. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. bio iskopao Sesostrid. u Siriju i Egipat. Ako je. pr. n. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. Abisinci.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. XII. 'pogl. XI (1952). Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. § 4. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. Petra. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . pošli su i drugi. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. XVI. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. politički slom. kao i uvijek. Međutim. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. e. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. 22 Isip. pak. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. naročito tamjanu i izmirni. Petra. 34 :17—18. 21 Plinije. Jedna po jedna. karike u lancu. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. knj. Primjerom ovog Hipala. str. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke.

feničkoj 'Ashtart). Hadramaut. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. Himjara. bio je treći član trojstva. e. 104. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. Još god. Jednom ranije. dobio svoje ime po njemu. međutim. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. I. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. n. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. god. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. Sirijski misionari. otac). Sjevernoarabljanski M Tj. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. On je. n. poznat u Hadramautu kao Sin. dhuRajdana.5.). 'Athtar (Venera. Poslije invazije iz Abisinije. još u rano doba. arijevca. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). n. n. prema ovim legendama. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. Habašaha23. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. god. poslije prešao na jevrejsku vjeru. navodno.. stajao je na čelu Panteona. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. vol. koji se spominje u Koranu. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. prigrlio je novu vjeru oko 500. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. Sudeći po sačuvanim imenima. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. e. 'Umar. Raj dana. e. Drugi kalif. Handbuch. e. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. 840. bježeći od progona. možda je bio drugo ime za božicu sunca. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. naročito iz Sirije. n. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. e. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. pod vodstvom Teofila Inda. protjerao je (635—6. koja je bila njegova žena. 356. g. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric).) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. str. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. e. čujemo za nekog Mar Petra. n. n. u drugom i trećem stoljeću nove ere. njihov sin. za koga kažu da je pokorio Perziju. Nadžran. Salha i Tihame«. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. koga je bio zarobio jedan arapski. Vidi Nielsen. koji je. Hadramauta i Jemenata«. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. e. po pričanju. karavan i doveo u Nadžran. Mjesec. biskupa Sane u Jemenu.

Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. Wustenfeld (Gottangen. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. i ponovo 525. god. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. 1924). od koje se danas vidi samo mjesto. godina slona. ali su. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. izd. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. Origins. 70. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. natjera ga u morske valove. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. I. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). Prema priči. Ova vojna. 66 = Hitti. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. imali uspjeha. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. 20—22. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. Vidi str. I (Leyden. koji je predstavljao nacionalističke težnje. 101—2. prema tome. ćo 575. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. napravljena je od ruševina staroga Mariba. abisinski gospodari su. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. On je najprije bio oficir pod Aryatom. al-Qullays.. 165. sada prijestonici. očigledno. centru hodočašća na sjeveru. preseljeno je u Izrael. god. The Book o/ the Himyarites (Lund. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. dhuNuwas »podbode svoga konja. ostali kao osvajači. Katedrala. 1858). str. Prema al-Tabariju29. pripadnici kulta Kabe. str. i zamolio pomoć od Justina I. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. kao što vladavine se ces^° događa. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. ekklesia crkva). 26 Baladhuri. pod vodstvom nekog Arvata. 85:4)27. Abrahah.000 ljudi. 919— 25. vol. stvarno. Očigledno je dhu-Nuwas. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. sazidao je u Sani. 1881—2). Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. god. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. izd. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. iz kojih se nikada više nije pomolio«. od grč. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. i 571. god. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . de Goeje. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. 27 Vidi Axel Moberg. str. 25 Ta'rikh al-Rusul. Ta se godina naziva 'dm al-fil. istočno od Adena. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). priznati aksumski potkralj. str. prema arapskoj tradiciji. u oktobru 523. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. bizantijskog cara. (sur. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. na štetu hidžaskog svetišta. Futuh.

i engl. str. Istorija ratova. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. H. knj. 20. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. zemljoradnje37. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. tada je građevina restaurirana. god. 1329). n. e. 36. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . n. e. 542—3. I. propadanja koje je nastupilo. prev. B. XXX. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. Međutim. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . 193. Al-Isfahani33. 450. 31 105 :1—3. pogl. gdje su oni postali bedem rimske uprave. n. 28 Prokopije. 6. prije pojave islama. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. Kasnije.) datiran od Abrahaha.. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku.) himjaritskim kraljevima. I. ibn-Hisham. ali Yaqut34 je bliži istini. §§ 9—12. 30 Prokopije. koje je prouzrokovala velika poplava32. 29 Vol. Dewing (London. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. izd. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. 1904). i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. §§ 2. Sirah. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. 927—8. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. Vida . arapska mašta počela je. vol. i prije 570. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. 20. blagostanja i nacionalnog života. banu-Tayyi'.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. .slona. u Siriji. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. str.ail-Tabari. otkrio je i objavio Glazer35. stavlja tragični događaj četiristo god. str. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. kako smo već ranije čuli. g. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. pogl. e. I.knj. možda. kada je voda provalila nasip. STARA ARABIJA narodi.

uglavnom. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. God. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. Badhan. str. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. str. 34 Buldan. Yaqut. Northern Ne$d (New York. III. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. Buldan. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. Njega je. Muruj. de Goeje (Ley. Alois Muisil. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. IV. očigledno. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. 384. Sa rađanjem ove nove vjere. prema tome. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. Mas'udi. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. kako tradicija kaže. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. Sayf je. vol. 1893). u prijateljskim vezama sa Bizantijom. str. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. 126. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. str. vol. cit. prigrlio je islam. opet. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. 37 O teoriji .den. 202. 628. perzijski car posla 575. tražio. Kitdb al-Tanblh. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). prema tradiciji. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. zatim. str. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. izd. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. 370—71. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. IV. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. Bejrutu i Bagdadu. Sudbina svijeta bila je tada. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. koje. jer je ona bila hrišćanska država i. 360—488. 88 Mas'udi.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. Međutim. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. god. 304—19. šeste godine poslije hidžre. prema tradiciji. str. 383. 1928). 34 :15. Izgledalo je da su hroni-čari38. 86 Al-Mas'udi. peti perzijski satrap u Jemenu. str. koja je. vol. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. Perzijski period POGLAVLJE VI . str. isp. 83 Op. ali naravno nije uspio. Kao odgovor na Savfove molbe. 1897). bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. 383. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. 32 Koran.

16:1. 4 Vidi Josip Flavi'je.. Nebay6th. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca.. 2. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. pr. militarističke. post. n. Car. 3 Isp..•'. 25 :12. 3 :4. 36 : 20. Starine. 14:73. pr. 14 : 6.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. n. god. asir. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. 7. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. Petra. Naibaitu. došli su Nabatejci (al-Anbat. nisu očigledno Nalbatejci. e. n. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). 1. potomci Ezava). oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. fcnj. grčka riječ koja znači pećina. Niabaitai. Ndbatejci /G*WtV. koju spominje Izaija. Rano u šestom stoljeću pr. e. Dnev. IV.. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. • • • i : . Ob. § 7. isto kao i onih na jugu. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. § 1. U toku četiri stotine godina. Jer. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. od kojih su kasnije oteli grad Petru.". o t\naybar i Medina X .: i s . i 2. zasnivala se uglavnom na trgovini.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . Oko 312. Snaga ovih sjevernih arapskih država. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij.. 4. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. e. pogl. pogl.. e. ni u svom začetku ni u svom razvoju. Stari grad... n. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. 2 Knj. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. 49 :16. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka.). 42:11.

. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. e. knj. Mak. e. § 2. i Malchus9 (Malchus II. pr. koji je oko 67. III. 9 Jevrejski rat. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. e. pr. n. 8 Starine. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. North-Semitic Inscriptions. e. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. bili su oba Nabatejci. n. koju je predvodio Gal 24. i 2. Malik). Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. od Harithatha I (169. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). knj. kraj. g. pr. do 40. I. Kor. pr. 14.000 konjanika i 5. XIV. Obadaš III. Mak. n.). 105. 4. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. u istočnom Hauranu. pr. n.. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. Imena svih nabatejskih vladara.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. 5:8. g. 7 Vidi listu kod Cooke. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. lahmidskog kralja Hire. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. g. n. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. Josip je (-f ča 95. koji je. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. e. razvilo se u trećem stoljeću n. e. n. n. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. U 1. god. pogl. Jevrejski rat. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. n. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. §§ 94 :7. n. ča.). pr. n. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. 14. 87. e. e.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. God.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. 40—70. Are-tas III. čije ime potječe od Kufe.). Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). g. knj. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. e. e. 5:25. § 1. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. u pismo sjevernoarapskog jezika. koji potječe iz 328. g. kako tamošnji natpisi svjedoče. n. čiji je glavni grad bila Petra. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). e.prijestolju. n. e. knj. poslao 1. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. g. Julije Cezar je 47. nama su poznata7. knj. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. n. (pogl. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. ča. Sinajsko porijeklo pisma .). U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. u sjevernom Hidzazu. Njegov nasljednik. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. 216. uzeto od aramejskog. 6 2. n. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija.). tražio od Malikua (Malik.. e. pr. arapskog je5 Diodor. pogl. g. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. 11 :32. Malchus ili Malichus (ar. XIX. spomenicima i na novcima. e. Hidžr (Mada'in Salih). koje su do nas došle. Poslije Diodora. str. 28—9. § 1. e. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. 'Obidath ('Ubavdah. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. 87—62. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca.

preneseno u Južnu Arabiju.Sinajski poluotok. i kako je. safaitskim. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. nisu potpuno određene. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Byblos)... g. n. do četvrtog stoljeća naše ere). Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. išlo je i pismo. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. to Knj. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. str. n. kako se vidi. e. Sinajski Semit je. na primjer. lihjanitskim i thamudskim. s jedne strane. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. A. Lihjaniti. ili kasnije12. nazvavši ga beth. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. Međutim. pr. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. XIX. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. g. 304—10 : •. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. Charles Virolleaud. n. možda. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. po principu akrofonije. 96. e. pr. pogl. X (1929). n. ibiđ. 285—97. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. koje su Arapi prodavali Feničanima. Ovo pismo. Sohaeffer. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. n. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. . On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. iu Syria. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. 11 F. e. Sa trgovinom tirkiza. str. Tada je. e. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. vol. možda. i thamudski spisi iz iste oblasti. koje je nedavno otkriveno. iz 1850. koji datiraju otprilike iz 100. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. koji je pronašao Monte (Montet). s druge strane. upotrijebio ovaj znak za glas a. i upotrijebio ga za glas b. god. možda ogranak Thamuda. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. bilo je glasovno i semitsko i. e. grč. bili su stari narod. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. i tako dalje.

Poslije pada Petre (105. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. i u njega se ulazilo kroz uzak. 98—127. Dussaud i F. Mine j ska. 15 Vidi: Eduard Glaser. 32. godine. s istoka. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. 1890). od koje je Južna Arabija živjela. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. e. str. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). (pogl. str. 53. str. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. vol. god. nekoć thamudski grad. 57—73. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. bila je glavno žensko božanstvo. 1901). Mission Archeologique en Arabie (Pariš. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. Poslije potčinjavanja grada 105. koji se nalazio ispred Panteona. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. tj. Grad je sa tri strane. F. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. VI. bio neosvojiv. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. Macler.). Wiinmett. n. 1907). civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. Jaussen i Savignac. Usječen u tvrdu stijenu. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. II. str. . 3—14. zapada i juga. 13 Rene Dussaud. V. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. zatim. 12 Isp. Allat. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). 250—91. i nabatejska država počela je da opada. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš.Indije u mediteranske luke. vijugav klanac. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. str. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. 14 Knj. 1909). U toku prva dva stoljeća nove ere. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. kao i nabatejska. Ruševine 'Ule. 1937).

8 :4) i grčki prevodilac prve Car. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. e. e. vol...) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). I. e. 20 Luokenbill. 308. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. pr. i tada mora da je uživala administrativnu . čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. Hebrejski hroničar (2.) u sastav Rimskog Carstva. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. bila je uključena (106. pr. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. 47 :19. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. e. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. III. e. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. koju je sazidao Salomon. 2 Novi uslovi. n. e. sagradio za cara Salamona. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. 9. pr.). 'RM. 48 :28. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. n. §§ 287. Tadmur). pogl. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. pod imenom Provincia Arabia. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. god. n. kako su oni vjerovali. 130. 274—279. 42—41. To je grad Palmira (ar. knj. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. Isp.. V. međutim. n. Partskog i Rimskog. 18 Plinije. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. Ezek. 21. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. 19 Cooke. ipogl. 89 : 6). n. 18 Knj. Dnev. 1100. g. str. jest Iram iz Korana (sur. n. god. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. 8. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. 9 :18. U vrijeme cara Hadrijana (117—138.. grad je dobio ime Hadriana Palmyra.

. koji su (god. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. U bitki kod Antiohije. grč. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. 226) naslijedili Parte. Athenodorus). To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. g. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. g. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). ušao je u Palmiru. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. alZabba'. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire.samostalnost. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. Aurelijan se na kraju trgnuo. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Jermenijom. možda na nagovor Rima. god. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. ar. postala je istinski nasljednik Petre. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. na suprotnoj strani Bizanta. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. n. Grad je ostavljen u ruševinama. odakle su rimski garnizoni 270. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. drugi grad Carstva. e. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. e. ar. Sjevernom Arabijom i. Bath--Zabbay. g. koji je 260. možda. a njezin maloljetni sin. e. n. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. i 270. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). a stvarna nad Sirijom. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. Zabbavu i Zabdi. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. na što se žurno vratio u grad. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. n. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku.

Luckenbill. I.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. klasični Auranitis. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. str. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. koje se. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. oni su na taj način postali dvojezični. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. Sirijsko. babilonskog porijekla. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. osnovao dinastiju koja je. stajao je na čelu Panteona. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. Bel. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. vol. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. imala trideset i jednog vladara. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. 821). služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. . 1286). Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. I. T_ . kao i njegov rival i srodnik u Hiri. poslije je možda postala stalna u Džabiji. kraljevstvo Lahmida. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. 76—7. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. Značajna je ne samo za sebe nego. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. poslije rušenja nasipa kod Mariba. sin 'Amra. vol. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . §§ 672. Smatra se da je Jafnah. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. kako. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. koju smo već proučili. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. u Džaulanu (Gaula-nitis). NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. . 22 Ta'rikh (Carigrad. hromi. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. biblijski Bashan. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska.

RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . Ovo. Oko 544. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. >knj. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. 580. Wustenfeld (Gottingen. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. 217—21. str. Međutim. izd. 25 Al-Ma<arif. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. međutim. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. Kao i njegov otac. pored oklopa. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. God. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. 17. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . 1910). L. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. koju spominje arapska tradicija. Knj. u bitki sa al-Mundhirom III.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. 1850). God. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. god. u plastove od bijelog platna29. između Damaska i Palmire. glavni grad lahmidskih neprijatelja. cit. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. i slj. 115—22. II. III. str. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. 928. 435. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. I. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. za prelata sirijskih Arapa. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. 28 Vidi Leone Caetani. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. 563. vol. § 13. Jaannes Malalas. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. III. 24 Muruj. 1831). izd. str. 27 Brokoipije. 28 Prakopije. Dindorf (Boon. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. 28. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. §§ 47 — 8. ipogl. kralj. Za vrijeme boravka u Carigradu. F.al-Mundhira III. Annali delV Islam (Milan. vol. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. I on je bio sproveden u Carigrad. 314—16. koja odgovara grčkoj Afroditi28. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. Chronographia. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). str. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. pogl. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. 461.. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. str. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina.

Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. Ecclestiastical History. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. izgleda. Barune Smith (Ox?ord. 84. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. Chronographia. 31 John of Bphesus. str. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. 385 (prev. duž cijele istočne granice Sirije. 251—2. 32 John of Ephesus. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. 1883). U njemu se govori i o mekanskim. 30 Theoiphaines. priča kaže. <Iqd. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. Al-Harithov sin al. str. susjedi Bizantinaca. str. Lahmidi. str. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda.). 1860). vol. str. 563). I. str. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. vol. C. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. . i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). vodovodi. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. 284—5.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. obnovio sirijskoarapski filarhat. 1853). razvila se naročita civilizacija. (Oxford. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. 240. iad. 314—15.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. ikada postigli. ali je kasnije prigrlio islam.ida'. iisp. R. 140—41. 415 (tekst) — str. prev. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. str. Labid. Williaim Curetom. palate. ča. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. nije sigurno. de Boor (Leipzig. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. 29 rbn-Quitayt>ah. trijumfalni lukovi. abu-al-F. izd. od mješavine arapskih. Kuće od bazalta. god. sirijskih i grčkih elemenata. javna kupatila. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. I.

al-Aghani (Bulaq. 37 Isp. nedaleko od starog Babilona. mada je u kasnijem dijelu svoga života .). zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. XVI. Kristovi sljedbenici30. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. 400—418). sinu Yazdagirda I (399—420). Lahmidi . The Origins oj the Druže People and Religion (New York. vol. ću.328. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. Hititi. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. 4. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. tj. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. logor). pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. veći broj takvih plemena. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. 15. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. Tabari. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. Negdje početkom trećeg stoljeća n. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. 770. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n.). str. 06 Isp. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. proslavljen u poeziji i pričama. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. 1284—5). I. god. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. str. sin Jadhimahove sestre. e. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. n. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. Simeuna Stilitu. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. naročito u spajanju slova39. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. str. e. čuvene tvrđave blizu Hire. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. vol. Međutim.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. 21. e. 1928). n. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. . 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. e.

uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. 375. nekoć ljubimca njegova oca. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. 40 Yaqut. 39 Diissaud. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. e. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. 418—62. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. vol. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. Les Arabes en Syrie. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. od kojih je jedan živio još 410. II. kao Tarafah ibn-al--'Abd. e. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. Podizanje al-Sadira. također se pripisuje al-Nu'manu. god. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. Nijedno nije identifikovano. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. s nadimkom ibn-Hind (554—69. On je dva vesela druga. mena Kindah. e. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. n. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. . kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. str. U prvoj polovini šestog stoljeća. 505 — 54). okupili su se na njegovu dvoru. str. god. God. 421. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. god. 34 — 5. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. kako priča kaže. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. mada tiranin.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. n. . 'Amr.) Hira je „ . izuzev al--Khawarnaqa. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. u Hiri je vladao još jedan Mundhir.). Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. al-Mundhir II (ča. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. n. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. Mu'allaqat).

Arapska civilizacija Hire. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . Gasanidima i Lahmidima. §§ 45—8. 33:33. 1903. uključujući Hidžaz i Nadžd. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. 5:55. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. Malalas. 1882. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. islamski period. str. str. Naše proučavanje jdhillyah perioda. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. I. 43 Taban. prema tome. u velikoj mjeri. 445. sina al-Mundhira IV. d slj. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. 2. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. 3. Ipak. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. u ogromnoj većini. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. 580— 602). Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. sabejsko-himjaritski period. stanovnicima Palmire. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. ibn-Qutaybah. ali malo krvoprolića. koji seže do današnjih dana. vol. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. naročito od idolopoklonstva. na osnovu neke lažne optužbe. 709. ni ma kakva nadahnutog proroka. Za razliku od Južnih Arabljana. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. kojoj se najmanje protivila Perzija. 44 Vol. Arapi Hire go41 Prokopi je. bizantijsku vjeru. Knj. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Na-batejci i. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. 17. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). u izvjesnom smislu.pogl. kao što se ovdje upotrebljava. 434—5. . Ta'rlkh. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. str. II. jdhiliyah period. 460. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. Isfahani. 111. str.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. str. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. str. 319. 86—8. koja stoji nasuprot Perziji. XIX. ali uzet specifičnije. II. koji se. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. 48:26). ni ma kakve objavljene knjige. Isp. stanovništvo Sjeverne Arabije je. 42 Vol. nomadsko.

Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. ograničavaju se na tradiciju. odvijao se nekako po istom obrascu. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. ponekad. Zahvaljujući njima. kako smo obaviješteni. Na isti način. jer ono što jedan narod vjeruje. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. . Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. 328. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. poslovice. Naziv Arabljanin. Prema tome. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. on je postao arapski jezik par ezcellence. one govore. jugoistočno od Alepa (512). Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. legende. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. od kojih nijedna. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. kako je već objašnjeno. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. Njegovi okršaji. god. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. oni su i te kako vrijedni. Naši izvori za ovaj period. dakako. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. a iznad svega na pjesme. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. prema tome. Tok događaja svakog od ovih »dana«. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. ispaša i izvora. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. uza sve to. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. nisu uvijek bili tako krvavi kako. Do .kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. ako je i neistinito. kako se pretpostavlja. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima.) jesu natpisi iz Zabada. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma.

525—615. III. i kobile zvane al--Ghabra'. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. po predaji. VII. vol. II. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. 579. n. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. istakao kao pjesnik i ratnik. 150. n.. Hamasaih. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. citirao Yaqut. e. str. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. 162. IX. koja je još uvijek popularna. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. Ahil arabljanskog herojskog doba. 150. str. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. str.Takav je bio dan Bu'ath1. 2 Ihn-Isham. 5 Aghani. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus.str. i porodice Hawazin. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. plemena Aws i Khazraj. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. vol. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima._vol. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. IV. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. e. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. 117—19. iz plemena Bakr. predak i jednih i drugih. aJhu-Tairumam. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. koji se vodio krajem petog stoljeća n. vol. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. str. str. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. s jedne. str. 140—52. 4 Aghdni.). U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. str. U danima al-Fi-jar (prestupa). Bratoubilačka borba se završila oko 525. 420—23. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. 531. vol. Imena vođa na strani plemena Taghlib. e. god. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. (Iqd. vol. 95. s druge strane. kada je borba bila zabranjena. III. Ghatafan je bio. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i .). .

Luqman Mudri (al-hakim). 1838 —43). Današnje slušaoce u Bagdadu. . 7 2 vo"l. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. vjerovatno. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. Rječitost. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. smatrane su. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. iako ih samo djelomično razumiju. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. Izuzev nekoliko magijskih. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. uglavnom legendi i predanja. trijumf jedne knjige. izgleda. nije postojala nikakva naučna književnost. al-Jahiz. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). »Ljepota čovjeka«. bio je ili Abisinac ili Hebrej. Proza. (Cairo. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. str. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. ruke Kineza i jezik Arapa«6. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. u izvjesnoj mjeri. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. 125. god. Freytag. trijumf jezika ili. npr.. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. izvjestan broj legendi i. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. skupljeno i izdato.1124) Majma' 6 Isp. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. e. str. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. n. U djelu al-Maydanija7 (-J. I. napisanih u islamsko doba.izgovorena riječ kao na Arape. u islamskom periodu. još bolje. kćerka alKhussa. Aktham ibn-Sayfi. 41—3. pored vladanja lukom i jahačke vještine. naročito. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. Ipak imamo nekoliko odlomaka. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. Tipični Semiti. Majmu'at Rasd'il (Cairo. G. vol. kaže druga. do 622. Hajib ibn-Zurarah i Hind. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. Trijumf islama bio je. meteoroloških i medicinskih formula. rima. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. izjavljuje stara arapska poslovica. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. vrši arapski. Arabljanski genealog. tj. na mozak Franaka.. kasnija izreka. Arabum proverbia (Bonn. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. 1310). u jdhiliyah periodu. 1324).« »Mudrost je«. »naišla na tri stvari. Ritam. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). <Jqd. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. prodoran i epigramski način govora.

kao i oni kasniji. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). al-Fakhir. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. Wustenfeld (Gottingen.kao i njegov brat arabljanski istoričar. također su dospjeli do nas. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. na kraju krajeva. 9 Izd. on se općenito smatra najvećim. Storey (Leyden. izgleda. »čiji je otac rimovana proza (saj1). 10 Isp. 1927). od Ishmaela i Abraha-ma. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. n. Imru'-al-Qays (-J. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. 'Amr ibn-Kulthum (-f. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. gonič deva. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. smatrali su.ča. e. bio je član plemena . njezina je poezija. vezani su za pojavu poezije. pripadao je plemenu Kindah. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. n. kao i u većine drugih književnosti. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. pjevač. god. Te ode. Domaća arapska tradicija.). pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. Taha Husayn. 1300). usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. e. 540. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. god. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. sinonimna je sa riječju sa'iq. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. a pjesma majka. međutim. a i današnji stihotvorci. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama).« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. 600. za razliku od mnogih drugih književnosti. 1854). A. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga.). stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. n. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. sa svojim strogim. 531. n. P/rvi počeci arapske književnosti. amir (prvak) pjesnika. 1915). krutim pravilima. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. Muhalhilu (+ ča. Riječ hadi. al-Adab al-Jahili (Cairo. Rani islamski pjesnici. i još smatraju. Koran pokazuje takav stil. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. e. »To je prvorođenče poezije«. u skromnijim granicama. god. izd. ali. može sadržavati klicu istine. odmah odavala potpunu zrelost. C. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. kako kaže arapska definicija. (Constaintkiople. Primjeri rimovane proze. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. e. Ove rane pjesme su se pamtile.)> naprotiv.ča. Ra jaz. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima.). F.

Prva tri proljetna mjeseca. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. kao što su: stereotipni počeci. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. al-Muzhir (Cairo. str. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. kako pijuckaju vino od datula. zajednički epiteti. horizont ograničen. 1282). Bogata jakim emocijama. tzv. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. dhu-al-Qa'dah. Godišnji kongres. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. a sadrži sto i dvadeset oda. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. 240. Hammad al-Rawiyah. izgleda. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. koje su sastavili slabiji umjetnici. čuveni rapsodist. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. izabrao je. u Sjevernoj Arabiji. ona gubi na svojoj vrijednosti. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. Mu'allaqat . između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. . održavan je svake godine vašar. kako zastaju pred šatorima punim robe. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. . koji je živio sredinom osmog stoljeća. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. 540. bez sumnje. Tema joj je realistička. 845). Kongres (suq). i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. na 11 Al-Suyuti. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. kažu. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. shva-tanje lokalno. Prevedena na strani jezik. dhu-alHijjah i Muharram. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. podudarali su se s periodom mira. neka vrsta književnog kongresa. 785). prema tome. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. tj. vol. Među starim odama. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. II.: . Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. u 'Ukazu. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise).Taghlib iz Rabi je.). Mada su govorili različitim dijalektima. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11.

245 — 335. e. ghazw). pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. 'Njegove pjesme. To je znanje on primio od demona. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost..ča. vojničkoj sili. 1921—4). leži nadmoćnost plemena. Works (London. svog naročitog shaytana (satana). vrlina) i 'i?*đ — čast17. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. vol. kao što mu i ime pokazuje. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. Sa razvojem pjesničkog zvanja. ono je za nas. . U stvari. prema tome. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. »Ko smije da osporava mome plemenu . inteligenciji i broju. lojalnost i velikodušnost. IV. vod. U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. 1799). Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. Pored toga što je bio prorok. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. str. Satira (hi-ja'). Kao istoričar i naučnik plemena. U ove tri stvari. Anne i Wilfrid S.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. bar ukoliko je imala naučnika. prema tome. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. 23 : 7). pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. Lyall. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. njegovu nadmoćnost u konjanicima. J. staro pjesništvo. 13 Izd. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu. 605. pjesnik je dobivao različite funkcije. ispašama i granicama. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi.. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. n. god. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. skriveno od običnog čovjeka. -. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. C. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje.' s i H . . vol. Blutnt. Ime Hatima al-Ta'i (-f. 1903). Dok je kao mladić čuvao deve . Kao pjesnik. jedini podatak o savremenim događajima. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. govornik i predstavnik svoje zajednice.Arabljanski pjesnik (shčHr). 3. 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. tako reći. (Oxford & Leyden. Dalje. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. ^moćnih. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London.

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

n. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. str. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća.). 127. Sirah. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. Prorok je primio njegov poziv. u surama iz Medine. . došla druga vizija. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. dio IV.Ishaq. kada mu je bilo dvanaest godina. Postoji sudnji dan. H. koji je umro u Egiptu oko A. str. Bog je jedan. slili su se u jedan glas. koja je bila petnaest godina starija od njega. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. ali kasnije. On je svemoćan. sir. II. O njegovoj borbi za život. II. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. koji-je umro u Bagdadu oko A. vol. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. Mas-udi. H. njegovim nastojanjima da se usavrši. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. IV. On je tvorac svemira. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). 218 (833). str. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. 18. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. samostalno je vodila trgovinske poslove. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. Muhamed.Priča se da je Muhamed. Ovo je bila njegova prva objava. t. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. e. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. 333. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. Ya'qubi. str. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. 125. kao udovica bogatog trgovca. vol. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. njegovom postepenom. 104. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. Corpus inscriptionum Semiticarum. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. 150 (767. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. na brežuljku zvanom Hira'6. njegov rani život nam je samo malo poznat. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. Dovoljni prihodi. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. kome je legenda dala ime Bahira.

I. str. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. 1296). I. str. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. 11. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. str. bile su kratke. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. 217—20. str. je tutor bio. 146 (tekst) — str. pt. §ahlh (Bulaq. 1932). On je postao nadhir (Ko-ran. bio uključen u službu Alaha. Njegove prve objave. vol. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. 97 :1. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. MUHAMED. ostao je nepokolebljiv. jasne. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. str. Isporedi Poziv Izaije. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. str. 93 : 6—9. Bar-Penkaye (Leipzig. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. Khadijah. 96 :1—5. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. Mingana. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. Ibn-Hisham. vol. 1908).). živim i uzbudljivim. ALAHOV PROROK zapovijedi. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. on mu se predao svom dušom. savjetodavalac i prorok sudbine. Kada su novi članovi. tj. Oko tri godine prije hidžre. vol. 143. čuvara Ka-be. 51). propovijeda i objavljuje novu vijest. 2. isp. njegova žena. Sources syriaques. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. 175 (prev. Objave su neprestano »silazile«. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab.4 A. i slj. 3. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. Međutim. On. 13 Ibn-Hisham. 121. vol. koji je bio hanif12. vol. snažne i impresivne. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. Ljudi su ga ismijavali. 50— 60. 51:50. I. 74 : l i slj. 10 Koran. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. 67:26. 136—9. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. Mada on nikada nije ispovijedao islam. str. ono 12 Isp. 39. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. abu-Sufyan. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. I. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. čiji. 11 Bukhari. God. Ir'osvetivši se novom pozivu. To je bila suština njegovih prvih objava. ismijavanja i zadirkivan ja. 9 Koran. vjerna Khadijah je umrla. L. sure iz Meke. Mir'at al-Haramayn (Cairo. 1925). 6 :1 i slj. ibn-Sa^d. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. 8 Koran. 615. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. I. . I. a malo kasnije umro je i abu-Talib. 5 Sura. str. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. 7 Al-Bukhari. počeli da popunjavaju redove vjernika.

i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. U Medini su Jevreji. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. vol. II. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. MUHAMED. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku.. II. str. 119 ovom znamenitom putovanju. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. septembra 622. 17:1. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. 169—72. rodno mjesto njegove majke. u kojoj se odigrala hidžra. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. vol. uglavnom članova Khazraj plemena. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. god.n Karan. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. Or. julom). koji su iščekivali mesiju. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. IV. Sumderlamd (London. u Palestini. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. Petersburg. god. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. ne »bijeg«. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. 124—9. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. prev. Bukhari. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. al-Baghawi. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. H. nekoliko Jatribita. 1898—9). muslimani iz Medine. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). Isla!m and the Divine Comedy. On ih je slijedio i tamo stigao 24. u muslimanskom svijetu. str. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. al. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru.Khatlb. Masablh alSunnah (Cairo. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. god. Yusuf u Zalaykha. 4535. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. kažu. poslije Meke i Medine. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. n. ALAHOV PROROK . pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. vol. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. 156. kao službeni početni datum muslimanske ere17. postao je i ostao treći po svetosti grad. 1318). str. petnaesto stoljeće. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. 1926). Mishkat al-Masdblh (St. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). e. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. većinom iseljenika odigrala se u Badru. Hidžra. 230. Oko 620. Britski muzej.

Duh stege i preziranje smrti. 20 Isp. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. 121 ALAHOV PROROK .(1922). hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. Do sada je to bila vjera unutar države. 21 Ar. 23 Koram. 15 Isp. 24 Baladhuri.. 17 Tabari. (A. 33 : 26—7. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23.. Kada je opsada završena. i na tom mjestu. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. u Medini. Josef Horovitz u Der Islam. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 3 :119. XII . str. Badru i njegovim herojima. štaviše ranili i samog Proroka. I. 7). poslije Badra. Mas'uđi. God. str. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. 17—18 = Hitti. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. 627. Salmana20. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. 1256. I. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. e. 629. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. str. str. raspravlja o ovoj bitki. •^^f'^-i MUHAMED. vol. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. vol. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Tada. Waqidi. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. Futuh. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. 353—6. 8 :42—3. 33 :9—25. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. 2480. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. 22 Koran. »zato što su bili na strani saveznika«. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. IX. kharuiaq od perz. 6 :10.16 Možda od ar. Muhamed povede protiv Jevreja. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. str. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. n. 34—5. Car. 19 Konan. 11—75. H. banu-al-Nadlr24. 8 :29—30. »saveznici« (al-ahzab). ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. nacionalizacija islama. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. Dan. kandan (taapaiti) preko aramejskog. munja. Subotu je zamijenio petak. 53. str. pričaju. 178—83. barq. vol. str. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«.

Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). A. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. 416. 1503. 60—61. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. H. vol I. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. God. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. W. (London. 47. 3S Allah Akbar (Berlin. Koran 17 : 83. 59. str. = Hitti. str.u Kabu je ozakonjeno. I. 2r> Baladhuri. Tom je prilikom. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. 2 vol. dsp. 25. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. 32 The Holy Cities of Arabia. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. str. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). i slj. 29 Ibn-Sa'd. može se nagađati iz izreke. na granici Gasana. Između ostalih_ članova ovoga plemena. Muhamed je postavio posadu u Tabuku.. pt. . Ulazeći u njezino veliko svetište. str. 3 vol. XXXI. J. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. 1855—6). stir. Baydawl. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. London. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. 9. 35—6 = Hitti. 628. 99. Jones (Hakluyt Society. str. Arabia Deserta and Arabia Felix. koja se pripisuje 'Umaru. 1938). 66. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). 1. God. 1329). najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. str. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. prev. koja je tek bila u začetku. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. i slj. 40 = Hitti. str. 8).10. -7 Ibid. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. 1928). str. isp. zauzeće Meke bilo je završeno. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. uzvikivao: »Istina se pojavila. 383. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . i slj. Syria. a ono zbog vlastitih interesa. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. II.str. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. Bez sumnje. 35 Balfadh'UTi. vol. s tim da plaćaju danak. (London. Anvoar. koji se kasnije nazvao jizyah. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. 1863). str. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. kažu. »Beduini su sirovinski materijal islama«. krajem januara 630 (A. H. 28 Waqidi. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. vol. 92. Poslije dvije godine.

poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Ljudi. u principu braća. juna 632. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. u najmanju ruku. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. Njegov Prorok. siročadima. ni ma kakve hijerarhije. nejačadima i potlačenima. Arabia (Oxford. davanju milostinje i molitvi. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. jednim potezom. Na taj je način. na j glavni ja veza arapskog srodstva. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. koga mu je rodila Marija. trebao je . svi su. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. Vođa molitve. pored vjerskih odredbi o postu. 4 :40. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan.izaslanstva učinili su to sada. bili sada. On je uzeo oko dvanaest žena. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. 123 MUHAMED. Hadramauta i Jemena. vjerskom vezom. umro je 8. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. druge zbog političkih razloga. G. Hogarth. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. god. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. I na zenitu svoje slave. prema tome. hrišćanka Koptkinja. izuzev Fatime. 52. 37 D. tj. koja se sastojala. slavne Alijine žene. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. 1922). 9 :60. on je iznenada obolio i. mladu kćerku abu-Bakra. Činilo se da je Arabija. 24 :33. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). još i društvene i političke uredbe. 1925). sve vrijeme dok je živio. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. postupanja sa robovima. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. imam. Oni su dolazili iz Omana. 2 :172. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. kao i mjesto zajedničkog kulta. Između njih najviše je volio A'ishu. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. neke iz ljubavi. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. bila zamijenjena novom. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. koje sadrže. Unutar ove zajednice. str. pored svojih duhovnih funkcija. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. nije ga nadživjelo. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. nijedno. Sa Khadijom je imao velik broj djece. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. koju svaki drugi državni vladar vrši. žaleći se na strašnu glavobolju. Protuzakonito je. 218—19. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. 93 :9. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi.« 38 Koran. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. Muhamed je. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Nova zajednica nije smjela imati klera. vršio i ovu zemaljsku vlast. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. Kao takav.

sitr. Koraoi. ogrezli u nemoralu. koji smo štovali idole. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. str. povrh toga. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. koji nemaju nikakve objave. 969. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. 2 :179. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. i njega jedinog štujemo. On nam 38 Ilbn-Hisham. Waqidi. 39 Karam. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. str. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. III. koje je skoro jednako bilo privlačno. 5 :92. gledalo se prijekim okom. 42 Koransko ummi (3 :19). tako da su jači među nama gutali slabije. 40 Isp. Koran. mnogo poslije abisinske migracije. naredio da govorimo istinu. 3 : 68—9. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. takođe. da vratimo drugima ono što im dugujemo. od aram. 143. Vino (khamr.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. On nam je. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. Ibn-Hisham. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. skoro izopćenici i izvanzakonici. On nam je. On nam je zabranio da činimo preljube. 183. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . Islam je zbrisao prošlost. 2 :168. isp. da krivo svjedočimo. 219. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. mudrosti i teologije. 433—4. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. Tafslr. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. Sam neuk čovjek42. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. str. Na pjevanje. vol. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. objašnjava T®t>aird. odanost i neporočnost mi priznajemo. zapovjedio da se molimo.

New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. VIII. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. 56:76—9. str. 'Uthman je zato postavio god. 651. abuBakr. isp. * Vidi Baydawi. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. 1902). II. 8 Arthur Jefferv. dok su sve druge bile uništene. str. . 85:21—2)4. vol. 933. 138. poslužio je kao osnova. Vida: Versajski ugovor. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. Hantwig Hirschfeld. str. 343. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. 1937). pit. 396. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. I. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. prema ortodoksnom mišljenju. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. l—10. uglavnom. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. Mekanske sure. vol. prema redu njihove dužine. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3.. Basru i Kufu. Mishkah. in a • ?d^0$Mm W^ . prema tome. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden.. 43:3. na preporuku 'Umara. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. m. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. 235. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. istog Zavda za predsjednika revizione komisije.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. i slj. sec. Nije. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. 246. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. Po muslimanskom mišljenju. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. . nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. 51. god. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. im . Abu-Bakrov primjerak.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. II. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. prema tome. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. str. 309—10. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. koja su.

Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. musliman (sur. osvetu. većinom su kratke. zatim . većinom su duge. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način.). 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. Dnev. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. Cesto citiram bračni propisi (sur. hodočašće i svete mjesece. nasljedstvo i oslobođenje robova. 70 : 29—30. kao što je. npr. 2 : 23) i Koranu (4 :124). 16:73. post. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Thamuda i Luqmana. lihvarenje. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. David. 2. duhovnim ipretkom islama (sur. Sure 2. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. 8 :5.. koje se odnosi na ubistva. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. 21. on se citira u Starom zavjetu (Iz. 41 :8. KORAN. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. Haman (Haman). Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. Lot. u Novom zavjetu (Jas. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. jasno aludira na Aleksandra. 20:7). Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Ahasverov . 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala.. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. građanskog i krivičnog prava. npr. a da su one koje govore o postupku sa robovima. Marija. a Sodoma osam puta. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. 18 :82 i slj. Dan. veliki potop osam puta. njegovi atributi. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. brak i razvod. 7 Sur.. Sve ove priče imaju didaktički cilj. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. 40. a kažnjavao grešnike. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). Ishmael. vatrene. 3 : 60). 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. Ivan Krstitelj. a sura 14 nosi njegovo ime). u suri 246. 3. 33:48. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. Isusova majka. Njihova svrha nije da ispričaju priču. one sadrže pravila koja zabranjuju vino.. oštre.. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Salamon. krađu. Ilija. Ostale dvadeset i četiri sure. U stvari. sur. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd).periodu borbe. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. Saul. Kao »prijatelj« Jbožja. 256. 21:52 i slj. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. Pored toga. Josip (kojemu je posvećena sura 12). imaju svoje paralele u midrašu. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. preljub.. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana).). Noa. 4 :124. Isus (Isa) i Marija. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). svinjetinu i kockanje. »vlasnike slona«. siročadima i strancima (4:2.

11:41. štaviše. 21:36. 48:29 i Mark. 11 Estera. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. 3:182 i Heb. ap. Njegov književni uticaj može se . ima. 21:20 i Otkr. i slova (323. sur. i sur. Ilyas. sur. str. 21:23—7). npr. 2:9. 6:3. pon. Zak. 10:73. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. isp. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. neautorizovanih. 4. 19 :16—29.. 4:16. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. 17:23—40 i Izl. 5:49 i Knj. marathi. 26:14. 10 Sur. 21:104 i Iz. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. koja je snažna i živa riječ. odjek »Logos« teorije15. javanski i kineski. sur: 36:53 i I Tim. Mat. 3:43). čitanje. ben-galski. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. 3 :1. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 29:57. kada govori u kolijevci (sur. 2:5. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. 56:8—56). u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. 37:9. i sur. Siioger (Oxford. jeste sluga Faraonov12. 53:45 i I Sam. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. 12 Sur. 5:6—21. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. 2:7. 40 : 38. sur. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. Elias. 1928). Vjerski uticaj. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. R. sur. 18:20. 6:7. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. Noah) i grčkog (npr. 129—71. sur. 4:28. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar.934). 6:7—9.. 10:72 i 2 Pet. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. 19:24). 9:27. E. Koran postaje naučni priručnik. 20:2 —17. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 42:19 i Gal. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. sur. 24:4. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. Ps. stihovi (6. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. 24:50 i Zak. izid. 3 :31—10. Pošto muslimani smatraju teologiju. pon. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. razgovor.621)14. 7:38 i Mat. Bevan i C. uključujući perzijski. sur. sur. 9:110 i Mat 7:24—7). Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. urdu. Ova knjiga. Nuh. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. izl. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. Osim službenog prevoda na turski jezik. 53:49 i I Sam. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. 92:18 i Luk. 2:273 i Mat. Yunus. 4:8. 6:24. 7:36—53. 53:39—42 i Ezek.236). sur. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke.miljenik11. 39:30 i Mat. zajedničke Hebrejima i Arapima. 2:6. uključujući i Injil al-Tufullyah. Sve u svemu. 17. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. 28 :38. sur. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. samo je jedna strana priče. 23:3 i Mat. međutim. i »deva i igla« (sur. sur.

U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. vjerske dužnosti). ipak.. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. prevod je izvršio Sieur Du Ryer.. 19 Sur. prema tome. jednako kao i u Siriji.. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita.. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. i do danas je ostao. . 1:1. • ISLAM. jer se i u Iraku i u Maroku. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. . Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. 1141). u . ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. «Zakon božji (din) je islam. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. a. 1649. 22—30. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. i . 'ibadat (bogoštovni čini. Arabiji i Egiptu. ihsan (pravična djela). 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. On. ali nije poetičan. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. 14 Ima i drugih brojanja. koji je izrađen po uzoru na Koran. ikoji je preveden s arapskog originala. što sve sačinjava din (vjera)1. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. god. opata iz Klinija (ča.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). najraniji. uzor proznog djela.. preko devedeset posto muslimanske teologije . s druge strane. 56 : 78. 15 Isp. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. Na engleskom prvi prevod se pojavio god.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele.. Koran je bio. Sejlov (Sale) prevod (1734. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. Posl.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. ali je prevod izvršen sa francuskoga. u Veneciji Aleksandar Raganini. U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. nema nijednog drugog boga osim Alaha. I stvarno. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. Iv. . Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. svugdje vjerno čuva i njeguje. i 1499. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). klasični jezik.8. . Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. . Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije.

savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. 96—7. 1933). on je sveznajući i svemogući (13:9—17. 9:6. 2:100—101. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). Njegova je vjera prevashodno praktična. leži glavna snaga islama. 116). 90. 48:29). skriptu4 C. .. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. (Cairo. str. 102. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. London. vol. 7:179) i isto toliko atributa. on je obdaren božanskim dahom. 3 :17. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. on je stvoritelj (sur. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. Cureton. On sadrži konačnu objavu (sur. 16:3—17. 56:76—9. al-Maqsad al-Asna. 27. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. Njegov prorok (7:156. Bog je najveća stvarnost. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. str. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. 1842 —6. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. 11). u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. sur. On nije »stvoren«. sur. 158). izd. 28:51. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. prema tome je najveći. Međutim. 12. al-Shahrastani. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). 2:27—8). 6:59—62. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. Od svih čudesa on je najveće. 3:1). I. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. 1324). II izd.). 6:125. The Jewish Foundation of Islam (New York. 97:1. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. 2 Koran. 21:98. 5:5. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. prema tradiciji. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. i slj. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. Baghawi. 85:21—2). 3 Al-Ghazzali. On je jedini pravi bog. koji je izražen riječima aslama (sur. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. Tonrey. koji odgovaraju njegovim imenima. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. Po koranskom teološkom sistemu. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. 59:23—24). Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). folkloru i narodnom vjerovanju. nepromjenljiv (2:256. 46. 17:107—8. 37:103). 44:2. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. i slj. i slj. Masdblh. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. 7:157. str. Koran je Alahova riječ (kalam. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. Islam je (sur. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. 48:15. str.. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. 3:25—7). on je prije svega postojao. al-Milal w-al-Nihal. d slj.govori o Alahu. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. 6:114—15). nosiocu objave (2:91)6. C. isp. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića.

4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . 81 :19—20. aramejska je pozajmica. osoba je nominalno musliman. • Isp. 62. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. al. uglavnom. str. 18 :23—33. tj. 7. na »dan« (24:24—5. str. Prema al-Bukhariju10. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. na »dan uskrsnuća« (22:5. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda.. prvi stub. 17 :87—96. Koran. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. Ako je molitva postojala prije islama. 85. isp. zahod sunca i smrkniuće. post. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. 10—14. isp. vol. 10 Sahlh. 1926).. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. III (Cairo. vol. Termin za ritualnu molitvu. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. pretpostavlja uskrsnuće tijela. 13 :27—30. 55 :17. 53 :5—7. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga.. L. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. hrišćani i Jevreji. Muhamed je Alahov vjesnik). Vidi ibn-Hazm.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. str. kako je naslikan u Koranu. saldh. 8 Svitanje. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. II. L. str. ISLAM. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. podne. 17:80—81. Sur. i str. 4:46. Ps. 116—25. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. 30:56). Knj. 1925). Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. 17:1). 219. vol. d slj. Budući život. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). 24:57". Molitva je drugi stub vjere. na »sat« (15:85. 82:17—18). 31:32). al-Suyuti. Lammens. I. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. Islam se. sredina popodneva. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). sur. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. 1347). 30:16—17). 17. nisu možda bili uvršteni u politeiste.

2:183).v •. 2:216—17. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje.). Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. (9:5. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. prema Pliniju12. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh.«. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur.-*.• •' . Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. Po svom dostojanstvu. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. koju govori predvodnik (imam). sur. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. Kao disciplinska mjera. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. 77 itd. 8:47). Zekat je čisto vjerska ustanova. koji se često ispoređuje s Očenašem. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. 2:192). 2:181) i dobijena bitka kod Badra. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. 19:27.: : l ' l • 133 ISLAM."• :•:•-••:. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost. Taj naročiti mjesec. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. •. koji je možda bio svet u predislamsko doba. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. zekat se (vjerska milostinja. Kasnije. 9:60). Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur.. o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. žito. Stojeći uspravno. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene.. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Zekdt čini treći stub vjere. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. 263—9. stoku. mfi&jjjsm .upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. J. uključujući novac.: . 50:38—9). u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Jednostavni i pun značenja jatihah. bez obzira koji je njegov maternji jezik. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh. 4:94. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5.. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. 2:40. voće i robu. koji su.. sa raspadanjem čisto islamske države. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće.

on se mora uzdržavati. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. 18 'Arafah je dolina. I.) U početku to je mogao biti kult sunca. zatim. XII. 32. str. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . 15 Muslimana. 44. 17. 9:9). pon. i tu očito u značenju »šutnje«. str. l Sam. čitava se ceremonija formalno završava. 96) jeste peti i posljednji stub islama. (Knj. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). Poslije brijanja glave. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. 2:192—6. prema njihovoj (predaji. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. 3:91. 1:3. 16 :29. 4:2. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah.. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). 23:14. 34:22—3. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. 151—2. 5:1—2. a 'Arafat brdo. 14 Bukhard. naravno. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. poslije godišnjih vašara. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. pogl. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. vol. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. 4. Zak. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. kao što je seksualno općenje. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. Lev. str. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. vol. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. lov i čupanje biljaka iz korijenja. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. Muzdalifi i Mini. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). 208. II. naime. koje leži nasuprot njemu15. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. izl. 13 Sirah. ali je institucija. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. sur.

str.280. jer sam ja obavio. ali ima i nekoliko žena i djece. Neki idu pješice. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. izd. raskošno ukrašenu nosiljku. Iraka. str. ja samo s njom zbijam šalu. Mahmil. str. 3. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. (al-Maqrizi. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. L. vol.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. od Senegala. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. I <pt. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. Inače. Lectures on ihe Religion of the Semites. God. 35. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. str. Ma'arif.naslijeđenom od predislamske Arabije. Yaqut. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. str. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). 149—50. 68. Međutim.). ibn Rustah. 18 Vol. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. 886. čuvenom al-Hajjaju (f 714. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. Quatremere. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. I. Husn. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. vol. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. 80. kako vidiš. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O.mil kao simbol svoje veličine. 1904. 19 Isti pisac (vol. godine 20 Ibn-Qutaybah. 274. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. al-Mawd{iz w-alLtibdr. 192. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. 1845). kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. svoje hodočašće19. Gaston Wiet (Cairo. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. 1288). al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. Ne reci da nisam došao. Oni trguju. uvijek je u pokretu prema Istoku.000. III. 1922). god. 21 Suyuti. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. Nigerije. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). I. 300. str. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. Mahanil. IV. Robertson Smith. str. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. prose. Buldan. 6. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. 1). gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. 1957. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. str. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. vol. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. Liberije. A. 74. Riflatls priča da Beduin. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. Službene statistike za 1958. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. str. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. isp. Kad nam jedanput da kišu. . nosi deva 17 W. drugi na devama. M. vol. al-Suyuti. izd. Sirije i Egipta. Većina njih su muškarci. S. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. II. Oook (London.. 276. 19(27). str. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. 194. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. i Filastin (Palestina). L. • . kažu. 7. 116. str. bez sumnje. također ga je 'Umar posjetio. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. str. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. str. L. 11. jund). Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. str.000 njegovih vojnika. str.18. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. 211. Kao i ostali vjerski kompromisi. prodiranje u Jermeniju. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. 22. uistinu. 23 Baladhuri. 25 Sirijac j-alkobitske loze. Španija. 210. Hims. pričaju. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. str. str. Sa Sirijom kao bazom. 179. da se utvrdi status pokorenih. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. 193. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. 126. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. 24 Baladhuri. Uz pomoć sirijskih trupa.13 = Hitti. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. pokosila 20. sitr. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. pokazivao starom kalifu sveta mjesta.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. 137. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. al-Urdunn (Jordan). područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. na najudaljenijem kraju Evrope. L. 1. 19 = Hitti.osobe. Kada je pao Jeruzalem. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. 137 = Hitti. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. To su bile Dimašk. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). str. 17. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. 1. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina.13. sjevernu Mezopotamiju. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. što je još važnije. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se.

Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. vol. god. Patrologia Graeca. 2 'Iraq. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. odgovara ar. Migine. A. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. Baladhuri. 11:31. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. 634. isp. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. vol. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-. Nihiiw*ml %-.. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. . 339. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. nedaleko od Hire. 174. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. str..R . šeika plemena banu-Shavban. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. 251—2. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. administratorom Carstva. str. Yaqut. novembra 634. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal.** H*MAD <q ^. -d° P o E . crna zemlja. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. međutim. 26. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. I. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. kao vrhovnom komandantu obećao raj.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god.e admirustrando imperio«. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. Olmstead. col. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. bio samo beduinski poglavica. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. str. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar.str. History oj Assyria (New York. Sa(d je sa svojih 6. T. možda pozajmica iz Pahlaui. »D. vol. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. P. koje datiraju još iz rane babilonske ere. 109. Jeo ja znači »ndzija«. u J. 60. III. . na završetku bitke kod Badra. 1927). Constantine Porphyrogenetus. niti je na njega prešao. iz1 Preko Eufrata. CXIII (Pariš.^ -. Al-Muthanna je. sa Perzijan-cem Rustamom. i to iz istih razloga. 1864). 1Sawad. Dan. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka.28 Theophanes. U međuvremenu. na Eufratu. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. str. Rustam je bio ubijen.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. Tabari. 2194— 2201.

Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. blizu starije Hire. 244 = Hi-tti. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. nešto nepoznato u Arabiji. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. na sjeveroistoku. 4 Tabari. Njegov garnizon. 649—509. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. 400. str. 742—6. isp. »Žuto« (al-safra' tj. Fakhri. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. zajedno sa carem. I. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. vol. al-Fakhri. kasnije Susijana. zlato). vol. Kamfor. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. 134. God. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. 1888). . bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. str. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. str. H. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. zajedno sa Basrom i Kufom. 115. upravitelj Basre. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. iz Basre i Kufe. 3 Arapski al-Mada'in. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. Guirgass (Leyden. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. J. 114. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. str. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. 1895). iz Bahreina. V. al-Dinawari. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. današnji Arabistan) bio je zauzet god. Poslije Kadisije i Madajina. Whitting (London. 6 Fakhri. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . Annali. itan-ial-Athlr. blizu mjesta stare Ninive. 2436. Caetani. Isp. str. i zauzeli ga. C. Derenbourg (Pariš. 79. izd. koji je predvodio arabljanske snage. U međuvremenu. dospjeli su do Mausila (Mosul). E. glavni grad Farisa god. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. bio ga je već napustio. U junu 637. vol. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. II. Ovo je donijelo ekspediciji. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike.str. koji je sada. str. 640. str. na granici perzijske visoravni. Iwdn Kisra. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. prev. isp. 114—15.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. 7 Baladhuri. al-Akhbdr al-Tiwal. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. 641. perzijska pri-jestonica. III. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. str. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. Kuzistan (stari Elam. str. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. 392. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. 1947). izd.

jedna druga. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. str. kojoj nema premca. Perzijanci su bili arijevci. vol. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. Međutim. IV. 11 Isp. str. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. vol. arapski je postao službeni jezik. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. VII. 50—53. Michel le Syrien.! ekonomska. Caetani. uključivši žene. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. govorni narodni jezik. dovelo je Arape do samih granica Indije. vol. 10 Vidi Baladhuri. God. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina.000 Arabljana. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. kao i govor obrazovanog društva i. Uporedo sa logorom u Basri. kratko vrijeme poslije 643. Pokorenjem Mukrana. 193—212. Caetani. Ona je. obalne oblasti Beludžistana. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. 219—20. njezina književnost. operisala je na zapadu. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. mladi i nesretni Yazdagird. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča). u manjoj mjeri. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. str. str. 418 = vol. str. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. bježeći sa svojom krunom. vol. IV. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. karakteristična za Hidžaz. 453—4. I. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad.do Oksusa. VII. 9 Vidi Tafoari. Otprilike četiri godine kasnije. djecu i robove. Njezina umjetnost. vol. str. 248—56. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. takođe. str. a ne Semiti. Prividno vjerska. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. 2545—51. ali uglavnom politička. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. V. 651. 65210. 640. str. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran.000—40. str. riznicom i nekoliko pratilaca. vol. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. 19—27. Još god. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. IV. Međutim. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Marv)11. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. ova arabljan-ska ekspanzija. 151—3 vol. II. 424.

a zatim su na red došli drugi. ibn-<Abd-al. Torrey (New Haven. Poslije. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. odmah se vrati natrag. Futuh Mi. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. vatren. Iza njega je došao Babilon6. 93. Put kojim je on išao sa svojih 4. Skizzen und Vorarbeiten. pričaju. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. J. 56—7. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Ovaj 'Amr. 1922). bile su sravnjene sa zemljom. str. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. vol. god. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. Bilbajs (varijante Bilbis. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. VI. 'Amr ibn-al-'As. C. 1899). rječit i oštrouman. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). Najzad. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti.Hakam. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. 168—9.bio je Farama (Pelusium). Kada se. Napoleon i Džemal Paša. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. al-Muqawqis). Kalifova poruka. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. On je već stekao. rasle mimo svake kontrole. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. Aleksandar. otprilike.sr. isp. Sveta porodica. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. priznanje zbog pokoren ja Palestine. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. imao je 45 godina. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. str.5 . WeUhausen. međutim. ključ u istočni Egipat. II. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu.. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. vol. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. izd.kalif u Medini. str. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. Antioh. C. str. Kir (ar. 2 Ya<qubi. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. koji je bio iz plemena Quraysh. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. zapadno od Jordana. bio je ratoboran. Kambiz. 53. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje.

. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. . Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. 245—7. Dok je opsjedao Babilon. 2592. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. 1902). L. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. savladali su stražu i garnizon.u civilnoj administraciji. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. aprila 641. god. proslavljenim drugom Prorokovim. danak i mač. V (Cairo. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. ibn-'Abd-al-Hakam. vol. isp. izabrao je Rabi1 I. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. str. 1907). jedu samo na svojim koljenima. 16 (Ap. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. 58. sitr. niti između gospodara i roba. History of Palestine. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. kojih je bilo oko 20.000. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. OnJ Kanali (jedn. I. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. 637) kao datum okupacije Egipta. Oimstead.000 ljudi. Opet su bile ponovljene tri alternative. Butler. 65.000 ljudi. vol. 53. 5 Ovaj. popevši se na zid Ijestvama. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. B A. 3. 4 V. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. str. Oni sjede samo na goloj zemlji.9. ali bez uspjeha. str. J. str. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. 7 Dosloivno »izvor sunca«. Tabari. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. str. sitari Heliopo-lis. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. 44—8. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. niko joj se ne uklanja. godine. 16. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. Kada dođe vrijeme molitvi. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore.

eveque de Nikiou. a završio August. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. n. 61. Nikiu (ar. str. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. današnji Šabšir) pao je 13. a po noći svoje vlastito svjetlo. 43—5. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu.000 ljetnikovaca sa 4. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. ali su. nisu imali nijedne lađe. novembra 641. Alek-sandrija (allskandarlyah). 11 U arapskom Qaysarfyah. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. Međutim. nekadašnji hram Caesarion11. 128. Texte ćthiopien. i slj. sipajući po danu sunčeve zrake. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. još je bila daleko. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. str. 41. str. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. 42. U pozadini se visoko dizao Far. u Babilonu 8. koji je brojao nekih 50. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. Wiet. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. Car Konstant. 12 Vidi Maqrlzi. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. >'Ja sam osvojio grad. maja. EGIPTA. god. Ivan iz Nikiua. str. izd. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. I. ibn-'Abd-al-Haikam. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. bez sumnje. pr. vol.000 kupatila i 40.000 ljudi. str. u stvari. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Naqyus. i slj. ratifikovao je sporazum. Marka. nejak i mlad. 213 = Hiitti.). 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. nikakvih opsadnih sprava. 113—43.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. Chronique de Jean. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. biskup je s 'Amrom. god. III. koji je ponovo stekao milost.prevodom (Pariš. vol.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. god. 1883). što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. Suvuti. Zotenberg. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. Ibn-'Abd-al-EIakaim. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. 336. III. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. Kir. str. Husn. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke.000 Jevreja koji plaćaju lični porez.000 ljudi. 13 H. e. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. str. 450.. Maqrlzi. i brojem i opremom mnogo slabiji. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. savremeni pisac. Napadači. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. vol. sa . potpisao sporazum. str. 641—68). TRIPOLITANIJE I BARKE . Grad je bio evakuisan u septembru 642. Mawa(iz. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.

16 Latinski fossatum = logor. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. egipatskim Kop tima. Aruad (Aradus). God. 652. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. Siqilliyah) i da je opljačka. Fustat (stari Kairo. tabor. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. IV. Aleksandrija je. isp. upraviteljem Sirije. 18 Isp. 463. god. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. uglavnom radi pljačkanja. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871).). 17 Antička Klysma. 15 Str. Car Konstant. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali.25 sirijsko-egipatska flota. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. God. Ona pod tim imenom stoji još i danas. Mas'uđi. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). Saobrazno s 'Umarovom politikom. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. 655. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. Zotenberg. God. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. 668. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. 649. . koji je komandovao bitkom. zauzet je sljedeće godine. grčkog — phossatun. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. današnji Suec. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. str. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. Međutim.Urođenicima. god. TRIPOLITANIJE I BARKE . Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. glavnom cilju. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. 99. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). 82. na Crvenom Moru18. Otok je. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). ili 669. str. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. Pomorske operacije. 58—9.str. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. preko biz. Ova bitka. jedva je bijegom spasao život. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. Međutim. u najmanju ruku.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. Trajan je očistio kanal. naravno.. dobivši ime Fustat16. Basre i Kufe u Iraku. God. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. vol. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. a da Abdullah bude finansijski administrator. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor.

str. str. 31 32 33 84 Baladhuri. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. 375. 179. str. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. II.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. str. str. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). str. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. H.neki od Mu'awiyinih komandanata28. str. svojom prijestonicom. Baladhuri.' 28 Baladhuri. Beoker. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. infiltracija u Egipat. God. str. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. . Stoljećima prije pojave islama. str. vol. str. str. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. cl. 543. 178. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. 189—91. 235—6. 351. 235 = Hitti. 237—8 = Hitti. 'Amr je. iste privilegije koje su uživali zimi je. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. 114. str. 180. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. pa čak i u Sudan bila je u toku. sitr. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. 642. 52 (672). U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. C. 375—6. str. II. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. 223 = Hitti. 379—81. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. Baladhuri. isp. 183. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. njemu karakterističnom brzinom. vol. -str. str. 25 Isp. str. Fakhri. 152—3 = Ya<qubi. manje-više neprekidna. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. 235—6 = Hitti. »'Abd-Allah B. 30 Ya<qubl. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. A. Ibn-'Abd-al-Hakam. Sa<d«. uključivši pleme Lawatah32. " Isp. Encyclopaedia of Islam. H. Hitti.

stani Emaus. koji tradicija pripisuje 'Umaru. koju su kasnije priznavali turski sultani. između ostalog. str. zadržale su arapske zemlje. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina.ili (Amawas. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. i musliman ga je i dalje plaćao. 391—2. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. oni su morali plaćati teške poreze. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. Amvasu. <Amwas . Ovo stanje djelimične autonomije. 24 :13. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). 101—2. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. tj. 1346). U Egip1 Vidi Waqidi. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. U Iraku. svojevoljno predali arapskim . str. str. Imsu. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. kao glavna. Kada je neki podanik prešao na islam. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. on nije. Lk. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. * Baladhuri. Imajući to u vidu. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. i abu-Yusuf. A. Maghdzi. koji su sada svi bili muslimani. 85—6. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. međutim. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. Prema tome. waqf. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. prema tome. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. str. kao i hrišćane iz Nadžrana. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. za luslove koje je Prorok postavio. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. bio oslobođen svih poreskih obaveza. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. Kitdb al-Kharaj (Cairo. 66 = Hitti. prema ovome primitivnom sistemu. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. nasljednice Turske. prema tradiciji. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. Kao zimije7. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. H.

bilo da je bila bizantijska. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . Mas. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. Juynboll (Leyden. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). str. termin koji se primje njivao inajiprije samo . 1950). 27.s. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. ali ne i zemlja. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene.. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. ali nikada u obliku vina. monasi (kaluđeri). Umjesto glavarine. tj. svinja i zaklanih životinja. m. <n.na Ahl al-Khitab. Kažu da je treći princip. S druge strane. choregia ili aram. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). Očigledno. 6 Yahya ibn-Adam. za srednju klasu dva. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74).pr. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. a jedan dinar za siromašne. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). 1896). međutim.a Jevreje. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. Jr. djeca. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). str. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa.osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8.29. 'Askar Mukram u Kuzistianu. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. prosjaci. Kasnije razvoje. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. Daniel C.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. Zemlja. rezultat dugogodišnje prakse. starci. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. Dennett. U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. dzd. 12. obraćenik se izlagao novim obavezama. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9. bilo perzijska. Kitdb al-Khardj. Ši/raz u Fa. 8 Isjp. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju..

ili državni spiskovi primitaka i izdataka. douane.000 ili 4. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. koja se pripisuje 'Umaru. izd. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. 1853). M. Enger (Bonn. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. tj. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. ti akciji. vol. čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. Ova institucija diwdn (odatle f r. . bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. al-Ahkam al-Sultdniyah. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. platno nataknuto na koplje. Podjela vojske na centar. Da bi se mogla obaviti raspodjela.uf. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. str. 212. dlwdn). moralo se podijeliti među muslimane. str. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika.cjelini. Svako pleme je imalo svoju zastavu. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. 13 Ar. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. Konjica je štitila krila. Ako je to istina. 217—45. onda je on osnivač sudstva18. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. dva krila. 12 Prema sur.od grčkog drachme). . Međutim. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. otprilike 10 penija (19 US santima). dirham (perz. abuYus. III. 21—32. kasnije 12. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. carinarnica). U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. tj. Poslije Ahlal-Bayt. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. 10 Ibn-Sa'd.000 dirhama13. cijela nacija. diram. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. Oko 5. Voiska Vojska je bila ummah. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. državi. I. 8 :42. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. pt. koju je nosio najhrabriji među njima. dolazili su emigranti i pristalice. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. Kako su odmicale godine.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. str. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. a drugog za Hims i Kinasrin.

ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. 343—4. koje su bile obješene o desno rame. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. a svašta što su mogli da nauče. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). I. I. u filozofiji. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. doprinijela svoj udio. 347—8. strijelu i praćku. str. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. u medicini. Mawardi. 217. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. 169 vljeni u Indiji. 27—8. Ede-si. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. str. Bojni poredak bio je primitivan. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. 15 Mawdli. III. Prema tome. str. U sve ove centre stare kulture oni su došli. 141 = Hitti. str. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Perzijanci. Mač je bio nošen u koricama. Maward-i. obali Bahreina. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. str. koje su tako nazvane po Katu. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. str. Baladhuri. čemu je vjera. bio savladan od pobijeđenog. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. divili se i imitirali djelo arhitekta. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. kao i u snazi njezine izdržljivosti. U umjetnosti i arhitekturi. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. abuYusuf. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. zato im je i dato ime hindi. 18 Ibn-Sa'd. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. 50—54. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. pt. vol. mawla. vidjeli ih i osvojili. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. II. Egipćani i drugi. III. 116. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. ovi muslimanski Arabljani. zanatlije. U Ktesifonu. str. Pješadija je upotrebljavala luk. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. 17 Str. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. a ponekad štit i mač. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. počeli su da asimiliraju. bilo hrišćani i Jev-reji. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. u nauci i književnosti. bez sumnje. iranskih. 16 Fakhri. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Arapsko-islamska . isip. nego u njezinom višem moralu. sing. draguljara i fabrikanta. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. 202. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. vol. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. pt. bilo da su bili muslimanski obraćenici. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai.ti. 450—51. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Nisibisu. Damasku. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. 213—14. str.

samo jednu košulju i jedan ogrtač. str. -. III. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. u sjevernoj Africi. Iako je započeo iz ništa. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. koji je od njega bio stariji tri godine. 185. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. Aramejci i He-breji. 2. pt. III. I. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. 2:1 Ya'qubi. II. 208. U jednom drugom smislu. a dostiglo vrhunac i. i nije primao nikakve plaće. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. jake tjelesne konstrukcije i čela24. vol. govore. str. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). 128—32. str. 131—2. 1286). str. str. vol. koji je bio neobično visoka stasa.-. čije su zakrpe padale u oči25. Jednostavan i štedljiv u životu. Abu-Bakr (632—4). 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. pt. vol. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. vitke građe i mršavog izgleda.. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. 120—21. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. vol. Međutim. III. izd. I. 157. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. prema muslimanskoj tradiciji. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. 1924). a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. On je imao. I. I. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. str. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. Feničani. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. Bojio je bradu i hodao pognut23. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. str. str. III. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. vidi ibn-Sa'd. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. vol. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. vol. vol. 'Umarovo je ime. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . bar neko vrijeme pošto je postao kalif. A History of the Art of War in the Middle Ages. ibn-al-Athlr. 237—9. pt. za Umarove vlade. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. 219. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. I. 24 Ibid. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. osvajač i pokoritelj Arabije. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. 25 Ibn-Sa'd. Stvarno. {Uyun. (London. i slj.

On je u aprilu 655. str. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. on je postavio za upravitelja Kufe. vol. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. 29 Koran. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. Nezadovoljstva. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. II. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. ranije sekretara Prorokova. pt. oborio zatrovanim bodežom rob28. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. članovi kalifove porodice30. II. str. III. prema ibn-Sa'du. str. 28 Tatoari. 1302). vol. Journal asiatique. vol. vol. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. cit. str. Vidi Quatremere. str. vol. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. vol. I. 6 :93. 27 Ibn-ol-Athir op. god. IV (Cairo. str. 2722—3. 300. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. vol. Mas<udi. 30 Ibn-Hajar. vol. god. 281. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. 3—4. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. i slj. to je odbio. str. međutim. I. str. Nihayat al-Arab. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . str. 3. kada ga je 3. Alah te je ojačao. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. IV. 10—11. 52. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. str. vol. hrišćanin Perzijanac. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. I. zastranio si. Ovaj posljednji. on je postavio za upravitelja Egipta. sfcr. VI (1838). Baydawi.. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. gdje se. pt. 223^1. vol. 61. koji su naročito bili jaki u Egiptu. novembra 644. str. IV. bio si slab. Talhah i al--Zubavr. I. Ya'qubi. 1925). ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. kasnijeg umajadskog kalifa. IV. 41—5. 44. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca.'257. II. ibn-Sa'd. vol.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. 89—90. koji je bio 26 Diyarbakri. vol. III. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. II. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. ser. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. al-Nuwayiri. Alah te je izveo na pravi put. 'Uthman. 183.

III. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. u toku koje su strahopoštovanje. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2.. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika.priznao autentičnim. Talhah ibn-'Abdullaha. 2 Ibid. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. koje je ulio Prorok. vol. pt. pt. str. juna 632. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. 'Umar. prema tome. 202. I. koji se pokazao previše dug i. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. III.str. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. i slj. godine nekom vrstom izbora. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. logični kandidat poslije abu-Bakra. 'Uthman ibn-'Affana. v Ibn-Sa'd. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. . jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. vol. Prije svoje smrti. pt. Muhammad. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. nazvanog al-Shura (vijeće). 245. 1 Ibn-Sa'd. abu-Bakrov sin. Obrazovanje ovog odbora. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. III. al-Zubayra ibnal-'Awwama. I. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. . juna 656). Patrijarhalna epoha islama. vol. 51. kuća je bila na juriš zauzeta. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. kažu. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. 38:25). I. bio je skraćen1. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. pobornika umajad-skih interesa. str. njegov prijatelj i predčasnik.

jer jednom. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. juna 656. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. Prividno siguran na svom prijestolju. On je bio prijazan. Mladolika A'ishah. g. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). pobožan i hrabar. decembra 656. koju je on najviše volio. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. 15. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. otac jedina dva njegova živa muška potomka. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. »majka vjernika«. Oba Ali j ina rivala su poginula. koji su predstavljali emigrante. str. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. koji su predstavljali mekansku stranku. koju je on predstavljao. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. To su bili. Talhah i al-Zubayr. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. Stranka ahl al-nass. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. str. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. koja ga je pokušavala odbraniti7. Praktično. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. al-Hasana i al--Husayna. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. Tako se završio prvi. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. Poslije 'Uthmanova ubistva. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. Dinastički ratovi. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. dok je išla iza karavana svoga muža. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. 1001. kako smo već vidjeli. tek su započeli. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). A'ishah. Prorokova žena. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. 9. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika.

656. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. Tek god. vol. II. istr. I. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. g. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. Ovi haridžiti10 (separatisti). koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. njih se do 4. Mas'udi. koji mu je davao punomoć za akciju. IV. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. str. ali slabo odana Alijinoj stvari.lična. str. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. smrtnih neprijatelja Umajada. 391. najranija sekta islamska. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. teško je ustanoviti. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. Međutim. koji su bili prikačeni za koplja. naravno. Po nagovoru svojih sljedbenika. Fakhri. Neprijateljstva su prestala. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. na zapadnoj obali Eufrata. Vidi str. . stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. 392—402. 3340—60. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. 220. Tabari. Isp. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. 127—30. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. vtol. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. svaki u pratnji 400 svjedoka. a taj je čin značio za Aliju gubitak. IV. 158.000 Iračana. pobožna. god. bez sumnje. str. Mu(awiyin vojskovođa. Medina. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. 189. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. radilo se da li će Kufa ili Damask. južno od Rake. str. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. 206^-8. jula 657. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. str. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. Presuda je. kako su bili nazivam. Svaki naoružan pisanim dokumentom. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. str. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. dotoumenitu vidi Dinawari. Ya<qu!bi. 661. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. postali su njegovi smrtni neprijatelji. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. 9 Mas'udi. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. U stvari. 10 Isp. vol. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv.str. napustio da se u nju više nikada ne vrati. na pola puta između Ma'ana i Petre. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. 137. Na ravnici Sifin. pribjegao lukavstvu. čovjeka. abu-Musa. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. Na . 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. 8 O arbitražnom. vol. ali kada je stariji od dvojice. On je bio samo namjesnik provincije. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. Konačna je bitka odigrana 26. u Adhruhu. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. a ne putem oružja. već je ispala iz kombinacije. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. 125.

on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. 227. svoje prijateljice. međutim. II. propovijedi i anegdote. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. al-Masalik w-al-Mamalik. 1927)L pogl. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. Zotenberg. (Pariš. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. 130. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. 1907). Sabljom. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. Tabari. 1872).. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina.000 kod Shahrastanija. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. korpulentan. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). vol. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. str. str.) i skoro ih hametice potukao. Chronique de Tabari. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. 17 Mjesto. 10 Isp. slovice. On je bio crnomanjaste puti. H. str. 15 12. g. 86. 661. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. Margaret G. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. opreznost. Koran. rječit u razgovoru.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh.Asa16. II = The Arab Kingdom and its Fali. Rano izjutra 24. ekspeditivnost. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. str. vol. 246). vol. Kao kanoniziram mučenik. i slj. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. VII. 1871). 791. januara god. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. str. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. velikih crnih očiju. koja se zarila do mozga. 1902). Weir (Calcutta. str. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. srednjeg stasa18.rawxa' kod Yaquta. Isp. III. pogl. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. prema šiitsikoj tradiciji. pogl. hitrina. odlučnost. 706. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. 14 Fakhri. koji je zapovjedio da se . wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. 3456. mudar u savjetovanju. 163. izd. Neustrašiv u boju. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. 12 :70. od Harura' (Ha. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. Dlnawari. str. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. Oni su se. tj. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. velikodušan prema neprijateljima. de Goeje (Leyden. on. II. prev. i slj. iskren prema prijateljima. I. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom.

Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). 174—5 = str. On je započeo s abu-Bakrom (632). Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. Ovo je. 19 Ibn-Khaldun. 929. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. vrši sam veliki Prorok. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. Muqaddamah. postavši na taj način osnivač dinastije. Kao predvodnik javne molitve (imam). međutim. čije je sjedište bilo u Kairu. XIX (Pariš. tj. 424—6 u prevodu de Slainea. U novembru 1922. vol. g.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. 297. trajao je od god. vol.. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. god. svjedoče da koristiti od njegova života. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. odrekavši mu sultanat. 1862). str. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. XVI (Pariš.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. str. iskusan čovjek. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). 1924. u Notices et extraits itd. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. i str. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. Fatimidski Kalifat (909—1171). 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. vol. u Španiji. U martu god. 1284). Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). čija je prijestonica bio Damask. do 1031. 1858). U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. TerQuatremereova izdanja. Kalifat. Tanbih. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). sam kalifat bio je ukinut20. god. I.

Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. 9—41. koji su živjeli uglavnom u Meki. ial-Na®afi. On je gušio hereze. Al--Mawardi22 (-J. str. 25 Mawardi. ibn-Khaldun. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. Kasnije su pravni teoretičari. kao instrumenat objave. 23—4. izd. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. zdrava tijela i duše. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . 5—10. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. Cureton (London. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. postavljanje državnih službenika. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. nije mogao imati nasljednika. str. Siije. naprotiv. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh.1310). 23 Muqaddamah. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. The Caliphate (Oxford 1924). spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. W. 108—9. 929—1031. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. 24 Shahrastami. 164—5. al-Na-safi (-f. str. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. U kalifove dužnosti. d'Ohsson. prema sunitskoj školi. zub i dlaka. Muhamed kao prorok. pečat. Bagdadu i Kairu. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. 22 Str.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. mora biti muškarac i punoljetan. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. str. 161. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. kao Alahov glasnik (rasul). koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. 1843). mora posjedovati hrabrost. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. 28—9. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. cipele. Arnold. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. str. str.

28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. 1517. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. i slj. Sa Turskom. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. 27 Vol. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. 213. prijestonica provincijske vlade. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. I. 'Amr ibn-al-'As. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. str. kao svojom centralom. Njegovim dolaskom. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. H. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. Poslije presude arbitražnog suda. 40 (661)1. mada je to carstvo bilo nešto suženo. Mu'awiyina desna ruka. koji nisu priznavali . on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. ali je Irak proglasio al-Hasana. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika.

vol. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. Al-Husaynova krv. 231. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. koju je on sam sebi odredio. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. on ih je sasjekao. vol. oktobra 680) 'Umar. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. II. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). 21. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu.000 vojnika. 13. 17. 61 (10. komandujući vojskom od 4. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. 216. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. Njegov mlađi brat al-Husayn. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. L. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. 6 Ibn-Hajar. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. II. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. str. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. 3. Interesi al-Hasana. vol. vol.Muhameda sve do pada Meke. str. 5 Ibn-'Asakir. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. vol. str. vol. str. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. 3 Tabani. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. 680. H. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. Dlnawari. koji se kretao više 1 Tabari. Desetog muharema A. str. koji su s njom otišli u Damask6. odbio je god. muharema. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. UMAJADSKI 185 KALIFAT . str. 14. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. isp. Šiizam je rođen 10. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. koja je brojala oko 200 ljudi. toj godini (ča 669). str. Mas'udi. i s tijelom je sahranili u Karbali. vol. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. postala je sjeme šiitske »crkve«. II. 4 Ya'qubi. čak više nego krv njegova oca. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. i pošto su odbili da se predaju. IV. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. 4. 266. II. str. u Kar-bali. 184 UMAJADSKO I II. Mada je al-Hasan umro u 45. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. V. Ubaydullah.

F. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. vol. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. Poslije toga je vojska otišla u Meku. Nad Damaskom. zaustavi 27. Wiistenfeld (Leipzig. vol. i slj. Egiptu i dijelovima Sirije. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. Sveti kamen se raspao na tri komada. vol. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. 1859). 8 faibari. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. 'Abdullah. nego i u Južnoj Arabiji. 18. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). Priča o tri dana. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. Drugi građanski islamski rat. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. gdje mu je bilo sjedište. Međutim. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. Na čelu . jer treća stranka još nije bila eliminisana. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. 299. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. 427. str. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. neautentična je. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. god. 684. al-Faifcihl. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. str. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. bio takođe dinastički. novembra 683. Azraqi.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. naslijedio na prijestolju. str. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. koji je ranije bio učitelj. str. str. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. 32. izd. 2220. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. bar što se tiče Alijinih nasljednika. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. Kada ga je Yazid. i u Iraku. i izašla je pobjednik. Ya'qubi. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. Kaznena ekspedicija. Akhbdr Makkah. operacije započete 24. Marwanov sin i nasljednik. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. Dok su ove operacije bile u toku. a ibn-Numayr. Na putu je Muslim umro. Marwan (684— 5). koji je. koja je potpomagala al-Zubayra. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. I. privremeno je bio zaustavljen. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta.. II. Al-Dahhak je 7 Tabari. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. stupila je u borbu 26. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. u stvari je borba bila trougaona. Međutim. stajao je mirno po strani u Medini. pak. avgusta 683. septembra. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. II. Yazid je umro.

13 Tabari. koja je trajala šest i po mjeseci. gdje su ostala do vremena Abasida. . a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. koristeći se uspješno svojim katapultama12. bez sumnje. Ove 'unutarnje svađe između Qays. velikih neprijatelja islama. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. 262. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. bilo je predato njegovoj staroj majci. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. 10 Ya<qubi. a to sigurno od al-Hajjaja. . str. vol. Sirijska brodogradilišta. vol. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. vol. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. II. 14 tabari. . str. 25. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. . Arabljani Hidžaza. vol. str.kir. Vidi str. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. 845—8. II. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. Ova je flota morala. pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. prema piscu al-Baladhuriju15. II.str. V. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. 1. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. i strankama. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. Ovakva politika objašnjava. vol. 320. marta 692. str. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. nedaleko od Damaska. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. riječ arsenal). koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. 201. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. Njegova je glava bila poslana u Damask14. . ako ne od Muslima. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. na primjer. vol. 304. dbn-'Asa. 852. Španiji i drugim ratnim poprištima. str. Mas'udi. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere.str. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. ibn-al-Zubayr se hrabro. odatle dolazi engl. . 320—21.. glavna snaga islama.19. koji su bili naviknuti na pomorski život. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. 862. Vidi 'I/cd. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre.sirijske vojske. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. a njegovo tijelo.

i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove.31. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. 410.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. . Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. str. izražavaju osjećaje nostalgije. 258. str. naročito u Palmirenu. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. Mas'udi. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. 'Uthmanova žena. teška jahanja. V. str. i drugi osnivač Kalifata. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. u Sirijsku pustinju (badiydh). . Kasnije su umajadski kalifi. vol.. koje su nazivali »al-Badiyah«. Tabari. str. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. isp. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. str. morali osjećati21. 1907). kao i njezina predšasnica Na'ilah. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. 1. nenatrunjen arameizmima. II. Ona je često vodila svoga sina Jazida. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. koji su sada prelazili na gradski način života. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. <Iqd. koju su mnogi Beduini. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. 19 Tabari. Rihlah (Leyden. 118 = Hitti. vol. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. vol. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). 166. vol. 188 UMA. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. str. str. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. poslije 'Umara. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. 207. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. i slj. 80. pijenje vina i-pravljenje stihova. str. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). I. vol. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. Sergius)23. II. I prema kalif ovom naređenju. 17 Vidi str. ibn-Jubayr. 342. 181. Mansur ibn-Sarjun (gr. koji su bili ponajviše Jemenci. Palestine under the Moslems (Boston. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. 1890).zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). nastavljajući tradiciju. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. 3409—10. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. Baladhuri. 19 Vidi Guy Le Strange.. 104. isp. u prvom redu. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. str. 305. bio je potomak odlične . imenom Mavsunu. 18 Ya'qubi. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. što. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena.

u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. 228. 205. među kojima i Abasidi. pripadao je Taghlib hrišćanima.hrišćanske porodice. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. 307. Literary History. 25 Ya'qubi. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. S njom je abu-Sufyan. 203. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. Držeći se ovoga presedana. 265. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. upravitelju buntovne Kufe. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. 239. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. L. str. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. vladaru nezadovoljne Basre. Kalifov liječnik. V. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. Ivana. namjesniku plodnog Egipta. Nicholson. istr. 148. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. vol. str. str. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. uključujući Arabiju i Perziju. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. i bio je prijatelj sv. str. najprije od prijestonice. II. 1 'Iqd. njegova najveća vrlina bio je hilm39. str. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. bio je također hrišćanin. isp. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. . UMAJADSKI 189 Kada je 679. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. održavao intimne odnose. I on je recitovao svoje pjesme.. koji se njihao o njegovu vratu. 80. 365. Reich. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ziyad je bio Alijin pristalica. 85. 293. i Ziyaduibn-AbIhu. 11 Abu-al-Fida'. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. Wellhausen. ibn-Ut-hal. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. vol. str. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. Arapima iz Hire. Theophanes. god. II. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. str. 356. vidi str. vol. Kod Mu'awiye. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. Ivan (Yuhanna) Damascenski. Mas'udi. centar šiizma. 195. 20 Fakhri. str. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. Reich. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. 306. 24 Ibn-'Asakir. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. 312. str. 84. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). 27 Str. 302. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. str. Mu'awiyin otac. Tanblh. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. vol. I. Njegova razborita blagost. 30. I. Prema njegovim arapskim biografima. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. vol.. Poslije smrti Al-Mughire. 28 Wellhausen. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. njegova sporost prelaženja u ljutnju. vidi Tabari.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu.

koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. Sada pitaj što želiš. vol. neću dozvoliti da se ona prekine. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. str. $ubh al-A sha. vol. str. 257. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. 33 Ibn-Khaldun. napadaju njegovu pobožnost. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. vol. 6. energije. (sarlr al--mulk)36. 169. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. 70. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. II. vol. 229. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. 5. »gdje je dovoljan moj bič. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. vol. Ya qubi. <Iqd. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. ja je zatežem. Dlnawari. vol. vol. str. Tabari. tj. 10. II. str. II. V. str. 29 Dlnawari. Tabari. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. i slj. »Ja se ne služim mačem«. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. 34 Ya'qubi. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. teokratski. al-Qalqashandi. str.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. 69—73. str. isp. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. II. str. II. vol. 35 Ibn-al-'Ibri. 232—3. 188. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. Stav istoričara odražava stav puritanaca. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. 81 Ya'qdbi. odmah iza toga porez je bio uskraćen. V. str. Međutim. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. V.«31 Ovo što slijedi. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. neku vrstu stana unutar džamije. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. vol.« U pismo je stavljena blanketa. 78. str. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. ja je labavim. (Ikd. vol. 69—70. 397. da je al-Hasan ispuni32. Muqaddamah. I. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. L. a kada je oni olabave. str. str. vol. II. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. 265. Sirijska tradicija. 37 Mas'udi. Mas<udi. Muqaddamah. str. str. IV (CaLro. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. Tabairi. 20. str. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 145. vol. II. 32 Tabari. 30 Fakhri. 410. Arapski anali. za njega tvrde da je izjavljivao. vol. 283. str. raulk33. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. II. koji spominje Teofan1. str. 304. 217. kada je oni zatežu. str. V. str. 174—7. 36 Ibn-Khaldun. vol. ibn-'Asakir. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. 1914). Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas.

Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. do Sumejsata (Samosata). Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. počevši još od Hetita. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. kod gornjeg Eufrata. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. izgleda. 347. Tarz. 1. 34 (655). poznat pod imenom Kilikijska vrata. unutar vojnih granica. Na sjeveru. vjerovatno bila drugačija. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. pa čak i preko Helespon-ta. 245. međutim. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. bio je naravno dobivanje plijena. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. U dugom lancu muslimanskih utvrda. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. duž linija najslabijeg otpora. do Tarza. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. str. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. 'awd-sim su. bio je manje posjećivan. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. Melitene). i zbog drugih građanskih pratećih nereda. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. Malu Aziju (Bildd al Rum). predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. Međutim. u užem smislu. uključujući Adanu.teritoriju Rimljana. Heraklijev sin. sjevernog zemljišta. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Već A. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. za razliku od vanjskog. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. uvijek je bilo nesemitsko. blizu obale Sredozemnog mora. na likijskoj obali. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. I = Hitti. na Eufratu4. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. koja se nazirala daleko u pozadini. 49 (669) pod ko- . Prvi puta su je napali A. možda zbog ubistva 'Uthmana. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. 2 Str. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. koje se zvalo thughur*. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. H. 159. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. H. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. koje se zbilo u ovo vrijeme. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str.

9 Ibn-'Abd-al-Hakam. vol. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. 163. koja gori i na vodi. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. Prema legendi. 11. A. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. ibn-Haj<ar. vol. sitr. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. 189—90. 133. 'str. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. str. koji se povodi za 12 Tabari. l slj. III. Oba pisca stavljaju god. 128. 4 Baladhuni. 5 Baladhuri. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). Guy Le Strange. 1905). Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. na otoku Riziku17. 3 Vol. 8 Ili prema imenu samog mjesta. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. god. str. Agapije iz Manbidža19. vol. 10 Theophanes. 67—8. 4. str. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. i slj. očigledno. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. H. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. 6 Yaqut. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). 52. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. Eastern Caliphate. str. 11 Vol. str. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. br. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. I. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). II. 18—19. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. >isp.arapsko al-Bustan. 345—6. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. 2868. I. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. str. . 23—24. ili zbog velikog broja jarbola . str. 86. pt. 332. obustavljena je u ljetu iste godine. kasnije . Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. Buri. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. 33. Međutim. kao godinu njegove smrti.. str.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. za njim se povodi Tabari vol III str. 27. str. I. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). 93—4. god. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. 153. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. Le Stramge. 183. -str. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. 4 Istaikhri. 50. str.str. 310. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. II. 16 Vidi J. str. str. 190. što je. B. 2. 19. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. . 5 = Kitti. XVI. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. isp.3 Isp. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. 15 Ibn-Sa'd. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. grčko Arabissus. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. str. Prorokov zastavnik. vol.

II. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. Vasiliev. str. 8 Tabari.17 Theophanes. 375. Glad. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. 236 = Hitti. koja je bila najgrozniji arapski napad. 376. de Goeje (Leyden. II. 19 »Kitab al-'U. str. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). Od 1. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. 2. samo je pet bilo pošteđeno. vol. u Patrologia Orientalis (Pariš. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. isp. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. Kasnije su opet otok zar. VIII. 401. pt. . Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. 672) i Krete (Iqritish. 395 399. Arapske armade je nestalo. 24. god)23 on je bio ubijen. izd. A. II. vol.i.pt. str. pt. 25. 1716. 492. međutim. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. 674). do septembra 71721. br. 23 Tabari. II. str. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. str. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. od augusta 716. 3. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. vol. str. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . str. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. 24 Mas'udi. 1346.zeli arapski pustolovi iz Španije. Međutim.800 plovnih objekata. nije popuštao. Opsjedalo se i s kopna i s mora. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. odakle im je dolazila pomoć. 1871). pod imenom Sayyid Ghazi. vioil. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). 25 Kitab al-(Uyun. 236 = Hitti. str. odlučni Maslamah.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. str. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. Maslamah. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). 21 Tabari. Njegov grob. č nerakliiske din jc njega pj. str. vol. 163. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. Ova znamenita opsada. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. br.nwan«. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. 26 Str. 2. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. Bury. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. U toku kasnije bitke (740. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. 3. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. VIII. 1912). Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. str. str. vol. 74. Baladhuri. 353—4. izd.

snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. 15. vol. 1909—12). o ovom događaju. H. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Sofije. 11. 147. 1908). uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. novi rasni elernenat. Amedros (Beyrut. gdje su postali pomorci. 1885). Oko 689. 317. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. Vidi ibn-al-Qalanisi. str. naziva mjesto Andalus. 247. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. 31. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. vol. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. str. 1. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. II. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). 32 Theophanes. 2. 30 Str. Dhayl Ta'iikh Dimashg. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države.27—8. 709. 374. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). 160.8 = HitU. 1. izd. O etimologiji riječi balat vidi str. 985. 12—13. 1. 364. slijedeći presedan Mu'awiym33. str. 104. Oko god. pt. koja još živi u sjevernom Libanu. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). o njegovu podizanju česme58. I. vioil. Popper (Berkeley. br. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. maziva grad imenom Andus.dogled Carigradu. bilj. izd. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. kojemu je takođe pristao da plaća danak. 40. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. str. de Goeje (Leyden. Yaqut. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. de Goeje (Leyden. str. I. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. W. 1. Pišući god. među kojima su bili Maro-niti. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . 68. 1899). i Abd-al-Malik. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. Mas'udi. I. str. kako su ih također nazivali Arapi. str. F. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. 666. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. god. str. 145. str. To 1e bilo ondalcada SP "Haran.28. . pogreškom mjesto Abdus. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. 782. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. str. izd. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). vol. 11. II.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. Balađhuri. al-Masalik w-al-Mamalik. Kitdb al-Bulddn. izd. 453.

vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. Ipak. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. i u decembru 694. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. i Muse ibn--Nusavra. Kad skinem s glave turban. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. 1 Al-Walid (705—15). koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. koji se drmao. Iraka. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. na istoku. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. 'Umar (717—20). 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. na zapadu. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. Čini mi se . .*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. *. na istoku.«4. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. s nadimkom »otac kraljeva«. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. koji su ga naslijedili1.MARWANA (683—5). Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. .da vidim krv između turbana i brada. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. Dok je okupacija Sirije. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. kada je umro krajem drugog decenija. .trećem najsvetijem svetištu islama. Al-Hajjiaj. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. čija je kopija bio. Sulayman (715—17). koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. god. koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine.

854—5. 326.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. pravog pravcatog Nerona. vol. str. 218. Pored njegove krvoločnosti. Mas<udi. 'Abd-al R. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. Ishtiqaq. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. str. vol. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. Tabari. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. II. N. 295. Njegove vojskovođe. 326. vol. II. II. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. vol. koji je kasnije . nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. Mas'udi. vol. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . predstavljaju kao krvoločnog tiranina. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. 187. VII. Tanblh. 6 ibn-al-'Ibri. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. 320—22. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. IV. 318.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. Kamil. str. str. 3 Ya'qubi. Ya'qubi. Mas<udi. str. 2 Ibn-Rustah. isp. ifon-'Asakir. str. str. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. Farisom i drugim istočnim provincijama. 4 M'Uhsinrad. Mas'udi. 5 Tabari. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. 294. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. str. str. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. vol. 1122—3.Uistinu. ili 699) stanovnike Azrakisa8. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. 195. Vasita (središnji). II. vol. II. 7 Dl.nawari. Jedan od njih. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. 1123. str. isp. Tabari. V. vol. 81. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. Akhbdr. 216. V. upravitelj Iraka sma-knuo 120.Basre i Kufe10. Njega arapski istoričari. ibn-Dyrayid. praktično su istrijebili (698. str. str. str. Čak i Anas ibn-Malik. vol. str. str.000 života6. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. 215—16. V. -str. vol. 382. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida.

ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. Vol. 423. Baktra). Balk. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20).s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. II. da su svojim Tako nazva. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. rasadišta islama u centralnoj Aziji. IV. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. Na preporuku al-Hajjajovu. i da je dopro do same Kine. 89—90. Grad je samo gomila ruševina.000 arapskih trupa iz Basre. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. imao 40. stir. ali je. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). II. u kineskom Turkestanu. Ili Ki'nman. Wellh?iuse.000 klijenata. 881—2. IV.n. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. str. str. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. Str. dana. 7. vol. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. Yaqut. Shahrastani. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture.000 iz Kufe i 7. . »Zunbll« je bila titula. Tabani. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. Reich.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. on je pod svojom komandom u Kurasanu. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. 314. 13 1 Yaqut.s n možda 12 Iranci. vol. Godine 713— 15. 1125—6. str. 263. 3. Nishapur) u Kurasanu. str. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. . isp. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. specijalno u Farganu. očigledno. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. Za prijestonicu je odabrao Marv. Međutim. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. zeta al-Haj-jajova. god. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. br. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. str. tj. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. str. Tanblh. 1290—91. vol. 144. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. koji je do sada činio uobičajenu. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. doživjela je potpun uspjeh. Mas'udi. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci.

čiji je . vol. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. Međutim. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. s druge strane Kavkaza. mjesta čuvenog Budinog svetišta. str. koliko ima danas. 19 H. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. Džejhun mjesto Oksa. 421. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). post. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. Osvajanja su se proširila (god. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. koje se stalno širilo. 711— 12. i 740. na čelu ogromne vojske. Tek 1947. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. god. 737. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. R. i Nirun (današnji Hajdarabad). ar. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. 20 Domaći vladari Samarkanda. koji su kasnije bili judaizirani. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). London Institution. Sind na jugu. i per.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. u kome je bila Budina statua (ar. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. sjeveroistočno od Samarkanda. 17 Baladhiiri. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. 751. Knj. God.000 Sirijaca. god. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. pokorio Sind. god. u južnom Pendžabu. str.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. 713) na sjever sve do Multana. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. 10 Današnji Amu Darja. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. Budd) »visoka 40 lakata«21.. 476—74. II. u kojoj je bilo 6. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. 2 : 13. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. 11. Džejhuin. ostao je bezuspješan. str. koja je također bila stara. Napad na Khazare i Hune god. Prava Kina. H. A. Napredujući 710. II (1921). koje su zarobili. 1275. nikada nije ušla u sferu islama. 18 Vol. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima.

644—5. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. istr. God. 692. str.) blizu Bis-kre. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. gore str. 195. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. 22 Vidi str. kahinah)27. vol. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. u Afriku (Ifriqiyah)25. Zahvaljujući izdaji. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. <vol. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. str. Maslamah. prodro u Liban. II.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. poginuo je mučeničkom smrću (683. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). kao što smo ranije čuli. 39—40. II. Tjana (al-Tuwanah). . INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . Jermenija. vol. u današnjem Alžiru. koje je sada predvodila neka proročica (ar. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. vol.predstavnik.26. 160. također je nosio perzijsku titulu ikhshld.) i iz drugih primorskih gradova. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu.kao što su činili i kraljevi Fargane. neprijateljstva su nastavljena Turaka. Tabari. shdh i dihkdn. 1314 — 17. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. 346. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. god. . ikojd je stanovao u Samarikcindu. god. II. . god. str. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. Baladhuri. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. 196).. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. a oko 707. str. 386 — 99. Muslimanska armija. ibn-ail-Athlr. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. 479. 'Uqbah. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. 17—19. Ya'qubi. ali je kasnije ponovo pokorena24. str. str. Vladar Sagdijafte. V. bila je zauzeta. ko23 Vidi Theophaines.

str. 711. 229. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. vol. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. = Hitti. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. Naprotiv. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). Baladhuiri. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. Dozy (Leyden. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. i slj. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. I. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. 8 — 9. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. vol. 1848). UMAJADSKE MOĆI . koja je grčkog porijekla. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. ibn-'Idhari. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. Isp.). Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. oslobođeni rob i Musin komandant. iznad svih. sv. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. srodnici starih Feničana. i slj. 205. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. 230.24 Baladhuiri. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. 27 Baladhiuri. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. 29 Općenito se . U ovoj oblasti su Tertulijan. odatle kod nas karasvan. pod kojim je uprava oblasti. 322. sv. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. str. str. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. 20 — 24. str. star. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. str. Musa. Berberima. I. 447 i slj. 'Ciprijan i. 24. R. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). karijoan. Hassana. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. 28 Od per. Berber Tariq. dlbn-Khaldun. Štaviše. str. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. izd. VII. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. ibn-Idhari. semitski su Arapi. God. kojom se upravljalo iz Kejravana.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. vol.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. u mnogo slučajeva. hrišćand. 2. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. de Goeje (Leyden. Siriji i Palestini. takozvanim hrišćanima sv. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. radije nego samo prva dva. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. po ovim mjestima iz Korana. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. Jevreji i Sabijci. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. Amold. mač ili danak. str. oni koji su ispovijedali objavljene vjere.Egipćani. Sabejci. koji su bili identični sa Mandej-cima. Kako smo već čuli. Bakr. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). izd. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. ahl al-dhimmah. Ivana. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. tzv. 38 Isp. str. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. str. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. II. lični liječnik i sekretar finansija. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. 1892). I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. izd. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. 81. 22:17). vol. W. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. (London. tj. 277. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. čije je pristalice. bila je glavna Muhamedova politička novina i. The Preaching o/ Islam. Ipak isu se neki od njih. Reducirani na položaj klijenata (mawali). Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. koje se graničilo sa fanatizmom. 1913). 339. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. 5:73. U ovakvom položaju zimije su uživale. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. s kojima su muslimani sklopili savez. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. neznabošce Harana i paganske Berbere. spominju se tri puta u Koranu (2:59. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . naravno. kao što su bili i njegov pjesnik. kao što se često događa. T. u najvećoj mjeri. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. Kitdb al-Bulddn. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. Ya'qu/bi. Zbog svoje izuzetne svetosti. gonilo ih je da progone nemuslimane. Ovo priznanje tolerisanih vjera. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. Izgledalo bi. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla.

ser. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. Lammens u Journal asiatique. 196. . 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. al-Ibshlhi. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. ali on je znatno poboljšao položaj roba. 2 : 99 103. zabrana nošenja turbana. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. 116. zabilježen je u više oblika41. SOCIJALNE 223 'Umaru I. str. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. str. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. 497.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. zvani saqaHbah45. str. 438—9. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. PRILIKE POD UMAJADIMA . 117. 99. bili su žuti. vol. 81. vol. str. 38 Vidi str. str. str. potomstvo robinje sa drugim robom. ako bi musliman ubio hrišćanina. Kharaj. str. Sirat 'Umor. 96. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. str. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. I. 42 Abu-Yusuf. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. dibn-'Asakiir. 37 Sur. 9 : 29. Khitat (Bulaq. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. koštali su svaki oko tisuću dinara. iz Fargane i kineskog Turke-stana. 3 : 62—65 itd. koja je bila hrišćanka. 73. 152—3. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. Prema njegovom dekretu. 1270). svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. 100. smatralo se isto tako robom. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. X. drugi. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. 1314). IV (1894). Prema islamskom zakonu. vol. 39 Aghdni. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. većinom u kasnijim izvorima. od špan-skog esclavo. Ovaj tzv. Španski robovi. 40 Kindi. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. 151—2. H. Maqrlzi. vol. 100—101. I. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. da jašu bez sedla ili samo na samarima. 178—80. 9. ibn-al-Jawzi. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno.str. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. al-Mustatraj (Cairo. II. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. vol. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. »'Umarov ugovor«. upravitelj Iraka za vladavine Hishama.

. 22. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca.'Iqd. 'abd (pl. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. str. 51 Mas'udi. 1922). od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. II. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688).000 lica48. str. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. bez sumnje.. I. 387. str. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. 448.000 nevinih djevojaka47. Vidi str. vol. A. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. prema tome. 43 Ibn-Khalliikan. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. 44 Ar. 454. vol. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. 485. vol. Vidii: Jurji Zaydan. vol. Kao tradicionalist. III dzd. V. 5—35. mamdlik). on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. 254. str. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. vol. inače su (posjedovali mamluk (pl. dlbn-al-Athir. vol. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. (Cairo. vol. str. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. vol. Kada je rob stekao slobodu. 50 Aghdni. V. IV. I. sada svoga patrona. str. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. 37. IV. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. 52 Najstariji sin drugog kalifa. str. 53 Mas'udi. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. 46 Mas'udi. 47 Ibn-al-Athtr. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. bili su slobodna. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). vol. naročito ako su orni. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. str. 49. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. S. IV. 474. 254—5. Tritton. između ostale svoje pokretne imovine. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. str. IV.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). <abđ <jpl. tisuću muških i ženskih robova49. 1930). trgovina robljem je. 339—40. I. <ablđ). međutim. 148. 44 Ar. U procesu miješanja. naročito ako su orni. vol. i slj. 302 = de Slane. IV. str. odigrala izvanredno važnu ulogu. I. str. Str. str. vol. Grad. vol. <abiđ).

prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. a izvan njega vile. kao i njezina posestrima Medina. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. str. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti.. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. vol. vol. u kojima su vrvjele sluge i robovi. koje su se cijenile i u visokom . kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). onda brojanjem55«. i njezin šarm. tritrakta. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. 311. str. uporedo sa novim razvojem. obučeni u šarena odijela. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. koji su. Unutar grada dizale su se palate. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). a ako ne. prema kazivanju. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. 54 Aghdni. str. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. pt. str. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. ovi su. 58 »Gospođa«. Ako želite. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. isp. koji je uživao nacionalnu slavu57. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. XXI. napuštenu prijestonicu Arabije. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. vol. 216. kocki ili na čitanje50. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. IV. III. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. XXI. I. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. U Medinu. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. 197. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. 58 Aghani. vol. 55 Ibn-Sa <d. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. 57 Jbid. 52. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. Ljubavna poezija. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. Što je život u dva grada postajao raskošniji. I Meka je. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). privlačila ljubitelje zabave i uživanja. Grube šale. 197. str. držala je korak. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje.

Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. VIII. 349. pored plemenita roda. svojom kćerkom. 62 Aghani. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. vol.al--Malik65. vol. 60. vol. 109—10. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. Sto se tiče kasnijih muževa. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. 377. str. str. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. XIV. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. XIV. I tada. 65 Ibiđ. XVII. str. 103. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. XIV. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine.. 122.. izvršio. 101. naravno. Ova Talhahova kćerka. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. kao i danas. Mo/a'riJ. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. vol. 164-^5. 97. đtr. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. vol. vol. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. 61 Ibn-Khallilkan. str. vol. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. 377. III. 166. 63 I&p.str. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. val. 54. Ovo je pažljivi glavar. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. vol. vol. str. 66 Ibn-Sa'd. I. Muhamedove žene miljenice. X. vol. 94. str. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. 122 88 Ibid. vol. 80 Aghani. 168—72. star. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu.društvu toga vremena. ibn-Qutaybah. XVII. 289—90. 101—2. vol. 113. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. str. str. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. str. X. ibn-Khallikan. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. XIV. str. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. VIII. 165. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. str. 342. III. koji je takođe bio glavar grada. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. . Naročito se ponosila svojim precima. svojom kosom. . str. I. zamolila je predvodnika ceremonije. Aghani. koju je voljela da kiti draguljima. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. 64 Aghani. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. vol. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona.

sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. mnogi ratovi. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. prema tome. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. kažu da je do 50. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . muslimanske godine (670) imala 300. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. ljubavi i poezije. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. kako građanski tako i vanjski. ranija Alijina prijestonica. Čim su Perzijanci. Kopti. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. indo-perzijskih i drugih izvora. hrišćani. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. Iraku. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. Kufa. Sirijci. za potrebe stranaca obraćenika.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. u prvom redu. perzijskog i drugih jezika. Umajadsko se doba. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. Egiptu.hillyah. tako su se dva grada blizanca u Iraku. lakhmidskog glavnog grada. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. sirijske i perzijske kulture. U Siriji. Međutim. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. aramejskih. muslimanske godine (638)2. Sirijci. koje je dalje nastavljeno. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. a djelimično i od njih samih. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. Za Basru. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120.000 (!) kanala3. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. Basra1 i Kufa. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa.000 stanovnika. Egipćani ili Arabljani. trgovini i imigracijama. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. Prema tome. Meka i Medina. niti ma kakvu kulturnu tradiciju.

biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. oktobra 728. lice i naličje svetog zakona. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. iz ova dva tabora. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. 663. vol. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f.. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. 1 Eng. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. bukvalno »pripovijetka«). rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija.Prema tome. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. Bassora. str. međutim. Rimsko pravo. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). str.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. Kada bi davao obavještenja o Proroku. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. 159. kome se pripisuje 848 predaja8. ibn-Hawqal. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth.742). Zahvaljujući rivalstvu naučnika. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. ali ne sasvim. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. Kitab al-'Ayn. koja su se do današnjih dana održala na snazi. U stvari. str. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. god. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. Po svom stručnom značenju. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. 4 Vol. Yaqut. Ovaj posljednji. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. 3 Istekhri. još jedan naučnik iz Basre. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. 322—3. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . str. Ovo je on uspješno obavio. Al-Khalilu. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. . koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). 80. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. vol. koji je prvi sastavio arapski rječnik. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. koji je umro oko 780. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. I. str. 429—30 = de Slane. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. ibn-Mas<ud bi se tresao. god. IV. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. I.

IV. 228. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. str. fol. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. 365. vol. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. vol. kao što ćemo vidjeti kasnije. al-Fihrist. 2. Str. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. 7 Ibn-KhalM!kan. 215—16. str. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. str. izd. III. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 311 — 489). Njih je on po pamćenju govorio. 89. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. a da nije nijedan redak zabilježio. vol. II. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. 11 Al-Nadlm.u Sani ča 728). 89. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. Pod Abasidima. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. G. izd. Arapska istoriografija. br. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. 110—11. ili. 223. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. al-Ansab. 1347). ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. pt. od 'Abida. str. DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. ilbn-. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. 150. čiji počeci padaju u ovo vrijeme.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. isp. vol. F. Wuste!nfeld (Gottinigen. 1842 —7). isp.Khallikain. Margoliouth (Leyden. str. I. počela je u obliku predaje (hadith). sa dodatkom (str. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. II. vol. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. I. 12 Vol. str. istr. str. I. radije. Wahb. 8 Ibn-Sa d. vol. 436. abu-al-Fida'. 6 Vidi str. 357. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. 334 recto. I pored toga. s naslovom »Aikhbar (AbId«.26. Fliigel (Leipzsig. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. ibn-Khalliikan. I. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. 370. 1. 1912). iad. 1872).

još i arapski. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). također jemenskog Jevrejina. str. 2493—4. Ritter (Istanbul.. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. vol. 402. izd. Mu awiyah II i Yazid III. 15 : 21. vol. 190. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. 17 Isip. Posredstvom Ka'ba. str. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. izd.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. II. 156. H. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. vol. 362. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. koji je u kući govorio aramejski i znao je. koliko su raširene bile njihove ideje. str.748). naročito al-Ma'muna (813—33).652 ili 654. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. 3 : 25—26. osnivač čuvene racionalističke škole. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. VII. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. Isp. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. Tabari.str. pored oba ova jezika.. 33. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. 219. . str. Shahrastand. str. str. 98. str. nego Sirijac. IbnHazm. poznate pod nazivom Mu tazilah. isp. H Sur. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. Ya<qubi. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. 1931). -f. Firaq al-Shl'ah. 5. mudrost i život. 54 :49 itd. ali ne postaje nevjernik. Mada je pisao na grčkom. 234. I. kao što ćemo kasnije vidjeti. vol. 106—7. vol.':\zd. Uxul al-Dln (Istanbul. Th. str. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. 1B Mas uđi. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. str. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. II. III. 1924). . On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. DUHOVNI 233 Sv. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. 1848). str. i odaju hrišćanski grčki uticaj. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. ipt. Hitti (Cairo. do. 523. ibn-Sa'd. u Himsu). 19 Ibn-al-'Ibri. 11 Ibn-Khalliikan. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". alNawbakhti. Ivan nije bio Grk. 1928). vol. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. str. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f.-31. kao što su moć. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). Nawawi. 42 : 26. al-Iji. Ma ari/.sir. VII. Soerensen (Leipzig. str. str. Kitdb al-Mawakif. III. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. 619 15 Vidi Nawawi. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. 22. al-Baghdadi. VI. 334. 'ibnQutaybah. vol. 355. bili kadariti19. str. Mutaziliti (separatisti. vol. III. 43 : 10.

jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. tj. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. preko latinskog. međutim. Uopće. Sv. 21 Str. str. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. koje su izvršili umajadski kalifi. mada može izgledati čudno. XLIX (Rnussels. 22 Ibn-al-Jawzi. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. god. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Ovdje je umro oko 748. teolog. 305. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. grčkog i đurđijanskog. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. Među djelima sv. Kao himnolog. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. 1931). najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. nekoć njegove pristalice. . On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. 1340). 276—312. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. 102. Sabe blizu Jeruzalema. Kao mladić. Jedna druga sekta.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. da kalif mora biti član njihova plemena22. Ovi opasni Alijini protivnici. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. Tripolitaniji i Omanu. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. došla je u arapski. ali ne tako važna. 'Uthman i Alija. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. str. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. pravnik. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). Murdžiije gll-e Šiije. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. Raštrkani su posvuda po Alžiru. Ivana20. Još preciznije. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života.

25:74. str. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. str. o kojima ćemo kasnije govoriti. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. U početku. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija.. str. Kao takav. političkih i vjerskih.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. 100. str. preko Fatime i Alije. vol. On je duhovni i vjerski vođa. bez sumnje. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. koja je oprečna gledištima Sunija20. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. 87—8. 15:79. str. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. kar-mati. Ibn-Khaldun. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. 356. Termin. ostala je bastion ši-ija32. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. " Shahrastani. Riječima »Vjerujem u Alaha. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. 70. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. I gnosticizam je. voditi. str. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. i slj. str. 89. 296. 24 Isp. On je izravni potomak Muhamedov. II. korijena koji znači prednjačiti. Ijd. tj. bili su izdanci šiitske sekte. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Mnoga krivovjerja. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. Ismailije. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. utjelovljenjem samog boga29.« 23 Shahrastani. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. Biaighdadi. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. kao nosilac dijela božanskog bića. 25 Od arap. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. I. dzd. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. 26 Za ovo gledište vidi liji. 108—9. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. vol. str. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. koji je posrednik između boga i čovjeka.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. judejskohrišćanskim idejama. opet. Prema toj teoriji. str. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. 159—60. kao i svjetovni. sa svojih 15 milijuna. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. ekonomskih. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. nusajrije i njima slični. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. Hitti. Muqaddamah. Mas'udi. Prorok. cit. predvodnik spasenja. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. druži. Hipoteza Mahdi. Osnivač islama objavio je Koran. i do današnjeg dana Perzija. op. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. Baghdadi. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. ibn-HaZm. bio je jemenski Jevrejin. društvenih. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. 122—3. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. a koliko.

U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. 238—15. otmjenom frazeologijom. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj..000. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. bez sumnje. Hitti.prorocima. gdje su poznati pod imenom zejdi. -f. str. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. vol.000 šiija. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. III (1912). i slj. Ultrašijitske sekto. Goldziher u Der Islam. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. Ibn-Hazm. vol. 2—25. 21 i str...750). od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. sedam u Indiji. str. str. II. Str. pisaru. a završila s ibnal-'Amidom«37. 30 Baghdadi. IV.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. jazidi i Ali-ilahi. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. 400 i slj. broje u svemu otprilike 60. str. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. vol. gdje su . Naqd. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. str. vol. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom.000. 350. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). na području pjesničkog stvaralaštva. al-Bayan. str. <Iqd.000. četiri iu Jemenu. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. Isp. I (Cairo. 231—52. I. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. 1926). II. Iji. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. druži. vol. . sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. oko 14 pro cenata svih muslimana. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. 177. str. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. 34 Vidi ibn-Qutaybah.000 <u Libaaiu i Siriji.28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . tri u Ira'ku. pristalice /Alijine/). među kojima su ismiaiiliti. al-Jahiz. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. 47. vol.poznati pad limenom matawilah (tj. <Uyun al-Akhbdr. str. koji je uživao ugled u predislamsko doba. i slj. Sirah. naročito Muhamedu. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). izd. str. 408. koja odaje perzijski uticaj. II.728). jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. istr. 32 U svemu danas ima oko 50. čak i Akthamu ibn--Savfiju. i slj. 121—6. nusejri. 103—4. ibn-iall-Javvzi. 31 Iji. 343. 29 Vidi str. 157. 218.

s druge. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. 32. 46 Al-Ku'tubi. On se. str. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. 38C—91. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. 80—699. G. str. Aghani. (Beirut. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. 58. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. Paul Schwarz. str. str. vol. Ovaj prvak erotske poezije. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. 'Str. Palgrave. Vidi ibn-Qutaybah. 279. bilo Qays ibn. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. 39 Ibn-Qutaybah. vol. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). Sh'ir. 1872). vol. odišu takvom jvj. str. Subh. i slj. dovoljno bogat41. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. isp. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. I. vol. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. II. 349. 77— 110. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. on bi dolazio k sebi47. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. 148. I. (Leipzig. prema predaji. str. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. XV.str. koja je pripadala istom plemenu44. VII. i napola mitski Majnun Layla45. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. 1. 216. Vol. vol. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. vol. 438—9. 63. Mas'udi. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 153. 550.Udhrah. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. Essays on Eastern Questions (London. vol. vol. str. 42 Ibn-Qutaybah. I. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. 43 Vidi W. Aghani. Ma an/. izd. vol. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . isp. Vi. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. Sh'ir. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. Baydn. H. Jamilovi stihovi. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. Tabari. bio je bezbožan član plemena Quraysh. vol. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). II. sir. 1901—9). Ma'drif. 38 Jahiz. str.-abi-Rabl<ah. str. vol. str. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. čije je prvobitno ime. vol. 40 Njegov Dlwan. DUHOVNI 237 na. str. VI. 'Umar ibn. 2. str. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. str. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. 45 Aghdni. Mahnit od očaja. I. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. 169. 41 Aghani. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. II. citiran od ibn-Khallikana. Za obresce vidi Qalqashandi. 1283). stavlja njegovu smrt otprilike A. I. 1935—9). 260—68. Vidi Jahiz. 2. 73. Bayan. s jedne strane.28. Bez sumnje. str. 35 36 37 172. 81. i. koje je živjelo u Hidžazu. »Ovidije Arabije«. vol. 172. bio je lirski pjesnik. koja je odgovarala na njegovu ljubav.al-Mulawwah4(i. str.

VIII. Shi'r. 2—52. Ma'arif. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Boucher (Pariš. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. str. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. najveći satiričar toga doba. vol.900 qasldah. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. al-Walid je. Josaph Hell. ibn-Khailikan. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. 56 Aghani. I. str. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. passim.000 dirhama51. 1903). 292. ratnog zarobljenika50. I.tr. str. Svojim panegiricama. 53 Ibid. i arapski je govorio stranim akcentom. 52 Ibn-Qu<tayibah. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. vol. str. Hammadova velika zasluga je. iap. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. XIX.. 1313). ča 713—72)49. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. 183. V. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. 50 Ibn-Quitaybah. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. 612—28. 137—8. vol. s. 49 Fihrist. Jarlr. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca).. str. str. vidi njegov Dlwdn. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. ihn-Qutaybah. str. ibn-Khalllkan. str. 347. 1875). Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. izd. 301—4. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. str. str. 164—5. III. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. Shi'r. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. I. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. 54 Ibn-Qutaybah. str. 287. vol. vol. 358—62. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. 55 O njemu vidi Aghani. vol. vol. 51 Ibn-Khalliikain. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. VII. kažu. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52.47 238 Ibn-Qutaybah. str. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 71—2. Vidi (lqd. str. str. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. 268. III. 294. 136—46 = de Slane. Oni su bili satiričari i panegiričari. 91. vtol. Shi'r. svakako. vol. III. vol. prenosač. 186—97. Aghani vol. str. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. XVIII. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. 297—8. R. str.

63 Ibn-Sa'd. vol. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. 59 Yaqut. potpomagala je džamije. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. Aghani. str. vol. 77. vol.10—11. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. VI. 58 Mubarrad.. 134. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. str. str. 7 i slj. gostoljubivost. 2. Margoliouith. Takav se čovjek naziva al-kamil. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). čojstvo (muru'ah). Prema tome. a koji se odnose na ovaj predmet. Sirah. str. s>tr. Mu'jam. 11. V. II. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). isp. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. 6—7.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). 1907). 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. Javnost. str. isp. 175. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. Etički i odgojni ideali. . 165. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). I. Bayant vol. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. 82 Spominje ga i Jahiz. vol. izd. 239.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. 309. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. a druga na tijelo (tj. al Udabd'. I. Baydn. III. savršen57. Nekoliko recepata. (Levdan. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. str. Kkidi. Wuldh. služiti se lukom i strijelom i plivati. VI. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. 257—8. bili su se uvriježili u tradiciju. Već je 17. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. 64 Yaqut. 25—6. _57 Ibn-Sa'd. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. 61 Suvuti. 9. vol.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. Husn. 210. str. Vidi Jahiz. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. vol. I. KJ8—43. 89. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. 60 Ibn-al-J<awzi. iza kojih dolazi srdžba božja«60. 1. str. medicina). 11. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. obično hrišćanin ili klijent. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. god. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. str. postao je stalna figura na dvoru. 11. velikodušnost. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. . vol. 91. II. str. Udaba'. vol. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. str. bili su srčanost. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama.pt.

Miiller (Cairo. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. 66 Ibn-abi Usavbi'ah.ča 634) iz Tajifa... Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. I. str. ona je mogla postojati samo u Jemenu. 211.. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. str. str. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. koji je studirao u Perziji66. 71 Ibn-al-'Ibri. 72 Ibid. str. DUHOVNI 241 ili 708). A. kao što je bio običaj. a djelomično i na perzijskim izvorima. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. str. izd. Qifti. vol. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). str. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). Htifcama. medicine i astrologije. vol. 113. str. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. vol. Mu'awiyin liječnik69. 192. I. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. str. 156—7. 70 Ibid. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. Jabir je. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. isp. 593. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. str. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. vol. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. 116. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. Nawawi. U vještini liječenja. liječnik al-Hajjaja70. 195. 109. Alhemija Alhemija. kao i medicina. Taban.25—6. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. hrišćanin. ali što se toga tiče. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. 1882). očigledno Grk. međutim. 776. I. ibn-al-'Ibri. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. I. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. 121. viai str. 412. 156. vol. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 1196. 11. str. Tahdhlb. II.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. 67 Ibn-al-'Ibri. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. str. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. jedna je od disciplina koja se rano razvila. živio kasnije. grčka nauka više nije bila živa snaga. god. Khalid (f 704 65 Str. i Tayadhuq. 161. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. 116. gdje je grčka tradicija bila živa. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. str. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72.

više nego svetište u Meki. Na taj je način džamija (mošeja od ar. III (London. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. i slj. 242. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. Arabische Alchemisten. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. 300. I. 128. bez ikakva krova. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. 1842). za zaštitu od sunca. Ka-ba. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Ovdje je šator bio obično prebivalište. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. 49—50. Stanovnik rijetke oaze znao je. II (Leipzig. 336—7. 1924). str. bila je djelo nekog drvodjelje. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. Cfa(/ar Alsadiq. Kasnije je Prorok. 77 J. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. u s DUHOVNI 243 ma. Fluegel. 1837). 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. 53. 317. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. str. vol. Ona građevina. str. str. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 76 Fihrist.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. 1. vol. 75 Julius Ruska. ali je ta tehnika posuđena i. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. kao što i danas još uvijek zna. 1924). za primitivnu arhitekturu. der Sechste Imam (Heidelberg. hram se nalazio pod otvorenim nebom. 185 = de Slane. I. str. str. Arabische Alchemisten. Ruska. str. abn-Khailldikan. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Hajji Khalfah. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama.25. 604. str. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. I. 354. koptskog hrišćanina. masjid. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. izd. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). vol. 8. II. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. 581. 78 Ibn-Hisham. vol. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta.

i slj. unaokolo ograđeno trskom. kako pokazuje džamija u Medini. 9. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). str. vol. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. pt. koji je služio kao zimovnik za vojsku. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. str. i 4. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. vol. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. 63. pt. koja nosi jasna obilježja hindu stila. I. Ova tehnika. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). španska i sjevernoafrička. najprije u pravcu Jeruzalema. Wiistenfeld. Theodor Noldeke. str. C. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. Dok su izgovarali svoje molitve. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. 7. str. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. vol. I. zatim domaćeg i rimskih stilova. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. isp. vol. što je još bitnije. Bezold (Giessen. koji se često naziva i maurski ili magribski. II. 2. I. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. str. licem okrenuti prema zidu. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. 2. str. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. prema tome. 81 Ibn-S'ad. indijska. jad. pt. H. Buikhari. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. 107. muslimanska i muhamedanska84. 80 U Orientalische Studien. 2. iračko-perzijska. arabljanska. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. F. 106—7. Ibn-S"ad. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). 331.dvorište. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. nije sigurno. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. a kasnije u pravcu Meke82. Bukhari.. C. str. cigli ili ilovači. Građevinski materijal. sirijsko-egipatska. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. I. On je osnovao i sam grad. . 1860). Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. vol. 3. bez obzira da li se radi o kamenu. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. str. koji su ovim prethodili. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. 1906). vol. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. Ovdje. I. 3—5. 6. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. I.

I. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. 12. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. ili 639. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. . II. Maqrlz. koja bi označavala pravac molitve. 1893). koji je krov džamije pokrio travom85. 61. str. vol. 1. Istakhri. kao i džamija u Fustatu. Str. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). str. god. ibn-Battutah. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. Tabari. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. 2451. str. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. Šuvuti. II. 156. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. IV. 638. 17. 272. 2489. str. 271. God. str. 1.. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). Maqrizi. 62. ibn-Duqimaq. Mu'awiyin zamjenik. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. 323—4. vol. Kufu. Ivana92. 350. jer oni nisu. kako sami tvrde. str. vidi Yaqut. str. (Bulaq. Yaqut. Bulddn. 899—900. str. I. Yaqut. 591. str. izd. 'Umarov upravitelj. I. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. >ibn-Juhayr. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. str. str. Ibn-al-Faqih. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. Yaqut. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). koju je posjetio 1184. vol. bila vojni logor. str. 11. str. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. IV.2. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. 642. vol. okupator. 2443. str. 1. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. . 109. vol. 149. vol. stare građevine su im poslužile za džamije. Kažu. str. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. MaqdLz:i. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. god. Tabari. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. str. On je preuzet od crkve. 80. III. Muhamedovi vjernici.a Kristove vjernike. 248. podigao je drugi vojni logor. 1. Kao i u Basri. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). a kasnije od ilovače i ćerpiča86. I. IV. Yaqut. U Ma-dajinu. Ziyad.16—17. 211—12. 117. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. 346—7. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. Džamija u Medini očigledno je bila vol. koja je. 125. Maqdizi. Ovdje je god.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. kojii se upotrebljava z. međutim. II. ibn-Hawka'l. 642. II. 213. vol. Baladh'uri. str. ugledajući se u sasanidske obrasce. Mihrab. vol. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). vol. Hus'n. str. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). str. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske.30. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. bila je kao i ostale.i (Bulaq). 262. 247. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. str.pt. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. vol.

str. str. str. Ivana. str. 272. str. 224—6. 8—9. 98 Isp. vol. vidi Koran. Umajadi su uveli i minaret. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. Kao i mihrab. str. Sirija je. 247. Stadt. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. 75. 99 Maqdisi. Jr. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. 376—7. 102 Baladhuri. vol. Vidi str. str. koji potječe iz IX stoljeća. Aghani. 229. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . I. 105 Ibn-S'ad. str. str. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. 2 :136. 3465. koji su se neprestano mijenjali. 2. I. 103 Wu9tenfeld. 203. Profana inovacija u džamiji. ibn-Battutiah. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. Oni predstavljaju sunce. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. Taban. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. 97 Dirnawari. prema tome. II. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. str. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. sitr. 379—80. 248. 182. pt. vol. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. II. ibn-Khalidun.8—9. 100 Ibn-al-FaqIh. vrlo rano dobio svetište. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. 11.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj.str. str. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. vol. prvobitna domovina minareta. . isp. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. 6. zadržao je najveći stepen svetosti. koji je bio rezervisan za kalifa. . 32). str. II. vol. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. 1. 571. 101 Maqr!zi. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. 108. isp. 1. I. Muqaddamah. jest maqsurah. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. 3. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. kao hrišćanski oltar. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. 348..str. vol. XVII. 1. koji je bio četverouglast". str. libn-Battutah. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. 104 Morris Jastrow. str. Međutim. 138.6. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. 16 =: Hitti. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. U Iraku. 11. 116. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. 1915). vol. vol. I.

Isp. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke.112. 100—101. 169—71. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. 107 Maqđisi. i slj. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . 159. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. II. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. al-Maqdisi114. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. Kufijski natpis oko Kupole. god.muslimana106. 1179—91. H. M. On je uposlio domaće majstore. 112 Ifon-al-Athir. str. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. 211. 614. mjestu svetom za jevrejske. str. 628. groba111. vol. vol. 31/651—2. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. 108 Ya'qubi. 109 Vidi str. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. XXXVIII (1930). koji ga je napisao negdje oko 903. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. 209. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. Briggs. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. I. sir. 114 Str. 37. 311. str. Poslije njega opisao ju je oko 985. kalif 'Umar posjetio grad. str. IX. 159. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. sagradio je 691. 334. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. 111 Maqdisi. god. S. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. vol. Kada je god. paganske. str. 113 Str. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. vol. str. 1924). god.

isp. II. Naziv alMasjid al--Aqsa. str.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. Ta'b-ari.. prvi put 1069. sabil). 121 Str.. koju je bio podigao Justinijan. 1928122. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. 274. kao što smo čuli ranije. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. str. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. 593. 57. sjevernoj Africi i Španiji. Tri lađe i poprečna lađa. koji služi kao svjetionik. u Der Islam. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. vidi tafcođe Istakhri. vol. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. de Lorey i M. Yaqut. str. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. 158. 116 Str. 120 H. Kasnije su je preinačili krstaši. str. 1187. ibn-Rustah. vol. 122 E. Geograf al-Maqdisi121. I. pt. koje su podigli mnogi kalifi. 202. A. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. grobovi. 157. Džamija Umajada God' . ibn-'Asakir. 100. ibnJubayr. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. II (1911). Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. 1932). 168—9. 118 Isip. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. 374. I (Oxford. str. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. Creswell. I.našnjjm glavnim džamijama Alepa. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. Bell. van Berchem. vol. Early Muslim Archi Do ture. 119 Maqdisi. Walld. 326. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. str. 1930). K. 117 Među đa. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 119—20. uposlio perzijske i indijske majstore. takođe su djelo kalifa. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. kao i grčke mehaničare. Kao i za Kupolu na stijeni.795' . međutim sjeverni minaret. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. 261. Abasid al-Mansur. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. vol. god. str. str. Himsa i Bej. str. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. II. koji je kako smo obaviješteni. 1194. derviški manastiri (sing. god. Marije. koje mu je poslao bizantijski car119.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. C. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). U strogom smislu riječi.'Abd al-Malikov sin Al. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118.

591 124 činjale 12. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. niša. I. i posljednji put 1893. str. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. 1914). str. Međutim. vol. Većina kalifa.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. 207. Yaqut. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. str. 224. koja se nalazila tik uz džamiju. str. ibn-'Asakir. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. na istočnoj strani Sirijske pustinje. 198. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. kraljevske rezidencije. gdje je palata stajala. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. Vidi str. u Vasitu. Bell. str. 167.1400. izuzev religijskog. vol. 128 predio Yaqut. 687. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. čijih se nekoliko ostataka još vidi.5 Ihn-al-Faqih. Njegov sin al-Walid II. Zborna džamija je. II. Ya<qubi. str. 360. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. vol. str. str. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. treba primijetiti. 322. str. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. 106. Tanblh. Al-Balqa'. Gertrude L. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. a isto tako pokrivenog prilaza. vol. IV. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. 'Abd al-Malikov sin. FASADA AL-MUSHATT %^fell. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. Baladhuri. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. 290. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. al-Qubbah al-Khadra'126. Ovdje je Ya-zld. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. Mas'udi. 211). Ibn-al-Athir. god. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. godine. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. V.

135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). 1743. koji je možda sagradio između 712. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. 132 Isp. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. Musil.ski. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. Al Walld I. i 715. 61. v. 135. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. vol. castellum. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . zimovnik. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. . dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. str. str. str. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). 95. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. Domas/zew. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. str. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Brunnow i S. Yaqut. Bukhari. R. 130 Taban. II. 1905). I (Wiemna. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. str. vol. 205—373. VII. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. Schulz i J. vol. Kusejr 'Amra. d slj.pt. god. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. Filozofiju. vol. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. IV. 5. Ovaj zamak. II.. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. II (S'trasibuirg. tvrđava. str. I Textband (Wiemna. Strzygowski. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. 105—70. Međutim. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. Ipak. 134 Bukhari. »Mschatta«. 129 Od la't. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. 1902). Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. Die Provincia Arabia. god. B. Ime je vjerovatno novijeg datuma. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. vol. E. vol. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. XXV (1904). str. 1097).

prvi oblik pjevanja. vol. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. 142 Mas'udi. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. Međutim. 31 :5—6. 139 Aghdni. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. -u I Dn. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. Većina predislamskih pjesnika je. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. VIII. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). ili pjevanje pjesama. str. vol. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. Južni Arabljani su. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . mizmar)™9. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. muzičare i zabavljače. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. VIII. slomivši ruku. vinova lo-za. »Almodad«. o kojima se vrlo malo zna. 175. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. str. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. međutim. očigledno. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. str. o moja ruko!). Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. bez sumnje. str. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. 93. istr. vjerske i ljubavne. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. frula (qassabah. VIII. i prema tome muslimana Arabljana. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. Inshad. odatle eng. II.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. vol. i zbirka Aghani145. str. Ornamentiku sačinjavaju draperija. Očigledno. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). On je najjednostavniji poetski metar. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. 93. 684. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. l : 20. Kasnije je na sličan način bio preuzet. 138 Mas'udl. 137 Isp. ratničke. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. VIII. vol. po njihovom mišljenju. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. lišće koje raste iz vaza. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. 237. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. Farmera144. 93—4. 140 <Iqd. palme sa grozdovima plodova. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. III. »lute«). zajedno sa nazivom. Mas<udi. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol.Istooriju i Poeziju. Veći broj aktova prikazuje plesače. lovor i pustinjske ptice. vol. -92.

Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun.. Očigledno.Walida I. 3.obredima. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 489. i slj. 632—710) iz Medine. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. Wenstock. a veselje je njihovo čedo«149. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). 24—5. II. str. str. Arabian Music. val. str. od kojih su mnogi bili njeni učenici. 1929). Prije nego se nastanio u glavnom gradu. X. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. tj. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). sin nekog Turčina.ča 720). vol. 132—5. str. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. 140. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. berberski melez. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. muzika duša. Vidi Nirwayiiu. 148 Vidi Nuwayini. bili su strani oslobođeni robovi. IV. 119. Umjetničko i otmjeno pjevanje. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. 136. na čijem je čelu stajao Tuways. IV. str. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). XIII. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. i slj. medinski mulat. 171. str. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. 145 Vol. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. str. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. 170. ženskonje. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. vol. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. 48. Nihdyah. str. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. perzijskog porijekla. vol. 147 Sur. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. 1927). tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. str. Uskoro. medinska slobodnjakinja. A. 98. naročito za vrijeme 'Uthmana. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 7. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. vol.. VIII. Farmer. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. 150 Aghani. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. 143 Aghani. 178. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. I. 146 Aghani. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. 149 Nawaji. 173. str. Yazida II i al Walida II156. 26 : 224—6. vol. mada stvarno nije grešna (haram). čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. tj. i slj. Husaynove kćerke. 173. str. str. J. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. str. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. f ča 714). Međutim. i Ma'-bad (f 643).

oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. vol. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq).. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. VII. a još više Medina. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. str. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. Kao takve. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. str. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. vol. 158 Ibid. str. 135. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. I. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. Bujica se više nije mogla zaustaviti. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija.. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. zbog čega se potpuno izgubio. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 152 Ibid. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. str. Njegov sin al-Walid. 157 Ibid. vol. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. 99—100. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. veliki ljubitelj veselog života i . 155 Ibid. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. koji su naročito voljele žene. 151. Upoznavši notni sistem. I. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. vol. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. Tako su Meka. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. 19. Lutnja od drveta. Yazid II. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah.lamu. 154 Aghani. 124. 84. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. Walld II. neka vrsta psaltera. Gharld znači »dobar pjevač«. 158 Ibid. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. vol. III. i slj. VII. ljubimice Yazlda II. zaštitnik umjetnosti. obožavalaca i prijatelja. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik.. Sveto hodočašće. str. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. str. I. i slj. starješine iračkih pjevača. pjesnika i muzičara. lično kompozitor. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta... 98. str. gdje su bili primljeni s velikim počastima. imao glavnu ulogu. vol.

kako smo ranije čuli. 238. naročito vino. isp. MARWAN II 12. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. medu 159 Aghani. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. 4. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. kojim se završava dinastija. 165 Mas'Uidi. vol. aba-sidskoj stranci. Vidi str. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. i slj. vol. vol. . 446. Karakteristični poroci civilizacije. XVI. 163 <Iqđ. _237. Yazld III (744. VI. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. vol. vol. star. 306. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. . II. 156—7. vol. izuzev Marwana II. vol. 177—9. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. str. i slj. 168 Ibid. YAZID III 13. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. 127. vol. str.. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. VT. str. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. V. str. žene i pjesma. III. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. str. 31—2. str. V. Ya'qubi. III. I. str.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. 403. 2 Ya'quhi. 164 Aghani. 1874.. IBRAHIM 11. vol. vol. II. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. vol. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. II. Takve ljage 1 Tabari. koji je omogućavao haremsku instituciju. 102. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. pokazali su se nesposobnim. Mas'ud'i. str. kao što je primjerom pokazao Yazid II. II. str. str. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. str. 181 <Iqđ. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. Četiri njegova nasljednika. 1334). 401. sada je bio potpuno razvijen. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. 162 Gtoazzali. Nawaji. MARWAN I (683—5) 5. vol. god. Eunuški sistem. 225—6. 404. str. Mas'udi. 160 Ibid. 70. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. II. str. vol.

Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. koji je bio organizovan na širim razmjerama. Svugdje. kao i Qutaybe. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Njegov sin i nasljednik Yazld. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. 1853). i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. Yazid II. da se u dalekoj Murciji. kako smo obaviješteni4. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. nazivali su se Jemeniti. sjeveroistočne perzijske provincije. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . Mu(awiyah. SLABLJENJE 263 Jemenitima. Sjeverni Arabljani. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. 1852). Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. a Jemeniti druge. a to isto činio je al-Walid II. latentne u društvenom životu.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. dinastički duh. opet. prema tome. Pričaju. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. bilo je svršen čin. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. Počevši s 'Uthmanom. na obalama rijeke Inda. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. na obalama Sicilije. koji su vukli porijeklo od Qahtana. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. međutim. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. štitio je pleme Qays. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. Ishtiqaq. osvajača Indije. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. osnivač umajadske dinastije. osjećale su se pradjedovske razmirice. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. u glavnom gradu kao i u provincijama. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. počeo se sve više i više afirmisati. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. Arapi Ku-rasana. prema imenu vodeće porodice. u Španiji. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. kao i granicama Sahare. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. F. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. pod-jarmljivača centralne Azije. Wustenleld. počele su tada slabiti. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani.

sada su postali aktivniji nego ikada ranije. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji.polovini osamnaestog stoljeća. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. str. Abasidi. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . II. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. II. str. međutim. 84. str. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. Odmetnici šiije. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Yazld I. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. II.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. 5 Ibn-'Idharii. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. naravno. str. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. prema tome. 14. 306. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. 6 Ya'qubi. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. opozicija sirijskoj upravi. U zajednici s Alijinim pristalicama. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta.. opet. Svi ovi manevri. Marwan I. sada je poprimila religijske boje. 334—5. U Iraku. Al-Walid je. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. vol. Kada je došao na vlast. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. 7 Ibid. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. vol. Baydn. vol. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju.

koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. međutim. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. umajadski upravitelj Kurasana. nije odgovarao na njegove molbe. juna 747. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. mjesto toga. Pored Sirijaca. perzijski slobodnjak. Musil. međutim. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . II. Većina njegovih pristalica. a sada amblem Abasida). vol. Yazidom III i Ibrahimom. glavnog oslonca umajadske moći. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. god. II. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. Fakhri. 356—7. koju su plaćali nemuslimani. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. koje su neprestano obnavljali Arapi. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. 34. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. 342. čovjek nepoznata porijekla10. Međutim. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. 56—61. šukununuk al-'Abbasa. str. tražio od Marwana II pomoć. Spaniju. 9. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. star. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. Prorokova strica. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. Marwan. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. a posebno perzijski. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. str. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. str. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. Yaqut. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. i džepne mape. koga je pomagalo pleme Qays. i irački haridžije. Northern Hegćz (New Voilk. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. str. vol. Iz Iraka. vol. III. 192—3. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. u Mezopotamiji. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. Tabari. kurasanskih i abasidskih snaga. jače snage stupile su u dejstvo. Marwan II. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. 1926).

vol. god. manje jedinice koje su bile zbijenije. 194. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. 181. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez.najzapadniju islamsku provinciju. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. Tabari. vol. vol. II. 184. i njezin je poraz bio neminovan. Njega su uhvatili (5. str. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. juna 750. i slj. 15 Ya'qubi. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. Fakhri. u kojoj je bio potražio utočište. 45). 1912). vol. skrovišta abu al-'Abbasa. Njegova glava i kalifska obilježja. Tri godine je 60-godišnji kalif. str. pritoke Tigrisa. mučile su prastare razmirice. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). vol. poslani su abu al-'Abbasu. aprila 750. 17 Takođe Abusir. Vidi str. jedan za drugim. 16 Tabari. Još i danas pokazuju tu njegov grob. III. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. 27— 33. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. 49—50. ali zato mnogo pokretljivije. 77. 98. uveo sistem kohorti (karadls). sa neprijateljskim snagama. str. II. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . oktobra 749. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. 18 Vol. kako priča al-Masludi18. stari Antipatris na rijeci Audži. str. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. str. Poslije bitke kod Žaba. 13 Tabani. god. Siyar al-Batarikah. Svi njezini glavni gradovi. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. stric novog kalifa. 251. Ndcholson. možda Busir al-Malaq u Fajumu. str. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. Tabari. str. i u toku veselja dao da se svi pogube. 1943—9. str. C. Sa 12. i slj.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. slijedio je god. III. S€yfoold (Ham burg.) na lijevoj obali Velikog Žaba. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. u abu-Futrus.'. god. 87. F. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. vol. 1953. II. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. 47 (isp. al-IskaVidardrai/In. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. str. 749. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. str. 417—18. 186. III. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. koji je 10 Isp. vol. Mas<udii. 12 Fakhri. tj. Međutim. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. VI. i slj. str. Dlnawiairi. 216. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. 1 Tabari. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. Literary History. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. pad glavnog grada Iraka Kufe.'359. str. iad. VI. str. str. blizu Jafe. str.

POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. 1. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. 11. vol. str. sve je bilo uzaludno. II. str. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. Mas<uđi. 21 Mas'udi. 1320. pod vidom internacionalnog islama. vol. str.str. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. . spada u kasnije poglavlje. IV. postala je nova prijestonica. VI. 3. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. 85. Šiije su smatrale da su osvećeni. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. . Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. str. Ovo je bilo zlokobno. Mubarrad. Ta'rikh Misr al-Hadith. II. II. Aghdni. 22 Taban. str. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. str. lilbn-ail-Athlr. 427—8. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu.9. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju.nju ljudskih jecaja i grcanja19. Lammens. Arabljan-stva je nestalo. str. 19 Ya''qubi. neke vrste mesija. str.. 707. Yai<quibi.16.str. 20 Ibn-Khaldun. ibn-Miskawayh. str. novom erom. str. vol. Theophanes. str. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. Ibid. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. str. koji je bio potrebni . gdje je nađeno balzamovano i. str. 1930). izd. IV. vol.. Ispored/i . de Goeje i de Jo'ng. str. 92—6. V. vol. II (Leydem. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. XVI. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. na granici Perzije. Fakhri. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. 161. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. Kinasrinu i drugim mjestima. 23 Tabari. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. vol. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. Kufa. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. Cairo. isp. izd. III. 425—6. III. 1871). str. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. vol.. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. 526. IV. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. isp. V. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. 391—408. 203—4. val. 329—30. islam je i dalje živio i. Klijenti su bili emancipirani. bili su. vol. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. 204. Yaqut. vol. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. 17. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. 76. bilo je u pepeo spaljeno21. 427. str. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. vol. vol. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. 1000. 161—62). Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. 471. Taj mu je nadimak kasnije ostao. 88. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. 115. Irak je pozornica. Vidi Fakhri. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. H. Aghdni. 120. 1925. a u stvari to i jest bila nova era. vol. str. str.

Prorok2. V. Mesiji3. a abasidsko internacionalni. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika.dodatak carskog prijestola. Wasit. suprotno svom umajadskom predšasniku. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. vol. do 1258. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. koga je on istisnuo. ibn-al-Athk. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. kakva je bila uma-jadska. 33. Oman. i'bn-al-Athlr. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. Sind. vol. 3 Tabari. umajadska prijestonica Iraka.20. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. 316. 36. str. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. 4 Vidi str. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. 441. Mada je. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. Al-SAFFAH (750—54) 2. III. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. vol. 750. Spanija i sjeverna Afrika. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. V. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). str. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. bagvol. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. 318. 1. Dobro organizovana propagandna mašinerija. IH. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. da bude konačno predana Isusu ('Isa). str. str. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. tj.

str. V. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. str. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. 372—3. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). kojom je skoro samostalno upravljao. ali ga je u novembru 754. str. 87—8. bila je okrutno ugušena. 429. Abasidsko-pro-Alijin savez. februara 763. Sirija je bila u stalnim nemirima. vol. god. junak kod Žaba. 7 Ya(qubi. Kurasanski vođa. u Medini. II. vol. Muhammad je bio obješen 6.jedanaest mjeseci6. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. str. vol. Njegov stric 'Abdullah. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. starom pretku porodice) u Anbaru8. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. nemilosrdno je ugušena (75812). god. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. 434. Ibrahlmu je 14. vol. ibn-aJ-Athir. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. na sjeveru Iraka.ar (754—75). koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. III. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. decembra 762. 338. str. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Al-Mansur. Hasanov praunuk13. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). 61—6. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. • Dl<nawari. • Ya<qubd. rano u svojoj 30-toj godini9. III. Mjesto je danas sasvim pusto. 367—72. str. Rawandiyah. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. vol. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. pokazao se jednim od najvećih. Tabani. 373. On je novu 5 Dimaw)ara. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. Dinawari. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. Pobuna nezadovoljnih šiija. str. jer su za zakonite kalife. str. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. imame. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. Tabani. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. oko koje je svuda bila voda. II.

Hitti. V. vol. atr. str. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. str. 354—8. i Masisa. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. 436. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. Dlnawari. II. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. Ibid. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a.. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. vol.. str. »jer je«. Dalje. III. 54. str. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. koji su. izd. str. 129—33. vol. IH. tu je Eufrat. 368—9. 26. Perzija. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. str. vol. vođeni duže od jednog stoljeća. str. vol. u Kilikiji17. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). on je ponovo preduzeo. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. koje znači »dat od boga«. III. Na indijskoj granici. između Kufe i Hire21. dta-al-Athir. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. 12 Talbairi. 381. među ostalim mjestima. III. vol. VI. Jermenije i okolnih zemalja. 762. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. 119—20. Mas'udii. Ma<arif. 189— 203. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. Ya'qu>bi. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. str. Raka i 15 Jajari. 245—65. 37. u stvari. 14 Tabari. str. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. str. najzad je bila privremeno umirena. 330. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. DINASTIJE ABASIDA . Dlnawari. str. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. vol. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. 376—8. Pored toga. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. 315—16.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. god. 441—2. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). vol. »izvanredno pogodno za vojnički logor. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). II. i slj. vol. sa prekidima. str. 105—17. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. 191. 16 Ya'qubi. str. Mas'udi. ovdje je Tigris. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. u Maloj Jermeniji. ibn-Qutayibah. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. Baghdadi. VI. Madinat Al-Mansur. prema njegovim riječima. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815.

str. prestolonasljedniku al-Mahdiju. po kojoj je palata dobila naziv. str. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. str. III. Bulddn.883. str. 235. vol. vol. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). str. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. II. Buldan. Tabari. Ya<quM. 1. 457. vol. str. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). 272. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. vol. Baladhuri. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. Ya'qubi. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. I. vol. Ninive. 69—70. 21 22 272 Ya'qubi. 67—8. sa dvostrukim zidovima od cigle. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. On je po obliku bio okrugao. 238. jer je bila nalik na balčak sablje. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). 25:16—17) i. 276. str. 26 Khatlb. Yaqut. 5. Ibid. 684—5. 237. Pored palate stajala je velika džamija. I. U izgradnju svoga grada. IV. 183^i. Kupola dvorane za prijeme. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. Yaqut. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. dalje na sjever. Ta'rikh Baghdad. 25 Tabari. 446—7. 73. I. vol. str. dizala se u visinu od 130 stopa. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. vol. I. vol. od kojih su se četiri glavne ceste. Babilona. koji je brzo otkrio zabludu. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. 66—7. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. izuzev možda Carigrada. str. str. koji je bio završen u roku od četiri godine. 294 = Hitti. I (Cairo. Khatlb. 683. str. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. str. str. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. Ya'qubi. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. vol. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. vol. 683. vol. vol. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. Khattb. Yaqut. str. I. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. koji je opasivao centralni prostor. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). str. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. 477. str. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. II. str. visokim 20 stopa. 28 Yaqut. značaj a. str. I. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. koje su polazile iz centra kruga. 445. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom.. Mansur >e utrošio nekih 4. str. Baladhuri. 326. II. Bttldan. 25. vol. III. vol. 238. Mas'udi. 27 Vol. kako je predskazao dvorski astrolog28. Madlnat al-Salam (grad mira). 1931). Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. str.000 arhitekata. Ya'qubi. str. III. . str. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. Yaqut. I.17 18 19 20 449.

tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. III. str. str. oktobra 775. III. u stvari. 391. 33 Ibn-al-Faqih. 840. qalanis). vol. Yaquit. I. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. vol. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. IV. II. 497. Fakhri. god. 31 Ibn-al-Faqih. vol. ovaj službenik perzijskog porijekla. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. str. u stvari. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. perzijska vina'i žene. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). str. slijedili njegovi podanici29. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. perzijske pjesme. 14. 35 Isp. Perzijski uticaj. 36 Ibn-al-Athlr. str. 322—4. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. str. Tanblh. God. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. on nije bio vezir35.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 13. VI. III. VI. Imao je više od 60 godina. 314. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. 34 Tabani. tj. izgleda. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. 341. naravno. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. str. Mas'iidi. gdje je ugušio opasan ustanak33. opet. nego ministar u kasnijem značenju riječi. Tanblh. 30 Isp. u čemu su ga. str. 705. kao i perzijske ideje i misli. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. Mas'udu. 1181. Ibn-Khallikan. str. on je » Tabani. str. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. str. 290. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. 206. treba upozoriti. Kalifat je. ibn-al-Athlr. 32 Tabaci. 340. Njegov otac bio je barrnak. vol. Mada. perzijske ljubavnice. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. vol. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. 818. crne puti i tanke brade37. Tabari. visok čovjek. 765. On je bio mršav. vol. 211. 37 Tabari. vol. Str. čija je. vol. zarobio u Balku. 371. str. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. str. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. II. vol. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom.

11. Najzad. za koju govore da je samo u novcu. 44 'Iqd. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. vol. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. Yahya. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. 3. -str. koji je umro 805. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. 520. vol. vol. 201.000 (dinara). vezirom sa neograničenom vlašću. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. Isp. gdje su živjeli raskošnim životom. 363. pt. Khalidovu sinu Yahyi. međutim. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. otkrio da mu je ona rodila sina. 223—4. 843. III. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. 645. str. ibn-Khaldun. Njihova velikodušnost bila je poslovična. str. zahvaljujući njemu. 45 Tabari. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. 48 TabaVi. str. Fakhri. str. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. I. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. 680. str. vol. DINASTIJE ABASIDA . III. koga je bila sakrila^ u Meki45. II. III. vol. Kitdb al-'Uyun.18—19. do 803. i slj. 28. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. str.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. VI. Sva porodična imovina.. 40 Vidi Tatari. vol. Velik broj kanala40. dok je 38 Ya'qi3bi. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. VI. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. T'abari. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. Bak/an. bila je konf iskovana46. Mas'udi. 49 (Zqd. str. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. 41 fabari. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). al-Mansurovom nasljedniku. 185. str. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. On je.676. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. II. str. III. str. Uglavnom. vol. Kasnije je. str. 288. vol. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. 28. vol. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. 361. str. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. god. str. 89 Vidi ibn-Khallikan. III. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. " Jahiz. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. 674—6. 676—7. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. god.38. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. al-Mahdi (god. vol. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. iznosila 30. Međutim. vol. III. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. III. str. Najprije je god. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). bio više nego literat. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. Davao je ton modi. vol. 387—94. imenovao je Barmakida. vol. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. 803. str. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. međutim. Mas'udi. palate i namještaj. Baladhuri. III. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. 306—8.

ovoj dvojici istaknutih kalifa. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. Al-Hadi (785) 5. Zahvaljujući. u prvom redu. Al-Ma'mun 813) 8. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. Al-Mu'ta?im (833) 9. Prema tome. str. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. de Jong (Leyden. 37. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. na istoku. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. god.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. alMa'mun »središnja ličnost«. 4. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. Al-Mahdi (775) 2. Al-Rashld (786) C. kao i druge u muslimanskoj istoriji. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. izd. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. P. bez sumnje. i devetog. Al-Saffahi (750) 2. i Harun al Rašid. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. Al-Amln (809) 7. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. Od njih dvojice Harun je. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. 71. Al-Wathiq (842) 10. al-Wathiqa. po redu kalifa. na zapadu. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. lični interesi. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. Al-Man§ur (754) 3. naravno. Bagdadski Kalifat. 1867). Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama.

đtr. Isp. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. Vie de Charle Magne. U . Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. odnosno o devet. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. Irena.. 5 Vol. I. povlačila se unazad. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. L. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). među kojima su se nalazile tkanine. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. govori o sedam. prema pisanju zapadnih pisaca. str. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. izd. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. 197—8. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. Halphen (Pariš. Turska tradicija. nema ni riječi o pomenutom događaju. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. * Kuttitbi. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. 11. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. a možda i do samog Carigrada. G. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara.naprednu državu. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. njegov mladi sin i kasnije nasljednik.000 dinara10. 1895). Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). 1923). 114. koji. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. Pertzii i F. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). 782. Od njih se dvije pripisuju Harunu. 459. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. sto. ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. potpuno šute muslimanski autori. u stvari. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. 43 (Hamovar. izmijenjani između 797. i 806. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. 307. možda Mihajla II. * Eginard. miomirisi i slon2. Congres frangais de Syrie. vol. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. Jedan franački pisac. God. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. izmišljen. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona.000 do 90. H. Seances et travaux. vol. I.12—13. koji su. str. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. i prev. Međutim. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. 2 (1919). ko-mandovao je poduhvatom. * »Annales regni Francomm«.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). Fawat. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. groba4. god. 574. prema kazivanju. Al-Mahdi. izd. fasc. 47. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. 123—4 4 Vidi str. str. prvi abasidski kalif. Harun. međutim. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. a drugi put Maslamah (98/716). 15— 39.

Vasiliev. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. 287. Yai<qubi (vol. e. Charles Diehl. II. sto. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. Irena. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. 1928). god. tada al-Ra-šida. 9 Teofan. 486) iu 164. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. History of the Byzantine Empire. str. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. god. 278. naziva Leona ».-B. da mu vrati plaćeni danak. koju je on svmgnuo sa pnijestola. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. pored udaranja poreza. pokušaj nije uspio u cijelosti. vol. str. koji je pisao 'god. III {Pariš. koju je osnovao Leon III (717 — 41). Poslije 806. G. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. 503 — 4) u 165. prav. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. Irena (797 — 802). Nikeforu. Teofan. vol. Tabari. str. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. 15. a Tabari (vol. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. vol. 1925). vol. 8 Kitab al-'Uyun. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. tvoje će ga oči morati gledati. godine.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. Chronicle. On je bio arapskog porijekla. koja je prigrabila prijesto. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). A. Razjaren od ljutnje.). pit. Tadašnji car Teofil (829—42). 813. vol.. izd. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. 11 Vidi str. 10 Tabari. 192. koji . Ives (Priniceton. str. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. S. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. Od Haruna. Rimljaninu psu. (tvrdi (str. Salam14. 478. History of the Byzantine Empire. 695. možda potomak Gasanida Jabale. 3. III. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). lično komandovao bitkom. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. 1905).nosi tragove muslimanskog uticaja. prev. B. sltr. gospodara vjernika. god. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. I. Miohel le Svrien. 2 Vasiliev. III. str. prodrla u srce >. Ohaibot. Vjeran svojim riječima. I (Madisom. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. str. i. može se smatrati. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. koji je odbio uslove ugovora 7 A. J. str. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. sine đaurke majke. 291. pa je čak zahtijevao od kalifa. Ragozin. a tvoje ga uši neće morati slušati. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . str. Harunov sin. ar. 504.saracensfciim istomišljenikom«. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). 405. III. Ammuriyah). Što se tiče odgovora. 55.

Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. doduše ne tako važnih. 15 Ibid. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. str. godišnjom Buranom23. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. sa mnogim dogradama za hareme. potrošila je tri milijuna dinara. vol. zavjesama i minderlucima. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. eunuhe i specijalne službenike. II. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. drugi u proljeće. 386—7. Hamdanidi u Alepu. str. sa trajanjem od 60 dana. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude.i. str. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. jula. vjenčavao sa 18. kao što su bili. str. žena i stričevićka kalifova. 14. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. hodočašća. 1. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. .str. Jedna od manjih dinastija. sada su postali kudikamo manje važni faktori. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. 709—10. O tome ćemo čuti kasnije. svadbe. 1889). koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. III. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. str. preduziman u ljeto. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. 696. utrošena je bajoslovna suma novca. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. ustoličenje kalifa. On je počinjao 10. prema tradiciji. 259. Zubavdah. 1236. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. započinjao je 10.. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. Diniawar. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. III. Kitdb al-Kharaj. 1. kojoj kasnije generacije. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. Međutim. de Goeje (Levden. 72. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. god. 17 Michel le Svriein. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. str. kažu. Ya<qufbi. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. Naročito o svečanim prilikama. vol. dok je treći. vol. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. III. str. II. 696.. str. Kraljevska palata. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. 19 Tabari. . vol. 519. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. 523. kada se on 825. maja i trajao 30 dana. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. 18 Qu>damah. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. vol. izd. prijemi stranih izaslanstava. 337—52. Samo na jedno sveto hodočašće. npr. tako da je u arapskoj . Mas'uidii.

čija je zadaća.000 komada bisera iste veličine. 298—9. zainteresovati i zabaviti27. Ovaj iznos je povećao na 20. Muqadammah. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. Tha'alibi. vol. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. I. 71. Max Achloessinger. a u kalifovoj palati visilo je. 520—21. str. 73. Travels. str. Ibrahim al-Mawsili. 917. 25 Mas'udi. 1081—4. 196. šaljivdžije. str. vol. str. 166. 337. 73—4. <str. I. B (Jerusalem. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. 7. Boirokhardt. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). plesače. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. VII. 82 Aghdni.500 bilo pozlaćeno. iznos od 300. l. VIII. III. pored 22. 21 Isp. str. koje je bilo teško 500. Tanblh. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. IV. -str. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. 65—6. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. 27 Balađhiuri. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. profesionalnom pjevaču. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. vol. U paradi je išlo 100 lavova. _str. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). vol. Kalifova pratnja je brojala 160. str. Kuglice od moška. vol. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. druga na lava.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. vol. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. IX. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. Ansab al-Ashraf. muzičare. 83.000. 296. VI. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. II. 1. Mas'uđi. str. očigledno. abu-al-Fida'. vol. 144—5. I. (ibn-al-Athir. 28 Aghani.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. str. 100—5.alli-kan. izd. vol. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. str.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. Al-Amin. vol. II. 119. pjevače.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. str. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan.000 konjanika i pješaka. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju.000.000 zavjesa. Svaka od njih koštala je 3. libn-Khalliikain. Latd<if. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. I. str. str.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. od kojih je 12. II. VIJEK ABASIDA . treća na orla. Prema jednoj priči. oslobođeni rob. 193. Vidi str. str. 73.000 serdžaza. oJbnKh. vol. 279.književnosti taj. libn-Khalduin. 1938). 20 Mas'uđi. str. vol. 38. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. Yaqut. IX. 28 Khatlb. vol. Yaqut. vol. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. str. vol.000 dir24 Taibari. God. vol. Pjesnik abu-Nuwas. po kojem su bili posuti biseri i safiri.

. Abasidsku prijestonicu. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. činovnici. da bi objasnio stvar uzvanicama. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. Duž njegovih riječnih gatova. 289. str. iz istočne Afrike slonovača. vosak. 207. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. str. svila i mošak. ostavio je 50. 138—9. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. koji su plovili do Mosula. ZLATNI 283 njim. 34 Mas'udi. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. Kao kalif. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje.000 dirhama od nekretnina35. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. 33 lap.000 dirhama34. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. Članovi hašimitskog plemena. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. ležalo je usidreno na stotine lađa. primijetio da su režnjici riblji jezici. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. Ne čujemo više o Okruglom gradu. Lata«if. sličnih današ80 Ibiđ. Tha'alibi. III. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. 32 Vol. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. VI. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. str. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. vol. zlatna prašina i robovi crnci. lazurni kamen. str.000. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. iz Skandinavije i Rusije med. XVI. str. Taibari. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. XVI. 951—3. 349—50. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. 85 Ibiđ. str. vol. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. minerali i boje. Ugledavši se na svog gospodara. 16. atr. Kada je 819. kojemu su Abasidi pripadali. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. Domaćin je. razne vrste krzna i robovi bijelci. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. nije bilo lako uništiti. dvorski službenici. 31 Vol. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. god. našao je veliki dio grada u ruševinama. VI.000. 206. koji su bili miljama dugi. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke.29 282 Vol. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. tkanine i robovi. Neki Muhammad ibn-Sulayman.

I. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). Arabija brokat. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. staklene kuglice. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. 36 Vidi Le Strange. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. ni filozofije. gutanje mača i žvakanje stakla41. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. I. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke.str. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. tuđinskim uticajima. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. 41 Str. jede dunje i sirijske jabuke. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. Evrope i Afrike tkanine.. 312. sirijskog i grčkog. žito i platno. passim. 40 Ya'qubi. s>tr. Za avanture mornara Sind-bada. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. u velikoj mjeri. natenane pije neko piće. Eastern Caliphate. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. on oblači laku haljinu. najbolje komentare neoplatonika i većine . Izašavši iz kupatila. kao što je to običaj i danas. gdje ga posluga polijeva vodom. a najviše helenskom. metalna ogledala.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. žonglerstvo. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. 18 Vidi str. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. str. dragulje. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. 315. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. ni književnosti. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. . kao što smo ranije čuli. popije četiri funte starog vina. sanskrita. pa je uskoro postao. uza što. Ovo buđenje treba zahvaliti. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. pisci i si. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. Stručnjaci -liječnici. koji se obično sastoji od supe. 111—17. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. 87 Vol. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. Finske39. Arabljanski musliman. učitelji. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. pravnici. mirodije itd. 41 Vol. 321. 298. Vidi str. jede komadić dvopeka. 317 i slj. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. Sirija metalnu robu i voće. debele piletine i kruha. mirise i povrće36). bisere i oružje.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. Bulddn. 246. Perzija svilu. leži i ponekad spava.

koji je prevodio sa perzijskog na arapski. On je. naročito na području filozofije. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). Arabljane su. Tabaqat al-Umam. Cheikho (Beirut. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. ZLATNI 285 životom. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. lizd. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. VIII. 268. Ovo djelo. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. uključujući u taj broj. kojih ima oko 40. i književnost se arapska.medicinskih spisa Galena. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. Njih. VI. etiopski i ma-lajski. više nego nauka i filozofija. str.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. str. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . Judeji i. međutim. decimalni sistem. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. Original je donesen u Perziju iz Indije. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. u devetom stoljeću. Uđaba'. međutim. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. Yaqu't. Sind-hind). kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Fenikiji. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. L. pored evropskih jezika. koja se naziva Siddhanta (ar. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. str. hebrejski. Babiloniji. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). turski. vol. Ova je kultura. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. vol. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. H. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. Kasnije. bila napajana iz jedne te iste rijeke. književnosti i matematike. uglavnom sa francuskog d engleskog. 1912). 290—91. Mas'udi. koji je također prevod sa sanskrita. interesovale zvijezde. zajedno s igrom šaha. 49—50. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. treba napomenuti. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). Arapski prevod je naročito važan. Islam je. i 806). Duhovno buđenje T j. Oko A. razvijala pod perzijskim uticajem. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu.

U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli.upravljanju državom. (Beinut. osnovao veliki Anusharwan. 50 Ar. str. str. Oheilkho's (Beiirut. robinju. Grad. god. nawbakht. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. odsječan i sažet. 48 Fihrist. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. to znači dva i po stoljeća. 1306. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. rađena je po perzijskim izvorima. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. 317. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. Edesa (al-Ruha'). oblicima vladavine i istoriji. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). god. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. s obzirom na njegov stil. vol. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. Zbog toga je 805. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. Jundavsabur. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. 1289. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. 765. HI. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. Zanimanje naukom. God. dobra sreća. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. starješinu tamošnje bolnice. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. L. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. 1816). sjedište paganskih Sirijaca. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . Kihalll <alYaziji's. koji je snažan. zara-tustrovac. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. 517 i slj. iibn-Khallikan. kao što su al-Aghd-ni. Arapska literarna djela. 2. T'ak'ar<i> vol. 266—9. koja je u toku šest ili sedam generacija. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. 1364. On je ča 757. kako ćemo kasnije vidjeti. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. Haran. 1888). Ibn al-Muqaffin prevod je. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. ditd. Aleksandrija. I. obraćenik na islam. str. koju je oko 555. 1249. Arapska istoriografija. filozofiji. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). 118. sa mnogim usponima i padovima. str. bio spaljen. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. 274. HMKO. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. 1905). Mjesto 45 Perz. 47 Vidi str. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. kao i draguljski i drugi zanati. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. izd.

Anqirah. koja znaiči »sluga«. str. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. str. akademije i prevodilačkog biroa. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). 54 Vidi str. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. 57 Str. nestorijanski hrišćani. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. prema tome. Qifji. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. 830. U slučajevima teških odlomaka. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. koji su najprije prevodili na sirijski. Ya(qubi. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. 51 Isp. kojih je bilo mnogo. str. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. 125. vol. 213—15. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. god. 401. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. 296. imali su za posljedicu donošenje. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. u prvom redu. prevađala se riječ po riječ.purai I. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. Ovi sirijski nestorijanci. n. vol. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. između ostalih zaplijenjenih stvari. I. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. str. 243. 52 Ibn-al-'Ibri. 134—5. 326. I. ibn-ail-'Ibri. Pošto Arabljani nisu znali grčki. Muqaddamah. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. u jugozapadnoj Perziji. str. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. Fihrist. str. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. 55 Ar. koje je naročito preduzimao Harun. e. 215. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. a tek onda s aramejskog na arapski. Rukovodeći se svojim političkim principima. Jermencu. 53 Ibn-al-'Ibri. grčkih rukopisa. Do ovog vremena. str. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. 226—7. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. iprema ikojem je d dobio ime. <str. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. gotovo čitavo stoljeće. 56 Ibn-Khaldun. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. neovisno jedni o drugim. 486. al-Ma'mun je osnovao god. neku vrstu kombinacije biblioteke. »Bakht«. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). među kojima i Euklida56. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. pagani i. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare).

jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. 62 Y. najveća). veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. Mafatlh al-<Ulum..)60. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. ikslr (eliksir). jighrdflyah (. 175. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca.857). tj. koju su izložili Ga-len (f ča 200.bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni).) i Pavle iz Egine (živio ča 650. str. ili Mesue Major (Stainijii).785)59. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. van Vloten (Levden. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. passim. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. uglavnom iz područja medicine. 380. e. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. . maronit. Očigledno. n. str. muslqi (muzika). najzad grčka filozofija. ibrlz (čisto zlato). 65Ibn-al-'Ibri. 220. 60 Ibid.geografi!ja). učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. QLfti.. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. passim. Fihrist. indeks. 63 Vol.). izd. tj. 1928). I. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. al-Mahdijev astrolog. n. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. i. 273. 227.a'qubi. str. n. Isp. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. I. ibn-abi-Usaybi<aih. megiste. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. vol. maghnatls (magnet). Kolso/iZ Ikhwdn izd. e. e. str. koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. str. . str. Hunayn je bio 'ibadi. pr. jailsajah (filozofija). Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. i slj. Prema tome. vol. 809—73). asturlab (astrolab). za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). Euklidovi Elementi i Almagest. da . on mu je ovako odgovorio. ZLATNI VIJEK ABASIDA . urghun (organ). arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. 150—51. str. 1895). VIII. U prvom redu grčka medicina. 176. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. možda su u isto vrijeme prevedeni. Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). n. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. njegov prevod na arapski. str. e. iz Ruhe (-f. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300.metrija). naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića. • živa ju. 41. G. T-r • i -rt — /-r • . 61 Fihrist. athlr (eter). grčke poezije i grčke istorije. 291. pr. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. zatim grčka matematika i srodne nauke. nestorijanski hrišćanin iz Hire.

Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. 203. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. 244. vol. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. I.. a koje nosi datum 572. izvršio prevod sa grčkog na sirijski.. str. 75 Ibid. 297. ibn-al-'Ibrd. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. str. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. I. 249. I.. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. kakvi su. Qifti. vol. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. npr. bez sumnje.iUsaybd'ah. U mnogim slučajevima Hunayn je. I. str. vol. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. str. Ibn-ab.. 295. 87 Ibn-al-'Ibri. 5. srećom. I. 116 = de Slane. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79.289 -Masawayha. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. str. str. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. 58 Ibn-Khallikan. 72 Fihrist. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. 74 Ibid. 38. 76 Qifti. str. god. str. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. 42. 80. 87. pri88 Fihrist. 248. 187—8. 1. očigledno. str. n. str. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. str. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. ibiđ. koje je on podučavao. e. 252. 250. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . 297. npr. vol. a njegove kolege drugi dio posla. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. str. 1. vol. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. str. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. ali su. 185. 28. JSTs 1075. str. 298. 79 Qifti. 1938). Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. (1176. 94—5.hulqlyat)™. 188—9. str. Fihrist. 70 Fihrist. 73 Fihrist. 99.) vidi Hitrti. str. str. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. e. prevođenje sa sirijskog na arapski72. str. ibn-abi-U§aybi<ah. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. Faris i Abd-al-Malik.). str. 246. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. kopirao ga je Qifti.. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. n.

među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. 267. 81 Ibn-al-'Ibri.imenovao svojim privatnim liječnikom. 82 L. Thabit je. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. pr. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. i 833). . ss Fihrist. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. I. I. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). vol. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. Međutim. vol. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. 262.)85. 177. <!lb. Sobni (Cairo. 1876).) i Apolonija iz Perge (r. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. međutim. vol. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. a koliko tek više našim prijateljima. Histoire de la medicine arabe (Pariš. Vidi str. str. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. str. str. 327. s« IbnKhallikan. 139. Kad ga je zatim upitao kalif. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. Al-Battanijeva slava. Njegov patron ga je. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. vol. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. str. I. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. e. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. Pored toga. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora).Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. 251. 187—8. str. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. n. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. 29«. pr. I. ibn-al-'Ibni. e. n. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije.. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). npr. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. str. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. naime. Thabit ibn. 251—2. Lecleirc.

U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. Isp. Jer.. I. str. 265. 12 Fihrist. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. str. Ibn-abi-Usavbi'ah97. Yahya. str. 288. a umro je u Bagdadu 974. kako ćemo kasnije vidjeti. temelj humanističkih studija islama. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. i slj. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. Osim toga. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. 262—^3. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). 267—8. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. 97 Vol. Do desetog stoljeća arapski jezik. str. 264. Aristotelov logički Organon. str. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. I'sp. vol. d slj. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. 245—6. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). I. 57—9. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. 94 Str. 428.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. Qift-i. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. god. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. prema savremenim izvorima. 95 Fihrist. prirodno. Qiftf. mučili su se kako će napisati svoja imena. 91 Fihrist. dibn-aibi-Usaybi(aJi. 34. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. str. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. koji je postao nadbiskup svoje crkve.. str. ispoljio uticaj neoplatonizma. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. hrišćanin iz Balabaka. 226. 98 Str. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. str. 57. 90 Oifja. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. Fihrist. Naročito se u sufizmu. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. 235—6. postala dostupna arapskom čitaocu. Prije nego što se završio period prevođenja. hasib znači »mate matičar«. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. str. 98 Str. 893. bila su neautentična).stotelova Retorika i Poetika. uskoro su postali. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. 88 Ibid. 295. 224—6. str. str. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. Qiftd. koji je rođen u Takritu god. 264. muslimanskom misticizmu. pored Arapske gramatike. 272. str. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. str.

II. zatim Egipta. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). i si. str. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. 261—2. e. i si. 523.. 437. VII. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). 236.. vol. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. koji je bio. Kalif je. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. dtr. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. sve do Španije. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. u najmanju ruku u teoriji. On je podijelio carstvo između njih dvojice. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. str. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. Fakhri. 2 Vidi Ya<qulbi.. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. međutim. a svog mlađeg sina. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. Sirije i Palestine. duž cijele sjeverne Afrike. al-Ma'mun je preoteo . vol. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. Rabati. One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. koji je bio darovitiji. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. str. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. Tunisa.). 3 Fakhri. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Poslije ogorčene borbe. On je mogao. str. za drugog nasljednika. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. 278. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). izvor sve vlasti. a vršen je. 472. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). vol. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. Poslije tih vremena narodi Iraka. sudačke na suca (qadi).. III.

str. Nadsvođene podzemne prostorije. . Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. onaj ko ne sluša našeg vezira. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. str. Fakhri. postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. 1295). 380—92. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. ograničeni). 5 Isp. bio veliki.. zapovjednik nad zapovjednicima. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. god. 500. s kojim se završava slavni abasidski period. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. 345. str. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. Uz dvorskog astrologa. Međutim. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. naravno. koje su služile za mučenje. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. boga sluša. vezir je često bio svemoćan. XVI. teoretski naravno. II. str. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. Od 24 kalifa. 62. ifbn-al-'Ajbbaiais. S. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. jula 817. vol. 255—63. Tanbih. god. Goitein u Islamic Culture. (1942). str. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. Njegov je uticaj. str. Zato onaj ko njega sluša. Mas-udi. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. yezir Poslije kalifa. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. vol. nas sluša. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. 6 Fakhri.. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir).Kalifat. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. D. u sa-glasnosti sa kalifom.847). ne sluša ni boga.ne sluša ni nas. a ko ne sluša nas. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. koja je bila na strani sinovljevoj. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. Četiri godine kasnije. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. a i kalif je 4 Ya<qubi. Sve do 819. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. 292. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. 205. a ko nas sluša.. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. i slj.

kao što znamo odranije. pokretnine. H. Koran. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. uključujući zlato i srebro. cesta. 15. Kurasan 28. međutim. sve ove provincije carstva 331. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. 37. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). zlato i srebro. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. novac od primirja. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. 8 Isp. Sirija — Palestina13 14.Poreska Vezir. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. i treći. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. siročadi. Zekat se plaćao na obradivu zemlju. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'.000. Prema ibn-Khaldu-nu12. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. stara Babilonija). Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. zadržan je. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri. Sirije — Palestine18 29. 33—47.000. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. jer su. Mi smo. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. Muslimani. 306. F.340 dirhama17.000. mada je veći red vladao u državnim poslovima. 59:7). i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. a iz cijelog carstva 388. međutim. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. uključujući i Aleksandriju. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. a čitavog carstva 299. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. uključujući i Hims.291. str.000. kod ibn-Khalduna.265.000.850.846. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. za prihode nešto kasnijih godina. robovima i sužnjima. str. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. izd. drugi. kako smo ranije čuli.724. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27.860. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Hilal ai-§abd'.500. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. nisu plaćali glavarinu. iz Sirije — Palestine.000. iz Egipta. možda pod al-Mu'tasimom. dobrovoljcima svetog rata.000.000. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. Vidi str.319. u stvari veliki vezir. strancima.800. Kurasana i potčinjenih teritorija 44.000 dirhama. kod Qudamaha. isključujući poreze u naravi.000 dirhama. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. 1904).350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi.34019. 167. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. Šef toga odjeljenja.000 .929.000 dirhama15. Amedroz (Beirut.000. održavanje džamija.040. VI. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp.000. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. malu i sličnim stvarima. iz Kurasana 37.200. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. Sto se tiče rashoda. v»l. 19—20. kod ibn Khurdadhbiha.000 dinara i Egipat 23. mal. kao i u vrijeme Umajada. 9 Str.

19 Zaydan. Njegovi nasljednici al-Hadi. str.000.227. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika.000 dinara20. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. III. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). str. Harun. str. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. Histoire des Arabes. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. Svaki veći grad imao je svoju policiju. str. 356. 21 Tabani. i slj. str. Ailfred w>n Kremer. al-Ma'mun. u njoj je bilo preko 900. vol. 764. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. Damasik. vol. Tamaddun. unije mi jasna ni tačna.840 dirhama. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. I. Hims. II. vol. lihvarstva i javne prodaje vina. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. 233. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. koja je imala vojne činove i. libn-Knuo-dadbih. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. 18 Passim. str.00021. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. I. po pravilu. 366. kartanja.000. str. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. vol. koju je osnovao al-Mahdi. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. 11 Mawairdi. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. 15 Samo u novcu 8. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. 376. iznosila je 100. 18 Porezi Rinasrdna. 22 Tha( alibi. bila je dobro plaćena. Kada je umro al-Rašid. i slj. Huart. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. policijsko i poštansko odjeljenje.000 dinara. Stvarno. Al-Mawardi26 ubraja. namještaj i nekretnine.dirhama i 14. 150—51. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. str. 239.000 dinara22. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). Isp.095. upravu za nadziranje žalbi. Isip. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). Qudamah. 14 Kharaj. str. i slj. 5. koja je izdavala sva službena pisma. str. Huart. 12 Muqaddamah. Jordan i Palestina. 20 Mas'udi.800 dirhama. 17 Samo u novcu Oko 8. str. npr. 237^52. političke dokumente i carska naređenja i diplome. 72. 61. vol. uključujući dragulje. 249. Damaska.456. Lata'if. str. vol. VI. kao i druge dvije. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. 1875). I (Wienna. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. 376.000. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada.

ar.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. Tuš. 367. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. 1937—9). koji leži u blizini starog Raja. 1 odatle do Širaza u Farisu. 8 :10. al-Bayhaqi. niz Tigris. iperz. str. dlbn-al-Athlr. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. 27 Diwan al-baiid. Ya'qubi. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. Storia dei Musulmani di Sicilia. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. vol. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). 420. Raj. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. vol. On je lično bio sahib al-barid. 39. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama.33. brzi konj. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. II. idu istom stazom. 26 Str. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). ar. str. I. Sudeći po svemu. NalMino. I. 46. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. Est. 417—18. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. Isp. 452. Ovaj razrađeni sistem. 131. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Isfahanii. 25 M._ 131. Bu-karu. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. str. von Kremer. F. vol. zasnovan na materijalu državnih arhiva. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo.. 525. Isp. doduše. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. III (Catanaa. 431. vol. str. al-Mahasin w-al-Masawi'. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. birdan. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). čiji je centar Tihran (Teheran). 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. Isp. birdhawn. U Perziji su vršene smjene mula i konja. str. i slj. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. 24 Mawairdi. SS?. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. Isp. Nejsabur. Sohwally (Giessen. u Kuzistanu. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Prvi arapski . Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. Ta'rlkh. baSrld je. možda. Culturgeschichte. Među Umajadima Mu'awijah. 1902). Marv. Amari. teretna konj. izd. str. kako smo vidjeli. diad. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. poštanski ured. poglavice Khurrami32 sekte god. čiji se šef naziva sahib al-baild. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. Isto tako. str.

kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. str. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. 11. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). Hititi.drugim naseljenim centrima i. vol. IV.——. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. VII. str. najzad. 93.700 starijih žena. putnike i liječnike. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. Baghdadli.. koji su bili prerušeni u trgovce. 81 Ibid.11—12. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. uključujući i samog upravitelja. possim. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . sa kurasanskom arterijom. On je bio šef špijunaže. torbare i putnike. str. 11. 38 Mas'udi. 186. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. 126—7. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. 342. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. Glavni direktor pošta. 30 Isp.. VI. 5—6. imao je još jednu važnu funkciju. očigledno. koji su djelovali kao detektivi.. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. 49. Str. 29 Ibn-Klhurdadbah. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. str. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37.. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. Mas'udd.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. VI. vol. vol. Fihrist. 162. str. izd. i slj. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je.. str. VI.'— Roađs . libn-al-Aithlr. nadglednik pošta i obavještajne službe. kako se u izvještaju kaže. vol. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. skloništima i cisternama. vol. 373—4. . glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~.

44 (dobrovoljci). Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. qadi al-quđah (glavni sudac). izd. 36. IV. qazi. Str. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. vol. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. neporočna vladanja. str. str. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). I'lam al-Nas (Cairo. 1. vol.000 dirhama. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. 39 Atlldd. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. str. kazi. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. vol. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. 567. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. mentalno sposoban. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. 37 lap. kathi. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. III. al-kali. tj. dobro orga-nizovanu. Sudac. u upravljanju vjerskim fundacijama. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. 334 = de Slane. ako se radilo o Bagdadu. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi.Sudska administracija Dijeljenje pravde. 184. Nawawi.14. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. >9tr. 498. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. str. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). iznosila je . u objavljivanju skrbništva nad siročadi. Miskawayh. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. V. 1. seljaka. jer su bile na vladinom platnom spisku. vjere muslimanske. 234. str. čađi. slobodan građanin. 1297). Aghdni. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. 466. Regularne trupe (jund). XV. vol. naravno. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. 161. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. str. morao je biti muškarac. de Goeje i de Jong. umobolnim i nad maloljetnicima. kao što je ranije rečeno. 44. kao i od gradskog stanovništva. 107—11.16. To se sve. Tahdhlb. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. 512. 273. 468. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. str. pored dnevnog sljedovanja. punoljetan. prema teoriji muslimanskog prava. Nemu-slimani. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. i drugi. 40 Mawairdi. 39 Ibn-Khallikan. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. 85 Qudamah. 514. Vlast suca druge klase. vezira ili upravitelja43.

Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. str. str. vol. preko ramena49. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. 1. i drugih krajeva centralne Azije52. Njega kopira iibn-al-Athir. Suyuti. 1. jemenska. a druga od Južnih Arabljana. vol. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . Za vrijeme al-Ma'muna. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. mačevima i štitovima.000 vojnika. koji je živio kasnije. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). 100. 45 Tabari. 867. uključujući katapulte.godišnje 960 dirhama45. koja. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. oko pasa. Po rimsko-bizantijskom običaju. kamo je prenio sjedište vlade. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. jednako kao i političku. Takav jedan inženjer. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. str. 43 Isp. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka.. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. iračka je vojska brojala 125. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. 117—25. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. V. a konjica dva puta toliko. str. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. 830. 7—8. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. god. i 836. mudaritska. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. 260. Inženjeri. 1008. jaka sila vojne mašinerije. 11. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. za vrijeme al-Ma'muna. 41.17—18. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. str. III. 11. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. koje su nosile deve. kao što smo vidjeli ranije. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. Husn. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. 4. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. III.14—15. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. a ne na arapski način. pratili su vojsku. vol. II. Tabani. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. kažu. i slj. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). vol.14. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. ibnKhaldun. Za vrijeme abasidske vladavine. 44 Ili muttawwi<ah. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. 11. man-gonele i ovnove. Tat>ari. str. vol. vol. III. prvobitno njegovih robova iz Fargane. str. ibn-Sabir alManjaniqi. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. naoružani kopljima. III. str. 385—93. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 322.

str. III. 50 Aghani. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. 275. str. Tatari. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. vol. koji je obuhvatao 10 bataljona. III. 245. 998. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci.20. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. 227—9 = S. III. 51 Ibn-KhaUikan. Oni ne jašu konje. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. koje su oni opremali i izdržavali. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. 1. III. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. nego deve. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. I. str. 397. vol. III. 70. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje.000 ljudi. str. i slj.7. a ne iz ispražnjene carske blagajne. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. 452. str. 118.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. Isp. III. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali.(koji je odgovarao dekurionu. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. ifon^haldun. vol. vol. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. str. vol. 326.23. desetaru). 26. vol. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. ibnKhaldun. The DR2AVA . str. grupa od 50 pod komandom khallje. 45. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. VII. str. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. VI. str. vol.17. 299. 1. vol. 11. I.« Ali to nije bilo sve. u vrijeme rata. 260. stajao je amlr (general). vol. Khuda Bulkhsh. str. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. 48 Spomenut od Tabori']®. Na čelu korpusa od 10. Tokom desetog stoljeća.'III. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. Mas'udi. str. Tabari. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. Orient 54 Culturgeschichte. voil. vol. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). nemoguće ih je istjerati. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. III. vol. 1. a više takvih četa sa47 Khaflb. str.. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. međutim. XVII. 52 Mas'udii. 53 Ibn-Khaldun. str. 238. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. str. »Dvije su stvari«. 49 Ibn-Khaldun. 1799. vol.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

70 Thomas F. Ferrand. 73 Isp. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. 70. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. 42—78. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. 85.str. Čarter. 5—36. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. 1910). 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda.000. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. prev. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. 1922). a neke i preko trideset tisuća. Svaki trgovac iz Basre. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. satena. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. vunene tkanine. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. pamuk. The Invention of Printing in China. današnja Tazi.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. and its Spread Westward (New Yonk. str.000. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. str. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. LX (1929). str. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. 177—91./. istr. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama.000 dinara78. pamučnih i vunenih tkanina. I. arapsikog plemena. . Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. mirodije. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. izd. Međutim. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. formirali Ujedinjene Države Indonezije. str. Langles (Pariš. G. Islam in China (London. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. šećer. 68 Is. Marshall Broomhall. 1925). ćilima. Po . Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. Kaspijsko more. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. između ostale robe. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). 1949. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. II. vol. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi.000. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. Arapin. str. pokrivača za sofe (od ar. i slj. 153—4. 1811). sujjah) i jastuke. svilenih. 170. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. brokata (dibaj). Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol.000 dinara njegove imovine. oni su uvozili. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. vol. 72 Iz pahlaui Tdjik. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. čelične alatke i staklenu robu.

144. Italiji i drugim evropskim zemljama. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. str. str. robu od kositra. 426. Maqdisi. 442—3. makaze. krzno. . 407—9. vol. vol. str. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. 177. 5. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. 882. 402. I. svijećnjaci. str. vol. vol. Isp. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. razne vrste mesa. str.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). vol. 79 Str. 261. 139. odatle joj ime. sokole. istr. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. 130.20. 321—2. str. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. str. 22 (gdje je krivo napisano). 79. vol. lukove. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. jantar. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. str. str. ogrtače od filca. kao i svilene tanke tkanine tzv. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. 1. lampe. str. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. vezovi.13. Vidi str. IV. med. 86 Yaqut. I. . Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. str. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. ibn-Hawqal. ibn-Hawqal.str. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). Str. 443. II. str. III. 198. vaze. 80 Ibshlhi. zemljano posuđe. Maqddsi. slovenske i turske robove itd. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. 11. 87 Tha'alibi. str. str. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. 46. bakrene lampe. 95. 433. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. str. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. gaze i brokati. 78 Istakhri. Maqdisi. U centralnoj Aziji Bu-kara. Egipatske tkanine. umajadskom velikašu. On sadrži sljedeće artikle: sapun. Buldan. 297. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 323—6. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. vol. U Tustaru i Sušu. str. 77 Fakhri. 822. igle. str. mačeve. II. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 153. Maqdisi. Stolovi. 603. 138. vol. 1. sofe. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. 225. koje se još nose pod nazivom kuflyah. 76 Kutubi. 98—9. 648. 1. 82 83 84 85 Istakhiri. I. 201. 569. I. Tavadž. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. noževe. ćilime. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. 323. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. 127. str. 81 Spominje ga MaqdM. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. Yaqut. vol. 16—17. I. Lata'if. 1. 415.

u dvanaestom i trinaestom stoljeću. 326. 1875—83). The Palaeographical Society. H. ili ranije. 252 (novembar 13-decembar 12. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. koji su Turci zarobili 704. vol. 126. koji je pohranjen u Britskom muzeju. Harunova je sestra. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. A. rjeđe crvena i žuta. Smatralo se da papir iz Samarkanda. god. 259—71. ipl. Arendzein . I. IV. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. također kineskog porijekla. 1890).000 dinara94. koja je stara kao Elamiti i Asirci. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). Qash§in. datiran mjeseca Habr I. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. nekada sa figurama običnog cvijeća. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. Stakleni fenjeri. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. str. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. str. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. Maroko oko 1100. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Ova umjetnost. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. visili su u džamijama i palatama. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. Papirni novac. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. 92 William Wright. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. 376. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. dok su tirkiz. 91 Tha'alibi. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. Yaqut. 93 Theodorus iabu Kurra. str. Maqdisi. Španija oko 1150. nosila dragulje na 89 Ar. 877). god. Tira i sirijskih gradova. Proizvodile su se različite vrste papira. tirkizno plava. I. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. i prev. nije imao premca91. god.. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. rubini. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. izd. 90 Viidi Friedrich Hirth. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. Bulddn. kako smo već čuli. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja.3—4. Biseri.000. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. safiri. Vidi str. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. str. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. ostatak stare feničke industrije.. 11. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. prema tradiciji. god. 15. H. VI. od bijelog do šarenog. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). A. De Cultu Imaginum. 264 (novembar 11 — decembar 10. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat.Staklo iz Sidona. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. naziva Gharib al-Hadlth. zelena. vol. gdje je. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. Oriental Series (London. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87.

203. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. 95 Taban. biseri iz Bahreina105. vol. 101 Fakhri. 110. 72. str. str. 315. 108 Ibid. ™ Ibid. i drugog dragog kamenja. str. Lata'if. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. Fakhri. VII. dtr. E..(Borim. olovo i srebro iz Karmana104.. ali je ponuda bila odbijena95. 108 Ibiđ. 104 Ibn-al-FaqIh. Isp.000 dinara96. dolazi preko lat. vol. . str. smola i katran iz Fargane112.12. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. 1)8 Muqaddamah. 184. Prema al-Mas'udiju". Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. 352. ABASIDSKO 319 kapi. 401—2.720 dirhama106. DRUŠTVO vol. ar. bitumen i nafta iz Đor-đije. 101. str. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. od iperz. Maqdisi. 376. S52--3. lazhuward. Isip. str. 101. 16. kornalin iz Sane107. antimon iz blizine Isbahana109. 99 Vol. kao i »azure«. 303. 15. od ar. str.. citira ga abn-KhaJidun. 1. str. 602. III. 38. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). 1897). U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. 110 Maqdisd. kuhl. Tabari. Stapleton et al.. 94 Mas'udli. str. 1. Rubini. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103.000. str. a njegova žena ih je stavljala na obuću. 105 Maqdisi. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). možda »galenit«. str. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. 184.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. str. 11. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. 96 Tha'alibi. i slj. 206. ldzaward i.. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. al-Multazz (866—9). 103 Ibid. . str. 353. str. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. 341 n.. 7. Tha'alibi. U glavne rudne izvore carstva. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). 101. Muqaddamaht str. trinaesti abasidski kalif. 3. koje je on sve spiskao101. 20. 703. str. str. vidi H. str. VIII (1927). 72—3. 97 Ibid. str. 144—5. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. koji su omogućivali draguljarsku industriju. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. vol.. k. željezo sa planine Libanon108. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. str.000. 15. str. 100 Vidi str. Tirkiz *iz Nejsabura. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. konačno. 326. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina.str. Čak i ibn-Khaldun. VII. 102 Maqdisi. 109 Istaikhri. 1. »LaizuM«. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. str. III.

900. Journal. Khatib. najzad. str. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. 303. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. 255—315. 1917). 85. a njegovo je ime dato novom kanalu. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. str. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. 241. kanalu sa zavojima. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. bn-9awkal. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. riža. i slj.. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). 124. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. 362. 118 Istakhri.2. 77—8. 118 William Willoooks. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. vol. str. . str. 115 Yaqut. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. str.13—15. 1. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. str.str. ibn-HaAVikal. III. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. kod G'uya Le Strainigea. pšenica. datule. isto kod ibn-Hawkala. kojii je napisao oko god. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. postao je zamuljen do desetog stoljeća. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. 117 Baladliuri. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. vol. 91. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. bilo da se radilo o starim. II a slj. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. str. Maqdisi. 377—8. str. 1. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. 111. 165—6. ABASIDSKO DRUŠTVO . II. Ta'rlkh. vol. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. Qudama>h. 3. str.. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. 451.111 112 320 Ibid. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. Kanali od Eufrata. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. 555. 84—5. 11. str. pamuk i lan. str. sezam. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. str. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. Irrigation o/ Mesopotamia (London. I. str. ibn-Serapion (Suhrab). Prije prvog svjetskog rata. Tigris). Royal Asiatic Society (1895). zatim. str. U Iraku.. str. 291 = Hitti. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. 118 Istakhri. 166. XVII i slj. Yaqut.

datule. str. 81. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. str. odgovara arapskom qanah. str. Maqdlsd. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. isp. npr. Biljka potječe iz Kine. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). II. narang. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. jedan od »četiri zemaljska raja«.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. naročito za vlade Samanida. isto kod ibn-ttavvkaila. str. »Čame« je također semitsikoig porijekla. po sudu arapskih geografa. 4. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. sa njihovim poznatim rafinerijama. abu-sufayr. 123 Yaqut. 128 Ar. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. »cainidy« dolazi od iar. šećerne trske. 122 Istaikhni. vol. smokve. 160. o kojem je ranije raspravljano119. što je u per. 751. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. između Samarkanda i Bukare. modrih patlidžana. 107. . 121 Istaikhni. zajedno sa četrunom i limunom. vol. n. 81. Veliko obilje oraha. sukkar. qandah. I. 478. str. 119 Str. ruža i bosiok (rayhdn). 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). per. limunovi. Pregled prihoda. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. Ovdje se. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. III. u najmanju. limun (vidi str.15— 16. 321. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. prava bašta121. 355. Engl. Narandži. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. str. bila je. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. krastavci. narandži. »Lemon« (limun) je ar. 127 Thia'aliibi. str. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. qandi. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. s>tr. masline. 129. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. Zemlja oko Bukare. 11. grožđe. str. vol. od per. laymun. 555. str. 97. vol. 125 Tha'allbi. bademi. jabuke. početkom desetog stoljeća. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. 117—18. 6. narandže. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. Politički. šljive. izuzev rnanga. lapuha. 3S4. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. koji je možda bengalskog porijekla. modri patlidžani. rotkve. mogranji. kaj sije124. isto 'kod ibn-Hawkala. i slj. breskve. vrtovi Ubale kanala. i inaša riječ »orainge«. povrća i cvijeća. I. str. on je obuhvatao neko vrijeme. ruku. teška. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. ar. 600). U stvari. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 124 Za etimologiju riječi vidi str. qand. 1. krumpira. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. domovina je Indija ili Malaja. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. 120 Ya'qubi. 126 Ovo je gorka vrsta. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama.

isa N-avvajii. 236. Šira-zu. 242. jasmin. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. crkvene i druge strukovne položaje. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). tvrdi jedna proročanska predaja. slatkog mažurana. i na Zaratustrine sljedbenike. Između cvijeća. Međutim. Vi'di Bdward W. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. mogranj i četrun najbolje voće. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. irisa (perunike). Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. crvena od znoja Gabrijela. ruža je bila najpopularnija. Džuru i u drugim gradovima. pogl. Thousand and one Nights. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). str. limunovog i narandžinog cvijeta132. Zimije' Zemljoradnička klasa. palminog cvijeta. proširio se. JSfs 453. manihejce. str. str. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. II. Suyuti. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. str. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. u koje su ulazili hrišćaini. str. mak i šaf ranika. II. str. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. kako smo ranije čuli. str. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. bili su autohtoni stanovnici zemlje. 'itrj. i datulom. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. Husn. svako od nas dvoje. dostojan je jedan drugoga«. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. I (London. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. vol. koja je glavna voćka na svijetu»m. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. »sa mirtom. 219. kažu. bijelog ljiljana. izgleda. Sabur (perz. 109—10. tj. sljedbenika objavljene knjige. lapuha. Istakhri. nos. koja je glavna hrana svijeta. vol. karanfil. prema tome. Husn. 443. 865. narcisa. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. 213. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. vol. sa klasom pšenice. 132 Maqdlsi. 152—3. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. (u 11. 236. 133 Suvuti. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. i slj. 1839). Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. 864. 180 Ibn-Hawkal. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. vol. III). Status autohtonih stanovnika — zimija. 131 Tha'alUbi. 235. mirte. Jevrerji i Sabijci. II. vol. str. Isp. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. Lane. haranske sabejce i druge. . Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. 245.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. Između ovih. 22. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri.narandži. str. 135 Suvuti. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. II. str. 137 Suvuti. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća.

prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. 79. zabilježio da je 'Abdullah. među mnogim drugim. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021).252. 317. 78.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. str.12. čitao knjigu Danijela. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. 79. 140 Tabari. str. 23. nositi odijelo žute boje kao med. jednu na leđa. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. Između Abasida Harun je. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. ibn-al-Athlr. 807. Međutim. God. str. str. god. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. u 'Abdun ibnSa'idu. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. umjereno i bez strasti. 141. 882—942). bile su držane i u prisustvu Abasida.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. 61. To je rasprava izložena bez Ijutine. vol. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije.9—10. god. Jahiz. str. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. i 854. Al-Tabari149 je pod god. kako smo već čuli. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. str. jahati samo mule i magarce. a drugu na prsa. koji je 850. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. iz Egipta. sin osvajača Egipta. 27—8. 141 Tabari. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141.. 712—13. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. 781. Veći broj vjerskih diskusija. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. H. 11. da j. 1. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. str.16. kao što ih i Koran optužuje14'5. Isto tako. 1389—#3. A. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. 1419. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. vol. vol. III. 142 Isip. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. očigledno. 1. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145.3. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. I. Prvi kalif. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. i to na drvenim samarima. str. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 83. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. zbog čega im se više ne može vjerovati. vol. npr.. 11. III. uprkos ovih restrikcija. Al-Muttaki (940—44) imao je za . Znamo. Staviše. Baydn. poravnati svoje grobove sa zemljom. Ona obiluje citatima iz Biblije. VI. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. koji je pisao odgovore hrišćanima. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. 11. jer su Jevreji i hriš138 Str. 139 Fihrist.

912—13. Mausila i Nasibina (Nasibis).. A. 149. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. 399. 95. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). izd. vol. Međutim. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. vol. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. Tajarib al-Umam.1915). nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). Egipatski Kop ti.vezira hrišćanina151. 1885). 153 §abi'. Možda je ovo samo djelomičan prevod. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. . Nestorijanci su bili jači u Iraku. 14? Fihrist. 23. 1870). jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. među kojima su bili nadbiskupi Basre. 151 Al-Tanukhi. 146 Izđ.str. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. prev. 148 Ibid. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. Mingaina. II. kao što smo ranije rekli. 22. II.. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. II. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. Mingamia (Oairo. 150 Yaqut. dtzd. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. 408.. str. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. Udaba'. str. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. str. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. . I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. 12 (Mainchester. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. 1922). 137—298. 1923). Vidi Miskawayh. Mangolioaith. 5 :16—18. str. 1928). 412. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. God. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. 1904). ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. vol. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. II (CalLro d Oxford. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. 259. 149 Vol. 144 A. 2 :70. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. Wuzard'. 2. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. vol. str. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. kako znamo. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. Većina kalifovih ličnih liječnika. nedaleko od glavnog grada. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. Oko patrijarhove rezidencije. str. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. (London. sitr. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim.

koji je posjetio koloniju oko god. 662. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. Saeki. 159 Str. 1721). U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. Jevreji Sabijci Mandejci168. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. sinu Davidovu!«. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. god. God. 10 (1926). koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. str. II (Rome. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. str. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. 10. Bibliotheca Orientalis. resh gdlutha. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. kuće i bogate plantaže. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. koji je podignut 781. 155 Yaqut. Glavna. Za vrijeme mnogih kalifa. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. 2 : 70—73. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). u 154 A. . Mingana u Bulletin John Rylands Library. i slj. a većina činovnika i liječnika hrišćani. 157 Yaqut. II. 1169. 349. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. Ispred njega je svečano koračao glasnik. vol. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. 18. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima.-stvarni sekta. 1937). Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. a pratila ga je konjanička pratnja. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. 662. Y. vol. 127—33. 66—9. vol. Benjamin iz Tudele165. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). II.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. str. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. u stvari kao glavar svih Jevreja. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. Bulddn. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. 5 : 16. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. 162 Sur. Zahvaljujući njoj. 158 Pod ddyr. str. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. 160 Dar al-Rum. 985. 1. vol.

vol. vol. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. u stvari. 112. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). Tri puta se spominju u Koranu. prev. 1856).. njega citira Usaybi'ah. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. nasorijanci170 (tj. Prema Fihristu171. Asher. 61—71. II. mino. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. Haranski Sabijca. sdkta je bila gnostička. str. 1840). Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. posvećuje njima cijeli odsjek. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. koja broji oko pet tisuća duša. 340. mina' obrade172. 169 Ar. Chwolsohn. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. ili Sabi'un. bili su oibožavaoci zvijezda. 2 vol. opservanti) sv. 172 Od perz. Die Ssabier und der Ssabismus.nebeski. 184 Yaqut. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. onaj ikojd uronjuje. n. tj. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. str. hrišćaind. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. 183. znata. . $abi'ah. To im je ime i poslije ostalo. (St. IV. 171 Str. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. 173 Mas'udi. I. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. 100—105. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . 1054. 175 Ibid. I (London i Berlin. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). str. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. str. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. Ivana. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. Mas'udi. 597. str. Pošto žive u blizini rijeka.god. e. 1.163 Str. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. pr. 302. riječ nema nikakve veze sa Saba'. d izd. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. vol. str. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. 220—21.11. i 586. str. vol. vol. IV. Zaratustrijevci (Majus). 174 Fihrist. Petersburg. 126. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . slng. što je mnogo vjeiro-vaitnije. A. Bez sumnje. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. 272. Ivana (Krstitelja). 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. Pripadnici ove zajednice. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D.

A literary History of Persia. i slj. vol. 588. Isp. 92. Politički razlozi i svrsishodnost. God. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. vol. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. str. Čak i posljednji umajadski kalif. 180 Tabarl. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. Brovvne. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. str. ABASIDSKO DRUŠTVO . 897. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). 1902). 21 : 98—100. str. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. Čini se da su ipak mnogi manihejci. str. ili 274. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. -str..astronomima. n. 4 :116—20. 8. astronom. str. 519—20. a možda i Jabir ibn-Hayyan. str. G. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. str. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. n. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . ostali na životu.mo o maminejcima. Poslije okupacije. 46. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. 159—60.) i njegovo učenje.str. vol. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. Browne. državna religija. 181 Ibid. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. i Ya'qubi. 185 Sur. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. 885—6. . str. I. pa čak i komunistički maz-dakiti184.imr. Isp. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. Perzijanac Mani (umro 273. zaratustrijanizam. iss Arapslki izvori. alhemičar. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. 327 i slj. izgleda. današnji Faris. 166—72. 182 Ibid. slobodan diuh. Shahrastani. kako smo čuli ranije. al-Battani. vol. Williams Jackson. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. koji je bic^. 548—51. Vidi str. 192. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. I (New Yoirk. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola.. I. 780. 180—82. n. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. bio je osumnjičen kao manihejac179. 499. III. e. Manihejci. Shahrastani. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. 188. 86. a posebno manihejske. i slj. 155. Researches in Manichaeism (New York. str.. vol. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. u stvari. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. vol. IV. 66 : 9. među kojima su Fihrist. I. bila su. V. kako je ranije primijećeno. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. 184 Vidi Tabari. str. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. E. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. 1932).

IV. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. vol. str. str. muslimansko po imenu. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. str. P. Preaching. i»o ?>e jyjas Latrie. 134—5. Kir-sch (Leipzig. Međutim. 133 = vol. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. i prev. i slj. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. Arnold. i prev. str. god. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. vol. ali zemlje. god. I danas oko 9. kako smo ranije vidjeli. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. 396. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. 315. 126. J. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. de Goeje (Leyden. bez sumnje. 1864—66). još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. isto tako. mada 186 Ibn-al-'Ibri. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. G. Međutim. Lični interesi su ga diktirali. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. 189 Ibn-Battutah. 1. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. a nekoć ih je bilo pet stotina. Nubijsko Kraljevstvo. 1886).9. 187 Bulddn. Egipat. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. 188 Al-Idrisi. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. Bruns d G. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. J. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. čija je crkva. I. Mnogi su se prelasci. pobjedu islama kao religije. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. kao što je bila Sirija. R. str. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . Chronicon Syriacum. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. mada je bio neizbježan. str. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. 27 (tekst) = str. Dozy i M.). Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. 1789). koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca.329 žjem. 32 (prev. eto. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. izd. još lakše islamiziran nego druge zemlje. Sifat al-Maghrib. kasnije je. str. 27—8. II (tekst). Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. tj. izd. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. ali po svojim osobinama hriš-ćansko.

1. 1922). U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. A prenošenje. naravno. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. koji su naročito vidljivi u rječniku. u Evropu preko Sirije. kakav je npr. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. Baisri i Kufi. 178. 30—46. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. u Kairu. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. astronomiji. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. sprovodnikom islamske civilizacije. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Prvi.nih naroda. treba istaći. 191 Hittl. bio je. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. matematici i geografiji. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. rukoipis. Arapski kao jezik nauke. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. lakši. aramejskog. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. Ipak u zabačenim krajevima. str. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje.ka). na drugi. Ona su učinila arapski jezik. One su bile spremnije. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. arapski. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. str. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). vol. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. zajedno sa mnogim novim doprinosima. kao što je često slučaj. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. pribjegao je sekciji majmuna. akcentu i gramatičkoj strukturi191. sa stanovišta istorije kulture. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. teologiji. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. prenošeni su. god. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. liječnik. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. drugii u Lenjingradu. . Iako ga je nestalo. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. Njihovi prevodi. U pravu. I.

' Ibn-Duqmaq. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. Jibril je. Na njima su održavani kursevi iz medicine. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća.000 dirhama4. Kao i od apotekara. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. I. mjesto. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6.800. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. 7 Ibn-. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. koji je živio oko 770. bili su po narodnosti Perzijanoi. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 188—9.000 dirhama za dva puštanja krvi. prvu u islamu. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. 221. <s'tr. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. Ovu bolnicu. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). str. imitirajući perzijske bolnice. Kao privatni al-Rašidov liječnik. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama.abi-U?aybi'<ah. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. str. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. str. jpt. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. Qifti. otac arapske alhemije. 8 Perz. god. 191. 1928). Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. str. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. vol. bolestan + stan. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. 99. IV.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). 143. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. I.. str. god. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. god. tvrde. blmar. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. primao godišnje 100. 4 Qdfti. 222. 5 Ibiđ. vol. 193—4. Qlfti. Oni su osnivali prve apoteke. nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. str.

296.25. vol. 1928). Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. u kojoj je on bio glavni liječnik. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. 299—302. ibn-Rhallilkain. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. 14 Str. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. glavnog grada današnje Perzije. nedaleko od Tihrana (Teherana). Vidi također Fihrist. al-Razi. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. Browne. koje je 10 Str. §iddlqi (Berlin. sitr. povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. II. 850. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. 1921). U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od .str. 44. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. .živio sredinom devetog stoljeća. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). To je jedan od najstarijih priručnika medicine. str. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. 11 Edward G. »Ralbban« u ime svoga oca.Arapi: 'Ali al-Tabari. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah).kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. str. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. 309—10. Muhamimad Z. Raju. isp. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. vol. 147. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. Za vrijeme njegove uprave on je god. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). 503. pričaju. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. dzd. Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. str. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. I. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. Dok je još živio u Perziji. 124—5 = Boofc oj Religion. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. Arabian Medicin (Cambridge. 1. kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb.

Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. Ovo djelo. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. I. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. drugi učitelj (poslije Aristotela). Catalogr oj Arabic Manuscripts. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. NAPREDAK 335 kao filozof. Perzijanaca i Indusa. tako reći.) vidi Hitti. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. Faris and 'Abd-al-Malik. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). str. Corneliuis Van Dyek (London. W. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. 17 Qifti. O . Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. Sahranjen je u Hamazanu. 232.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. dod. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. može se reći. str. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. geometrije. vol. 1848). 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. u početku zaratustrovac. prema tome.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. 1866. a tome su dodati i novi doprinosi. Liber regius). medicine. Između ovih. koji je vladao od 949-8316. preko jevrejskog Aven Sina. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. filozofom. I. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. Kao što sam naslov pokazuje. 1872). prev. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. i Berrut. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. 232. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. sicilski Jevrejin. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. koje je najprije4279. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Arapska je nauka s ovim liječnikom. 980—1037). preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. t 994). 236—7. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. str. A. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. e. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. filologije i umjetnosti. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). Greennill. Qifti. teologije. on je njezino ovaploćenje. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). 1486. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. no. astronomije.

F '. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. prema tome. 453—8. II. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. Čari Brookelmann. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. ibn-Butlan26. zatim al-Qanun }i al-Tibb. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. str. I (Weimar. istisnuvši djela Galena. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. god. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. 1898). koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. Došlo je do nas u rukopisu. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu.gezla. svakako je najstarije i najvrednije. i. t 1100). prvobitno hrišćanin25. 1930). sistematskom rasporedu i filozofskom planu. star. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. 18— 20. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. Isp. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. koji se čuva u Britskom muzeju27. I. Geschichte der arabischen Literatur. To je prvo arapsko djelo ove vrste. 418. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. Po riječima dr 19 Str. On je umro u Antiohiji oko 1063. vol. iibr^aibi-Usay!bicaih. vol. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). Cameron Gruner.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). str. često miješa s njegovim. al--Razija i al-Majusija. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. vol. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. ono je. 21 O. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. llsa ibn-'Ali23. čije se ime. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). 273—4. 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. ibn-iKhaJliikan.

Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. d slj. I. str. 26 Hitti. 297. 214—16. ali. al-Farabija i ibn-Sine. vol. Kao pripadnici islama. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. str.. str. . koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. str. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. 203. On je bio astrolog. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. III. a mutakallim je postao sinonim za teologa. s jedne. Latinski prevod toga djela. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. str. prema tome. Arab-Syrian Gentleman. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. ibn-abi-Usaybi(ah. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici.. str. Al-Kindi je bio više nego filozof. nalazio se na granici između filozofije i vjere. vol. sve što je Zapad posjedovao. I. Muta-kallimun (dijalektičari). Qifti. naravno. vol. Grčka filozofija i medicina značile su. 315. 365. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. možda sina Ya'qubova. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. 241. 1922). u prvom redu. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. I. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. dijalektičari). U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. zaista. koje je . optičar i muzički teoretičar. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. većina njih je izgubljena. alhemist. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. Casey A. slj. 255. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. na nesreću. 247. U suštini. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. str. Wood. 98. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). ibn-Khallikan. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. 25 Ibid. i zato su bili nazivani tim imenom. 255. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. Al-Ghazali je. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. 23 Fihrist. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. On je nastojao. poput neoplatoničara. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. I. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. vol. str. vol. 294. str. d. i filozofije i medicine. 27 Fihrist. Preveo. ali ne s arapskog originala. njihova filozofija bila je grčka. nego u arapskom originalu. ifon-aibd-Usavbi'afa. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. 1936).Qtifti. s druge strane. str. 22 Williaim Osler. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. str.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. prema tome. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. Al-Kindi.

La musique arabe. analogan ljudskom tijelu. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. Umro je u Damasku 950. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. uključujući čak i same vratare33. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. služe službenici. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna.započeo Arap al-Kindi. vol. 1323. Vladara. a njih opet slušaju drugi. koji odgovara srcu. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. vol. 1930—35). Faris and (Abd-al-Mailiik. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. Catalog oj Arabic Manuscripts. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. 134. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. XVI (Levden. Na tone. no. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. god. al-Farabi (Pariš. 31 Objavljeno u Kairu. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. Ibn-Sina je. I (Leyden. II. Hitti. odmah iza Sta-glrićanina. Po sudu ibn-Khallikana34. str. sibr. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. Ihn-abi-Usaybi'ah. P. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. Chr. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. 66—83. međutim. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. vol. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma.. str. . 32 Izvodi od J. 1900). »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. 1895). XIV (Lejnden. pit. aristotelijanizma i sufizma. 1885). Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. preveo Rodolphe d'Erlainger. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. 277. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. N. sec. niži od njih. politička i metafizička djela. Qifti. 1890). 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. I. 100— 168. 2. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. II. al-Farabi je pisao razna psihološka. vol. 542. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. doživjevši blizu osamdeset godina. Njegov filozofski sistem. 1984. U stvari. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam.

str. đtr. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. 3. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. čuveni mu'tazilit. 36 Iz ovog bi . 38 Isp. 11. vol. »the brethren of puri(ty«. geografiji. 34 Vol. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. sa Raso'il. koja je zbir svih nauka. 307. koji su se održavali petkom40. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. str. očigledno. etici. Zahvaljujući njemu. str. II. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. vol. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. vol.15. viol. I. Goldziher u Der Islam. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. Ihyd'. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. I (1910). Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. 16 vol. 11. Iskrena braća (Ikhwan). V. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. astronomiji. 104. Udabd'.38 Ibn-Khalliikan. došla je do nas. 4 vol. 1858—1859). Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. str. 180. sir. str. vol. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu.4—0. 5—6. 41 Isp. II. str.izgledalo da uobičajeni prevađ.18—20. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. naročito Filonov. IV. 470. (Caiiiro. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. str. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. 1928). Ili. vol. vol. str. ser. C. koji su imali ogranak u Bagdadu. str. grčki filozofski sistem. izd. 1884). vol. 11. Defremery u Journal asiatique. 1. 501. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. uređena na enciklopedijski način. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). veliki sirijski pjesnik—filozof. nije tačan. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. V (1855). 499 = de Slane. spojio se s islamom. filozofiji. . poglavica asasina u Siriji39. 35 I. koji su oni. vol. on je pohađao s#-stanke udruženja. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. 42 Al-Subki. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. str. 254. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. 381. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. 39 M. »les freres de la [purlite«.str. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. 1906). Ibn-Khallikan. (Leipzdg i Leyden. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. 22—6. Yaqut. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. II. 112. 5. 262. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. muzici.8—12. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. II.

On ga je. Pahlaui tablice (zik). A. po važnosti su bili prvi. 281. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. 1010 (1601—2 n. Grčki elementi. A. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. god. Tabaqdt. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. dužinu sunčeve godine itd. Sa'id. 342 . Isp. izvan Damaska45. 44 C. Naličje. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. Lice 2. 237. napravio po grčkom uzoru. Sindhind). Ar. H. sjeverno od Eufrata. str. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. čije je tablice (zlj) revidirao. bez sumnje. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. 'lim al-Falak (Caiiro. po vremenskom redoslijedu posljednji. i slj. astrolaba. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). H. opseg bi Zemlje iznosio 20. e. ASTROLAB IZ GODINE A. unazadno pomicanje ekvinokcija.44. godine. a njezin promjer 6. Abelard iz Batha. a preveo ih na latinski 1126. 1911). 45 Ibn-al-^Ibri. god. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. 275. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. poslije dva stoljeća. Encyclopaedia oj Islam. 50—51. dijala i globusa.ča 1007). str. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901).500 milja. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). 105—6.400 milja. koje je u Bagdad doneseno 771. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. kao što smo već čuli. 212 (827—8). sastavljene u toku sasanidskog perioda. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. »Astrcnoimjr«. 46 Fihrist. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. Prema ovome računu. str. 47 Nallino. Nallinio. str. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. 1. str. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. str. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. Prvi musliman koji je napravio astrolab. a drugo. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. 273.). Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. art.

On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. napisao 1030. 56 Ibn-ab. predgrađe Kvarizma. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. god. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. 286. i 918. 283. d'bnKhallilkan. hebrejski i sirijski. Fihrist. Nallino (Rome. VI (1932). čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 50 Ibn-al-'Ibri. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. str. 508—9. 279. str. izvana). 236. vol. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. vol. Između 877. Catalog oj Arabic Manuscripts. Al-Battani je bio originalan istraživač. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI .il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. Qifti. radila je još jedna. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. str. I. iz Raja. za svog patrona Mas'uda. 51 Vidi Hiitti. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). IX. 20—21. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. str. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. aa njim se povodi Qifti. 53 Qifti. str. Nejsaburu i Samarkandu. 1135. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. god. a pored toga znao perzijski. u njihovoj kući u Bagdadu. đibn-'al-Athlr. str. Pored Ma'munove opservatorije. II. . Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. str. 54 Fihrist. 266. 324—5. str. sina slavnog Mahmuda. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). 1899). Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. koji je god. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. vol. str. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. Faris sad (Abd-al-Malik. str. jednu raspravu iz oblasti astronomije. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). ibn-al-<Ibri. str. koji je govorio turski. 207. str. 282. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla.i-U32yibi'ah. 78. 861. vol. M> 967. str. A. a također i na hebrejski. vol. 97. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). Ivan Seviljski i Gerard Kremonski.koji stoji nasuprot strani 534. 279. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. 52 Fihrist. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. II. 396.

talijiainis'kom.000 svezaka (?).. 'Umar je svijetu poznat. i 1048. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. koju je takođe podigao Hulagu. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac.330 godina griješi za jedan dan. Krenkow u Majallat al-Majma'. Ovaj posljednji u 3. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. u blizini jezera Urmije.pojavio u francuskom. Hulagu je započeo (1259). str. 1879). . gdje je i umro 1123—4. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. 1888). 1859). Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. Sachau (London. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). vol. izd. (ponovo štampano. u prvom redu. 2 vol. kao i opis mnogih čudovišta. zidni kvadrant i sunčev obruč. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. Sachau (Leipzig. prev. Q. Među njima se nalazila prstenasta kugla. 1878). 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). ubrajajući i sijamske blizance59. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. god. Athdr. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. F. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. god. danstaom i arapskom prevodu. 243—4. prev. njemačkom. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. Za nju kažu da je imala 400. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. O njegovu životu vidi Qifti. čak i u Kini. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. Iraka i Perzije.azwini. u čast Hulagua.al-Hay'ah w-al-Nujum.000 godina za jedan dan. On je osnovao god. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. str. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. E. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. 388. London. E. 1887). kasnije se . Sachau (London. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). str. 318. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. aritmetike. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. Sachau (London. Al-Biruni. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. 1910). XIII (1935). U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. prvog IlKhana63. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57.

drugih događaja u životu i smrti svih stvari. Drugi. str. koje je poznato samo u prevodu. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji.U astrologiji. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). i »oipher« (nula). li iprev. str. u Kurasanu. I. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. Jedan od najvećih naučnih umova islama. Nau u Journal asiatique. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . na žalost. a živio je u Bagdadu64. str. vol.matematike. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. On je bio rodom iz Balka. 662. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. ibn-Kballikan. str. 324. 1836).. 1040). vol. Međutim. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). ali je. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. 500. upotrebljavao je indij-' ske brojke. u arapskom originalu izgubljeno. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. on je napisao najstarije djelo o algebri. Jami'. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. 61 Fihrist. 198—9. 9. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri.ča. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). 63 Vidi str.. prevodiocu hinduskih djela. 225. f između 1019. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. VI (1931): str. I (Pariš. izd. U ovom posljednjem. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. al-Tawdrlkh. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). bilj. 323—8. naročito u Španiji. Ahmad al-Nasawi66 (-f. 277. vol. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. 10. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. kao i uvođenje oznake za nulu65. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. str. To je njegovo glavno djelo. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. I »zero« (mula). Prema tome. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. To je prevod sanskr. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. si/r. vol. dolaze od ar. Takođe. al-Fazariju. XVI (1910). sluškinji astronomije. 65 G. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). ser. i slj. d slj. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. dato je nešto više od 800 primjera. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. 442. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika.

Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. Daoud S. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. zahvaljujući njemu. pt. § 7 i § 8. a zajedno s njom i samo njezino ime. 68 Vidi Fihrist. Al-Khayyamova algebra70. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . današnja je Kiva. gvožđe i bakar. naziva ga alMajusii.) i magiser Jakob iz Firence. iz Medine. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. Tabani. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. god. god. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. npr. gdje je on rođen. str. 274. Is>p. str. u Evropi je uvedena algebarska nauka. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. 70 prev. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. 237. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. kao i Leonardova djela. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. tj. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam.704) i šesti imam Ja'far aj. 1364. astronomije i matematike. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. I. 67 Kviarizm. olovo. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Kitab al- . str. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa).u KJuriaisanu.Gerard Kremonski. koji je živio u Kufi oko 776. III. pet tipova kvadratnih jednačina. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. ikoju citira Qifti. 69 »A'ugrim«.'jnce. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. str. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. potomak nekog Magijca. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju.-Sadiq (f 765). i'bn-al<Iibri. vol. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. kalaj. 1932). A Treatise on the Astrolabe. »augrym«. kod Češera (Ćhaucera). sadrži. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. Ka'sir. 286. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk.

koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. npr. Čak i najbolji među njima. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. njemu krivo pripisuje. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. On je unaprijedio metode isparivanja. passim. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. Qifti. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. I (Cairo. Treba.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. filozofiji. . 3—170. vol. Međutim-. taljenja i kristalizacije. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. sublimacije. koja se proturaju pod njegovim imenom. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. poslije četrnaestog stoljeća. Vidi Faius Kraus. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). str. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. Jabir ibn Hayydn. sitr. Neki njegovi doprinosi su neosporni. 72 Govore čita je bio Saibejac . 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. str. citira dvadeset !i sedam djela. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. matematici. str. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. 354 —6. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. sa grčkom filozofijom. kako ćemo kasnije vidjeti. 1121). Poštovanje starine. pjesnik— državnik. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. i slj. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. navodno. Uglavnom. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . 73 Hajji Khalfaih.arqi (knjiga o istočnoj živi). sputavalo je okovima arapski duh. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. 284. ako bi se oslanjali na svoje knjige. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. I. čija su d jela. 160—61. Današnji muslimani. Fihrist. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. U medicini. vol. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. riječi al-klmiyd'. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. 1943). taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. Tughrd'i znači »ikancelar«. međutim. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju.i kasnije postao šiija.

Holmyard (Pariš. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. preko pedeset. 79 Vidi al-Asma'l. 78 Al-kibrlt al-ahmar. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. 1849). koji je pisao na arapskom. On je osnovao mutazilitsku sektu. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. čistoći. alKalbi. 1923). cijeni. Kitab al-Khayl. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. Levd della Vida (Levdein. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. npr. _1928). izd. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki.. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. 77 Od ar. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. Međutim. medicinskim i magijskim vrijednostima i. koje su napisali arapski pisci. VI. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. U njima se nabrajaju njegove pasmine. geografiji. Rasprave o draguljima U mineralogiji. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. G. Institucija svetog hadža. str. 1895). izvršila je svoj naučni . bukvalno »crveni sumpor«. Astrologija. god. koja je do danas ostala sačuvana. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. dosjetka. koja nosi njegovo ime82. Wiistenfeld (Gottimigen. Arapi su učinili neznatan napredak. III. 304. f 868—9). str. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. August Haffner (Vdenina. djela pjesnika. izd. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. al-ikslr. V. 47. Njegova originalnost.davali životinjama. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. 523. u kome pisac citira Aristotela. Ovo djelo. str. J. vol. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. citira samo arapske izvore. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. 78 Vidi str. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. 218. On je umro u Kairu 1253. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. vol. vol. ibn-Durayd <u William Woght. donose nazivi dijelova njegova tijela. lizvonno grčka riječ. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. izid.

Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. služio se ovom kartom. 44. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna.uticaj. 1893—5). Al-Mas'udi90. iprev. str. kako pokazuje abu-al-Fida'. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. vol. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . izd. koji su oni nazivali arin91. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. 1908). Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. u blizini Pripeta. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. 117—18. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. 901. gdje se nalazila astronomska opservatorija. I. koji je prebivao duž rijeke Volge. str. 83 Yaqut. geografska karta. Jayakara (London. izd. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. pit. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. prev. str. pritoke Dnjepra. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. str. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). naravno. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. 1818). 'na engleski od A. Pariš. Njega je god. 278. II. od E. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. VI. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. II. str. koji je umro god. 82 Baghdadi. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. G. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. između krajnjih tačaka istoka i zapada. HiitJti. na sjever. 85 Fihrist. god. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. 1906. 75—8. probili se u Rusiju. vol. S. Ne 27753. 84 Ibn-Khallilkan. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. de Slane. i prev. na jug. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. i Thabita ibn-Qurre. I i vol. 851. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. Isp. 86 lad. na istok. vol. Lanigles. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. 87 Silsilat al-Tawarlkh. u Perzijskom zalivu. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. 921. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. 108—9. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog.

napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. 22. 182. de Goeje (Deyden. lizd. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. 26. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. Mžik (Leopzig. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. abu-al-Fdda'. 22. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. 1870). 98 Izd. str. 90 Vol. str. str. koji je putovao sve do Španije. god. 1. izd. dovršio je svoje djelo al-Khardj. 11. itd. 158. Njegovo se djelo nije sačuvalo. J. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. de Goeje (Leyden. 80. 1891—2). Mas'udi. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). PetersbuTg. Perzijanac. živio je oko 950. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). tako nazvan po rodnom mjestu. Jedan drugi arapski geograf. str. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. ibn-Hawqal (živio 943—77). str. 89 lad. Tahqlq. 225. AlIstakhri. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). 375. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. de Goeje >(Leyden. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 92 Qubat al-ard. eto:. str. Tariblh. Uzayn. i slj. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. 99 Vol. 88 Vol. str. 1866).. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. vol. Hans v. Na molbu alIstakhrija. Qudamah. 376. II. 156—7. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. porijeklom Perzijanac. Sauvaget (Pariš. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). 64. God. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. 1889). Reina<u<d i de Slatne. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. str. 1892). II. ia/bu-al-Fida'. 376. godine. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata.(London. . Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). str. 19. Ibn-Rustah. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. star. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. 95 Izd. koji je bio porijeklom hrišćanin. III. 1926). str. Ahbar as-$in wa-l-Hind. Blruni. 903. Yaqut. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. đtr. 1. Udhayn. abin-Hustah. 17. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. de Goeje (Leyden. i prev. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. •8 Izd. opsežnu geografiju. 11 Varijante UjjaAn. 97 Izd. 94 Al-'Abbasi. ibn-alHawqal.17. 11. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. Uskoro poslije 928. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. 1885). Ovo djelo. Sidži-stana i Indije i između 985—6. On je živio na samanidskom dvoru. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti.8—12. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. 1733).2. ibn-Rustah sastavio je oko god. 1948). al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. 891—2. II. 308. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. de Goeje (Leyden.

(Leipzig. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. Mas'udi. lap. H. 162 = de Slane. Da bi se mogao izdržavati. 106 Izd. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). O svjetskom putniku al-Mas'udiju. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 1873). kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. Wu3tenfeld. Miiller. d slj. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). (Leyden. koja sadrži. bilj. de Goe-je (Leyden. npr. i dužina zemaljskog stepena. 1877). str. II. koju je izradio abu-Macshar. pustinjske zemlje postaju obradive. de Goeje (Leyden. 1938—9). pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. koji je živio u ovom periodu. 2 vol. J. u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. Kramers.100 Izd. H. 102 Vidi str. i važne podatke o istoriji. 104 Izd. govorićemo u vezi s istoričarima. a konačna redakcija je završena 1228. vol. Pošto mu je dao dobar odgoj. str. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. Izvjesni aspekti astronomske geografije. Jawhar (drag1! kamen). D. God. 80. 107 Ibn-Khallikain. F. IV. 10. našli su put na Zapad. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. L/u'lu' (biser). etnografiji i prirodnim naukama. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. 1219—20. $urat al-Ard. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. koji također pripadaju ovome dobu104. vol. god. Mladog Yaquta. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. stepe se pretvaraju u mora. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. 103 Izd. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. 6 vol. str. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. 62. (Leyden. u Alepu. izd. 3. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. str. 2 val. ova posljednja. III. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. Ovaj Mu'jam. Tanblh. gdje je on umro. vol. Zikikli. 105 Riječ znači »iruibim«. 4. prava je enciklopedija. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. 1886—73). druga veraijia. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. 1884—91).

Wiistemifelid. I. 1858—60). (Gottingem. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . str. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). god. Sachau i dr. Dva vodeća istoričara mu108 Str. 1387. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. 326. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). god. samo su tri došla do nas109. koji je umro 834. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. Vidi ibn-Khallikan. najzad. 9 vol. 95—8. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline.. 110 Ibn-Khallikan. (Levden i Berlin. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. von Kremer (Calcutta. koji je umro u Bagdadu oko 767. 118 Izd. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110.. na geografiju provincija. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo.bili doneseni na Zapad. Ova biografija ibn--Ishaqa. izd. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. obadva iz Medine. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. koji je umro u Bagdadu 845. vol. II. 111 lad. Prvi sadržaji. 1904—28). str. 282. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. Međutim. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). 2 vol. 1856). NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). vol. i. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. Najveći dio naučnog materijala. 114 Izd. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. najzad djela drugih pisaca. vol. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. 520. vol. sitr. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. astrološ-kom ili geografskom materijalu. u Kairu112. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Ahmad ZaM (Cako. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. II. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. 324— 6. II. zatim na tačno izrađenu kartografiju. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. 112 Ibn-Khaliiikain. 115 Ibn-Khallikan. 1914). 633. kao što smo ranije čuli. str. bilo da se radilo d astronomskom. Iz pera ibn--Sa'da. koji je pisao arapski. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. naročito u obliku geografskih karata svijeta. Istoka. sjeverne Afrike i Španije. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta.

Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). V (Jerusalem. 369 (979—80). Tomrey (New Haven. fol. bez sumnje. vol. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. od kojih su. 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923).Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. 258 (872). 121 Vidi Fihrist. str. 118 Izd. koja se završava sa A. 77—8. međutim. 1883). koji je bio i filozof i liječnik. genealogijama i pričama. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. duž južne obale Kaspijskog mora. podvrgavao kritici. H. 1883). vol. u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. čiji je kompendij opće istorije125. prev. str. str. 1850). istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. Tah-đhlb. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. pored istorijskih djela. XI (Greiswald. Miskawayh. 358. Hitti. biografijama. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. IV B (Jerusalem. Očigledno. I. Wu9tenfeld (Gdttiingen. Vladimir Guirgass (Leyden. 1936). Yaqut. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). prvi dio. vol. Ansab. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). W. god. 1916). 123—7. 1924). Metod izlaganja. Charles C. 1922). koja dopire do A. D. 120 Vidi str. Ahhvardt. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. 961. predajama. 122 Izd. de Goeje (Leyden. brdovitom kraju Perzije. 78. C. str. 119 Izd. 124 Izd. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. The Origins o/ the Islamic State (New York. koji je radio u Isbahanu. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. opća istorija sa perzijskog stanovišta. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. vol. drugi dio F. 443a. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). S. Mairgoitten (New York. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. zapravo priručnik istorije. H. 889. F. Goitein. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. koji je rođen u Tabaristanu. Međutim. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. 1866). počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). Nawiawi. 123 Vidi Fihrist. a to je sam autor. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. Sam'ani. 1938). ispoređivao i donosio zaključke o njima. 771. Max Schlos&inger. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. Pisanje isto-rije svijeta. gdje je umro ča. Udabd'.

Mjesto da grupiše događaje po godinama. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. (Leyden. (Bulaq. I. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. (Leyden. 2 val. 128 Tajdrib al-Umam. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. al-Kalbija. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Prije svoje smrti u Fustatu 956. 4 vol. on ih je grupisao oko dinastija.n. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. 2 vol. 331. F. izid. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. vol. (Oxford. 1323—9). Siriju i Egipat133. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. pa čak i u Zanzibar. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. (Consten'tiinople. 2 vol. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog.fi Akhbar al-Bashar. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. 1921). on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. str. 88. 30 vol. II. 1883). rimsku i jevrejsku. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. Aimedros. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. 1914—21). (Oxford. str. U svom komentaru. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. 15 vol. preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. H. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. (Havdarabad. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. prev. Irak. ibn-al-Athir. Yaqut. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. al-Tabari reda događaje hronološki. prvobitno napisanom na široj osnovi. A. 1337). prev. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. Mladi al-Mas[udi. 1844). koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. kao i Mi-skawayh. god. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. To je sve rezultat prirodnih sila. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). izd. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. The Experiences of the Naitions. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. 1879—1901). U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. U stvari. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. E. S. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. 129 Izd. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh.(anali apostola i kraljeva). kraljeva i naroda. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. M. Houtsona.. Qilti. Th. 1286). Kao i većina muslimanskih istoričara. Gottwaldt (Leipzig. ili da je more gdje je bilo kopno. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. kao i na njegovom komentaru Korana130. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. Margolioirth. izd. koje se također zove al-Mukhtasar . Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. de Goeje i dr. 312 (915). D. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. 1848). al-Waqidija. 2 vol. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita.

de Meyinard i de Courteille. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. 8. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. 1861—77). Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. napisao je. 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. vol. str. zbornik od 7. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). jevrejskog i perzijskog porijekla. najveći istoričar. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. vol. V. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). J.500 biografija Prorokovih drugova. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. I. (Gata). Veze sa hrišćanstvom dale su. Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. 35—6. u grubim crtama. al-Mas(udija i ibn-Athlra. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. nasuprot liječnicima. biljki i životinja139. 1280). reprodukovao je u faksimilu James R. Ibn-Khallikan. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. 1907). Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. Ikhwan. i poslije Miskawayha (t 1030). 148. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). 141 Izd. Oni su mahom bili sirijskog. i prev. 138 Izd. 13 vol. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. djela al-Tabarija. 137 Izd. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. filologija i lingvistika. Rasd'il. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. 1893—4). vol. al-Tabari. mogli bismo tako nazvati. III (Pariš. rječnik nacionalnih biografija. C. 247—S. 1867—74). 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. 9 vol. Bt. počela je naglo opadati. vol. (Levden. Jeweit/t {Chiaaigo. str. . 234. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. (Pariš. pravna nauka. Yaqut. II. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. matematičarima i alhemistima. astronomima. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. živio je u Mausiilu. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. 134 Yaqut. Toimberg. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. 138 Isp. Isp. vol. 1884). VI. među ostalim djelima. u prvom stoljeću. kao i lingvističkog izučavanja. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. 424. de Goeje (Levden. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. 142 5 vol. o kojima je maločas bilo govora. prvi musliman koji je sastavio. kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. str. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. str. str. predaja. bio je isto tako musliman«.o stepenima između minerala. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257).

vol. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. a zatim u hadisu. neprijateljstva između Abasida i Uma jada. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. Povrh toga. 151 Vidi str. tj. 1329—51) iprvdh sedam volumena. zatim su. str. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. I (Baltimore. borba između Mu'awiye i Alije. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju.000 predaja koje je on izmislio154. U prvom redu u potrazi za tom naukom. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. 19. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. I. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. i slj. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. 772. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. 1927). Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). tobožnji naučnik. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. 230. str. 146 Introduction to the History of Science. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. Osnovi pravne nauke (ftqh). mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. u drugom stoljeću. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. a u Koranu Alah. na primjer. politička ili sociološka. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. Abu-Hurayrah. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. 147 Shuja1 ibn-Aslam. Općenito. djela. »praksa«. U hadisu govori Muhamed. vol. iz Egipta. Oprečno šiijama. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. 624. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Prije svog pogubljenja u Kufi god. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. U hadisu je samo smisao nadahnut. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja.

159 Al-Jamv al-$ahlh. dbn-KhaMun. ibn-Sa'd. str.. Aiša je prenijela 2. II. 18. 1296). ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158. vol. 1924). str. 154 Tabani. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. str. 37t. ibn-Qutaybah.. str. 55. IV. na molitve. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. VII. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. 155 Ibn-Hajar. koji su u isto vrijeme bili jamci. od kojih su. Anas ibn-Malik 2.275160 predaja. 231. Ma'drif. str. vol. vol. vol.000 predaja. (Bulšq. Alfred Guillaoune. i slj. vol. 161 Ibn-Khallikan. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. 370. Muqaddamah. odabrao je od 600. 358. IM Nawawi. 3: Isp. 164. Naziv »abu-H>urayrah«. na osnovu svjedočanstva C. pit.286.awawi. iz!d. III. str. str. str. Baghdadi. vol. Tafrlkh. on se ovako pravdao: »Mi. Iraku._ 165. bez sumnje. nekih 7. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. 17. na temelju svjedočanstva njegova roba. Hidžazu.300 hadisa155. 157 Vidi ibn-'Asakir. 93. koje su poslije toga vremena postale standardne. 476. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. »otac mačića«. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. Egiptu. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. 68—9. 141. 158 N. navodno. str.210 hadisa. ijega kopira ibn-alAthlr. II. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. iss Nawajii. str.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. Halbah. prenosači. The Traditions of Islam (Oxford. Siriji. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. VI. str. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Hiitti. koje je skupio od 1. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. str. str. koji je rekao . najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. na osnovu svjedočanstva D.153 vidi iiibn-Khaldun.). i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Muqaddamdh.630156. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. prenio je preko 5. 8 vol. npr. 2. Al-Bukhari. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. Isabah. na osnovu svjedočanstva E. 95—6. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. 201. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. koji je bio Per-zijanac. hodočašća i sveti rat. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. str.

Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. i ijma'. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. uključujući i Novi zavjet. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. krivične. str. stvorio svoj samostalni sistem. Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. 182 Razna dadanja ovih 'djela. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. zvanim usul (korijeni. naročito sure druga i četvrta. prema tome. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. vol. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). II. 331. 166 Bukvalno »znanje«. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. anegdota. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. autentična zbirka. u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. Muhamed. 1280). u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). 1319). Zahvaljujući njemu. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). tj. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). Njihov sistem. samo oko dvije stotine. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti.pojila«. kako su ga oni nazivali. 55 (Delhi.ali nijedno kritično. Dalje. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. nastala su dva osnovna principa: qiyas. fiqh166. npr. Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. 105. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. sveopći pristanak. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. osnovni principi). Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. 164 Vol. I. »pravi put kajl treba slijediti«. 101. vol. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. 167 Bukvalno »put do . hadisima). u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko.000 stihova u Koranu. 163 (Gaaro. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. str. II. str. prenesene kasnijim generacijama. »mudrost«. 915162. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. tj. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. Noćno putovanje. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. Na taj je način . Kod alBukharija104 i Muslima165. ili otprilike toliko. analogna dedukcija. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. .

169 Ibid. Jedan od njih. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. al-Shafi'i. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. koji je pripadao porodici Quraysh. sitr. kako mi danas kažemo. 170 Fihrist. 201. istislah.. Muqaddamah. najveće i na j tolerantni je škole islama. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. bio je Malik ibn-Anas (ča. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. 1346). Abu-Hanifah zapravo nije uveo. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). Vođa medinske škole. On je umro u Kairu. str. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. abu-Yusuf (t 798).muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). 74. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. nasuprot medinskoj školi. str. 160—61. bio je abu-Hanifah. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). vol. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. Po zanimanju je bio trgovac. princip analogne dedukcije. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. ibn-Kha'likan. istočnoj Africi. III. str. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. 715— —95)174. 155. u Indiji i u centralnoj Aziji. 372. Umro je 767. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743). Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. 172 Istihsdn hamafitske škole. pravne fikcije. koja vodi. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. Ovo monumentalno djelo. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. na zapadu i jugu Arabije. 171 (Cairo. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. str. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. Ovo je šafijitska škola.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. Jedan tradicionalni razgovor. Palestini. a živio je u Kufi i Bagdadu. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). mada se često i njemu pribjegavalo. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. sa svojih 1700 pravnih tradicija. ibn-Khaldun. studirao je kod Malika u Medini. Rođen u Gazi (767). Njezinih pristalica ima oko . mada ga je jako isticao. do tzv. Kao sistem religiozno-pravne misli. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). god. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172.

koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. koji se neprestano mijenja. 1302. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana.105.000. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. u . l slj. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. 176 Majmu' al-Fiqh.000.000 nasuprot 180. Udabd'. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. kojom je obdarilo i Hanifu. I. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. E.000 muškaraca i 60. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. str. izd.000 žena. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti.000 tradicija Musnadlsl. u koje se cijela muslimanska zajednica. str. imam.000 hanafita.000 malikita i 5. d slj. vol. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. 16 vol. 855. 41. 497. str. čudesa Prorokova su prihvaćena. Računa se da je njegovu sprovodu. vol.šest kanonskih knjiga hadisa. 312). god. 1323). ibn-Khallikan. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. jest hanbalitska. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. Danas. naravno. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. 215—16. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. priznato je . I. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). što je mnogo važnije. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. II. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja.000. 28. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. ibn-Khalliikan. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. 178 Yaqut. str. 50. str. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene.. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. koji je u tančine razradio alShafi'i. Ta'rlkh. koja se njemu pripisuje. uživala osobit ugled. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim. str. bila podijelila. I.000 hanbalita. u Bagdadu180.000. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. prisustvovalo 800. Dugo je vremena zbirka od preko 28. '4 Isp. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. VI. 367. vol. 201. str. potomaka Alijinih. Međutim. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. vol. međutim. ipak se nije održalo. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. izuzev šiija. II. II. vol. Palestini i Egiptu. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. preuzima važnu ulogu. Sa četiri naprijed navedene škole. 1919). 175 Delhi. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. 179 Ibn-Asakir. 180 Ibn-Khallikan. vol. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). vol. Posljednja od četiri škole. Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). Malika i al-Shafi'ija. Zahvaljujući ovome principu. Griffini (Milan. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu.

O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. bogata mudrim izrekama Proroka. a propust zakonom kažnjava. arapskog Ezopa. 5. koji veliča umjerenost. 3. čiji je cilj bio. o kojima smo maločas raspravljali. mada su mnogobrojni. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. npr. mubah). 493. opet. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. politiku i društvo. kao i Platonov i Aristotelov. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). kao i njegovih drugova. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. Postoje. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. Druge. osjeća se u astrološkom. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. I. o odricanju. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. str. Oni 181 6 vol. Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. Prema tome. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. 1313). ali se i ne kažnjavaju. poslovicama i mudrim izrekama. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . ona se ne odobravaju. zabranjena djela (haram). Ona se. str. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. Ova grčka djela. dozvoljena djela (jd'hiz. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. njihovo izvršenje povlači kaznu. 757). čije se izvršenje nagrađuje. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. smjelost. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. (CaiTO. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. 200—205. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. vol. ra-binske i talmudske kanale. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). 4. zadovoljstvu i istrajnosti. mada su za sunije Muhamed. tri druga tipa. a za šiije Alija savršeni ljudi. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). koja su pravno indiferentna. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. vol. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. olakšanje postizanja zemaljske sreće.laqj183. 182 Ibn-Khallikan. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. 2. I. Također u poslanicama Iskrene braće. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. u krajnjoj liniji. u najmanju ruku. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. apsolutne dužnosti (fard). Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. a neizvršenje se ne kažnjava. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq).principijelnim pitanjima i metodologiji.

tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. duboko ispoljavali. izd. str. str. naročito među Perzijancima. II. Fihrist. str. bio je Turčin iz Faraba192. leksikografija i gramatika. Udabd'. a među nekim Perzijancima vjerske. 193 Jbiđ. čiji je rječnik191. ibn-Du-rayd189.184 185 186 187 364 Izd. 266. . vol. 252. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. kairskih izdanja.. 189 Leksikograf. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. 16. (Caliro. 'ibn-.belles-lettres (adab). Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). III. prema jednom retku iz Korana (49:13). lingvistika. 1292).. Čak i takve discipline kao filologija. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. 15. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. poglavicom (šeikom) literata Basre. 1925). Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. među kojima su bili al-Jahiz188. str. V. Al-Jawhari (t ča. 1008). ni jedino od njih nije kritično. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. (Bulaq. 191 Sihah. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. d slj. Više Shakib Arislan (Oairo). 477—9. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. 1854. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. Adab Isp. u užem smislu lijepa književnost . u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. stvarnog ili prisvajanog. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). 933. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše.str. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. Wustenfeld (Gottingein. i»o u svom djelu Muqađdamah. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI .Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. razvio se interesantan pokret. urnro u Bagdadu god. vol. bio je sin grčkog roba193. 192 Ydqut. al-Dunya w-al-Dln. 2 vol. 9. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. vol. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. izd.

zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. 198 20 vol. tzv. spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. Zaista. (Pariš. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. 195 Maqamat. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. 4 vol. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. (London. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. de Sacy.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . prev. Prije nego se maqdmah razvila. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). 1285). pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. književnog arapskog jezika. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. čiji su mnogi članovi. posljednjeg umajadskog kalifa. 2 vol. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. ili al-Isfahani (ča. a Goridi je objavio indeks (Leyden. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. ibn-KhaJliikan. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza.'l. 1302). koji je bio karakterističan za raniju književnost. 196 Ibn-Khallikan. 21 (Leyden. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. na engleski Thomas Chenery i F. (Dama&ous. 522. Muhammad 'Abduh (Beiruit. 897—967). 1900). 197 Izid. 68. vol. 1889). Jedrog. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. Njega je gajio književni proletarijat. direktni potomak Marwana. učenost i govornički dar. 1847—53). maqdmah. odmah iza Korana. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. str. Steingaas. potpuno je nestalo. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. 2 vol. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. I. 1867—98). jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. Bruinnow je izdano vol. str. vol. lizd. (Bulaq. takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. lutali od mjesta do mjesta. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. 1888). gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama).

najbolji u Engleskoj. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. U ovom periodu. vol. strani kulturni i religiozni uticaji.(Hiljadu i jedna noć). 2UB 12 vol. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. vol.16. vol. prema uzoru Bude. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. potpun je. str. izd. izuzev u poetskom dijelu. Poole. (Pariš. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. 202 Buluq izdanja' A. 3 vol. (London. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . IV. (1835) i 1279. S. Ser Ričard F. Hans v. 208 9 vol. II. -'" Ibn-Khallikain. nešto prije desetog stoljeća. 12—13. str. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. Osnova ovoga nacrta. vol. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. 11. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. I. (London. 1. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. (Lon don. Kako je vrijeme odmicalo. a kada je. 200 Yaqut. Tabari. I. tisp. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. 204 Fihrist. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). i doživio je više izdanja. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. 133. 688. 11. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. s ilustracijama E. II. 304. 487. 1251. vol. 689. ali tačan. str. 1883). Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. H. 3 vol.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. 1911 Str. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. 207 3 vol. Berton (Sir Richard F. str. i sir. Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. ali bez komentara. ibn-Khalliikan. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. str. I. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. Isp. Nekoliko izdanja kasnije. egipatskih i sličnih izvora. Mžik (Leipzig. I. (London. 1. 304. Revidirao E. 1859). vol. doduše nepotpun. str. međutim. Mas'uđi. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. str. Prvi engleski važniji prevod. 1839—41). Izd. 1704—17). zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. 205 Fihrist. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. Licemjerni duh. 1882—4). V. Uprkos tome. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. 1926). grčkih. 90. 11. S. Poole. 150. uključujući Shahra-zadu. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. str. hebrejskih.

fad-Qirmi. VI. koji je držao vinaru u Damasku. upola Per-zijanac. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. Shi'r. ibn-Khallikan. 476—9. 828). ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. 212 Al-Hasan ibn-Haini. ismijavao svoga vezira.217. 1898). I. 47—53. koliko i na . Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. 2—8. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. međutim. ibn-Qutaybah. 157. Provincije. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. liibn-Khallikan. vol. III. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. I. str. god. III. XVIII. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. str. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. viol.000 dirhama. vol. Bashshar. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. tj. 1925). Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. abu-Nuwas212 (f 810). str. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. 240. str. koje slave junašvvo u borbi. Aghdni. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira.umjetnosti. zanimanjem grnčar. naročito Sirija. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. gdje je on živio. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. Ghazal abu-Nuwasa. vol. Njegova slava. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. str. 501—25. 22. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. koji je pod al-Mahdijem 783. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. str. str. 19—73. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. prema nekim izvorima. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. Aghdni. Abu-Tammamov otac. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. vol. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). 213 Vidi njegov Dlwan. ibn-Qutaybah. 1885—8). Mahmud Wasif (Caliro. dao oduška pesimističkim. (London i »Benares«. str. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. bio pogubljen zato što je. meditacijama o smrti. Shi'r. vol. izd. 210 Aghdni.

vol. 81—7. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. vol. zaostaje za svojim uzorom. 707 (1037—8 n. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. 333—40. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. — srapa . vol. 216 Vidi Aghani.). ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. Shahln <AtIyah (Beirut. 99—108. str. 1909). Aghani. 8 Izd. 217 Izd. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). O njegovu životu vida. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. H. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. III. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. str. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. VII. vol. Mas'udi. ibn-Khallikan. vol. str. sto. Zbirka pjesama Hamasah219. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . vol. I. 1889). VI. vol. Njegova zbirka. slično arapskoj poeziji drugih perioda. koje pjevaju o istoj temi. 214—18. 1847—51). 214 Isma'il ibn-al-Qasim. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. koji je datiran A. dopunjeno komen tarom u 2. 1887). vol. I.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. str. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. (Botnn. Poezija abasidskog perioda. 1828). puna lokalne boje. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. Mas'udi. 126— 83. 240—50. 147—67. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. e. str. Rukopis. str. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. đibn-Khallikan. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. VII. 125—30. XV.

83.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. mu'ad-dib). Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. 2 Str. lhyd'. str. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran.<7. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. opominjala je jedna omiljena stara izreka. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. Prilikom posjete Damasku god. Nisu ni danas. Kada je djetetu bilo šest godina. U svojoj raspravi o . oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. 101. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. ali ne pjesme erotskog karaktera. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. koji su ih podučavali u vjeronauci. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha).« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. Očigledno. 1194. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. na kraju krajeva. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. U djelu Risdlat al-Siydsah6. međutim. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. I. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. vol. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. — osnovne principe aritmetike i pjesme. XVIII. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. Ghazzali. Međutim. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. 272. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. nego iz svjetovne poezije. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. str. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. Jer. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. Čim je dijete moglo govoriti. vol. 8 Aghani.

VI. cit. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. 8—11. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). 3. Nju je osnovao god. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. Totah. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. prosvjetitelj Nizam-alMulk. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. prva prava akademija u islamu11. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. 5 Mas'uđi. Uz nju se nalazila i opservatorija. Muqaddamah. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. koju je država priznavala. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. C.. god. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). Nizamivah je bila teološka ustanova. Seldžuci. koji je bio naimenovan. str. str. 1838). po svoj prilici. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. koje mu . 67—76. Vidi Ghazzali. treba imati na pamtti. IX (1906). ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. ibn-Khaldun. 475— 6. str. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). u srednjem vijeku. mu'Iđ ponavljač)16. 14—19. U poglavlju o učenju. Mubarrad. koja nosi naziv Nizamiyah. Baydn. izd. str. 8 Loc. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. I. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu.pedagogiji al-Zarnuji9. bila je Nizamlyah. izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. str. 1. str. 1074. str. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. The Contribution of the Arabs to Education (New York. Tvrdi se da su. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. 173. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. koji je pisao 1203. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). Međutim. 6 Izđ. 7 Jahiz. U ovoj školi. vol. 1177. vol. takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. 10 Popis vidi kod Khalil A. vol. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. str. Opserva4 Isip. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. 1926). 1065—7. Caspari (Leipzig. vol. 150. I. 321—2. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10.

i slj. 13 Ibn-al-Athir. da bi izoštrila svoje pamćenje. I. 219—20. vol. XI. god. Ovo zdanje.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9.dge. 1933). jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. od čega su svi. str. oko dvadeset. 1838).00025. jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. prev. i prav. Athdr. 14 Vol. Husn. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. god. god. 193. A Baghdad Chronicle (Cam. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. koji ju je sagradio 1234. str. god.bri. 435. izuzev njega. koji u svojim zapamćenjima govori. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. Isp. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. vol. str. str. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. ostavio nam je detaljan opis građevine.rucara alBaladhurija .000. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. koji je posjetio Bagdad 1327.) G. izd. 15 Ibn-al-Athir. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. XI. u Himsu samo jednu. 246. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. Za slavnog isto. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. str. 29—30. 17 Str. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. 115. Ibn-Battutah23. vol. vol. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. Među 11 Vidi Suyuti. 1929). kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. str. II. 19 Vol. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. 43—9. 276 12 Reuben Levy. u Damasku.. 16 Vidi ibn-Khallikan. Ayyuhal al-Walad. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. III. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). 100. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. Hammer—Purgstall (Vienna. 123. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. potpuno nestalo. 18 Ibn-Khallikan. Pored Nizamlve u Bagdadu. baladur. 1329).000 predaja. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. U ono vrijeme. str. G. vol. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. (engl. Iraku i Siriji. balddhur. str. III. 1393. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. od per. str. str. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. 156—7. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. 21 Ar. Qazwlini. u Mausilu više od šest. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. da je grupa studenata. Scherer (Beirut. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. II. X. kao seminar za četiri ortodoksne škole. 430. str. poludjeli.

Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. str. str. Kada bi putnik došao u neki novi grad. god. 1. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. III. 33 Vidi str. 439.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. 11. 22 Abu-al-Fiida'. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa.14—16. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. II. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. halqah) ili skupove f sing. str. 287. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća .20. str. I. 24 Str. vol. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. Uđaba'. 23 Vol. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. 283. str. prijatelj a34. IV. 135.20. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. str. vjerske rasprave i književni sastanci. str. vol. I. str. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. str. Suyuti. Između ostalih. VI. 32 Aghani. vol. I. Husn. 28 Maqdlsi. 179. 28. 182. str. 30 Str.8. 252.11. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. str. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. 383. gdje je on svako jutro. 229. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. IV. vol. 179. str. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28.1—2. PROSVJETA 375 teke. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. Odatle njegovo prezime Baladhuri. astronomije i drugih nauka-55. 108—9. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. 136. vol. 236. XVIII. 258. 1. 25 Ibn-Khallikan. str. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). II. 1. 29 Yaqut. vol. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. 1. 1. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. filozofije. podučavao razne predmete29. u periodu abasidske vladavine. poglavito književnih. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. 11. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. vol. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. sve do svoje smrti 820. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. vol. str. vol. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. 432. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. 317. sadržavale su kolekcije iz područja logike.14—16. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. 230—31.10. 205.. 34 Yaqut. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. VI. vol. 324. str. 31 Yšqut. 101. str. 11.

prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. 420. vol. odakle je pobjegao 1220. II. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. vještinu proizvođenja papira od lana. str. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. bez sumnje. 41 Str. koji je bio upravitelj Kurasana 794. Harunov vezir. Njegov brat Ja'far. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. među kojima su se nalazile pergamene. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. bile su tek male daščare pored džamija. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. prepisivači i ljudi od pera. Mnoge od ovih prodavnica.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. kineski papir i svici od kože. za naučne diskusije i raspre. str. V. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Kao što smo već istakli. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. god. 449. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. str. ali su neke bile. Neki zvanični dokumenti. 3« Maqdlsi. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa.Str. V. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. . 413. 315. 40. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak.. 467. koji je imao devet svezaka39. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). str. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. 37 Maqdisi. II. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. Al-Nadim (t 995). 245. 39 Yaqut. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. egipatski papirusi. Biblioteke su služile za sastanke. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751. god. Oni su bili zavedeni u katalog. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. Vidi također Yaqut. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. str. vol. str. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. prema planu tvornica u . vol. vol. Drugi muslimanski gradovi. ati Yaqut. lanenih i konopijanih krpa43..

odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. Mars. str. str. fantaziju i pamćenje (retenciju). 1881). Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. str.8. vatre i zraka. Turkestan down to the Mongol Invasion. 21. str. 236—7. 1. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. 41. 44 Ibn-Khaldun. Jastrow. _Iap. 45 Maqrlzi. 34. vol. izd. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. Sefer Nameh. PROSVJETA 377 mozak. u sljedećem stoljeću. Muqaddamah. str. Stomak je prebivalište svih bolesti. str.Samarkandu. 326. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. zemlje. 1928). Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. Merkur. izd. volju. od gr. 338. girtas. Ima sedam planeta: Sunce. Vidi Y'a(qubd. 40. str. kojemu su pluća ventilatori. 13. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 855). Njihovo je mjesto srce. 21. str. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. chartes. imaginaciju. dzd. 261. 38—9. Qalqashandi. prev. Isp. umne sposobnosti su dvovrsne. Qadqa'&hain1di. Prema Tawaddudi. I. GOD. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. Charles Schefer (Pariš. slezena smijeha. str. 352. jedanaestom. Venera. 11. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 12. Barthold. 23. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Fihrist. a dva bubrega prepredenosti. Glava ima pet svojstava: osjećaj. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. 48 Vidi Fihrist. vol. (Oxford. Međutim. Jupiter i Saturn51. 2. 474. On je sastavljen od četiri elementa: vode. Jedne su urođene. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. Vidi str. 475—6. Khitat. Jetra su sjedište samilosti. II. Civilizattion o/ Babylonia. tekst str. str. druge stečene. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. vol. a hrana je izvor zdravlja. 49 Skig. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. Wiet. str. 48 Nasix-i-Khusraw. 50 Val. 47 Str. str. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. Mjesec. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. Stomak leži ispred srca. 48 W. d prev. II. 318. . II.

2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. Ova zborna džamija. kao i u svojoj poeziji Arapin. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. IX. vol.POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. vol. Međutim. osnivača Samare. od palate Plejada (al-thurayya). Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća.000. 1258. 4 Khatib. VIII. a naročito u slikarstvu. na koju je alMu'tadid (892—902). ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. i slj. koju je podigao osnivač Bagdada. graditelja nezine velike džamije6.000 dinara3. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). sitr. vol. potrošio 400. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. 3 Mas'udi. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. 82—3. Hulagu.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. 5 IbnHal-Athir. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. datiraju iz umajadskog perioda. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. str. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI . Semit. Od kalifske palate.000 dinara7. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. str. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. 99. u arhitekturi. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). blizu Samare. koja je koštala 700. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1. str. I. I. vol. koja je koštala 1.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). 256. 116.

u prvom redu perzijske. Maqdisi. vol. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. H. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. 1926). 7 Yaqut. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. str. 246. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). 10 Vidi str. za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare.zidu qiblah. Arabic N° 20. 245. isip. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). 17.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. 122. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. 623 to 1516 (London. Ovaj je tip postao . Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. spiralnim tornjevima. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. Bulđan. str. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. Vidi str. III. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. zupčastim grudobranima. Izvana. Bnnist Herzfeld. za obrazac minareta svoje džamije. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. 9 Str. atr. 10. kao i scenama iz lova. 710 (1210—11). koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. 254. str. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. Edinburgh University Lihrary. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. potječu iz osmog stoljeća. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. 54. polukružnim svodovima. LIJEPIH UMJETNOSTI . prema zidu velike džamije u Samari. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. koji se nalaze u Raki i u Samari. 8 Eruiest T. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. dizao se toranj. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. 1912). po svoj prilici. A.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. Richmand. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. str. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. 260. Moslem Architecture. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9.

Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. 1502. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. nijedno nije sačuvano. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. 12 Ernst Herzfeld. 1927). U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. grnčari i majstori . Ovakvi muslimani. na nesreću.000. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. LKIII. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. čiji se sin nalazi iza njegove glave. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. str. Ono. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. I. III. LXI.000 dirhama. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. očigledno. (Berlin. 315—18. kao i geometrijske i epigrafske figure. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. vol. međutim. 17—18. str. bile su visoko cijenjene u Evropi. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. Rukopis iz A. Die Malereien von Samarra. vol. H. 266—7. posjećuju njegovi prijatelji. str. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. preko perzijskih kanala. Muslimansko se vjersko slikarstvo. U keramici. pls. Ukrašene svilene tkanine. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. MAQAMAH 19 Bolesnika. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. d Yaqut. iz dekoracija knjiga.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. 13 Mas'udi. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. birali za umotavanje svetačkih relikvija. iznad svih tkanina. Perzija.

XXVIII (Cairo. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. 1929). 11. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. 150. 1905). sol ja.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. abasidski vezir. i slj. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. Bolje nego išta drugo. str. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. pogl. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. II. Anraold i Adolf Grohman. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. Među pohranjenim blagom Luvra. 20 Ibn-Khallikan. III. vol. t 834). prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. Thomas W. 1—5. 89. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. str. 96:4). arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. vol. str. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. pl. The Islamic Book. 22 Vidi B. 472. vaza. str. 1926). 370—71. vol. str. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. štaviše. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. Kašanska cigla (qashani). Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. sir. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. i slj. 1928). II. VII. vol. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. str. Ona su. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. Nuwayri. Morditz. slikara i bakrorezaca. vol. III. 36—7. i slj.8—10. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. našla je odobrenje u Koranu (68:1. III. 119. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. ukrašena konvencionalnim cvijećem. 21 Ibn-Khallikan. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). 17 Gaston Mignon. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. Yaquit. 19 Fihrist. Les oris musulmans (Pariš. str. Udaba'. ibn-Muq-lah (886— 940). 25 — (storija arapa . 1946). vol. 5. 268. i slj. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. Yaqut. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. koju su iz Damaska uvozili u Perziju.. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. 31. Arabic Palaeography (Gairo. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. 368. Kairu. 3—4. 15 Isp. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. str. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. 2. vol. postala religijski simboli. Fakhri. str. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18.. Naročito u An-tiohiji. II. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. V. Kaligrafska umjetnost. vol. 430. str. (London.

Aghdni. slobodnjak Khuiza'ae. što citira Nuwayrd. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. potomak jedne plemićke perzijske porodice25. Ibrahim. str. str. 240. 12. iznosio je 100. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. III. str. L.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. cit. IV. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. 26 <Iqd.000 dirhama. 257. vol. 27 Aghdni. vol. vol. vol. IV. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. VI. u Arabljanskim noćima. Dok je još bio mlad. 24 Agha. Isp. VI. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad.000 dirhama. Nihayah i.4—5. po važnosti je bio odmah iza njega. 28 Vol. 11. III. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. str. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. Po ocjeni djela 'Iqd.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. govore. darovao mu 150. 239. 8. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. str. LIJEPIH UMJETNOSTI . i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). vol. 14. 140. vol. str. str. Muslimanski pozlatar (mudhahhib).ni. vol. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. 'Iqd. vol. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. 4. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). 239. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). str. III. str. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. 29 Loc. 320. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. V. 289. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. str. iznad svega. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. ibn-KhaFaikan. 41. 7. i slj. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. Nuwayird. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. str. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). str. za svog prisnog druga. Fihrist. 25 Fihrist. Aghdni. S(* (Iqd. vol. Isp. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. VI. Za jedan od njih. I.

XXI. 35 Aghani. li slj. XXI. On je tvrdio.. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. IV. V.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. i slj. . str. Bili su pjevači. 426—30. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. dobro upućeni u savremene naučne grane. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. On ga je oslobodio. vol. str. da mu jinn došaptava melodije. str. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. 1. Euklidu . Al--Wathiq (842— 7). al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. i slj. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. Araibian Music. sitr. 140 —41. str. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. 307. 36 Vidi ibn^KhalMkan. vol. Ibrahimov učenik. 38 Fakhri.ri. Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. qaynah). po pravilu. vol. 34 Aghani. str. pjevale sakrivene iza zavjesa. vol.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). 237—8. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. 114. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. vol. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija).. Kalifova kuća u Bagdadu. Nuway. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. str. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. Nihayah. str. Međutim. prvaka muzičara svoga doba36. 281. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. V. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. str. VIII. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. vol. pjevača i kompozitora. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab. Kao svestran muzičar. koju je izvježbao Ishaq. 52.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. Fihrist. 276—9. više nego kuća u Damasku. Za jednu. Nuwiayirti. vol. Aghani. darib). 125. 226. str.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. Dok je još bio mlad. dala je nekoliko istaknutih lutnjista. I.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. 37 Fairmer.000 dinara. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). kompozitori pjesnici i naučnici. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. VI. nagradio sa 100. Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. Nju je povisio na 40. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. violu (rabat). bili su više nego muzičari. str. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. 817. koje su. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. bio je prvi kalif muzičar. Isp. 20. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). vol. 32 Vidi str. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. 33 Mas'udu. Poslije svoga oca. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. Harunov brat i god.

"G9. Al-Razi (865—925) napisao je. II. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. 12. III. a Nikomah. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. 1931). str. Pored spisa al-Farabija. ali praktična strana. imala je čisto arabljanske obrasce. vol. I. 198. »• Ibn-Khallikain. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. 266. i slj. str. Može se reći da je. str. i slj. IV. str. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. Orgulje su. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. kao nazivi instrumenata. nose najranije tragove grčkog uti-caja. Njegova djela.pseudo-Euklidovo djelo. njega citira N>uwayrti. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. 47 Rasa'il. 1030. u najmanju ruku. Na Zapadu je. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. str. 199. Aristotelov sin. bio je. 88—103. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. »MaMc« u The Legacy of Islam. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. u prvom redu. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. n.1037). VIII. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. vi»l. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. IV. str. raspravu o muzici. 155. str. iz četvrtog stoljeća pr. lično savršen svirač lutnje. 45 Fihrist. Aristoksen. iz Damaska. Arapska muzika. 40 Aghdni. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. 48 Arabian Music. e. vol.950). izd.. vol. Iskrena braća (deseto stoljeće). str. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . međutim. sitr. vol. Qifti. str. Naučno-matematička strana arapske muzike. 200—201. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. 153. str. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. VIII. 163. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. i slj. str. 42 Mas'udi. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. on je sastavio tri originalna djela. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. str. 41 Niuwayiri. 48 Ibid. očigledno. import iz Bizanta. 44 Fihrist. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. Al-Farabi (-j. 336. 163. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). 270. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). vol. str. vol. Tabani. prema tome crpljena je od Grka. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). i djela ibn-SIne (-f. kako je ranije istaknuto... 65. I. vol.

Vidi str. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. I. 26. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. 1. 1139. Taibari. I. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. koje su se tada razvile. prirodnim naukama i filozofiji. 833. 1931). POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. i slj. identična reprodukcija nebeskog originala2. 238. 125. međutim. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . Izd. čudnom ironijom sudbine. . Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. 1112—16. str. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. Kalif je god. Tako je. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. 38—45. vol. izdao je god 827. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. III. vol. 338. 320. III. str. Ihya'. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. znamenitu proklamaciju. traju u nekom obliku do današnjeg daha.al-Duwada1. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom.str. 50 51 52 53 Vol. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. Kasnije se. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. ali jaki ritmom. U teologiji i pravu. II. Njegove filozofske škole. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. al-Ma'mun. vol. 2 Vidi str. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. str. str. i slj. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. inkvizicijski sud. vol. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija.iqa< (ritam).

Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). str. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. 848. Međutim. vol. S. III. Međutim. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu.. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. 10 Vttdi Shahrasitani. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). 65—75. str. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. 1733. Kitdb al-Intisdr. podsjeća na učenje Anaksagore. izd. Nyberg (Cairo. vol. 12 Vidi Shahnastami.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. i slj. str. str. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. uvjetovanosti). str. u drugoj godini svoga kalifovanja. Baghdadli. 5 Ibid. i slj. vol. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. 1929). Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja.. 155—278. istr. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. »bili podigli visoko glave. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). H. Njegov sistem. • Vidi str. H. 1925). 102—9. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. str. indeks. Baghdadli. Tabani. 54. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. Ritter (Consitantiinople. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Baghdadi.935—6)11. str. bez sumnje najveći . Shahrasitani. uza sva druga svoja dostignuća. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. Tako je on postao. vol. 148. Međutim. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. azd.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). 197. 46—8. u glavnim potezima. str. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali._ str. V. str. Algazel). ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. potomak izabranog suca abu--Muse. 7 Talbani. al-iKhayyat. Hitti. 1131. đtr. 121. isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. 37—42. IV. 109—10. 196—7. izd. II. god. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. 9 Ibn-IJazm. 328. -str.

ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. 224—6. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). gdje je postao skeptik. Kao derviš. str. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. God. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. u Tušu. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. 1091. sitr. kao npr. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. 1842). Schmoldens (Pariš.. indirektno. Na Tomu Akvinskog. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. 15 Neoplatoniist. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. ali je ubrzo postao sufija. neispravmije al-Ghazali. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. 14 Od ghazzal (prelac). nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. Muslimani kažu. C. hrišćanstvo . Isp. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala.. Tahdjut al-Falasifah. islam je zadržao do današnjeg dana. to je mogao biti samo al-Ghazzali. i. 1909). Intelektualizam ga je iznevjerio. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. str. str. izd. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. međutim. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. 18—22. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. Dumcan B.19. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'.. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. Field. Fdtihat al-'Ulum18. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. 181. gdje je i umro 1111. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. A. U njemu i u drugim djelima. str. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. Skolastički kolstur.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. koja su slična ovome. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. god. 12—13. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. vol. Augustina. 4—5. u Kurasanu. isip. VII (1927). ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. pošao je stopama „ al-Ash'arija.

prvi je kročio naprijed. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. dok je posljednji ostao na istom mjestu. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. Još ima nekoliko izdanja.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). 33:47. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. 1334). naime. 45—8. Prema jednoj drugoj priči. jer je bog dovoljan zaštitnik. njegovo je obraćenje . U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. vuna. 21 Od iar. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). potpuno se približava mona-škim redovima. 9:113. Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. neoplatonizma. koja se zove dhikr23. 4:96. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. 1322). koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. M. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret.je uspjelo da prekine sa skolastikom. 1927). direktnu svijest božanskog prisustva. suf. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. i to prema kasnijoj tradiciji. 1327).« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. 18 (Cairo. Vjerska služba bratstva. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. (Cairo. Sufizam 17 Četiri -vol. ča 776). koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. 48 (1894). koji se razvio kao posljedica toga. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. uglavnom kontemplativan život. Psihološki. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. (Cairo. viol. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. 20 Drugo flzd. Kao i ostali islamski pokreti. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. Bouyges (Beyj*it. 19 Izd. str.

Meshlha Daggdla. od ar. blizu Damaska. na lijevoj strani obale Tigrisa. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. Rev. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. koji je umro 815. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. Dan. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. 26 Jahiz. Njegov grob u Bagdadu. presudan je bio helenistički uticaj. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. Str. ekstazom (wajd). al-Risalah (Cairo. tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). vol. kao i helenističkih ideja. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. The Mystics of Islam (London. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. 167—96. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. str. jedino *postoji bog. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. uglavnom. njihovoj asketskoj školi. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Mat. vol. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. 27 T. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. koja se suprotstavila. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. str. još je veliko stjecište hodočasnika. str. bio je Ma'ruf al-Karkhi. Panteizam . nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. 10. 1914). i slj. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. str. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. 1284). 22 Sur.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. Ali prvi član mističke sufijske škole. Tu je živio od rada svojih ruku. tj. Bayan. vol. 46 :29 i slj. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. član bagdadske škole. Egipćanin). 233. I. potomak nubijskih roditelja33. 13 :1—18. Isp. Kutubi. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. 24:24. Pristalice sufizma. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. Ma'ruf a. 33—41. 3—5. Prema mističkom učenju. str. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. Za ovaj prelaz. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. I. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. čiji je grob u Daraji. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. 132. 9—10. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). al-Qushavni. 860. sur.'li : 36. godine. 24 Reynold Nicholson. II.

u Koranu primijenjen na Janu. str. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. str. sitr. 1925). u Damasku. budistički monasi ili njihovi imitatori37. sbr. 518. izd. a monasi heretici (zindlq). Ovaj posljednji je izmirio sufizam. Nicholson. 1181—1235. 34 Vol. str. 128—30. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. Nioholsan (Leyden. 39 Ibn-Khialllkara. Vorlesungen uber den Islam. IV. str. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. . koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. šiban i izložen ruglu. A. 401—2. str. bili su ili indijski sveci (sadhus). čiji je djed bio Magijac. 24. al-H'UijwIrli. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. str. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. Sa'di.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. R. vol. 11. vod. 1911). 24—5. Kada ti vidiš mene. 1921). izid. 146—7. 21 :87. vod. 261. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. str. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. 88 Turski izgiovor ar. 41 Dlwan. str. bili su mistici. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. (Beirut. str. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. al-Hallaj (grebenar). A. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. str. 429. 37 Ignaz Goldziher. a to su al-Farabi i alGhazzali. II. str. Lomiš Massignon. a onaj koga ja volim jest ja. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. Sur. vidiš nas obadva. u najmanju ruku. 33 Qushayri. izd. Hujwlri. Hujwlni. III. npr. bio god. 160. str. Suprotno od ortodoksnih sufija. II. 114. 10. 199—266. str. Baibanger (Heddelberg. 536. Hafiz i al-Rumi. Isp. 40 QusJiayiii. I. 3. Studies. str. Kashf al-Mahjub. skoro potpuno Nichodson. str. 88 Hayawan. II. 30 Isp. ibnKhallikan. bog). 35 Vol. 12. 100. 31 Risalah. F. 27—8. prev. 1922). Vidi Qushayiri. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. vol. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. 992. koje opisuje al-Jahiz36. jedan 29 Buldan. Amln Khuri. 80. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. vol. 65—132. prev. R. 32 »Riblji čovjek«. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). S druge strane. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. aibu-Yaz!d. I. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. Drugi je jedan Perzijanac. str. 17—18. Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 1894).

osnovao je 1837. štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. kao i članovi drugih bratstava. god. U većini slučajeva osnivač reda lično je. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. sttr. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. Današnje bratstvo sanusi. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). Ovaj red. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). 1273. čiji je centar u Tanti. D.. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. Zatim slijede mawlawiti. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. koji je stao na čvrste noge oko 1500. Javu i Gvineju. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). Red.1258). Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. . koji je živio u Bagdadu. Edwand J. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. 1309). Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. a ranije i Džagbubu. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. 1304). uključujući Alžir. 1938). obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. u slučaju al-Hallaja. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. kao što su gutanje užarene žeravice. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. klasično Iconium) god. čiji članovi. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. npr. S. 267—310. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. kao i vjerskim ciljevima. mogu da izvode čudnovate majstorije. Bahjat al-Asrar (Cairo. prev. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. općenito poznati kao derviši koji se okreću. koji je umro u Kuniji (Konieh. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. Međutim. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. Jurji.

Ona je odbila da se uda. ona je bila pro-data u ropstvo. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. osim toga.18. opominjući ljude na pokoru. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. Njima. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. Vorlesungen. 44 Ar. 48 Quishayri. zdwiyah ili ribat. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. prijatelj boziji). Članovi. iz Basre. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. zahvalnost. Dok je još bila mlada. povodeći se za hrišćanskom praksom. str. istr. 108. 810)47. Ovo sredstvo pobožnosti. vol. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46.na primjer.2. XXI (1890). 262. Isp.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. str. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. Bratstvo može imati. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. i slj. 164. 508. Naqd. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. strpljivost. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji.an. Kada su je upitali da li mrzi đavola. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. osim prema njemu«50. On se pojavio. 47 Dlwan. provodila je pravi svetački i asketski život. u katoličku crkvu. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. . sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. SEKTE . dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81).par. 1. potreban. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. 25. očigledno. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. str. Kult svetaca Sufizam je. pored starijih članova i novaka. od . Oni su. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. prosjak. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. a ne direktno iz Indije. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). daruilsh. str. započeo i popularisao kult svetaca. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. poklonio joj je slobodu. sinamaš. 295—300. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. 1. ibn-Quitaybah. koji se obično nazivaju derviši44. koje je indijskog porijekla. al-Shi'r. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. sveti strah. prvo mjesto na listi svetaca.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. str. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti.

oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. 1933). Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. 1029. glavnina šiija) prisezali vjernost. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. II (Cairo. 53 Ya'qubi. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . čija je loza još slavnija. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah).. njihova prvog imama.. bili su potomci Husaynovi. da vjernik. Qut al-Qulub (Caliro. 302—3. nonkon-formisti. koji je bio još više štovan54. . Aliju. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija.. VII. u Bagdadu. 'Alije al-Ride53. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. God. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. 544—5. izd. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. vol. vol. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. Musa62 (799). On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. tj. str. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. -Ali-al-Rida63 (818). " 51 Abu-Talib (al-Makki).. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. tj. 1928). str. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. naime imamu. Tadhkirat al-Awliya'. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. vol. Kao sljedbenici Alijini. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. Tome su oni pridodali još jednu tačku. 67. I (Leyden. 325. str. 83. Suprotno od sunitskog kalifa. isitr. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. str. A. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. 1929). str. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. ili iz ljubavi prema raju . U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. naslijedio je njegov sin al-Hasan. vol. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. Posljednjih devet od dvanaest imama. 54 T-'akhri. II. 39—79. koji je vukao porijeklo od Alije. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. Mas'udi. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. Naklonost al-Ma'muna. 111—12. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). koji je 850. R. str. u Medini. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. šiije. 1932). 1905). jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. vol. Tada je on razgranao svoje ogranke. NidDolson. III. Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. 62 Louis Masisigmon.

ibn-KhiaLdun. 1931). 57 Shahrastani. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. kao i u starom Pitagorinom. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. 203. 166. str. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah).7. kao i sharffi Maroka. I. 499. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. 80 Shahrastani. Usul. i što imaju pravo da nose zeleni turban. 1. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. U Perziji su Safavidi god. 1. 88 Goldziher. )Str. Koram. 84 Shahrastani.u Tušu. str. vol. a na isto toliko i hrišćani. »strah«. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). Muqaddamah. str. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. str. str. prema tome. Isma'il je postao skriveni Mahdi67. str. 56 Doslovno »oprez«. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. i Muhammad al-Yawad (835). Hellmut Riitter (Conistanitkiiople.. 277—9. Hititi. Firaq al-Shl'ah. 1502. isp. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. odnosno sayyid (gospodin). 88 Ya'qulbi. ostali su lojalni Isma'ilu. Sharifi Meke. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). str. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. izd. postavili dvanaestog šiiju. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. Mugaddamah. ali na ovom mjestu su se razilazili. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). 104—5. Baghdadii. str. str. 577. broj sedam dobio je karakter svetosti. moja. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. 84—5. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. ibn-Ktoallilkan. str. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. Vorlesungen. bilo je sedam stepeni emanacije . međutim. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. 551. al-Nawbaikh. Baghdadii. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. Za ove pristalice sedmorice. II. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. Mada skriven. Va'fara al-Sadiqa. vol. 138. 108—9. 92._sitr. u Bagdadu. 93. IV. vol. izd. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. 278. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. 81 Isp. Prema jednoj predaji. 6. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. 128. 248. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. str. vol. str. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina.15. str. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. 60—61. Yai'quibi. 3 :2. vol. 59 Vidi str. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. U ismailitskom sistemu. vol. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. Ibn-Khalduin. IX. II. I. ibnIJazm. koji su se također nazivali ismailije. Kao takvog.ti.

3. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. f 799. 5. 4) iskonska materija. str. novi član je . 7) svijet zemlje i čovjeka. ezoterički).(proisticanja): 1) bog. S) sveopća duša (nafs). 11. AL-HUSAYN. Vjera u povratak Mahdi ja omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao velilk 'broj pretendenata. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN. 3. Aron. 2) sveopći um ('aql). f 680. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). Isp. JA'FAR AL-SADIQ. f 878. 107—8. ndtiq): Adam. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. Hitti. 6. MUHAMMAD AL-JAWAD. 15. f 874. str. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. MUHAMMAD AL-BAQIR. 9. Baghdadi. f 835. 4. Isma'ilov sin. 8. 5) prostor. Hitti. f661 2. str. MUSA AL-KAZIM. Koran treba tumačiti alegorično. f 818. Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing. L 'ALI. propagandnih vođa (sing. 19—20. 57—8. -ALI AL-HADI. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. <ALI AL-RIPA. Baghdadi. Petar i Alija. Abraham. 58. Zayd 5. f 731. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. + 760. hujjah) i običnih misionara (sing. Iz svojih skrovišnih mjesta oni su počeli da šalju misionare. izd. 6) vrijeme. AL-HASAN. Muqaddamah. str. samit). 67 Navvibaikhti. 12. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju