FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

1010 (1601—2 n. n. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str.Astrolaib iz godine A. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . 881. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. Misr. Alhambra. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. e. H. e. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. god. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. 1251. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari.

To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope.Irak. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. Mi počinjemo doznavati više. Asirci. relativno govoreći. ratova 572 Krstaške države u Siriji. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . ča. Feničani i Hebreji. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. 750 Abasddski Kalifat. i tu je ponikla islamska vjera. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. ča. i. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. sljedstveno tome. ča. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna.

Postojali su nekada Hetiti. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. Babilonci. Uopće. kao i velik broj turskih. astronomije i geografije. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. proglasio se god. odmah iza latinskog. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. avganistanski. religije. anglosaksonsku ili rusku«1. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. Vjera Arabljana.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. 31. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. •PACIFIC l N D l A N . Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. U ovom periodu ekspanzije. Njegovo pismo. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. istorije. Egipat. Istorijski. 1904). U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. ne izuzimajući helensku. rimsku. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Haldejci. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. str. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. 56. urdu. ona je izdanak ovih dviju. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. jezik. ali oni i danas još postoje. 1932. 7. The Penetration oj Arabia (New York. Njim se služi perzijski. kojoj nema presedana. koje su prvi put otkrivene god. berberskih i malajskih jezika. Hogarth. Feničani. 1952. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. kao što su se i u prošlosti nalazili. semitskog života. najviše se upotrebljava na svijetu. Oni se nalaze i danas. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. medicine. G. treća je i posljednja jednobožačka vjera. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. oni su »asimilirali u svoju vjeru. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. ali ih više nema. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. nafte. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. bilj.

poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. kao član jezuitskog reda. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. Feniks. koji su ostavili pisane zabilješke. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. za naučni svijet je otkrio Petru. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. bio je istražen najkasnije. god. 1860. God. 1812. god. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. kasnije. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. Švajcarac. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. 1885—6. u Libanu. Burton). Napoleon III. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. *Vidi Registar na kraju knjige. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio.•. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). i 1836. U sjevernoj Africi su Maroko. Jemen. politički emisari i naučni istraživači. u Južnoj Arabiji. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. uključujući i Hidžaz.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. 1925. a Libija talijanski jaram između 1950—1960.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. trgovci. Berton (Sir Richard F. God. koji je u njoj proveo god. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. boravio u Zahli. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. Sjeverni dio Poluotoka. 1853. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). bio je prvi ponovo otkriven. trgovci. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). 1811. 1949. Međutim. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). Mauretanija i Alžir stresli francuski. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. 1845. do Nadžda. ptica Arabije. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. doprla je god. ser Ričard F. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. 1879. ARAPI KAO SEMITI . hrišćanski misionari. Tunis. Pioniri su bili avanturisti. mada je geografski bliži Evropi. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. ponovo se rađa. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. god. bio sjedište slavnog umajadskog carstva.

Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. . (vidi str. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. koji je. 1875. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). između 1882.25 uključujući i potražnju arapskih konja. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. Filbija (Philbv). treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. Bogata. god. i 1894. »Semitske crte«. a sa četvrte pijeskom. koji je u januaru 1931. god. uključujući i izbo-čen nos. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. Islam je. al-Hajj 'Abdullaha. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. na koje se često ukazuje. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. mladog engleskog orijentaliste. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. nisu uopće semitske. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. St. socijalnom i lingvističkom pogledu. pošavši od Hufufa. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). također. naročito nomade. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. godine. u biološkom. »Otok Arapa«. psihološkom. januara 1932. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. 7. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. E. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. Doti (Charles M. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. Himjaritske natpise. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. blizu Perzijskog zaliva. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. najboljim predstavnicima semitske porodice. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. JNTjihov jezik. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). 63). God. J. kao što je bio slučaj u Indiji. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. Englez. Čarlz M. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. Razlozi koji čine arabljanske Arape. otkrio je 1869—70. B.

Lingvističko srodstvo je. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. izgledaju najvjerovatniji. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI ... str.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. CCXV. str. nauka više ne prihvata. samo jedna od manifesta3 George A. . a da su se oko 1500. među kojima lične zamjenice. Gelfo. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. n. Haldejaca. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. str. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. 1928). Ako u mislima pređemo staru istoriju. 141—55. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. 516—19. Sitr. Asiraca. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. vidimo da u Siriji. Ignace J. . pr.prije nego što su se izdiferencirali. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. C. brojevi i neki nazivi udova tijela. Arabljana i Abisinaca -. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. I. arapskog i etiopskog jezika. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. 10 : 1. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. Amorita. prema tome. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. L --i j i 31. aramejskog. skoro su svuda jednaki. Izvjesni elementi vokabulara. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. Arabim koliievka Gd. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. . 1944). Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. Hebreja. Ima ih kooermta . Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen.Grčkoj. 69—70 4 Isp. god. sjetićemo se da su. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. e. Italiji. Ovu periferiju opasuje more. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. drugi. Feničana. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . 1934). Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. Nov. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. (Ćhicago. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. a Hebreji u Palestini. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. br. god. Palestini. Raithjens u Journal asiatique. srodni. . Ara-mejci naselili u Siriji. Međutim.Babilonaca. Barton. prema tome. Hurrians and Subarians. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. 85—7. živa imaginacija. l (1929). Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. pr. hebrejskog. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. rasno homogeni. (Post. . e. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. da su se poslije 2500. n. Aramejaca. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. prema tome. imenice koje označavaju krvno srodstvo.

pr. n. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. štaviše. Oko 500. str. pr. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. nego. e. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. Hebreji su prodrli u južnu Siriju.prostor. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. n. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). međutim. pr. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. Šumerci5. n. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. e. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. pismo. g. e. Vjerovatnije je. 1929). Nadalje. n. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. god. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. zahvaljujući rimskom uticaju. Među ostalim novinama. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. Šumerci su bili nesemitski narod. kola s točkovima i sistem težina i mjera. e. Sedmo stoljeće n. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta.. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. natapanje zemlje. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. Međutim. a. god. poslije podigla. &tr. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. prije svih drugih naroda. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Leonard Woolley. e. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. zidanje kuća i stanovanje u njima. god. Oko 3500. Do koje se visine njihova civilizacija. n. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. pr. Palestinu. iznad svega. osnivača eufratske civilizacije.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. koja se dogodila u jeku istorije. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. 5—6. čovječanstva (isp. i 1200. drugi bi ih slijedili. Između 1500. sjeverna Afrika. C. ali su naučili od Sumeraca. zajedno s Egipćanima. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. The Sumerians (Oxford. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. e. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi.7 Ovu posljednju migraciju. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . Oko sredine trećeg milenij uma pr. kao moćan rezervoar. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. a Aramejci (Sirijci) na sjever. 80). Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. koji. Hebreji su. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. i Egipat.

Oman i Maskat. blaži oblik invazije. južnoarapski. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. Jemen četiri milijuna. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. trucijalni šei-kati. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. Imigracija i kolonizacija su. feničanski. kako je lijepo rečeno. sa nekim drugim članom bijele rase. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Aden i adenski protektorat ostalo. James A. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom.000 kvadratnih milja. The History of Babylonia and Assyria. možda u Bab al-Mandab8. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. aramejski.. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. Termin »Semit«. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. u najmanju ruku jezik književnosti. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. i dan-da-nas živi. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. potpuno izumro. a na asirsko-babilonski. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska.027. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. prev. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. str. hebrejski. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. Su'udi Arabija. Da je. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. 1907). Katar. između dva Libanona. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. • Barton. dok je semitski prototip. u prastara vremena. str.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. i nomadskih Arabljana. Graig (New York. prema tome. koji ih pokušavaju istisnuti. 27. prasemitskog (Ursemitisch). 18—22. današnji al-Biqa<. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. koji je bio samo govorni jezik. kotlinasta Sirija. Kuvajt. npr. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. Hamitima. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. Ovo je odlučujući faktor. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. ima više lingvističko nego etnološko značenje. 7 Hugo Winckler. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim.

Al-Dahna' (crvena zemlja). površina crvenog pijeska. na jugu. Stepe su (sing.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama.550 stopa.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. ona obiluje ispašama. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. 1934). dune. strmenito i kratko. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. pruža se od velikog Nufda. 2. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). a prema zapadu. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. na sjeveru. u pravcu Crvenog mora. U Omanu. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. doista. str. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).900 stopa. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. a nekad i al-dahnd'. visok 5. Južne strane Poluotoka. Tzv. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. do Rab al-Khalija. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. Badijat al-Sam. Nadžd. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. najvećim dijelom su stepe. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. Sirijska pustinja. Veliki Nufud. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). 2. III. Geološki je. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. na jugu1.000 stopa u Midija-nu. Sudarabiens-Reise. Njezina duboka. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. sjeverna centralna visoravan.000 stopa. vol. »ničijom zemljom« Arabije. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. i preko 12. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. na sjeveru. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. kao i Mezopotamijska. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. izuzev slučajne oaze. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Blant (Wilfrif S. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah.336 u Jemenu. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. suha. Wissmamji. Mada je suh. tzv. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. Sjeverna granica je slabo određena. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. na istočnoj obali.

Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. izd. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). ali raštrkana. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. preko 7. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. F. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Harrah. 1932). moderna prijestonica Jemena. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. indeks. kakve su npr. Umjesto sistema rijeka. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. donosi kiše.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. koja odvode bujice kad nastupe kiše. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. najistočnija pokrajina. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. Na obali se nalaze i druga plodna područja. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. Vahabi zemlja. ne predstavljaju nikakvu novinu. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. sušne sezone. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. e. 3. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. kolijevci islama. danas su bez ikakva značaja. ali vruć pustinjski vjetar (samum). Posljed.000 stopa je iznad mora. Oman. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. 3 Mu'jam al-Bulđan. n. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). koji sezonski provaljuje u zemlju. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. god. dakako. U Hidžazu. Medina. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. Sana. koje traju možda i po dvije i tri godine. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. Okean na jugu.slane vode«. ima dovoljnu količinu kiše. Fadak (sada al-Ha'it). U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. Izvjesne oaze. Wiistenfeld (LeLpzig. 1866—73).

i zaobilaze prostor između tzv. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. iad. Petermamn. po kojoj je sada Jemen čuven. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana.. Jedna druga vrsta. 1916). 1585. Chrestomatie arabe. al-Sandah (Cairo. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. a pirinač u Omanu i Hasi. među kojima i aihl (metljika) i ghada. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. 7._ Faris (Princeton. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. str. II. 53—5. limuni. I. izd. tamjanoivo drvo. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. de Goeje (Leyden. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. 1866). 12—13. narandže. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. The Origins of the Islamic State (New York. 1870). iad. 2 dzd. o kojem pjevaju arapski pjesnici. a naročito u Mahri. Hitti.hodočasnicima. str. Phillip K. 1826). Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. bademi. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. obalom. Mraz je rašireniji. možda. Prazne Četvrti. I. str. šećerna trska. str. Maslina. još uspijeva. str. 19. Kultura kafe. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. Ječam se gaji za konje. Hi-džaz je bogat datulama. gdje se voda mrzne.. preko Burajde u Nadždu. nije poznata u Hidžazu. pt. knj. 1937?). Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. čija je domovina Sirija. plod par excellence (tamr). VIII. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). Vino (khamr). koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. (Pariš. str. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. 8 Al-Iklll. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. brdu blizu Tajifa. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. lubenice i banane. Al-Istakhri5. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. i slj. kroz centralne oaze. 43. gdje snijeg skoro svake zime pada. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. al-'Azm. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Nabih A. koji idu koritom Vadi al-Rummah. prev. 32 (Gotha. 138. Rihlah fi Bildd al-<Arab. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. jabuke. prev. talh. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. 1940). daje gumiarabiku. str. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. 1886).eyden. Od domaćih biljki vinova loza. 7 Kod A. 412. i slj. koje se pružaju paralelno sa južnom. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. e. vidi također Nazih M. Na visijama. kaj si je. vol. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. Pustinja proizvodi i samh. i iz Sirije. 118. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. De Goeje (L. vol. str. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. geograf desetog stoljeća.

negdje istočno od Kaspijskog mora. johd). Vrana ima u velikom broju. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. 269—70. U Kserksovoj vojsci. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. U egipatskim.'l02. slavuj. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). droplje (hubara. 209—13. ovca i koza. Lav. npr. . Ova životinja. vol. 11 Vidi str. str. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. namir). Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. poslije hidžre. sada je izumro. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. koji je bio upao još 24. 10 Suyuti. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. koji su svakodnevna hrana deva. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. E. rimskog vojskovođe. u Arabiju. leopardi (sing. str. 12 Vidi R. po kojoj je Nadžd osobito čuven. jedina je njegova tvrda hrana9. 1936). naročito Aramejaca.. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. obični pas čuvar. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. Majmuna ima u Jemenu. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). magarac. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. hijene. Muhamed. n. vukovi. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. palmu. 1930). Strabon16. III. kako kažu. str. Pustinja obiluje skakavcima. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. vodu i datule. e. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. a ne kao jahač konja. koja je išla na osvajanje Grčke. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. mačka. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. san je svakog Beduina. pr. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. Pripitomili su je dosta rano. 18 T. koje Beduin rado jede. vol. akkar (orač) itd. Seven Pillars of Wisdom (New York. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. houbara). izdržljivosti. e. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije.. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. Uyun al-Akhbdr (Cairo. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. lisice i gušteri (naročito al-dabb). Od domaćih životinja glavne su deva. sokoli. osobito kada su isprženi i posoljeni. g.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. Meinertahagen. Husn al-Muhddarah (Cairo. n. iz Mezopotamije. indoevropski nomadski pastiri.. golub i jedna vrsta jarebice. Lawrence. 255. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje.vinog mesa. hrt (saluqi). jastrebovi i sove. 1321). arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. nije bila poznata ranijim Semitima. ševa. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. beri (natopljen samo kišom)11. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. tj. II. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. 1954). Od gmizavaca. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. Arapi su jahali deve15. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. poriče postojanje konja na poluotoku.

a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. 13. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. I. god. pogl. tonj. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). 6 : 5. Miraz mlade nevjeste. 368.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. § 8. cijena krvi. Deva iz sjeverozapadne Arabije. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. Nov. Imati konja. 1929).najkorisnija. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. str. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. 123. 4. Musil19 na14 Vidi str. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. 16 Geographia. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. Historiae. isp. §§ 2 & 26. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). Ali. isp. ona je osobit dar Alaha (isp. knj. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. VII. str. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. Knj.. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. str. a ljeti po pet dana. on se gosti njezinim mesom. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. L. transportno sredstvo i predmet zamjene. narodu deve. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. 52. 86. 361. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. Bertram Thomas 01 The Near East and India. e. pokriva se njezinom kožom. kao i konj. sve se to procjenjuje cijenom deve. The Horse oj the Desert (New York. bogatstvo šeika. 54. njegov drugi ja (alter ego). 518. dobitak na kockanju (maysir). rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. njegov i otac i majka. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. sud. tekućina se da piti. (pogl. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. pravi sebi šator od njezine dlake. Post. gospodar se neće ni pomaći. str. XLV (1891). Koran. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. koji je porijeklom američka životinja. Brown.. 15 Herodotus. 1928). Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. ako djeca s plačem traže da piju vode. n.ma uspjeha gdje ga deva ima. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. 17 William R. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. Konji Nadžda. XVI. i slj. 16 : 5—8). U Egipat POLUOTOK . ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. 1928. Deva je nomadov hranitelj. hajkama i lovu. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw).U Arabiji je konj luksuzna životinja. a tim i prednost nad njima. znači biti bogat.

po njegovom shvatanju. on je klupko nerava. Ona je čuvar njegove svete tradicije. on tamo odlazi da traži ispašu. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . Carleton S. u »kućama od dlake«. Coon. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. e. Oskudica vode. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. (New Yoric. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. e. kao tip.. Gajenje ovaca i deva i. Pustinja. napredak. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. ili mirnim metodama — razmjenom. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. Gdje god nađe zelenog zemljišta. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Caravan: the Story of the Middle East. Kontinuitet. koji je vrhovni gospodar. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. Po-. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. Promjena. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. nesnosne vrućine. deva i palma čine trijumvirat. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. kostiju i mišića. str. n. u manjoj mjeri. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. 20 Isp. gdje Beduin igra ulogu gusara. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. Nad svim što živi u pustinji Beduin. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. On je kopneni gusar ili posrednik. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. Nomad. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. 61. i to putem sile — iznenadnim upadima. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. Anatomski. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. 1951). Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. ima izvjesne zajedničke crte s morem. uzgoj konja. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. Izvjesno gradsko stanovništvo. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n.

koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. Sunan (Cairo. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. str. I hrišćanska plemena. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. Individualizam. »pustinjski Arabljani su . druga karakteristična crta. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. Glavu pokriva šal (kufiyah). bez obzira na teškoću svoje sudbine. 1280). 89. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. Ghaziv. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. opet. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. 2 Abu-Dawud. suprotnost ovim vrlinama. koji drži uzica ('iqdl). tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. a ruka svakog čovjeka protiv njega. u Starom zavjetu. u granicama njegovih načela o prijateljstvu. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. npr. on je lojalan i velikodušan prijatelj. Al-Qutami. U pustinjskoj zemlji. preteče Crnog kamena i Zam-zama. u izvjesnoj mjeri.. gdje je borbenost hronično duševno stanje. u islamu. novinari svojih dana. istinskog zaštitnika. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. vol. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. koje su glavni uzroci sukoba. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. Ljute borbe oko vode i ispaše. ipak. razzia). međutim. koja je poznata sa slika. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. svog susjeda. Shodno pravilima lova. »Gospode«. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu.njegovom vanjskom izgledu. Po sudu Korana (9 : 98). i Bethela. diydfah (gostoljubivost). On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. banu-Tag-hlib. I. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Hlače se ne nose. a i obuća je rijetka. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. molio je neki Beduin. ipak. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. stepen nacionalne institucije. Disciplina. Predislamski pjesnici. Princip gostoprimstva. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. Pasivnost je.

u njemu nestane. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. prema primitivnim zakonima pustinje. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. . Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). Iginaz Goldziher. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. 7 Isp. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. izid. str 13. ni. 928). »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. 233. 8. 171. Ta'rikh Najd (Beirut. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. fiktivno ili stvarno. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. str. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). konačno. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. On ima status vanzakonika. on je bez zaštite i sigurnosti. 5 Ameen Ribani. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. I (Halle. 1889). Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. izaziva krv. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. ustanovljena je krvna osveta. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. U slučaju da pobjegne. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. 44 : 7. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. itd. »Budi privržen plemenu«. pt. članovi jednog hayya čine rod (qawm). 1828). Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. Ako rob stekne slobodu. Ash'dr al-Hamasah. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. TayyP. Krvno 3 Abu-Tarmmam. pogl. on postaje vanzakonik (tarid). ali voda. mujdwir). Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). niko ga neće braniti. 4 Isp. Ghatafan. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. Taghlib. str. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. skup šatora čini hayy. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. pjevao je pjesnik. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. Muhammedanische Studien. šovinističkog tipa. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. Krv. Čovjek bez plemenske pripadnosti. Ezekijel. Freytag (Bonn. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. Svaki šator predstavlja porodicu.

Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. Arabljanin. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. već prema slučaju. jedna Zenobija u Palmiri. a. neovisna i apsolutna.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". 3. u velikodušnosti i odvažnosti. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. jedan Mojsije na Sinaju. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. izd. kao oni u Petri. Fenomenalan procvat ranog islama. on je stariji član plemena. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. pretpostavlja da je rod ili pleme. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. Spomenici su podignuti. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. star. Sposobnosti. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. Civi-lizovan čovjek je. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. Beduinka. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. treba pripisati u velikoj mjeri . kojemu skoro nema premca. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). na svoj mač i svoga konja. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. Plodni polumjesec pruža priliku za to. u kojem je muž bio gospodar. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. iznad svega. koje su stoljećima bile neiskorišćene. ako se pruži prilika. a to je naglašeni individualizam člana roda. 1864). rođeni je demokrata. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. općenito. na svoje plemenito porijeklo (nasab). na svoj govor i poeziju. On je dijelio vojsku na jedinice. šeik nije apsolutni gospodar. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. manje sretan i kudikamo niži. L. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. 229. jedinica sama za sebe. koji još izazivaju divljenje svijeta. U sudskim. Wright (Leipzig. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. al-Kamil. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. a specijalno Beduin. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. čini se. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. također je izrazita crta djece pustinje. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. W.

Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. Prirodna istorija. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. 32. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu.latentnim snagama Beduina. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. D. u Hidžazu i Nadždu. knj. opet. naseljeni u Jemenu. 246. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. uglavnom. 1939). I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. s kojima je vrlo srodan etiopski. pt. Eduard Saohau. izd. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. uključujući Thamud. I (Leyden. Coon. 2 D. The Races od Europe (New York. §§ 17. možda morskim putem1. Nadžda. 118. 3. str. 9 Ibn-Sa'd. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). tj. uglavnom. L. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. pogl. pisanim klinastim pismom. III. par excellence arapskim. Hadramautu i duž susjedne obale. 408. Međutim. 1927). Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. vol. Arabljaruski Arapi ('oribah). koji su. vol. Liuckenbill. ravnim obrazima i bujnom kosom. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. Naba-tejci i Palmirci. po riječima kalifa 'Umara. 403—4. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. bez obzira na geografski smještaj. -i . Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. Sjeverni Arabljani su. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. VI. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. sabejskim ili him-jaritskim. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. 8 Plinije. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. Južni Arabljani su. sjedilački. 1904). koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). str. II (Chicago. Genealozi.

Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. odnosno 1500. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. i vezana je. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. možda je bio treće kulturno žarište. .prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. e. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. s komadom platna oko bokova. n. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. na zapadu.) dom i obrijanom gornjom usnom. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. e. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. nomad. pr.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. 1900. koji je preteča Sueckog kanala. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. e. blizu današnjeg grada Tura.). na južnom dijelu Poluotoka. Ovaj kanal. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. obnovili su Ptolemejevići. našao je Petri (Petrie) god. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. Pripadala je primorskom tipu. preko kojega prolazi kopneni put. g. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Stanovnici Medine. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. n. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. koji je obilježen kao »azijat«. Riječ Beduin (egipat. (amu. a Poluotok leži između njega i zapada. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. bili su jemenitskog porijekla. u Indiji. iz treće dinastije. Veze s Egiptom Kao debeo klin. Jedan raniji reljef. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. n. koji je pripadao istoj dinastiji. sa dugom. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. pr. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. na razdaljini od samo petnaest milja. Pendžab.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem.

e. Možda je i zlato došlo iz Arabije. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. koji je bio glavni grad Himjarita7. SEMERKHET.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije.). Kao i u stara vremena. Herodot4 govori o Sesostridu. prva slavna žena u istoriji.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. Napoleo-na staroga Egipta. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. II. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III.) iz dvanaeste dinastije. ipost. 7 lap. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). str. n. 102. koji je ležao na južnoj obali. pogl. e. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. bio je glavni centar. Ovaj Zafar. ranije grad. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. III. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. bio je čuvena zemlja tamjana. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. Yaqut. n. n. pr. smola i aromatično drveće. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. 576—7. ŠESTI UDARA Hadramaut5. donijeli su (1479. n.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. panterskog krzna i robova. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. ebanovine. e. Zafar. možda Senusertu I (1980 —1935. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. Tamjan ('luban. . na afričkoj obali. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. vol. pr. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. pr. e. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. 10 :26. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. trgovinski centar zemlje tamjana. vjerovatno do Somalije. a sada pokrajina na obali. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. mirišljave gume. Buldan. uključujući Mahrah i Zafar. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. pr.

pr. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). god. \h). F. pr. a ostatak deportirao u Samariju11.dadao još jednu kraljicu Ariba. pr. Gudea (ča 2350. e. Rano stanovništvo te oblasti. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. devama i u mirodijama. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). e. opustošio i vatrom zapalio.. ali su kasnije. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar..200 kola. Sukob se dogodio 854. prema jednoj novijoj teoriji. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. od It'amare (Yatha'-amar). bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. pr. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. 238. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. pr. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. g. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. e.). n. i uništio ih. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. 9 Luckenbill.200 konjanika. 8 Isp. e. Zabibi. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. n.i. ja sam razorio. sjeverno od Hamaha. n. e. a označava »božjeg« zamjenika (prim. 20. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. 239. Devete godine on je i.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. 2171.). »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. e.000 deva Gindibu'. vol. bio je možda u Omanu. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. u Karkaru. n. pr. Sumerci i Akadi. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. 1. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. n. n. 1. u toku asirskog perioda. arabljanskog šeika. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. 1905). osnivač Drugog Asirskog Carstva. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask).). planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke.2... i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. Thureau-Dangin. između drugih. I. pleme Mas . imenom Samsi (Shams ili Shamsi. 1.). § 611. Tiglath--Pileser III (745—727. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. sumerski patesi*) iz Lagasa. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. str. njegov kraljevski grad. Sargon II (722—705. sabejskog poglavice. Arabljanina. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. možda. prev. osvajač Karhemiša i Samarije.). Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728.

Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. 13 Nielsen. među ostalim poklonima. odigrala značajnu ulogu. koji se u ovim pohodima spominju. »da bi spasao život. »Urbi«. umakao u udaljene (krajeve)«14. § 18. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. 75.). imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). Sennacherib. Nju je potpomagao Hazael. . i slj. str. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. boje za obrve. I. Esarhaddon je oko 676. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. n. prinose zlato. potpali pod asirsko gospodstvo. Oko 688. pr. II. Sennacherib je pokorio »Adumu. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. god. n. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. 65. Kraljica. vol. II. posljednjeg kralja Haldejaca. Ako je tako. tamjan. na jugozapadu Arabije. prah od antimona. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. kako sam Sennacherib tvrdi. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. vol. § 946. napustio svoj logor i. koja je također bila i svećenica. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. vol. tvrđavu Arabije«. a ne Nabatejci. e. I. 11 Duokenbil. e. bježeći sam. vol. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. sin i nasljednik Hazaela. 10 Ditlef Nielsen. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. u toku islamskih osvajanja. slonovu kost i javorove sjeme (?). vol. 1927).) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. sve vrste trava. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. primao danak. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji.proizvode. morao biti jugozapadni Arabljanin. Prave Sabejce. str. n. konje i deve kao njihov danak12. pr. nikad nije podjarmila Niniva. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. god. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. 12 Duokenbill. pr. § 17. 14 Luckenbill. morali su biti u prvom redu Beduini. e. deve i magarce. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. drago kamenje. 4. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. od koga je. Očigledno. koji je. koja je kasnije. strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. Handbuch. gdje one na okupu zajedno žive«. drago kamenje. II. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije.

Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. e. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. napisan je na aramejskom. e. Govoreći o Dariju. Mojsije se oženio Arabljankom. 109. Car. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. str. 5. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20.. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. drvo almagino i drago kamenje (1.pogl. Tragovi plemenskog života. . Dnev.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. Ibid. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. 195—6. 19 Knj. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato.. post. § 558. U Midijanu. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. . 10 : 11. and Belshazzar (New Haven. l : 35—7). pr.. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. II. Cooke. južnom dijelu Sinaja. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. 1903). koji su oni baštinili od pustinjskih predaka.« Kamen iz Tayme. 2. pr. On datira iz petog stoljeća pr.) u ruke Perzijanaca. 36:10—14. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. sada je deponovan u Luvru. 525. e. koji je Huber (1883) kupio. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. 18 Knj. vol. Nabonidus str. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. 88. prema riječima klinastog natpisa. Doughertjr. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. A. 9 : 27—8. dok su njegov sin (tj. P. kao što smo ranije čuli. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. Hebrejski i arapski su. 106—7. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Yahu (Yahweh.. povrh toga. III. n. e. Dnev. n. 17 R. 15 Isp. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. upućuju na prve početke u pustinji. a rasno im najsrodniji. 19 G. Osnovi hebrejske vjere... devete. srodni semitski jezici. i zemlji istočno od njega. On je bio pustinjski bog.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva.. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. 1. 1929). koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. n. Ofir. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. npr. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. Kambiz.. kćerkom midijanskog svećenika22. pr. sklopljen je savez s bogom. pogl. jednostavan i strog. kako najnovija istraživanja pokazuju. n. III.

Sabejci.. D. n. uzgajanjem stoke. Jer. II.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. e.. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. pr. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. e. Arapi i nomadi su sinonimi. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. i slj. 10 :35—6. vol. Jer. Br. n. str.tr. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. 32 :10. napustili su ga«21. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. The Relations between Arabs and Israelites (London. 3:2. 25 Neh.. Dnev.. 1924). ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . koji su bili blizu Etiopljana«. n.). 14 : 22). 21 : 16. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. 3 : 2. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. svoj kraljevski grad.. 15. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. 149. U drugoj knjizi Mak. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka.. 1934). pr. Hezekija (1. 9 : 10). 9 :10. n. Vidi James A. iz. zalk.. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani.. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije.. n. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. praksa slična današnjoj praksi Beduina. Hadramauta i Katabana. bio je možda Zafar u Omanu. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. Ma'ina. jer 2. e. str. 24 Loidkenbill. n. n. tj. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz... bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. kao što se još i danas zanimaju. pr. Nekako u vrijeme Nehemije25. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. Do trećeg stoljeća pr. 12 : 10.. Kroničar (2. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. 81.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. Biblijske vezeEtimološki. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje.. Dnev. 21 : 13. 5:1. tj. pr. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. Montgomery. Car. 8. pr. 4:7. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. Dnev.. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. koju su prodavali susjednim doseljenicima.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr.. iz. n. 2:2. Dnev.. S. Sabe. § 240. Uzziah (792—740. 23 Knj. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. 22 Knj. 17 : 11). vol. s. n. Dnev. 13 : 20.. Drug. e. 2 :19. 3 :18. e. III (1926). 21 B. i kod Jer. Margoliouth. i 586.. god. sredinom petog stoljeća pr. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). mogli izvršiti takav upad. Arabia and the Bible (Philadelphia.20 ser.. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. 3:1 18 : 10—12. e. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. i slj. Iz Jer. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. koji je bio upravio (god. e. »koji su mu dogonili stoku« (2. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. itd.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. 701) protiv Sirije i Palestine. zanimali. e.

post. Šunammitska djevica. 31 : 1). a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. II. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. 29 : 1. 2. a ne Jevrejin. Jer. i Lemuela (Posl. Jud.Dedan (ar. sina Jakehovina (Posl. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. Ayyiib). l : 3). pr. Qedar). Ezek. Ako je bila istorijska ličnost. Neko vrijeme je tu.. 6 : 33. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. 11 : 14. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. 27 Luckenlbill. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije.nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta...2 : 1). 21 :16. Davdan). »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. Arabiju i Arabljane. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). kraljica od. Kedar (hebr. §§ 820 i 869. 25 : 4. »djeca istoka«. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela.. iz plemena Ishmaela (Knj.. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz.. dvojice kraljeva iz Masse. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. koji jedan drugog nadopunjuju. .. »istok«. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). Ezek.. isp. l : 5. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. Dnev. Knj.. 23 : 7. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. U užem smislu. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. Koran. 25 : 14). Iz. n. vol. post. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću.. 9 : 9). koji traže mudrost na zemlji«. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. . l : 3). vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. 12. 4 : 30).) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. 30 : 1). post. »mudraci s istoka« (Mat. Knj. Job. U Job. koji spominje Ezekijel26.Sabe (arapski Bilqis). karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. Br. uklju čujući paralelizam.. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. možda. Prema tome. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. bila je. 28 Plinije. 21 : 13. 30 Isp. Arabljanka iz plemena Kedar. Kod Baruha. s onim kod Duqmana. Job. Job. pogl. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). 25 : 13). oaza u sjevernom Hidžazu. 6 : 19. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. u širem smislu. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. bio je Arapin. V.. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. današnja je (Ula. »narod istoka«. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). Sheba (ar. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. ar.. 25 :13. e. tj. »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. I Car. 25 : 23.. 10 : 10. 3 : 23. itd. ili kao dodatak ili kao antiteza.... 31 :11.

bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. 32 »Sabaei« (Sabejci). e. Arabljani u Djel. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. Sam naziv.. spominje Nabatejce kao takve. Arabia Petraea i Arabia Deserta. oblast najbolje poznatu Evropi.) iz Herakleje33. 5 : 8. »Omanitae« ('Umaniti). e.. »Catabaned« (Katabaniti). U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. po svoj prilici. »Homeritae« (Himjariti). PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. ne upotrebljavaju se. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). »Minaei« (Minejci). »saracenska arhitektura« itd. rodom iz Antiohije.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . Schoff (Philadelphia. 1. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). primorja. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. koji znači »sretan«.7a. Mak. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. »Nabataei« (Nabatejci). koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. § 1. 2:11. n. Prva je označavala samostalnu Arabiju. kojemu je Petra bila glavni grad. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. tj. iprev.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. Prva knjiga Makabeja.. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah).. 33 Periplus of the Outer Sea. 400 n. Mak. prema tome. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. »saracenska umjetnost«.. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. pr. ap. Herodot37 (ča. spominje Saracene. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. nasuprot al-Sha'm. bili su. termini kao što su »istorija Saracena«. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. upotre31 U ovom djelu. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. 1927). u koju se Pavle povukao (Gal. Marcijan (ča. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. naročito aiko se rada o muslimanu. tj. druga podređenu Rimu. 484 —425. Nabatejci. 5 : 39). Sirije. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski.. možda je pokušaj da se prevede ar. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. e. u ovom slučaju južnog primorja. Ami-jan Marcelin35. 9 : 35. l : 17). Arabija. južno od Hidžaza. Prije Marcijana. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Wilfred H. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Ptolemej:J4. tj.

Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. Čuveni grčki geograf Strabon. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. knj. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . nije bio Ma'rib. e. 320. knj. Carolius F. 37 Knj. n. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. doživjela je potpun neuspjeh. sabejska prijeistonica. pogl. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. koji je bio u službi Nabatejaca«43.).) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. To. 36 Perzijanci. Nobbe.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. 38 Ećhvard Gibbon. nego Mari jama na jugoistoku. e. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. 125. J. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. XXII. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. g. 6. 4. n. I. V. vol. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. pogl.34 Geographia. g. pogl. koju je bila ranije osvojila. pr. kuj. Za klasične pisce.000 ljudi. pogl. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. n. 15. § 2. XVI. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. pr. § 27. si. § 11. 40 Bibliotheca historica. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. 1898). Bury (London. I. V. indijskih i kineskih izaslanika. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. § 13. str. 1887). ®tr. 41 Knj. e. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. e. a u istinu i posljednji. knj. Tako se sramno završio prvi. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. možda. izd. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. VII. A. 42 Knj. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. Po općem priznanju. ipogl. koju im je njihova prirodna okolina pružala. The Decline and Fali oj the Roman Empire. vol. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. pogl. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. 1302). n. § 69. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. XVI. izd. vol. II. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). XVI. XXIII. 43 Knj.). Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. od Grka Eratostena (+ ča 196. II (Leipzig. § 5. ipogl. n. § 3. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". B. e. 319. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. § 23. :)3 Rerum gestarum. 4. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. I. 17.

45 Knj. Indiji i tako je strog bio monopol. pedalj duge. male veličine i šarene boje. pogl. 52 Kini VI. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. Muller (Leyden. pogl. XVI. Geograf Strabon je. Plinije52. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. pogl. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. to potvrđuje. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. 4. III. opet. § 1. 101—2. . pogl. 32. § 19. 49 Knj. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. 32.. XVI. § 25. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. Plinije. 58 Knj. On 44 Knj. 47 Knj. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. 51 Knj. sto:. . 30.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. _50. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. XVI. 55 ?i.fat Jazlra't al-'Arab. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. pogl. 4. 4. XII. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. §§ 2—3. 1884). od Midijana do Jemena. pogl. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. 107. § 3.pogl. de Goeje (Leyden. čije je tlo također mirisavo. 153—4. n. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. ali njezine »zmije. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage.. g. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. III. § 25. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. pogl. . ipogl. Baefii fl. očigledno. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. osobito zlatne. 4. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. 50 Knj. 56 Knj. 46 Knj.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. izmirnu. e. str. XVI. izd. izd. pogl. 113. kasiju. pogfl. 1877). II. skaču čovjeku do pasa«47. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. 49. VI. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. D. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . | j. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. 48 Knj. Grci i Rimljani su. II. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . H. 54 Ahsan al-Taqaslm. međutim.

Prev.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. začini. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. izvezene. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. šafranove boje. U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. n.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima.* ?1* C N 'Tj » J± a. Sabejci su bili Feničani južnog mora. Plodnost te sretne zemlje. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. pr. pogl. n. roblje. svila iz Kine. mirisavih pomasti u umjerenoj količini. e. tkanine. 62 . obične.) opći pogled na tržište »Muze«.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . na koju se često navraća kiša. e.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. n. devine trave. grebene i luke. . ne baš mnogo od vina i pšenice. muslina. H. vrpca različitih boja. od ogrtača. l vrp . njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. Plovidba oko Arabije. IV.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. O A O M o' a 03 O 2. 1912). za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. e. Ovdje su se proizvodile mirodije. protkane zlatom. § 2. god. § 24. zlato i nojevo perje iz Etiopije. jednostavne. W. IX. Schoff (New York. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. majmuni. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. za njih je bila stvarnost. Za grčke i rimske 1 Krnj. Oni su poznavali njegove puteve. nekih jednostavnih. Među ovim osobito se isticao tamjan. mačevi iz Indije. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. pokrivača (ne brojnih). slonova kost.

Mtiller. 1368). Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). (2) arhitektonske. 4 Ibid. al-Hamda-nija5 (+ 945. ča 728. D. 1940). urezane na bron-zanim pločicama. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. e. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. naročito njegovom sjevernom dijelu.) i al-Himyarija (+ 1177. 1938). naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. 37:25. god. Nalbih A. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. .). koji je išao s juga na sjever. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. e. epigrafska. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. potpuno je propao. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. koji je osobito bogat tamjanom. iz po-lulegendarnih predaja. koji se nalaze na grobovima. Knj. o »jednom karavanu Ishmaelita«. prema djelu Periplus4. § 20. svojstvene ovom moru. Faris (Prinicetoin. Iz Hadramauta. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. (5) m grobne natpise. balzamom i izmirnom«. potekli Sabejci. sabejski glavni grad.. sačuvana je na metalu i kamenu. god. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. 'Athtaru i Shamsu. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. ipak. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). izd. n.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. VIII. Iz njih su. napisane na stubovima ulaza. pts. n. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. e. sklon kvaru. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). ali više od svega. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. »Plovidba«. (Beč. dzd. The Antiquities of South Arabia (Princeton. e. § 29. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. možda. koja je bez luka.. g. koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. sačuvanih u islamskoj literaturi. n. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. post. X. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. Siriju i Mezopotamiju. Svaki materijal. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. 5 Knj. H. izložena vjetrovima.). 1879—81). iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. natovarenim mirodijama. na obali srednjeg Egipta. Prirodne plovidbene teškoće. (3) istorijske. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. n. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. Duž ovoga puta. 2.

objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. dio IV (Pariš. oko šezdeset natpisa. god. god. rano odvajanje od sinajskog pisma. U tvorbi imenica. 1837. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. S. 1837. i slj. Th. Arnaud). glagolskoj konjugaciji. Velsted (James R. Džejmz R. engleski mornarički oficir. po svoj prilici. Slova pokazuju. n. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. e. mi danas posjedujemo oko 4. rizikujući svoj život.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. prepisao je 1843. kao i ostali slični oblici semitskih pisama. sastoji se samo od konsonanata. Wellsted).. i 1894. e. 1882. pr. . opet. m m i . južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. m ' • . Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. U svemu. n. Jozef Halevi. Njegovo pismo. i Gesenius (1841). • . S. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. Arno (Th. i g ' m s .). čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka.000 takvih natpisa. god. Kao što pokazuju natpisi. . g. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. koje. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. koji je otkrio ruševine Mariba. 1889. iz Halea. Između god. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger).

I. Marib. American Schools of Oriental Research. nastanjeno je selo od sto duša. n.).' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). učinivši susjeda.. vol. V. str. G.. Jacques Ryckmans. 257. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. 29—56. br. 610. i slj. nalazila se južno od Nadžrana.. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća.. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. i slj. vol. koje se sada nazivaju al-Kharibah. a završila su kao svjetovna kraljevstva. 73 (1939). str. nesigurna vokalizaolja. Ry<dkmans u Bulletin. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. 1952). jedan od ranijih mukarriba. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. pružao se od oko 750. S opadanjem jemenske kulture. 10 Ahmed Fakhry. pr. School oj Oriental and African Studies. e. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. do 105. pr. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. pr. Akadski. Međutim. n. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. 64. Sirwah. i. u jemenskoj oblasti. (Cairo. F. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. vol. e. njihova prvobitna postojbina.. str. svojim vazalom. npr. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. god. bila je prijestonica Sabe. n. pr. str. e. 3—9. 8 MKRB. do 115. biblijska Sheba. 1.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. U njezinim ruševinama. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. minejski-period od oko 700. NieLsen Handbuch. pr. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. . Sabejski period. Winett. e. e. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. n. XIV (1952). An Archaeological Journey to Yemen. Minejsko Kraljevstvo. n. 1951). Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. in Bulletin. 1955). što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. on ima nepravilnu množinu. 51. e. str. n. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. Qataban and Sheba (New YoHk. pr. i slj. 9 Vidi str. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. Saba. I.

= TT a: .. /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. J vb 9 rS u.. v. UJ v a VA ^ * A .H H ^> A jjj. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L.Sinaitic South Arabic Phoe.

.^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S... s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 ...e H c .. 0 © * <s> . oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K .

Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. Prvi među njima bili su Arno'. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. Ovaj je grad ležao 3. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana.900 stopa iznad mora.»v. Halevi i Glazer.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t. ali građevina po kojoj je grad osobito . ir . postao je tada prijestonica. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. naročito Gazom. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane...

III (Pariš. Me'in. 12 Za opis ruševina vidi . . i slj. sadašnji je Barakiš. n. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad.• • . ' ' - • • . pr. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. i nojevi. 13 Muruj al-Dhahab. vol. u značenju izvor-voda. plesačice. očigledno držani u svetim parkovima. iad. Vjerska metropola Yathll. možda vinske žrtve. Me'un. god. Minejska prijestonica Kar-nau. samo sa dijalekt-skim razlikama. m .'. Međutim. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. koju je posjetio Halevi god.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. Kataban se nalazio istočno na . iad. vol. koje su bile čuvarice hramova. pt. 1864). 15 Buldan. sjeverozapadno od Mariba. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. 453. al-Hamdani. i prev. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. str. 50.) i Abrahe Abisinca (god. Ovo značajno djelo tehnike. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. (Leipzig. str. de Meyinard and de Courteille. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. sjeveroistočno od Sane).). zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. e. a poslije njega al-Mas'udi13. 1844). str. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. god. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. n. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. Gottwaldt. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. u Jemenu. 45. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. predstavljaju obješene posude. neka mitska ličnost. Među tzv. 126. IV. takođe u južnom Džaufu. n. 11 Faris. provincijskom glavnom gradu Džaufa. koje su bile simboli bogova. 383. Vidi str. str. zmije. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. e. str. 2.al-'Azm. gazele i druge žrtvene životinje. 2. e. 1870. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. 366.•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. 55.

Phillips. 247.). a monarhija Hadramaut. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. 300. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. e. e. e. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. Die Burgen. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. koji je kobno završio. e. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Philby. 4. u stvari. pr. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. B. e. trajala je otprilike od 400—50.. Les noms propres sud-semitiques. 1947). The Background of Islam (Alexandria. str. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. e. i slj. e. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. Monarhija Kataban17. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Knj. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. Njihov je jezik. 1934). 2. koje se smatralo religioznim činom. oko sredine petog stoljeća n. god. n. koje je trajalo otprilike sve do god. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. St. Rvckmans. do kraja prvog stoljeća n. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. pr. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih.. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. god. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. trajala je od sredine petog stoljeća pr.od Adena. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. pod Elijem Galom. e. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. grad u unutrašnjosti. n. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. a zatim kod Plinija. Branje tamjana.. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). G. na kraju. I (Louvain. H. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. 10 : 30). 143—4. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. bio je glavni grad himjaritske dinastije. n. vol. 17 Isp. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. 60—67. str. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. n. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. J. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. pt. str. post. Sephar. koje se vrlo često spominju na natpisima. n. n. Strabonov »Ilasaruis«. nasipi. str. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. prodro je sve do Marijame. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. koji je bio vladar u to vrijeme. cisterne. 36. god.

vol. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. Južni pomorski put. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu.). prema opisu ovih geografa. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. 18 Buldan. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. Al-Hamdani. str. e. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. Bio je sazidan od granita. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. imala je dvadeset spratova. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. kako ga prikazuju natpisi. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . e. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. ili 2. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. l. kako je Jemen bio nazivan. ali koje su sve skupa jedinstvene. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. oni su prosperirali. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. e. god. 8. e. stoljeću pr. porfira i mramora. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. međutim. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. n. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. Istokom na lađama. Tvrđava. e.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. III. povo-deći se za njim. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. Ghumdan u Sani. stoljeća pr. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. n. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. a i Yaqut.. Novac pripada 3. n. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. koji je povezivao Evropu s Indijom. a mramor kao njegov pojas. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. 811. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. Pored novaca. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade.

knj. str. pogl. 41. sada se čitava situacija počela mijenjati. n. Međutim. Ptolemej II (285—246.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. 20 Knj. pošli su i drugi. padale 'su u kandže rimske vučice. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. Petra. § 4. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. Ako je. kao i uvijek. pr. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. naročito tamjanu i izmirni. XVI. bio iskopao Sesostrid. Primjerom ovog Hipala. XII. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. n. 'pogl. prije nekih sedamnaest stoljeća. politički slom. karike u lancu..70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. pak. 291—5. Jedna po jedna. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. Međutim. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. mirise i mirodije. Petra. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. 4. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . koji je najprije. Odatle njihovo poslovično blago. 34 :17—18. George F. 18 Vidi Karan. 22 Isip. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. možda u abisinskoj pomorskoj službi. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. XI (1952). 21 Plinije. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. Kolumba ptolemejevićke trgovine. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. Abisinci. vol. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. u Siriju i Egipat. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. preko Meke. e. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. a zatim Palmira. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. e. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. Rim. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu.

e. n. Mjesec. 104. Hadramauta i Jemenata«.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28.). koga je bio zarobio jedan arapski. koji je. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). 840. g.5. njihov sin. 'Umar. poslije prešao na jevrejsku vjeru. feničkoj 'Ashtart). e. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. e. e. za koga kažu da je pokorio Perziju. 'Athtar (Venera. str. bježeći od progona. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. poznat u Hadramautu kao Sin. dobio svoje ime po njemu. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). otac). Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. Još god. još u rano doba. n. Sjevernoarabljanski M Tj. koja je bila njegova žena. arijevca. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. I. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. Habašaha23. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. biskupa Sane u Jemenu. 356. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Handbuch. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. stajao je na čelu Panteona. karavan i doveo u Nadžran. e. god. po pričanju. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. prema ovim legendama. n. Vidi Nielsen. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. prigrlio je novu vjeru oko 500. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. On je. protjerao je (635—6. u drugom i trećem stoljeću nove ere. Nadžran.. n. možda je bio drugo ime za božicu sunca. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. Raj dana. naročito iz Sirije. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. bio je treći član trojstva. Jednom ranije. vol. navodno. e. dhuRajdana. međutim. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. pod vodstvom Teofila Inda. Drugi kalif. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. Sirijski misionari. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. Hadramaut. čujemo za nekog Mar Petra. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. god. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. Himjara. Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. Sudeći po sačuvanim imenima. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). n. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. koji se spominje u Koranu. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. n. Poslije invazije iz Abisinije. Salha i Tihame«. n. e. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu.

koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. i 571. ćo 575. Origins. ostali kao osvajači. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. priznati aksumski potkralj. godina slona. istočno od Adena. god. The Book o/ the Himyarites (Lund.000 ljudi. napravljena je od ruševina staroga Mariba. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. (sur. prema arapskoj tradiciji. abisinski gospodari su. od grč. preseljeno je u Izrael. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. pripadnici kulta Kabe. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. Ova vojna. imali uspjeha. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. i ponovo 525. u oktobru 523. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. 165. I.. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. Ta se godina naziva 'dm al-fil. 1924). prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. I (Leyden. Wustenfeld (Gottangen. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. izd. na štetu hidžaskog svetišta. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. sada prijestonici. Prema priči. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. Prema al-Tabariju29. prema tome. str. god. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. str. Futuh. 1881—2). Tako je završio posljednji himjaritski monarh. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. ali su. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. 26 Baladhuri. i zamolio pomoć od Justina I. sazidao je u Sani. koji je predstavljao nacionalističke težnje. str. od koje se danas vidi samo mjesto. 66 = Hitti. On je najprije bio oficir pod Aryatom. bizantijskog cara. izd. vol. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. 25 Ta'rikh al-Rusul. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. stvarno. kao što vladavine se ces^° događa. Katedrala. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. centru hodočašća na sjeveru. god. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. pod vodstvom nekog Arvata. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. Očigledno je dhu-Nuwas. al-Qullays. str. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. natjera ga u morske valove. 70. 27 Vidi Axel Moberg. iz kojih se nikada više nije pomolio«. Vidi str. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. 85:4)27. 919— 25. ekklesia crkva). Abrahah. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. de Goeje.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. dhuNuwas »podbode svoga konja. 20—22. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. 1858). 101—2. god. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. očigledno.

str. Al-Isfahani33. XXX. koje je prouzrokovala velika poplava32. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. §§ 9—12. ibn-Hisham. str. . kada je voda provalila nasip. otkrio je i objavio Glazer35. e.slona. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . 6. Kasnije. H. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. ali Yaqut34 je bliži istini. I.. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. 29 Vol. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. 28 Prokopije. pogl. blagostanja i nacionalnog života. STARA ARABIJA narodi. možda. g. prije pojave islama. I. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. Tafslr al-Qur'an (Bul§q.knj. i engl. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. propadanja koje je nastupilo. 30 Prokopije. 20. n. Vida . 542—3. str. Dewing (London. i prije 570. vol. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. 193. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. e. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. 450. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. arapska mašta počela je. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. 31 105 :1—3. 1329). god. prev. I. stavlja tragični događaj četiristo god. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. gdje su oni postali bedem rimske uprave. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba.) datiran od Abrahaha. banu-Tayyi'. 20. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . 36. kako smo već ranije čuli. pogl. zemljoradnje37. 927—8. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva.ail-Tabari. Istorija ratova. n. izd. B. tada je građevina restaurirana. u Siriji. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. Sirah. n. Međutim. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. §§ 2.) himjaritskim kraljevima. e. 1904). knj.

de Goeje (Ley. Međutim. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. Sa rađanjem ove nove vjere.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. Northern Ne$d (New York. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. Yaqut. Kao odgovor na Savfove molbe. str. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. str. peti perzijski satrap u Jemenu. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. šeste godine poslije hidžre. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. 1897).den. Sayf je. perzijski car posla 575. IV. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. str. 88 Mas'udi. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. IV. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. 304—19. Buldan. prema tradiciji. str. izd. 86 Al-Mas'udi. vol. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. 1928). na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. kako tradicija kaže. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. vol. 83 Op. 384. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. Njega je. očigledno. Sudbina svijeta bila je tada. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. God. Perzijski period POGLAVLJE VI . u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. III. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. uglavnom. koje. ali naravno nije uspio. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. 360—488. 202. 628. str. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. 1893). isp. opet. 34 Buldan. str. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. zatim. jer je ona bila hrišćanska država i. prema tome. 32 Koran. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. Alois Muisil. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. Muruj. 383. tražio. 383. str. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. god.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. Mas'udi. 370—71. koja je. Izgledalo je da su hroni-čari38. Badhan. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). Bejrutu i Bagdadu. prigrlio je islam. str. 34 :15. Kitdb al-Tanblh. vol. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. prema tradiciji. cit. 37 O teoriji . Jevrejski i paganski Arabljani bili su. 126.

25 :12. e. došli su Nabatejci (al-Anbat. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa.. potomci Ezava).). IV. e. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. 1. 3 :4. Ob. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. pr. Nebay6th. Dnev. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij.•'. pogl. o t\naybar i Medina X . Petra. Stari grad. 49 :16. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. fcnj. • • • i : . militarističke. 7. § 7. i 2. n. pogl.: i s . 14 : 6. 2. asir. n. § 1. isto kao i onih na jugu.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. Starine.. 3 Isp. 4.. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. 4 Vidi Josip Flavi'je.. Rano u šestom stoljeću pr.. 14:73..". Naibaitu. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. ni u svom začetku ni u svom razvoju. nisu očigledno Nalbatejci. e. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. 42:11. od kojih su kasnije oteli grad Petru. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. zasnivala se uglavnom na trgovini. Snaga ovih sjevernih arapskih država. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. god. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. Oko 312.. koju spominje Izaija. post.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. U toku četiri stotine godina. n. 16:1. Niabaitai. e. Car. pr. 36 : 20. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Ndbatejci /G*WtV. 2 Knj. Jer. n.. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. grčka riječ koja znači pećina. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57.

pr. pogl. koji je. g. god. Kor. Imena svih nabatejskih vladara. bili su oba Nabatejci. U 1. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). g. § 1. § 2. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. u pismo sjevernoarapskog jezika.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. e. Julije Cezar je 47. e. n. Are-tas III. n. 14. n. čije ime potječe od Kufe. n. ča. do 40. n. poslao 1. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. pr.). n.). lahmidskog kralja Hire. (pogl. 8 Starine. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. str. n. g. knj.. Sinajsko porijeklo pisma . Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. knj.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. i Malchus9 (Malchus II. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. g. Josip je (-f ča 95. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. koju je predvodio Gal 24. pr. ča. i 2. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. knj. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. Mak. razvilo se u trećem stoljeću n. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. nama su poznata7. n. 9 Jevrejski rat. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. Poslije Diodora. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. kako tamošnji natpisi svjedoče. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. XIV. čiji je glavni grad bila Petra. § 1.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. arapskog je5 Diodor. e. XIX. kraj. e. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. 14. 28—9. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. 87. 5:8. Malchus ili Malichus (ar. pr. od Harithatha I (169. 11 :32. e. knj.. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. pogl. uzeto od aramejskog. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. g. Hidžr (Mada'in Salih). Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića.. Mak. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. 87—62. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. 6 2. 4. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. n. I. e. spomenicima i na novcima. e. n. pr. Obadaš III. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. koji je oko 67. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. koje su do nas došle. e. Malik). pr. Njegov nasljednik. 5:25.prijestolju. u istočnom Hauranu. e. 'Obidath ('Ubavdah. 40—70. e. g. Jevrejski rat. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. n. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija.). God. North-Semitic Inscriptions. n. koji potječe iz 328. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. e. g. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. e. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. u sjevernom Hidzazu. e. 216. 7 Vidi listu kod Cooke.). n. III. tražio od Malikua (Malik. pr. n.). knj. 105. e. e. §§ 94 :7.000 konjanika i 5.

n. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. pr. to Knj. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. bili su stari narod. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. e. n. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. bilo je glasovno i semitsko i. Sohaeffer. Međutim. e. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. A. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. možda. str. g. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. e. n. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. koje su Arapi prodavali Feničanima. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. na primjer. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. ibiđ. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. koji datiraju otprilike iz 100. ili kasnije12. pogl. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. Charles Virolleaud. iu Syria. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . možda. 96. e. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. i upotrijebio ga za glas b. Sinajski Semit je. po principu akrofonije. kako se vidi. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. iz 1850. grč. s druge strane. i tako dalje. koji je pronašao Monte (Montet). XIX. Tada je. nazvavši ga beth. možda ogranak Thamuda. god. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. upotrijebio ovaj znak za glas a.. lihjanitskim i thamudskim. Sa trgovinom tirkiza. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. e. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. . i kako je. koje je nedavno otkriveno. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. g. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. do četvrtog stoljeća naše ere). s jedne strane.Sinajski poluotok. str. n. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. 304—10 : •. 11 F. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. nisu potpuno određene. 285—97. X (1929). pr. Byblos). On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. Lihjaniti. vol. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. Ovo pismo. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. preneseno u Južnu Arabiju. i thamudski spisi iz iste oblasti.. safaitskim. išlo je i pismo. n.

Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. 53. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. Macler. n. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. 1937). VI. Poslije potčinjavanja grada 105. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. kao i nabatejska. Usječen u tvrdu stijenu. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). nekoć thamudski grad. bila je glavno žensko božanstvo. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. Allat. Mine j ska. 98—127. 14 Knj. Poslije pada Petre (105. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. tj. U toku prva dva stoljeća nove ere. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. str. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. godine. vijugav klanac. s istoka. str. vol. i nabatejska država počela je da opada. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. str. 1907). zatim. koji se nalazio ispred Panteona. . 1901). zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove.). 15 Vidi: Eduard Glaser. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. 57—73. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. 250—91. F. god. 3—14. od koje je Južna Arabija živjela. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. Wiinmett. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. bio neosvojiv. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. V.Indije u mediteranske luke. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. 13 Rene Dussaud. i u njega se ulazilo kroz uzak. str. 1890). Dussaud i F. 12 Isp. II. str. zapada i juga. 32. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. 1909). Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. (pogl. Jaussen i Savignac. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). Ruševine 'Ule. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. Grad je sa tri strane. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. e.

pod imenom Provincia Arabia. kako su oni vjerovali. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. 19 Cooke. 130. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. 47 :19. 9. e. n. Ezek. bila je uključena (106. Hebrejski hroničar (2. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. grad je dobio ime Hadriana Palmyra.) u sastav Rimskog Carstva. 9 :18. 18 Knj. jest Iram iz Korana (sur. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. n. 48 :28. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije.. ipogl. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. međutim. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je.. 21. 274—279. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. V. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva.. n. pr. Partskog i Rimskog. pr. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17..stjenovita Arabija (Arabia Petraea). Tadmur). i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. e. vol.). e. Isp. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. e. god. god.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. knj. sagradio za cara Salamona. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. 2 Novi uslovi. 20 Luokenbill. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. 'RM. 42—41. Dnev. e. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. e. 1100. 89 : 6). Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. §§ 287. I. 308. n. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. g. str. To je grad Palmira (ar. n. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. n. III. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. 8. i tada mora da je uživala administrativnu . pr. koju je sazidao Salomon. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. 18 Plinije. pogl. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje.

Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). odakle su rimski garnizoni 270. g. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. n. 226) naslijedili Parte. Bath--Zabbay. Aurelijan se na kraju trgnuo. e. možda. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. g. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). god. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. grč. n. i 270. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. g. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. Jermenijom. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. Zabbavu i Zabdi. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. U bitki kod Antiohije. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. ušao je u Palmiru. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. postala je istinski nasljednik Petre. e. . koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. e. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). alZabba'. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. koji je 260. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. Athenodorus). Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). drugi grad Carstva. Sjevernom Arabijom i. na što se žurno vratio u grad. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. Grad je ostavljen u ruševinama.samostalnost. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. n. koji su (god. na suprotnoj strani Bizanta. ar. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. a stvarna nad Sirijom. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). a njezin maloljetni sin. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. možda na nagovor Rima. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. ar.

Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. vol. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . stajao je na čelu Panteona. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. I. 22 Ta'rikh (Carigrad. kraljevstvo Lahmida. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. hromi. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. koje se.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. biblijski Bashan. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. . trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. poslije rušenja nasipa kod Mariba. 76—7. osnovao dinastiju koja je. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. 1286). babilonskog porijekla. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. §§ 672. koju smo već proučili. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. str. oni su na taj način postali dvojezični. I. u Džaulanu (Gaula-nitis). kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. T_ . vol. poslije je možda postala stalna u Džabiji.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. klasični Auranitis. Bel. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. imala trideset i jednog vladara. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. Značajna je ne samo za sebe nego. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. Smatra se da je Jafnah. Luckenbill. . Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. kako. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. 821). Sirijsko. sin 'Amra. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. kao i njegov rival i srodnik u Hiri.

Ovo. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. F. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. Wustenfeld (Gottingen. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. 28. str. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. glavni grad lahmidskih neprijatelja. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. 25 Al-Ma<arif. II. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. 435. 17. za prelata sirijskih Arapa. Dindorf (Boon. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. pogl. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. koja odgovara grčkoj Afroditi28. između Damaska i Palmire. 27 Brokoipije. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. str. 563. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. 1831). Knj. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. ipogl. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. 1850). 115—22. I. III. izd.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . pored oklopa. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. § 13. §§ 47 — 8. Oko 544. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. III. Chronographia.. vol. Jaannes Malalas. str. međutim. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. Međutim. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. str. 1910). 28 Prakopije. 580. izd. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. 314—16. god. 217—21. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. Za vrijeme boravka u Carigradu. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. koju spominje arapska tradicija. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. str. vol. u bitki sa al-Mundhirom III. God. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). i slj. 28 Vidi Leone Caetani. >knj. Kao i njegov otac. 24 Muruj.al-Mundhira III. kralj. cit. Annali delV Islam (Milan. God. 461. u plastove od bijelog platna29. 928. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. L. I on je bio sproveden u Carigrad.

Ecclestiastical History. 84. Chronographia. de Boor (Leipzig. trijumfalni lukovi. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. 32 John of Ephesus. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. god. str. prev. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. Kuće od bazalta. str. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. Williaim Curetom. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). str. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. 1853). Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. 251—2. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. 284—5. 563). Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. razvila se naročita civilizacija. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. str. palate. 385 (prev. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. izgleda. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. iisp. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. 314—15. susjedi Bizantinaca. 1860). 31 John of Bphesus. R. Lahmidi. I. izd. Al-Harithov sin al. 140—41. Labid. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. ali je kasnije prigrlio islam. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. Barune Smith (Ox?ord. str. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. vol. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. priča kaže. sirijskih i grčkih elemenata. ikada postigli.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. . Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. 29 rbn-Quitayt>ah. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. vodovodi. (Oxford. I.ida'. 30 Theoiphaines. javna kupatila. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. str. nije sigurno. C. ča. vol. <Iqd. U njemu se govori i o mekanskim. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. 415 (tekst) — str. 240. str.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. 1883). abu-al-F. duž cijele istočne granice Sirije. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. iad.). od mješavine arapskih. obnovio sirijskoarapski filarhat.

Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. tj. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. 1928). The Origins oj the Druže People and Religion (New York. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku.328. n. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. 06 Isp. str. god. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. . Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. Kristovi sljedbenici30. Međutim. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. naročito u spajanju slova39. Lahmidi . 37 Isp. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. e. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. Hititi. 770. e. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. 15. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. n. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. koji se oženio Jadhimahovom robinjom.). 4. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. I. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. 21. Negdje početkom trećeg stoljeća n. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. mada je u kasnijem dijelu svoga života . pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. proslavljen u poeziji i pričama. e. čuvene tvrđave blizu Hire. vol. str. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. nedaleko od starog Babilona. al-Aghani (Bulaq. sinu Yazdagirda I (399—420). da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. e. 1284—5). 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. Simeuna Stilitu. logor). XVI. sin Jadhimahove sestre. Tabari. veći broj takvih plemena. vol.). str. ću. 400—418).

koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. god. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. . izuzev al--Khawarnaqa. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču.) Hira je „ . God. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. 421. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. e. Podizanje al-Sadira. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. 40 Yaqut. str. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. 34 — 5. od kojih je jedan živio još 410. 505 — 54). kako priča kaže. okupili su se na njegovu dvoru. god. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. str. god. Nijedno nije identifikovano. On je dva vesela druga. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. e. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. . Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. n. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. Mu'allaqat). mada tiranin. n. mena Kindah. kao Tarafah ibn-al--'Abd. e. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. U prvoj polovini šestog stoljeća. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. 375. s nadimkom ibn-Hind (554—69. II. nekoć ljubimca njegova oca. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. 418—62. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. al-Mundhir II (ča. također se pripisuje al-Nu'manu.). Les Arabes en Syrie. 39 Diissaud. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. n. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. 'Amr. vol. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli.

Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. . Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. Naše proučavanje jdhillyah perioda. 48:26). u izvjesnom smislu. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. islamski period. kao što se ovdje upotrebljava. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. u ogromnoj većini. I. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. 86—8. str. 111. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . Knj. 42 Vol. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. XIX. 33:33. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. Isfahani. str.pogl. koji seže do današnjih dana. Na-batejci i. 2. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. Ipak. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. 44 Vol.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. nomadsko. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. jdhiliyah period. ni ma kakve objavljene knjige. str. 580— 602). 17. stanovnicima Palmire. Arapi Hire go41 Prokopi je. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. sina al-Mundhira IV. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. II. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. u velikoj mjeri. uključujući Hidžaz i Nadžd. str. §§ 45—8. vol. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. kojoj se najmanje protivila Perzija. 445. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). ni ma kakva nadahnutog proroka. sabejsko-himjaritski period. koja stoji nasuprot Perziji. str. bizantijsku vjeru. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. str. 1882. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. 1903. 43 Taban. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. Za razliku od Južnih Arabljana. 460. ibn-Qutaybah. 5:55. d slj. na osnovu neke lažne optužbe. koji se. prema tome. Arapska civilizacija Hire. 709. 3. ali malo krvoprolića. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. II. Isp. naročito od idolopoklonstva. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. ali uzet specifičnije. 319. stanovništvo Sjeverne Arabije je. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. Gasanidima i Lahmidima. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. Malalas. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. 434—5. Ta'rlkh.

Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. legende. Prema tome. on je postao arapski jezik par ezcellence. prema tome. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. Do . za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. uza sve to. jer ono što jedan narod vjeruje. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. ispaša i izvora. kako smo obaviješteni. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. Tok događaja svakog od ovih »dana«. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. kako je već objašnjeno. ograničavaju se na tradiciju. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. nisu uvijek bili tako krvavi kako. Naziv Arabljanin. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. odvijao se nekako po istom obrascu. ponekad. kako se pretpostavlja. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. oni su i te kako vrijedni. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. god. ako je i neistinito. one govore. . Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. poslovice. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. 328. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. Njegovi okršaji. Zahvaljujući njima. a iznad svega na pjesme. od kojih nijedna. dakako. Na isti način. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća).kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama.) jesu natpisi iz Zabada. jugoistočno od Alepa (512). Naši izvori za ovaj period.

str. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. 5 Aghani. po predaji. n. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. koja je još uvijek popularna. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. vol._vol. (Iqd. e. 420—23. 2 Ihn-Isham. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. citirao Yaqut. str. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. i kobile zvane al--Ghabra'. str. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. III. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2.Takav je bio dan Bu'ath1. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. e. III. god. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. vol.). koji se vodio krajem petog stoljeća n.. str. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. IX. plemena Aws i Khazraj. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. 531.str.). e. . istakao kao pjesnik i ratnik. 150. str. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. 4 Aghdni. s jedne. 579. str. Bratoubilačka borba se završila oko 525. 140—52. IV. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. Ghatafan je bio. aJhu-Tairumam. II. s druge strane. predak i jednih i drugih. Imena vođa na strani plemena Taghlib. vol. str. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. 162. n. i porodice Hawazin. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . U danima al-Fi-jar (prestupa). koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. 150. 95. 525—615. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. kada je borba bila zabranjena. Ahil arabljanskog herojskog doba. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. 117—19. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. VII. vol. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. iz plemena Bakr. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. vol. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. Hamasaih.

n. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. G. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. Arabum proverbia (Bonn. str. »naišla na tri stvari. 125. vrši arapski. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. U djelu al-Maydanija7 (-J. smatrane su. (Cairo. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. u islamskom periodu. god. izjavljuje stara arapska poslovica. e. napisanih u islamsko doba. na mozak Franaka..izgovorena riječ kao na Arape. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi.1124) Majma' 6 Isp. 7 2 vo"l. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. »Ljepota čovjeka«. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. u izvjesnoj mjeri. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. rima. ruke Kineza i jezik Arapa«6. Rječitost. iako ih samo djelomično razumiju. uglavnom legendi i predanja. 1838 —43). npr. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. još bolje. Tipični Semiti. trijumf jezika ili. izvjestan broj legendi i. skupljeno i izdato. 41—3. do 622. <Jqd. Majmu'at Rasd'il (Cairo. Izuzev nekoliko magijskih. 1310). .. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. trijumf jedne knjige. kaže druga. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. kćerka alKhussa. str. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. Trijumf islama bio je. nije postojala nikakva naučna književnost. tj. Aktham ibn-Sayfi. I. kasnija izreka. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. Ipak imamo nekoliko odlomaka. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. bio je ili Abisinac ili Hebrej. vjerovatno. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. u jdhiliyah periodu. Današnje slušaoce u Bagdadu. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. Ritam. pored vladanja lukom i jahačke vještine. prodoran i epigramski način govora. al-Jahiz. 1324). Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. meteoroloških i medicinskih formula. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). Luqman Mudri (al-hakim). Arabljanski genealog. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. Hajib ibn-Zurarah i Hind. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. izgleda. Proza. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal).« »Mudrost je«. vol. Freytag. naročito.

stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. F. 'Amr ibn-Kulthum (-f. 600. u skromnijim granicama. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. al-Fakhir. P/rvi počeci arapske književnosti. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. 540.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. 1927). god. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. Ra jaz. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. Storey (Leyden. e. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. Domaća arapska tradicija. također su dospjeli do nas. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920).)> naprotiv. kako kaže arapska definicija. god. izd. može sadržavati klicu istine. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima.). sinonimna je sa riječju sa'iq. Wustenfeld (Gottingen. izgleda. e. međutim. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. 1300). i još smatraju. 10 Isp. Koran pokazuje takav stil. 1915). Riječ hadi. Rani islamski pjesnici. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. pripadao je plemenu Kindah. al-Adab al-Jahili (Cairo. 9 Izd.). A. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. e. (Constaintkiople. god. ali. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. amir (prvak) pjesnika. n. smatrali su. Imru'-al-Qays (-J. krutim pravilima. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). a i današnji stihotvorci. na kraju krajeva. n. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. on se općenito smatra najvećim. C. Primjeri rimovane proze. n. Taha Husayn.ča. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar.). od Ishmaela i Abraha-ma. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. Muhalhilu (+ ča. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. kao i oni kasniji. odmah odavala potpunu zrelost. gonič deva. za razliku od mnogih drugih književnosti.kao i njegov brat arabljanski istoričar. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. 531. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. e. bio je član plemena . koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. 1854). Te ode. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni.ča. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. »čiji je otac rimovana proza (saj1). sa svojim strogim. njezina je poezija. pjevač. a pjesma majka. vezani su za pojavu poezije. Ove rane pjesme su se pamtile. kao i u većine drugih književnosti. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. n. »To je prvorođenče poezije«.

al-Muzhir (Cairo. izabrao je. Hammad al-Rawiyah. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. dhu-al-Qa'dah. kako pijuckaju vino od datula. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). kako zastaju pred šatorima punim robe. shva-tanje lokalno. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Kongres (suq). Mada su govorili različitim dijalektima. Godišnji kongres. kao što su: stereotipni počeci. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. a sadrži sto i dvadeset oda. 1282). vol. 785). neka vrsta književnog kongresa. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. tzv. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda.: . i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). u 'Ukazu. horizont ograničen. 540. 845). Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. Bogata jakim emocijama. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. tj. . izgleda. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. ona gubi na svojoj vrijednosti. str. na 11 Al-Suyuti. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. bez sumnje. ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. koji je živio sredinom osmog stoljeća. Prva tri proljetna mjeseca. održavan je svake godine vašar. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. čuveni rapsodist. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. koje su sastavili slabiji umjetnici. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. . i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. II. dhu-alHijjah i Muharram. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. Među starim odama. 240. Mu'allaqat . Tema joj je realistička. prema tome. zajednički epiteti. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. kažu. Prevedena na strani jezik. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. podudarali su se s periodom mira. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. u Sjevernoj Arabiji. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev.). Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija.Taghlib iz Rabi je. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu.

The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. Kao istoričar i naučnik plemena. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. skriveno od običnog čovjeka. 3. 23 : 7). ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. str. 13 Izd. . ispašama i granicama. njegovu nadmoćnost u konjanicima. vojničkoj sili. Anne i Wilfrid S. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova.' s i H . bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. ghazw). Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. vrlina) i 'i?*đ — čast17. U stvari. vod. IV. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. Blutnt. C. »Ko smije da osporava mome plemenu . inteligenciji i broju. leži nadmoćnost plemena. 605. J. U ove tri stvari. Lyall. kao što mu i ime pokazuje. Ime Hatima al-Ta'i (-f. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. e. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. 1799). pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. jedini podatak o savremenim događajima.ča. Kao pjesnik. svog naročitog shaytana (satana). ono je za nas. 245 — 335. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. 'Njegove pjesme. vol. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. prema tome. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. god. vol. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. Dok je kao mladić čuvao deve . Works (London. pjesnik je dobivao različite funkcije. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. lojalnost i velikodušnost. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje.Arabljanski pjesnik (shčHr). n. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. ^moćnih. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. prema tome. Sa razvojem pjesničkog zvanja. 1903). tako reći. -. Satira (hi-ja'). . staro pjesništvo. (Oxford & Leyden. Pored toga što je bio prorok. govornik i predstavnik svoje zajednice. Dalje. To je znanje on primio od demona... 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. 1921—4). bar ukoliko je imala naučnika.

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

Ya'qubi. vol. str. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. . mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. n. Dovoljni prihodi. Prorok je primio njegov poziv.Priča se da je Muhamed. Ovo je bila njegova prva objava. 150 (767. dio IV. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. Postoji sudnji dan. On je svemoćan. 125. IV. str. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. ali kasnije. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Corpus inscriptionum Semiticarum. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. kome je legenda dala ime Bahira. na brežuljku zvanom Hira'6. Bog je jedan. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). koja je bila petnaest godina starija od njega. 127. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. str. sir. 104. kada mu je bilo dvanaest godina. njegovom postepenom.Ishaq. koji je umro u Egiptu oko A. On je tvorac svemira. vol. 218 (833). O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. njegovim nastojanjima da se usavrši. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. slili su se u jedan glas. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. samostalno je vodila trgovinske poslove. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. kao udovica bogatog trgovca. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije.). II. Mas-udi. H. O njegovoj borbi za život. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. Muhamed. njegov rani život nam je samo malo poznat. u surama iz Medine. t. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. 18. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. Sirah. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. 333. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. e. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. II. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. str. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. došla druga vizija. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. koji-je umro u Bagdadu oko A. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). H. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu.

jasne. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. a malo kasnije umro je i abu-Talib. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. 74 : l i slj. propovijeda i objavljuje novu vijest. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. savjetodavalac i prorok sudbine. 67:26. I. vol. Kada su novi članovi. Isporedi Poziv Izaije. L. str. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. čuvara Ka-be. Međutim. 51). vjerna Khadijah je umrla. I. vol. To je bila suština njegovih prvih objava. 2. 1925). §ahlh (Bulaq. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. str. I. vol. God. . trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. vol. I. 6 :1 i slj. i slj. 615. 5 Sura. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. 96 :1—5. on mu se predao svom dušom. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. je tutor bio. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. Bar-Penkaye (Leipzig. počeli da popunjavaju redove vjernika. Sources syriaques. 11. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. 175 (prev. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. njegova žena. On je postao nadhir (Ko-ran. Mingana. Ir'osvetivši se novom pozivu. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. 10 Koran. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. On. ibn-Sa^d. isp. 143. tj. Mir'at al-Haramayn (Cairo. bio uključen u službu Alaha. pt. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. 7 Al-Bukhari. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. str. bile su kratke. vol. 136—9. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. 1908). Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. ostao je nepokolebljiv. Khadijah. 3. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. str. 146 (tekst) — str.4 A. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. 1932). Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. 13 Ibn-Hisham. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. 11 Bukhari. str. koji je bio hanif12. 39. Mada on nikada nije ispovijedao islam. Oko tri godine prije hidžre. Njegove prve objave. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. sure iz Meke. Objave su neprestano »silazile«. živim i uzbudljivim. 97 :1. ALAHOV PROROK zapovijedi. str. 51:50. 8 Koran. MUHAMED. 9 Koran. Ibn-Hisham. ono 12 Isp. 50— 60. ismijavanja i zadirkivan ja. Ljudi su ga ismijavali. 93 : 6—9. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. 1296).). čiji. str. 217—20. I. snažne i impresivne. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. I. str. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. 121. abu-Sufyan. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13.

kažu. MUHAMED. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. koji su iščekivali mesiju. al-Baghawi. On ih je slijedio i tamo stigao 24. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. god. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. 156. U Medini su Jevreji. Isla!m and the Divine Comedy. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. str. ne »bijeg«. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. ALAHOV PROROK . prev. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16.Khatlb. 1318). otprilike od sedamdeset i pet ljudi. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. petnaesto stoljeće. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. 124—9. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. muslimani iz Medine. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. kao službeni početni datum muslimanske ere17. Britski muzej. II. Yusuf u Zalaykha. Or. vol. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. vol.n Karan. Hidžra. 169—72. u kojoj se odigrala hidžra. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. Sumderlamd (London. Oko 620. H. u muslimanskom svijetu. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). 17:1. IV. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. poslije Meke i Medine. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. str. Petersburg. 1926). Bukhari. 4535. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. julom). 230. nekoliko Jatribita. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. god. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). e. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. al. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. većinom iseljenika odigrala se u Badru. II. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. 119 ovom znamenitom putovanju. str. u Palestini. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. Mishkat al-Masdblh (St. septembra 622. n. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. god.. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. Masablh alSunnah (Cairo. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. rodno mjesto njegove majke. 1898—9). uglavnom članova Khazraj plemena. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. postao je i ostao treći po svetosti grad. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. vol.

štaviše ranili i samog Proroka. I. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. 17 Tabari. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. 22 Koran. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Waqidi. Muhamed povede protiv Jevreja. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. 7). kharuiaq od perz. Josef Horovitz u Der Islam. vol. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. I. Duh stege i preziranje smrti. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. 23 Koram. Kada je opsada završena. munja. vol. God. str. (A. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 627. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. IX. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. H. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. str.16 Možda od ar. Futuh. 24 Baladhuri. vol. Subotu je zamijenio petak. str. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. 353—6. 8 :42—3. 11—75. i na tom mjestu. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. 1256.. 121 ALAHOV PROROK . barq. kandan (taapaiti) preko aramejskog. 33 :9—25. str.(1922). 2480. pričaju. str. Badru i njegovim herojima.. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. nacionalizacija islama. Tada. »zato što su bili na strani saveznika«. raspravlja o ovoj bitki. 15 Isp. Do sada je to bila vjera unutar države. 8 :29—30. 20 Isp. XII . Car. Dan. 33 : 26—7. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. u Medini. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. str. 34—5. •^^f'^-i MUHAMED. Salmana20. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. n. Mas'uđi. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. 17—18 = Hitti. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. 3 :119. poslije Badra. »saveznici« (al-ahzab). završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. 629. 21 Ar. 53. 6 :10. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. banu-al-Nadlr24. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. 19 Konan. e. 178—83. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. str.

koja je tek bila u začetku. vol. na granici Gasana. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. s tim da plaćaju danak. stir. 32 The Holy Cities of Arabia. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. H. XXXI. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. 1863). 35—6 = Hitti. i slj. 2r> Baladhuri. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. 9. Između ostalih_ članova ovoga plemena. Baydawl. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. 628. God. i slj. vol I.u Kabu je ozakonjeno. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. isp. = Hitti. H. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. str. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). a ono zbog vlastitih interesa. 416. str. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. 92. 25. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. London. uzvikivao: »Istina se pojavila. i slj.10. 99. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. 60—61. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. 59. Syria. 1329). Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. 1503. Anvoar. »Beduini su sirovinski materijal islama«. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. 383. str. A. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. 1938). str. str. Ulazeći u njezino veliko svetište. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. I. str. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. str. . koji se kasnije nazvao jizyah. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). Jones (Hakluyt Society. 1. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. prev. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. 28 Waqidi. J. W. 35 Balfadh'UTi. 1928). str. pt. Arabia Deserta and Arabia Felix. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. zauzeće Meke bilo je završeno. Poslije dvije godine. 47. vol. kažu.str. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. (London.. 29 Ibn-Sa'd. II. 8). krajem januara 630 (A. 1855—6). Bez sumnje. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). 66. 40 = Hitti. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. (London. Koran 17 : 83. dsp. može se nagađati iz izreke. Tom je prilikom. str. 3 vol. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. God. 3S Allah Akbar (Berlin. koja se pripisuje 'Umaru. -7 Ibid. 2 vol.

Muhamed je. svi su. Sa Khadijom je imao velik broj djece. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. jednim potezom. imam. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. trebao je . Nova zajednica nije smjela imati klera. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). Hogarth. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. slavne Alijine žene. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. juna 632. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. izuzev Fatime. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. vršio i ovu zemaljsku vlast. 24 :33. 123 MUHAMED. vjerskom vezom. Hadramauta i Jemena. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. 52. mladu kćerku abu-Bakra. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. sve vrijeme dok je živio. žaleći se na strašnu glavobolju. Arabia (Oxford. bila zamijenjena novom. Na taj je način. bili sada. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. davanju milostinje i molitvi. hrišćanka Koptkinja. 4 :40. G. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. Činilo se da je Arabija. Između njih najviše je volio A'ishu. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. na j glavni ja veza arapskog srodstva. Ljudi. 218—19. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. prema tome. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. druge zbog političkih razloga. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. pored svojih duhovnih funkcija. 1925). kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. 1922). Protuzakonito je. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. 2 :172. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. koju svaki drugi državni vladar vrši. neke iz ljubavi. nije ga nadživjelo. on je iznenada obolio i. Vođa molitve. postupanja sa robovima. nijedno. koje sadrže. ni ma kakve hijerarhije. u principu braća. kao i mjesto zajedničkog kulta. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. Njegov Prorok. tj. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. 9 :60. Unutar ove zajednice.izaslanstva učinili su to sada. još i društvene i političke uredbe. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. Kao takav. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38.« 38 Koran. 93 :9. koja se sastojala. umro je 8. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. Oni su dolazili iz Omana. god. u najmanju ruku. str. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. nejačadima i potlačenima. On je uzeo oko dvanaest žena. siročadima. I na zenitu svoje slave. pored vjerskih odredbi o postu. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. koga mu je rodila Marija. 37 D.

skoro izopćenici i izvanzakonici. ogrezli u nemoralu. III. sitr. 183. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. Na pjevanje. 5 :92. Islam je zbrisao prošlost. koji nemaju nikakve objave. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. mudrosti i teologije. od aram. 433—4.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. On nam je zabranio da činimo preljube. zapovjedio da se molimo. odanost i neporočnost mi priznajemo. Sam neuk čovjek42. isp. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. 2 :168. da krivo svjedočimo. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. gledalo se prijekim okom. naredio da govorimo istinu. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. tako da su jači među nama gutali slabije. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. 2 :179.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. 39 Karam. Waqidi. str. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. str. objašnjava T®t>aird. 42 Koransko ummi (3 :19). da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. i njega jedinog štujemo. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. On nam je. 969. koji smo štovali idole. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. On nam 38 Ilbn-Hisham. Tafslr. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. 143. vol. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. takođe. Koran. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. On nam je. 219. 3 : 68—9. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. koje je skoro jednako bilo privlačno. 40 Isp. Koraoi. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. str. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. Vino (khamr. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. da vratimo drugima ono što im dugujemo. povrh toga. mnogo poslije abisinske migracije. Ibn-Hisham.

Vida: Versajski ugovor. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. 56:76—9. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. sec. 43:3. 235. vol. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. Mekanske sure. abuBakr. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. II. in a • ?d^0$Mm W^ . poslužio je kao osnova. * Vidi Baydawi. Mishkah.. 651. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. im . Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. god. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. Basru i Kufu. 309—10. Hantwig Hirschfeld. m. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. isp. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. str. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. 8 Arthur Jefferv.. VIII. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. uglavnom. II. 933. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. 85:21—2)4. str. dok su sve druge bile uništene. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. . 343. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . 51.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. prema tome. 1937). 138. 396. pit. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. prema redu njihove dužine. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. koja su. Nije. 'Uthman je zato postavio god. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. Po muslimanskom mišljenju. prema ortodoksnom mišljenju. l—10. . 246. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. Abu-Bakrov primjerak. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. na preporuku 'Umara. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. vol. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. i slj. str. I. prema tome. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. str. 1902). koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana.

a kažnjavao grešnike.. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. građanskog i krivičnog prava. npr. 21:52 i slj. Njihova svrha nije da ispričaju priču. nasljedstvo i oslobođenje robova. 21. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. Lot. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). 41 :8. u suri 246. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. U stvari. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. Marija. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam.. Ostale dvadeset i četiri sure. krađu. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. 2 : 23) i Koranu (4 :124). on se citira u Starom zavjetu (Iz. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. lihvarenje. 7 Sur. Ilija. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. većinom su kratke. 8 :5.). npr. 70 : 29—30. Ahasverov . Job i Jona (čije ime nosi sura 10). Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. većinom su duge. zatim . Ivan Krstitelj. Josip (kojemu je posvećena sura 12).). također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. 20:7). kao što je. imaju svoje paralele u midrašu. njegovi atributi. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. a Sodoma osam puta. veliki potop osam puta. jasno aludira na Aleksandra. Kao »prijatelj« Jbožja.. sur. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. oštre. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. u Novom zavjetu (Jas. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. »vlasnike slona«. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. KORAN. preljub. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. 33:48. duhovnim ipretkom islama (sur. 18 :82 i slj.. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. Salamon.periodu borbe. osvetu. Cesto citiram bračni propisi (sur. Thamuda i Luqmana.. Pored toga. vatrene.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). koje se odnosi na ubistva. 3 : 60). svinjetinu i kockanje. Ishmael. post. 16:73. Dnev. hodočašće i svete mjesece. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. 4 :124. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. Sure 2.. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni. Haman (Haman). »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Dan. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. 256. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Noa. Sve ove priče imaju didaktički cilj. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. Isusova majka. 3. a sura 14 nosi njegovo ime). siročadima i strancima (4:2. musliman (sur. brak i razvod. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. Isus (Isa) i Marija. a da su one koje govore o postupku sa robovima. Saul. David. 2. 40. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao.

Noah) i grčkog (npr. Vjerski uticaj. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. sur. 40 : 38. R. 29:57. Elias. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. 53:45 i I Sam. koja je snažna i živa riječ. i »deva i igla« (sur. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. 53:39—42 i Ezek. 2:5. sur. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. razgovor. 4. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. 5:49 i Knj. štaviše. 3:43). Njegov književni uticaj može se . 23:3 i Mat. i sur. 11:41. Mat. jeste sluga Faraonov12. sur. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. 48:29 i Mark. uključujući i Injil al-Tufullyah. Zak.934). isp. 129—71. Ova knjiga. sur. sur. i slova (323. sur. pon. 5:6—21. Siioger (Oxford. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 42:19 i Gal. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. i sur. uključujući perzijski. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. 10 Sur. 4:16. 4:28. 21:23—7). Ps. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. neautorizovanih. 10:73. ben-galski. 20:2 —17. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika.. sur. 12 Sur. 18:20. Nuh. izl. Osim službenog prevoda na turski jezik. izid. 7:36—53. ima. 4:8. sur. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. sur. 21:36. 3 :1. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. 2:273 i Mat. 17. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. str. javanski i kineski. 17:23—40 i Izl. 24:4.miljenik11. 26:14. ap. 3:182 i Heb. 6:7. 21:104 i Iz. 6:24. Koran postaje naučni priručnik. samo je jedna strana priče. Ilyas. 19:24). udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. 1928). Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke.621)14. 2:9. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. E. čitanje. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. 6:3.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. 28 :38. 11 Estera. zajedničke Hebrejima i Arapima. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. 10:72 i 2 Pet. 9:110 i Mat 7:24—7). pon. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. urdu. međutim. npr. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. sur. marathi. 19 :16—29. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. 7:38 i Mat. Yunus. kada govori u kolijevci (sur. 37:9. odjek »Logos« teorije15. 9:27. 92:18 i Luk. Pošto muslimani smatraju teologiju. stihovi (6. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. 6:7—9. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. 3 :31—10. 39:30 i Mat. Bevan i C. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. 53:49 i I Sam. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. 2:7. sur. 24:50 i Zak. Sve u svemu. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike.. 2:6. sur: 36:53 i I Tim. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. 21:20 i Otkr.236). ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 56:8—56).

islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. a. 14 Ima i drugih brojanja. ihsan (pravična djela).8. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. što sve sačinjava din (vjera)1. 1141). Sejlov (Sale) prevod (1734. jer se i u Iraku i u Maroku. . vjerske dužnosti). 1:1. • ISLAM.. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. I stvarno. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje).. 22—30. 56 : 78. i do danas je ostao. . ipak. Iv. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. . .ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. u Veneciji Aleksandar Raganini. uzor proznog djela. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. . Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. i . 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija.. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. 15 Isp. nema nijednog drugog boga osim Alaha. 'ibadat (bogoštovni čini. On. Koran je bio.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele.. s druge strane. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. «Zakon božji (din) je islam. svugdje vjerno čuva i njeguje. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. ali je prevod izvršen sa francuskoga. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. Arabiji i Egiptu.. ali nije poetičan. opata iz Klinija (ča. najraniji. 1649. god. prema tome. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. klasični jezik.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). koji je izrađen po uzoru na Koran. preko devedeset posto muslimanske teologije . jednako kao i u Siriji. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. Posl. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. ikoji je preveden s arapskog originala. u . U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. 19 Sur.. i 1499.

sur. al-Shahrastani. leži glavna snaga islama. i slj. 116). koji odgovaraju njegovim imenima. 3 :17. London. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). on je stvoritelj (sur. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. 96—7. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. Njegov prorok (7:156. 28:51. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). 17:107—8. 2 Koran. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. . Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. 90. koji je izražen riječima aslama (sur. nepromjenljiv (2:256. 2:100—101. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. 158). 1324). On nije »stvoren«. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. 1842 —6. isp. Masdblh. i slj. prema tradiciji. al-Milal w-al-Nihal. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). Njegova je vjera prevashodno praktična. 56:76—9. 21:98. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). Cureton. izd. 5:5. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. vol. 7:157. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. The Jewish Foundation of Islam (New York. str. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. on je obdaren božanskim dahom. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj.. 7:179) i isto toliko atributa. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. prema tome je najveći. Bog je najveća stvarnost. 2:27—8). II izd. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. 85:21—2). On je jedini pravi bog. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. Tonrey. str. 27. 3 Al-Ghazzali. d slj. Međutim. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji.). skriptu4 C. i slj. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. Baghawi. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. C.govori o Alahu. 102. 37:103). 3:1). Po koranskom teološkom sistemu. I. 16:3—17. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. (Cairo. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. nosiocu objave (2:91)6. 1933). pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. 6:114—15). folkloru i narodnom vjerovanju. 46. on je prije svega postojao. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja.. al-Maqsad al-Asna. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. Od svih čudesa on je najveće. 59:23—24). On sadrži konačnu objavu (sur. 3:25—7). Islam je (sur. sur. 11). posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. 6:125. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. 44:2. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. str. 97:1. Koran je Alahova riječ (kalam. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 48:29). str. 6:59—62. 48:15. 9:6. 12.

Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. L. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. 81 :19—20. prvi stub. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. vol. hrišćani i Jevreji. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). uglavnom. vol. al-Suyuti. Prema al-Bukhariju10. ISLAM. Budući život. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. L. pretpostavlja uskrsnuće tijela. i str. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. zahod sunca i smrkniuće. 82:17—18).. sur. Koran. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. isp. 116—25. 10 Sahlh. 219. isp.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. 10—14. al. 53 :5—7. tj. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. 31:32). I. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. Islam se. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. saldh. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. na »sat« (15:85. vol. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). 1925). 17 :87—96. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. Sur. str. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . nisu možda bili uvršteni u politeiste. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. II. Knj. Ako je molitva postojala prije islama. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. 8 Svitanje. aramejska je pozajmica. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. str. 85. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. III (Cairo. Lammens. 17. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. 1347). 13 :27—30. 30:16—17). post. 17:1). 62. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. osoba je nominalno musliman.. 4:46. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. Ps. Vidi ibn-Hazm. 7. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. na »dan« (24:24—5. • Isp. Molitva je drugi stub vjere. kako je naslikan u Koranu. 55 :17. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. 24:57". 18 :23—33. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). str. 17:80—81. 30:56). do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. Termin za ritualnu molitvu. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. 1926). Muhamed je Alahov vjesnik). str.. sredina popodneva. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. d slj. na »dan uskrsnuća« (22:5. podne.

o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Po svom dostojanstvu. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka.. (9:5. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. prema Pliniju12. 19:27. 8:47). ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . 9:60). u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. uključujući novac. Taj naročiti mjesec. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. sa raspadanjem čisto islamske države. Zekdt čini treći stub vjere. Stojeći uspravno.: . zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost."• :•:•-••:. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. 77 itd. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. žito.. koju govori predvodnik (imam). pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. Zekat je čisto vjerska ustanova. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi.-*. J. koji je možda bio svet u predislamsko doba. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). 50:38—9).• •' . podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. zekat se (vjerska milostinja. Kasnije. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81.v •. 2:40. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. sur. 2:192). 2:181) i dobijena bitka kod Badra. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. koji se često ispoređuje s Očenašem. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. 4:94.: : l ' l • 133 ISLAM. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. stoku. koji su.. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak.. 2:216—17. 263—9. bez obzira koji je njegov maternji jezik. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda.). nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah).«. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. 2:183). vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. Kao disciplinska mjera. mfi&jjjsm . Jednostavni i pun značenja jatihah. •. voće i robu. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama.

44. 5:1—2. pogl. naravno. 23:14. čitava se ceremonija formalno završava. I. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. pon. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. str. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. vol. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). vol. prema njihovoj (predaji. naime. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. kao što je seksualno općenje.. 17. 4:2. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. 16 :29. zatim. Poslije brijanja glave. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. koje leži nasuprot njemu15. a 'Arafat brdo. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. i tu očito u značenju »šutnje«. Muzdalifi i Mini. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. str. 14 Bukhard. 34:22—3. 32. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. 151—2. II. on se mora uzdržavati. XII. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. Lev. str. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. Zak. (Knj. 15 Muslimana. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. 18 'Arafah je dolina. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). 2:192—6. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. 4. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 1:3.) U početku to je mogao biti kult sunca. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. sur. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. 9:9). Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). ali je institucija. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. 3:91. poslije godišnjih vašara. l Sam. 96) jeste peti i posljednji stub islama. lov i čupanje biljaka iz korijenja. izl. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . 208. 13 Sirah.

Kad nam jedanput da kišu. God. Ne reci da nisam došao. Quatremere. Iraka. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. uvijek je u pokretu prema Istoku. ibn Rustah. od Senegala. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. . Oook (London. Neki idu pješice. Robertson Smith. str.).mil kao simbol svoje veličine. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. nosi deva 17 W. Ma'arif. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. isp. vol. 149—50.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike.000. 274. 1). 192.naslijeđenom od predislamske Arabije. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. str. str. I. ja samo s njom zbijam šalu. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. godine 20 Ibn-Qutaybah. kako vidiš. al-Mawd{iz w-alLtibdr. II. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. Inače. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. 886. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). jer sam ja obavio. čuvenom al-Hajjaju (f 714.280. 1288). al-Suyuti. svoje hodočašće19. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. (al-Maqrizi. 1845). Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. 80. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. Nigerije. 74. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. I. str. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. Međutim.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. str. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. Sirije i Egipta. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). L. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. vol. izd. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. ali ima i nekoliko žena i djece. str. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. M. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. prose. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. raskošno ukrašenu nosiljku. 19(27). 35. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. 300. str. Oni trguju. 6. str. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. Službene statistike za 1958.. Mahmil. III. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. Riflatls priča da Beduin. 19 Isti pisac (vol. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. Gaston Wiet (Cairo. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). Lectures on ihe Religion of the Semites. IV. 1957. 3. str. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. vol. I <pt. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. izd. Većina njih su muškarci. 1904. Liberije. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. drugi na devama. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. Buldan. Husn. S. Yaqut. god. A. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. vol. 1922). broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. 276. 21 Suyuti. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. str. 68. 18 Vol. Mahanil.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. 211. jund). bez sumnje. 179.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. 137 = Hitti. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. pričaju. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. 116. str. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. Kada je pao Jeruzalem. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. • . Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. Kao i ostali vjerski kompromisi. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). pokosila 20. 137. uistinu. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. 19 = Hitti. sitr. L. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. 126. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. 23 Baladhuri. na najudaljenijem kraju Evrope. i Filastin (Palestina). 1. al-Urdunn (Jordan). Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. 7. 11.13. 194. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. str. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). str. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd.osobe. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. str. L. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. što je još važnije. 17. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. 193. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. str. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. Sa Sirijom kao bazom. Španija. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. str. 1. 210. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. 24 Baladhuri. Hims. To su bile Dimašk. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. također ga je 'Umar posjetio. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. L. kažu. str. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike.13 = Hitti. prodiranje u Jermeniju. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. str. 25 Sirijac j-alkobitske loze. sjevernu Mezopotamiju. 22. Uz pomoć sirijskih trupa.000 njegovih vojnika.18. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. da se utvrdi status pokorenih.

str. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. str. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. A. »D. str. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. . 11:31. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. god. 251—2.** H*MAD <q ^.^ -. administratorom Carstva. Tabari.. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. col. 634. 1927). Baladhuri.e admirustrando imperio«. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. Yaqut. CXIII (Pariš. sa Perzijan-cem Rustamom. 339. na završetku bitke kod Badra. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-. str. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. možda pozajmica iz Pahlaui. kao vrhovnom komandantu obećao raj. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. 2194— 2201. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. na Eufratu. 1Sawad. U međuvremenu. novembra 634.28 Theophanes. I. 1864).str. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. 26. T. 174. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. niti je na njega prešao. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. Olmstead. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. Nihiiw*ml %-. crna zemlja. Patrologia Graeca. Jeo ja znači »ndzija«. History oj Assyria (New York. -d° P o E . 2 'Iraq. vol. u J. međutim. Constantine Porphyrogenetus. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. Rustam je bio ubijen. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. nedaleko od Hire. Al-Muthanna je. . Migine. vol. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. i to iz istih razloga. P. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. 60. Sa(d je sa svojih 6. koje datiraju još iz rane babilonske ere. Dan. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha.R . III.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. isp. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. vol. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. iz1 Preko Eufrata.. bio samo beduinski poglavica. šeika plemena banu-Shavban. 109. odgovara ar.

glavni grad Farisa god. 392. današnji Arabistan) bio je zauzet god. izd. str. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. Caetani. Poslije Kadisije i Madajina. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. al-Fakhri. U junu 637. al-Akhbdr al-Tiwal. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. perzijska pri-jestonica. God. koji je predvodio arabljanske snage. 640. blizu mjesta stare Ninive. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. bio ga je već napustio. na sjeveroistoku. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. E. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. 1888). 2436. Fakhri. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. str. II. isp. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. Njegov garnizon. J. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. Ovo je donijelo ekspediciji. Isp. str. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. V. 641. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. prev. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5.str. III. 400. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. »Žuto« (al-safra' tj. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. vol. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. 244 = Hi-tti. 114—15. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. C. vol. vol. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. H. 649—509. koji je sada. izd. zlato). isp. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. Guirgass (Leyden. na granici perzijske visoravni. 134. 1947). U međuvremenu. I. str. str. al-Dinawari. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. Iwdn Kisra. str. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. itan-ial-Athlr. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. 4 Tabari. str. 3 Arapski al-Mada'in. dospjeli su do Mausila (Mosul). Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. 1895). Derenbourg (Pariš. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. upravitelj Basre. 7 Baladhuri. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. . str. 742—6. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. iz Basre i Kufe. zajedno sa carem. i zauzeli ga. blizu starije Hire. 114. nešto nepoznato u Arabiji. str. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). 6 Fakhri. Kuzistan (stari Elam. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. Annali. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. Whitting (London. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. kasnije Susijana. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. 79. iz Bahreina. Kamfor. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. zajedno sa Basrom i Kufom. 115.

ova arabljan-ska ekspanzija. str. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Caetani. 640. vol. God. 19—27. str. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. VII. 424.do Oksusa. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Michel le Syrien. 193—212. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. vol. str. vol. ali uglavnom politička. jedna druga. 151—3 vol. 50—53. IV. 248—56. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. uključivši žene. arapski je postao službeni jezik. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. str. 2545—51. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. VII. str. govorni narodni jezik. kao i govor obrazovanog društva i. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . Perzijanci su bili arijevci. Međutim.000 Arabljana. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. djecu i robove. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. V. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča).000—40. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. bježeći sa svojom krunom. 453—4. takođe. Njezina umjetnost. kojoj nema premca. str. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. Marv)11. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. I. str. a ne Semiti. kratko vrijeme poslije 643. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. IV. karakteristična za Hidžaz. str. Uporedo sa logorom u Basri. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. 9 Vidi Tafoari. 11 Isp. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. njezina književnost.! ekonomska. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. 10 Vidi Baladhuri. mladi i nesretni Yazdagird. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. 651. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. operisala je na zapadu. str. Još god. Međutim. Otprilike četiri godine kasnije. II. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. Prividno vjerska. 219—20. riznicom i nekoliko pratilaca. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. vol. obalne oblasti Beludžistana. Ona je. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. IV. vol. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. vol. dovelo je Arape do samih granica Indije. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. 418 = vol. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. u manjoj mjeri. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. Caetani. Pokorenjem Mukrana. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. 65210.

1899). izd. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. vol. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. 168—9. Aleksandar. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. Napoleon i Džemal Paša. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . Antioh. str. Kada se. ključ u istočni Egipat. str. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. priznanje zbog pokoren ja Palestine. Ovaj 'Amr. rasle mimo svake kontrole. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu. 53. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije.Hakam. C. WeUhausen. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. Torrey (New Haven. odmah se vrati natrag. bio je ratoboran. ibn-<Abd-al. Kalifova poruka. bile su sravnjene sa zemljom. Kambiz. isp. međutim. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. 'Amr ibn-al-'As. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. rječit i oštrouman. god. koji je bio iz plemena Quraysh. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. Iza njega je došao Babilon6. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde.5 .kalif u Medini. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. Najzad. II. al-Muqawqis). str. otprilike. 1922). vol. C. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. 93. 56—7. a zatim su na red došli drugi. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone.sr. imao je 45 godina. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. Skizzen und Vorarbeiten.. Kir (ar. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. VI. On je već stekao. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. Futuh Mi. J. Bilbajs (varijante Bilbis. Poslije.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. pričaju. Put kojim je on išao sa svojih 4. Sveta porodica.bio je Farama (Pelusium). 2 Ya<qubi. vatren. str. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. zapadno od Jordana.

pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. god. 3. izabrao je Rabi1 I. ibn-'Abd-al-Hakam. 58. isp. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. 53. Tabari. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. Butler. 65. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. kojih je bilo oko 20. str. J. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5.9.000. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. . Kada dođe vrijeme molitvi. vol. sitari Heliopo-lis. V (Cairo. sitr. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah.000 ljudi. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. OnJ Kanali (jedn. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. I.000 ljudi. proslavljenim drugom Prorokovim. 1902). 5 Ovaj. niti između gospodara i roba. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. 4 V. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. Oimstead. 16 (Ap. ali bez uspjeha. str. vol. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. danak i mač. savladali su stražu i garnizon. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira.. str. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. popevši se na zid Ijestvama. jedu samo na svojim koljenima. godine.u civilnoj administraciji. 44—8. 16. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. 2592. niko joj se ne uklanja. Oni sjede samo na goloj zemlji. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. 7 Dosloivno »izvor sunca«. History of Palestine. Opet su bile ponovljene tri alternative. L. 1907). B A. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. 637) kao datum okupacije Egipta. str. aprila 641. 245—7. str. Dok je opsjedao Babilon. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života.

koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. Chronique de Jean. Car Konstant. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. str. nisu imali nijedne lađe. god. 12 Vidi Maqrlzi. a po noći svoje vlastito svjetlo. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. Ivan iz Nikiua. koji je ponovo stekao milost. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. str. str. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. Nikiu (ar. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. 1883). nikakvih opsadnih sprava. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. 336. 11 U arapskom Qaysarfyah. Wiet. 213 = Hiitti. u stvari.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. I. sipajući po danu sunčeve zrake. god. izd. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. U pozadini se visoko dizao Far. Suvuti. 128. III. Texte ćthiopien. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. TRIPOLITANIJE I BARKE . Husn. Kir. 61. n. 641—68). 41. i slj. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. e.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. Napadači. Naqyus. i brojem i opremom mnogo slabiji. pr. >'Ja sam osvojio grad.000 kupatila i 40. maja. vol. Marka. Mawa(iz. Međutim. III. sa . Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Zotenberg. EGIPTA. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. str. potpisao sporazum. 113—43. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. Grad je bio evakuisan u septembru 642. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13.000 ljudi. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. Alek-sandrija (allskandarlyah). Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20.000 ljudi. god. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. a završio August. današnji Šabšir) pao je 13. eveque de Nikiou. biskup je s 'Amrom. 42. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. Maqrlzi. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. 43—5. novembra 641.000 ljetnikovaca sa 4. 13 H. 450. ali su. bez sumnje. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. i slj. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. koji je brojao nekih 50. ratifikovao je sporazum. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. u Babilonu 8.).. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. ibn-'Abd-al-Haikam. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. nekadašnji hram Caesarion11. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. vol. str. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. savremeni pisac. str. još je bila daleko. str.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. nejak i mlad.prevodom (Pariš. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. str. vol. Ibn-'Abd-al-EIakaim.

današnji Suec. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. grčkog — phossatun. upraviteljem Sirije. Otok je. Međutim. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969.25 sirijsko-egipatska flota. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. Fustat (stari Kairo. dobivši ime Fustat16. 99. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. IV. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. egipatskim Kop tima.). 82. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. Pomorske operacije. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. 463. 15 Str. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. 18 Isp. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. 17 Antička Klysma.Urođenicima. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). God. tabor. glavnom cilju. 58—9. a da Abdullah bude finansijski administrator. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. naravno. isp. Trajan je očistio kanal. Car Konstant. uglavnom radi pljačkanja. Siqilliyah) i da je opljačka. 16 Latinski fossatum = logor. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. Ona pod tim imenom stoji još i danas. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. . TRIPOLITANIJE I BARKE . Međutim. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. Zotenberg. 649. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. 655.. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24.str. god. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. Aruad (Aradus). prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). vol. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). God. 652. 668. God. god. God. Basre i Kufe u Iraku. ili 669. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. Aleksandrija je. Saobrazno s 'Umarovom politikom. Mas'uđi. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. u najmanju ruku. Ova bitka. str. zauzet je sljedeće godine. na Crvenom Moru18.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. str. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. koji je komandovao bitkom. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. jedva je bijegom spasao život. preko biz.

str. 223 = Hitti.neki od Mu'awiyinih komandanata28. 237—8 = Hitti. 375. . doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. str. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. Stoljećima prije pojave islama. 152—3 = Ya<qubi. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. vol. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. " Isp. uključivši pleme Lawatah32. C. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. 25 Isp. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. 180.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. str. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. 183. str. Ibn-'Abd-al-Hakam. pa čak i u Sudan bila je u toku. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. 235—6. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. str. 543. iste privilegije koje su uživali zimi je. 114. 642. str. H. 'Amr je. str. str. 179. str. 375—6. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. cl. -str. sitr. Beoker. 31 32 33 84 Baladhuri. str. 30 Ya<qubl. 178. Encyclopaedia of Islam. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. svojom prijestonicom. infiltracija u Egipat. 52 (672). God. isp. Baladhuri. Fakhri. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. str. II. »'Abd-Allah B. 235 = Hitti. Sa<d«. H. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. II. njemu karakterističnom brzinom. 235—6 = Hitti. str. str. vol. manje-više neprekidna. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. str. str. 379—81. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. 189—91. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. Baladhuri. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. A.' 28 Baladhuri. 351. Hitti.

85—6. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. 1346). 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. nasljednice Turske. bio oslobođen svih poreskih obaveza. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Imsu. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. U Iraku. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. i abu-Yusuf. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. koji tradicija pripisuje 'Umaru. koji su sada svi bili muslimani. Amvasu. 391—2. kao glavna. za luslove koje je Prorok postavio. str. 66 = Hitti. kao i hrišćane iz Nadžrana. on nije. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. Kitdb al-Kharaj (Cairo. prema tome. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. prema tradiciji. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. Ovo stanje djelimične autonomije. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. vlasništvo cijele muslimanske zajednice.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. waqf. 101—2. svojevoljno predali arapskim . Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. U Egip1 Vidi Waqidi. str. A. <Amwas . između ostalog. Kada je neki podanik prešao na islam. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. 24 :13. Lk. Imajući to u vidu. tj. * Baladhuri. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. str. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. Kao zimije7. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. Prema tome. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. i musliman ga je i dalje plaćao. oni su morali plaćati teške poreze. prema ovome primitivnom sistemu. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. međutim. Maghdzi. koju su kasnije priznavali turski sultani. str. stani Emaus.ili (Amawas. zadržale su arapske zemlje. H.

<n.osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. 12. termin koji se primje njivao inajiprije samo . U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9. 'Askar Mukram u Kuzistianu. str. svinja i zaklanih životinja. Daniel C. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. ali ne i zemlja. str. rezultat dugogodišnje prakse. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). 1896). Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. choregia ili aram. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada.s.29. Dennett. Ši/raz u Fa. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi.. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. S druge strane. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44).. Očigledno. 6 Yahya ibn-Adam. a jedan dinar za siromašne. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). djeca. tj. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. monasi (kaluđeri). Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. prosjaci. za srednju klasu dva. 27. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. bilo da je bila bizantijska. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. 1950). ali nikada u obliku vina. dzd. Kasnije razvoje. međutim. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . obraćenik se izlagao novim obavezama. 8 Isjp. Zemlja. starci.pr. Jr. Umjesto glavarine. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74). Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. Kitdb al-Khardj. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. bilo perzijska. m. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr.na Ahl al-Khitab.a Jevreje. Juynboll (Leyden. Mas. Kažu da je treći princip.

Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. Ova institucija diwdn (odatle f r. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. str. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. 1853). 217—45. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. . prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. dolazili su emigranti i pristalice. Ako je to istina. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. otprilike 10 penija (19 US santima). 212. str. 8 :42. dirham (perz. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. Kako su odmicale godine. 12 Prema sur. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana.od grčkog drachme). koju je nosio najhrabriji među njima. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. vol. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. Konjica je štitila krila. moralo se podijeliti među muslimane. tj. 21—32. Enger (Bonn. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. Podjela vojske na centar. onda je on osnivač sudstva18. platno nataknuto na koplje. Međutim. Poslije Ahlal-Bayt. kasnije 12. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. državi. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. carinarnica). str.uf. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. . koji su se kretali od 200— 600 dirhama. dlwdn). I. dva krila. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. Da bi se mogla obaviti raspodjela.000 ili 4. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. 13 Ar. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. ti akciji. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. a drugog za Hims i Kinasrin. abuYus. cijela nacija. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. Voiska Vojska je bila ummah. douane. 10 Ibn-Sa'd. tj. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. koja se pripisuje 'Umaru. Oko 5. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. pt.000 dirhama13. diram. izd. al-Ahkam al-Sultdniyah. III.cjelini. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. M. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. Svako pleme je imalo svoju zastavu.

iranskih. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. 450—51. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. str. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. u nauci i književnosti. a svašta što su mogli da nauče. bio savladan od pobijeđenog. str. str. U Ktesifonu. obali Bahreina. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. a ponekad štit i mač. sing. str. 15 Mawdli. Mač je bio nošen u koricama. Nisibisu. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. str. 213—14. zanatlije. 116. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. vol. pt. mawla. bez sumnje. zato im je i dato ime hindi.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). 50—54. strijelu i praćku. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. III. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. Arapsko-islamska . Egipćani i drugi. str. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. čemu je vjera. Baladhuri. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. 169 vljeni u Indiji. 27—8. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. koje su tako nazvane po Katu. 17 Str. bilo hrišćani i Jev-reji. ovi muslimanski Arabljani. bilo da su bili muslimanski obraćenici. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. I. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane.ti. vidjeli ih i osvojili. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. u filozofiji. Ede-si. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. III. abuYusuf. 347—8. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. II. 343—4. 18 Ibn-Sa'd. Damasku. pt. vol. 202. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Pješadija je upotrebljavala luk. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. kao i u snazi njezine izdržljivosti. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. isip. počeli su da asimiliraju. divili se i imitirali djelo arhitekta. 16 Fakhri. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. Prema tome. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. Bojni poredak bio je primitivan. koje su bile obješene o desno rame. U sve ove centre stare kulture oni su došli. I. Perzijanci. u medicini. 141 = Hitti. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. doprinijela svoj udio. draguljara i fabrikanta. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. Mawardi. nego u njezinom višem moralu. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. str. U umjetnosti i arhitekturi. Maward-i. 217. str. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi.

vol. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. 1286). živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. 25 Ibn-Sa'd. vol. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. 1924). Stvarno. III. jake tjelesne konstrukcije i čela24. 185. I. I. Feničani. {Uyun. vol. 'Umarovo je ime. Bojio je bradu i hodao pognut23. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . I. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. osvajač i pokoritelj Arabije. koji je od njega bio stariji tri godine. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. a dostiglo vrhunac i. pt. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. ibn-al-Athlr. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. 128—32. vol. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. str. vidi ibn-Sa'd. govore. za Umarove vlade. str. III. Međutim. vol. II. izd. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. čije su zakrpe padale u oči25. u sjevernoj Africi.-. vitke građe i mršavog izgleda. str. str. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. III. koji je bio neobično visoka stasa. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. samo jednu košulju i jedan ogrtač. On je imao. str. A History of the Art of War in the Middle Ages. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. (London. Jednostavan i štedljiv u životu. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. 131—2. vol. I. i nije primao nikakve plaće. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. 208. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. 2. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. i slj. III. vol. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. 219. 120—21. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. 24 Ibid. Iako je započeo iz ništa. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. I.. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. str. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. 237—9. str. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. U jednom drugom smislu. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. -. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. pt. prema muslimanskoj tradiciji.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. str. Abu-Bakr (632—4). pt. 2:1 Ya'qubi. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). Aramejci i He-breji. 157.

I. koji je bio 26 Diyarbakri. IV. II. str. IV. god. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. vol. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. III. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica.. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. Mas<udi. ibn-Sa'd. 89—90. zastranio si. str. Talhah i al--Zubavr. str. II. vol. 183. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). 6 :93. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. i slj. I. Ya'qubi. 281. On je u aprilu 655. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. 300. II. vol. IV. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. vol. 28 Tatoari. IV (Cairo. str. gdje se. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. kasnijeg umajadskog kalifa. III. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. novembra 644. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). 27 Ibn-ol-Athir op. I. Journal asiatique. kada ga je 3. međutim. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. str. al-Nuwayiri. on je postavio za upravitelja Kufe. koji su naročito bili jaki u Egiptu. vol. 223^1. str. vol. Nihayat al-Arab. vol. 61. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. 10—11. vol. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. ser. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. Alah te je ojačao. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. vol. vol. pt. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. 3—4. hrišćanin Perzijanac. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. Baydawi. str. sfcr. str. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. 3. 30 Ibn-Hajar. 52. 41—5. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. bio si slab. Nezadovoljstva. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. vol. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. 1302). Ta'rikh al-Khamls (Cairo. ranije sekretara Prorokova. 44. Vidi Quatremere. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. VI (1838). prema ibn-Sa'du. oborio zatrovanim bodežom rob28. cit. vol. 2722—3. str. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. pt. Alah te je izveo na pravi put. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. 1925). Ovaj posljednji. god. str. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre.'257. on je postavio za upravitelja Egipta. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. str. II. I. članovi kalifove porodice30. to je odbio. 'Uthman. 29 Koran. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31.

prema tome. abu-Bakrov sin. Patrijarhalna epoha islama. . al-Zubayra ibnal-'Awwama. III. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. i slj. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. koje je ulio Prorok. njegov prijatelj i predčasnik. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. v Ibn-Sa'd. vol. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. str. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. I. pt. pt. I. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. Muhammad. kažu. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. Talhah ibn-'Abdullaha. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu..priznao autentičnim. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. juna 656). 1 Ibn-Sa'd. 2 Ibid. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. 245. III. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. 38:25). 'Uthman ibn-'Affana. I. vol. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). kuća je bila na juriš zauzeta. juna 632. . 202. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. pt. godine nekom vrstom izbora. Obrazovanje ovog odbora. 'Umar. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. logični kandidat poslije abu-Bakra. vol. 51. Prije svoje smrti. nazvanog al-Shura (vijeće). jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. pobornika umajad-skih interesa. str. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). bio je skraćen1. u toku koje su strahopoštovanje. III. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra.str. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. koji se pokazao previše dug i. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32.

On je bio prijazan. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. Prividno siguran na svom prijestolju. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. koju je on predstavljao. 1001. str. Poslije 'Uthmanova ubistva. koji su predstavljali mekansku stranku. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. otac jedina dva njegova živa muška potomka. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. Ona je bila poslata natrag u Medinu. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. pobožan i hrabar. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. koju je on najviše volio. Talhah i al-Zubayr. juna 656. g. Oba Ali j ina rivala su poginula. Stranka ahl al-nass. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. decembra 656.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. A'ishah. 15. koji su predstavljali emigrante. »majka vjernika«. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. koja ga je pokušavala odbraniti7. To su bili. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. Dinastički ratovi. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. al-Hasana i al--Husayna. jer jednom. dok je išla iza karavana svoga muža. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. tek su započeli. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. 9. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. Mladolika A'ishah. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . str. Prorokova žena. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). Tako se završio prvi. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. kako smo već vidjeli. Praktično. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana.

dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. str.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. radilo se da li će Kufa ili Damask. 220. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. 9 Mas'udi. IV. koji su bili prikačeni za koplja. Po nagovoru svojih sljedbenika. koji mu je davao punomoć za akciju. 189. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. Neprijateljstva su prestala. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. g. 125. 10 Isp. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. Presuda je. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. . U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. vtol.str. On je bio samo namjesnik provincije. Na ravnici Sifin. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. pribjegao lukavstvu. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. Na . Ovi haridžiti10 (separatisti). u Adhruhu. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. svaki u pratnji 400 svjedoka. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. Medina. Tek god. I. ali slabo odana Alijinoj stvari. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. str. njih se do 4. smrtnih neprijatelja Umajada. vol. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. Mas'udi. 391. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. naravno. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. 3340—60.lična. 137. Tabari. str. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). 656. napustio da se u nju više nikada ne vrati. U stvari. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. 8 O arbitražnom. abu-Musa. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. 392—402. 158. jula 657. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. Mu(awiyin vojskovođa. južno od Rake.000 Iračana. god. 127—30. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. na pola puta između Ma'ana i Petre. Vidi str. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. Ya<qu!bi. Međutim. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. 661. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. a taj je čin značio za Aliju gubitak. ali kada je stariji od dvojice. teško je ustanoviti. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. vol. na zapadnoj obali Eufrata. str. 206^-8. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. II. Konačna je bitka odigrana 26. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. str. postali su njegovi smrtni neprijatelji. bez sumnje. Fakhri. Svaki naoružan pisanim dokumentom. str. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. a ne putem oružja. kako su bili nazivam. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. već je ispala iz kombinacije. najranija sekta islamska. dotoumenitu vidi Dinawari. pobožna. istr. vol. IV. Isp. čovjeka. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe.

163. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. 130.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. 10 Isp. Oni su se. Rano izjutra 24. 1927)L pogl. str. međutim. koja se zarila do mozga. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. str.000 kod Shahrastanija. 1902). mudar u savjetovanju. Zotenberg. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. iskren prema prijateljima. III.. 1871). odlučnost. i slj. prema šiitsikoj tradiciji. izd. (Pariš. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda.rawxa' kod Yaquta. od Harura' (Ha. Chronique de Tabari. Margaret G. 1872). VII. srednjeg stasa18. II = The Arab Kingdom and its Fali. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. pogl. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE .Asa16. Tabari. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. str. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. svoje prijateljice. hitrina. 706. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. str. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. 15 12.) i skoro ih hametice potukao. prev. 1907). što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. 3456. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. 791. on. tj. str. velikih crnih očiju. vol. januara god. Isp. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. II. str. vol. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. On je bio crnomanjaste puti. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. i slj. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. ekspeditivnost. 12 :70. Koran. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. str.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. koji je zapovjedio da se . korpulentan. I. g. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. opreznost. 17 Mjesto. Dlnawari. 246). vol. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. 14 Fakhri. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. 227. Sabljom. Neustrašiv u boju. rječit u razgovoru. de Goeje (Leyden. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. slovice. II. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. propovijedi i anegdote. Kao kanoniziram mučenik. velikodušan prema neprijateljima. pogl. Weir (Calcutta. H. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. al-Masalik w-al-Mamalik. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. 86. 661.

str. Tanbih. međutim. u Španiji. 19 Ibn-Khaldun. vol. On je započeo s abu-Bakrom (632). postavši na taj način osnivač dinastije.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. god. str. Muqaddamah. vol. Kalifat. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. I. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. čija je prijestonica bio Damask.. 174—5 = str. sam kalifat bio je ukinut20. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. odrekavši mu sultanat. 1924. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. TerQuatremereova izdanja. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). čije je sjedište bilo u Kairu. Ovo je.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. Kao predvodnik javne molitve (imam). vrši sam veliki Prorok. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). g. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. XVI (Pariš. i str. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. 1862). 929. vol. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. 424—6 u prevodu de Slainea. trajao je od god. U novembru 1922. Fatimidski Kalifat (909—1171). do 1031. 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). u Notices et extraits itd. svjedoče da koristiti od njegova života. XIX (Pariš. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. god. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). U martu god. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. 1284). 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. tj. iskusan čovjek. 1858). 297.

privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. On je gušio hereze. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. postavljanje državnih službenika.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. 23 Muqaddamah. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. mora posjedovati hrabrost. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. nije mogao imati nasljednika. koji su živjeli uglavnom u Meki. 22 Str. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima.1310). za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. 108—9. str. str. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. Siije. kao Alahov glasnik (rasul). Arnold. ibn-Khaldun. str. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). Al--Mawardi22 (-J. str. 9—41. al-Na-safi (-f. Bagdadu i Kairu. 24 Shahrastami. mora biti muškarac i punoljetan. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. 164—5. 25 Mawardi. The Caliphate (Oxford 1924). d'Ohsson. Kasnije su pravni teoretičari. izd. 5—10. ial-Na®afi. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. 28—9. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. W. 161. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. cipele. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. kao instrumenat objave. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. 1843).•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. Muhamed kao prorok. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. Cureton (London. zdrava tijela i duše. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. str. naprotiv. zub i dlaka. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. U kalifove dužnosti. 929—1031. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. str. 23—4. prema sunitskoj školi. pečat.

27 Vol. i slj. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. 213. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. 'Amr ibn-al-'As.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. Njegovim dolaskom. prijestonica provincijske vlade. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. mada je to carstvo bilo nešto suženo. str. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. koji nisu priznavali . donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. 40 (661)1. 1517. Sa Turskom. Poslije presude arbitražnog suda. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. kao svojom centralom. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. ali je Irak proglasio al-Hasana. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. Mu'awiyina desna ruka. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. H. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. I.

šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. str. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. 21. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. II. vol. isp. UMAJADSKI 185 KALIFAT . Desetog muharema A. on ih je sasjekao. čak više nego krv njegova oca. vol. 266. Mada je al-Hasan umro u 45. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. H. II. V. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. L. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. vol. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. Njegov mlađi brat al-Husayn. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. Šiizam je rođen 10. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. i s tijelom je sahranili u Karbali.Muhameda sve do pada Meke. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. muharema. 14. postala je sjeme šiitske »crkve«. 61 (10. 17. koja je brojala oko 200 ljudi. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. vol. 4 Ya'qubi. komandujući vojskom od 4. 680.000 vojnika. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). Mas'udi. str. IV. vol. koji su s njom otišli u Damask6. str. vol. 4. str. 6 Ibn-Hajar. 5 Ibn-'Asakir. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. odbio je god. 13. 3. str. str. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. II. Interesi al-Hasana. str. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. koji se kretao više 1 Tabari. i pošto su odbili da se predaju. 231. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. Al-Husaynova krv. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. 3 Tabani. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. str. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. u Kar-bali. II. Ubaydullah. 184 UMAJADSKO I II. 216. oktobra 680) 'Umar. Dlnawari. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. koju je on sam sebi odredio. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. vol. toj godini (ča 669).

2220. Dok su ove operacije bile u toku. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. str. nego i u Južnoj Arabiji. novembra 683. str. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. septembra. Poslije toga je vojska otišla u Meku. 684. Marwanov sin i nasljednik. Nad Damaskom. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). zaustavi 27. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. u stvari je borba bila trougaona. 'Abdullah. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. Ya'qubi. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). koji je. Međutim. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. 1859). bar što se tiče Alijinih nasljednika. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. str. a ibn-Numayr. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. koji je ranije bio učitelj. avgusta 683. F. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. i izašla je pobjednik. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Na čelu . On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. bio takođe dinastički. naslijedio na prijestolju. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu.izražen u formuli »osveta al-Husayna«.. vol. Priča o tri dana. god. al-Faifcihl. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. 32. 427. jer treća stranka još nije bila eliminisana. Yazid je umro. II. 299. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. operacije započete 24. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. Egiptu i dijelovima Sirije. Wiistenfeld (Leipzig. koja je potpomagala al-Zubayra. neautentična je. 18. gdje mu je bilo sjedište. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. I. 8 faibari. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. stajao je mirno po strani u Medini. stupila je u borbu 26. Sveti kamen se raspao na tri komada. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. Akhbdr Makkah. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. Kaznena ekspedicija. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. Na putu je Muslim umro. Azraqi. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. vol. Kada ga je Yazid. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. vol. i u Iraku. Al-Dahhak je 7 Tabari. Međutim. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. pak. Drugi građanski islamski rat. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. i slj. izd. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. Marwan (684— 5). privremeno je bio zaustavljen. II. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. str. str.

prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. 845—8. 320—21. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. II. 14 tabari. i strankama. . biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. . Ova je flota morala. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. 13 Tabari. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. gdje su ostala do vremena Abasida. V. glavna snaga islama. str. Vidi str. riječ arsenal). 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. 10 Ya<qubi. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. koji su bili naviknuti na pomorski život. vol. 862. str. 852.sirijske vojske. odatle dolazi engl. ako ne od Muslima. str. Mas'udi. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. Ove 'unutarnje svađe između Qays. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. 25. vol. 262. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. vol. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. nedaleko od Damaska.kir. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. str. str. Vidi 'I/cd. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. ibn-al-Zubayr se hrabro. dbn-'Asa. prema piscu al-Baladhuriju15. 304. . . 320. marta 692. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. Španiji i drugim ratnim poprištima. Sirijska brodogradilišta. vol. . vol. na primjer. a njegovo tijelo. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah.19. Ovakva politika objašnjava.str. II. bez sumnje. Arabljani Hidžaza. koristeći se uspješno svojim katapultama12. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. II. vol. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. Njegova je glava bila poslana u Damask14. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. 201..str. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. . velikih neprijatelja islama. 1. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. bilo je predato njegovoj staroj majci. a to sigurno od al-Hajjaja. koja je trajala šest i po mjeseci.

1. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. 207. Tabari. 18 Ya'qubi. str. Sergius)23. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. isp. 188 UMA. 17 Vidi str. str. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. u prvom redu. str. 80. kao i njezina predšasnica Na'ilah. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. 166. poslije 'Umara. i drugi osnivač Kalifata. Kasnije su umajadski kalifi. što. naročito u Palmirenu. nenatrunjen arameizmima. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. vol. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. vol. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. 3409—10. I prema kalif ovom naređenju. nastavljajući tradiciju. imenom Mavsunu. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). I. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje.. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. koji su sada prelazili na gradski način života. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. isp. Palestine under the Moslems (Boston. 342. u Sirijsku pustinju (badiydh). kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. koje su nazivali »al-Badiyah«.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). 410. II. <Iqd. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. II. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. . Baladhuri. str. 19 Tabari.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). Mansur ibn-Sarjun (gr.. koji su bili ponajviše Jemenci. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. str. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. str. teška jahanja. 19 Vidi Guy Le Strange. Ona je često vodila svoga sina Jazida. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. 118 = Hitti. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. Rihlah (Leyden.31. ibn-Jubayr. 1907). On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. vol. str. 305. morali osjećati21. vol. 104. . pijenje vina i-pravljenje stihova. izražavaju osjećaje nostalgije. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. 181. V. vol. i slj. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. 258. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. 'Uthmanova žena. 1890). str. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. koju su mnogi Beduini. bio je potomak odlične . str. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. Mas'udi.

vidi Tabari. 28 Wellhausen. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. . Prema njegovim arapskim biografima. 205. Reich. održavao intimne odnose. II. str. Wellhausen. 365. 80. 356. vol. njegova sporost prelaženja u ljutnju. Kod Mu'awiye. najprije od prijestonice. i bio je prijatelj sv. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. Ivana. V. 293. god. 239. isp. vol. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. pripadao je Taghlib hrišćanima. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. 307. namjesniku plodnog Egipta. str. uključujući Arabiju i Perziju. Literary History. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu.. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. 306. Ziyad je bio Alijin pristalica. str. vol.hrišćanske porodice. vidi str. Nicholson. Reich. istr. II. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. str. I. bio je također hrišćanin. 195. I. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. koji se njihao o njegovu vratu. Držeći se ovoga presedana. 11 Abu-al-Fida'. među kojima i Abasidi. 20 Fakhri. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. 265. Kalifov liječnik. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. str. L. str. str. str. 312. S njom je abu-Sufyan. 27 Str. UMAJADSKI 189 Kada je 679. Mas'udi. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti.. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. Poslije smrti Al-Mughire. 1 'Iqd. centar šiizma. ibn-Ut-hal. 25 Ya'qubi. 148. 203. upravitelju buntovne Kufe. 30. 302. vladaru nezadovoljne Basre. Arapima iz Hire. Tanblh. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). Njegova razborita blagost. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. 24 Ibn-'Asakir. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. str. I on je recitovao svoje pjesme. Ivan (Yuhanna) Damascenski. 84. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. Mu'awiyin otac. 228. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. str. vol. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. 85. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. njegova najveća vrlina bio je hilm39. vol. Theophanes. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. i Ziyaduibn-AbIhu. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu.

str. vol. isp. 30 Fakhri. 10. 169. vol. str. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. »Ja se ne služim mačem«. II. V. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . 33 Ibn-Khaldun. vol. 188. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. Muqaddamah. 6. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. 304. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. str. i slj. vol. (sarlr al--mulk)36. vol. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas.«31 Ovo što slijedi. vol. a kada je oni olabave. 34 Ya'qubi. str. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. teokratski. 397. 174—7. Sirijska tradicija. odmah iza toga porez je bio uskraćen. ibn-'Asakir. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. 36 Ibn-Khaldun. Dlnawari. 20. vol. za njega tvrde da je izjavljivao. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. str. »gdje je dovoljan moj bič.« U pismo je stavljena blanketa. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. II. Sada pitaj što želiš. str. Ya qubi. II. ja je zatežem. 145. Stav istoričara odražava stav puritanaca. vol. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. I. 69—70. str. 217. II. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. 229. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. <Iqd. IV (CaLro. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. (Ikd. 1914). rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. str. vol. vol. str. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. 32 Tabari. II. vol. L. Arapski anali. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. II. energije. 29 Dlnawari. 232—3. str. 81 Ya'qdbi. str. Tabairi. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. 35 Ibn-al-'Ibri. Muqaddamah. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. str. 283. Tabari. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. kada je oni zatežu. ja je labavim. vol. 5. str. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. str. str. vol. str. II. tj.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. V. napadaju njegovu pobožnost. $ubh al-A sha. 69—73. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. Međutim. str. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. V. vol. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. V. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. da je al-Hasan ispuni32. 265. 70. Mas<udi. 37 Mas'udi. II. Tabari. koji spominje Teofan1. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. 410. str. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. str. 257. raulk33. al-Qalqashandi. 78. str. neku vrstu stana unutar džamije. neću dozvoliti da se ona prekine.

unutar vojnih granica. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. u užem smislu. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. Malu Aziju (Bildd al Rum). Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. vjerovatno bila drugačija. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. Heraklijev sin. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. na likijskoj obali. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. koja se nazirala daleko u pozadini. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. do Sumejsata (Samosata). dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. Na sjeveru. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. 159. uvijek je bilo nesemitsko. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. Međutim. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. 347. I = Hitti. Već A. koje se zbilo u ovo vrijeme. na Eufratu4. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah.teritoriju Rimljana. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. sjevernog zemljišta. pa čak i preko Helespon-ta. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. str. bio je manje posjećivan. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. 49 (669) pod ko- . počevši još od Hetita. 34 (655). 245. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. za razliku od vanjskog. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. do Tarza. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. uključujući Adanu. blizu obale Sredozemnog mora. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. kod gornjeg Eufrata. možda zbog ubistva 'Uthmana. 2 Str. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. duž linija najslabijeg otpora. H. U dugom lancu muslimanskih utvrda. koje se zvalo thughur*. 'awd-sim su. bio je naravno dobivanje plijena. izgleda. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. Tarz. Prvi puta su je napali A. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. poznat pod imenom Kilikijska vrata. H. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. 1. međutim. Melitene). na obali Sredozemnog mora pored Tarza. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije.

očigledno. grčko Arabissus. ibn-Haj<ar. Međutim. 128. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. str. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. 153. str. isp. Oba pisca stavljaju god.str. 67—8. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. 33. 10 Theophanes. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. vol. A. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). 183. ili zbog velikog broja jarbola . II. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. I. 189—90. 23—24. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. XVI. 190. 18—19. 6 Yaqut. >isp. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. str. III. 27. . 86. 332.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. 5 Baladhuri. II. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja.3 Isp. Eastern Caliphate. str. l slj. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. str. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. na otoku Riziku17. . 93—4. str. str. 5 = Kitti. kao godinu njegove smrti. za njim se povodi Tabari vol III str. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. vol. 50. koja gori i na vodi. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. 8 Ili prema imenu samog mjesta. koji se povodi za 12 Tabari. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. 16 Vidi J. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. 4 Baladhuni. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. 310. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. 4. 2. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. obustavljena je u ljetu iste godine. Agapije iz Manbidža19. Buri.. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. 163. 345—6. Prorokov zastavnik. 'str. kasnije . Le Stramge. 11. 133. B. str. pt. 4 Istaikhri. I. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. str. str. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). br. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. 1905). 2868. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. 15 Ibn-Sa'd. i slj. 3 Vol. vol. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. god. str. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. 19. str. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). H. str. Guy Le Strange. god. vol. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. što je.arapsko al-Bustan. sitr. Prema legendi. 11 Vol. 52. I. -str.

najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. 24. 674). izd. 19 »Kitab al-'U.nwan«. od augusta 716. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. god)23 on je bio ubijen. de Goeje (Leyden. 2. odakle im je dolazila pomoć. 24 Mas'udi. 1871). II. 25. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). koja je bila najgrozniji arapski napad. pt. 23 Tabari. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. str. str. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu.pt. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. II. str. 8 Tabari. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. Bury. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom.zeli arapski pustolovi iz Španije. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. VIII. isp. 492. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. Od 1. č nerakliiske din jc njega pj. 401. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. vol.800 plovnih objekata. Glad. II. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. 395 399. vol. str. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«.i. str. 375. str. u Patrologia Orientalis (Pariš. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. str. Međutim. A. 3. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. vol. nije popuštao. str. samo je pet bilo pošteđeno. 2. 376. vol. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. 1346. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. vol. do septembra 71721.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. Opsjedalo se i s kopna i s mora. međutim. 1912). Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. pod imenom Sayyid Ghazi. 163. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. 3. br. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). 25 Kitab al-(Uyun. str. odlučni Maslamah. 236 = Hitti. Kasnije su opet otok zar. izd. br. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. Baladhuri. 74. pt. . str. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. VIII. Arapske armade je nestalo. str. str. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 236 = Hitti.17 Theophanes. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). Njegov grob. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. vioil. II. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). 353—4. Vasiliev. Maslamah. 21 Tabari. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. U toku kasnije bitke (740. 26 Str. 1716. Ova znamenita opsada. 672) i Krete (Iqritish.

374. al-Masalik w-al-Mamalik. 145. vol. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). 31. 247.27—8. 11. str. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. izd. kako su ih također nazivali Arapi. 1. pt. 453. de Goeje (Leyden. o njegovu podizanju česme58. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). 364.28. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. Kitdb al-Bulddn. vioil. izd. str. 1885). 68. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. br. Balađhuri. W. 147. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. II. izd. koja još živi u sjevernom Libanu. I. vol. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. O etimologiji riječi balat vidi str. 11. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici.8 = HitU. Amedros (Beyrut. 782. str. 40. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). 985. o ovom događaju. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. I. 2. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. de Goeje (Leyden. Oko god. II. str. vol.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. 1909—12). 32 Theophanes. Oko 689. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. str. Sofije. str. str. 160.dogled Carigradu. Popper (Berkeley. 104. 12—13. naziva mjesto Andalus. Mas'udi. god. 30 Str. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. 1. bilj. Yaqut. slijedeći presedan Mu'awiym33. i Abd-al-Malik. 709. 666. 15. Dhayl Ta'iikh Dimashg. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. pogreškom mjesto Abdus. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). novi rasni elernenat. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. 1899). 1. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. str. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. među kojima su bili Maro-niti. maziva grad imenom Andus. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. 1908). Pišući god. gdje su postali pomorci. I. 1. kojemu je takođe pristao da plaća danak. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. F. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. str. 317. str. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. H. izd. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. . 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. Vidi ibn-al-Qalanisi.

Ipak. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). s nadimkom »otac kraljeva«. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. i u decembru 694. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu.da vidim krv između turbana i brada.«4. i Muse ibn--Nusavra.trećem najsvetijem svetištu islama.MARWANA (683—5). kada je umro krajem drugog decenija. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. god. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. *. 1 Al-Walid (705—15). a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. na zapadu. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. koji se drmao. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. Sulayman (715—17). razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). Al-Hajjiaj. . koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. Čini mi se . koji su ga naslijedili1. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. Iraka. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. . administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. Dok je okupacija Sirije. na istoku. . dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. Kad skinem s glave turban. 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . 'Umar (717—20). vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. na istoku. čija je kopija bio. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i.

215—16. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. 5 Tabari. 326. 187. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . str. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. Ya'qubi. str. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. str. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. vol. Mas'udi. upravitelj Iraka sma-knuo 120. 320—22. vol.000 života6. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. IV. 1122—3. ili 699) stanovnike Azrakisa8. koji je kasnije . vol. 294. V.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. 7 Dl. pravog pravcatog Nerona. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. vol. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. 195. II. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. Mas<udi. vol. II. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. vol. 4 M'Uhsinrad. II.Uistinu. Kamil. Ishtiqaq. 81. str. ifon-'Asakir. 1123. 'Abd-al R. N. -str. 318. 6 ibn-al-'Ibri. 216. ibn-Dyrayid. Farisom i drugim istočnim provincijama. Tanblh. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. str. 854—5. str. isp. V. Mas<udi. Njegove vojskovođe. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. Tabari. 295.Basre i Kufe10. Mas'udi. str. 2 Ibn-Rustah. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. 218. vol. Tabari. 382. 3 Ya'qubi. Pored njegove krvoločnosti. str. str.nawari. II. str. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. V. str. isp. str. II. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. Čak i Anas ibn-Malik. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. vol. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. Jedan od njih. vol. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. 326. vol. Vasita (središnji). VII. str. str.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. str. Akhbdr. praktično su istrijebili (698. Njega arapski istoričari.

'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. vol. Tanblh. god. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. ali je.000 klijenata. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. 3. Shahrastani. 13 1 Yaqut. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. 7. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. rasadišta islama u centralnoj Aziji. Vol. Str. Wellh?iuse. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. Balk. isp. doživjela je potpun uspjeh. 423.s n možda 12 Iranci. 1290—91. str. »Zunbll« je bila titula. Mas'udi. 1125—6. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. 89—90. Ili Ki'nman. 263. IV. koji je do sada činio uobičajenu. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. str.000 arapskih trupa iz Basre. . zeta al-Haj-jajova. str.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. Godine 713— 15. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. Za prijestonicu je odabrao Marv. u kineskom Turkestanu. Grad je samo gomila ruševina. str. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. IV. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. 881—2. da su svojim Tako nazva. II. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. 314. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. vol. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. vol. Reich. Baktra). VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. dana. tj. stir. Tabani. 144. specijalno u Farganu. II. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. i da je dopro do same Kine. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). turskog kralja Kabula (današnji Avganistan).n. str. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. str. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. Međutim. br. on je pod svojom komandom u Kurasanu. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. Nishapur) u Kurasanu. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom.000 iz Kufe i 7. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. Na preporuku al-Hajjajovu. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. očigledno. Yaqut. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. imao 40. .

koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo.000 Sirijaca. 20 Domaći vladari Samarkanda. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. koja je također bila stara. vol. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. Sind na jugu. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. u kome je bila Budina statua (ar. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). god. 751. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. sjeveroistočno od Samarkanda. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. A. H. God. koje se stalno širilo. 2 : 13. i 740. god. Napredujući 710. Međutim. koliko ima danas.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. 476—74. 11. London Institution. R. i Nirun (današnji Hajdarabad). Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. 18 Vol. koje su zarobili. 19 H. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. Prava Kina. mjesta čuvenog Budinog svetišta. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. Knj. str. 421. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. 711— 12. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . s druge strane Kavkaza. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. 737. 10 Današnji Amu Darja. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. II. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). post. Tek 1947. Džejhuin. 713) na sjever sve do Multana. god. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. Budd) »visoka 40 lakata«21. 17 Baladhiiri. koji su kasnije bili judaizirani. ostao je bezuspješan. u južnom Pendžabu. nikada nije ušla u sferu islama. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. 1275. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«.. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. Osvajanja su se proširila (god. ar. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. Napad na Khazare i Hune god. čiji je . str. i per. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. pokorio Sind. na čelu ogromne vojske. Džejhun mjesto Oksa. u kojoj je bilo 6. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. II (1921). str. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu.

Muslimanska armija. 644—5. god. u Afriku (Ifriqiyah)25. shdh i dihkdn. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. vol. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. II. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. 22 Vidi str. 'Uqbah. <vol. koje je sada predvodila neka proročica (ar. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. ibn-ail-Athlr. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. a oko 707.) blizu Bis-kre.kao što su činili i kraljevi Fargane. 692. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . str. Vladar Sagdijafte. Zahvaljujući izdaji.26.) i iz drugih primorskih gradova.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. god. II. Tabari. . vol. kao što smo ranije čuli. 196). koja je prešla Dardanele kod Abidosa. kahinah)27.predstavnik. str. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. bila je zauzeta. str. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. 17—19. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. poginuo je mučeničkom smrću (683. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). str. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. gore str. 160. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. Jermenija. 386 — 99. Baladhuri.. 479. istr. 346. ko23 Vidi Theophaines. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. 1314 — 17. Maslamah. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. neprijateljstva su nastavljena Turaka. god. . Pošto je zauzeo Sard i Pergam. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. ikojd je stanovao u Samarikcindu. Ya'qubi. II. . V. str. 39—40. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. Tjana (al-Tuwanah). Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. 195. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. str. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. prodro u Liban. ali je kasnije ponovo pokorena24. God. vol. u današnjem Alžiru.

str. Musa. U ovoj oblasti su Tertulijan. Isp. i slj. str. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. 205. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. Dozy (Leyden. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. semitski su Arapi. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . iznad svih. pod kojim je uprava oblasti. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. 229. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. star. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. karijoan. R. 28 Od per. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. 322. oslobođeni rob i Musin komandant. 711. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. vol. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. str. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji.24 Baladhuiri. Štaviše. 'Ciprijan i. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. UMAJADSKE MOĆI . napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit.). koja je grčkog porijekla. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). ibn-'Idhari. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. vol. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. 24. Naprotiv. str. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. ibn-Idhari. 8 — 9. Baladhuiri. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. 1848). proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). 447 i slj. 29 Općenito se . Berber Tariq. God. srodnici starih Feničana. vol.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. I. izd. i slj. I. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. dlbn-Khaldun. 20 — 24. sv. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. Berberima. 27 Baladhiuri. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. kojom se upravljalo iz Kejravana. str. Hassana. 230. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. sv. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. str. = Hitti. VII. odatle kod nas karasvan.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

Amold. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. kao što se često događa. 1913). Ipak isu se neki od njih. izd. Sabejci. U ovakvom položaju zimije su uživale. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. 22:17). 81. vol. The Preaching o/ Islam. str. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. Ovo priznanje tolerisanih vjera. izd. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. takozvanim hrišćanima sv. Zbog svoje izuzetne svetosti. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. Kitdb al-Bulddn. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. 1892). U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. s kojima su muslimani sklopili savez. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. de Goeje (Leyden. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. II. radije nego samo prva dva. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. 38 Isp.Egipćani. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. tzv. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. T. čije je pristalice. tj. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. W. Reducirani na položaj klijenata (mawali). 2. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. koje se graničilo sa fanatizmom. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. ahl al-dhimmah. Ivana. Izgledalo bi. Jevreji i Sabijci. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. lični liječnik i sekretar finansija. kao što su bili i njegov pjesnik. neznabošce Harana i paganske Berbere. 5:73. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . str. hrišćand. u najvećoj mjeri. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. u mnogo slučajeva. Ya'qu/bi. 277. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. Bakr. str. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. gonilo ih je da progone nemuslimane. naravno. spominju se tri puta u Koranu (2:59. (London. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. mač ili danak. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. Kako smo već čuli. bila je glavna Muhamedova politička novina i. 339. koji su bili identični sa Mandej-cima. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. Siriji i Palestini. po ovim mjestima iz Korana.

X. 99. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. zabilježen je u više oblika41. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. 3 : 62—65 itd. iz Fargane i kineskog Turke-stana. Kharaj. 73. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. str. vol. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. koštali su svaki oko tisuću dinara. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. 81. Prema islamskom zakonu. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. 1314). 37 Sur. 117. II. vol. PRILIKE POD UMAJADIMA . drugi. većinom u kasnijim izvorima. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. ser. 100. str. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam.str. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. 497. 100—101. SOCIJALNE 223 'Umaru I. 96. 116. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. smatralo se isto tako robom. 40 Kindi. str. 42 Abu-Yusuf. str. potomstvo robinje sa drugim robom. Sirat 'Umor. 196. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. »'Umarov ugovor«. str. Španski robovi. al-Mustatraj (Cairo. Prema njegovom dekretu. 9 : 29. ibn-al-Jawzi. I. 438—9. str. ako bi musliman ubio hrišćanina. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. vol. zabrana nošenja turbana. 9. da jašu bez sedla ili samo na samarima. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. Maqrlzi. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. Lammens u Journal asiatique. vol. bili su žuti. od špan-skog esclavo. 39 Aghdni. koja je bila hrišćanka. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. str. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. 1270). 38 Vidi str. ali on je znatno poboljšao položaj roba. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. IV (1894). Khitat (Bulaq. I. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. dibn-'Asakiir. vol. 151—2. H. al-Ibshlhi. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. str. Ovaj tzv. 178—80. zvani saqaHbah45. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. 152—3. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. . 2 : 99 103.

Tritton. naročito ako su orni.. 47 Ibn-al-Athtr. međutim. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. V. str. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. Kao tradicionalist. str. 49. 148. 53 Mas'udi. vol. str. V. odigrala izvanredno važnu ulogu. Vidii: Jurji Zaydan. 51 Mas'udi. 254. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. sada svoga patrona. 5—35. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. između ostale svoje pokretne imovine. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. 52 Najstariji sin drugog kalifa. 339—40. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. III dzd. 454. vol. 254—5. 50 Aghdni. vol. str. 37. IV. 448. str. Str. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. I. IV. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. vol. trgovina robljem je. 1922). naročito ako su orni. S. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. prema tome. tisuću muških i ženskih robova49. str. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. vol. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. vol. I. str. . Vidi str. 302 = de Slane. vol. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. 485. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. i slj. str. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford.000 nevinih djevojaka47. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. IV. <ablđ). 387. Kada je rob stekao slobodu. dlbn-al-Athir. Grad. str. str. IV. str. inače su (posjedovali mamluk (pl. <abđ <jpl. mamdlik). <abiđ). U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). I. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. vol. II.000 lica48. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). str. A. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. 43 Ibn-Khalliikan. vol. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. vol. U procesu miješanja. 44 Ar.'Iqd. 46 Mas'udi. 474. vol. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. IV. I. 22. vol. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. 44 Ar. bez sumnje. bili su slobodna. 'abd (pl. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. 1930). (Cairo.

57 Jbid.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. tritrakta. a ako ne. 54 Aghdni. XXI. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. IV. i njezin šarm. onda brojanjem55«. Unutar grada dizale su se palate. a izvan njega vile. uporedo sa novim razvojem. I Meka je. Što je život u dva grada postajao raskošniji. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. koji su. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. 197. napuštenu prijestonicu Arabije. 216. 197.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. str. 311. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. kocki ili na čitanje50. III. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled.. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. isp. str. u kojima su vrvjele sluge i robovi. ovi su. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. str. vol. držala je korak. 58 Aghani. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. vol. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. obučeni u šarena odijela. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. 55 Ibn-Sa <d. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). str. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. Grube šale. Ljubavna poezija. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). 58 »Gospođa«. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. vol. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. koji je uživao nacionalnu slavu57. vol. XXI. prema kazivanju. Ako želite. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. kao i njezina posestrima Medina. U Medinu. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. koje su se cijenile i u visokom . pt. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. 52. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. str. I.

ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. 289—90. vol. koji je takođe bio glavar grada. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. Naročito se ponosila svojim precima. XVII. 103. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. 113. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. zamolila je predvodnika ceremonije. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. koju je voljela da kiti draguljima. XIV. vol. str. 122. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. III. kao i danas. Muhamedove žene miljenice. 101—2. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. VIII. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. 164-^5. 165. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. vol. I. vol. 122 88 Ibid. svojom kćerkom. svojom kosom. vol. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. 66 Ibn-Sa'd. pored plemenita roda. 63 I&p. 97. ibn-Khallikan. 61 Ibn-Khallilkan. I tada. str. 377. Mo/a'riJ. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. str. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. 62 Aghani. III. str. 101. Sto se tiče kasnijih muževa. Aghani. X. vol. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. 349. XIV. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. 60. I. 54. str. naravno. vol. XIV. . 65 Ibiđ.str. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. str. vol. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62.. str.al--Malik65. str. izvršio. 64 Aghani. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. 342. 109—10. vol. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. str. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. XVII. vol. str. Ova Talhahova kćerka. X.društvu toga vremena. 94. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. . vol. vol. val. XIV. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. vol. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. đtr. 168—72. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. ibn-Qutaybah. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. 80 Aghani. str.. Ovo je pažljivi glavar. VIII. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. star. 166. 377. str.

Umajadsko se doba. muslimanske godine (670) imala 300. sirijske i perzijske kulture. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. ranija Alijina prijestonica. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. hrišćani. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. U Siriji. mnogi ratovi. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. kažu da je do 50. Egipćani ili Arabljani.hillyah. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. Iraku. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. Međutim. Kopti. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. kako građanski tako i vanjski. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. indo-perzijskih i drugih izvora. perzijskog i drugih jezika. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. ljubavi i poezije. Kufa. Meka i Medina. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. u prvom redu. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. lakhmidskog glavnog grada. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. Prema tome. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. tako su se dva grada blizanca u Iraku. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu.000 stanovnika. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda.000 (!) kanala3. aramejskih. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Čim su Perzijanci. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. za potrebe stranaca obraćenika. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. prema tome. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. Za Basru. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. Sirijci. Basra1 i Kufa. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. Egiptu. muslimanske godine (638)2. a djelimično i od njih samih. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. trgovini i imigracijama. koje je dalje nastavljeno. Sirijci.

Prema tome. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu.742). tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. ibn-Hawqal. 322—3. koji je prvi sastavio arapski rječnik. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. Bassora. 429—30 = de Slane. Kada bi davao obavještenja o Proroku. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. god. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. Po svom stručnom značenju. U stvari. međutim. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. str. kome se pripisuje 848 predaja8. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. koji je umro oko 780. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. str. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. 80. 4 Vol. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. Ovaj posljednji. 159. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. 663. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. IV. 3 Istekhri. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. ibn-Mas<ud bi se tresao. . Rimsko pravo. Yaqut. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. god.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. još jedan naučnik iz Basre. ali ne sasvim. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra.. vol. Ovo je on uspješno obavio. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. vol. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. lice i naličje svetog zakona. koja su se do današnjih dana održala na snazi. str. iz ova dva tabora. oktobra 728. Kitab al-'Ayn. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). 1 Eng. I. I. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. Al-Khalilu.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. bukvalno »pripovijetka«). str. str. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija.

vol. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . vol. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. 370. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. 8 Ibn-Sa d.Khallikain. vol. sa dodatkom (str. I. Str. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. istr. ili. 89.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. 7 Ibn-KhalM!kan. Margoliouth (Leyden. vol. a da nije nijedan redak zabilježio. 1842 —7). G. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. 1347). Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). 436. str. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. str. I. 89. Fliigel (Leipzsig. al-Fihrist. iad. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). ilbn-. isp. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. 311 — 489). abu-al-Fida'. 1912). radije. počela je u obliku predaje (hadith). 334 recto. 150. Wuste!nfeld (Gottinigen. 215—16. s naslovom »Aikhbar (AbId«. F. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. str. od 'Abida. 6 Vidi str. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. 1. Pod Abasidima. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. II.u Sani ča 728). 228. kao što ćemo vidjeti kasnije. Njih je on po pamćenju govorio. I. 357. Arapska istoriografija. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. str. ibn-Khalliikan. vol. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. III. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. II. str. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. 2. I pored toga. str. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. pt. 11 Al-Nadlm. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. 1872). izd. 223. I. vol. Wahb. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. al-Ansab. 365. str. fol. 110—11. izd. 12 Vol.26. IV. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. br. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. isp.

može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. Firaq al-Shl'ah. Ya<qubi. koji je u kući govorio aramejski i znao je. pored oba ova jezika. II.-31. H Sur. VII. 15 : 21. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. i odaju hrišćanski grčki uticaj. str. str. još i arapski. str. 5. poznate pod nazivom Mu tazilah. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. -f. Hitti (Cairo. 98. 33. Tabari. 106—7. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju.str.652 ili 654. 54 :49 itd. vol. str. IbnHazm. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. str. alNawbakhti. str. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. naročito al-Ma'muna (813—33). 3 : 25—26. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Kitdb al-Mawakif. koliko su raširene bile njihove ideje. 2493—4.. 1931). 22. bili kadariti19. Mutaziliti (separatisti. u Himsu). I. vol. Posredstvom Ka'ba. Ma ari/. 43 : 10. kao što ćemo kasnije vidjeti. II. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. 362. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. Mada je pisao na grčkom. vol. do.. str. 1B Mas uđi. str. također jemenskog Jevrejina. III. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. Mu awiyah II i Yazid III. ali ne postaje nevjernik. str. vol. . 402. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. isp. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. DUHOVNI 233 Sv. 334. ipt. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. izd. 219.':\zd. 'ibnQutaybah. Ivan nije bio Grk. str. 523. al-Iji. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. Isp. str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. 1928). osnivač čuvene racionalističke škole. VI. vol. 234. Shahrastand. mudrost i život. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). 17 Isip. str. nego Sirijac. 619 15 Vidi Nawawi. 1924). vol. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). al-Baghdadi.748). U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. VII. Th. 355. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). Soerensen (Leipzig. 190.sir. 156. . III. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. Ritter (Istanbul. kao što su moć. str. koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. vol. ibn-Sa'd. 11 Ibn-Khalliikan. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. 19 Ibn-al-'Ibri. izd. vol. Nawawi. Uxul al-Dln (Istanbul. 42 : 26. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. H. 1848). Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. III. str.

koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Sabe blizu Jeruzalema. Kao mladić. Tripolitaniji i Omanu. 21 Str. mada može izgledati čudno. preko latinskog. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. Još preciznije. ali ne tako važna. Murdžiije gll-e Šiije. str. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. str. Ovdje je umro oko 748. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. . Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). 305. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. tj. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. Kao himnolog. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. 1931). 'Uthman i Alija. nekoć njegove pristalice. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. Ivana20. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. 1340). Ovi opasni Alijini protivnici. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. Među djelima sv. međutim. XLIX (Rnussels. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. Uopće. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. da kalif mora biti član njihova plemena22. grčkog i đurđijanskog. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. teolog. Raštrkani su posvuda po Alžiru. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. Jedna druga sekta. pravnik. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. god. 22 Ibn-al-Jawzi. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. došla je u arapski. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. koje su izvršili umajadski kalifi. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. 102. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. 276—312. Sv. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu.

uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. 122—3. a koliko. voditi. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. 26 Za ovo gledište vidi liji. cit. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. 70. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. Osnivač islama objavio je Koran. sa svojih 15 milijuna. Ijd. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. str. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. 25:74. tj. druži. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. kao nosilac dijela božanskog bića. Riječima »Vjerujem u Alaha.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. Ismailije. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. vol. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. str. U početku. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt.. Ibn-Khaldun. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. 356. koja je oprečna gledištima Sunija20. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. 296. str. str. op. 89. judejskohrišćanskim idejama. str. kao i svjetovni. Muqaddamah. korijena koji znači prednjačiti. Prema toj teoriji. bio je jemenski Jevrejin.« 23 Shahrastani. Prorok. Hipoteza Mahdi. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. opet. 25 Od arap. i slj. dzd. str. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. Mnoga krivovjerja. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. On je izravni potomak Muhamedov. str. političkih i vjerskih. " Shahrastani. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. bez sumnje. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. o kojima ćemo kasnije govoriti. str. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. koji je posrednik između boga i čovjeka. Termin. str. 15:79. vol. Mas'udi. bili su izdanci šiitske sekte. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. kar-mati. II. Biaighdadi. 108—9. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. Kao takav. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . ibn-HaZm. 87—8. predvodnik spasenja. utjelovljenjem samog boga29. 159—60. Baghdadi. ostala je bastion ši-ija32. On je duhovni i vjerski vođa. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. ekonomskih. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. i do današnjeg dana Perzija. I. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. nusajrije i njima slični. Hitti. 100. I gnosticizam je. društvenih. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. 24 Isp. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. preko Fatime i Alije.

II. str. str. str. 47. Ultrašijitske sekto. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. 30 Baghdadi. II. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. među kojima su ismiaiiliti.000 šiija. gdje su . 103—4. str. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. oko 14 pro cenata svih muslimana.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34.. čak i Akthamu ibn--Savfiju. 238—15. Iji. otmjenom frazeologijom. pristalice /Alijine/). IV. -f. 34 Vidi ibn-Qutaybah. koja odaje perzijski uticaj. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. Str. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. Sirah. vol. 231—52. 157. 408.prorocima. ibn-iall-Javvzi. Naqd. al-Bayan. 2—25. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. str. Goldziher u Der Islam. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. III (1912). koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). str.poznati pad limenom matawilah (tj. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. str. sedam u Indiji. koji je uživao ugled u predislamsko doba. 218. II. četiri iu Jemenu. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. broje u svemu otprilike 60. 1926).28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo ..000.728). Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35.750). 121—6. I (Cairo. na području pjesničkog stvaralaštva. i slj. 29 Vidi str. i slj. bez sumnje. 32 U svemu danas ima oko 50. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. vol. al-Jahiz. I. 343. pisaru. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. i slj. a završila s ibnal-'Amidom«37. istr. Isp.000. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. izd. vol. 21 i str.000 <u Libaaiu i Siriji. nusejri. vol. 31 Iji. .. tri u Ira'ku. 400 i slj. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom.000. 350. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. Hitti. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. <Uyun al-Akhbdr. 177. Ibn-Hazm. gdje su poznati pod imenom zejdi. str. jazidi i Ali-ilahi. <Iqd. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. str. vol. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. druži. vol. naročito Muhamedu.

38C—91. XV. citiran od ibn-Khallikana. str. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). sir.-abi-Rabl<ah. 77— 110. 58. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. Mahnit od očaja. 39 Ibn-Qutaybah. DUHOVNI 237 na. str. vol.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. I. Vidi Jahiz. Bez sumnje. str. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. čije je prvobitno ime. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Vi. str.28. koje je živjelo u Hidžazu. Paul Schwarz. bio je bezbožan član plemena Quraysh. VI. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. H. 1872).al-Mulawwah4(i. 38 Jahiz. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. str. bio je lirski pjesnik. 153. Vol. I. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). Essays on Eastern Questions (London. I. str. Tabari. Vidi ibn-Qutaybah. »Ovidije Arabije«. i slj. Baydn. 32. 260—68. 148. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 'Str. vol. VII. 40 Njegov Dlwan. II. Sh'ir. str. (Leipzig. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43.Udhrah. 1. 172. str. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. izd. Ovaj prvak erotske poezije. I. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. i napola mitski Majnun Layla45. I. Ma an/. odišu takvom jvj. 41 Aghani. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. Palgrave. koja je pripadala istom plemenu44. vol. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. 1283). Fawdi al-Wafayat (Bulaq. bilo Qays ibn. on bi dolazio k sebi47. 43 Vidi W. vol. 216. 2. s druge. 35 36 37 172. Ma'drif.str. 'Umar ibn. str. i. isp. vol. vol. Za obresce vidi Qalqashandi. vol. str. Aghani. Subh. str. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. 1935—9). čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. 73. str. 46 Al-Ku'tubi. 80—699. Bayan. 438—9. II. vol. 550. Jamilovi stihovi. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. G. str. dovoljno bogat41. Mas'udi. 42 Ibn-Qutaybah. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. 63. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. vol. On se. 349. 81. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. isp. stavlja njegovu smrt otprilike A. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. 169. vol. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. 1901—9). koja je odgovarala na njegovu ljubav. Aghani. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. 2. vol. vol. vol. str. 45 Aghdni. s jedne strane. (Beirut. Sh'ir. 279. prema predaji. II. str. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida.

ratnog zarobljenika50. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. s. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. I. vol. str. vol. ibn-Khailikan.47 238 Ibn-Qutaybah. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. R. 268. 53 Ibid. str. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. 297—8. vtol. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. ihn-Qutaybah. str. V. svakako. Svojim panegiricama. str. Ma'arif. str. 52 Ibn-Qu<tayibah. prenosač. kažu. 301—4. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. 186—97. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. 358—62. Oni su bili satiričari i panegiričari. str. str. str. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. 56 Aghani. ča 713—72)49. 54 Ibn-Qutaybah. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. Aghani vol.. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. III.900 qasldah. 292. 136—46 = de Slane. Hammadova velika zasluga je.. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . vol. Josaph Hell. VIII. 347. 71—2. Vidi (lqd. I. iap. str. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. vol. 164—5. 1903). 49 Fihrist. 50 Ibn-Quitaybah. str. I. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. Shi'r. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. str. 1313). Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). vol. str. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. VII. str. passim. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). str. III. al-Walid je. 55 O njemu vidi Aghani. vol. vol. 1875). 2—52. najveći satiričar toga doba. vol. XIX. str.tr. 137—8. Jarlr.000 dirhama51. ibn-Khalllkan. str. vol. vidi njegov Dlwdn. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. XVIII. 91. 294. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. Shi'r. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. III. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. 612—28. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. 51 Ibn-Khalliikain. Shi'r. 183. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. Boucher (Pariš. izd. 287. i arapski je govorio stranim akcentom.

str. 2. Etički i odgojni ideali. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. 7 i slj. str. Kkidi. vol. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. 89. al Udabd'. 1907). str. vol. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. 11. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. Udaba'. VI. . u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. VI. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. potpomagala je džamije. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. 25—6. str. a druga na tijelo (tj. obično hrišćanin ili klijent. (Levdan. str. 9. vol. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. 82 Spominje ga i Jahiz.10—11. 165. služiti se lukom i strijelom i plivati. I. 59 Yaqut. bili su se uvriježili u tradiciju. _57 Ibn-Sa'd. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. čojstvo (muru'ah). Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. Bayant vol. KJ8—43. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). Već je 17. I. 309. 91. velikodušnost. 257—8. str. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. god. vol. Sirah. 134. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. 239. III. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. II. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. 175. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. vol. Mu'jam. Margoliouith. vol. 61 Suvuti. savršen57. iza kojih dolazi srdžba božja«60.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. I. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. Prema tome. Wuldh. Nekoliko recepata. 58 Mubarrad. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). 1. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). 210. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. str. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). a koji se odnose na ovaj predmet. II. Takav se čovjek naziva al-kamil. Vidi Jahiz. vol. 11. . Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. vol. bili su srčanost. str. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. str. 77. Baydn. medicina). izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). isp. Javnost. Aghani. kao tutora sinovima Abd-al-Malika.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. str. s>tr. postao je stalna figura na dvoru. 60 Ibn-al-J<awzi. V. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. 6—7. 11. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«..pt. gostoljubivost.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. izd. str. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. 63 Ibn-Sa'd. 64 Yaqut. isp. Husn. koji su liječenje svodili na upotrebu meda.

Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. Taban. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). viai str. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. Alhemija Alhemija. 109. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Nawawi. Jabir je. jedna je od disciplina koja se rano razvila. 11. kao i medicina. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. i Tayadhuq. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). Htifcama. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. međutim. ibn-al-'Ibri. koji je studirao u Perziji66. str.. str. 116. II. Qifti. str. hrišćanin. medicine i astrologije. god. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. vol. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. 67 Ibn-al-'Ibri. str. DUHOVNI 241 ili 708). 116. isp. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. str. I. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. Khalid (f 704 65 Str. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. Tahdhlb. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. I. izd. gdje je grčka tradicija bila živa. 156—7. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. Mu'awiyin liječnik69. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. str. vol. 156. 412. vol. 195.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. 72 Ibid. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 211.ča 634) iz Tajifa. ona je mogla postojati samo u Jemenu. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. str. U vještini liječenja. 192. 1882). sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. ali što se toga tiče. str. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. vol. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. str. 776. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. grčka nauka više nije bila živa snaga. 161.. I. a djelomično i na perzijskim izvorima. A. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida.25—6. vol. str. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. 121. živio kasnije. I.. 70 Ibid. 113. 71 Ibn-al-'Ibri. liječnik al-Hajjaja70. str. str. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. očigledno Grk. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. kao što je bio običaj. 1196. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. 593. Miiller (Cairo. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose.

vol. Ruska. 354. str. Hajji Khalfah. izd. bez ikakva krova. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. Ona građevina. str. Arabische Alchemisten. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 185 = de Slane. Stanovnik rijetke oaze znao je. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. 1837). bila je djelo nekog drvodjelje. 77 J. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. Cfa(/ar Alsadiq. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. 128. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza.25. 581. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. i slj. 317. Ovdje je šator bio obično prebivalište.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. str. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. za zaštitu od sunca. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. 604. der Sechste Imam (Heidelberg. abn-Khailldikan. str. 49—50. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. Na taj je način džamija (mošeja od ar. hram se nalazio pod otvorenim nebom. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. vol. 8. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. II (Leipzig. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. 242. u s DUHOVNI 243 ma. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. str. za primitivnu arhitekturu. str. 300. 76 Fihrist. Fluegel. Ka-ba. ali je ta tehnika posuđena i. masjid. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. str. I. koptskog hrišćanina. 1. 1842). 75 Julius Ruska. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 336—7. 1924). II. vol. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. više nego svetište u Meki. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. 1924). str. III (London. vol. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). 78 Ibn-Hisham. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. 53. I. I. Arabische Alchemisten. Kasnije je Prorok. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. kao što i danas još uvijek zna.

vol. 331. Buikhari. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. Wiistenfeld. II. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. str. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. H. koji je služio kao zimovnik za vojsku. 2. C. str. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. isp. najprije u pravcu Jeruzalema. vol. str. 80 U Orientalische Studien. 3. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. bez obzira da li se radi o kamenu. Ibn-S"ad. I. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. sirijsko-egipatska. koji su ovim prethodili. str. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. licem okrenuti prema zidu. nije sigurno. I. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. Bezold (Giessen. F. prema tome. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. koji se često naziva i maurski ili magribski. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). vol. Dok su izgovarali svoje molitve. indijska. 2. kako pokazuje džamija u Medini. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. Theodor Noldeke. I. jad. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. cigli ili ilovači. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. On je osnovao i sam grad. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. I. 63. iračko-perzijska. pt. 6. str. i 4. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. I. str. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. 7. Građevinski materijal. a kasnije u pravcu Meke82. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. pt. unaokolo ograđeno trskom. koja nosi jasna obilježja hindu stila. i slj. pt. vol. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. . Ovdje. vol. zatim domaćeg i rimskih stilova. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. 106—7. C. muslimanska i muhamedanska84. 9. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. Bukhari. 1860). Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. arabljanska. Ova tehnika. vol. 107. str. I.. 3—5.dvorište. 81 Ibn-S'ad. što je još bitnije. 1906). 2. španska i sjevernoafrička. str.

MaqdLz:i. str. str. Kufu. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. str. str. I. II. Muhamedovi vjernici. str. vol. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). str. II. vol. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. 211—12. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. str. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. jer oni nisu.a Kristove vjernike. str. ili 639. kojii se upotrebljava z. str. Yaqut. izd. Str. Ovdje je god. 149. 591. vol. II. str. Baladh'uri. Bulddn. 2451. 125. Maqrizi.16—17. ibn-Duqimaq. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. međutim. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. god. 247. vol. str. Yaqut.30. Ziyad. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. kao i džamija u Fustatu. podigao je drugi vojni logor. 61. bila je kao i ostale. 899—900. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. U Ma-dajinu. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. vol. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). Kao i u Basri. 272. (Bulaq. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. str. vidi Yaqut. 109. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. 346—7.pt.i (Bulaq). Šuvuti. str. 'Umarov upravitelj. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. bila vojni logor. god. Mu'awiyin zamjenik. 2443. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. str. ibn-Hawka'l. 2489. 262.. 1. III.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. 638. I. 117. >ibn-Juhayr. vol. . Maqdizi. str. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. str. 11. 1. Maqrlz. Ivana92. Kažu. koja je. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. koja bi označavala pravac molitve. . 1. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. 156. II. Džamija u Medini očigledno je bila vol. IV. ugledajući se u sasanidske obrasce. IV. 1. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. 1893). Tabari. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. 642. koju je posjetio 1184. kako sami tvrde. 323—4. 350. ibn-Battutah. On je preuzet od crkve. 213. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. str. vol. I. Mihrab. 642. Istakhri. koji je krov džamije pokrio travom85. vol. str. str. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). IV. Ibn-al-Faqih. 271. okupator. Tabari. Hus'n. a kasnije od ilovače i ćerpiča86. vol. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. I. 62. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. 248. stare građevine su im poslužile za džamije. str. God. 80. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). Yaqut. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. 12. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). Yaqut.2. 17. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. vol.

vrlo rano dobio svetište. koji je bio četverouglast". 379—80. koji je bio rezervisan za kalifa. 224—6. I. II. 229. Jr. 103 Wu9tenfeld. I. 3. koji potječe iz IX stoljeća. Profana inovacija u džamiji. . u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. koji su se neprestano mijenjali. II. 182. 2. str. 98 Isp.str. Vidi str. 138. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. 2 :136. 105 Ibn-S'ad. 11. str..246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. Oni predstavljaju sunce. str. Aghani. 32). str. 203. 247. 97 Dirnawari. 99 Maqdisi. 11. Sirija je. ibn-Battutiah. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. 376—7.8—9. vol. II. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. Muqaddamah. 1915). Međutim. 6. 100 Ibn-al-FaqIh. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. str. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. ibn-Khalidun. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. . I. Taban. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. prema tome. 571. Stadt. vol. vol. jest maqsurah. pt. 104 Morris Jastrow. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . isp. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije.str. Ivana. sitr. 1. Kao i mihrab. prvobitna domovina minareta. 1. vol. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. 16 =: Hitti. 348. 8—9. zadržao je najveći stepen svetosti. 75. str. kao hrišćanski oltar. 3465. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv.6. str. I. vidi Koran. str. 101 Maqr!zi. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. str. str. 1. XVII. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. 116. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. vol. 102 Baladhuri. str. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. 108. vol. 272. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. str. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. str. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. Umajadi su uveli i minaret. isp. 248. str. U Iraku. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. vol. vol. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. libn-Battutah. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima.

str. sir. II. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. 614. str. 628. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. mjestu svetom za jevrejske. str. Briggs. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. 108 Ya'qubi. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. XXXVIII (1930). god. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. 211. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. 111 Maqdisi. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. S. 113 Str. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . 159. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. groba111. M. 1924). vol. vol. Poslije njega opisao ju je oko 985. I. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. str. vol. 37. H. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. Isp. 1179—91. 159. str. god. On je uposlio domaće majstore. 311. 109 Vidi str. 209. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi.muslimana106. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. paganske. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. 169—71. 112 Ifon-al-Athir. IX. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. 100—101. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. 31/651—2. vol. Kufijski natpis oko Kupole. god. 114 Str. str. 107 Maqđisi.112. i slj. kalif 'Umar posjetio grad. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. 334. koji ga je napisao negdje oko 903. sagradio je 691. al-Maqdisi114. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. Kada je god. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva.

van Berchem. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). vidi tafcođe Istakhri. Marije.. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. II. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. 120 H. isp. koju je bio podigao Justinijan. Yaqut. ibnJubayr. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 1930). Ta'b-ari. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. vol. str. 593. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 119 Maqdisi. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. vol. 118 Isip. vol. Kao i za Kupolu na stijeni. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. ibn-Rustah. kao što smo čuli ranije. 1194. pt.. II. ibn-'Asakir. Naziv alMasjid al--Aqsa. str. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. 100. sabil). Tri lađe i poprečna lađa. sjevernoj Africi i Španiji. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. str. koji služi kao svjetionik. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. 119—20. prvi put 1069. takođe su djelo kalifa.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. I. Himsa i Bej.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. u Der Islam. A. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. de Lorey i M. uposlio perzijske i indijske majstore. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. Kasnije su je preinačili krstaši. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. I. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. str. 121 Str. 326. str. str. C. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. koji je kako smo obaviješteni. 158. 202. Abasid al-Mansur. Walld. derviški manastiri (sing. Creswell. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. 1932). vol. 168—9. 261. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. 116 Str. 57. grobovi. 374. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. II (1911). 157. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. 1187. Early Muslim Archi Do ture. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117.795' . Geograf al-Maqdisi121. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. Džamija Umajada God' . U strogom smislu riječi. kao i grčke mehaničare.'Abd al-Malikov sin Al. god. koje mu je poslao bizantijski car119. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. Bell. 122 E. 117 Među đa.našnjjm glavnim džamijama Alepa. koje su podigli mnogi kalifi. I (Oxford. K. str. god. 1928122. str. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. međutim sjeverni minaret. 274. str. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena.

Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. 591 124 činjale 12. izuzev religijskog. vol. str. Ovdje je Ya-zld. str. Bell. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. Njegov sin al-Walid II. 'Abd al-Malikov sin. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. str. Tanblh. str. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. IV. str. Međutim.5 Ihn-al-Faqih. 224. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. 211). Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. i posljednji put 1893. kraljevske rezidencije. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. II. str. gdje je palata stajala. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. na istočnoj strani Sirijske pustinje. koja se nalazila tik uz džamiju. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. Mas'udi. 687. str. Ya<qubi. Yaqut. Gertrude L. FASADA AL-MUSHATT %^fell. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. str.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. 1914). al-Qubbah al-Khadra'126. Ibn-al-Athir. ibn-'Asakir. god. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. čijih se nekoliko ostataka još vidi. niša. 106. I. 290. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. vol. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. Većina kalifa. str. a isto tako pokrivenog prilaza. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. 360. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. 128 predio Yaqut. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. 198. Baladhuri. vol. 207. 167. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127.1400. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. 322. Al-Balqa'. Vidi str. V. godine. vol. Zborna džamija je. treba primijetiti. u Vasitu.

VII. 61. I Textband (Wiemna.ski. 1905). str. god. E. Yaqut. Die Provincia Arabia. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. Brunnow i S. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. 130 Taban. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. 1743. str. v. Schulz i J. Filozofiju. vol. 132 Isp. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. str. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. koji je možda sagradio između 712. Kusejr 'Amra. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. Domas/zew. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. tvrđava. 1097). ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. 135. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. B. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. str. Al Walld I. II. vol. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). vol. 129 Od la't. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. Bukhari. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«.. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). posljednjeg vizigotskog kralja Španije. II (S'trasibuirg. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. . str. Ovaj zamak.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. 95. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. str.pt. 134 Bukhari. 1902). zimovnik. 5. IV. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. R. str. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. god. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. »Mschatta«. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. Strzygowski. II. Ipak. d slj. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. XXV (1904). 205—373. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. vol. 105—70. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. vol. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. vol. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. Međutim. Musil. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. Ime je vjerovatno novijeg datuma. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. i 715. I (Wiemna. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. castellum. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja.

str. vinova lo-za. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. 31 :5—6. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. VIII. vol. prvi oblik pjevanja. istr. mizmar)™9. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. Kasnije je na sličan način bio preuzet. Inshad. o kojima se vrlo malo zna. muzičare i zabavljače. Veći broj aktova prikazuje plesače. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). i zbirka Aghani145. str.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. Ornamentiku sačinjavaju draperija. 139 Aghdni. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. lovor i pustinjske ptice. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. 93. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. 142 Mas'udi. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. str. str. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. slomivši ruku. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. zajedno sa nazivom.Istooriju i Poeziju. vjerske i ljubavne. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. o moja ruko!). po njihovom mišljenju. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. 684. 93. frula (qassabah. vol. palme sa grozdovima plodova. odatle eng. VIII. 237. međutim. III. l : 20. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. 140 <Iqd. -92. vol. vol. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. Međutim. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. -u I Dn. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. 138 Mas'udl. vol. bez sumnje. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. 137 Isp. ratničke. VIII. II. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. Očigledno. str. 93—4. očigledno. Većina predislamskih pjesnika je. 175. lišće koje raste iz vaza. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. ili pjevanje pjesama. VIII. On je najjednostavniji poetski metar. Farmera144. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. i prema tome muslimana Arabljana. Južni Arabljani su. »Almodad«. »lute«). Mas<udi.

146 Aghani. vol. 136. ženskonje. tj. 170. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. 147 Sur. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. naročito za vrijeme 'Uthmana.. perzijskog porijekla. 632—710) iz Medine. 143 Aghani. VIII. str. str. mada stvarno nije grešna (haram). i slj. I. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148.ča 720). J. 98. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). str. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. medinska slobodnjakinja. berberski melez. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 148 Vidi Nuwayini. str. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. Uskoro. na čijem je čelu stajao Tuways. tj. II.Walida I. vol. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. 150 Aghani. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. val. Farmer. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). koji je bio smatran za oca islamske pjesme. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. Umjetničko i otmjeno pjevanje. a veselje je njihovo čedo«149. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. str. A. 7.obredima. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. IV.. 149 Nawaji. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. 3. Očigledno. 1927). str. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. 24—5. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). 1929). Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). medinski mulat. Wenstock. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. 178. str. i slj. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. Yazida II i al Walida II156. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. Vidi Nirwayiiu. 171. 173. 145 Vol. str. Arabian Music. str. 132—5. 489. str. vol. 173. str. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. Međutim. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . XIII. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. od kojih su mnogi bili njeni učenici. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. str. sin nekog Turčina. i Ma'-bad (f 643). i slj. bili su strani oslobođeni robovi. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. X. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. Nihdyah. Husaynove kćerke. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. 48. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. vol. 26 : 224—6. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. vol. 119. f ča 714). koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. muzika duša. str. IV. 140.

str. starješine iračkih pjevača. i slj. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. 154 Aghani. neka vrsta psaltera. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. 135. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. 158 Ibid. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. zaštitnik umjetnosti. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. Walld II. str. i slj. lično kompozitor. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. Bujica se više nije mogla zaustaviti. zbog čega se potpuno izgubio. 124. ljubimice Yazlda II. veliki ljubitelj veselog života i . Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. Tako su Meka. str. III. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 157 Ibid. str. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. str. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. VII. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. 152 Ibid. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica.. 19. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. str. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. vol. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. 155 Ibid. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili.lamu. vol. Yazid II. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. gdje su bili primljeni s velikim počastima. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. 158 Ibid. I. obožavalaca i prijatelja. vol. vol. Lutnja od drveta. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. 84.. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. str. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. Njegov sin al-Walid. koji su naročito voljele žene. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Kao takve. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. pjesnika i muzičara. Upoznavši notni sistem. vol. Sveto hodočašće. Gharld znači »dobar pjevač«.. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. I. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe.. 151. vol. imao glavnu ulogu. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. a još više Medina. I. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160.. VII. 99—100. 98.

III. 306. 70. _237. izuzev Marwana II. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. VT. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. 403. kojim se završava dinastija. str. 165 Mas'Uidi. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. 4. V. 156—7. IBRAHIM 11. vol. kao što je primjerom pokazao Yazid II. star. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. str. 1334). str. vol. naročito vino. Četiri njegova nasljednika. 446. vol. str. II. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. 181 <Iqđ. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. . str. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. vol. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. vol. str. vol. MARWAN II 12. 102. XVI. V. str. MARWAN I (683—5) 5. II. I. 225—6. III. Mas'udi. sada je bio potpuno razvijen. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. koji je omogućavao haremsku instituciju. 168 Ibid. Karakteristični poroci civilizacije. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. vol. Yazld III (744. vol. 127. str. II. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. VI. 177—9. 238. 162 Gtoazzali. str. vol. str. god. str. . medu 159 Aghani. kako smo ranije čuli. II. 164 Aghani. Ya'qubi. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. 401. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. vol. str. 404. vol. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. vol.. i slj. Vidi str. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. 2 Ya'quhi. Nawaji. 160 Ibid. 163 <Iqđ. vol. isp. Takve ljage 1 Tabari. aba-sidskoj stranci. str. II. Mas'ud'i. žene i pjesma. 1874. 31—2. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. i slj. pokazali su se nesposobnim.. Eunuški sistem. YAZID III 13.

tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. koji je bio organizovan na širim razmjerama. kao i granicama Sahare. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. opet. Njegov sin i nasljednik Yazld. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . osjećale su se pradjedovske razmirice. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. Wustenleld. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. a Jemeniti druge. Yazid II. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. nazivali su se Jemeniti. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. bilo je svršen čin. Pričaju. F. osvajača Indije. dinastički duh. Ishtiqaq. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. kao i Qutaybe. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. međutim. kako smo obaviješteni4. u Španiji. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. štitio je pleme Qays. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. Mu(awiyah. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. a to isto činio je al-Walid II. da se u dalekoj Murciji. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. sjeveroistočne perzijske provincije. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. Svugdje. prema tome. na obalama rijeke Inda. 1853). prema imenu vodeće porodice. počeo se sve više i više afirmisati. Arapi Ku-rasana. latentne u društvenom životu. Sjeverni Arabljani. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. osnivač umajadske dinastije. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. pod-jarmljivača centralne Azije. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. Počevši s 'Uthmanom. u glavnom gradu kao i u provincijama. na obalama Sicilije. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. počele su tada slabiti. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. SLABLJENJE 263 Jemenitima. koji su vukli porijeklo od Qahtana. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. 1852).

sada su postali aktivniji nego ikada ranije. prema tome. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. str. 14. naravno. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. U zajednici s Alijinim pristalicama. sada je poprimila religijske boje. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora.. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. vol. vol. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . Yazld I. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. opet. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. opozicija sirijskoj upravi. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i .oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. međutim. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. str. vol. Abasidi. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. Svi ovi manevri. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. Marwan I. U Iraku. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. 5 Ibn-'Idharii. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. str. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. Baydn. Kada je došao na vlast. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. 6 Ya'qubi. 306. Al-Walid je. str. II. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. 84.polovini osamnaestog stoljeća. 7 Ibid. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. II. Odmetnici šiije. II. 334—5.

Fakhri. Pored Sirijaca. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. mjesto toga. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. II. u Mezopotamiji. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. vol. 9. nije odgovarao na njegove molbe. II. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. 56—61. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. kurasanskih i abasidskih snaga. 1926). međutim. koje su neprestano obnavljali Arapi. i džepne mape. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. Tabari. a posebno perzijski. Iz Iraka. str. koga je pomagalo pleme Qays. glavnog oslonca umajadske moći. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. umajadski upravitelj Kurasana. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. tražio od Marwana II pomoć. perzijski slobodnjak. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. a sada amblem Abasida).-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. čovjek nepoznata porijekla10. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. Marwan. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. Musil. i irački haridžije. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . Međutim. vol. god. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. šukununuk al-'Abbasa. koju su plaćali nemuslimani. str. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. vol. star. 34. Yazidom III i Ibrahimom. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. jače snage stupile su u dejstvo. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. Prorokova strica. juna 747. Marwan II. str. 342. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. Spaniju. Yaqut.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. str. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. III. Northern Hegćz (New Voilk. međutim. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. 192—3. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. 356—7. Većina njegovih pristalica. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata.

jedan za drugim. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. II. vol. god. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. iad. poslani su abu al-'Abbasu. 251. 49—50. juna 750. sa neprijateljskim snagama. str. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. III. 77. Ndcholson.'359. 216. u abu-Futrus. i njezin je poraz bio neminovan. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). u kojoj je bio potražio utočište. blizu Jafe. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. Tri godine je 60-godišnji kalif. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. 1943—9. III. manje jedinice koje su bile zbijenije. Literary History. mučile su prastare razmirice. str. II. 18 Vol. Njegova glava i kalifska obilježja. 15 Ya'qubi. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. III. str. tj. str. ali zato mnogo pokretljivije. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. Mas<udii. aprila 750. god. uveo sistem kohorti (karadls). i slj. vol. i slj. Sa 12. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. slijedio je god. al-IskaVidardrai/In. možda Busir al-Malaq u Fajumu. Poslije bitke kod Žaba. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask.) na lijevoj obali Velikog Žaba. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. VI. S€yfoold (Ham burg. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. str. 47 (isp. str. str. vol. stari Antipatris na rijeci Audži. 12 Fakhri. i slj. vol. 181. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. str. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. 1912). 186. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. Siyar al-Batarikah. 1953. 17 Takođe Abusir. Tabari. str. Vidi str. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. 98. str. 27— 33. str. str. 749. pritoke Tigrisa. god. Fakhri. 194. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. i u toku veselja dao da se svi pogube. pad glavnog grada Iraka Kufe. str.najzapadniju islamsku provinciju. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. skrovišta abu al-'Abbasa. vol. C. 184. Svi njezini glavni gradovi. II. vol. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. 45). on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. Tabari. str. Njega su uhvatili (5. stric novog kalifa. 1 Tabari. oktobra 749.'. Još i danas pokazuju tu njegov grob.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. Dlnawiairi. 16 Tabari. VI. 13 Tabani. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . str. F. vol. 417—18. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. koji je 10 Isp. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. kako priča al-Masludi18. 87. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. Međutim. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike.

po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. Vidi Fakhri. spada u kasnije poglavlje. IV.str. str. vol. 1. neke vrste mesija. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. pod vidom internacionalnog islama. str. str. 19 Ya''qubi. izd. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah.nju ljudskih jecaja i grcanja19. IV. Arabljan-stva je nestalo. str. III. II. Kufa. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. Ispored/i . Irak je pozornica. 161.str. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. 120. str. 11. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. koji je bio potrebni . jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. vol. vol.9. 427—8. 21 Mas'udi. Fakhri. Taj mu je nadimak kasnije ostao. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. 204. II. postala je nova prijestonica. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. Ta'rikh Misr al-Hadith. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. vol. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. 3. 1930). 17. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. 471. III. vol. V. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. Ibid. Aghdni. 85. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. str. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. gdje je nađeno balzamovano i. str. 1320. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. H. str. 161—62). IV. VI. str. 88. Mubarrad. str. Lammens. sve je bilo uzaludno. novom erom.. Theophanes. 76. II (Leydem.. vol.. . Yai<quibi. str. str. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. 425—6. 707. islam je i dalje živio i. bilo je u pepeo spaljeno21. str. 23 Tabari. str. str. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. 20 Ibn-Khaldun. XVI. II. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. 1871). vol. 427.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. Mas<uđi. izd. 1000. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. Šiije su smatrale da su osvećeni. vol. 1925. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. str. vol. bili su. Cairo. . Aghdni. 115.16. lilbn-ail-Athlr. isp. a u stvari to i jest bila nova era. 391—408. 526. 329—30. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. 22 Taban. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. vol. vol. isp. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. val. 203—4. ibn-Miskawayh. na granici Perzije. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. V. Kinasrinu i drugim mjestima. Ovo je bilo zlokobno. vol. de Goeje i de Jo'ng. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. str. 92—6. Yaqut. Klijenti su bili emancipirani. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. str.

kakva je bila uma-jadska. 316. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. 4 Vidi str. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. bagvol. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. vol.20. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost.dodatak carskog prijestola. IH. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. da bude konačno predana Isusu ('Isa). Wasit. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. vol. Al-SAFFAH (750—54) 2. Spanija i sjeverna Afrika. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. 3 Tabari. Oman. i'bn-al-Athlr. suprotno svom umajadskom predšasniku. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. 1. Prorok2. Sind. 318. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. a abasidsko internacionalni. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. Mesiji3. str. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. Dobro organizovana propagandna mašinerija. V. 441. III. str. 33. str. tj. koga je on istisnuo. str. do 1258. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. umajadska prijestonica Iraka. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. Mada je. 36. vol. 750. V. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. ibn-al-Athk.

367—72. kojom je skoro samostalno upravljao. Muhammad je bio obješen 6. str. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. str. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. II. decembra 762. 61—6. starom pretku porodice) u Anbaru8. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. • Dl<nawari. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. Abasidsko-pro-Alijin savez. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. jer su za zakonite kalife. str. vol. rano u svojoj 30-toj godini9. Kurasanski vođa. Tabani. 372—3. 429. vol. vol. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. • Ya<qubd. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. 7 Ya(qubi. 373. 87—8. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah.jedanaest mjeseci6. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). Pobuna nezadovoljnih šiija. str. On je novu 5 Dimaw)ara.ar (754—75). Na povratku u svoju provinciju Kurasan. Sirija je bila u stalnim nemirima. II. Rawandiyah. ali ga je u novembru 754. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. Al-Mansur. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. Ibrahlmu je 14. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . 338. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. str. februara 763. Tabani. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). Njegov stric 'Abdullah. III. god. god. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. vol. ibn-aJ-Athir. vol. imame. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. str. Hasanov praunuk13. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. 434. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. na sjeveru Iraka. oko koje je svuda bila voda. str. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. str. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. III. V. Mjesto je danas sasvim pusto. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. nemilosrdno je ugušena (75812). Dinawari. junak kod Žaba. u Medini. pokazao se jednim od najvećih. bila je okrutno ugušena.

vođeni duže od jednog stoljeća. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. str. Dalje. VI. god. Jermenije i okolnih zemalja. 376—8. vol. i slj. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. ibn-Qutayibah. vol. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. u Maloj Jermeniji. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. str. u stvari. II. izd. Baghdadi. 26. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. vol. između Kufe i Hire21. III. IH. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan.. str. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. 330.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. str. 14 Tabari. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). str. »jer je«. Madinat Al-Mansur. 436. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. 368—9. 37. str. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. str. koje znači »dat od boga«. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. 189— 203. vol. V. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. III. vol. u Kilikiji17. Ibid. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. sa prekidima. ovdje je Tigris. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. 762. Ma<arif. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). tu je Eufrat. 129—33. 441—2. 381. »izvanredno pogodno za vojnički logor. 12 Talbairi. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. str. VI. Ya'qu>bi. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. među ostalim mjestima. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. Mas'udii. 315—16. str. DINASTIJE ABASIDA . 105—17.. 16 Ya'qubi. str. Dlnawari. 245—65. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. koji su. 119—20. 54. 354—8. Na indijskoj granici. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. 191. III. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). vol. str. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. Perzija. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. str. Mas'udi. Raka i 15 Jajari. on je ponovo preduzeo. II. vol. najzad je bila privremeno umirena. prema njegovim riječima. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. atr. Hitti. Pored toga. vol. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). Dlnawari. dta-al-Athir. vol. i Masisa. str.

vol. 73. 21 22 272 Ya'qubi. 272. Babilona. Ya<quM. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. 183^i. Bulddn. str. III. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). izuzev možda Carigrada. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. str. II. vol. Yaqut. Baladhuri. 67—8. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. Pored palate stajala je velika džamija. dalje na sjever. vol. vol. 326. vol. U izgradnju svoga grada. 237. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. III. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. dizala se u visinu od 130 stopa. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. I. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. koji je brzo otkrio zabludu. str. Yaqut. jer je bila nalik na balčak sablje. 1. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. Yaqut. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. 446—7. I. III. str. Kupola dvorane za prijeme. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. 457. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. str. koji je opasivao centralni prostor. vol. Tabari. IV. str. vol. Madlnat al-Salam (grad mira). 238. 445. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). str.883. Bttldan. visokim 20 stopa. I. vol. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. Ya'qubi. 276. sa dvostrukim zidovima od cigle. I. vol. . str. str. 69—70. vol. II. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). Ibid. I. str. vol. 27 Vol. od kojih su se četiri glavne ceste. Mas'udi. II. 28 Yaqut. Baladhuri. Khattb. I (Cairo. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. 238. str. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. 477. Ninive. str. 683. str. kako je predskazao dvorski astrolog28. koje su polazile iz centra kruga. 25. 294 = Hitti. str. vol. str. str.17 18 19 20 449. Ta'rikh Baghdad. Khatlb. po kojoj je palata dobila naziv. str.000 arhitekata. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. 683. On je po obliku bio okrugao. I. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). Ya'qubi. 25:16—17) i. 25 Tabari. koji je bio završen u roku od četiri godine. vol. 1931). Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. vol. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. Mansur >e utrošio nekih 4. značaj a. str. Yaqut. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. I. 66—7. 235. 5. 26 Khatlb. str.. prestolonasljedniku al-Mahdiju. Buldan. Ya'qubi. str. str. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. 684—5. str.

perzijska vina'i žene. gdje je ugušio opasan ustanak33. qalanis). gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. str. Mas'iidi. 322—4. Imao je više od 60 godina. god. II. Fakhri. str. vol. 705. 840. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. naravno. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. Mada. 818. str. str. 36 Ibn-al-Athlr. vol.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. 37 Tabari. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. str. ibn-al-Athlr. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. III. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. vol. IV. zarobio u Balku. str. On je bio mršav. Ibn-Khallikan. opet. str. str. 34 Tabani. Perzijski uticaj. 31 Ibn-al-Faqih. on nije bio vezir35. nego ministar u kasnijem značenju riječi. God. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. visok čovjek. crne puti i tanke brade37. VI. perzijske ljubavnice. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. vol. Tabari. str. Tanblh. vol. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. perzijske pjesme. 35 Isp. 206. 314. str. 14. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. u čemu su ga. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. Yaquit. oktobra 775. 371. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. I. 290. str. 341. str. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. izgleda. 32 Tabaci. 391. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. Tanblh. Njegov otac bio je barrnak. 765. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. 340. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). slijedili njegovi podanici29. treba upozoriti. Kalifat je. Str. tj. 497. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. Mas'udu. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. III. III. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. vol. on je » Tabani. 1181. ovaj službenik perzijskog porijekla. vol. kao i perzijske ideje i misli. 13. vol. u stvari. čija je. vol. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. 30 Isp. 33 Ibn-al-Faqih. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. VI. str. II. 211. u stvari.

i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. str. I. 28. Njihova velikodušnost bila je poslovična. gdje su živjeli raskošnim životom. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). palate i namještaj. vol. imenovao je Barmakida. DINASTIJE ABASIDA . str. III. Mas'udi. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. III. Mas'udi. III. " Jahiz. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. Yahya. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. Međutim. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. al-Mansurovom nasljedniku. vol. 387—94. za koju govore da je samo u novcu. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. str. Baladhuri. 44 'Iqd. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. III. 288. vol. II. VI. 89 Vidi ibn-Khallikan. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. Uglavnom. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). i slj. bila je konf iskovana46. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. III. vezirom sa neograničenom vlašću. Bak/an. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. 28. Najprije je god. vol. Kasnije je. otkrio da mu je ona rodila sina. 223—4. Davao je ton modi. do 803. 645. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. Fakhri. Khalidovu sinu Yahyi. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. Kitdb al-'Uyun. god. vol. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. 676—7. 680. str. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. koga je bila sakrila^ u Meki45. Najzad. VI. međutim. ibn-Khaldun. str. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. str. 49 (Zqd. vol. 363.676. 361. -str. vol. str. 306—8. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. 48 TabaVi. Velik broj kanala40.38. str. III. 45 Tabari. 41 fabari. 843. 11. II. str. 674—6. vol. Isp. god. vol. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. vol. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. vol. str. pt. al-Mahdi (god. vol. T'abari. Sva porodična imovina. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. 3. iznosila 30. str. str. III.000 (dinara). 40 Vidi Tatari. 803. str. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. međutim. koji je umro 805. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. 201. zahvaljujući njemu. dok je 38 Ya'qi3bi.. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. str. str. III. On je. 520. vol.18—19.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. 185. bio više nego literat.

1867). 4. naravno. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. bez sumnje. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. Bagdadski Kalifat. na istoku. god. Al-Ma'mun 813) 8. 37. izd. Al-Hadi (785) 5. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. po redu kalifa.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. P. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. u prvom redu. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. Al-Man§ur (754) 3. Al-Rashld (786) C. Al-Mu'ta?im (833) 9. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. str. i Harun al Rašid. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. lični interesi. kao i druge u muslimanskoj istoriji. Od njih dvojice Harun je. ovoj dvojici istaknutih kalifa. Zahvaljujući. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. Al-Amln (809) 7. al-Wathiqa. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. alMa'mun »središnja ličnost«. Al-Wathiq (842) 10. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. de Jong (Leyden. 71. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. Al-Saffahi (750) 2. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. na zapadu. i devetog. Al-Mahdi (775) 2. Prema tome.

i 806. 574. 197—8. prema kazivanju. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. izd. Harun. povlačila se unazad. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. prvi abasidski kalif. međutim.naprednu državu. I. Halphen (Pariš. Isp.8 arapske snage su doprle do Bosfora9.. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. L. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. ko-mandovao je poduhvatom. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). vol. Jedan franački pisac. 11. koja su se pružala od Sirije do Jermenije.000 dinara10. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. sto. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. Turska tradicija. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. 47. God. * »Annales regni Francomm«. G. str. * Eginard. 2 (1919). 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. izmišljen. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. 5 Vol.000 do 90. 1895). dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. 1923). Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. * Kuttitbi. koji. vol. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. a drugi put Maslamah (98/716). nema ni riječi o pomenutom događaju. I. izd. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. koji su. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. 123—4 4 Vidi str. miomirisi i slon2. i prev. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. groba4. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. str. Al-Mahdi. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. Irena.12—13. govori o sedam. u stvari. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. 459. a možda i do samog Carigrada. 114. Seances et travaux. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. odnosno o devet. fasc. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. 782. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. prema pisanju zapadnih pisaca. Congres frangais de Syrie. H. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. Fawat. Pertzii i F. Od njih se dvije pripisuju Harunu. Međutim. str. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). među kojima su se nalazile tkanine. 307. možda Mihajla II. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). đtr. izmijenjani između 797. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. 15— 39. potpuno šute muslimanski autori. Vie de Charle Magne. god. U . 43 (Hamovar.

10 Tabari. koju je osnovao Leon III (717 — 41).rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. vol. koji . nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15.). možda potomak Gasanida Jabale. a Tabari (vol. str. str. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. Irena. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). vol. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. 55. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. Ives (Priniceton. Nikeforu. 813. 2 Vasiliev. koja je prigrabila prijesto. Tadašnji car Teofil (829—42). 486) iu 164. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. Vasiliev. G. str. str. Od Haruna. sine đaurke majke. Ragozin. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. god. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. Razjaren od ljutnje. Chronicle. III {Pariš. Rimljaninu psu. I (Madisom.nosi tragove muslimanskog uticaja. 3. Harunov sin. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. prev. ar. B. god. III. 695. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. str. Vjeran svojim riječima. tvoje će ga oči morati gledati. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. A. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. 503 — 4) u 165. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. Miohel le Svrien.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). History of the Byzantine Empire. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. 11 Vidi str. Što se tiče odgovora. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. 478. 1905). koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). da mu vrati plaćeni danak. e. Salam14. Teofan. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. 291. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. 1928). 8 Kitab al-'Uyun. Charles Diehl. vol. sltr. III. može se smatrati. koju je on svmgnuo sa pnijestola. izd. On je bio arapskog porijekla. (tvrdi (str. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. Yai<qubi (vol. pored udaranja poreza. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. S.-B. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. Tabari. pa je čak zahtijevao od kalifa. str. tada al-Ra-šida. naziva Leona ». god. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . vol. I. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. pit. vol. Ohaibot.. 287. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838.saracensfciim istomišljenikom«. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. 1925). 192. a tvoje ga uši neće morati slušati. prodrla u srce >. J. Ammuriyah). 405. History of the Byzantine Empire. lično komandovao bitkom. prav. koji je pisao 'god. i. 9 Teofan. str. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. 504. II. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. Irena (797 — 802). godine. pokušaj nije uspio u cijelosti. 15. sto. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. Poslije 806. 278. gospodara vjernika. koji je odbio uslove ugovora 7 A. str. III. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki.

U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. sada su postali kudikamo manje važni faktori. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. vjenčavao sa 18. . preduziman u ljeto. 523. Mas'uidii. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. zavjesama i minderlucima. vol. Diniawar.i.str. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. prema tradiciji. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. 696. III. Samo na jedno sveto hodočašće. Međutim. Naročito o svečanim prilikama. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. god. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. jula. 18 Qu>damah.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. svadbe. kao što su bili. 1236. doduše ne tako važnih. vol. kažu. str. 1889). drugi u proljeće. III. 17 Michel le Svriein. Hamdanidi u Alepu. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. III. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. vol. Kitdb al-Kharaj. str. 72. 259. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. str. npr. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. 696. tako da je u arapskoj . kada se on 825. str. dok je treći. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama... vol. 1. 337—52. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. str. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. 15 Ibid. 19 Tabari. žena i stričevićka kalifova. str. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. sa mnogim dogradama za hareme. hodočašća. II. potrošila je tri milijuna dinara. Kraljevska palata. maja i trajao 30 dana. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. ustoličenje kalifa. sa trajanjem od 60 dana. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. de Goeje (Levden. izd. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. vol. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). str. Jedna od manjih dinastija. 386—7. Ya<qufbi. 14. Zubavdah. II. utrošena je bajoslovna suma novca. prijemi stranih izaslanstava. 1. 519. godišnjom Buranom23. eunuhe i specijalne službenike. kojoj kasnije generacije. str. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. 709—10. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. . započinjao je 10. On je počinjao 10. O tome ćemo čuti kasnije.

337. II. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. 73. 20 Mas'uđi. vol. str. 73—4. Svaka od njih koštala je 3. IX. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. pjevače. U paradi je išlo 100 lavova. God.000. 82 Aghdni. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). vol. očigledno. str. Prema jednoj priči. 1. 65—6. <str. 25 Mas'udi. 73. I. vol. str. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. 917. zainteresovati i zabaviti27. abu-al-Fida'. 279. 7. str. Pjesnik abu-Nuwas. II. 144—5. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. str. 166. I. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. 296. str. šaljivdžije. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. 520—21. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). Boirokhardt. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. treća na orla. Ansab al-Ashraf. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. Max Achloessinger. str. vol. VIJEK ABASIDA . 27 Balađhiuri. 100—5. vol. str. muzičare. -str. I. koje je bilo teško 500. str. str. vol. plesače.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa.500 bilo pozlaćeno. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina.000 serdžaza. 28 Aghani. oslobođeni rob. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. vol. Yaqut. izd. iznos od 300. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. vol.000 zavjesa. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. vol. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. vol. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. libn-Khalliikain.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. Kuglice od moška. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. Vidi str. 83. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama.književnosti taj. 193. IV. 21 Isp. Tha'alibi. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. 1081—4. str. (ibn-al-Athir. Kalifova pratnja je brojala 160. Mas'uđi. IX.000. str. 196. vol. III. Travels. druga na lava. libn-Khalduin. oJbnKh. VI. vol.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. VII. Ovaj iznos je povećao na 20. pored 22. Al-Amin. 1938). vol. II. 71. 298—9. Ibrahim al-Mawsili. B (Jerusalem. čija je zadaća. Latd<if. Yaqut. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. 119. str. vol. vol. od kojih je 12. po kojem su bili posuti biseri i safiri. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. profesionalnom pjevaču. a u kalifovoj palati visilo je.000 dir24 Taibari. VIII.alli-kan. str. str. Tanblh. 38. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. I.000 konjanika i pješaka.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. 28 Khatlb. Muqadammah. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. l.000 komada bisera iste veličine. _str.

primijetio da su režnjici riblji jezici. 16. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona.. god. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. str. nije bilo lako uništiti. zlatna prašina i robovi crnci. vosak. Kao kalif. sličnih današ80 Ibiđ. III. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. Duž njegovih riječnih gatova. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. našao je veliki dio grada u ruševinama. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. razne vrste krzna i robovi bijelci. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. ZLATNI 283 njim. tkanine i robovi. 349—50. Ugledavši se na svog gospodara. Tha'alibi. 85 Ibiđ. Ne čujemo više o Okruglom gradu. lazurni kamen. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. ležalo je usidreno na stotine lađa. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. str. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. koji su bili miljama dugi.29 282 Vol. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. iz Skandinavije i Rusije med. 32 Vol. VI. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. 289. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. 207. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. vol. Domaćin je. iz istočne Afrike slonovača. Kada je 819. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. kojemu su Abasidi pripadali. XVI. str. atr.000. Abasidsku prijestonicu. VI. 951—3. ostavio je 50. Lata«if. 34 Mas'udi. vol. 138—9. činovnici. svila i mošak. da bi objasnio stvar uzvanicama. Neki Muhammad ibn-Sulayman.000 dirhama34. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. str. XVI. Članovi hašimitskog plemena.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri.000. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . minerali i boje. str. str. 31 Vol. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. 33 lap. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. dvorski službenici. Taibari. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu.000 dirhama od nekretnina35. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. koji su plovili do Mosula. 206. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni.

gutanje mača i žvakanje stakla41. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. dragulje. on oblači laku haljinu. 41 Vol. 87 Vol. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. sirijskog i grčkog.str. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. Ovo buđenje treba zahvaliti. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. 317 i slj.. u velikoj mjeri. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. 321. Arabija brokat. mirise i povrće36). jede komadić dvopeka. debele piletine i kruha. Eastern Caliphate.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. Stručnjaci -liječnici. tuđinskim uticajima. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. Za avanture mornara Sind-bada. Vidi str. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. 298. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. kao što smo ranije čuli. Perzija svilu. Finske39. sanskrita. a najviše helenskom. pravnici. koji se obično sastoji od supe. Arabljanski musliman. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. Izašavši iz kupatila. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. žito i platno. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. passim. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. I. jede dunje i sirijske jabuke. pa je uskoro postao.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. leži i ponekad spava. . 312. popije četiri funte starog vina. metalna ogledala. natenane pije neko piće. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. najbolje komentare neoplatonika i većine . učitelji. str. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. gdje ga posluga polijeva vodom. bisere i oružje. s>tr. pisci i si. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. kao što je to običaj i danas. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. 40 Ya'qubi. 41 Str. Sirija metalnu robu i voće. Evrope i Afrike tkanine. Bulddn. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. ni filozofije. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. staklene kuglice. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. 246. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. uza što. 36 Vidi Le Strange. ni književnosti. I. 18 Vidi str. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. mirodije itd. žonglerstvo. 315. 111—17. ukoliko osjeti želju za svježim voćem.

Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. etiopski i ma-lajski. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . str. 290—91. str. L. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). glavnog bibliotekara al-Rašidova46. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. Original je donesen u Perziju iz Indije. vol. Fenikiji. Ovo djelo. u devetom stoljeću. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. Yaqu't. Cheikho (Beirut. On je. bila napajana iz jedne te iste rijeke. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. Babiloniji. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. pored evropskih jezika. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. treba napomenuti. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. Mas'udi. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. koja se naziva Siddhanta (ar. turski. uključujući u taj broj. vol. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. VI. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. razvijala pod perzijskim uticajem. lizd.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. uglavnom sa francuskog d engleskog. Ova je kultura. interesovale zvijezde. decimalni sistem. Arapski prevod je naročito važan. Judeji i. više nego nauka i filozofija. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. Islam je. i 806). Sind-hind). naročito na području filozofije. ZLATNI 285 životom. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. međutim. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. hebrejski. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. Kasnije. Tabaqat al-Umam. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. Oko A. Arabljane su. književnosti i matematike. Duhovno buđenje T j. Njih. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. 49—50. 268.medicinskih spisa Galena. VIII. međutim. zajedno s igrom šaha. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. 1912). kojih ima oko 40. i književnost se arapska. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. Uđaba'. str. koji je također prevod sa sanskrita. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). H. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos.

Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). ponovo ištampan u štamparija Bulšq. 2. ditd. Edesa (al-Ruha'). On je ča 757. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. filozofiji. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. sjedište paganskih Sirijaca. robinju. izd. Haran. osnovao veliki Anusharwan. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. oblicima vladavine i istoriji. Grad. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. odsječan i sažet. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. I. bio spaljen. koji je snažan. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. zara-tustrovac. (Beinut. s obzirom na njegov stil. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. iibn-Khallikan. 118. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. kao i draguljski i drugi zanati. HMKO. Ibn al-Muqaffin prevod je. 1249. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. 1289. nawbakht. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. to znači dva i po stoljeća. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. sa mnogim usponima i padovima. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. 1905). vol. rađena je po perzijskim izvorima. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. god. starješinu tamošnje bolnice. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. Jundavsabur. Oheilkho's (Beiirut. 765. dobra sreća. 48 Fihrist. str. HI. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. kao što su al-Aghd-ni. Arapska istoriografija. 317. Kihalll <alYaziji's. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. 266—9. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . str. god. 47 Vidi str. Arapska literarna djela. Zanimanje naukom. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. L. str. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). God. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. Aleksandrija. koju je oko 555. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. str. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. 1888). 274. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. 1364.upravljanju državom. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. 50 Ar. 1306. kako ćemo kasnije vidjeti. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. 1816). koja je u toku šest ili sedam generacija. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. T'ak'ar<i> vol. Mjesto 45 Perz. 517 i slj. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. Zbog toga je 805. obraćenik na islam.

<str. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. 243. 830. 57 Str. U slučajevima teških odlomaka. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. al-Ma'mun je osnovao god. iprema ikojem je d dobio ime. n. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. str. god. Rukovodeći se svojim političkim principima. imali su za posljedicu donošenje. e. prema tome. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. str. 55 Ar. Pošto Arabljani nisu znali grčki. Jermencu. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Muqaddamah. 296. 53 Ibn-al-'Ibri. Anqirah. u jugozapadnoj Perziji. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. 51 Isp. 401. 226—7. str. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. koja znaiči »sluga«. neku vrstu kombinacije biblioteke. str. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. vol. među kojima i Euklida56. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. gotovo čitavo stoljeće. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. 54 Vidi str. kojih je bilo mnogo. Ovi sirijski nestorijanci. 52 Ibn-al-'Ibri. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. str. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. »Bakht«. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. I. 215. koji su najprije prevodili na sirijski. nestorijanski hrišćani. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . ibn-ail-'Ibri. 56 Ibn-Khaldun. koje je naročito preduzimao Harun. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. Ya(qubi. Fihrist. 213—15.purai I. 134—5. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. a tek onda s aramejskog na arapski. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). I. 326. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. u prvom redu. 125. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. Qifji. pagani i. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). str. između ostalih zaplijenjenih stvari. prevađala se riječ po riječ. vol. Do ovog vremena. str. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. akademije i prevodilačkog biroa. 486. neovisno jedni o drugim. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. grčkih rukopisa. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju.

jailsajah (filozofija). iz Ruhe (-f. Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). 220. indeks. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. maghnatls (magnet). ZLATNI VIJEK ABASIDA . I. zatim grčka matematika i srodne nauke. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. n. Hunayn je bio 'ibadi. Euklidovi Elementi i Almagest. . Fihrist. 227. megiste. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. • živa ju. 175. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. 176. U prvom redu grčka medicina. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. Očigledno. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. 65Ibn-al-'Ibri. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. grčke poezije i grčke istorije. najzad grčka filozofija. uglavnom iz područja medicine. 60 Ibid. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. n.785)59. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. 62 Y.)60. 1928). naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. jighrdflyah (. urghun (organ). maronit. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. 380. nestorijanski hrišćanin iz Hire. on mu je ovako odgovorio. muslqi (muzika). 291. njegov prevod na arapski. Kolso/iZ Ikhwdn izd. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. e. arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. str. e. str. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. asturlab (astrolab). str. str. Isp. 63 Vol. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. koju su izložili Ga-len (f ča 200. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}.) i Pavle iz Egine (živio ča 650.geografi!ja). da . svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. ikslr (eliksir). e.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). 150—51. koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. 1895).. tj. I. ibn-abi-Usaybi<aih. n. al-Mahdijev astrolog. G. pr. passim.bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). izd. ibrlz (čisto zlato). najveća). kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. i slj. vol. passim.857). vol. Mafatlh al-<Ulum. ili Mesue Major (Stainijii). pr. i.). tj. VIII. 273. e. možda su u isto vrijeme prevedeni. QLfti.a'qubi. 61 Fihrist. athlr (eter). str.. 809—73).metrija). str. T-r • i -rt — /-r • . n. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. 41. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. str. van Vloten (Levden. Prema tome. . str. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ .

I. ibn-abi-U§aybi<ah. srećom. vol. 297. 295. god. I. 297. 250. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. 79 Qifti. str. I. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. npr. str. Qifti. str. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. str. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. ibn-al-'Ibrd. 75 Ibid. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. 203. 1. ibiđ. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. str. vol. vol. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. str. str. U mnogim slučajevima Hunayn je. 298. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. str.. 74 Ibid. kopirao ga je Qifti. kakvi su. a njegove kolege drugi dio posla. 5.) vidi Hitrti. 76 Qifti. I. vol. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. str. 248. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. 87 Ibn-al-'Ibri..hulqlyat)™. str. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. (1176. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. str. 187—8. 94—5. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. bez sumnje. e. 249. e. 73 Fihrist. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah.. 87.iUsaybd'ah. str. koje je on podučavao. 188—9. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. I. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. 244. str.. str. 80. 28. 42. str. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. očigledno. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. ali su. 1938). 99. str. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. 246. prevođenje sa sirijskog na arapski72. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. str. 116 = de Slane. 252. 1. 185. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. npr. Ibn-ab. Fihrist.). 70 Fihrist. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima.. vol. a koje nosi datum 572. 58 Ibn-Khallikan. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). str. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. n.289 -Masawayha. str. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. 72 Fihrist. JSTs 1075. 38. Faris i Abd-al-Malik. n. pri88 Fihrist. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K.

Al-Battanijeva slava. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). 177. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. I. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. npr. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. Pored toga. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). ss Fihrist. vol. ibn-al-'Ibni. Histoire de la medicine arabe (Pariš. . a koliko tek više našim prijateljima. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. pr. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. vol. str. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. Sobni (Cairo. s« IbnKhallikan. Međutim. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. n. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. Thabit ibn. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. e. međutim. vol. vol. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. I. 81 Ibn-al-'Ibri. Vidi str. 262. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. 187—8. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. pr.imenovao svojim privatnim liječnikom. str. 251. 29«. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje.)85. str. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). I. I. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). Thabit je. 267. n. naime. str. 327. str. 251—2. Njegov patron ga je. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. Kad ga je zatim upitao kalif.) i Apolonija iz Perge (r. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. str. <!lb. 82 L. 1876). 139. str. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. e..Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. Lecleirc. i 833).

Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . kako ćemo kasnije vidjeti. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. 57—9. str. Qiftd.. uskoro su postali. 57. mučili su se kako će napisati svoja imena. 893. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). a umro je u Bagdadu 974.stotelova Retorika i Poetika. Aristotelov logički Organon. 245—6. 272. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. hrišćanin iz Balabaka. 34. 265. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. Ibn-abi-Usavbi'ah97. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. god. pored Arapske gramatike. str. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. 88 Ibid. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. postala dostupna arapskom čitaocu. Fihrist. Qiftf. d slj. str. muslimanskom misticizmu. Prije nego što se završio period prevođenja. Qift-i. str. 235—6. 288. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. 94 Str. str. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. 264. 90 Oifja. 264. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. Isp. str. 295. Do desetog stoljeća arapski jezik. 98 Str. str. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). bila su neautentična). o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. str.. 98 Str. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. 226. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. str. str. dibn-aibi-Usaybi(aJi. i slj. temelj humanističkih studija islama. Naročito se u sufizmu. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. prema savremenim izvorima. koji je postao nadbiskup svoje crkve. hasib znači »mate matičar«. koji je rođen u Takritu god. str. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. Osim toga. I. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. 428. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. str. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. 12 Fihrist. 91 Fihrist. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. ispoljio uticaj neoplatonizma. prirodno. Yahya. 267—8. 262—^3. vol. 95 Fihrist. 97 Vol. str. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. I. 224—6. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. Jer. I'sp.

One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. III. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. 261—2. On je mogao. VII.). str. 437. duž cijele sjeverne Afrike. Tunisa. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. i si. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. 472. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). Sirije i Palestine. koji je bio darovitiji. 523. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. izvor sve vlasti. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. e.. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). vol. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. 236. 3 Fakhri. Fakhri. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. vol. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. II. 2 Vidi Ya<qulbi. sve do Španije. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. dtr. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. sudačke na suca (qadi). str. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. i si. a vršen je. koji je bio. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. Kalif je. al-Ma'mun je preoteo . vol. zatim Egipta. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata... Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. u najmanju ruku u teoriji. Rabati. 278. za drugog nasljednika.. Poslije ogorčene borbe. Poslije tih vremena narodi Iraka. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. međutim. str. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. str. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. a svog mlađeg sina. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. On je podijelio carstvo između njih dvojice.

Na taj način on je ubrzao pobunu armije. D. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. Sve do 819. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). Njegov je uticaj. Goitein u Islamic Culture. ne sluša ni boga. vol. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. nas sluša. god. str. onaj ko ne sluša našeg vezira. 1295). a i kalif je 4 Ya<qubi. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. Fakhri. 205. god. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. a ko nas sluša. Nadsvođene podzemne prostorije. (1942). boga sluša. u sa-glasnosti sa kalifom. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. ograničeni).. Međutim. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. bio veliki. koji je bio istaknuta dvorska ličnost.Kalifat. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. 292. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. koje su služile za mučenje. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. i slj. str. ifbn-al-'Ajbbaiais. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. zapovjednik nad zapovjednicima. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. Četiri godine kasnije. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. 255—63. II. str. vezir je često bio svemoćan. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. Od 24 kalifa..847). naravno. koja je bila na strani sinovljevoj. a ko ne sluša nas. Uz dvorskog astrologa. 62. s kojim se završava slavni abasidski period. 345. vol. yezir Poslije kalifa. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. str. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. str.ne sluša ni nas. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. str. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. S. Tanbih. 6 Fakhri. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. 5 Isp. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. Zato onaj ko njega sluša. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). jula 817. teoretski naravno. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). Mas-udi. . razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. 500. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva.. 380—92. XVI. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku.

Koran.340 dirhama17. siročadi.000 dirhama. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. Sirija — Palestina13 14. mada je veći red vladao u državnim poslovima. 15. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. nisu plaćali glavarinu. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. kao i u vrijeme Umajada. a čitavog carstva 299. kako smo ranije čuli.800. robovima i sužnjima.291. pokretnine. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka.000. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. sve ove provincije carstva 331. F. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća.724. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). isključujući poreze u naravi. Hilal ai-§abd'.000 .000.846. drugi. Šef toga odjeljenja. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. iz Kurasana 37. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. 19—20. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. Prema ibn-Khaldu-nu12. kod Qudamaha. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. kod ibn-Khalduna. 59:7). Sirije — Palestine18 29. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom.000. održavanje džamija. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'. 306. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. Sto se tiče rashoda. uključujući i Aleksandriju. Amedroz (Beirut. 167.929. jer su. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. a iz cijelog carstva 388. međutim. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. 1904). možda pod al-Mu'tasimom. v»l. za prihode nešto kasnijih godina. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana.265. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji.200.850. VI. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem.000 dirhama. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). Muslimani. malu i sličnim stvarima. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. H. str. kod ibn Khurdadhbiha. cesta.860. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600.000 dirhama15. izd.34019. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru.Poreska Vezir. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. uključujući i Hims.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. novac od primirja. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate.000.000. kao što znamo odranije. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. 37. 33—47. Mi smo. stara Babilonija). zadržan je. uključujući zlato i srebro.000. iz Sirije — Palestine. str.000.000. 8 Isp.000. Kurasan 28. dobrovoljcima svetog rata. i treći.000. mal.040. međutim. zlato i srebro.500. Zekat se plaćao na obradivu zemlju. strancima. iz Egipta.000 dinara i Egipat 23. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri.319. 9 Str. Vidi str. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. u stvari veliki vezir. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). U izvore državnih prihoda ulazio je zekat.

Isip. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. Hims. bila je dobro plaćena. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde.800 dirhama. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. Damaska. policijsko i poštansko odjeljenje. str. 15 Samo u novcu 8. str. vol. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. 356. I. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. 366. Harun. u njoj je bilo preko 900. 14 Kharaj. 12 Muqaddamah. uključujući dragulje. Kada je umro al-Rašid. političke dokumente i carska naređenja i diplome. Jordan i Palestina. Huart. I.000. 764. str. Lata'if. unije mi jasna ni tačna. 376. vol.00021. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika. Qudamah. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira.095. i slj. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. I (Wienna. 11 Mawairdi. str. Al-Mawardi26 ubraja. str. Svaki veći grad imao je svoju policiju. 21 Tabani.227. npr. po pravilu. Ailfred w>n Kremer. vol. 19 Zaydan. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. str. 239. 18 Passim. i slj. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. vol.000 dinara. 72. str.000 dinara22. 20 Mas'udi. 376. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. 150—51. iznosila je 100. libn-Knuo-dadbih. 5. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. koju je osnovao al-Mahdi. Isp. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. 17 Samo u novcu Oko 8. 249. koja je imala vojne činove i. Stvarno. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). kartanja. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). str. 18 Porezi Rinasrdna. VI.456. str. Tamaddun. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. vol. 1875). Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. upravu za nadziranje žalbi. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib.840 dirhama.dirhama i 14. str. III. 233. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . kao i druge dvije. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. koja je izdavala sva službena pisma. namještaj i nekretnine. II. al-Ma'mun. Njegovi nasljednici al-Hadi.000. lihvarstva i javne prodaje vina. 237^52. vol. Huart.000. Histoire des Arabes. str. 61. 22 Tha( alibi. i slj. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. Damasik. str.000 dinara20.

420. Isp. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. Tuš. I. birdhawn. niz Tigris. 1937—9). moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. Culturgeschichte. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. ar. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. Sudeći po svemu. vol. U Perziji su vršene smjene mula i konja. str. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. čiji je centar Tihran (Teheran). Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). al-Mahasin w-al-Masawi'. Isto tako. baSrld je. idu istom stazom. Isfahanii. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. Isp. 131. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. baština je ranijeg Perzijskog Carstva.. diad. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. Bu-karu. vol. von Kremer. birdan. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. al-Bayhaqi.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. F. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). Isp. 417—18. 25 M. Est. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. Raj. dlbn-al-Athlr. doduše. SS?. Ovaj razrađeni sistem. str. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima._ 131. 46. brzi konj. II. Sohwally (Giessen. možda. 431. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. 27 Diwan al-baiid. iperz. On je lično bio sahib al-barid. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. čiji se šef naziva sahib al-baild. III (Catanaa. str. poglavice Khurrami32 sekte god. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. str. poštanski ured. Marv. u Kuzistanu. Isp. 39. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. Ta'rlkh. str. kako smo vidjeli. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. i slj. 525. 1 odatle do Širaza u Farisu. ar. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. izd. teretna konj. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. 26 Str. koji leži u blizini starog Raja. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. I. 8 :10. str. 452. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. NalMino. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). Prvi arapski . vol. 367. Storia dei Musulmani di Sicilia. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. 1902). zasnovan na materijalu državnih arhiva. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. 24 Mawairdi. Nejsabur. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. Amari. str. vol.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. Među Umajadima Mu'awijah.33. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. Ya'qubi. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova.

zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. 126—7. IV. izd. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. kako se u izvještaju kaže. str.11—12. str. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. 29 Ibn-Klhurdadbah. 373—4. 5—6.. sa kurasanskom arterijom. najzad. 93. str. str. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . vol.. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. possim. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. nadglednik pošta i obavještajne službe. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. 11. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. VII. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. torbare i putnike. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. očigledno.——.700 starijih žena. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. Str. Baghdadli. 11. i slj. 186. VI. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. putnike i liječnike.'— Roađs ..drugim naseljenim centrima i. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. vol. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. 30 Isp. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. koji su djelovali kao detektivi. 81 Ibid. Mas'udd. str. 38 Mas'udi. Glavni direktor pošta. vol. Fihrist. vol. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. skloništima i cisternama. libn-al-Aithlr. koji su bili prerušeni u trgovce. imao je još jednu važnu funkciju. VI.. 49. 162. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). 342. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. . str. vol.. uključujući i samog upravitelja. Hititi. On je bio šef špijunaže. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. VI.

odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. ako se radilo o Bagdadu. str. Miskawayh. I'lam al-Nas (Cairo. tj. Tahdhlb. 334 = de Slane. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. 498. 44. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. Sudac. dobro orga-nizovanu. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. seljaka. Str. V. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. mentalno sposoban. 184. 514. 40 Mawairdi. 37 lap. 36. 567. kazi. jer su bile na vladinom platnom spisku. 273. vol. i drugi. izd. kao i od gradskog stanovništva. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. pored dnevnog sljedovanja. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih).14. str. Nemu-slimani. IV. 512. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. str. vol. 39 Ibn-Khallikan. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. vezira ili upravitelja43. str. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. slobodan građanin. str. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). 161. kathi. prema teoriji muslimanskog prava. umobolnim i nad maloljetnicima. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). kao što je ranije rečeno. morao je biti muškarac. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću.44 (dobrovoljci). naravno. iznosila je . od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. str. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. punoljetan. u upravljanju vjerskim fundacijama. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). To se sve. qazi. al-kali. 85 Qudamah. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. vol. 234. vjere muslimanske. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. qadi al-quđah (glavni sudac). uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. 466. Vlast suca druge klase. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. 1297). vol. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. Nawawi.000 dirhama. 107—11. 1. Regularne trupe (jund). 468. 1. XV. >9tr. neporočna vladanja.Sudska administracija Dijeljenje pravde. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. III. Aghdni. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. čađi. str. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. de Goeje i de Jong.16. 39 Atlldd. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci.

14.17—18. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. a druga od Južnih Arabljana. Tabani. str. Suyuti. 45 Tabari. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. jednako kao i političku. vol. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). vol. 4. oko pasa. Inženjeri. 11. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. 11. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju.14—15. str. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. kažu. 11. prvobitno njegovih robova iz Fargane. Takav jedan inženjer. 100.. naoružani kopljima. preko ramena49. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. a ne na arapski način. str. koji je živio kasnije. str. za vrijeme al-Ma'muna. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. mačevima i štitovima. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. str. 41. jemenska. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. 867. jaka sila vojne mašinerije. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera.godišnje 960 dirhama45. iračka je vojska brojala 125. str. Za vrijeme al-Ma'muna. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. III. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. II. vol. 1. vol. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. kao što smo vidjeli ranije. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. Za vrijeme abasidske vladavine. 43 Isp. vol. str. i slj. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. mudaritska. koja. 260. III. i 836. 117—25. i drugih krajeva centralne Azije52. 830.000 vojnika. uključujući katapulte. Njega kopira iibn-al-Athir. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. Po rimsko-bizantijskom običaju. Husn. Tat>ari. koje su nosile deve. vol. a konjica dva puta toliko. str. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. man-gonele i ovnove. V. 1008. pratili su vojsku. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. kamo je prenio sjedište vlade. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. III. ibn-Sabir alManjaniqi. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). 385—93. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . III. 44 Ili muttawwi<ah. 1. 322. 7—8. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. ibnKhaldun. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. god.

vol. III. Orient 54 Culturgeschichte. 998. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). str. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. 227—9 = S. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. str. VI. koji je obuhvatao 10 bataljona. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. vol. 299. 238. The DR2AVA . 50 Aghani. Oni ne jašu konje. III. str. 11. str. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. 26. u vrijeme rata. III. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. str. 45. III.000 ljudi. voil. vol.(koji je odgovarao dekurionu. vol. str. 1. vol. str. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. vol. 1. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. 275. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji.23. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. 452. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. 70. str. vol. str. vol.« Ali to nije bilo sve. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. Khuda Bulkhsh. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). str. 326.17. str. III. 397. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53.7. III. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. i slj. ibnKhaldun. 260. 118. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. Na čelu korpusa od 10. 1799. 51 Ibn-KhaUikan. str. 52 Mas'udii. vol. str. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. Isp.20. Tatari. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. Tokom desetog stoljeća. I. koje su oni opremali i izdržavali. 1. nego deve. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. »Dvije su stvari«. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. VII. III. I. stajao je amlr (general). Tabari. XVII. Mas'udi. 245.. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. 48 Spomenut od Tabori']®. a ne iz ispražnjene carske blagajne.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima.'III. desetaru). nemoguće ih je istjerati. 49 Ibn-Khaldun. vol. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. grupa od 50 pod komandom khallje. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). ifon^haldun. str. 53 Ibn-Khaldun. vol. a više takvih četa sa47 Khaflb. međutim. vol. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. 68 Is. 170. Međutim.str. istr. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. Kaspijsko more. I. 177—91. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. 1910). str. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). 5—36. pamučnih i vunenih tkanina. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. i slj. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. čelične alatke i staklenu robu. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. II. 1811). str. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. 42—78. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. izd. 85. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic.000 dinara njegove imovine. Langles (Pariš. a neke i preko trideset tisuća. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. G. vol. arapsikog plemena. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. 153—4. satena. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. Po . 70. mirodije. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. formirali Ujedinjene Države Indonezije. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. 1922). 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. današnja Tazi. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. Islam in China (London. između ostale robe. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. str. svilenih.000. str. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. 1949. 73 Isp. vol. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. brokata (dibaj). U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. oni su uvozili.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god.000. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. LX (1929).000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. 1925). Marshall Broomhall. Arapin. Čarter. The Invention of Printing in China. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. prev. vunene tkanine. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. 72 Iz pahlaui Tdjik. sujjah) i jastuke. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. and its Spread Westward (New Yonk. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva./. . pokrivača za sofe (od ar. 70 Thomas F.000 dinara78. Ferrand. Svaki trgovac iz Basre. str. pamuk. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara.000. šećer. ćilima.

Buldan. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. II. U Tustaru i Sušu. 822. 127. sokole. str. 297. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). ibn-Hawqal. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). 130. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. 198. 11. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. str. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. Isp. I. 1. ćilime. 569. umajadskom velikašu. 144. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. 433. 407—9. 443. str. 321—2. bakrene lampe. 402. str. 46. vaze. 1. svijećnjaci. 79. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. Maqdisi. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. U centralnoj Aziji Bu-kara. str. 882. Maqdisi. Italiji i drugim evropskim zemljama. odatle joj ime. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. I. str. razne vrste mesa.13. I. 87 Tha'alibi. 201. 323. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. str. koje se još nose pod nazivom kuflyah. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. zemljano posuđe. 77 Fakhri. On sadrži sljedeće artikle: sapun. lampe. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz).20. vol. 95. 5. jantar. lukove. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. 139. I. IV. vezovi. Stolovi. 81 Spominje ga MaqdM. 603. 648. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. ibn-Hawqal. 86 Yaqut. slovenske i turske robove itd. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura.str. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. 138. str. Lata'if.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 261. str. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. I. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. . . III. vol. vol. 323—6. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. 82 83 84 85 Istakhiri. gaze i brokati. str. str. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. str. Str. kao i svilene tanke tkanine tzv. 177. vol. Yaqut. 22 (gdje je krivo napisano). mačeve. makaze. 442—3. str. 225. robu od kositra. 78 Istakhri. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. istr. vol. Vidi str. vol. 1. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. str. vol. 415. 80 Ibshlhi. Egipatske tkanine. II. 16—17. Maqdisi. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. Tavadž. med. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. Maqddsi. str. krzno. igle. 79 Str. 153. 76 Kutubi. 98—9. ogrtače od filca. str. vol. noževe. str. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. 426. sofe. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. vol. str. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. 1.

koja je stara kao Elamiti i Asirci. 90 Viidi Friedrich Hirth. H. naziva Gharib al-Hadlth. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. Španija oko 1150. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. 264 (novembar 11 — decembar 10. De Cultu Imaginum. str. A. Tira i sirijskih gradova. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. koji su Turci zarobili 704. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. ostatak stare feničke industrije. nekada sa figurama običnog cvijeća. vol.Staklo iz Sidona. nosila dragulje na 89 Ar. gdje je. i prev. Vidi str. safiri. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru.. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. 376. ipl. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. datiran mjeseca Habr I. visili su u džamijama i palatama. rubini. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je.3—4. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. 11. ili ranije. H. Harunova je sestra.000. Maqdisi. tirkizno plava. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. 126. Yaqut. str. Oriental Series (London. The Palaeographical Society. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). 877). Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. Stakleni fenjeri. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. Proizvodile su se različite vrste papira. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. god. dok su tirkiz. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. 92 William Wright. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90.. prema tradiciji. Biseri. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. 259—71. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. zelena. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. koji je pohranjen u Britskom muzeju. Arendzein . 1875—83). kako smo već čuli. Bulddn. str. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. A. I. izd. Papirni novac. god. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. nije imao premca91. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama.000 dinara94. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). IV. Smatralo se da papir iz Samarkanda. str. vol. 1890). Ova umjetnost. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. 91 Tha'alibi. također kineskog porijekla. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. Qash§in. 326. VI. god. Maroko oko 1100. 15. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). od bijelog do šarenog. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. 93 Theodorus iabu Kurra. 252 (novembar 13-decembar 12. I. god. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. rjeđe crvena i žuta. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin.

11. S52--3. str. Čak i ibn-Khaldun. dolazi preko lat. 15. str. str. al-Multazz (866—9). Maqdisi. 109 Istaikhri. 401—2. 38. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). 100 Vidi str. 203. koji su omogućivali draguljarsku industriju. str. 326. 20. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. str.000 dinara96.. 1)8 Muqaddamah. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. koje je on sve spiskao101. str. III. str. kao i »azure«. vol. str. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. od ar. . kuhl. str. »LaizuM«. kornalin iz Sane107. 96 Tha'alibi. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. 315. ar.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja.000. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7.(Borim. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. str. 110 Maqdisd. 16. Prema al-Mas'udiju". 1. str. ABASIDSKO 319 kapi. 99 Vol. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. Isip. a njegova žena ih je stavljala na obuću. Fakhri. Stapleton et al. 110. Tabari. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103.. 101.. citira ga abn-KhaJidun. k.000. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. ldzaward i. 1897). 341 n.. 95 Taban. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. str. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. Muqaddamaht str. 102 Maqdisi. antimon iz blizine Isbahana109. 108 Ibiđ. DRUŠTVO vol. 144—5.str. 1. 105 Maqdisi. 602. str. 97 Ibid. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. Tirkiz *iz Nejsabura.. 3. str. 94 Mas'udli. biseri iz Bahreina105. E. trinaesti abasidski kalif. . 206. 101. dtr. str. Rubini. 72. 104 Ibn-al-FaqIh. VII. možda »galenit«. str.. str. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. 1. Isp. ™ Ibid. 15. i drugog dragog kamenja. od iperz. 352. 703. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. 303. i slj. Lata'if. 184. željezo sa planine Libanon108. olovo i srebro iz Karmana104. bitumen i nafta iz Đor-đije. str. vol. konačno. str. 353. 376. 108 Ibid. vol.. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. III. 7. vidi H. Tha'alibi. 103 Ibid. str. 101 Fakhri.12. lazhuward. str. smola i katran iz Fargane112.720 dirhama106. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). VIII (1927). U glavne rudne izvore carstva. 72—3. ali je ponuda bila odbijena95. VII. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. 184. 101.

i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. III. 118 William Willoooks. str. zatim. Maqdisi. Kanali od Eufrata. str. najzad. postao je zamuljen do desetog stoljeća. Yaqut. 255—315. sezam. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114.111 112 320 Ibid. I. 11. 1917). zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. 377—8. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. Irrigation o/ Mesopotamia (London. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. Ta'rlkh. 555. U Iraku. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. str. 241. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. 165—6. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. 117 Baladliuri. 166. Royal Asiatic Society (1895). 84—5. ABASIDSKO DRUŠTVO . 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. str.. 118 Istakhri. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. 1. str. 111.. Prije prvog svjetskog rata. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. 451. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. 362. ibn-Serapion (Suhrab). a njegovo je ime dato novom kanalu. str. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. str. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. str. vol. ibn-HaAVikal. 77—8. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. str. datule. str.str. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. 1. bilo da se radilo o starim. kanalu sa zavojima. 115 Yaqut. 124. str. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. . riža. 91. Journal. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. 303. i slj. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. 291 = Hitti. Qudama>h. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. isto kod ibn-Hawkala. 85.13—15.. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. str. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. bn-9awkal. 118 Istakhri. str. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. II a slj. XVII i slj. pšenica. Khatib. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. vol. Tigris). naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. kod G'uya Le Strainigea. kojii je napisao oko god.2. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. vol. str. 3. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. II. pamuk i lan. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. str. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). 900.

qandah. 555. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. Veliko obilje oraha. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. 355. koji je možda bengalskog porijekla. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. 478. narang. laymun. n. 81. vol. 1. modri patlidžani. narandže. 6. odgovara arapskom qanah. ruku.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. s>tr. str. vol. teška. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. 119 Str. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. bila je. jabuke. kaj sije124. po sudu arapskih geografa. sukkar. od per. str. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). qandi. smokve. bademi. 3S4. jedan od »četiri zemaljska raja«. II. on je obuhvatao neko vrijeme. između Samarkanda i Bukare. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. limun (vidi str. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. zajedno sa četrunom i limunom. per. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. krastavci. krumpira. qand. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. Biljka potječe iz Kine. 117—18. lapuha. »Čame« je također semitsikoig porijekla. što je u per. Narandži. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. vol. rotkve. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. masline. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. 128 Ar. ar. str. sa njihovim poznatim rafinerijama. III. šećerne trske. limunovi. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. grožđe. i slj. str. 97.15— 16. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 107. 126 Ovo je gorka vrsta. u najmanju. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. 127 Thia'aliibi. Politički. isto kod ibn-ttavvkaila. 129. 120 Ya'qubi. abu-sufayr. izuzev rnanga. str. mogranji. vrtovi Ubale kanala. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. domovina je Indija ili Malaja. Pregled prihoda. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. prava bašta121. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. I. U stvari. isp. I. početkom desetog stoljeća. 123 Yaqut. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). naročito za vlade Samanida. str. 321. npr. 121 Istaikhni. narandži. Engl. str. »cainidy« dolazi od iar. breskve. šljive. Zemlja oko Bukare. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. 81. isto 'kod ibn-Hawkala. Maqdlsd. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. 4. ruža i bosiok (rayhdn). 600). modrih patlidžana. datule. povrća i cvijeća. 125 Tha'allbi. 751. str. 124 Za etimologiju riječi vidi str. 11. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. str. vol. str. . o kojem je ranije raspravljano119. 160. i inaša riječ »orainge«. 122 Istaikhni. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. Ovdje se. »Lemon« (limun) je ar.

i datulom. haranske sabejce i druge. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. Istakhri. vol. i slj. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. . Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. vol. 131 Tha'alUbi. II. str. 133 Suvuti. II. 213. 137 Suvuti. Suyuti. I (London. bili su autohtoni stanovnici zemlje. 236. Između ovih. lapuha. III). Husn. Zimije' Zemljoradnička klasa. svako od nas dvoje. vol. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. Sabur (perz. Jevrerji i Sabijci. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. Thousand and one Nights. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. nos. mirte. 22. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. 242. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. tj. str. str. (u 11. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. 1839). Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. 135 Suvuti. vol. mak i šaf ranika. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. str. crvena od znoja Gabrijela. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. 219. sljedbenika objavljene knjige. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. Lane. ruža je bila najpopularnija. 245. Husn. koja je glavna hrana svijeta. JSfs 453. isa N-avvajii.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. pogl. Džuru i u drugim gradovima. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. slatkog mažurana. irisa (perunike). str. Vi'di Bdward W. koja je glavna voćka na svijetu»m. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. str. 443. crkvene i druge strukovne položaje. str. 180 Ibn-Hawkal. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. 152—3. Status autohtonih stanovnika — zimija. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. manihejce. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Šira-zu. izgleda. limunovog i narandžinog cvijeta132. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. kažu. 864. karanfil. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. II. sa klasom pšenice. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. dostojan je jedan drugoga«. 865. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica.narandži. 'itrj. »sa mirtom. str. 132 Maqdlsi. vol. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. jasmin. Međutim. str. 235. palminog cvijeta. II. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). Između cvijeća. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. mogranj i četrun najbolje voće. Isp. 109—10. 236. i na Zaratustrine sljedbenike. tvrdi jedna proročanska predaja. proširio se. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. str. kako smo ranije čuli. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. bijelog ljiljana. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. u koje su ulazili hrišćaini. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. narcisa. prema tome.

bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. Isto tako.252. 79. 1. str. 78. koji je pisao odgovore hrišćanima. VI. zbog čega im se više ne može vjerovati. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. 712—13. uprkos ovih restrikcija. 781. poravnati svoje grobove sa zemljom. 11. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. zabilježio da je 'Abdullah. vol.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. Staviše. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. str. vol. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). str. i to na drvenim samarima.. 1419. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. jer su Jevreji i hriš138 Str. god. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. jahati samo mule i magarce. 83. 141 Tabari.12. 141. 142 Isip. god. 1. 27—8. Znamo. Al-Muttaki (940—44) imao je za . čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. vol. vol. Baydn. 11. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. u 'Abdun ibnSa'idu. 882—942). str. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. očigledno. III. a drugu na prsa. str.16. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. I. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. bile su držane i u prisustvu Abasida. God. A. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. kako smo već čuli. 140 Tabari. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. III. To je rasprava izložena bez Ijutine. iz Egipta. sin osvajača Egipta. 61. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. 139 Fihrist. među mnogim drugim. 317. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. kao što ih i Koran optužuje14'5. str. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija.9—10. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. Međutim. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. i 854. Između Abasida Harun je. da j. Jahiz. jednu na leđa.. npr. Al-Tabari149 je pod god. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). 23. koji je 850. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. 807. Prvi kalif. ibn-al-Athlr. umjereno i bez strasti. Veći broj vjerskih diskusija. čitao knjigu Danijela. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. str. Ona obiluje citatima iz Biblije. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost.3. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. 11. 1389—#3. nositi odijelo žute boje kao med. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. H. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. str. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. 79.

(London.str. vol. Međutim. 1923). jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. II. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). kako znamo. str. 151 Al-Tanukhi. nedaleko od glavnog grada. 150 Yaqut. II. vol. . Wuzard'. str. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. A. 1922). Udaba'. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. vol. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. str. 137—298. 1870).. Mausila i Nasibina (Nasibis). 2 :70. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. 408. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. kao što smo ranije rekli. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. 912—13. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. Nestorijanci su bili jači u Iraku. 149. Većina kalifovih ličnih liječnika. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. Mingaina. Vidi Miskawayh. Oko patrijarhove rezidencije.1915). vol. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. 146 Izđ.vezira hrišćanina151. 148 Ibid. II (CalLro d Oxford.. Možda je ovo samo djelomičan prevod. 1904). izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. 259. 14? Fihrist. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. 412. 12 (Mainchester. 399. 5 :16—18. . Tajarib al-Umam. 1928). 95. str. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. 144 A. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. str. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. II. 1885). 23. 2. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. Mangolioaith. među kojima su bili nadbiskupi Basre. 149 Vol. Mingamia (Oairo.. str. izd. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. Egipatski Kop ti. prev. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. 153 §abi'. sitr. God. 22. dtzd.

U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. Zahvaljujući njoj. Y. Jevreji Sabijci Mandejci168. 66—9. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. God. koji je posjetio koloniju oko god. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. a većina činovnika i liječnika hrišćani. 127—33. Bulddn.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). 158 Pod ddyr. i slj. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. Za vrijeme mnogih kalifa. Glavna. 160 Dar al-Rum. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. 162 Sur. str. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. vol. . S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. 5 : 16. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. 1937). 10. vol. god. kuće i bogate plantaže. 662. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. Benjamin iz Tudele165. a pratila ga je konjanička pratnja. 157 Yaqut. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. 1721). 349. Bibliotheca Orientalis. 1169. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. vol. Ispred njega je svečano koračao glasnik. u 154 A. str. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. 2 : 70—73. u stvari kao glavar svih Jevreja. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. II (Rome. II. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. 159 Str. str. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. 155 Yaqut. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 985. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. 1. str. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. 18. II. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). koji je podignut 781. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram.-stvarni sekta. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. 662. sinu Davidovu!«. Mingana u Bulletin John Rylands Library. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. Saeki. 10 (1926). vol. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. resh gdlutha.

Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. 100—105. (St. tj. koja broji oko pet tisuća duša. II. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. nasorijanci170 (tj.nebeski. Petersburg. 2 vol. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). Mas'udi. 340. bili su oibožavaoci zvijezda. . Chwolsohn. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. opservanti) sv. Ivana. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. 220—21. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. u stvari. Asher. str. njega citira Usaybi'ah. 1. 174 Fihrist. vol. onaj ikojd uronjuje. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. str. znata. vol. slng. 1054. I. 302. Pošto žive u blizini rijeka. sdkta je bila gnostička. 175 Ibid. ili Sabi'un. Ivana (Krstitelja). str. n. 184 Yaqut. str. posvećuje njima cijeli odsjek. pr. 112. 272. 173 Mas'udi.163 Str. hrišćaind. Pripadnici ove zajednice. 1840). sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). prije ženidbe i o različitim drugim prilikama.god. što je mnogo vjeiro-vaitnije. Tri puta se spominju u Koranu. I (London i Berlin. str. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. IV. str. Haranski Sabijca. d izd. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. To im je ime i poslije ostalo. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. Die Ssabier und der Ssabismus. mino. 172 Od perz. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. $abi'ah. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . 61—71. 597. Zaratustrijevci (Majus). Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. Prema Fihristu171. 126. mina' obrade172. 1856). vol. vol. A. IV. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. str.11. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. vol. 169 Ar. Bez sumnje. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. prev.. 171 Str. 183. e. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. i 586. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. riječ nema nikakve veze sa Saba'.

astronomima. Isp.str.. str. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. vol. i Ya'qubi. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. 182 Ibid. bila su. zaratustrijanizam. državna religija. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. 780. E. a posebno manihejske. V. III. str. Shahrastani. 180 Tabarl. 897. 166—72. Čini se da su ipak mnogi manihejci. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. 180—82. 155. 92. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). Williams Jackson. 66 : 9. n. Perzijanac Mani (umro 273. 185 Sur. koji je bic^. 588. u stvari. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. str. ostali na životu. i slj. . A literary History of Persia. 548—51. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. -str. G. 885—6. 184 Vidi Tabari.mo o maminejcima. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku.) i njegovo učenje. I (New Yoirk. slobodan diuh. 327 i slj.imr. pa čak i komunistički maz-dakiti184. str. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. 4 :116—20. 181 Ibid. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. 519—20. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. izgleda. vol. str. God. e. str. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. 159—60. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. 86. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. Politički razlozi i svrsishodnost. 188. 21 : 98—100. Poslije okupacije. 192. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . str. iss Arapslki izvori. Browne. al-Battani. i slj. str. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. Vidi str. 499.. Isp. str. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. kako je ranije primijećeno. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. vol. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. IV. astronom. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. n. I.. među kojima su Fihrist. Čak i posljednji umajadski kalif. Manihejci. 46. alhemičar. a možda i Jabir ibn-Hayyan. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). vol. kako smo čuli ranije. I. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. Shahrastani. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. n. Researches in Manichaeism (New York. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. I. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. str. vol. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. ili 274. 1932). bio je osumnjičen kao manihejac179. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. 8. današnji Faris. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. ABASIDSKO DRUŠTVO . vol. Brovvne. 1902). Za noviju obradu toga pitanja vidi A.

32 (prev. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. izd. R. str. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. i»o ?>e jyjas Latrie. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. Lični interesi su ga diktirali. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. str. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. 27—8. ali zemlje. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. eto. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. god. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. muslimansko po imenu. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. str. a nekoć ih je bilo pet stotina. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. čija je crkva. Međutim. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. Arnold. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. bez sumnje. J. mada je bio neizbježan. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. kako smo ranije vidjeli. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. str. 1886).9. 187 Bulddn. 315. str. 188 Al-Idrisi. izd. Egipat. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. ali po svojim osobinama hriš-ćansko.329 žjem. i prev. 126. I danas oko 9. kao što je bila Sirija. 1864—66). i slj. str. Mnogi su se prelasci. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. Bruns d G. I. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. isto tako. Preaching. Kir-sch (Leipzig. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. P. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. 1. Sifat al-Maghrib. Dozy i M. Međutim. str. tj. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. vol. 396. god. Chronicon Syriacum. IV. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. 1789). Nubijsko Kraljevstvo. G. mada 186 Ibn-al-'Ibri. J. 133 = vol.). pobjedu islama kao religije. vol. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. 134—5. i prev. još lakše islamiziran nego druge zemlje. kasnije je. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. 27 (tekst) = str. II (tekst). koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. 189 Ibn-Battutah. de Goeje (Leyden. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186.

U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. rukoipis. Prvi. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. liječnik. Ona su učinila arapski jezik. Ipak u zabačenim krajevima. astronomiji. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. pribjegao je sekciji majmuna. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. zajedno sa mnogim novim doprinosima. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). Baisri i Kufi. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor.ka). treba istaći. I. arapski. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. A prenošenje. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. matematici i geografiji. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. . kao što je često slučaj. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. u Kairu. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. god. prenošeni su. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. Iako ga je nestalo. na drugi. str. sprovodnikom islamske civilizacije. vol. Arapski kao jezik nauke. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. str. One su bile spremnije. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. U pravu. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. kakav je npr. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. koji su naročito vidljivi u rječniku. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. u Evropu preko Sirije. 1922). da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. akcentu i gramatičkoj strukturi191. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. 30—46. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. aramejskog. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo.1. drugii u Lenjingradu. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. sa stanovišta istorije kulture. 191 Hittl. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. bio je.nih naroda. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. Njihovi prevodi. 178. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. teologiji. naravno. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. lakši. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je.

koji je živio oko 770.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. god. str. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. 221. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. 7 Ibn-. mjesto. I. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. 191. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. 1928). nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. god. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. str. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. 4 Qdfti. prvu u islamu. otac arapske alhemije. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. blmar. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). 188—9.abi-U?aybi'<ah. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. Oni su osnivali prve apoteke. str. <s'tr. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7.000 dirhama4. bili su po narodnosti Perzijanoi. tvrde. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. Qlfti. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. jpt.800. Ovu bolnicu. vol. Qifti. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. Kao i od apotekara. str. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. Jibril je. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. Na njima su održavani kursevi iz medicine. Kao privatni al-Rašidov liječnik. bolestan + stan. 143. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. str.000 dirhama za dva puštanja krvi. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća.. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. 222. vol. 99. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. 193—4. 5 Ibiđ. 8 Perz. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. primao godišnje 100. IV. ' Ibn-Duqmaq. god. I. imitirajući perzijske bolnice.

'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. 124—5 = Boofc oj Religion. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. 11 Edward G. 1928). sitr. 296. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. §iddlqi (Berlin. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. dzd. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). Muhamimad Z. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. u kojoj je on bio glavni liječnik.Arapi: 'Ali al-Tabari. II. 147. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . pričaju. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. Arabian Medicin (Cambridge. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). 1921).živio sredinom devetog stoljeća. isp. str.25. vol. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. str. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. 299—302. 1. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. »Ralbban« u ime svoga oca. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . 309—10. Browne. 44. ibn-Rhallilkain. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. Vidi također Fihrist.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. str.str. I. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. vol. koje je 10 Str. nedaleko od Tihrana (Teherana). Za vrijeme njegove uprave on je god. 14 Str. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. Raju. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. . Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). glavnog grada današnje Perzije. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. Dok je još živio u Perziji. 503. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. al-Razi. 850. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla.

Perzijanaca i Indusa. vol. Catalogr oj Arabic Manuscripts. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. Sahranjen je u Hamazanu. 17 Qifti. astronomije. O . koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. 1866. Kao što sam naslov pokazuje. str. on je njezino ovaploćenje. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. Arapska je nauka s ovim liječnikom. Faris and 'Abd-al-Malik. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. Između ovih. str. 1486. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). 232. Liber regius). geometrije. filologije i umjetnosti. 236—7.) vidi Hitti. Qifti. filozofom. NAPREDAK 335 kao filozof. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Greennill. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. dod. 1848). 1872). ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. e. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. medicine. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. i Berrut. A. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. tako reći. 980—1037). prema tome. I. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. koje je najprije4279.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. preko jevrejskog Aven Sina. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. Corneliuis Van Dyek (London. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. no. može se reći. prev. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. teologije. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. a tome su dodati i novi doprinosi. drugi učitelj (poslije Aristotela). preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. koji je vladao od 949-8316. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. 232. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. str. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. t 994). u početku zaratustrovac. W. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. Ovo djelo. I. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. sicilski Jevrejin. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja).

nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). Po riječima dr 19 Str. iibr^aibi-Usay!bicaih. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. vol. str. 453—8. 21 O. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). istisnuvši djela Galena. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. prvobitno hrišćanin25. I. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. 1898). Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. II. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. llsa ibn-'Ali23. ono je. prema tome. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. I (Weimar. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. 18— 20. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. i. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. F '. vol. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. svakako je najstarije i najvrednije. star. Isp. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. To je prvo arapsko djelo ove vrste. čije se ime. al--Razija i al-Majusija. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. ibn-Butlan26. god. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. često miješa s njegovim. str. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. Cameron Gruner. On je umro u Antiohiji oko 1063. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. t 1100). 1930). najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. Čari Brookelmann. vol.gezla. 418. Došlo je do nas u rukopisu. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. Geschichte der arabischen Literatur. 273—4. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. zatim al-Qanun }i al-Tibb. koji se čuva u Britskom muzeju27. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. ibn-iKhaJliikan.

koje je . d slj. na nesreću. Al-Kindi je bio više nego filozof. . ibn-abi-Usaybi(ah. str.. Al-Kindi. On je bio astrolog. str. naravno. prema tome.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. s druge strane. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. str. 315. vol. str. I. Al-Ghazali je. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. str. vol. 294. Muta-kallimun (dijalektičari). vol. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera.. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. 22 Williaim Osler. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. 241. 247. 214—16. nego u arapskom originalu. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. 27 Fihrist. 1936). modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. nalazio se na granici između filozofije i vjere. s jedne. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. zaista. poput neoplatoničara. On je nastojao. ifon-aibd-Usavbi'afa. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. Latinski prevod toga djela. 297. vol. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. slj. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. i filozofije i medicine. str. dijalektičari). 26 Hitti. Casey A. str. str. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. možda sina Ya'qubova. a mutakallim je postao sinonim za teologa. 255. 25 Ibid. Wood. njihova filozofija bila je grčka. i zato su bili nazivani tim imenom. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. al-Farabija i ibn-Sine. u prvom redu. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. ibn-Khallikan. 365. prema tome. I. U suštini. sve što je Zapad posjedovao. 1922). mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. većina njih je izgubljena. vol. alhemist. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. ali. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). I. Grčka filozofija i medicina značile su. Arab-Syrian Gentleman. I. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. III. 23 Fihrist. Qifti. str. d. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. Kao pripadnici islama. str. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. 98. Preveo. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. 255. optičar i muzički teoretičar. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici.Qtifti. ali ne s arapskog originala. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. str. 203. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku.

od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. XVI (Levden. Hitti. međutim. vol. služe službenici. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. Ihn-abi-Usaybi'ah. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. uključujući čak i same vratare33. XIV (Lejnden. sibr. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). Qifti. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. Njegov filozofski sistem. 66—83. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. a njih opet slušaju drugi. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. II. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. Vladara. Na tone. 1984. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. U stvari. I (Leyden. 32 Izvodi od J. Chr. 1900). . I. al-Farabi je pisao razna psihološka. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. 31 Objavljeno u Kairu. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. 1895). a također i Dieterici u Philosophie der Araber. Faris and (Abd-al-Mailiik. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. str. no. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. vol. politička i metafizička djela. Ibn-Sina je. II. 542. N. al-Farabi (Pariš. koji odgovara srcu. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. doživjevši blizu osamdeset godina. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. 1930—35). 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. 277. str. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. 1323. niži od njih. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. odmah iza Sta-glrićanina. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. preveo Rodolphe d'Erlainger. pit. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. sec. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. analogan ljudskom tijelu. 134. god. 100— 168. 2. 1885). La musique arabe.započeo Arap al-Kindi. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. Catalog oj Arabic Manuscripts. P. aristotelijanizma i sufizma. 1890). Umro je u Damasku 950. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. vol.. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. Po sudu ibn-Khallikana34. vol.

499 = de Slane. 4 vol. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO .izgledalo da uobičajeni prevađ. 262. str. str. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. Ibn-Khallikan.4—0. vol. Ihyd'. vol.15. spojio se s islamom. str. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. Zahvaljujući njemu. filozofiji. etici. vol. poglavica asasina u Siriji39. IV. uređena na enciklopedijski način. C. str. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. muzici. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. 5—6. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. II. (Leipzdg i Leyden. II. ser. naročito Filonov.str. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). Yaqut. 381. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri.38 Ibn-Khalliikan. V. Ili. . 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. 36 Iz ovog bi . Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. koji su oni. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. 39 M. 38 Isp. očigledno. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah.8—12. 470. vol. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. str. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. II. 3. II. 1858—1859). Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. I. str. 112. »les freres de la [purlite«. 34 Vol. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. čuveni mu'tazilit. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. 1906). 11. str. Udabd'. Iskrena braća (Ikhwan). str. sa Raso'il. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. sir. 22—6. veliki sirijski pjesnik—filozof. 501. vol. koji su se održavali petkom40. 11. 1884). 104. 11. Goldziher u Der Islam. on je pohađao s#-stanke udruženja. 307. izd. str. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. astronomiji. nije tačan. koji su imali ogranak u Bagdadu. vol. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. 5. 254. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. V (1855). I (1910). Defremery u Journal asiatique. viol. str. geografiji. 1. grčki filozofski sistem. 42 Al-Subki. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37.18—20. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. 1928). došla je do nas. vol. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. 180. 35 I. koja je zbir svih nauka. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. (Caiiiro. 16 vol. 41 Isp. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. đtr. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. vol. »the brethren of puri(ty«.

1911). Sa'id. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. A. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. 212 (827—8). unazadno pomicanje ekvinokcija. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. 273. H. 45 Ibn-al-^Ibri. godine.). a preveo ih na latinski 1126. napravio po grčkom uzoru. 275. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. str. str. art. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. dužinu sunčeve godine itd. Nallinio. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. A. 1010 (1601—2 n. god. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. Grčki elementi. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. god. str. a drugo. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). a njezin promjer 6. bez sumnje. sjeverno od Eufrata. str. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. Prema ovome računu. Pahlaui tablice (zik). astrolaba. str. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. Tabaqdt. dijala i globusa.500 milja. Naličje. str. 281. Isp.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. čije je tablice (zlj) revidirao. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. koje je u Bagdad doneseno 771. 'lim al-Falak (Caiiro. po važnosti su bili prvi. Ar. On ga je. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). i slj. »Astrcnoimjr«.400 milja. kao što smo već čuli. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. 105—6. 50—51. Abelard iz Batha.ča 1007). 44 C. po vremenskom redoslijedu posljednji. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. Sindhind). H. izvan Damaska45. ASTROLAB IZ GODINE A. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. sastavljene u toku sasanidskog perioda. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. 46 Fihrist. Lice 2. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. Encyclopaedia oj Islam. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. poslije dva stoljeća. opseg bi Zemlje iznosio 20. Prvi musliman koji je napravio astrolab. 47 Nallino. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. 237. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. e. 342 .44. 1.

str. god. 54 Fihrist. 78. hebrejski i sirijski. str. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 20—21. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. 207. 283. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). 282. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. 50 Ibn-al-'Ibri. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. 1135. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. u njihovoj kući u Bagdadu. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. 52 Fihrist. 1899). vol. str. str. radila je još jedna. 324—5. jednu raspravu iz oblasti astronomije. Al-Battani je bio originalan istraživač.i-U32yibi'ah. Faris sad (Abd-al-Malik. 236. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. 861. str. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). d'bnKhallilkan. đibn-'al-Athlr. str. M> 967. str.koji stoji nasuprot strani 534. A. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). 266. iz Raja. I. vol. predgrađe Kvarizma. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. Nallino (Rome. izvana). nosi njegovo ime »al-Bayruni«. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. vol. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. Nejsaburu i Samarkandu. 279. koji je govorio turski. za svog patrona Mas'uda. IX. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 396. a također i na hebrejski. Pored Ma'munove opservatorije. . str. II. Catalog oj Arabic Manuscripts. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. 97. II. Qifti. a pored toga znao perzijski. sina slavnog Mahmuda. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. ibn-al-<Ibri. vol. 56 Ibn-ab. god. 508—9. 51 Vidi Hiitti. VI (1932). str. 286. str. str. napisao 1030. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. Između 877. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. Fihrist. i 918. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. koji je god.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. str. str. aa njim se povodi Qifti. 279. 53 Qifti. vol.

gdje je i umro 1123—4. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. kao i opis mnogih čudovišta. Al-Biruni. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. str. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. koju je takođe podigao Hulagu. prvog IlKhana63. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. On je osnovao god. vol. Sachau (Leipzig. Krenkow u Majallat al-Majma'. Sachau (London. 1910). 'Umar je svijetu poznat.000 svezaka (?). njemačkom. Sachau (London. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. 1887). Za nju kažu da je imala 400. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. (ponovo štampano. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). Iraka i Perzije. talijiainis'kom. F. prev. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. London. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. 243—4.pojavio u francuskom. i 1048.000 godina za jedan dan. ubrajajući i sijamske blizance59. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. str. zidni kvadrant i sunčev obruč. kasnije se .al-Hay'ah w-al-Nujum.330 godina griješi za jedan dan. Hulagu je započeo (1259). Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. čak i u Kini. god. E. str. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. Q. u prvom redu. danstaom i arapskom prevodu. 1879). U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. aritmetike. 388. O njegovu životu vidi Qifti. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. Sachau (London. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. Među njima se nalazila prstenasta kugla. 1878). 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. u blizini jezera Urmije. XIII (1935). građenje velike Maraghah opservato57 Izd.azwini. Athdr. 1888). 1859). E. izd. prev. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. Ovaj posljednji u 3. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. 318.. 2 vol. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. . god. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). u čast Hulagua.

U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI .matematike. Međutim. 323—8. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. VI (1931): str. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). Takođe. upotrebljavao je indij-' ske brojke. Ahmad al-Nasawi66 (-f. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. li iprev. i »oipher« (nula). On je bio rodom iz Balka. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. si/r. To je prevod sanskr. XVI (1910). na žalost. 198—9. ser. ibn-Kballikan. vol. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. U ovom posljednjem. 65 G. dato je nešto više od 800 primjera. 500. str. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). 225. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. 63 Vidi str. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln).. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. I (Pariš. Nau u Journal asiatique. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. izd. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. 662. 9. d slj. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. 10. ali je. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. 1836). al-Tawdrlkh. i slj. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. prevodiocu hinduskih djela. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. 324. u arapskom originalu izgubljeno. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. 277. sluškinji astronomije. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. 1040). Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. a živio je u Bagdadu64. 442. vol. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. str. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. f između 1019. Jami'. dolaze od ar. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. str.U astrologiji. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). I »zero« (mula). NAPREDAK 345 vilno Karkhi. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi.. kao i uvođenje oznake za nulu65. on je napisao najstarije djelo o algebri. al-Fazariju. str. Jedan od najvećih naučnih umova islama. 61 Fihrist. I. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. Drugi. vol. vol. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva.ča. bilj. koje je poznato samo u prevodu. To je njegovo glavno djelo. Prema tome. str. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. naročito u Španiji. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. u Kurasanu.

Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. 286. gdje je on rođen. III. vol. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju.704) i šesti imam Ja'far aj. 1932).Gerard Kremonski. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. str. 67 Kviarizm. tj. pt. zahvaljujući njemu. Ka'sir. iz Medine. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. npr. Al-Khayyamova algebra70. god. pet tipova kvadratnih jednačina. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre.'jnce. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). potomak nekog Magijca.-Sadiq (f 765). Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru.u KJuriaisanu. str. 69 »A'ugrim«. 274. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. § 7 i § 8. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. 237. naziva ga alMajusii. i'bn-al<Iibri. koji je živio u Kufi oko 776. kao i Leonardova djela. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. astronomije i matematike. u Evropi je uvedena algebarska nauka. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. »augrym«. kalaj. olovo. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . I. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. Tabani. ikoju citira Qifti. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. 70 prev. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. današnja je Kiva. A Treatise on the Astrolabe. a zajedno s njom i samo njezino ime. Daoud S. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. 1364. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. sadrži. god. Is>p. kod Češera (Ćhaucera). koji su prema njemu nazvani algorizmi69. 68 Vidi Fihrist. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. Kitab al- . On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju.) i magiser Jakob iz Firence. str. gvožđe i bakar. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. str. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73.

Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. matematici. i slj. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. 160—61. str. Neki njegovi doprinosi su neosporni. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. sublimacije. navodno. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. 1943). Čak i najbolji među njima. vol. Tughrd'i znači »ikancelar«. poslije četrnaestog stoljeća. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. 73 Hajji Khalfaih. str. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. sa grčkom filozofijom. riječi al-klmiyd'. 3—170. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. 284. 72 Govore čita je bio Saibejac . U medicini. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. . koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Međutim-. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. filozofiji.i kasnije postao šiija. Današnji muslimani. pjesnik— državnik. I (Cairo. međutim. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. Fihrist. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. taljenja i kristalizacije. str. 1121). Treba. Qifti. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. vol. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). npr. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. Jabir ibn Hayydn. koja se proturaju pod njegovim imenom. ako bi se oslanjali na svoje knjige. I. 354 —6. sputavalo je okovima arapski duh. kako ćemo kasnije vidjeti.arqi (knjiga o istočnoj živi). njemu krivo pripisuje. On je unaprijedio metode isparivanja. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. Vidi Faius Kraus. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. sitr. Poštovanje starine. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. Uglavnom. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . passim. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. citira dvadeset !i sedam djela. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. čija su d jela.

i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. donose nazivi dijelova njegova tijela. III. vol. koje su napisali arapski pisci.davali životinjama. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. August Haffner (Vdenina. J. G. Astrologija. Rasprave o draguljima U mineralogiji. U njima se nabrajaju njegove pasmine. str. 1849). On je umro u Kairu 1253. izd. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. 523. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. On je osnovao mutazilitsku sektu. VI. izd. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). al-ikslr. 47. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. lizvonno grčka riječ. preko pedeset. god. geografiji. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. citira samo arapske izvore. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. Međutim. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. 304. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. 78 Vidi str. medicinskim i magijskim vrijednostima i. 77 Od ar. Wiistenfeld (Gottimigen. 218. Njegova originalnost. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. npr. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. vol. cijeni. koji je pisao na arapskom. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. Holmyard (Pariš. alKalbi. str. 1895). Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). _1928). dosjetka. f 868—9). izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. koja je do danas ostala sačuvana. koja nosi njegovo ime82. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. izid. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Arapi su učinili neznatan napredak. str. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala.. Kitab al-Khayl. 79 Vidi al-Asma'l. Institucija svetog hadža. čistoći. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. V. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. vol. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. izvršila je svoj naučni . Levd della Vida (Levdein. bukvalno »crveni sumpor«. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. 1923). u kome pisac citira Aristotela. 78 Al-kibrlt al-ahmar. ibn-Durayd <u William Woght. Ovo djelo. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. djela pjesnika.

koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. koji je prebivao duž rijeke Volge. HiitJti. na jug. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. 86 lad. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. između krajnjih tačaka istoka i zapada. 851. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. i prev. naravno. probili se u Rusiju. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. od E. str. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. str. 278. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara.uticaj. 83 Yaqut. 'na engleski od A. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. izd. str. 1906. gdje se nalazila astronomska opservatorija. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. 82 Baghdadi. služio se ovom kartom. str. pit. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. god. I i vol. vol. Isp. II. iprev. Ne 27753. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. vol. Njega je god. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. koji je umro god. 108—9. Al-Mas'udi90. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). i Thabita ibn-Qurre. 87 Silsilat al-Tawarlkh. 117—18. koji su oni nazivali arin91. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. pritoke Dnjepra. geografska karta. vol. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. u Perzijskom zalivu. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. kako pokazuje abu-al-Fida'. 85 Fihrist. na istok. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. II. S. 84 Ibn-Khallilkan. Jayakara (London. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). 75—8. 44. de Slane. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. Pariš. str. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. izd. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. na sjever. I. G. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. 921. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. 1818). Lanigles. prev. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . u blizini Pripeta. 901. VI. 1893—5). 1908). u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu.

Tariblh. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. živio je oko 950. ibn-Rustah sastavio je oko god. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti.17. 17. abin-Hustah. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. 1885). lizd. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. 11 Varijante UjjaAn. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). 375. 1892). de Goeje (Leyden. 1948). koji je bio porijeklom hrišćanin. 156—7. Jedan drugi arapski geograf. PetersbuTg. II. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). koji je putovao sve do Španije. de Goeje (Leyden. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. Uzayn. II. abu-al-Fdda'. vol. 22. Sidži-stana i Indije i između 985—6. Na molbu alIstakhrija. Njegovo se djelo nije sačuvalo. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 1870). ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. ibn-alHawqal. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. 1926). 376. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. i slj. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). 225. str. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. 90 Vol. tako nazvan po rodnom mjestu. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija).. J. str. 376. de Goeje >(Leyden. god. 19. 1891—2). Perzijanac. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. str. 11.2. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. God. Ahbar as-$in wa-l-Hind. Ovo djelo. str. 26. Blruni. 182. II. de Goeje (Leyden. eto:. Uskoro poslije 928. 1. Mas'udi. Yaqut.8—12. 158. Reina<u<d i de Slatne. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. 1866). izd. 891—2. 97 Izd. 88 Vol. Ibn-Rustah. ibn-Hawqal (živio 943—77). itd. Hans v. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). đtr. III. Qudamah. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. i prev. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). Udhayn.(London. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. porijeklom Perzijanac. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. 98 Izd. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. 1733). djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. AlIstakhri. . 22. str. On je živio na samanidskom dvoru. 94 Al-'Abbasi. 1889). str. str. 95 Izd. 1. godine. 903. str. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. 308. Tahqlq. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. Mžik (Leopzig. 92 Qubat al-ard. star. dovršio je svoje djelo al-Khardj. 11. de Goeje (Deyden. 80. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). 89 lad. ia/bu-al-Fida'. 64. Sauvaget (Pariš. str. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). opsežnu geografiju. str. •8 Izd. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. 99 Vol.

u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. 1938—9). 1219—20. govorićemo u vezi s istoričarima. str. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). IV. a konačna redakcija je završena 1228. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. $urat al-Ard. gdje je on umro. npr. J. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. izd. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. 2 vol. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. našli su put na Zapad. d slj. 3. lap. Pošto mu je dao dobar odgoj. str. 1873). Izvjesni aspekti astronomske geografije. 103 Izd. pustinjske zemlje postaju obradive. 104 Izd. 106 Izd. koji je živio u ovom periodu. F. god. 10. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. koji također pripadaju ovome dobu104. II. druga veraijia. H. Wu3tenfeld.100 Izd. bilj. Jawhar (drag1! kamen). Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Tanblh. i važne podatke o istoriji. vol. koju je izradio abu-Macshar. Ovaj Mu'jam. stepe se pretvaraju u mora. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. 4. 102 Vidi str. Mladog Yaquta. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. Kramers. de Goe-je (Leyden. 162 = de Slane. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. etnografiji i prirodnim naukama. D. prava je enciklopedija. God. vol. de Goeje (Leyden. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). III. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. i dužina zemaljskog stepena. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. Zikikli. u Alepu. (Leyden. Miiller. 80. 1877). pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. H. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. (Leyden. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. 1884—91). Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. (Leipzig. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). Da bi se mogao izdržavati. 105 Riječ znači »iruibim«. str. 1886—73). Mas'udi. ova posljednja. 2 val. str. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. 107 Ibn-Khallikain. L/u'lu' (biser). vol. 62. 6 vol. koja sadrži.

naročito u obliku geografskih karata svijeta. koji je umro u Bagdadu 845. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. 9 vol. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. Najveći dio naučnog materijala. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. Ahmad ZaM (Cako. vol. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. 110 Ibn-Khallikan. 1856). koji je umro 834. II. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. najzad. 114 Izd. 1387. 520. izd. 1858—60). 633. obadva iz Medine. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). (Levden i Berlin. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. bilo da se radilo d astronomskom. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. (Gottingem. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. 1914). sitr. 2 vol. Wiistemifelid. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. Ova biografija ibn--Ishaqa. god. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. Prvi sadržaji.. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. Dva vodeća istoričara mu108 Str. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. str. Istoka. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). 1904—28). Vidi ibn-Khallikan. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. str.bili doneseni na Zapad. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. astrološ-kom ili geografskom materijalu. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. koji je pisao arapski. 95—8. vol.. samo su tri došla do nas109. na geografiju provincija. 326. koji je umro u Bagdadu oko 767. najzad djela drugih pisaca. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. vol. 324— 6. god. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. kao što smo ranije čuli. Međutim. 282. von Kremer (Calcutta. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. 112 Ibn-Khaliiikain. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . i. Iz pera ibn--Sa'da. 118 Izd. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). II. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). zatim na tačno izrađenu kartografiju. sjeverne Afrike i Španije. I. II. 115 Ibn-Khallikan. u Kairu112. str. vol. 111 lad. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. Sachau i dr. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892).

V (Jerusalem. IV B (Jerusalem. Međutim. 121 Vidi Fihrist. Tomrey (New Haven. Ansab. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). Wu9tenfeld (Gdttiingen. Metod izlaganja. F. Vladimir Guirgass (Leyden. 77—8. D. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). drugi dio F. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. 1866). koji je bio i filozof i liječnik. 78. duž južne obale Kaspijskog mora. Udabd'. vol. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. koji je rođen u Tabaristanu. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. koja se završava sa A. H. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. str. Yaqut. od kojih su. 119 Izd. str. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. 1883). Goitein. 961. 122 Izd. prvi dio. opća istorija sa perzijskog stanovišta. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). de Goeje (Leyden. koja dopire do A. 120 Vidi str. 369 (979—80). 771. Sam'ani. XI (Greiswald. 123—7. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. predajama. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). Max Schlos&inger. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. S. međutim. 1883). Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. C. str. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. vol. Mairgoitten (New York. Tah-đhlb. I. 358. 1938). 124 Izd. 443a. u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 123 Vidi Fihrist. Nawiawi. Hitti. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . vol. brdovitom kraju Perzije. 889. genealogijama i pričama. The Origins o/ the Islamic State (New York. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. H. Ahhvardt. zapravo priručnik istorije. Miskawayh. 118 Izd. biografijama. prev. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Očigledno. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. 1936). 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). 1922). 1924). pored istorijskih djela. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. vol. bez sumnje. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. a to je sam autor. 1850). Charles C. Pisanje isto-rije svijeta. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. 258 (872). ispoređivao i donosio zaključke o njima.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. fol. str. čiji je kompendij opće istorije125. 1916). gdje je umro ča. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). podvrgavao kritici. W. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. koji je radio u Isbahanu. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. god.

(Oxford. Gottwaldt (Leipzig. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. on ih je grupisao oko dinastija. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. vol. Mladi al-Mas[udi. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. izd. U stvari. The Experiences of the Naitions. 129 Izd. Mjesto da grupiše događaje po godinama. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. rimsku i jevrejsku. prev. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. ibn-al-Athir. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. al-Waqidija. Prije svoje smrti u Fustatu 956. kao i na njegovom komentaru Korana130. 1914—21). 1921).. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . A. (Oxford. Irak. str.n. 2 vol. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. 1883). 1848). on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. To je sve rezultat prirodnih sila. 1844). prev. ili da je more gdje je bilo kopno. preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. god. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. Yaqut. S. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. U svom komentaru. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. 2 val. 331. kraljeva i naroda. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. E. Qilti. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. al-Tabari reda događaje hronološki. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. pa čak i u Zanzibar. prvobitno napisanom na široj osnovi. M. al-Kalbija. (Bulaq. izid. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. 128 Tajdrib al-Umam. I. 88. 4 vol. Th. D. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. F. 1879—1901). izd. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. 15 vol. (Leyden. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. 2 vol. (Consten'tiinople. Kao i većina muslimanskih istoričara. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. de Goeje i dr. Aimedros. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. 1286).(anali apostola i kraljeva). U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. Siriju i Egipat133. 2 vol. (Havdarabad. (Leyden.fi Akhbar al-Bashar. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. 1323—9). kao i Mi-skawayh. Houtsona. str. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. II. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. Margolioirth. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. koje se također zove al-Mukhtasar . 1337). 30 vol. H. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. 312 (915).

opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. živio je u Mausiilu. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). nasuprot liječnicima. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. matematičarima i alhemistima. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. Veze sa hrišćanstvom dale su. (Pariš. Rasd'il. Ikhwan. al-Tabari. 1893—4). 1884). Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. Yaqut. al-Mas(udija i ibn-Athlra. najveći istoričar. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. str. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. i poslije Miskawayha (t 1030). 148. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. Jeweit/t {Chiaaigo. de Goeje (Levden. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282).o stepenima između minerala. 13 vol. 142 5 vol. 1907). UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). str. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. među ostalim djelima. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. vol. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. str. kao i lingvističkog izučavanja. 234. (Levden. vol. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. 1280). 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. 1867—74). napisao je. 138 Isp. 35—6. II. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. o kojima je maločas bilo govora. J. V. astronomima. str. Toimberg. reprodukovao je u faksimilu James R. 8. Bt. 247—S. str. (Gata). 424. vol. VI. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). . prvi musliman koji je sastavio. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145.500 biografija Prorokovih drugova. bio je isto tako musliman«. Ibn-Khallikan. Oni su mahom bili sirijskog. rječnik nacionalnih biografija. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. 141 Izd. pravna nauka. predaja. III (Pariš. djela al-Tabarija. vol. zbornik od 7. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. u grubim crtama. i prev. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. 134 Yaqut. vol. mogli bismo tako nazvati. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. u prvom stoljeću. Isp. de Meyinard i de Courteille. filologija i lingvistika. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. I. 1861—77). jevrejskog i perzijskog porijekla. biljki i životinja139. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. 138 Izd. 137 Izd. C. 9 vol. počela je naglo opadati. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani.

falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. a u Koranu Alah. 19. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. str. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. vol. vol. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. zatim su. 772. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. Osnovi pravne nauke (ftqh). borba između Mu'awiye i Alije. Općenito. djela. 151 Vidi str. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. Oprečno šiijama. 1927). dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. tj. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. u drugom stoljeću. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. U prvom redu u potrazi za tom naukom. Abu-Hurayrah. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. 624. na primjer.000 predaja koje je on izmislio154. tobožnji naučnik. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. str. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. iz Egipta. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. a zatim u hadisu. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. »praksa«. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. Prije svog pogubljenja u Kufi god. 1329—51) iprvdh sedam volumena. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. I. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. U hadisu govori Muhamed. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). Povrh toga. 230. 146 Introduction to the History of Science. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. 147 Shuja1 ibn-Aslam. politička ili sociološka. U hadisu je samo smisao nadahnut. I (Baltimore. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. i slj. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. neprijateljstva između Abasida i Uma jada. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«.

dbn-KhaMun. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. Hiitti. str. npr.. vol. na molitve. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. »otac mačića«. str. prenosači. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. 17. 1924). bez sumnje. koje je skupio od 1. Siriji. VII. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. II. str. 141. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. 231. 476. na osnovu svjedočanstva E. Baghdadi. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158._ 165. Naziv »abu-H>urayrah«. ijega kopira ibn-alAthlr. str. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. IV. vol. 161 Ibn-Khallikan.630156.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. str. 370. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. The Traditions of Islam (Oxford.286. str. Aiša je prenijela 2. koji je bio Per-zijanac. 159 Al-Jamv al-$ahlh. II. 1296). 8 vol.awawi. Alfred Guillaoune. ibn-Qutaybah. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. i slj. 95—6. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. 37t. str. od kojih su. 154 Tabani. ibn-Sa'd. III. na temelju svjedočanstva njegova roba. prenio je preko 5. str. 93. Tafrlkh. hodočašća i sveti rat. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. Iraku. koji su u isto vrijeme bili jamci.153 vidi iiibn-Khaldun. str. str. IM Nawawi. vol. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. koji je rekao . VI. 164. Halbah. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. na osnovu svjedočanstva C.). zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. 158 N. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. Egiptu. 3: Isp. Hidžazu. iss Nawajii. 201. on se ovako pravdao: »Mi. nekih 7. 157 Vidi ibn-'Asakir. 55. str.. odabrao je od 600. Al-Bukhari.210 hadisa. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. koje su poslije toga vremena postale standardne. Ma'drif. 358. 155 Ibn-Hajar. na osnovu svjedočanstva D. str. vol. vol. 68—9. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. (Bulšq. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom.300 hadisa155. iz!d. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici.000 predaja. 18. vol. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. 2. navodno. Isabah. Muqaddamah. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun.275160 predaja. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. Anas ibn-Malik 2. pit. str. Muqaddamdh. str. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi.

autentična zbirka. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. 55 (Delhi. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. hadisima). anegdota. str. osnovni principi). Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. zvanim usul (korijeni. Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. 331. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. analogna dedukcija. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. vol. 915162. 167 Bukvalno »put do . tj. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. i ijma'. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. 1280). koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. vol. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. ili otprilike toliko. 101. Noćno putovanje. 182 Razna dadanja ovih 'djela. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. kako su ga oni nazivali.000 stihova u Koranu. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. . Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. stvorio svoj samostalni sistem. tj. npr. I. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. 105. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). fiqh166. str. »pravi put kajl treba slijediti«. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. krivične. Zahvaljujući njemu.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. Muhamed. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. nastala su dva osnovna principa: qiyas. 1319). prenesene kasnijim generacijama. 166 Bukvalno »znanje«. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. sveopći pristanak. samo oko dvije stotine. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. II. 164 Vol. II. prema tome. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. 163 (Gaaro. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. Kod alBukharija104 i Muslima165. Njihov sistem.ali nijedno kritično. str. Na taj je način . naročito sure druga i četvrta. Dalje. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. uključujući i Novi zavjet.pojila«. »mudrost«. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre.

princip analogne dedukcije.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. abu-Yusuf (t 798). na zapadu i jugu Arabije. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. Jedan tradicionalni razgovor. ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. mada se često i njemu pribjegavalo. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). u Indiji i u centralnoj Aziji. nasuprot medinskoj školi. III. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. 74. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. vol. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. al-Shafi'i. ibn-Kha'likan. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. mada ga je jako isticao. str. bio je Malik ibn-Anas (ča. Umro je 767. 172 Istihsdn hamafitske škole. god. ibn-Khaldun. str. Palestini. koja vodi. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. a živio je u Kufi i Bagdadu. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). Jedan od njih. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. koji je pripadao porodici Quraysh. pravne fikcije. Ovo monumentalno djelo. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. studirao je kod Malika u Medini. On je umro u Kairu. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. sitr. str. istislah. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. 201. 1346). ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). Rođen u Gazi (767). ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. 155. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). Ovo je šafijitska škola. 171 (Cairo. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Po zanimanju je bio trgovac. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. sa svojih 1700 pravnih tradicija. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. bio je abu-Hanifah. str. najveće i na j tolerantni je škole islama. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. 715— —95)174. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). Njezinih pristalica ima oko . odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743).« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). do tzv. Muqaddamah.. 160—61. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. 372. 169 Ibid. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. kako mi danas kažemo. Vođa medinske škole. istočnoj Africi. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. Kao sistem religiozno-pravne misli. 170 Fihrist. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji.

koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu. str. Računa se da je njegovu sprovodu.000. izd. II. izuzev šiija. 50. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. kojom je obdarilo i Hanifu. 41. u Bagdadu180.105. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. ibn-Khalliikan. str. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene.000 nasuprot 180. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. 16 vol. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. str. vol. l slj. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. jest hanbalitska. E. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). koji se neprestano mijenja. str. ipak se nije održalo.000 žena. 28. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. 179 Ibn-Asakir. potomaka Alijinih. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. Ta'rlkh. 497. čudesa Prorokova su prihvaćena. god. uživala osobit ugled. vol. Udabd'. 855. koja se njemu pripisuje. Griffini (Milan. bila podijelila. koji je u tančine razradio alShafi'i. d slj. Posljednja od četiri škole. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast.000 hanafita. Palestini i Egiptu. str.000 malikita i 5. vol. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. 1323).šest kanonskih knjiga hadisa. Sa četiri naprijed navedene škole.. 367. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. Dugo je vremena zbirka od preko 28. međutim. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim.000 tradicija Musnadlsl. I.000. str. VI. 180 Ibn-Khallikan.000 hanbalita. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. u koje se cijela muslimanska zajednica. što je mnogo važnije. Danas. 175 Delhi. vol. vol. 312). '4 Isp.000. Zahvaljujući ovome principu. 178 Yaqut.000. u . Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). I. vol. Međutim.000 muškaraca i 60. 1302. Malika i al-Shafi'ija. str. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. naravno. vol. priznato je . Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. preuzima važnu ulogu. prisustvovalo 800. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. II. 176 Majmu' al-Fiqh. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. ibn-Khallikan. imam. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. I. 1919). 215—16. 201. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. II.

čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). olakšanje postizanja zemaljske sreće.laqj183. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. mubah). opet. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. politiku i društvo. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. Oni 181 6 vol. njihovo izvršenje povlači kaznu. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. o odricanju. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. vol. poslovicama i mudrim izrekama. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. 4. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. o kojima smo maločas raspravljali. osjeća se u astrološkom. čiji je cilj bio. apsolutne dužnosti (fard). ra-binske i talmudske kanale. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. kao i njegovih drugova. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. dozvoljena djela (jd'hiz. Prema tome. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. npr. 493. Ona se. ona se ne odobravaju. čije se izvršenje nagrađuje. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). Postoje. arapskog Ezopa. mada su za sunije Muhamed. a za šiije Alija savršeni ljudi. zabranjena djela (haram). Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. 182 Ibn-Khallikan. mada su mnogobrojni. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. 757). smjelost. 2. str. 200—205. vol. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. koja su pravno indiferentna. 3. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. bogata mudrim izrekama Proroka. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. a propust zakonom kažnjava. Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. Ova grčka djela. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. 5. Druge. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. a neizvršenje se ne kažnjava. 1313). (CaiTO. ali se i ne kažnjavaju. I. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. I. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). str. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. koji veliča umjerenost. kao i Platonov i Aristotelov. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). u najmanju ruku. Također u poslanicama Iskrene braće.principijelnim pitanjima i metodologiji. tri druga tipa. zadovoljstvu i istrajnosti. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . u krajnjoj liniji. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava.

razvio se interesantan pokret. str. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). str. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. 193 Jbiđ. Al-Jawhari (t ča. Fihrist. Wustenfeld (Gottingein.. 192 Ydqut. ibn-Du-rayd189. . al-Dunya w-al-Dln. V. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. 16. III. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. 266. 15.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. Udabd'. vol. leksikografija i gramatika. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. Čak i takve discipline kao filologija. izd. bio je Turčin iz Faraba192. 252. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. vol. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. u užem smislu lijepa književnost . ni jedino od njih nije kritično. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). 9. 191 Sihah. poglavicom (šeikom) literata Basre. prema jednom retku iz Korana (49:13). dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. naročito među Perzijancima. 1925). stvarnog ili prisvajanog. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . izd.belles-lettres (adab). kairskih izdanja. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. i»o u svom djelu Muqađdamah. vol. urnro u Bagdadu god. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. 1008). čiji je rječnik191. (Bulaq. a među nekim Perzijancima vjerske. II. 189 Leksikograf. 1854. među kojima su bili al-Jahiz188. str. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. 2 vol. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. (Caliro. bio je sin grčkog roba193.184 185 186 187 364 Izd. d slj. Više Shakib Arislan (Oairo). 1292).. str. Adab Isp. 477—9.str. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. 933. lingvistika. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. duboko ispoljavali. 'ibn-.

Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. 2 vol. čiji su mnogi članovi. Bruinnow je izdano vol. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. 1889). str.'l. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. Prije nego se maqdmah razvila. 1285). Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. Jedrog. 196 Ibn-Khallikan. Njega je gajio književni proletarijat. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. učenost i govornički dar. Muhammad 'Abduh (Beiruit. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. vol. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). 1847—53). posljednjeg umajadskog kalifa. 197 Izid. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. ili al-Isfahani (ča. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. književnog arapskog jezika. lutali od mjesta do mjesta. 1900). gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). da stil bude što neprirodniji i kićeniji. de Sacy. str. tzv.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). Abu-al-Faraj živio je u Alepu. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. vol. potpuno je nestalo. I. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. ibn-KhaJliikan. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). 1302). Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. 522. (Dama&ous. (Bulaq. (London. a Goridi je objavio indeks (Leyden. bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. maqdmah. (Pariš. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. 68. Steingaas. 1888). odmah iza Korana. direktni potomak Marwana. 2 vol. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. 897—967). U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. prev. koji je bio karakterističan za raniju književnost. na engleski Thomas Chenery i F. lizd. 21 (Leyden. 195 Maqamat. 1867—98). spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. 198 20 vol. Zaista. 4 vol.

16.(Hiljadu i jedna noć). Poole. 1. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. Ser Ričard F. Nekoliko izdanja kasnije. (London. 1882—4). čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. Osnova ovoga nacrta. vol. Tabari. potpun je. najbolji u Engleskoj. ali bez komentara. 90. (1835) i 1279. vol. i sir. 304. -'" Ibn-Khallikain. Izd. ibn-Khalliikan. vol. 689. str. 11. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). 1926). 200 Yaqut. vol. Poole. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. V. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. Kako je vrijeme odmicalo. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. str. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. međutim. ali tačan. I. 133. str. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. H. 3 vol. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. S. Isp. str. str. str. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. 2UB 12 vol. Berton (Sir Richard F. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. Prvi engleski važniji prevod. (London. 304. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . 12—13. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. strani kulturni i religiozni uticaji. 11. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. 208 9 vol. egipatskih i sličnih izvora. a kada je. I. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. (Pariš. U ovom periodu. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. 11. 1911 Str. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. Licemjerni duh. 3 vol. 688. II. IV. 1859). uključujući Shahra-zadu. Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. i doživio je više izdanja. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. 1839—41). Uprkos tome. tisp. grčkih. 1251. 207 3 vol. nešto prije desetog stoljeća. vol.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. Mžik (Leipzig. 205 Fihrist. doduše nepotpun. prema uzoru Bude. Mas'uđi. I. 1. 487. 204 Fihrist. izuzev u poetskom dijelu. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. izd. 1704—17). (London. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. II. 202 Buluq izdanja' A. Hans v. S. str. Revidirao E. str. I. hebrejskih. 150. s ilustracijama E. vol. (Lon don. 1883). Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je.

str. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. vol. 213 Vidi njegov Dlwan. ibn-Qutaybah. Bashshar. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. 22. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. Abu-Tammamov otac. meditacijama o smrti. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. koji je držao vinaru u Damasku. prema nekim izvorima. str. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. 240. 2—8. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. 828). odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. Provincije. Mahmud Wasif (Caliro. vol. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. 19—73. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. III. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). izd. koliko i na . 210 Aghdni. 1885—8). Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. Shi'r. ismijavao svoga vezira. VI. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam.217. XVIII.000 dirhama. 476—9. zanimanjem grnčar. god. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. ibn-Qutaybah. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. vol. vol. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). liibn-Khallikan. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. I. gdje je on živio. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. str. fad-Qirmi. ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. abu-Nuwas212 (f 810). (London i »Benares«. Shi'r. dao oduška pesimističkim. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. Njegova slava. koji je pod al-Mahdijem 783. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. str. Aghdni. Aghdni. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. 47—53. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. Ghazal abu-Nuwasa. 212 Al-Hasan ibn-Haini. str. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. viol. 501—25. vol. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu.umjetnosti. koje slave junašvvo u borbi. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). I. str. 1925). upola Per-zijanac. 1898). bio pogubljen zato što je. III. međutim. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. ibn-Khallikan. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. 157. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. str. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. tj. naročito Sirija. str.

vol. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. str. H. vol. vol. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. Rukopis. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). slično arapskoj poeziji drugih perioda. 214 Isma'il ibn-al-Qasim. 1889). Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. Mas'udi. str. I. VI. 216 Vidi Aghani. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. 333—40. 217 Izd. vol. O njegovu životu vida. 214—18. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. 126— 83. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. Shahln <AtIyah (Beirut. 240—50. XV. 147—67. Zbirka pjesama Hamasah219. e. dopunjeno komen tarom u 2. 707 (1037—8 n. 81—7. vol. Mas'udi. VII. str. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. str. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 1828). sto. (Botnn. III. I. ibn-Khallikan. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. vol. vol. Aghani. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. Njegova zbirka. Poezija abasidskog perioda. 99—108. puna lokalne boje. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci.). đibn-Khallikan. 125—30. — srapa . Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. koje pjevaju o istoj temi. 1847—51). koji je datiran A. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. str. vol. VII. 1887). str. 8 Izd. zaostaje za svojim uzorom. 1909).NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi.

U djelu Risdlat al-Siydsah6. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Međutim. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. Očigledno. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. opominjala je jedna omiljena stara izreka. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. 8 Aghani. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. koji su ih podučavali u vjeronauci. 2 Str. 101. Prilikom posjete Damasku god. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. lhyd'. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. Čim je dijete moglo govoriti. — osnovne principe aritmetike i pjesme. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Nisu ni danas. vol. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. U svojoj raspravi o . nego iz svjetovne poezije. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. vol. Kada je djetetu bilo šest godina. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. mu'ad-dib). Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. str. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. I. Jer. 83. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. na kraju krajeva.<7. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. ali ne pjesme erotskog karaktera. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. Ghazzali. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. XVIII. 272. str. 1194. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. međutim. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću.

može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. str. vol. perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. 14—19.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. bila je Nizamlyah. Opserva4 Isip. U poglavlju o učenju. Baydn. Muqaddamah. prosvjetitelj Nizam-alMulk. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. Međutim. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). 475— 6. izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. Uz nju se nalazila i opservatorija. str. 1. IX (1906). ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. 10 Popis vidi kod Khalil A. Nju je osnovao god. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. vol. Tvrdi se da su. 1074. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. 3. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. god. str. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. koje mu . al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. str. vol. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. vol. Seldžuci. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. str. koji je bio naimenovan. str. cit. ibn-Khaldun. 150. mu'Iđ ponavljač)16. koju je država priznavala. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. U ovoj školi. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima.. koja nosi naziv Nizamiyah. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. prva prava akademija u islamu11. 1065—7. koji je pisao 1203. 1926). 1838). takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. The Contribution of the Arabs to Education (New York. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. po svoj prilici. 1177. 173. str. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. C. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. 8—11.pedagogiji al-Zarnuji9. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Totah. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. Nizamivah je bila teološka ustanova. treba imati na pamtti. I. Caspari (Leipzig. 5 Mas'uđi. 321—2. VI. 7 Jahiz. str. 8 Loc. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). izd. 67—76. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. u srednjem vijeku. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. Vidi Ghazzali. 6 Izđ. I. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. Mubarrad. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu.

000. str. str. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. Isp. str. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. 18 Ibn-Khallikan. str. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. str. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. Iraku i Siriji. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana.bri. G.00025. da je grupa studenata. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. i slj. Athdr. III. Scherer (Beirut. 100. Hammer—Purgstall (Vienna. balddhur. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. koji ju je sagradio 1234. u Himsu samo jednu. Među 11 Vidi Suyuti. 1838). god. 115. 430. oko dvadeset. XI. prev. 246. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. 43—9. str. ostavio nam je detaljan opis građevine. koji je posjetio Bagdad 1327. i prav. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. (engl. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. Ibn-Battutah23. str. da bi izoštrila svoje pamćenje.) G. od per. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika.rucara alBaladhurija . Ovo zdanje. od čega su svi. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu.000 predaja. u Mausilu više od šest. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. kao seminar za četiri ortodoksne škole. vol.dge. potpuno nestalo. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. u Damasku. vol. str. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. str. str. str. vol. koji u svojim zapamćenjima govori. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. Husn. 15 Ibn-al-Athir. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. 13 Ibn-al-Athir. Ayyuhal al-Walad. 17 Str. 435. 123. 14 Vol. U ono vrijeme. god. I. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. 21 Ar. 1329). jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. vol. 1933). god. izd. II. Qazwlini. 19 Vol. 1929). 29—30. izuzev njega. vol. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. A Baghdad Chronicle (Cam. II. Pored Nizamlve u Bagdadu. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. 156—7. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. 193. god. X. Za slavnog isto. XI.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. 16 Vidi ibn-Khallikan. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva.. 219—20. poludjeli. 276 12 Reuben Levy. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. baladur. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. III. 1393.

vol. 28. vjerske rasprave i književni sastanci. 11. 25 Ibn-Khallikan. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji.1—2. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. PROSVJETA 375 teke. 1.10. vol. 22 Abu-al-Fiida'. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. str. I. 229. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). III. u periodu abasidske vladavine.20. 179. 136. 1. 432. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. str. str. 31 Yšqut. 32 Aghani. 383. str.. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. 324. vol. 29 Yaqut. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. 182. str. vol. IV. Uđaba'. 24 Str. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. 287. prijatelj a34. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. 252.14—16. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. 1. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. 283. str.14—16. vol. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. 33 Vidi str. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . Odatle njegovo prezime Baladhuri. str. 101. 1. podučavao razne predmete29. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. II. 11. I. 1. str. 28 Maqdlsi. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. IV. VI. Kada bi putnik došao u neki novi grad. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. 317. str. vol. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. str. halqah) ili skupove f sing. str. vol. astronomije i drugih nauka-55. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. XVIII. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. str. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. gdje je on svako jutro.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). 34 Yaqut. vol. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. Husn. 258. sve do svoje smrti 820. str. 108—9. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. 23 Vol.11. 236.20. sadržavale su kolekcije iz područja logike. II. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. str. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. 11. str. 179. VI. 135. Suyuti. I. Između ostalih. 439. 230—31. poglavito književnih. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. vol. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. god. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. 30 Str.8. 205. str. vol. filozofije.

kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. str. 37 Maqdisi. Al-Nadim (t 995). 420. Vidi također Yaqut. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. Mnoge od ovih prodavnica. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. ali su neke bile. 41 Str. među kojima su se nalazile pergamene. vol. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. 3« Maqdlsi. kineski papir i svici od kože. . str. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. str. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. 467. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. vol. bile su tek male daščare pored džamija. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. Harunov vezir. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. str. Neki zvanični dokumenti. prepisivači i ljudi od pera. Oni su bili zavedeni u katalog. V. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. 245. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. bez sumnje. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. koji je bio upravitelj Kurasana 794. egipatski papirusi. god. vještinu proizvođenja papira od lana. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. prema planu tvornica u . gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. str. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. Njegov brat Ja'far. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. koji je imao devet svezaka39. odakle je pobjegao 1220. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. str. lanenih i konopijanih krpa43. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. 413. Biblioteke su služile za sastanke. 449. za naučne diskusije i raspre. II. 40. god. II. ati Yaqut. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. Kao što smo već istakli. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga.. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751.. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. Drugi muslimanski gradovi. 39 Yaqut. V. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. 315.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. vol. vol.Str. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa.

girtas. vol.8. Njihovo je mjesto srce. _Iap. II. 2. a hrana je izvor zdravlja. kojemu su pluća ventilatori. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. 261. 1. 12. d prev. 475—6. str. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. 11. 236—7. 13. izd. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. Barthold. Khitat. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. Prema Tawaddudi. vatre i zraka. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. 45 Maqrlzi. 1881). u sljedećem stoljeću. str. 48 Vidi Fihrist. 474. str. str. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. II. 1928). Međutim. 23. 21. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. 50 Val. chartes. Mjesec. od gr. Jedne su urođene. PROSVJETA 377 mozak. str. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. str. II.Samarkandu. Mars. Glava ima pet svojstava: osjećaj. a dva bubrega prepredenosti. 41. Ima sedam planeta: Sunce. jedanaestom. str. Venera. Merkur. 318. . 34. Stomak leži ispred srca. 48 W. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. tekst str. str. prev. volju. (Oxford. Vidi Y'a(qubd. vol. str. 326. Jupiter i Saturn51. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. Turkestan down to the Mongol Invasion. Charles Schefer (Pariš. zemlje. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. Qadqa'&hain1di. 338. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 38—9. dzd. Vidi str. Wiet. Muqaddamah. 44 Ibn-Khaldun. Fihrist. 21. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. str. imaginaciju. GOD. 47 Str. 49 Skig. Sefer Nameh. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. vol. str. str. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. Qalqashandi. druge stečene. Isp. On je sastavljen od četiri elementa: vode. fantaziju i pamćenje (retenciju). 40. Jastrow. izd. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. I. 855). 48 Nasix-i-Khusraw. slezena smijeha. 352. Stomak je prebivalište svih bolesti. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. Civilizattion o/ Babylonia. umne sposobnosti su dvovrsne. Jetra su sjedište samilosti.

I.000 dinara7. vol. Međutim. 5 IbnHal-Athir. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. potrošio 400. Ova zborna džamija. 99. str. I.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. vol. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). datiraju iz umajadskog perioda. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. VIII. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. 3 Mas'udi. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. osnivača Samare. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate.000.000 dinara3. od palate Plejada (al-thurayya). str. Semit. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. sitr. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). vol. graditelja nezine velike džamije6. 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. str. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). 1258. i slj. koja je koštala 1. a naročito u slikarstvu. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. koja je koštala 700. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća).e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. 116. 82—3. na koju je alMu'tadid (892—902). Hulagu. IX. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća. u arhitekturi. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. vol. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. kao i u svojoj poeziji Arapin. Od kalifske palate. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). koju je podigao osnivač Bagdada. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI .POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. 4 Khatib. 256. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. blizu Samare. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1.

kao i scenama iz lova. 623 to 1516 (London. spiralnim tornjevima. Bulđan. str. 122. potječu iz osmog stoljeća. str. Bnnist Herzfeld. Vidi str. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. III. Maqdisi. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. 246. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. str. 245. atr. Edinburgh University Lihrary. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. 1926). koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. 10. Richmand. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare. 54. A. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. u prvom redu perzijske. LIJEPIH UMJETNOSTI . U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. str.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. 8 Eruiest T. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). za obrazac minareta svoje džamije. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil.zidu qiblah. Arabic N° 20. 1912). Izvana. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. vol. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. 10 Vidi str. isip. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. dizao se toranj. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. Moslem Architecture. 710 (1210—11). Ovaj je tip postao . prema zidu velike džamije u Samari. 254. 260. 17. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. polukružnim svodovima. zupčastim grudobranima. 7 Yaqut. po svoj prilici. 9 Str. H. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. koji se nalaze u Raki i u Samari. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9).

naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. d Yaqut. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. iznad svih tkanina. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. U keramici. (Berlin. 17—18. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. MAQAMAH 19 Bolesnika. H. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. LXI. Ono. vol. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. Perzija. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. 12 Ernst Herzfeld. str. na nesreću. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. kao i geometrijske i epigrafske figure. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. Ovakvi muslimani. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. čiji se sin nalazi iza njegove glave. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. Ukrašene svilene tkanine. 266—7. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. bile su visoko cijenjene u Evropi. LKIII. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. str. očigledno. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. 1927). 315—18. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. pls. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. grnčari i majstori . On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. 1502. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti.000. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. birali za umotavanje svetačkih relikvija. nijedno nije sačuvano. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. vol. posjećuju njegovi prijatelji. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. 13 Mas'udi. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. I. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. str. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. iz dekoracija knjiga.000 dirhama. međutim. preko perzijskih kanala.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. III. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. Rukopis iz A. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. Muslimansko se vjersko slikarstvo. Die Malereien von Samarra.

prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. 119. vol. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. vol. Kašanska cigla (qashani). III. Fakhri. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. i slj. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. ukrašena konvencionalnim cvijećem. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. 22 Vidi B. sol ja. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. 19 Fihrist. 368. str. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. 17 Gaston Mignon. str. 1946). ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. 36—7. str. 3—4. 150. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. Thomas W. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. i slj. štaviše. Morditz. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. 1928). njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. VII. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. 25 — (storija arapa . Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. str. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. 20 Ibn-Khallikan. postala religijski simboli. 370—71. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. i slj. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20.. Les oris musulmans (Pariš. III. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira.8—10. II. Kairu. našla je odobrenje u Koranu (68:1. sir. 268. Yaquit. The Islamic Book. Kaligrafska umjetnost. 5. 1—5. 21 Ibn-Khallikan. 96:4). Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. Yaqut. 31. (London. 2. III. 89. str. Među pohranjenim blagom Luvra. pogl. II. 1929). str. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. vaza. 1905). str. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. vol. Ona su. str. Nuwayri. pl. str. Udaba'. XXVIII (Cairo. 430. slikara i bakrorezaca. vol.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. Naročito u An-tiohiji. str. II. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara.. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. vol. V. ibn-Muq-lah (886— 940). 472. Bolje nego išta drugo. Arabic Palaeography (Gairo. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. i slj. abasidski vezir. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. 1926). vol. t 834). koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. 11. vol. vol. Anraold i Adolf Grohman. 15 Isp. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti.

320. 29 Loc. 7. III. vol. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. 24 Agha. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. 289. i slj. str. VI. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. Isp.ni. str. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. str. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. 27 Aghdni. 11.000 dirhama. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. što citira Nuwayrd. str. str. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. 257.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. 'Iqd. 26 <Iqd. Dok je još bio mlad.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). Aghdni.4—5. str. govore. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. Za jedan od njih. III. 239. 4. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. VI. vol. darovao mu 150. str. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. 25 Fihrist. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. 8. Ibrahim. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. iznad svega. vol. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. ibn-KhaFaikan. Aghdni. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. V. 14. IV. vol. VI. za svog prisnog druga. vol. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. IV. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). potomak jedne plemićke perzijske porodice25. str. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). u Arabljanskim noćima. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). Nuwayird. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. 41. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. Isp. vol. 240. Fihrist. 239. slobodnjak Khuiza'ae. Po ocjeni djela 'Iqd. str. vol. I. Nihayah i. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. str. LIJEPIH UMJETNOSTI . 140.000 dirhama. L. vol. cit. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. 28 Vol. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. III. str. str. vol. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. iznosio je 100. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. 12. po važnosti je bio odmah iza njega. S(* (Iqd.

34 Aghani. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. Nuwiayirti. da mu jinn došaptava melodije. Međutim. 1. Dok je još bio mlad. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. 281. str. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. str.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. bili su više nego muzičari. 140 —41. dobro upućeni u savremene naučne grane. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. pjevale sakrivene iza zavjesa. Poslije svoga oca. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. bio je prvi kalif muzičar. . On je tvrdio. str. 237—8. Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. 125. 33 Mas'udu. prvaka muzičara svoga doba36. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. Harunov brat i god. 32 Vidi str. po pravilu. Kao svestran muzičar. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. sitr. 276—9. 817. vol. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. V. i slj. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). VIII. više nego kuća u Damasku. 226. Fihrist. 20. On ga je oslobodio. vol. vol.000 dinara. XXI. Bili su pjevači. IV. pjevača i kompozitora. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. darib). Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. Ibrahimov učenik. nagradio sa 100. 36 Vidi ibn^KhalMkan. koju je izvježbao Ishaq. koje su. 35 Aghani. i slj. 114. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. 38 Fakhri. Za jednu. 307. 37 Fairmer. Nihayah. str. 52. XXI. str. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). str. str. Kalifova kuća u Bagdadu. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850).ri. str. qaynah).) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. vol. li slj. dala je nekoliko istaknutih lutnjista. vol. Isp. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. str. kompozitori pjesnici i naučnici. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od.. vol. vol. Euklidu . Al--Wathiq (842— 7). u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. 426—30. Nuway. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). violu (rabat). V.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. Aghani. Nju je povisio na 40. Araibian Music. I. vol. VI. str.. Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab.

str. on je sastavio tri originalna djela. kao nazivi instrumenata. 153. u najmanju ruku.pseudo-Euklidovo djelo. 44 Fihrist. njega citira N>uwayrti. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. 163. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. Iskrena braća (deseto stoljeće). "G9. vol. sitr. 65. »MaMc« u The Legacy of Islam. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. Tabani. VIII. međutim. str. 48 Ibid. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku.. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. iz četvrtog stoljeća pr. e. 40 Aghdni. raspravu o muzici. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53.. nose najranije tragove grčkog uti-caja. Aristoksen. str. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. Može se reći da je. »• Ibn-Khallikain. str. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. 270. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). str. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. i slj. 41 Niuwayiri. iz Damaska. VIII. 47 Rasa'il. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. I. 1030. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. vol. str. 155. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. izd. vol. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. Al-Farabi (-j. 88—103. str. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. I. a Nikomah. II. str. Na Zapadu je. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. vol. 336. Al-Razi (865—925) napisao je. str. 266. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. očigledno. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. 1931). str. 12. lično savršen svirač lutnje. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. IV. prema tome crpljena je od Grka. str. Orgulje su. vi»l. i djela ibn-SIne (-f. III. i slj. Pored spisa al-Farabija. u prvom redu. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). imala je čisto arabljanske obrasce. str.1037). kako je ranije istaknuto. Aristotelov sin. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. 199. Arapska muzika. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski.950). Al-Kindiju se pripisuje šest djela. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. 198. Naučno-matematička strana arapske muzike. ali praktična strana. vol.. i slj. 45 Fihrist. IV. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. Njegova djela. Qifti. n. vol. vol. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. bio je. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). import iz Bizanta. 200—201. 48 Arabian Music. str. 163. 42 Mas'udi.

Vidi str. str. I. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. prirodnim naukama i filozofiji. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. II. 50 51 52 53 Vol.iqa< (ritam). Njegove filozofske škole. III. i slj. vol. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. 2 Vidi str. i slj. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. 26. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. traju u nekom obliku do današnjeg daha. U teologiji i pravu. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. 38—45. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. 238. međutim. vol.al-Duwada1. al-Ma'mun. Tako je. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran.str. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. 1139. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. ali jaki ritmom. koje su se tada razvile. III. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. identična reprodukcija nebeskog originala2. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. . Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. 320. 833. str. 1931). str. čudnom ironijom sudbine. Kalif je god. I. inkvizicijski sud. 1112—16. Izd. 125. znamenitu proklamaciju. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. Ihya'. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. 338. vol. str. vol. izdao je god 827. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. Taibari. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. Kasnije se. 1.

46—8. 121.935—6)11. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. 196—7. 10 Vttdi Shahrasitani. u drugoj godini svoga kalifovanja. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. 102—9. 5 Ibid.. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. 9 Ibn-IJazm. Algazel). bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. Baghdadi. Kitdb al-Intisdr._ str. S. H. Baghdadli. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. 1929). 7 Talbani. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. H. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. Međutim. Nyberg (Cairo. vol. 148. Hitti. i slj. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. izd. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. u glavnim potezima. 65—75. 12 Vidi Shahnastami. vol. str. podsjeća na učenje Anaksagore. str. II. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. vol. Njegov sistem.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). potomak izabranog suca abu--Muse. str. indeks. god. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. al-iKhayyat. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. Međutim. Tabani. Tako je on postao. azd. Ritter (Consitantiinople. str. Baghdadli. i slj. 328. uvjetovanosti). 155—278. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. str. »bili podigli visoko glave. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). 109—10. 1925). ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. -str. 1131. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. 37—42. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu.. Shahrasitani. • Vidi str. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. 848. bez sumnje najveći . IV. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). 1733. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. 197. istr. str. V. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). str. izd. III. đtr. uza sva druga svoja dostignuća.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Međutim. vol. 54. str. str.

jednog od najvećih hrišćanskih teologa. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. str. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). to je mogao biti samo al-Ghazzali. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. Na Tomu Akvinskog. Field.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. 12—13. str. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. 1091. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). 1909). kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. god. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. Fdtihat al-'Ulum18. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. gdje je i umro 1111. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. 224—6. kao npr. str. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. gdje je postao skeptik. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. sitr. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. međutim. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. 181. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. God. koja su slična ovome. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. Intelektualizam ga je iznevjerio. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. indirektno. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. Skolastički kolstur. i. Dumcan B. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. Schmoldens (Pariš. 15 Neoplatoniist. str. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. vol. VII (1927). Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. Kao derviš. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe.. A. izd. 14 Od ghazzal (prelac). hrišćanstvo . ali je ubrzo postao sufija. pošao je stopama „ al-Ash'arija. 4—5. Muslimani kažu. 1842). C. Tahdjut al-Falasifah. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. u Tušu. u Kurasanu. U njemu i u drugim djelima.19.. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). isip. neispravmije al-Ghazali. Isp. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. 18—22. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. Augustina. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. islam je zadržao do današnjeg dana..

Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. 1927). koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. 4:96. 45—8. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. 21 Od iar. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). 19 Izd. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. vuna. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. M. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. Psihološki. Kao i ostali islamski pokreti. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. direktnu svijest božanskog prisustva. koji se razvio kao posljedica toga. str. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. 9:113. Bouyges (Beyj*it. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. 20 Drugo flzd. naime. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. 1334). To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. i to prema kasnijoj tradiciji. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid).« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. prvi je kročio naprijed. Prema jednoj drugoj priči. 18 (Cairo. dok je posljednji ostao na istom mjestu. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. neoplatonizma. (Cairo. suf. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. koja se zove dhikr23. njegovo je obraćenje . jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. Još ima nekoliko izdanja. 48 (1894). jer je bog dovoljan zaštitnik. potpuno se približava mona-škim redovima. 1327). uglavnom kontemplativan život. Vjerska služba bratstva. (Cairo. ča 776). 1322). viol. 33:47. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima.je uspjelo da prekine sa skolastikom. Sufizam 17 Četiri -vol. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27.

233. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. Meshlha Daggdla. al-Qushavni. koja se suprotstavila. 27 T. str. Mat. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). str. blizu Damaska. jedino *postoji bog. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. godine. Rev. potomak nubijskih roditelja33. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. 1914). The Mystics of Islam (London. Pristalice sufizma. član bagdadske škole. od ar. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. al-Risalah (Cairo. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. Kutubi. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. Egipćanin). njihovoj asketskoj školi. II. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. ekstazom (wajd). 26 Jahiz. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. kao i helenističkih ideja. Panteizam . tj. Ali prvi član mističke sufijske škole. još je veliko stjecište hodočasnika. i slj. 9—10. str. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. koji je umro 815. Ma'ruf a. bio je Ma'ruf al-Karkhi. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. Str. Tu je živio od rada svojih ruku. Prema mističkom učenju. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. na lijevoj strani obale Tigrisa. tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. Bayan. 46 :29 i slj. 10. 13 :1—18. sur. 22 Sur. čiji je grob u Daraji. Dan. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. 1284). 25 Al-Maslh al-Dajjdl. str. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. I. Za ovaj prelaz. 167—96. 24 Reynold Nicholson. 860. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. 132.'li : 36. str. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. 24:24. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. vol.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. presudan je bio helenistički uticaj. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. 33—41. Isp.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. uglavnom. vol. 3—5. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). Njegov grob u Bagdadu. I. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. vol.

str. str. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. 1894). 32 »Riblji čovjek«. str. 40 QusJiayiii. prev. 27—8. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. IV. 429. sitr. 33 Qushayri. 80. a monasi heretici (zindlq). 261. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. Sur. II. a to su al-Farabi i alGhazzali. Vorlesungen uber den Islam. Drugi je jedan Perzijanac. str. (Beirut. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. str. 11. str. 3. aibu-Yaz!d. Suprotno od ortodoksnih sufija. Isp. II.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. prev. Sa'di. al-H'UijwIrli. 24. Lomiš Massignon. 88 Hayawan. Hujwlri. A. I. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). 35 Vol. S druge strane. Baibanger (Heddelberg. 41 Dlwan. 24—5. 10. I. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. str. Studies. 1921). koje opisuje al-Jahiz36. 100. 37 Ignaz Goldziher. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. bili su mistici. bili su ili indijski sveci (sadhus). 30 Isp. 65—132. str. R. u Koranu primijenjen na Janu. 992. 1181—1235. 1925). R. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. vol. šiban i izložen ruglu. Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. čiji je djed bio Magijac. 536. str. 17—18. 401—2. Nioholsan (Leyden. izd. II. bog). Hafiz i al-Rumi. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). A. 114. vol. u Damasku. ibnKhallikan. Hujwlni. 146—7. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. str. skoro potpuno Nichodson. str. 21 :87. str. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. izd. Nicholson. Kashf al-Mahjub. str. jedan 29 Buldan. 518. izid. 1922). sbr. Amln Khuri. 39 Ibn-Khialllkara. vidiš nas obadva. 128—30. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. 88 Turski izgiovor ar. 160. a onaj koga ja volim jest ja. budistički monasi ili njihovi imitatori37. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. al-Hallaj (grebenar). 31 Risalah. vod. npr. str. 12. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. str. vod. Kada ti vidiš mene. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. 1911). 34 Vol. Vidi Qushayiri. F. vol. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. 199—266. III. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. .39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. str. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. u najmanju ruku. bio god.

Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. koji je stao na čvrste noge oko 1500. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. Javu i Gvineju. Edwand J. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. u slučaju al-Hallaja. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. kao i članovi drugih bratstava. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). a ranije i Džagbubu. sttr. Današnje bratstvo sanusi. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. . Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah.1258). Bahjat al-Asrar (Cairo. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. U većini slučajeva osnivač reda lično je. Ovaj red. Zatim slijede mawlawiti. Jurji. 1938). osnovao je 1837. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih.. S. npr. kao što su gutanje užarene žeravice. Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. D. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. klasično Iconium) god. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. 267—310. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. Međutim. kao i vjerskim ciljevima. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. koji je umro u Kuniji (Konieh. čiji članovi. nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). čiji je centar u Tanti. mogu da izvode čudnovate majstorije. uključujući Alžir. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. prev. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. koji je živio u Bagdadu. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. Red. god. 1304). alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. općenito poznati kao derviši koji se okreću. 1309). 1273.

Njima. a ne direktno iz Indije. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. al-Shi'r. XXI (1890). str.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. sinamaš. 44 Ar. SEKTE . iz Basre. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. i slj. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. daruilsh. zahvalnost.18. 810)47. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. 508. 47 Dlwan. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. Kada su je upitali da li mrzi đavola. Oni su. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji.2.an. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. pored starijih članova i novaka. opominjući ljude na pokoru. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava.na primjer. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. zdwiyah ili ribat. 48 Quishayri. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. 1. Naqd. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. od . 1. osim toga. započeo i popularisao kult svetaca. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. On se pojavio. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). str. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. koji se obično nazivaju derviši44. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. strpljivost. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. potreban. 295—300. 108. str. Vorlesungen. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. str. Članovi. istr. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. sveti strah. 164. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. Bratstvo može imati. prijatelj boziji). vol.par. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. . ibn-Quitaybah. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. u katoličku crkvu. povodeći se za hrišćanskom praksom. očigledno. Isp. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. Kult svetaca Sufizam je. Dok je još bila mlada. str. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. Ona je odbila da se uda. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. ona je bila pro-data u ropstvo. 25. prvo mjesto na listi svetaca. provodila je pravi svetački i asketski život. osim prema njemu«50. 262. Ovo sredstvo pobožnosti. koje je indijskog porijekla. poklonio joj je slobodu. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. prosjak.

kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. 1905). koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. ili iz ljubavi prema raju . Tome su oni pridodali još jednu tačku. Tada je on razgranao svoje ogranke. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. izd. Qut al-Qulub (Caliro. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. 62 Louis Masisigmon. šiije. koji je 850. tj.. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. -Ali-al-Rida63 (818). nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. 325. 544—5. nonkon-formisti. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. 1029. 54 T-'akhri. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. str. str. III. koji je vukao porijeklo od Alije. str. I (Leyden. vol. Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. čija je loza još slavnija. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . isitr. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. A. 1929). 302—3. bili su potomci Husaynovi.. u Medini. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom.. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. Naklonost al-Ma'muna. II. 83. tj. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). vol. 1932). 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. 39—79. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. NidDolson. naime imamu. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. Mas'udi. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). koji je bio još više štovan54. God. Posljednjih devet od dvanaest imama. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. VII. vol. 67. da vjernik. Tadhkirat al-Awliya'. . Suprotno od sunitskog kalifa. str. vol. u Bagdadu. naslijedio je njegov sin al-Hasan. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. R. str. str. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. Aliju. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. njihova prvog imama. 111—12. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. glavnina šiija) prisezali vjernost. 'Alije al-Ride53. 53 Ya'qubi.. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. 1933). II (Cairo. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. Kao sljedbenici Alijini. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. 1928). vol. " 51 Abu-Talib (al-Makki). Musa62 (799).

Ibn-Khalduin. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. vol. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. str. )Str. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. str. al-Nawbaikh. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima.. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). 84 Shahrastani. I. 3 :2. prema tome.15. 84—5. Muqaddamah. str. koji su se također nazivali ismailije. broj sedam dobio je karakter svetosti. 6. Koram. 166. str. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. 80 Shahrastani. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. str. Isma'il je postao skriveni Mahdi67. Yai'quibi. 56 Doslovno »oprez«. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. U ismailitskom sistemu. IX. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. 248. 1502. vol. ibn-Ktoallilkan. Kao takvog. 128. moja. II._sitr. postavili dvanaestog šiiju. str. ibnIJazm. 138.u Tušu. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. str. Baghdadii. Mada skriven. kao i sharffi Maroka. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). 577. 1931). međutim. 60—61. odnosno sayyid (gospodin). Prema jednoj predaji. vol.7. izd. 1. str. str. Va'fara al-Sadiqa. ibn-KhiaLdun. bilo je sedam stepeni emanacije . 277—9. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). 59 Vidi str. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. 88 Ya'qulbi. i što imaju pravo da nose zeleni turban. 92. Sharifi Meke. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. a na isto toliko i hrišćani. u Bagdadu. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. Usul. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. Za ove pristalice sedmorice. vol. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. Vorlesungen. 88 Goldziher. Firaq al-Shl'ah. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. str. »strah«. str. isp. vol. Baghdadii. Hititi. 203. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. str. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. 81 Isp. IV. ali na ovom mjestu su se razilazili. str. 499. 551.ti. 57 Shahrastani. i Muhammad al-Yawad (835). I. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. 108—9. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. 1. izd. 278. 93. II. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. vol. ostali su lojalni Isma'ilu. Mugaddamah. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. U Perziji su Safavidi god. 104—5. kao i u starom Pitagorinom.

6) vrijeme. Isma'ilov sin. 5. 10. str. Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. 6. L 'ALI. str. MUHAMMAD AL-JAWAD. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN. str. Isp. propagandnih vođa (sing. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. izld. Naqd. Isma'il. 19—20. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). 15. JA'FAR AL-SADIQ. 7. Koran treba tumačiti alegorično. AL-HASAN AL-'ASKARI. Hitti. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. samit). str. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. f661 2. 2) sveopći um ('aql). + 760. izd. 12. AL-HASAN. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing. 3. MUHAMMAD AL-BAQIR. Isus C'Jsaj. Iz svojih skrovišnih mjesta oni su počeli da šalju misionare. Zayd 5. 11. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. novi član je . f 868. ezoterički).(proisticanja): 1) bog. 3. 67 Navvibaikhti. 4) iskonska materija. f 731. Vjera u povratak Mahdi ja omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao velilk 'broj pretendenata. AL-HUSAYN. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). Petar i Alija. se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. đa'i)68. do vjerske. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). f 818. ndtiq): Adam. Noa. 58. 57—8. f 799. -ALI AL-HADI. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. 7) svijet zemlje i čovjeka. Aron. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. f 669. 66 Ibn-al-Jawzi. Muhamed i Muhammad al-Tamm. ibnKhalduo. <ALI AL-RIPA. Muqaddamah. Mojsije. 5) prostor. hujjah) i običnih misionara (sing. f 765. Hitti. f 680. f Ča 712. str. f 835. S) sveopća duša (nafs). B