FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. 1251. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. n. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. Alhambra. 881.Astrolaib iz godine A. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. Misr. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. H. 1010 (1601—2 n. e. e. god. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa.

ča. Asirci. ratova 572 Krstaške države u Siriji. i. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. 750 Abasddski Kalifat. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. ča. ča. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . Mi počinjemo doznavati više. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. sljedstveno tome. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. i tu je ponikla islamska vjera. Feničani i Hebreji. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. relativno govoreći.Irak.

u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. Babilonci. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. 1904). astronomije i geografije. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. kao i velik broj turskih. Istorijski. treća je i posljednja jednobožačka vjera. ali ih više nema. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. 56. semitskog života. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. 31. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. istorije. najviše se upotrebljava na svijetu. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. ne izuzimajući helensku. 1932. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. Feničani. proglasio se god. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. odmah iza latinskog. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. koje su prvi put otkrivene god. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. Postojali su nekada Hetiti. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. str. Hogarth. Vjera Arabljana. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). oni su »asimilirali u svoju vjeru. Uopće. rimsku. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. urdu. ona je izdanak ovih dviju. religije. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. avganistanski. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. kojoj nema presedana. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. jezik. berberskih i malajskih jezika. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. bilj. Njegovo pismo. The Penetration oj Arabia (New York. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. ali oni i danas još postoje. kao što su se i u prošlosti nalazili. G. Njim se služi perzijski. 7. 1952.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. •PACIFIC l N D l A N . Egipat. Oni se nalaze i danas. U ovom periodu ekspanzije. nafte. Haldejci. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. medicine. anglosaksonsku ili rusku«1. na strategijski najvažnijem geografskom položaju.

trgovci. za naučni svijet je otkrio Petru. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. ptica Arabije. ARAPI KAO SEMITI . predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. hrišćanski misionari. 1853. Sjeverni dio Poluotoka. bio sjedište slavnog umajadskog carstva. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. Mauretanija i Alžir stresli francuski. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Pioniri su bili avanturisti. kao član jezuitskog reda. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. 1925. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. 1845.•.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). U sjevernoj Africi su Maroko. 1812. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. *Vidi Registar na kraju knjige. koji su ostavili pisane zabilješke. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. i 1836. god. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. Tunis. bio je istražen najkasnije. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. god. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. 1879. koji je u njoj proveo god. Jemen. Napoleon III. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. God. boravio u Zahli. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). trgovci. u Južnoj Arabiji. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. mada je geografski bliži Evropi. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. doprla je god. Burton). do Nadžda. Međutim. 1885—6. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. Feniks. ponovo se rađa. ser Ričard F. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. politički emisari i naučni istraživači. bio je prvi ponovo otkriven. kasnije. 1860.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. Berton (Sir Richard F. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. uključujući i Hidžaz. 1811. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. god. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. God. 1949. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. Švajcarac. u Libanu. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka.

a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. Himjaritske natpise. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. najboljim predstavnicima semitske porodice. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. također. socijalnom i lingvističkom pogledu. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. a sa četvrte pijeskom. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. u biološkom. . Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. Razlozi koji čine arabljanske Arape. koji je u januaru 1931. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. godine. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. God. uključujući i izbo-čen nos. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. mladog engleskog orijentaliste. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Englez. B. nisu uopće semitske. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. JNTjihov jezik. pošavši od Hufufa. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. god. između 1882. otkrio je 1869—70. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). E. St. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. 7. Islam je. koji je. januara 1932. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. Čarlz M. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. psihološkom. (vidi str. Doti (Charles M. 1875. kao što je bio slučaj u Indiji. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. al-Hajj 'Abdullaha. »Otok Arapa«. »Semitske crte«. Bogata. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). na koje se često ukazuje.25 uključujući i potražnju arapskih konja. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. naročito nomade. i 1894. Filbija (Philbv). Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. J. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). blizu Perzijskog zaliva. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. god. 63).

CCXV. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. Ignace J. . 141—55. nauka više ne prihvata. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). Asiraca. . Palestini. n. Haldejaca. 1928). Ima ih kooermta . Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. arapskog i etiopskog jezika. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. a Hebreji u Palestini. n. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. među kojima lične zamjenice. izgledaju najvjerovatniji. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. Aramejaca.Babilonaca. a da su se oko 1500. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. Barton. 69—70 4 Isp. skoro su svuda jednaki. Hurrians and Subarians. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. (Ćhicago. prema tome. Sitr. Hebreja. (Post. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. sjetićemo se da su. br. I. str. e. str. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. Ako u mislima pređemo staru istoriju.Grčkoj. god. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. pr. Raithjens u Journal asiatique. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. imenice koje označavaju krvno srodstvo. Ara-mejci naselili u Siriji.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. da su se poslije 2500. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . drugi. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. Arabim koliievka Gd. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. 1944). Lingvističko srodstvo je. Ovu periferiju opasuje more. e. pr. srodni. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. Amorita. brojevi i neki nazivi udova tijela. Gelfo. hebrejskog. samo jedna od manifesta3 George A. C. Međutim. Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. str. 1934). 10 : 1. 85—7. Feničana.prije nego što su se izdiferencirali. Nov. . Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. prema tome. Izvjesni elementi vokabulara. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. aramejskog. l (1929). vidimo da u Siriji. god. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. 516—19. Arabljana i Abisinaca -. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. Italiji. rasno homogeni. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. prema tome.. . . živa imaginacija.. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. L --i j i 31. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik.

str. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. Među ostalim novinama. Vjerovatnije je. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. štaviše. 80). Oko sredine trećeg milenij uma pr. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka.. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. Palestinu. Šumerci5. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. a. god. god. &tr. koji. zajedno s Egipćanima. Leonard Woolley. Sedmo stoljeće n. C. natapanje zemlje.7 Ovu posljednju migraciju. pr. n. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. n. prije svih drugih naroda. n. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. n. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. e. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. osnivača eufratske civilizacije. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. poslije podigla. nego. pr. god. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. sjeverna Afrika. pr. 5—6. Međutim. kao moćan rezervoar. g. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. pismo. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Hebreji su. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. e. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. i Egipat. e. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. ali su naučili od Sumeraca. Šumerci su bili nesemitski narod. iznad svega. a Aramejci (Sirijci) na sjever. koja se dogodila u jeku istorije. e. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. međutim. e. The Sumerians (Oxford. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. Nadalje. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. Do koje se visine njihova civilizacija. drugi bi ih slijedili. kola s točkovima i sistem težina i mjera. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. zidanje kuća i stanovanje u njima. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. Oko 500. pr. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. i 1200. Oko 3500. 1929). zatim bi mnogo više njih krenulo na put. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). n. e. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. čovječanstva (isp.prostor. Između 1500. zahvaljujući rimskom uticaju.

blaži oblik invazije. između dva Libanona. 27. trucijalni šei-kati. Jemen četiri milijuna. koji ih pokušavaju istisnuti. potpuno izumro. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu.000 kvadratnih milja. današnji al-Biqa<. Imigracija i kolonizacija su. prasemitskog (Ursemitisch). str. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. • Barton. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. Kuvajt. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. kotlinasta Sirija. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. 1907). aramejski. hebrejski. Su'udi Arabija. Termin »Semit«. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. Katar. u prastara vremena. i nomadskih Arabljana. Aden i adenski protektorat ostalo. Hamitima. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. sa nekim drugim članom bijele rase. u najmanju ruku jezik književnosti. Da je. koji je bio samo govorni jezik. prev. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. Graig (New York. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. ima više lingvističko nego etnološko značenje. možda u Bab al-Mandab8. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska.. 7 Hugo Winckler. Ovo je odlučujući faktor.027. Oman i Maskat. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. prema tome. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. The History of Babylonia and Assyria. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. južnoarapski. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. feničanski. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. James A. a na asirsko-babilonski. npr. dok je semitski prototip. str. i dan-da-nas živi. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. 18—22. kako je lijepo rečeno. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok.

»ničijom zemljom« Arabije. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. Badijat al-Sam. Njezina duboka. a nekad i al-dahnd'. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. na sjeveru.336 u Jemenu. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. Wissmamji.900 stopa. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883). opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. visok 5. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. 2. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. Stepe su (sing. na jugu. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. Mada je suh. Veliki Nufud. na jugu1.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. pruža se od velikog Nufda. 1934). III. sjeverna centralna visoravan. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. ona obiluje ispašama. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. do Rab al-Khalija. 2. i preko 12. U Omanu. izuzev slučajne oaze. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. kao i Mezopotamijska. dune. Al-Dahna' (crvena zemlja). Tzv. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Nadžd. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. tzv. najvećim dijelom su stepe. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). a prema zapadu.000 stopa u Midija-nu. str. na sjeveru. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. Sudarabiens-Reise. doista. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. vol. na istočnoj obali. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). Blant (Wilfrif S. Južne strane Poluotoka. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. Sirijska pustinja. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10.000 stopa. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. u pravcu Crvenog mora. površina crvenog pijeska. suha.550 stopa. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. Sjeverna granica je slabo određena. Geološki je. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. strmenito i kratko. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9.

danas su bez ikakva značaja. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. god. Fadak (sada al-Ha'it). Harrah. koje traju možda i po dvije i tri godine. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. U Hidžazu. Wiistenfeld (LeLpzig. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. ne predstavljaju nikakvu novinu. ima dovoljnu količinu kiše. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. kolijevci islama. Sana. donosi kiše. preko 7. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. Vahabi zemlja. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. koji sezonski provaljuje u zemlju. Izvjesne oaze. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. 1866—73). izd. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. e. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. kakve su npr. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. indeks. 3 Mu'jam al-Bulđan. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. ali raštrkana. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. 3. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. 1932). Oman. n. Okean na jugu. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. Medina. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Na obali se nalaze i druga plodna područja. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). F. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora.slane vode«. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. moderna prijestonica Jemena. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd.000 stopa je iznad mora. koja odvode bujice kad nastupe kiše. najistočnija pokrajina. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. dakako. Posljed. sušne sezone. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. ali vruć pustinjski vjetar (samum). Umjesto sistema rijeka. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze.

čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). Ječam se gaji za konje. Hi-džaz je bogat datulama. gdje snijeg skoro svake zime pada. šećerna trska. 1866). 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. nije poznata u Hidžazu. limuni. 12—13. Al-Istakhri5. a pirinač u Omanu i Hasi. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama.. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. 7. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. i iz Sirije. str. 32 (Gotha. čija je domovina Sirija. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. str.hodočasnicima. De Goeje (L. 1870). iad. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. o kojem pjevaju arapski pjesnici. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. i slj. knj. među kojima i aihl (metljika) i ghada. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. 138. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. str. 1940). Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. lubenice i banane. brdu blizu Tajifa. jabuke. al-Sandah (Cairo. preko Burajde u Nadždu. možda. po kojoj je sada Jemen čuven. gdje se voda mrzne. (Pariš. 43.. Jedna druga vrsta. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. a naročito u Mahri. str. Chrestomatie arabe. Maslina. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. Pustinja proizvodi i samh. Nabih A. e. kroz centralne oaze. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. daje gumiarabiku. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. koji idu koritom Vadi al-Rummah. 7 Kod A. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. Od domaćih biljki vinova loza. Vino (khamr). Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. 1886). Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . 8 Al-Iklll. 118. i slj. I. Hitti. 2 dzd. vol. str. geograf desetog stoljeća. Na visijama. prev. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. vol. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. VIII. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. još uspijeva. izd. i zaobilaze prostor između tzv._ Faris (Princeton. str. I. Kultura kafe. vidi također Nazih M. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. narandže. koje se pružaju paralelno sa južnom. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. prev. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. plod par excellence (tamr). str. al-'Azm. kaj si je. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. iad. 1826). Rihlah fi Bildd al-<Arab. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. obalom. Phillip K. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima.eyden. 412. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. II. pt. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. talh. de Goeje (Leyden. Mraz je rašireniji. 1937?). 19. str. tamjanoivo drvo. 1916). bademi. 1585. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. The Origins of the Islamic State (New York. 53—5. Petermamn. Prazne Četvrti.

a Lidijci iz Male Azije u Grčku. 11 Vidi str. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. Pripitomili su je dosta rano. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. ševa. vol. indoevropski nomadski pastiri. sokoli. II. lisice i gušteri (naročito al-dabb). U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. slavuj. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. str. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. Arapi su jahali deve15. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži.. naročito Aramejaca. Majmuna ima u Jemenu. str. e. vukovi. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). akkar (orač) itd. str. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. e. 209—13. izdržljivosti. droplje (hubara. E. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. Od gmizavaca. U egipatskim. koji je bio upao još 24. 1321). mačka. koji su svakodnevna hrana deva. po kojoj je Nadžd osobito čuven. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. negdje istočno od Kaspijskog mora. Meinertahagen.. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). 269—70. poslije hidžre.. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. III. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. u Arabiju. beri (natopljen samo kišom)11. vodu i datule. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. Seven Pillars of Wisdom (New York. Lawrence. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. Muhamed. koje Beduin rado jede. osobito kada su isprženi i posoljeni. namir).'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. san je svakog Beduina. palmu. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. leopardi (sing. 18 T. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. 1936). houbara). jastrebovi i sove. npr. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. obični pas čuvar. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). n. 1954). a ne kao jahač konja. pr. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. Vrana ima u velikom broju. 1930). Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. tj. rimskog vojskovođe. Lav. vol. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. hijene. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. Ova životinja. iz Mezopotamije. koja je išla na osvajanje Grčke. . Strabon16. jedina je njegova tvrda hrana9. kako kažu. golub i jedna vrsta jarebice. g. Pustinja obiluje skakavcima. ovca i koza. magarac. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. 10 Suyuti. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. Husn al-Muhddarah (Cairo. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine.'l02. U Kserksovoj vojsci. nije bila poznata ranijim Semitima. 255. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. n. Uyun al-Akhbdr (Cairo. 12 Vidi R.vinog mesa. johd). Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. poriče postojanje konja na poluotoku. hrt (saluqi). Od domaćih životinja glavne su deva. sada je izumro.

e. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. pokriva se njezinom kožom. hajkama i lovu. njegov i otac i majka. 17 William R.U Arabiji je konj luksuzna životinja. knj. U Egipat POLUOTOK . 86.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. 123. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . tonj. n. § 8. Deva je nomadov hranitelj. 1928). pravi sebi šator od njezine dlake. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. Musil19 na14 Vidi str. koji je porijeklom američka životinja. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. str. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. 1929). Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. ako djeca s plačem traže da piju vode. Konji Nadžda. sve se to procjenjuje cijenom deve. 6 : 5. Bertram Thomas 01 The Near East and India. str. §§ 2 & 26. transportno sredstvo i predmet zamjene. cijena krvi. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. gospodar se neće ni pomaći.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. tekućina se da piti. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. XVI. 52. njegov drugi ja (alter ego). Post. ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. ona je osobit dar Alaha (isp. 518. sud. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. Nov. Deva iz sjeverozapadne Arabije.najkorisnija. 368. bogatstvo šeika. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). Miraz mlade nevjeste. 4. Ali. a tim i prednost nad njima. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. 16 : 5—8). 15 Herodotus. 54.. str. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft.. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. (pogl. str. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda.ma uspjeha gdje ga deva ima. on se gosti njezinim mesom. isp. Knj. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. znači biti bogat. Koran. 361. The Horse oj the Desert (New York. 13. narodu deve. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. Brown. XLV (1891). U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. god. i slj. 16 Geographia. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). kao i konj. VII. pogl. Imati konja. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. isp. 1928. L. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). a ljeti po pet dana. dobitak na kockanju (maysir). U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. I. Historiae.

monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Gajenje ovaca i deva i. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. ili mirnim metodama — razmjenom. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. Gdje god nađe zelenog zemljišta. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. Pustinja. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. on je klupko nerava. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. Oskudica vode. nesnosne vrućine. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. Caravan: the Story of the Middle East. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. 61. gdje Beduin igra ulogu gusara. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. ima izvjesne zajedničke crte s morem. e. Anatomski. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. Nomad. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. koji je vrhovni gospodar. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. Nad svim što živi u pustinji Beduin. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. Kontinuitet. On je kopneni gusar ili posrednik. n. uzgoj konja. 1951). Coon. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. Po-. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. kostiju i mišića. e. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. 20 Isp.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. napredak. Carleton S. Ona je čuvar njegove svete tradicije. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Promjena. kao tip. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. (New Yoric. str. u »kućama od dlake«. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. u manjoj mjeri. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava.. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. po njegovom shvatanju. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. i to putem sile — iznenadnim upadima. Izvjesno gradsko stanovništvo. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. on tamo odlazi da traži ispašu. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. deva i palma čine trijumvirat.

On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. diydfah (gostoljubivost). Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. Princip gostoprimstva. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. »Gospode«. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. koja je poznata sa slika. gdje je borbenost hronično duševno stanje. u izvjesnoj mjeri. Predislamski pjesnici. a i obuća je rijetka. istinskog zaštitnika. on je lojalan i velikodušan prijatelj. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom.. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. u granicama njegovih načela o prijateljstvu.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. 89. 1280). međutim. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. U pustinjskoj zemlji. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. razzia). Po sudu Korana (9 : 98). svog susjeda. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Glavu pokriva šal (kufiyah). suprotnost ovim vrlinama. u Starom zavjetu. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. I. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. opet. npr. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. str. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. Ghaziv. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). »pustinjski Arabljani su . koji drži uzica ('iqdl). bavila su se njim bez ikakvih skrupula. molio je neki Beduin. stepen nacionalne institucije. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. Individualizam. vol. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. Ljute borbe oko vode i ispaše. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. Disciplina. koje su glavni uzroci sukoba. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. Sunan (Cairo. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. 2 Abu-Dawud. preteče Crnog kamena i Zam-zama. novinari svojih dana. ipak. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. Hlače se ne nose. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. a ruka svakog čovjeka protiv njega. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline.njegovom vanjskom izgledu. Al-Qutami. i Bethela. Pasivnost je. bez obzira na teškoću svoje sudbine. u islamu. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. ipak. druga karakteristična crta. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. Shodno pravilima lova. I hrišćanska plemena. banu-Tag-hlib.

»njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. u njemu nestane. On ima status vanzakonika. 233. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. 7 Isp. Freytag (Bonn. 171. str. fiktivno ili stvarno. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. »Budi privržen plemenu«. 8. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. pt. mujdwir). Ash'dr al-Hamasah. Krv. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. Čovjek bez plemenske pripadnosti. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. .najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. prema primitivnim zakonima pustinje. ni. pogl. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. Ezekijel. izaziva krv. Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). niko ga neće braniti. I (Halle. TayyP. U slučaju da pobjegne. Krvno 3 Abu-Tarmmam. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. skup šatora čini hayy. članovi jednog hayya čine rod (qawm). on je bez zaštite i sigurnosti. Ako rob stekne slobodu. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). 44 : 7. 5 Ameen Ribani. str. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. Muhammedanische Studien. 1889). ali voda. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. ustanovljena je krvna osveta. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). Svaki šator predstavlja porodicu. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. izid. Ghatafan. itd. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. 4 Isp. str 13. on postaje vanzakonik (tarid). 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. pjevao je pjesnik. Iginaz Goldziher. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. 1828). konačno. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. Taghlib. Ta'rikh Najd (Beirut. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. 928). šovinističkog tipa. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi.

star. a specijalno Beduin. u velikodušnosti i odvažnosti. on je stariji član plemena. Plodni polumjesec pruža priliku za to. pretpostavlja da je rod ili pleme. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. treba pripisati u velikoj mjeri . koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. Arabljanin. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. jedna Zenobija u Palmiri. jedinica sama za sebe. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. rođeni je demokrata. W. Wright (Leipzig. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. 3. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. na svoj mač i svoga konja. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. Sposobnosti. čini se. jedan Mojsije na Sinaju. kojemu skoro nema premca. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. na svoj govor i poeziju. izd. a to je naglašeni individualizam člana roda. također je izrazita crta djece pustinje. a. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. 229. Civi-lizovan čovjek je. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. ako se pruži prilika. iznad svega. na svoje plemenito porijeklo (nasab). šeik nije apsolutni gospodar. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. L. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. manje sretan i kudikamo niži. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. al-Kamil. On je dijelio vojsku na jedinice. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. Beduinka. Fenomenalan procvat ranog islama. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. neovisna i apsolutna. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. kao oni u Petri. U sudskim. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. već prema slučaju. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. u kojem je muž bio gospodar. općenito. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. koje su stoljećima bile neiskorišćene. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. Spomenici su podignuti. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). koji još izazivaju divljenje svijeta. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. 1864).

latentnim snagama Beduina. The Races od Europe (New York. Naba-tejci i Palmirci. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. Prirodna istorija. bez obzira na geografski smještaj. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. s kojima je vrlo srodan etiopski. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. Sjeverni Arabljani su. 8 Plinije. II (Chicago. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. L. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). 408. 9 Ibn-Sa'd. 3. ravnim obrazima i bujnom kosom. Liuckenbill. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. možda morskim putem1. III. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. str. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. 1904). Arabljaruski Arapi ('oribah). Hadramautu i duž susjedne obale. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). sjedilački. koji su. VI. 403—4. D. naseljeni u Jemenu. opet. Coon. 118. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. Međutim. Eduard Saohau. 1927). Nadžda. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . tj. §§ 17. Genealozi. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. pisanim klinastim pismom. po riječima kalifa 'Umara. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. 32. uglavnom. u Hidžazu i Nadždu. -i . Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. sabejskim ili him-jaritskim. pogl. 246. 2 D. I (Leyden. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. par excellence arapskim. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. 1939). Južni Arabljani su. knj. pt. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. izd. uključujući Thamud. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. vol. vol. str. uglavnom. i i i • za sve stanovnika Poluotoka.

Jedan raniji reljef. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. e. 1900. . ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. blizu današnjeg grada Tura. koji je obilježen kao »azijat«. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. nomad. Riječ Beduin (egipat. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Pendžab. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. Veze s Egiptom Kao debeo klin. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. u Indiji. koji je preteča Sueckog kanala. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. pr. (amu. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. a Poluotok leži između njega i zapada. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. i vezana je. preko kojega prolazi kopneni put. Stanovnici Medine. n. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. možda je bio treće kulturno žarište.).) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. n. g. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. n. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. odnosno 1500. pr. na južnom dijelu Poluotoka. na razdaljini od samo petnaest milja. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. e.) dom i obrijanom gornjom usnom. Pripadala je primorskom tipu. bili su jemenitskog porijekla. iz treće dinastije. Ovaj kanal. na zapadu. e. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. s komadom platna oko bokova. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. koji je pripadao istoj dinastiji.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. obnovili su Ptolemejevići. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. našao je Petri (Petrie) god. sa dugom.

Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. str. SEMERKHET. uključujući Mahrah i Zafar. pr. 10 :26. a sada pokrajina na obali. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. pr. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. n.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. mirišljave gume.). trgovinski centar zemlje tamjana. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. bio je glavni centar. e. koji je bio glavni grad Himjarita7. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. Buldan. 7 lap. 102. možda Senusertu I (1980 —1935.) iz dvanaeste dinastije. vol. na afričkoj obali. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. III. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. Možda je i zlato došlo iz Arabije. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. panterskog krzna i robova. n. bio je čuvena zemlja tamjana. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. ebanovine. ranije grad. e. pr. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. II. Kao i u stara vremena.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. ipost. pogl. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. e. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. n. Herodot4 govori o Sesostridu. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. ŠESTI UDARA Hadramaut5. koji je ležao na južnoj obali. Ovaj Zafar. Zafar. donijeli su (1479. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. prva slavna žena u istoriji. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. smola i aromatično drveće. Tamjan ('luban. e.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. n. vjerovatno do Somalije. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. 576—7. Yaqut. . pr. Napoleo-na staroga Egipta.

Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. e.. pleme Mas . \h). i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. u toku asirskog perioda.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. ali su kasnije. a ostatak deportirao u Samariju11. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. Gudea (ča 2350. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. Sukob se dogodio 854. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. § 611. e. 1. e. 20. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. i uništio ih. e. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. sjeverno od Hamaha. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. Rano stanovništvo te oblasti. str.dadao još jednu kraljicu Ariba. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. Sumerci i Akadi. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. prev. u Karkaru. n. e. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. arabljanskog šeika. 1905). e. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. 239. sumerski patesi*) iz Lagasa.). n.. prema jednoj novijoj teoriji. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. pr.. pr. 8 Isp. pr. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji).000 deva Gindibu'. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. osnivač Drugog Asirskog Carstva. 1. između drugih. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. vol. opustošio i vatrom zapalio. Arabljanina. 238. n. devama i u mirodijama.. F. n.).2. g.). njegov kraljevski grad. god. pr. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio.200 konjanika. n. sabejskog poglavice. bio je možda u Omanu. I. 2171. možda. Zabibi. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. Sargon II (722—705.).200 kola. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. Tiglath--Pileser III (745—727. Devete godine on je i.i. pr. od It'amare (Yatha'-amar). n. osvajač Karhemiša i Samarije.). 1. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. Thureau-Dangin. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. pr. ja sam razorio. 9 Luckenbill. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). Nu-fud na zapadu sve do Akabe. a označava »božjeg« zamjenika (prim. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom.

Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. Očigledno. n. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. koja je također bila i svećenica. i slj. a ne Nabatejci. Sennacherib je pokorio »Adumu. kako sam Sennacherib tvrdi. e. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. Prave Sabejce. »da bi spasao život. drago kamenje. primao danak. slonovu kost i javorove sjeme (?). 1927).proizvode. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. 13 Nielsen. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. 11 Duokenbil. . strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. 14 Luckenbill. 65. pr. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. morali su biti u prvom redu Beduini. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. bježeći sam. odigrala značajnu ulogu. 75. e. § 18. n. koji se u ovim pohodima spominju. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. konje i deve kao njihov danak12. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. vol. napustio svoj logor i. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. I. potpali pod asirsko gospodstvo. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. od koga je. među ostalim poklonima. Esarhaddon je oko 676. Oko 688. gdje one na okupu zajedno žive«. I. § 17. n. »Urbi«. Handbuch. god. nikad nije podjarmila Niniva. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. koji je. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. e. sin i nasljednik Hazaela. str. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. boje za obrve. tvrđavu Arabije«. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. II. drago kamenje. § 946. 10 Ditlef Nielsen. II. prah od antimona. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. morao biti jugozapadni Arabljanin. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. koja je kasnije. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. Ako je tako. na jugozapadu Arabije. sve vrste trava. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. pr. god. 12 Duokenbill. deve i magarce. vol. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. tamjan. II. umakao u udaljene (krajeve)«14.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. posljednjeg kralja Haldejaca. vol. Kraljica. u toku islamskih osvajanja. 4. pr. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. Sennacherib. str. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. prinose zlato. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. vol. Nju je potpomagao Hazael.). a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. vol.

devete. III. Osnovi hebrejske vjere.. 2. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. 36:10—14. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. 525. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. On je bio pustinjski bog. P.. Mojsije se oženio Arabljankom. pr. 10 : 11. Kambiz. Tragovi plemenskog života. pr. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. III. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji.. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima.) u ruke Perzijanaca. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. kao što smo ranije čuli. e.. kćerkom midijanskog svećenika22. vol. sklopljen je savez s bogom. 106—7. Hebrejski i arapski su. l : 35—7). a rasno im najsrodniji. . Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni.. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. npr. jednostavan i strog. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. koji je Huber (1883) kupio. kako najnovija istraživanja pokazuju. 5. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. pogl. Yahu (Yahweh. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. A. e. § 558. Nabonidus str. U Midijanu. Car. Ibid. južnom dijelu Sinaja. Dnev. i zemlji istočno od njega. 109. On datira iz petog stoljeća pr. 15 Isp. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. drvo almagino i drago kamenje (1. 1903).. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. n. n. e. upućuju na prve početke u pustinji. str. dok su njegov sin (tj. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. prema riječima klinastog natpisa. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. pr. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. 17 R.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. n. Ofir. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. n. Dnev. post. Doughertjr. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. napisan je na aramejskom. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva.. Govoreći o Dariju. 19 G.pogl. 195—6. Cooke. and Belshazzar (New Haven. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. 19 Knj. . bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. povrh toga. 1. 88. srodni semitski jezici. sada je deponovan u Luvru. 1929). e. II. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi.. 18 Knj. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. 9 : 27—8.« Kamen iz Tayme.

naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. Dnev. 10 :35—6.. Dnev. pr. Jer.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. 25 Neh. Jer.). n. 2 :19. e. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt.. III (1926)... 22 Knj. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. n. 21 : 13. Arapi i nomadi su sinonimi. koji je bio upravio (god. Iz Jer. Car. praksa slična današnjoj praksi Beduina. mogli izvršiti takav upad. pr. e. 2:2. U drugoj knjizi Mak. 3 :18. e. II. str. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. 1934). n. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. 13 : 20. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. 5:1. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. 8.. n.. 21 : 16. Dnev. 1924). s.. e.. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. 23 Knj. e. Sabejci. n.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. D. napustili su ga«21. pr. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. Hadramauta i Katabana. Drug. 17 : 11). 9 :10. 9 : 10). Sabe. n. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. 15. Biblijske vezeEtimološki. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. pr. 149. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. n. e. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. i slj. koji su bili blizu Etiopljana«. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu.20 ser. Vidi James A. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). itd. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije... The Relations between Arabs and Israelites (London. Margoliouth. kao što se još i danas zanimaju. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. 701) protiv Sirije i Palestine. n... U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. svoj kraljevski grad. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. jer 2. iz. sredinom petog stoljeća pr. Br. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. Hezekija (1. Dnev.. 4:7. tj. 3:1 18 : 10—12. n. koju su prodavali susjednim doseljenicima. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije.. 21 B. 3:2. i slj. zalk. str. Nekako u vrijeme Nehemije25. iz. pr. e... Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. 24 Loidkenbill. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. 3 : 2. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. 32 :10. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. »koji su mu dogonili stoku« (2. Arabia and the Bible (Philadelphia. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost.. 14 : 22). vol. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. Do trećeg stoljeća pr. Uzziah (792—740. Dnev. 12 : 10. Ma'ina. i 586.. e. bio je možda Zafar u Omanu.tr. tj. god. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije.. § 240. i kod Jer. Kroničar (2. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. S. vol. zanimali. 81. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. uzgajanjem stoke. Montgomery. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana.

10 : 10. dvojice kraljeva iz Masse. Dnev. Koran. oaza u sjevernom Hidžazu. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. 4 : 30). možda. Jer. post. »narod istoka«.Dedan (ar. vol. slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. U užem smislu. 31 :11. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). ar. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. sina Jakehovina (Posl.. pogl... pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. post. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. Iz. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. s onim kod Duqmana. Ayyiib). iz plemena Ishmaela (Knj. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. »istok«. Knj. I Car. u širem smislu. 25 :13. Knj. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. n. Br. 21 :16. 29 : 1.. l : 3). karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. 27 Luckenlbill. l : 3). bio je Arapin. Ezek. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. post. Arabljanka iz plemena Kedar. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. 11 : 14. tj.. e. Neko vrijeme je tu. Job. Ezek. Ako je bila istorijska ličnost. 25 : 14)..2 : 1).. 2. 6 : 33.. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima.Sabe (arapski Bilqis). u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. isp. U Job. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Šunammitska djevica.. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. današnja je (Ula.. Kedar (hebr. Sheba (ar.nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. Davdan). »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. koji jedan drugog nadopunjuju.. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). bila je. 30 : 1)... 25 : 4. ili kao dodatak ili kao antiteza. Arabiju i Arabljane. 28 Plinije. i Lemuela (Posl. l : 5. 30 Isp. Job. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. . 9 : 9). Prema tome. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. Job. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. itd. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. 25 : 13).. Qedar). pr. kraljica od. §§ 820 i 869. »mudraci s istoka« (Mat. 21 : 13. a ne Jevrejin. Jud. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. . »djeca istoka«. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. koji traže mudrost na zemlji«. 23 : 7. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3).. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. V.. koji spominje Ezekijel26. uklju čujući paralelizam. 31 : 1). 25 : 23. 6 : 19. 3 : 23. II. Kod Baruha.. 12.

Arabija. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. ne upotrebljavaju se. Mak. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. nasuprot al-Sha'm. Ptolemej:J4.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. Wilfred H. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. oblast najbolje poznatu Evropi. kojemu je Petra bila glavni grad. Schoff (Philadelphia. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. u ovom slučaju južnog primorja.. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. l : 17). Herodot37 (ča. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. 484 —425.) iz Herakleje33. tj. 33 Periplus of the Outer Sea. po svoj prilici. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. bili su. koji znači »sretan«. Prije Marcijana. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. »Nabataei« (Nabatejci). »Chatramotitae« (narod Hadramauta). Sam naziv. u koju se Pavle povukao (Gal. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska.7a. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. »saracenska arhitektura« itd. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix.. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. termini kao što su »istorija Saracena«. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. Mak. n. 32 »Sabaei« (Sabejci). »Homeritae« (Himjariti). 9 : 35. Sirije. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Prva je označavala samostalnu Arabiju.. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). Ami-jan Marcelin35. »saracenska umjetnost«.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA .. »Catabaned« (Katabaniti). rodom iz Antiohije. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. druga podređenu Rimu. upotre31 U ovom djelu. e. e. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. »Omanitae« ('Umaniti). yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). § 1. Arabia Petraea i Arabia Deserta. »Minaei« (Minejci). primorja. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. spominje Saracene. 1. Nabatejci. 5 : 39).. Prva knjiga Makabeja. naročito aiko se rada o muslimanu. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. 400 n. Marcijan (ča.. iprev. pr. ap. Arabljani u Djel. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. tj. tj. možda je pokušaj da se prevede ar. 1927). južno od Hidžaza. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. prema tome. 2:11. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. 5 : 8. spominje Nabatejce kao takve. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. e. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n.

g. ipogl. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. 320. doživjela je potpun neuspjeh. § 11. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. str. pr. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. 40 Bibliotheca historica. II (Leipzig. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. e. sabejska prijeistonica. Tako se sramno završio prvi. XXIII.). § 2. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. vol. pogl. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. V. I. A. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. n. e. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". pogl. § 23. XVI. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. The Decline and Fali oj the Roman Empire. 43 Knj. n. 37 Knj. e. od Grka Eratostena (+ ča 196. pogl. § 27. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. koji je bio u službi Nabatejaca«43. pr. 17. I. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. pogl. pogl. ®tr. 36 Perzijanci. 41 Knj. 1302). koju im je njihova prirodna okolina pružala. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. e. 38 Ećhvard Gibbon. 319.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. 15. Nobbe. kuj. Po općem priznanju. n. 1898). 6. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. To. 42 Knj. si. XVI. ipogl. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. Carolius F. vol. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. V. indijskih i kineskih izaslanika. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. koju je bila ranije osvojila. XVI. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. vol. možda. § 13. B. izd. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. e. 4. 125. To je zemlja tamjana i drugih mirodija.000 ljudi. nego Mari jama na jugoistoku. Bury (London. § 69. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. nije bio Ma'rib. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). I. Čuveni grčki geograf Strabon. § 3. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. VII. n. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. knj. II. :)3 Rerum gestarum. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. 4. a u istinu i posljednji.34 Geographia. g. knj. n.). izd. XXII. J. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. knj. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. 1887). § 5. Za klasične pisce. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA .

male veličine i šarene boje. pogl. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. § 1.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. § 25. 4. 4. pogl. 48 Knj. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. XVI. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. 4. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. str. II.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. 58 Knj. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji.pogl. § 25. pogl. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. g. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. 153—4. 56 Knj. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. 51 Knj. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. XVI. Plinije52.. §§ 2—3. očigledno.fat Jazlra't al-'Arab. . kasiju. 113. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. pogl. | j. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. XII. pogfl. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. pogl. 55 ?i. pogl.. 54 Ahsan al-Taqaslm. sto:. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. 1884). izmirnu. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. Geograf Strabon je. to potvrđuje. III. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. 107. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. Grci i Rimljani su. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. e. Muller (Leyden. Indiji i tako je strog bio monopol. pogl. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . 101—2. VI. izd. Baefii fl. ali njezine »zmije. 45 Knj. 50 Knj. D. H. skaču čovjeku do pasa«47. n. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. . II. 32. pedalj duge. čije je tlo također mirisavo. de Goeje (Leyden. 32. III. izd. _50. osobito zlatne. § 19. 1877). 4. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. 46 Knj. 30. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. 49 Knj. opet. XVI. od Midijana do Jemena. . On 44 Knj. § 3. pogl. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. 52 Kini VI. 47 Knj. XVI. Plinije. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . ipogl. 49. međutim.

U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. pogl. pr. 1912). e. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. e. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. O A O M o' a 03 O 2. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. IV.) opći pogled na tržište »Muze«. Plodnost te sretne zemlje. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. e. protkane zlatom. grebene i luke. l vrp . mirisavih pomasti u umjerenoj količini.* ?1* C N 'Tj » J± a. nekih jednostavnih.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. § 2. za njih je bila stvarnost. vrpca različitih boja. obične. svila iz Kine. Oni su poznavali njegove puteve.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . god. ne baš mnogo od vina i pšenice. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. § 24. W. izvezene. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. majmuni. n.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. Ovdje su se proizvodile mirodije. roblje. Prev. 62 . savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. šafranove boje. mačevi iz Indije. IX. Za grčke i rimske 1 Krnj. Schoff (New York. na koju se često navraća kiša. slonova kost. jednostavne. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. n. devine trave. zlato i nojevo perje iz Etiopije. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. tkanine. muslina. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. začini. pokrivača (ne brojnih). n. od ogrtača. .- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. Među ovim osobito se isticao tamjan. Plovidba oko Arabije. H. Sabejci su bili Feničani južnog mora.

ipak. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). (3) istorijske. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. prema djelu Periplus4. g. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. izd. e. e. koji je osobito bogat tamjanom. H. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. D. Prirodne plovidbene teškoće. 1938).. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. X. 37:25. »Plovidba«. Faris (Prinicetoin. urezane na bron-zanim pločicama. n. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. iz po-lulegendarnih predaja. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. napisane na stubovima ulaza.). koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. (Beč. 1940). sabejski glavni grad.). potekli Sabejci. Nalbih A. n. Iz Hadramauta. Duž ovoga puta. ča 728. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. epigrafska. Mtiller. § 29. 5 Knj. n. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. VIII. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. Iz njih su. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. 'Athtaru i Shamsu. e. e. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. koji se nalaze na grobovima. Svaki materijal. n. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. post. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. sačuvana je na metalu i kamenu. na obali srednjeg Egipta. sačuvanih u islamskoj literaturi. § 20.. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. Siriju i Mezopotamiju. potpuno je propao. god. balzamom i izmirnom«. god. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. sklon kvaru. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. naročito njegovom sjevernom dijelu. dzd. ali više od svega. izložena vjetrovima. možda.) i al-Himyarija (+ 1177. svojstvene ovom moru. (5) m grobne natpise. 1368). 2. natovarenim mirodijama. Knj. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. o »jednom karavanu Ishmaelita«. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. . Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne).PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). pts. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. 4 Ibid. koji je išao s juga na sjever. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. The Antiquities of South Arabia (Princeton. 1879—81). al-Hamda-nija5 (+ 945. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. koja je bez luka. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. (2) arhitektonske.

Arno (Th. god. opet. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24.000 takvih natpisa. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. Slova pokazuju. U tvorbi imenica. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. 1889. Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. i slj. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Velsted (James R. m ' • . e. koji je otkrio ruševine Mariba. dio IV (Pariš. e. Wellsted). po svoj prilici. • . . pr. n. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). S. Džejmz R. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. prepisao je 1843. koje. južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. kao i ostali slični oblici semitskih pisama. i g ' m s . od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. glagolskoj konjugaciji. rano odvajanje od sinajskog pisma. Th. Njegovo pismo. oko šezdeset natpisa. i Gesenius (1841). sastoji se samo od konsonanata. Kao što pokazuju natpisi. rizikujući svoj život. U svemu. 1837. Arnaud). g. iz Halea. mi danas posjedujemo oko 4. god. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. S. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. 1882.. . od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. Jozef Halevi.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. m m i . Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). god. Između god. n. i 1894. engleski mornarički oficir.). 1837.

pr. str. pr. I.. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. School oj Oriental and African Studies. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća.). do 115. Međutim. e. . južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. 1951). n. NieLsen Handbuch. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države.. str. XIV (1952). 1955). n. str. nastanjeno je selo od sto duša. Jacques Ryckmans. 51. n. An Archaeological Journey to Yemen. n. V. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. i slj. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. njihova prvobitna postojbina. 8 MKRB. 610. Sabejski period. 1952). (Cairo. i slj. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. e. vol. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. do 105. pr. U njezinim ruševinama. S opadanjem jemenske kulture. n. pr. in Bulletin. Ry<dkmans u Bulletin. pružao se od oko 750. 9 Vidi str.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter.' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). pr. i. e. nesigurna vokalizaolja. npr. pr. 10 Ahmed Fakhry.. on ima nepravilnu množinu. minejski-period od oko 700. vol. e. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. str.. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. I. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. F. biblijska Sheba. Akadski. i slj. e. 1. Winett.. učinivši susjeda. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. Minejsko Kraljevstvo. n. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. vol. 257. jedan od ranijih mukarriba. svojim vazalom. nalazila se južno od Nadžrana. a završila su kao svjetovna kraljevstva. Saba. koje se sada nazivaju al-Kharibah. American Schools of Oriental Research. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. Qataban and Sheba (New YoHk. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. bila je prijestonica Sabe. G. e. u jemenskoj oblasti. Marib. Sirwah. 29—56. god. str. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. br. 64. 73 (1939). 3—9.

J vb 9 rS u. UJ v a VA ^ * A .. v.H H ^> A jjj.Sinaitic South Arabic Phoe. /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L. = TT a: ..

... oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \..e H c . 0 © * <s> ..^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S.. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K . s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 .

900 stopa iznad mora. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. ir . • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. Halevi i Glazer. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. naročito Gazom.»v. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. Ovaj je grad ležao 3.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t. postao je tada prijestonica.. Prvi među njima bili su Arno'. ali građevina po kojoj je grad osobito ..

str. n. god. 45. 2. n. sjeverozapadno od Mariba. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. samo sa dijalekt-skim razlikama. i slj. neka mitska ličnost. n. i nojevi. e. 383. predstavljaju obješene posude.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. Kataban se nalazio istočno na . zmije. e. Vjerska metropola Yathll. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. 11 Faris. 453. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama.•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. a poslije njega al-Mas'udi13. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. gazele i druge žrtvene životinje. koje su bile simboli bogova. str. Ovo značajno djelo tehnike. str. pt. provincijskom glavnom gradu Džaufa. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. Minejska prijestonica Kar-nau. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. plesačice. al-Hamdani. III (Pariš. vol. 1844). IV. e. str. str. iad. god. iad. i prev. pr. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450.• • . važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. 15 Buldan. koju je posjetio Halevi god. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. (Leipzig. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. 13 Muruj al-Dhahab. u Jemenu. vol. Vidi str. Među tzv. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. 366. . Me'in.al-'Azm. 126. očigledno držani u svetim parkovima. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. Me'un. u značenju izvor-voda. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. sjeveroistočno od Sane). m . možda vinske žrtve. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. takođe u južnom Džaufu.). 1870. 12 Za opis ruševina vidi . 50. 1864). Međutim. 55. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. Gottwaldt. sadašnji je Barakiš.'.) i Abrahe Abisinca (god. 2. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. de Meyinard and de Courteille. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. koje su bile čuvarice hramova. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. ' ' - • • .

čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Njihov je jezik. bio je glavni grad himjaritske dinastije. n. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. J. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. do kraja prvog stoljeća n. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. Philby. pr. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. B. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. god. Les noms propres sud-semitiques. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. e. trajala je otprilike od 400—50. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. Knj. god. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. god.od Adena. oko sredine petog stoljeća n. nasipi. e. 1947). e. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. e. I (Louvain. Sephar. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. e. Die Burgen. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. 10 : 30). vol.. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). Za listu kraljeva vidi kod Miiller. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. n.). On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. n. The Background of Islam (Alexandria. str. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). e. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. pr. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. n. str. Phillips. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. trajala je od sredine petog stoljeća pr. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. koji je kobno završio. koje se vrlo često spominju na natpisima. post. prodro je sve do Marijame. n. grad u unutrašnjosti. Strabonov »Ilasaruis«. u stvari.. koji je bio vladar u to vrijeme. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. 60—67. 17 Isp. pt. cisterne. 1934). 4. koje se smatralo religioznim činom. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . e. str. Monarhija Kataban17. 300. G. a zatim kod Plinija. a monarhija Hadramaut. H. na kraju. 247. 36. koje je trajalo otprilike sve do god. St.. 143—4. i slj. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. Rvckmans. str. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. Branje tamjana. 2. e. pod Elijem Galom. n.

Bio je sazidan od granita. n. Novac pripada 3. III. prema opisu ovih geografa. Južni pomorski put. 811. koji je povezivao Evropu s Indijom. kako ga prikazuju natpisi. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. l. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. a i Yaqut. kako je Jemen bio nazivan. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. povo-deći se za njim. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. oni su prosperirali. e. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. Pored novaca. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. stoljeća pr. n. a mramor kao njegov pojas. imala je dvadeset spratova. e. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. 8. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. ali koje su sve skupa jedinstvene.. međutim. n. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. Istokom na lađama. str. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. Tvrđava. e. 18 Buldan. e. Al-Hamdani. vol. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. e. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. god.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. porfira i mramora. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana.). Ghumdan u Sani. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. ili 2. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. stoljeću pr. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu.

Houranii u Journal of Near Eastern Studies. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. Petra. preko Meke. e. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. bio iskopao Sesostrid. 18 Vidi Karan. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. Ako je. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. 291—5. pak. a zatim Palmira. e. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. vol. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. 4. karike u lancu. pogl. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. § 4. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. str. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. 'pogl. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. koji je najprije. 20 Knj. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. u Siriju i Egipat. XVI. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. 41. XII. n.. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. sada se čitava situacija počela mijenjati. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. Međutim. padale 'su u kandže rimske vučice. n. Primjerom ovog Hipala. Abisinci. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. Rim. George F. Kolumba ptolemejevićke trgovine. politički slom. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. Jedna po jedna. pošli su i drugi. 22 Isip. naročito tamjanu i izmirni. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. Ptolemej II (285—246. pr. Odatle njihovo poslovično blago. mirise i mirodije. XI (1952). očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. možda u abisinskoj pomorskoj službi. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. knj. Međutim. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. kao i uvijek. 21 Plinije. prije nekih sedamnaest stoljeća.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. Petra. 34 :17—18.

Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. karavan i doveo u Nadžran. poslije prešao na jevrejsku vjeru. po pričanju. u drugom i trećem stoljeću nove ere. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. čujemo za nekog Mar Petra. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. 'Athtar (Venera. još u rano doba. pod vodstvom Teofila Inda. vol. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. koja je bila njegova žena. Nadžran. e. koga je bio zarobio jedan arapski. navodno. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. protjerao je (635—6. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. Još god. Handbuch. Mjesec. Sjevernoarabljanski M Tj. stajao je na čelu Panteona. za koga kažu da je pokorio Perziju. Hadramaut. prigrlio je novu vjeru oko 500. n. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Sirijski misionari. n. 356. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. koji je. bio je treći član trojstva. Drugi kalif. međutim. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). 840. e. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. e. Salha i Tihame«. Himjara. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. e. biskupa Sane u Jemenu. Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. n. god. Habašaha23. dhuRajdana. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. 104. n. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. e. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. n. Raj dana.. Hadramauta i Jemenata«.). Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. n. feničkoj 'Ashtart). Sudeći po sačuvanim imenima. I. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. g. dobio svoje ime po njemu. Vidi Nielsen. 'Umar. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. bježeći od progona. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. e.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. e. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. god. On je. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. otac). prema ovim legendama. poznat u Hadramautu kao Sin. n. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . arijevca. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. koji se spominje u Koranu. njihov sin. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. naročito iz Sirije. Jednom ranije. Poslije invazije iz Abisinije. str. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda.5. možda je bio drugo ime za božicu sunca.

str. 25 Ta'rikh al-Rusul. Očigledno je dhu-Nuwas. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. pod vodstvom nekog Arvata. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. god. god. imali uspjeha. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. priznati aksumski potkralj.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. od koje se danas vidi samo mjesto. stvarno. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. Ta se godina naziva 'dm al-fil. 85:4)27. Abrahah. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. The Book o/ the Himyarites (Lund. de Goeje. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. 101—2. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. godina slona. 919— 25. 165. i 571. I (Leyden. On je najprije bio oficir pod Aryatom. natjera ga u morske valove. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. sazidao je u Sani. izd. sada prijestonici. 70. očigledno. Futuh. (sur. Ova vojna. 66 = Hitti. str. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. koji je predstavljao nacionalističke težnje. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar.000 ljudi. str.. vol. 20—22. iz kojih se nikada više nije pomolio«. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. Prema priči. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. Prema al-Tabariju29. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. ćo 575. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. god. Vidi str. abisinski gospodari su. od grč. Origins. kao što vladavine se ces^° događa. ekklesia crkva). 1924). prema tome. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. istočno od Adena. ostali kao osvajači. dhuNuwas »podbode svoga konja. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. 26 Baladhuri. preseljeno je u Izrael. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. str. izd. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). Katedrala. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. napravljena je od ruševina staroga Mariba. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). u oktobru 523. ali su. bizantijskog cara. prema arapskoj tradiciji. 1881—2). pripadnici kulta Kabe. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. 27 Vidi Axel Moberg. I. god. 1858). Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. na štetu hidžaskog svetišta. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. centru hodočašća na sjeveru. Wustenfeld (Gottangen. al-Qullays. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. i zamolio pomoć od Justina I. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. i ponovo 525. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale.

tada je građevina restaurirana. 1904). 28 Prokopije. blagostanja i nacionalnog života. Istorija ratova.knj. n. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . koje je prouzrokovala velika poplava32.ail-Tabari. izd. n. 30 Prokopije. Međutim. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. kada je voda provalila nasip. 20. knj. u Siriji. I. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. 450. e. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. pogl. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. 20. 29 Vol. kako smo već ranije čuli. vol. i engl. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. pogl. str. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38.slona. god. ibn-Hisham. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. 193. Sirah. §§ 2. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. e. Al-Isfahani33. I. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. 36. Dewing (London. 31 105 :1—3. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. H. . možda. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . n. stavlja tragični događaj četiristo god.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. XXX. propadanja koje je nastupilo. Kasnije.) datiran od Abrahaha. 6. STARA ARABIJA narodi. I.) himjaritskim kraljevima. 542—3. g. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. str. e. Vida . str. B. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. ali Yaqut34 je bliži istini. §§ 9—12. 927—8. otkrio je i objavio Glazer35.. arapska mašta počela je. prije pojave islama. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. 1329). »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. prev. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. zemljoradnje37. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. banu-Tayyi'. gdje su oni postali bedem rimske uprave. i prije 570. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951.

navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. isp. str. 370—71. prema tradiciji. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. 1893). str. kako tradicija kaže. opet. izd. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). III. Northern Ne$d (New York. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. prema tradiciji. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. str. str. 383. Mas'udi. str. 126. očigledno. prema tome. IV. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. 360—488. 32 Koran. 628. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. 1928). 88 Mas'udi. Buldan. Sayf je.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. šeste godine poslije hidžre. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. str. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. 34 Buldan. tražio. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. 383. Yaqut. Perzijski period POGLAVLJE VI . Kitdb al-Tanblh. God. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. Izgledalo je da su hroni-čari38. cit. vol. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. jer je ona bila hrišćanska država i. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. 86 Al-Mas'udi. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. uglavnom. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. koja je. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. god. 304—19. 202. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. Alois Muisil. ali naravno nije uspio. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. de Goeje (Ley. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. 83 Op. perzijski car posla 575. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. Njega je. Badhan. Kao odgovor na Savfove molbe.den. Međutim. 37 O teoriji .klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. 384. zatim. Sa rađanjem ove nove vjere. 34 :15. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. Sudbina svijeta bila je tada. Bejrutu i Bagdadu. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. koje. 1897). mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. Muruj. vol. str. str. IV. peti perzijski satrap u Jemenu. vol. prigrlio je islam. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan.

3 :4. 3 Isp. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. n. Car. pr. Stari grad. Oko 312..•'. 42:11. o t\naybar i Medina X . pre-vod je hebrejske riječi Sela1. U toku četiri stotine godina. militarističke... Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. Rano u šestom stoljeću pr. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. 14:73. pogl. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. • • • i : . Ndbatejci /G*WtV. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca.". fcnj. 14 : 6. n. Ob. Jer.. § 1. 2. e. isto kao i onih na jugu. 4. 2 Knj. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Dnev. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. § 7. Nebay6th. zasnivala se uglavnom na trgovini. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina).. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka.. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. od kojih su kasnije oteli grad Petru.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . n. grčka riječ koja znači pećina. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. potomci Ezava). Snaga ovih sjevernih arapskih država. došli su Nabatejci (al-Anbat. IV. 7. asir. 4 Vidi Josip Flavi'je. pogl. ni u svom začetku ni u svom razvoju. e. 36 : 20. Starine. 16:1. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. e. koju spominje Izaija. Petra.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. 25 :12. 49 :16.). e. 1. nisu očigledno Nalbatejci. Naibaitu.: i s . post.. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. pr. n.. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. Niabaitai. god. i 2.

spomenicima i na novcima.). Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. pr. Imena svih nabatejskih vladara. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. 28—9. n. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. § 2. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. Njegov nasljednik. arapskog je5 Diodor. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. pogl.. i 2. koji je. 5:8. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. Kor.000 konjanika i 5. nama su poznata7. lahmidskog kralja Hire. n. u pismo sjevernoarapskog jezika. n.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. e. e.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. koji je oko 67. 6 2. e. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. knj. bili su oba Nabatejci. g. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. n. e. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. n. pr. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat.prijestolju. Are-tas III. n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. poslao 1. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. knj. 9 Jevrejski rat. knj. 8 Starine. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. XIV. e. n. Julije Cezar je 47. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. pr. e. pr. koju je predvodio Gal 24. 14. pogl. čije ime potječe od Kufe. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. §§ 94 :7. Malik). Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. str. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. n. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. g. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). III. 11 :32. Poslije Diodora. Sinajsko porijeklo pisma . kraj. ča. g.. § 1. Hidžr (Mada'in Salih). XIX. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci.). čiji je glavni grad bila Petra. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. koji potječe iz 328. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. e. pr. koje su do nas došle. g. u sjevernom Hidzazu. n. § 1.. uzeto od aramejskog. Obadaš III. e. n. e. kako tamošnji natpisi svjedoče. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. 87—62. u istočnom Hauranu. God. Mak.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. Josip je (-f ča 95.). Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). g. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. n. knj. I. pr. e. n. tražio od Malikua (Malik. Malchus ili Malichus (ar.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. od Harithatha I (169. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. North-Semitic Inscriptions. e. 87.). knj.). god. e. 14. (pogl. n. Mak. 40—70. g. 7 Vidi listu kod Cooke. Jevrejski rat. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. pr. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. 4. razvilo se u trećem stoljeću n. e. do 40. n. U 1. 105. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). e. e. 5:25. 216. i Malchus9 (Malchus II. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. 'Obidath ('Ubavdah. g. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. ča.

ili kasnije12. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. nazvavši ga beth. nisu potpuno određene. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. Charles Virolleaud. lihjanitskim i thamudskim. pr. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. n. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. e. bilo je glasovno i semitsko i. e. i kako je. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. e. kako se vidi. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. 304—10 : •. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. Tada je. možda.. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. bili su stari narod. ibiđ. Lihjaniti. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . XIX. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. i upotrijebio ga za glas b. do četvrtog stoljeća naše ere). na primjer. po principu akrofonije. Sinajski Semit je. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. g. str. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. n. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. e. 285—97. s druge strane. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. iz 1850. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. e. Ovo pismo. str. g. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. 96. Sohaeffer.. safaitskim. Sa trgovinom tirkiza. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. preneseno u Južnu Arabiju. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. Međutim. . možda ogranak Thamuda. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. možda. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. pr. iu Syria. Byblos). vol. upotrijebio ovaj znak za glas a. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. grč. i tako dalje. to Knj. s jedne strane.Sinajski poluotok. išlo je i pismo. god. X (1929). i thamudski spisi iz iste oblasti. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. A. koje su Arapi prodavali Feničanima. n. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. koji datiraju otprilike iz 100. n. n. koje je nedavno otkriveno. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. 11 F. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. pogl. koji je pronašao Monte (Montet).

Indije u mediteranske luke. Poslije potčinjavanja grada 105. n. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. 98—127. U toku prva dva stoljeća nove ere. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. Dussaud i F. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. str. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. koji se nalazio ispred Panteona. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. F. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. str. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. tj. V. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. str. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. 250—91. 15 Vidi: Eduard Glaser. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. Poslije pada Petre (105. Grad je sa tri strane. II. kao i nabatejska. 57—73. 1901). Allat. . 32. 53. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. Jaussen i Savignac. VI. godine. s istoka. 13 Rene Dussaud. god. zapada i juga. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. vol. str. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. zatim. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. Mine j ska. 1907). od koje je Južna Arabija živjela. i nabatejska država počela je da opada. 12 Isp. str. 3—14. e. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. i u njega se ulazilo kroz uzak. vijugav klanac. bila je glavno žensko božanstvo. Macler. Usječen u tvrdu stijenu. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri.). bio neosvojiv. (pogl. Ruševine 'Ule. 14 Knj. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. 1909). Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. nekoć thamudski grad. 1890). bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. 1937). Wiinmett. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine.

pr. 21. I. 19 Cooke.. 47 :19. god. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. 89 : 6). koju je sazidao Salomon. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. kako su oni vjerovali. n. e. V. 274—279. 'RM.). §§ 287. vol. sagradio za cara Salamona. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. Hebrejski hroničar (2. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. str. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. Isp. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. pod imenom Provincia Arabia. jest Iram iz Korana (sur. pr. 308.) u sastav Rimskog Carstva. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. bila je uključena (106. 9 :18. n. 1100. i tada mora da je uživala administrativnu . 18 Knj. e.. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. n. 130. 20 Luokenbill. n. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. 8. Tadmur).stjenovita Arabija (Arabia Petraea). e. III. g. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. e. 18 Plinije. god. n. 9. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. e. To je grad Palmira (ar. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. pogl. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. Ezek. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. n. Partskog i Rimskog. 42—41. knj. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere.. Dnev. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. 2 Novi uslovi. 48 :28.. ipogl. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. pr. međutim. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. e.

226) naslijedili Parte. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. a stvarna nad Sirijom. koji je 260. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. drugi grad Carstva. na što se žurno vratio u grad. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. e. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130.samostalnost. možda na nagovor Rima. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. U bitki kod Antiohije. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. g. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. odakle su rimski garnizoni 270. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. n. e. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. a njezin maloljetni sin. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. koji su (god. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. ar. Zabbavu i Zabdi. grč. Athenodorus). Bath--Zabbay. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. god. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. ušao je u Palmiru. e. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). Jermenijom. na suprotnoj strani Bizanta. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. postala je istinski nasljednik Petre. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. alZabba'. Sjevernom Arabijom i. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). možda. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. g. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. i 270. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. Grad je ostavljen u ruševinama. n. g. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. . n. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. ar. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. Aurelijan se na kraju trgnuo.

I. hromi. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. . prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. poslije rušenja nasipa kod Mariba. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. kraljevstvo Lahmida.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. klasični Auranitis. vol. §§ 672. oni su na taj način postali dvojezični. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. Sirijsko. vol. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. Značajna je ne samo za sebe nego. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. koju smo već proučili. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. poslije je možda postala stalna u Džabiji. . biblijski Bashan. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. Smatra se da je Jafnah. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. koje se. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. stajao je na čelu Panteona. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. sin 'Amra. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . 76—7. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. 1286). Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. I. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. kako. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. T_ . babilonskog porijekla. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. osnovao dinastiju koja je. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. u Džaulanu (Gaula-nitis). str. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. Luckenbill. imala trideset i jednog vladara. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. 22 Ta'rikh (Carigrad. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. Bel. 821). Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp.

između Damaska i Palmire. Za vrijeme boravka u Carigradu. I on je bio sproveden u Carigrad. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . Annali delV Islam (Milan. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. 28 Vidi Leone Caetani. Jaannes Malalas. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. F. L. koja odgovara grčkoj Afroditi28. koju spominje arapska tradicija. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. 115—22. 28 Prakopije. za prelata sirijskih Arapa. Chronographia. 461. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. i slj. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. 314—16. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. str. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. kralj. u bitki sa al-Mundhirom III. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. § 13. 1910). III. 1850). 24 Muruj. izd. str. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. str. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Ovo. pored oklopa. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. 28.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. >knj. 928. 435. str. 580. God. Dindorf (Boon. Knj. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. Oko 544. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). 25 Al-Ma<arif. §§ 47 — 8. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. u plastove od bijelog platna29. II. III. pogl. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. cit. međutim.al-Mundhira III. vol.. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. I. 17. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. god. str. Međutim. Wustenfeld (Gottingen. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. izd. 563. 27 Brokoipije. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. 1831). ipogl. God. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . Kao i njegov otac. vol. 217—21. glavni grad lahmidskih neprijatelja. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari.

duž cijele istočne granice Sirije. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. Kuće od bazalta. 30 Theoiphaines. str. Labid. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. Al-Harithov sin al. <Iqd. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. 415 (tekst) — str. Ecclestiastical History. R. 563). 31 John of Bphesus. priča kaže. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. (Oxford. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. nije sigurno. izgleda. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. str. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). javna kupatila. vol. de Boor (Leipzig. 284—5. palate. 240. abu-al-F. 1883). Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. razvila se naročita civilizacija. 385 (prev. 1853). Barune Smith (Ox?ord. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. Williaim Curetom. od mješavine arapskih. str. Chronographia. 29 rbn-Quitayt>ah. ikada postigli.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. str. str. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. vol. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. prev. iad. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. trijumfalni lukovi. iisp. str. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. U njemu se govori i o mekanskim. izd. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. I. ča. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. sirijskih i grčkih elemenata. 140—41. 1860). 84. Lahmidi. I. 251—2. vodovodi. . 32 John of Ephesus. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629.). 314—15. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. str. ali je kasnije prigrlio islam. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji.ida'. susjedi Bizantinaca. obnovio sirijskoarapski filarhat. god. C.

e. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. e.328. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. 400—418). sin Jadhimahove sestre. e. proslavljen u poeziji i pričama. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. čuvene tvrđave blizu Hire.). mada je u kasnijem dijelu svoga života . sinu Yazdagirda I (399—420). Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. naročito u spajanju slova39. vol. logor). 06 Isp. Tabari. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. I. 21. 4. veći broj takvih plemena. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. Negdje početkom trećeg stoljeća n. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. 1928). Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. 770. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. 15. ću. al-Aghani (Bulaq. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. Hititi. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. n. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. . n.). Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. nedaleko od starog Babilona. god.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. Simeuna Stilitu. str. Međutim. vol. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. str. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. Kristovi sljedbenici30. 1284—5). 37 Isp. e. Lahmidi . str. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. tj. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. XVI.

Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. Les Arabes en Syrie.) Hira je „ . Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. 421. . Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. s nadimkom ibn-Hind (554—69. On je dva vesela druga. n. e. Nijedno nije identifikovano. 505 — 54). koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. nekoć ljubimca njegova oca. 'Amr. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. Mu'allaqat). •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr.). Podizanje al-Sadira. str. . sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. god. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. također se pripisuje al-Nu'manu. U prvoj polovini šestog stoljeća. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. str. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. 418—62. al-Mundhir II (ča. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. 375. mada tiranin. II. 34 — 5. okupili su se na njegovu dvoru.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. e. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis. kako priča kaže. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. n. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. n. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. God. 40 Yaqut. e. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. 39 Diissaud. kao Tarafah ibn-al--'Abd.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. mena Kindah. vol. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. god. od kojih je jedan živio još 410. izuzev al--Khawarnaqa. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. god. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore.

II. sina al-Mundhira IV. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. bizantijsku vjeru. Naše proučavanje jdhillyah perioda. str. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. Knj. nomadsko. str. u velikoj mjeri. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. ali uzet specifičnije. 42 Vol. sabejsko-himjaritski period. §§ 45—8. 434—5. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. ibn-Qutaybah. 2.pogl. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. koji se. na osnovu neke lažne optužbe. prema tome. 43 Taban. u ogromnoj većini. Ipak. str. Arapi Hire go41 Prokopi je. vol. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. . nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. u izvjesnom smislu. d slj. 1882. 44 Vol. uključujući Hidžaz i Nadžd. ali malo krvoprolića. Za razliku od Južnih Arabljana. 111. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. 319. 33:33. 580— 602). veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. XIX. Na-batejci i. ni ma kakva nadahnutog proroka. stanovnicima Palmire. islamski period. 460. jdhiliyah period. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. 48:26). naročito od idolopoklonstva. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . kojoj se najmanje protivila Perzija. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. Gasanidima i Lahmidima. ni ma kakve objavljene knjige. Ta'rlkh. kao što se ovdje upotrebljava. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. Malalas. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. 3. str. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. str. Isp. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Arapska civilizacija Hire. 86—8. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. 445. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. stanovništvo Sjeverne Arabije je. str. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. II. koji seže do današnjih dana. 709. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. 17. koja stoji nasuprot Perziji. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. 5:55. 1903. I. Isfahani.

kako se pretpostavlja. nisu uvijek bili tako krvavi kako. 328. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. ograničavaju se na tradiciju. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. ispaša i izvora. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. oni su i te kako vrijedni.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. prema tome. Zahvaljujući njima. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. jugoistočno od Alepa (512). Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. odvijao se nekako po istom obrascu. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. on je postao arapski jezik par ezcellence. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. Na isti način. ako je i neistinito. jer ono što jedan narod vjeruje. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. . ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. kako je već objašnjeno. god. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. Naši izvori za ovaj period. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. Njegovi okršaji. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. Naziv Arabljanin.) jesu natpisi iz Zabada. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. Do . izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. ponekad. Prema tome. od kojih nijedna. legende. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. poslovice. dakako. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. a iznad svega na pjesme. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. kako smo obaviješteni. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. uza sve to. one govore. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. Tok događaja svakog od ovih »dana«. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre.

_vol. str. Imena vođa na strani plemena Taghlib. vol. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. Ahil arabljanskog herojskog doba. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. 2 Ihn-Isham. str. istakao kao pjesnik i ratnik. vol. vol. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. 4 Aghdni. 579.str. 525—615. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. aJhu-Tairumam. kada je borba bila zabranjena. koji se vodio krajem petog stoljeća n. str. e. U danima al-Fi-jar (prestupa). po predaji. 531. i porodice Hawazin. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. vol. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. s jedne. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . III. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. 150. IV. i kobile zvane al--Ghabra'. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. 95. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. koja je još uvijek popularna. (Iqd. plemena Aws i Khazraj. vol. IX. 117—19. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. 150. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. str. II. predak i jednih i drugih. 140—52. III. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. str.. str. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. 162. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. n. Bratoubilačka borba se završila oko 525. Ghatafan je bio. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus.). Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. . koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. e. s druge strane.). između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. god. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. 5 Aghani.Takav je bio dan Bu'ath1. Hamasaih. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. VII. str. n. 420—23. e. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. iz plemena Bakr. citirao Yaqut. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2.

Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. bio je ili Abisinac ili Hebrej. 1838 —43). u jdhiliyah periodu. trijumf jedne knjige. rima. Ipak imamo nekoliko odlomaka. I. G. e. tj. naročito. izjavljuje stara arapska poslovica. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. trijumf jezika ili. Trijumf islama bio je. na mozak Franaka. Ritam. meteoroloških i medicinskih formula. Arabum proverbia (Bonn. . Aktham ibn-Sayfi. 1310)..« »Mudrost je«. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi.. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije.1124) Majma' 6 Isp. al-Jahiz. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. Izuzev nekoliko magijskih. nije postojala nikakva naučna književnost. 125. uglavnom legendi i predanja. do 622. (Cairo. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. Rječitost. Proza. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. n. god. <Jqd. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. Freytag. napisanih u islamsko doba. 7 2 vo"l. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. 41—3. Majmu'at Rasd'il (Cairo. vol. str. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. pored vladanja lukom i jahačke vještine. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. Tipični Semiti. iako ih samo djelomično razumiju. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva.izgovorena riječ kao na Arape. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. ruke Kineza i jezik Arapa«6. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). Hajib ibn-Zurarah i Hind. vrši arapski. U djelu al-Maydanija7 (-J. u izvjesnoj mjeri. »Ljepota čovjeka«. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. 1324). Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. vjerovatno. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. str. smatrane su. kaže druga. izvjestan broj legendi i. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. kasnija izreka. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. »naišla na tri stvari. prodoran i epigramski način govora. Luqman Mudri (al-hakim). npr. kćerka alKhussa. u islamskom periodu. skupljeno i izdato. Arabljanski genealog. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. još bolje. Današnje slušaoce u Bagdadu. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. izgleda.

kao i njegov brat arabljanski istoričar. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. kao i oni kasniji. 'Amr ibn-Kulthum (-f. bio je član plemena . izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. n. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. 9 Izd. e. Riječ hadi. n. odmah odavala potpunu zrelost. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. u skromnijim granicama. Koran pokazuje takav stil. 540. (Constaintkiople. Imru'-al-Qays (-J. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. sa svojim strogim. smatrali su. god. kao i u većine drugih književnosti. e.ča. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. god. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. i još smatraju. sinonimna je sa riječju sa'iq. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Ra jaz.)> naprotiv. Storey (Leyden. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. 531. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. vezani su za pojavu poezije. e. Te ode. krutim pravilima. Primjeri rimovane proze. on se općenito smatra najvećim.). može sadržavati klicu istine.ča. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. al-Adab al-Jahili (Cairo. P/rvi počeci arapske književnosti. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. ali. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). god. kako kaže arapska definicija. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. n. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. 10 Isp. Ove rane pjesme su se pamtile. 1927). izgleda. Taha Husayn. amir (prvak) pjesnika. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. e. njezina je poezija. »To je prvorođenče poezije«. na kraju krajeva.). 600. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. Rani islamski pjesnici. također su dospjeli do nas. a i današnji stihotvorci. od Ishmaela i Abraha-ma. a pjesma majka. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. F. 1300). 1854). Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. pjevač. n. A. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. pripadao je plemenu Kindah. izd. Muhalhilu (+ ča. za razliku od mnogih drugih književnosti. gonič deva. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. međutim. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). C. al-Fakhir. Domaća arapska tradicija. Wustenfeld (Gottingen. 1915).). pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. »čiji je otac rimovana proza (saj1).

qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. na 11 Al-Suyuti. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. Godišnji kongres. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. 1282). u 'Ukazu. II. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. koje su sastavili slabiji umjetnici. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. kako pijuckaju vino od datula. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. 540. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. prema tome. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. kako zastaju pred šatorima punim robe. bez sumnje. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. . Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. održavan je svake godine vašar. al-Muzhir (Cairo. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. str. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. tzv. podudarali su se s periodom mira. 845). uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. ona gubi na svojoj vrijednosti. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. Prevedena na strani jezik. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. čuveni rapsodist. Među starim odama. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. kao što su: stereotipni počeci. izgleda. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. Mada su govorili različitim dijalektima. Prva tri proljetna mjeseca. Bogata jakim emocijama. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. koji je živio sredinom osmog stoljeća.). tj. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. vol. Hammad al-Rawiyah. . sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. dhu-alHijjah i Muharram. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. Mu'allaqat . 240. 785). dhu-al-Qa'dah. kažu. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. shva-tanje lokalno. izabrao je. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. horizont ograničen. Kongres (suq). Tema joj je realistička. ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. a sadrži sto i dvadeset oda.Taghlib iz Rabi je.: . izražena jezikom snažnirrl i sažetim. neka vrsta književnog kongresa. u Sjevernoj Arabiji. zajednički epiteti. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967).

ča. jedini podatak o savremenim događajima. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. 605. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. tako reći. 23 : 7). pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. god. str. Kao pjesnik. svog naročitog shaytana (satana). 1799). U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. Anne i Wilfrid S. J. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. 'Njegove pjesme. lojalnost i velikodušnost. -. To je znanje on primio od demona. . 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. njegovu nadmoćnost u konjanicima. U stvari. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. Ime Hatima al-Ta'i (-f. 245 — 335. (Oxford & Leyden. Kao istoričar i naučnik plemena. Works (London. »Ko smije da osporava mome plemenu . Pored toga što je bio prorok. Sa razvojem pjesničkog zvanja. 13 Izd. Lyall.. staro pjesništvo. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. 1921—4). vol. leži nadmoćnost plemena. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. ^moćnih. 1903). ispašama i granicama. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. skriveno od običnog čovjeka. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. vol. Satira (hi-ja'). kao što mu i ime pokazuje. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. e. ono je za nas. pjesnik je dobivao različite funkcije. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. vod.' s i H .. Blutnt. C. govornik i predstavnik svoje zajednice. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. 3. bar ukoliko je imala naučnika. n. inteligenciji i broju. . vojničkoj sili. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. U ove tri stvari. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. prema tome.Arabljanski pjesnik (shčHr). vrlina) i 'i?*đ — čast17. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Dok je kao mladić čuvao deve . ghazw). IV. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. prema tome. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. Dalje. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik.

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

. e. sir. ali kasnije. H. vol. koja je bila petnaest godina starija od njega. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). II. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. njegovim nastojanjima da se usavrši. str. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. 150 (767. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. 333. H. On je tvorac svemira. Prorok je primio njegov poziv. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. samostalno je vodila trgovinske poslove. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. slili su se u jedan glas. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). 125. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. vol. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. On je svemoćan. str. u surama iz Medine. n. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. njegovom postepenom. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. 104. Dovoljni prihodi. O njegovoj borbi za život. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. Sirah.Priča se da je Muhamed. IV. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. Ya'qubi. II. koji-je umro u Bagdadu oko A. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. str. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. na brežuljku zvanom Hira'6. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. 127. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. Mas-udi. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom.). mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. dio IV. Corpus inscriptionum Semiticarum. t. 18. Postoji sudnji dan. kome je legenda dala ime Bahira. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. Muhamed. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima.Ishaq. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. 218 (833). kao udovica bogatog trgovca. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. njegov rani život nam je samo malo poznat. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. došla druga vizija. str. kada mu je bilo dvanaest godina. Bog je jedan. Ovo je bila njegova prva objava. koji je umro u Egiptu oko A. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela.

6 :1 i slj. živim i uzbudljivim. Mir'at al-Haramayn (Cairo. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. Objave su neprestano »silazile«. str. I. Ibn-Hisham. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. 2. počeli da popunjavaju redove vjernika. Oko tri godine prije hidžre. 97 :1. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. 8 Koran. 1908). 615. §ahlh (Bulaq. vol. 3. on mu se predao svom dušom. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. je tutor bio. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. 67:26. str. vol. 11. snažne i impresivne. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. str. God. vol. 51). Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. koji je bio hanif12. Sources syriaques. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. Kada su novi članovi. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. 121. 1925). On. MUHAMED. str. I. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. Njegove prve objave. jasne. abu-Sufyan. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. njegova žena. ismijavanja i zadirkivan ja. 5 Sura. bile su kratke. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. a malo kasnije umro je i abu-Talib. vjerna Khadijah je umrla. 13 Ibn-Hisham. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. Ir'osvetivši se novom pozivu. I. 39. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. ono 12 Isp. I. vol. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa.4 A. 51:50. str. Isporedi Poziv Izaije. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. 74 : l i slj. 93 : 6—9. 1932). str. čiji. bio uključen u službu Alaha. str. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. savjetodavalac i prorok sudbine. isp. 136—9. I. sure iz Meke. Mada on nikada nije ispovijedao islam. 11 Bukhari. 146 (tekst) — str. Međutim. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. 143. str. 50— 60. 7 Al-Bukhari. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. Khadijah. Bar-Penkaye (Leipzig. I. 96 :1—5. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. L. vol. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. . kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. 1296). 10 Koran. 217—20. ALAHOV PROROK zapovijedi. tj. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. ibn-Sa^d. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. 175 (prev. i slj. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. pt. propovijeda i objavljuje novu vijest. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. Ljudi su ga ismijavali. čuvara Ka-be. To je bila suština njegovih prvih objava. ostao je nepokolebljiv. 9 Koran. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. On je postao nadhir (Ko-ran. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. Mingana.).

na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. al. u muslimanskom svijetu. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. On ih je slijedio i tamo stigao 24. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. petnaesto stoljeće. u kojoj se odigrala hidžra. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. 230. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. 1318). e. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. IV.Khatlb. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. str. 1898—9). ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. većinom iseljenika odigrala se u Badru. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. U Medini su Jevreji. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. vol. str. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). MUHAMED. kažu. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. vol. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. Masablh alSunnah (Cairo. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. kao službeni početni datum muslimanske ere17. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. uglavnom članova Khazraj plemena. 124—9. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke.. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. Sumderlamd (London. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. Or. 1926). septembra 622. nekoliko Jatribita. II. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. 4535. muslimani iz Medine. rodno mjesto njegove majke. koji su iščekivali mesiju. god. str. ne »bijeg«. 156. postao je i ostao treći po svetosti grad. H. julom). god. Bukhari. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. Oko 620. n. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. god. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. vol. Yusuf u Zalaykha. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. Petersburg. poslije Meke i Medine. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). Britski muzej. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. u Palestini. Isla!m and the Divine Comedy. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. 119 ovom znamenitom putovanju. 169—72.n Karan. II. Hidžra. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. al-Baghawi. Mishkat al-Masdblh (St. ALAHOV PROROK . 17:1. prev. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami.

vol. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Futuh. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 6 :10. 24 Baladhuri. 23 Koram. n. vol. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. 11—75. kharuiaq od perz. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. 33 : 26—7. Tada. 121 ALAHOV PROROK . i na tom mjestu. Kada je opsada završena. Duh stege i preziranje smrti. 20 Isp. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. I. 21 Ar. str. 19 Konan. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. munja. 7). 2480. str. Muhamed povede protiv Jevreja. •^^f'^-i MUHAMED. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. Dan. »saveznici« (al-ahzab). str.(1922). XII . ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. 53. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. 627. H. 8 :29—30. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. God. štaviše ranili i samog Proroka. »zato što su bili na strani saveznika«. 629. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. 353—6. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. 15 Isp. Car. pričaju. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. Waqidi. str. kandan (taapaiti) preko aramejskog. Salmana20. nacionalizacija islama. str. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. Subotu je zamijenio petak. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. barq. 178—83. IX. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. str. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih.. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. 8 :42—3. 33 :9—25. Josef Horovitz u Der Islam. str.. poslije Badra. 3 :119. 17—18 = Hitti. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. 1256. (A. banu-al-Nadlr24. Badru i njegovim herojima. vol. u Medini. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. 22 Koran. Do sada je to bila vjera unutar države. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta.16 Možda od ar. 34—5. Mas'uđi. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. 17 Tabari. I. raspravlja o ovoj bitki. e.

London. 66. 9. Tom je prilikom. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. str. str. H. . Između ostalih_ članova ovoga plemena. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. 47. H. zauzeće Meke bilo je završeno. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. i slj. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram).10. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. Poslije dvije godine. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. 25. kažu. 1.u Kabu je ozakonjeno. 92. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. str. dsp. vol I. str. 628. 28 Waqidi. 35—6 = Hitti. 32 The Holy Cities of Arabia. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. krajem januara 630 (A. na granici Gasana. (London. pt. str. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). »Beduini su sirovinski materijal islama«. 40 = Hitti. Anvoar. -7 Ibid. Baydawl. str. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh.str. s tim da plaćaju danak. vol. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. 416. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. 1855—6). = Hitti. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. koja se pripisuje 'Umaru. str. God.. 383. XXXI. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. vol. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. prev. 1863). uzvikivao: »Istina se pojavila. str. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. 3S Allah Akbar (Berlin. 2 vol. Arabia Deserta and Arabia Felix. isp. Koran 17 : 83. 29 Ibn-Sa'd. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. stir. Syria. 59. i slj. 1928). (London. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. Jones (Hakluyt Society. A. 1503. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. 2r> Baladhuri. a ono zbog vlastitih interesa. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. koji se kasnije nazvao jizyah. 35 Balfadh'UTi. W. Bez sumnje. 1329). J. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. koja je tek bila u začetku. 99. God. II. 3 vol. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. I. str. 60—61. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. 1938). 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. i slj. Ulazeći u njezino veliko svetište. 8). može se nagađati iz izreke.

Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. davanju milostinje i molitvi. prema tome. bila zamijenjena novom. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. Muhamed je. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. pored vjerskih odredbi o postu. Hadramauta i Jemena. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. Nova zajednica nije smjela imati klera. Oni su dolazili iz Omana. žaleći se na strašnu glavobolju. tj. I na zenitu svoje slave. bili sada. 1925). kao i mjesto zajedničkog kulta. nejačadima i potlačenima. On je uzeo oko dvanaest žena. nijedno. 123 MUHAMED. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. hrišćanka Koptkinja. druge zbog političkih razloga. 4 :40. neke iz ljubavi.izaslanstva učinili su to sada. G. 9 :60. 2 :172. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. umro je 8. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. god. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. Kao takav. ni ma kakve hijerarhije. u najmanju ruku. svi su. Hogarth. koga mu je rodila Marija. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. Vođa molitve. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. str. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. koju svaki drugi državni vladar vrši. 218—19. on je iznenada obolio i. 52. Arabia (Oxford. izuzev Fatime. 37 D. Njegov Prorok. Protuzakonito je. jednim potezom. Činilo se da je Arabija. postupanja sa robovima. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. vršio i ovu zemaljsku vlast. sve vrijeme dok je živio. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. 24 :33. vjerskom vezom. Između njih najviše je volio A'ishu. koje sadrže. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. juna 632. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. Sa Khadijom je imao velik broj djece. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. siročadima. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. na j glavni ja veza arapskog srodstva. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. 93 :9. imam. trebao je . Unutar ove zajednice.« 38 Koran. 1922). Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. Na taj je način. mladu kćerku abu-Bakra. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. još i društvene i političke uredbe. nije ga nadživjelo. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. koja se sastojala. u principu braća. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. pored svojih duhovnih funkcija. slavne Alijine žene. Ljudi. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti.

da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. 3 : 68—9. tako da su jači među nama gutali slabije. naredio da govorimo istinu. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. Waqidi. ogrezli u nemoralu. III. i njega jedinog štujemo. 39 Karam. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. sitr. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. 433—4. On nam 38 Ilbn-Hisham. 143. str. On nam je zabranio da činimo preljube. 183. 40 Isp. odanost i neporočnost mi priznajemo. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. 969. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. vol. str. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. On nam je. 5 :92. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. 219. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. On nam je. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. mnogo poslije abisinske migracije. objašnjava T®t>aird. koje je skoro jednako bilo privlačno. isp. Koran. da krivo svjedočimo. Sam neuk čovjek42. gledalo se prijekim okom. zapovjedio da se molimo. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. Koraoi. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. skoro izopćenici i izvanzakonici. Na pjevanje. Ibn-Hisham. da vratimo drugima ono što im dugujemo. 42 Koransko ummi (3 :19). a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. Tafslr. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. str. povrh toga. koji nemaju nikakve objave. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. koji smo štovali idole. 2 :168. takođe.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. 2 :179. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. Islam je zbrisao prošlost. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. mudrosti i teologije. Vino (khamr. od aram.

246. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. prema redu njihove dužine. prema tome. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. im . II. pit.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. poslužio je kao osnova. str. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . vol. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. m. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. str. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. 51. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. Hantwig Hirschfeld. 235. Mekanske sure. 56:76—9. prema tome. Po muslimanskom mišljenju. Mishkah. VIII. 138. in a • ?d^0$Mm W^ .. str. 1937). Abu-Bakrov primjerak. isp. Vida: Versajski ugovor. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. II. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. 1902). vol. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. na preporuku 'Umara. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. l—10. i slj. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. god. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. 396. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. I. uglavnom. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. 651. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. 8 Arthur Jefferv. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. Nije.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. dok su sve druge bile uništene. sec. abuBakr. str. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. Basru i Kufu. . 933. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar.. * Vidi Baydawi. prema ortodoksnom mišljenju. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. koja su. . naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. 43:3. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. 'Uthman je zato postavio god. 309—10. 343. 85:21—2)4. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst.

Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). preljub. u Novom zavjetu (Jas. 4 :124. kao što je. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. Isus (Isa) i Marija. 20:7). Cesto citiram bračni propisi (sur. zatim . priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. veliki potop osam puta... Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. Dan. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). brak i razvod. većinom su kratke. jasno aludira na Aleksandra.). Ivan Krstitelj. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. npr. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. svinjetinu i kockanje. Salamon. koje se odnosi na ubistva. Ahasverov . BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Pored toga. 3 : 60). 18 :82 i slj. 21:52 i slj. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. oštre. 3. Lot. Ostale dvadeset i četiri sure. Thamuda i Luqmana. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni. »vlasnike slona«. Ishmael. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. imaju svoje paralele u midrašu. npr. Sve ove priče imaju didaktički cilj. a kažnjavao grešnike. a sura 14 nosi njegovo ime). Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta.. on se citira u Starom zavjetu (Iz. 33:48. Dnev. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala.. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. siročadima i strancima (4:2.). građanskog i krivičnog prava. duhovnim ipretkom islama (sur. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. a da su one koje govore o postupku sa robovima. Isusova majka. sur. Saul. hodočašće i svete mjesece. njegovi atributi. Josip (kojemu je posvećena sura 12). 8 :5.. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. osvetu. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. Haman (Haman). 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. u suri 246. KORAN. 2. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. post. vatrene. Noa. 21. nasljedstvo i oslobođenje robova. Marija. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Sure 2. Ilija. musliman (sur. 70 : 29—30.. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. većinom su duge. U stvari. David. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. krađu. a Sodoma osam puta. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. 16:73. Kao »prijatelj« Jbožja. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif.periodu borbe. 40. 256. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. 7 Sur. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). 2 : 23) i Koranu (4 :124). Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. 41 :8. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. lihvarenje. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. Njihova svrha nije da ispričaju priču.

92:18 i Luk. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. 3:43). Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. 40 : 38. 26:14. razgovor. E. 2:273 i Mat. uključujući perzijski. Njegov književni uticaj može se . Siioger (Oxford. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. 6:7. 21:104 i Iz. Sve u svemu. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. sur. 2:9. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. koja je snažna i živa riječ. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. neautorizovanih. Ilyas. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. 3:182 i Heb. zajedničke Hebrejima i Arapima. ima. 17:23—40 i Izl. 5:6—21. 7:36—53. 28 :38. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. 4. sur: 36:53 i I Tim. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 2:7. Noah) i grčkog (npr. 21:20 i Otkr. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 37:9. 24:4. Pošto muslimani smatraju teologiju. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. ben-galski. sur. i sur. kada govori u kolijevci (sur. 11:41. 42:19 i Gal. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. izid. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. pon. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel.. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. 10 Sur. 53:49 i I Sam. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. 21:36. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. javanski i kineski. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. 3 :31—10. sur. 9:27. čitanje. 53:39—42 i Ezek. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. 7:38 i Mat.621)14. urdu. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. sur. 3 :1. štaviše. ap. Zak. sur. sur. isp. jeste sluga Faraonov12. sur. Koran postaje naučni priručnik. Mat. 4:8. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. 6:7—9. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja.236). 129—71. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. str. R. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. 6:24. Elias. 24:50 i Zak. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. 12 Sur. sur. marathi. 2:5. 10:73. Osim službenog prevoda na turski jezik. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. izl. pon. Ova knjiga. 4:16. uključujući i Injil al-Tufullyah.miljenik11. i »deva i igla« (sur. odjek »Logos« teorije15. i sur. 19:24). 10:72 i 2 Pet. 1928). Nuh. Vjerski uticaj. Yunus. 5:49 i Knj.. Ps. 19 :16—29. 20:2 —17. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. 9:110 i Mat 7:24—7). Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. 53:45 i I Sam. 48:29 i Mark. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur.934). 18:20. 56:8—56). Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. 4:28. 23:3 i Mat. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. 17. stihovi (6. 11 Estera. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 2:6. npr. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. Bevan i C. sur. međutim. sur. 29:57. 21:23—7). i slova (323. 6:3. samo je jedna strana priče. 39:30 i Mat. sur.

svugdje vjerno čuva i njeguje. . U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. . Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. jer se i u Iraku i u Maroku. 19 Sur. u . 1141). Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. vjerske dužnosti). I stvarno. u Veneciji Aleksandar Raganini. 15 Isp. . ipak. On. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. i 1499. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. 56 : 78. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. klasični jezik. Sejlov (Sale) prevod (1734. ihsan (pravična djela).. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio.. 14 Ima i drugih brojanja. što sve sačinjava din (vjera)1. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. Iv. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. a. jednako kao i u Siriji. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. najraniji.. ikoji je preveden s arapskog originala. 1649. ali nije poetičan. Arabiji i Egiptu. s druge strane. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. koji je izrađen po uzoru na Koran. Posl. 1:1. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. god.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto.. . Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura.8. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. i . I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. . Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. i do danas je ostao. nema nijednog drugog boga osim Alaha. ali je prevod izvršen sa francuskoga. 'ibadat (bogoštovni čini. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca.. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. preko devedeset posto muslimanske teologije .. uzor proznog djela. opata iz Klinija (ča. hoteći da pobije islamsko vjerovanje.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. Koran je bio. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. • ISLAM. 22—30. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. «Zakon božji (din) je islam. prema tome.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«.

isp. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. . prema tome je najveći. str. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. 6:125. 116). On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. al-Shahrastani. 44:2. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. 37:103). on je obdaren božanskim dahom. 27. 1842 —6. d slj. 56:76—9.. 2:100—101. Cureton. 2 Koran. 158). 7:157. leži glavna snaga islama. izd. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. i slj. (Cairo. II izd. 96—7. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. str. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. 16:3—17. koji je izražen riječima aslama (sur. 12. nepromjenljiv (2:256. 17:107—8. 3:25—7). 48:29). skriptu4 C. C. Njegova je vjera prevashodno praktična. Islam je (sur. sur. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije.). nosiocu objave (2:91)6. 3 :17. koji odgovaraju njegovim imenima. 5:5. prema tradiciji. Od svih čudesa on je najveće. Po koranskom teološkom sistemu. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). 90. al-Maqsad al-Asna. 28:51. Bog je najveća stvarnost. On je jedini pravi bog. folkloru i narodnom vjerovanju. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. Koran je Alahova riječ (kalam. Njegov prorok (7:156. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. i slj. vol. str. 7:179) i isto toliko atributa. 3:1). Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. on je stvoritelj (sur. I. On nije »stvoren«. 2:27—8). 46. 3 Al-Ghazzali. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). 11). Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. 6:59—62. al-Milal w-al-Nihal. str. Masdblh.. on je prije svega postojao. 21:98. i slj.govori o Alahu. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. Tonrey. 9:6. 1324). Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. 102. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. 85:21—2). On sadrži konačnu objavu (sur. 48:15. 1933). London. Međutim. 59:23—24). sur. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. Baghawi. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. 6:114—15). 97:1. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. The Jewish Foundation of Islam (New York. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62.

. Knj. 30:56). tj. 116—25. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. d slj. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. 17:1). Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. i str. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. saldh. na »dan uskrsnuća« (22:5. hrišćani i Jevreji. sredina popodneva. pretpostavlja uskrsnuće tijela. 10—14. 62. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). aramejska je pozajmica. post. vol. uglavnom. 1347). Sur. 17:80—81. 17. prvi stub. 82:17—18). Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. Muhamed je Alahov vjesnik). 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . isp. L. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. str. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. nisu možda bili uvršteni u politeiste. 24:57". Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. 13 :27—30. kako je naslikan u Koranu. Prema al-Bukhariju10. 85. I. III (Cairo. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. Ps. 4:46. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. str. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. 31:32). 10 Sahlh. 53 :5—7. al-Suyuti. 81 :19—20. 1926). 18 :23—33. II. str. 17 :87—96. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. 219. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. osoba je nominalno musliman. Vidi ibn-Hazm. Ako je molitva postojala prije islama. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. na »dan« (24:24—5. Islam se. podne.. zahod sunca i smrkniuće. Molitva je drugi stub vjere. Koran.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter.. 55 :17. isp. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. Lammens. 8 Svitanje. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. 30:16—17). L. sur. • Isp. na »sat« (15:85. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. vol. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. ISLAM. str. vol. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. Budući život. 7. al. Termin za ritualnu molitvu. 1925). Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw).

Zekat je čisto vjerska ustanova. stoku. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. 2:216—17. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. 2:183). uključujući novac. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). mfi&jjjsm . 2:192). Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. Po svom dostojanstvu. žito. prema Pliniju12. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu.). 4:94. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. Taj naročiti mjesec.. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. 263—9. 77 itd. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. (9:5. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. 50:38—9).. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. Zekdt čini treći stub vjere. 9:60). Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. zekat se (vjerska milostinja. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). sa raspadanjem čisto islamske države. Kao disciplinska mjera. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. Jednostavni i pun značenja jatihah. o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. •. 2:40. 8:47).: .«. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur.v •. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh.. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. 19:27. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. koji je možda bio svet u predislamsko doba. voće i robu. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. koju govori predvodnik (imam).• •' . vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. 2:181) i dobijena bitka kod Badra. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. sur. koji se često ispoređuje s Očenašem. Kasnije.. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine."• :•:•-••:. koji su.: : l ' l • 133 ISLAM. Stojeći uspravno. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9.-*. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). bez obzira koji je njegov maternji jezik. J. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost.

koje leži nasuprot njemu15. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). poslije godišnjih vašara. 96) jeste peti i posljednji stub islama.. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. čitava se ceremonija formalno završava. zatim. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. 16 :29. 2:192—6. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. naravno. 5:1—2. Zak. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. ali je institucija. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. pon. 9:9). ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. 34:22—3. 44. 3:91. 151—2. vol. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. naime. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. Poslije brijanja glave. lov i čupanje biljaka iz korijenja. (Knj. 1:3. vol. l Sam. izl. II. pogl. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. sur. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. XII. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. Muzdalifi i Mini. 15 Muslimana. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . 208. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. 4:2. on se mora uzdržavati. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. str. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 18 'Arafah je dolina. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. 23:14. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. Lev. str. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). I. str. 32. a 'Arafat brdo. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. 4. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. 14 Bukhard. 17. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. i tu očito u značenju »šutnje«. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). prema njihovoj (predaji. kao što je seksualno općenje.) U početku to je mogao biti kult sunca. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). 13 Sirah.

ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. svoje hodočašće19. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. 74. Mahanil. Gaston Wiet (Cairo. Quatremere. vol. II. uvijek je u pokretu prema Istoku. God. 300. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). al-Suyuti. godine 20 Ibn-Qutaybah. Većina njih su muškarci. Oook (London. str. .000. jer sam ja obavio. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. kako vidiš. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. 6. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). Oni trguju. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. Mahmil. str. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. 886.mil kao simbol svoje veličine. S. izd. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. al-Mawd{iz w-alLtibdr. 68. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. vol. Liberije. I <pt. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. Ne reci da nisam došao. 1957. Nigerije. Riflatls priča da Beduin. ibn Rustah. 18 Vol. Inače. prose. str. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš.naslijeđenom od predislamske Arabije. 276. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. 274. Buldan. izd. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. L. III. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. Iraka. od Senegala. ali ima i nekoliko žena i djece. 1288). str. 192. str. I. raskošno ukrašenu nosiljku. Sirije i Egipta. I. 1904. Službene statistike za 1958. ja samo s njom zbijam šalu. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. 21 Suyuti. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka.. 35. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. 80. Neki idu pješice. IV. (al-Maqrizi.280.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). 1922). broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. 149—50. str. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. čuvenom al-Hajjaju (f 714. M. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. 3. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. A. nosi deva 17 W.). 1). drugi na devama. 19(27). str. Kad nam jedanput da kišu. Lectures on ihe Religion of the Semites. str. Ma'arif. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. vol. 19 Isti pisac (vol. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. str. Husn. Međutim. Yaqut. Robertson Smith. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. isp. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. vol. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. str. 1845). god.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. 17. sjevernu Mezopotamiju. al-Urdunn (Jordan). prodiranje u Jermeniju. str. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. Sa Sirijom kao bazom. 210. 179. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. Hims. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. 1. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. L. 193. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike.13. str. jund).13 = Hitti. 24 Baladhuri. 1.osobe. kažu. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. str. pokosila 20. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. bez sumnje. 116. što je još važnije. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. 11. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. To su bile Dimašk. 19 = Hitti. 126. uistinu. 7. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. str. Uz pomoć sirijskih trupa. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. Kada je pao Jeruzalem. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. • . i Filastin (Palestina). str. na najudaljenijem kraju Evrope. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). 22. 25 Sirijac j-alkobitske loze. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. sitr. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat.000 njegovih vojnika. 194. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. 137. također ga je 'Umar posjetio. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. pričaju. 211. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. Španija. Kao i ostali vjerski kompromisi. da se utvrdi status pokorenih. 137 = Hitti. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. str. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. L. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. str.18. 23 Baladhuri. L. str. pokazivao starom kalifu sveta mjesta.

i to iz istih razloga. iz1 Preko Eufrata. 11:31. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. III. kao vrhovnom komandantu obećao raj. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa.R . u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. vol. str. 26. 1Sawad. vol. »D. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. I. 251—2. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. međutim. na završetku bitke kod Badra. Migine. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. sa Perzijan-cem Rustamom.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. administratorom Carstva. 2 'Iraq. Patrologia Graeca. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. na Eufratu.. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. Sa(d je sa svojih 6. 174. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. novembra 634. Dan. vol. crna zemlja. 60. Tabari. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. 1864). i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena.28 Theophanes. Al-Muthanna je. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena.str. Nihiiw*ml %-. 339. god. A. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. Rustam je bio ubijen. U međuvremenu. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. nedaleko od Hire. 634.. -d° P o E . niti je na njega prešao. Constantine Porphyrogenetus. šeika plemena banu-Shavban. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. History oj Assyria (New York. Baladhuri. 1927). jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. Olmstead. P.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. CXIII (Pariš. odgovara ar. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku.e admirustrando imperio«. str. Jeo ja znači »ndzija«. koje datiraju još iz rane babilonske ere. Yaqut. isp. 109. 2194— 2201. u J. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal.^ -. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. . str. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. col. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. bio samo beduinski poglavica. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. . možda pozajmica iz Pahlaui.** H*MAD <q ^. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-. str. T.

dospjeli su do Mausila (Mosul). iz Basre i Kufe. 640. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. . Kuzistan (stari Elam. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. Poslije Kadisije i Madajina. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. 641. Kamfor. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. 134. H. zajedno sa carem. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. vol. str. str. 1895). 1947). Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. str. J. Ovo je donijelo ekspediciji. blizu mjesta stare Ninive. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. iz Bahreina. C. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). 244 = Hi-tti. al-Fakhri. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. blizu starije Hire. 400. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. al-Akhbdr al-Tiwal. 6 Fakhri. 7 Baladhuri. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. koji je predvodio arabljanske snage. koji je sada. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. isp. al-Dinawari. I. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. nešto nepoznato u Arabiji. Njegov garnizon. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. II. bio ga je već napustio. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. 3 Arapski al-Mada'in. Isp. str. III. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . upravitelj Basre. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. Whitting (London. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. na sjeveroistoku. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. na granici perzijske visoravni. kasnije Susijana. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. V. str. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. perzijska pri-jestonica.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. 392.str. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. 114—15. 742—6. zajedno sa Basrom i Kufom. 115. današnji Arabistan) bio je zauzet god. U junu 637. U međuvremenu. glavni grad Farisa god. str. Annali. izd. 649—509. Guirgass (Leyden. str. God. isp. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. 4 Tabari. Derenbourg (Pariš. Caetani. izd. vol. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. vol. 79. Iwdn Kisra. str. 114. prev. i zauzeli ga. str. zlato). izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. Fakhri. 2436. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. E. 1888). itan-ial-Athlr. »Žuto« (al-safra' tj.

vol. Uporedo sa logorom u Basri. 151—3 vol. I. kratko vrijeme poslije 643. obalne oblasti Beludžistana. vol. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. 651. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. mladi i nesretni Yazdagird. 19—27. Još god. 10 Vidi Baladhuri. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. riznicom i nekoliko pratilaca. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča). Međutim. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. IV. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida).000 Arabljana. ova arabljan-ska ekspanzija.do Oksusa. vol. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. 424. Caetani. 9 Vidi Tafoari. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. njezina književnost. takođe. str. 453—4. str. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. Otprilike četiri godine kasnije. VII. str. 11 Isp. 193—212. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. Prividno vjerska. 248—56. Njezina umjetnost. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. vol. karakteristična za Hidžaz. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . u manjoj mjeri.000—40. djecu i robove. Ona je. VII. Perzijanci su bili arijevci. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. str. God. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. govorni narodni jezik. 2545—51. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. arapski je postao službeni jezik. 418 = vol. Međutim. dovelo je Arape do samih granica Indije. str. 65210. bježeći sa svojom krunom. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. jedna druga. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. str. IV. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. Michel le Syrien.! ekonomska. 640. str. V. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. ali uglavnom politička. II. operisala je na zapadu. kojoj nema premca. Caetani. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. vol. Marv)11. uključivši žene. str. vol. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. 219—20. a ne Semiti. Pokorenjem Mukrana. IV. str. 50—53. kao i govor obrazovanog društva i.

zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. Bilbajs (varijante Bilbis. 168—9. 2 Ya<qubi. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. Sveta porodica. C. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. 'Amr ibn-al-'As. 56—7. vatren.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu.sr. str. vol. pričaju. 1922). činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Futuh Mi. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti.kalif u Medini. Poslije. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. god. Najzad. odmah se vrati natrag.Hakam. VI. rječit i oštrouman. On je već stekao. str. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. Kir (ar. otprilike. str. 53. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . Kada se. imao je 45 godina. Napoleon i Džemal Paša. Torrey (New Haven. Kalifova poruka.. str. rasle mimo svake kontrole. Skizzen und Vorarbeiten. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. vol. 1899). J.5 . 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. Put kojim je on išao sa svojih 4. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. priznanje zbog pokoren ja Palestine. WeUhausen.bio je Farama (Pelusium). ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. ibn-<Abd-al. koji je bio iz plemena Quraysh. Iza njega je došao Babilon6. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. al-Muqawqis). C. izd. bio je ratoboran. zapadno od Jordana. Antioh. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. Aleksandar. bile su sravnjene sa zemljom. 93. ključ u istočni Egipat. Ovaj 'Amr. međutim. a zatim su na red došli drugi. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. Kambiz. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. II. isp.

Oni sjede samo na goloj zemlji. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. danak i mač. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. str.9. ali bez uspjeha. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. 4 V. izabrao je Rabi1 I. Tabari. aprila 641. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. ibn-'Abd-al-Hakam. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. 16.. vol. godine. Oimstead. B A. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. I. god. savladali su stražu i garnizon. sitari Heliopo-lis. L. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. 637) kao datum okupacije Egipta. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. 7 Dosloivno »izvor sunca«. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. 16 (Ap. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. str. str. niti između gospodara i roba. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. 44—8. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. kojih je bilo oko 20. Dok je opsjedao Babilon. Opet su bile ponovljene tri alternative. 2592. str. jedu samo na svojim koljenima. popevši se na zid Ijestvama. vol. 1907). Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. sitr. 3. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam.000 ljudi.u civilnoj administraciji. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. Kada dođe vrijeme molitvi. 53. OnJ Kanali (jedn. str. proslavljenim drugom Prorokovim.000 ljudi. 245—7. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. V (Cairo. 65. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. History of Palestine. isp. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. 58. J. 5 Ovaj. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. niko joj se ne uklanja. . Butler. a Kir je bio zatvoren u Babilonu.000. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. 1902).

'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. Car Konstant. ali su. u stvari. n.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. Wiet. god. I. 11 U arapskom Qaysarfyah.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. III. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. 128. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. Chronique de Jean. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh.000 ljudi. 641—68). Alek-sandrija (allskandarlyah). 1883). Napadači. današnji Šabšir) pao je 13. str. EGIPTA. 12 Vidi Maqrlzi. Mawa(iz. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. vol. novembra 641. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. i slj.000 ljudi. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. Texte ćthiopien. Nikiu (ar. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. u Babilonu 8. biskup je s 'Amrom.). nisu imali nijedne lađe.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. nejak i mlad. potpisao sporazum. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. Ivan iz Nikiua. još je bila daleko. 43—5. 213 = Hiitti. str. 42. sipajući po danu sunčeve zrake.prevodom (Pariš. e. Kir. Marka. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. 113—43. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. eveque de Nikiou. str. a po noći svoje vlastito svjetlo. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. TRIPOLITANIJE I BARKE . sa . koji je ponovo stekao milost. ibn-'Abd-al-Haikam. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. a završio August.. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. vol. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. koji je brojao nekih 50. 61. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. Naqyus. god. maja. str. 41. nekadašnji hram Caesarion11. Grad je bio evakuisan u septembru 642. Međutim. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. str. 450.000 kupatila i 40. nikakvih opsadnih sprava. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. bez sumnje. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. izd. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. 13 H. str. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. U pozadini se visoko dizao Far. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. i brojem i opremom mnogo slabiji. III. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. god. savremeni pisac. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Ibn-'Abd-al-EIakaim. Zotenberg. str. >'Ja sam osvojio grad. str. vol. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. Suvuti. i slj. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. pr. Maqrlzi. 336. ratifikovao je sporazum. Husn. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. poslije čega je slijedio krvavi pokolj.000 ljetnikovaca sa 4.

Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. preko biz.). Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. god. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. 16 Latinski fossatum = logor. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). 655. Fustat (stari Kairo. God. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. Međutim. zauzet je sljedeće godine. jedva je bijegom spasao život. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. naravno. u najmanju ruku. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. na Crvenom Moru18. TRIPOLITANIJE I BARKE . njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Trajan je očistio kanal. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. 82. 649.. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. a da Abdullah bude finansijski administrator. upraviteljem Sirije. grčkog — phossatun. God. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. Saobrazno s 'Umarovom politikom. 668. Aleksandrija je. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. 18 Isp. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. Car Konstant. egipatskim Kop tima. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. Siqilliyah) i da je opljačka. isp. koji je komandovao bitkom. Ona pod tim imenom stoji još i danas. Međutim. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. Ova bitka. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. 58—9. god. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. glavnom cilju. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. 463. uglavnom radi pljačkanja. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve.str. str. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. današnji Suec. Pomorske operacije. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). 652. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. Aruad (Aradus). str. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. God. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. .25 sirijsko-egipatska flota.Urođenicima. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. 17 Antička Klysma. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. dobivši ime Fustat16. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). Mas'uđi. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. 15 Str. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. God. ili 669. Otok je. tabor. Zotenberg. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. 99. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). Basre i Kufe u Iraku. IV. vol.

A. »'Abd-Allah B. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. str. 189—91. str. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. 543. 183. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. Encyclopaedia of Islam. Stoljećima prije pojave islama. str. str. Sa<d«. 375. njemu karakterističnom brzinom. -str. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. 152—3 = Ya<qubi. str. II. 52 (672). H. str. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29. str. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. str. Fakhri. God. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. 235—6 = Hitti. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. Baladhuri. 'Amr je. . vol. cl. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. 180. 30 Ya<qubl. vol. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. H. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. 179. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. 178. str. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. Baladhuri. 235—6. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. str. 223 = Hitti. manje-više neprekidna. infiltracija u Egipat. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. svojom prijestonicom. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. 351.neki od Mu'awiyinih komandanata28.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. Beoker. sitr. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi).' 28 Baladhuri. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. uključivši pleme Lawatah32. str. str. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. C. 235 = Hitti. 642. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. Ibn-'Abd-al-Hakam. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. str. iste privilegije koje su uživali zimi je. 114. 31 32 33 84 Baladhuri. " Isp. Hitti. str. II. pa čak i u Sudan bila je u toku. 379—81. isp. 25 Isp. 237—8 = Hitti. 375—6. str.

POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. Kitdb al-Kharaj (Cairo. i musliman ga je i dalje plaćao. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. U Iraku. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. nasljednice Turske. 101—2. kao i hrišćane iz Nadžrana. zadržale su arapske zemlje. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. koji su sada svi bili muslimani. Ovo stanje djelimične autonomije. prema tome. Lk. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. stani Emaus. i abu-Yusuf. koji tradicija pripisuje 'Umaru. str. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. on nije. str. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). vlasništvo cijele muslimanske zajednice. waqf. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. Prema tome. oni su morali plaćati teške poreze. koju su kasnije priznavali turski sultani. 1346). str. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. međutim. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. Imajući to u vidu. Imsu. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. za luslove koje je Prorok postavio. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. str. svojevoljno predali arapskim . Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. A. Kada je neki podanik prešao na islam. U Egip1 Vidi Waqidi. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. Maghdzi. 391—2. 66 = Hitti. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. Kao zimije7. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. kao glavna. prema ovome primitivnom sistemu.ili (Amawas. H. * Baladhuri. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. između ostalog. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. bio oslobođen svih poreskih obaveza. Amvasu. 24 :13. prema tradiciji. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. tj. 85—6. <Amwas . čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'.

ali ne i zemlja. bilo perzijska. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). ali nikada u obliku vina. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima).na Ahl al-Khitab.. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. Zemlja. 27. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. Kažu da je treći princip. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. Juynboll (Leyden. 1896). kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA .29. <n. Dennett. str. 6 Yahya ibn-Adam. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. Daniel C. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi.. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. djeca. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74). Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. za srednju klasu dva. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. termin koji se primje njivao inajiprije samo . prosjaci. U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. 12. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. 'Askar Mukram u Kuzistianu. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. Jr. međutim. Ši/raz u Fa. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). 1950). a jedan dinar za siromašne. S druge strane. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. bilo da je bila bizantijska. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. Očigledno. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. Kasnije razvoje. starci. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. obraćenik se izlagao novim obavezama. tj. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. Kitdb al-Khardj. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. svinja i zaklanih životinja. str.pr. dzd. U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9. Mas. monasi (kaluđeri). 8 Isjp. choregia ili aram. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi.s.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi.osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. m.a Jevreje. Umjesto glavarine. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. rezultat dugogodišnje prakse.

. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. a drugog za Hims i Kinasrin. kasnije 12. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. dolazili su emigranti i pristalice. 21—32. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. dirham (perz. pt. 12 Prema sur. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije.cjelini. 13 Ar. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius.uf. platno nataknuto na koplje. onda je on osnivač sudstva18. cijela nacija. .000 ili 4. Podjela vojske na centar. tj. Enger (Bonn. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. 1853). dlwdn). diram. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. tj. carinarnica). Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. Poslije Ahlal-Bayt. 212. douane. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. III. Međutim. koja se pripisuje 'Umaru. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. Svako pleme je imalo svoju zastavu. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini.od grčkog drachme). državi. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. moralo se podijeliti među muslimane. vol. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. 8 :42. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. Konjica je štitila krila. al-Ahkam al-Sultdniyah. Kako su odmicale godine. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. str. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. I. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. 217—45. 10 Ibn-Sa'd. Oko 5. koju je nosio najhrabriji među njima. dva krila. Ako je to istina.000 dirhama13. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. Ova institucija diwdn (odatle f r. str. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. Voiska Vojska je bila ummah. M. Da bi se mogla obaviti raspodjela. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. izd. otprilike 10 penija (19 US santima). abuYus. ti akciji. str. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj.

I. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. Baladhuri. vidjeli ih i osvojili. Pješadija je upotrebljavala luk. bez sumnje. Mač je bio nošen u koricama. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Ede-si. U sve ove centre stare kulture oni su došli. Egipćani i drugi. 213—14. draguljara i fabrikanta. str. bio savladan od pobijeđenog. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. 169 vljeni u Indiji. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. 18 Ibn-Sa'd. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. koje su bile obješene o desno rame. Perzijanci. 17 Str. str. zanatlije. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. Arapsko-islamska . Damasku. 15 Mawdli. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. čemu je vjera. II. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. U Ktesifonu. pt. nego u njezinom višem moralu. a ponekad štit i mač. bilo da su bili muslimanski obraćenici. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. iranskih. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. str. Prema tome. obali Bahreina. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. u filozofiji. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. str. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. 347—8. 27—8. str. Bojni poredak bio je primitivan. 116. I. str. III. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. Maward-i. strijelu i praćku.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). vol. bilo hrišćani i Jev-reji. isip. zato im je i dato ime hindi. 217. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. Nisibisu. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. divili se i imitirali djelo arhitekta. vol. str. u nauci i književnosti. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. koje su tako nazvane po Katu. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. a svašta što su mogli da nauče. kao i u snazi njezine izdržljivosti. III. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. U umjetnosti i arhitekturi. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Mawardi. pt. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. u medicini. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. 450—51. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. mawla. sing. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan.ti. abuYusuf. ovi muslimanski Arabljani. 141 = Hitti. počeli su da asimiliraju. 343—4. doprinijela svoj udio. str. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. 50—54. 202. 16 Fakhri.

čije su zakrpe padale u oči25. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. str. 2.-. 2:1 Ya'qubi. za Umarove vlade. (London. samo jednu košulju i jedan ogrtač. I. 'Umarovo je ime. III. I. 25 Ibn-Sa'd. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. 131—2. osvajač i pokoritelj Arabije. koji je bio neobično visoka stasa.. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. str. 237—9. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. Abu-Bakr (632—4). vol. a dostiglo vrhunac i. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. 208. prema muslimanskoj tradiciji. str. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). vol. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. Bojio je bradu i hodao pognut23. vol. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. 128—32. 1286). I. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . str. str. A History of the Art of War in the Middle Ages. III. pt. III. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. i nije primao nikakve plaće. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. izd. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. vidi ibn-Sa'd. u sjevernoj Africi. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. i slj. vol. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. Feničani. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. pt. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. 24 Ibid. vitke građe i mršavog izgleda. jake tjelesne konstrukcije i čela24. str. Jednostavan i štedljiv u životu. I. str. Međutim. vol. Stvarno. koji je od njega bio stariji tri godine. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. I. U jednom drugom smislu. On je imao. vol. II. govore. pt.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. vol. Iako je započeo iz ništa. Aramejci i He-breji. str. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. III. -. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. ibn-al-Athlr. {Uyun. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. 120—21. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. 157. 219. 1924). 185.

Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. IV. prema ibn-Sa'du. IV. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. 3—4. str. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. god. vol. 6 :93. vol. Vidi Quatremere. to je odbio. hrišćanin Perzijanac. str. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. koji je bio 26 Diyarbakri. Ya'qubi. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. 41—5. vol. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. Mas<udi. on je postavio za upravitelja Kufe. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. 3. Nezadovoljstva. vol. II. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . 27 Ibn-ol-Athir op. vol. str. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. I. ibn-Sa'd. 44. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. 1925). Alah te je ojačao. bio si slab. 30 Ibn-Hajar. vol. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. 28 Tatoari. Baydawi. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. vol. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). Journal asiatique. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. ranije sekretara Prorokova. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. IV (Cairo. on je postavio za upravitelja Egipta. str. II. kada ga je 3. str. 281. članovi kalifove porodice30. ser. vol. vol. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. vol. I. pt. al-Nuwayiri. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. 61. god. III.. 1302). Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. i slj. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. kasnijeg umajadskog kalifa. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. II. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. 29 Koran. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. Alah te je izveo na pravi put.'257. str. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. sfcr. str. cit. oborio zatrovanim bodežom rob28. novembra 644. str. međutim. I. 89—90. 2722—3. II. On je u aprilu 655. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. 183. vol. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). I. Ovaj posljednji. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. VI (1838). str. III. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. pt. vol. str. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. gdje se. zastranio si. str. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. 'Uthman. Talhah i al--Zubavr. 300. koji su naročito bili jaki u Egiptu. 52. Nihayat al-Arab. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. 223^1. 10—11. IV.

Prije svoje smrti. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. godine nekom vrstom izbora.priznao autentičnim. koji se pokazao previše dug i. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. juna 632. juna 656). u toku koje su strahopoštovanje. 202. 'Umar. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. 38:25). Muhammad. Obrazovanje ovog odbora. nazvanog al-Shura (vijeće). logični kandidat poslije abu-Bakra. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. al-Zubayra ibnal-'Awwama. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. pt. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. kuća je bila na juriš zauzeta. pt. .. pt. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. 51. abu-Bakrov sin. . III. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. III. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. I. njegov prijatelj i predčasnik.str. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. Patrijarhalna epoha islama. vol. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. bio je skraćen1. I. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. vol. str. vol. str. kažu. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. Talhah ibn-'Abdullaha. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. III. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. 245. 'Uthman ibn-'Affana. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. v Ibn-Sa'd. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). koje je ulio Prorok. 2 Ibid. I. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. pobornika umajad-skih interesa. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. 1 Ibn-Sa'd. i slj. prema tome.

koji su predstavljali mekansku stranku. 1001. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Talhah i al-Zubayr. pobožan i hrabar. koju je on najviše volio. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. 15. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. koju je on predstavljao. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. Mladolika A'ishah. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. koji su predstavljali emigrante. »majka vjernika«. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. Prividno siguran na svom prijestolju. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. Ona je bila poslata natrag u Medinu. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. Oba Ali j ina rivala su poginula. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. On je bio prijazan. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. Prorokova žena. otac jedina dva njegova živa muška potomka. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. Poslije 'Uthmanova ubistva. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. Stranka ahl al-nass. A'ishah. Praktično. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. Tako se završio prvi. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. tek su započeli. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. str. 9. juna 656. To su bili. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. kako smo već vidjeli. dok je išla iza karavana svoga muža. Dinastički ratovi. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. g. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. str. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . decembra 656. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). jer jednom. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. koja ga je pokušavala odbraniti7. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. al-Hasana i al--Husayna.

glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. 137. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. 127—30. 3340—60. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. Isp. vol. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. Po nagovoru svojih sljedbenika. Mu(awiyin vojskovođa. 220. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. već je ispala iz kombinacije. abu-Musa. na pola puta između Ma'ana i Petre. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. koji su bili prikačeni za koplja. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. čovjeka. Ya<qu!bi. bez sumnje. Na . Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. Na ravnici Sifin. svaki u pratnji 400 svjedoka. str. str. dotoumenitu vidi Dinawari. teško je ustanoviti. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. pobožna. Mas'udi. jula 657. g. Konačna je bitka odigrana 26. Tabari. 656. I. god. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. IV. postali su njegovi smrtni neprijatelji. 10 Isp. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. radilo se da li će Kufa ili Damask. 189. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. ali slabo odana Alijinoj stvari.000 Iračana. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). a ne putem oružja. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. južno od Rake. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. str. vol. pribjegao lukavstvu. vol. a taj je čin značio za Aliju gubitak. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. U stvari. Neprijateljstva su prestala. 9 Mas'udi. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. Presuda je. naravno. Ovi haridžiti10 (separatisti). 392—402. str. Međutim. 8 O arbitražnom. 206^-8. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. 661. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. IV.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. smrtnih neprijatelja Umajada. ali kada je stariji od dvojice. . sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. vtol. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. istr. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran.str. 391. u Adhruhu. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. Svaki naoružan pisanim dokumentom. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. Fakhri. Medina. 158. kako su bili nazivam. 125. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. napustio da se u nju više nikada ne vrati. str. na zapadnoj obali Eufrata. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. II. njih se do 4. str. najranija sekta islamska. Vidi str. Tek god.lična. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. On je bio samo namjesnik provincije. koji mu je davao punomoć za akciju.

odlučnost.) i skoro ih hametice potukao. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. ekspeditivnost. Weir (Calcutta. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. i slj. H. Tabari. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. str. vol. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). velikih crnih očiju.rawxa' kod Yaquta. 1871). I. koja se zarila do mozga. slovice. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. str. Dlnawari. prema šiitsikoj tradiciji. III.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. str. str.Asa16. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. Isp. 1907). on. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. tj. iskren prema prijateljima. Rano izjutra 24. hitrina. rječit u razgovoru. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. 1902). 706. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. 163. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. propovijedi i anegdote. opreznost. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. Zotenberg. 15 12. Sabljom. (Pariš. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. 1872). koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. vol. Neustrašiv u boju. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. vol. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. pogl. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. mudar u savjetovanju. de Goeje (Leyden. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. 227. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . i slj. izd. prev. 12 :70. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. Kao kanoniziram mučenik. međutim. 14 Fakhri. januara god. Koran.. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. VII. koji je zapovjedio da se . str. str. 3456. pogl. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. g. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. srednjeg stasa18.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. 130. 10 Isp. od Harura' (Ha. On je bio crnomanjaste puti. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. 17 Mjesto. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. 1927)L pogl. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. str. Chronique de Tabari. velikodušan prema neprijateljima. II = The Arab Kingdom and its Fali. 246).000 kod Shahrastanija. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. Margaret G. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. svoje prijateljice. 86. korpulentan. al-Masalik w-al-Mamalik. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. II. 661. Oni su se. II. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. 791.

str. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. svjedoče da koristiti od njegova života. Fatimidski Kalifat (909—1171). god. međutim. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). 174—5 = str. vol. u Španiji. 1862). 1284). Kalifat. iskusan čovjek. vol. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. Ovo je. 19 Ibn-Khaldun. 424—6 u prevodu de Slainea. i str. 1858). Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. vrši sam veliki Prorok. 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . 929. 297. U novembru 1922. do 1031. Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. god. Tanbih. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. On je započeo s abu-Bakrom (632). na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. postavši na taj način osnivač dinastije.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. u Notices et extraits itd. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. TerQuatremereova izdanja. U martu god. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). trajao je od god. čije je sjedište bilo u Kairu. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. čija je prijestonica bio Damask. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. vol. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). XIX (Pariš. g. str. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). I. sam kalifat bio je ukinut20. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). tj. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama.. Muqaddamah. XVI (Pariš. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). Kao predvodnik javne molitve (imam). odrekavši mu sultanat. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. 1924.

22 Str. ibn-Khaldun. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. 108—9. 25 Mawardi. The Caliphate (Oxford 1924). 5—10. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. nije mogao imati nasljednika. W. koji su živjeli uglavnom u Meki. prema sunitskoj školi. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. zdrava tijela i duše.1310). zub i dlaka. mora biti muškarac i punoljetan. str. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. 164—5. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. str. pečat. Siije. str. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. al-Na-safi (-f. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. naprotiv. 23—4. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. 929—1031. 23 Muqaddamah.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. mora posjedovati hrabrost. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. str. On je gušio hereze. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. Muhamed kao prorok. 9—41. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. Kasnije su pravni teoretičari. ial-Na®afi. postavljanje državnih službenika. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . d'Ohsson. Arnold. 24 Shahrastami. izd. kao instrumenat objave. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. Cureton (London. str. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. Al--Mawardi22 (-J. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. 1843). i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. str. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. 28—9. U kalifove dužnosti. 161. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. Bagdadu i Kairu. kao Alahov glasnik (rasul). koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. cipele. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu.

' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. prijestonica provincijske vlade. Poslije presude arbitražnog suda. i slj. mada je to carstvo bilo nešto suženo. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. 27 Vol. I. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. 213. Njegovim dolaskom. Mu'awiyina desna ruka. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. ali je Irak proglasio al-Hasana. 'Amr ibn-al-'As. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. Sa Turskom. 40 (661)1. str. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. 1517. H. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. koji nisu priznavali . kao svojom centralom. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila.

II. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). 680. postala je sjeme šiitske »crkve«. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. II. 231. IV. 184 UMAJADSKO I II. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. 3. koju je on sam sebi odredio. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. Desetog muharema A.000 vojnika. str. komandujući vojskom od 4. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. vol. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«.Muhameda sve do pada Meke. muharema. vol. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. II. L. Ubaydullah. 216. str. 4 Ya'qubi. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. isp. 5 Ibn-'Asakir. vol. Šiizam je rođen 10. 3 Tabani. odbio je god. oktobra 680) 'Umar. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. 6 Ibn-Hajar. str. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. Mas'udi. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. vol. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). str. 21. Dlnawari. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. V. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. toj godini (ča 669). 13. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. koji se kretao više 1 Tabari. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. Mada je al-Hasan umro u 45. i pošto su odbili da se predaju. on ih je sasjekao. Interesi al-Hasana. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. UMAJADSKI 185 KALIFAT . 61 (10. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. Al-Husaynova krv. u Kar-bali. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. koja je brojala oko 200 ljudi. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. i s tijelom je sahranili u Karbali. vol. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. 266. čak više nego krv njegova oca. 17. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. 14. str. str. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. koji su s njom otišli u Damask6. str. Njegov mlađi brat al-Husayn. str. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. 4. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. II. vol. vol. H.

stupila je u borbu 26. I. u stvari je borba bila trougaona. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. koji je. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. jer treća stranka još nije bila eliminisana. Wiistenfeld (Leipzig. koji je ranije bio učitelj. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. II. Međutim. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. 684. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. Kaznena ekspedicija. koja je potpomagala al-Zubayra. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. a ibn-Numayr. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. Yazid je umro. god. Poslije toga je vojska otišla u Meku. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. operacije započete 24. str. 2220. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. Kada ga je Yazid. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. bio takođe dinastički. i izašla je pobjednik. 1859). septembra. Na putu je Muslim umro. Na čelu . al-Faifcihl. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. vol. str. novembra 683. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. izd. Dok su ove operacije bile u toku. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. Sveti kamen se raspao na tri komada. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. II. str. Marwanov sin i nasljednik. vol. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). str. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu.. F. stajao je mirno po strani u Medini. Akhbdr Makkah. vol. 299. avgusta 683. Al-Dahhak je 7 Tabari. pak. bar što se tiče Alijinih nasljednika. 32. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. Priča o tri dana. 'Abdullah. i slj. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. Ya'qubi. Drugi građanski islamski rat. naslijedio na prijestolju. Azraqi. gdje mu je bilo sjedište. str. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. neautentična je. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. 8 faibari. nego i u Južnoj Arabiji. i u Iraku. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. zaustavi 27. Nad Damaskom. Marwan (684— 5). u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. privremeno je bio zaustavljen. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. Egiptu i dijelovima Sirije. 18. 427. Međutim. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683).

a njegovo tijelo. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. bilo je predato njegovoj staroj majci. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. . Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. koji su bili naviknuti na pomorski život. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. Arabljani Hidžaza. str. 14 tabari. Ovakva politika objašnjava. koja je trajala šest i po mjeseci. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. . vol. na primjer. II. 10 Ya<qubi. 852. vol. a to sigurno od al-Hajjaja. riječ arsenal). U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. Njegova je glava bila poslana u Damask14. 320—21. prema piscu al-Baladhuriju15. 845—8. Španiji i drugim ratnim poprištima. Ove 'unutarnje svađe između Qays. 25. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13.str. vol. str. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. . str. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. vol. odatle dolazi engl. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. ibn-al-Zubayr se hrabro. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. 262. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. 304. V. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad.str. . pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. koristeći se uspješno svojim katapultama12. Vidi str. velikih neprijatelja islama. dbn-'Asa. Vidi 'I/cd. II. marta 692. 1. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. 13 Tabari. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. 862. Ova je flota morala. ako ne od Muslima. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. . nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme.kir. Sirijska brodogradilišta. gdje su ostala do vremena Abasida.. vol. 201. glavna snaga islama. II. . vol. i strankama. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. 320. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. bez sumnje.sirijske vojske. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere.19. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. str. nedaleko od Damaska. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. str. Mas'udi.

vol. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. u Sirijsku pustinju (badiydh). Mansur ibn-Sarjun (gr. I. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. str. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. koji su bili ponajviše Jemenci. 19 Tabari. poslije 'Umara. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. teška jahanja. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. 118 = Hitti. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. Rihlah (Leyden. 410. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka.. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. . 342. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. Baladhuri.. izražavaju osjećaje nostalgije. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. I prema kalif ovom naređenju. str. str. 3409—10. ibn-Jubayr.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). II. 305. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. str. 18 Ya'qubi. bio je potomak odlične . kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. morali osjećati21. 207. u prvom redu. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. 258. 188 UMA. vol. str. imenom Mavsunu. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. koju su mnogi Beduini. i drugi osnivač Kalifata. vol. nastavljajući tradiciju. str. . Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. 80. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. isp. 17 Vidi str. 104. Ona je često vodila svoga sina Jazida. 1890). V. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. 'Uthmanova žena. pijenje vina i-pravljenje stihova. kao i njezina predšasnica Na'ilah. koji su sada prelazili na gradski način života. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. <Iqd. koje su nazivali »al-Badiyah«. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. vol. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. Kasnije su umajadski kalifi. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). 166. 181. 1. i slj. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. 19 Vidi Guy Le Strange. 1907). Tabari. isp. II. str. Mas'udi. Sergius)23. nenatrunjen arameizmima. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. Palestine under the Moslems (Boston. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku.31. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. naročito u Palmirenu. str. što. vol. str.

god. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. Držeći se ovoga presedana. 195. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. 293. bio je također hrišćanin. 85. vol.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. 205. Mu'awiyin otac. 80. namjesniku plodnog Egipta. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. I. vol. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. str. Arapima iz Hire. Ziyad je bio Alijin pristalica. pripadao je Taghlib hrišćanima. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. II. i bio je prijatelj sv. S njom je abu-Sufyan. Kalifov liječnik. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. njegova najveća vrlina bio je hilm39. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. str. str. str. istr. 24 Ibn-'Asakir. 365. 25 Ya'qubi. str. i Ziyaduibn-AbIhu.. vidi Tabari. . Njegova razborita blagost. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. Wellhausen. 312. održavao intimne odnose. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. vol. Kod Mu'awiye. 27 Str. 1 'Iqd. 11 Abu-al-Fida'. 148. str. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . 265. 239. 302. upravitelju buntovne Kufe. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). 306. vol. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. vidi str. Theophanes. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. 30. Ivana. II. L. centar šiizma. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. 20 Fakhri. I on je recitovao svoje pjesme. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. 356. ibn-Ut-hal. 228. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. Reich. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. Literary History. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. vol. 307. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. V.. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. isp. str. vladaru nezadovoljne Basre. njegova sporost prelaženja u ljutnju. str. Tanblh. među kojima i Abasidi. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. UMAJADSKI 189 Kada je 679. Ivan (Yuhanna) Damascenski. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. str. Reich. 84. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. 28 Wellhausen. 203.hrišćanske porodice. uključujući Arabiju i Perziju. Prema njegovim arapskim biografima. str. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. koji se njihao o njegovu vratu. Mas'udi. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. Poslije smrti Al-Mughire. najprije od prijestonice. I. Nicholson. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom.

190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. »Ja se ne služim mačem«. str. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. V. kada je oni zatežu. 397. str. vol. 32 Tabari. 36 Ibn-Khaldun. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. (Ikd. 69—73. 10. str. raulk33. Sada pitaj što želiš. teokratski. vol. str. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. V. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. a kada je oni olabave. vol. vol. str. 188. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. 78. $ubh al-A sha. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. str. vol. odmah iza toga porez je bio uskraćen. II. 29 Dlnawari. 174—7. 35 Ibn-al-'Ibri. str. tj. II. (sarlr al--mulk)36. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. II. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. vol. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. isp. ja je labavim. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. vol. 232—3. II. 81 Ya'qdbi. vol. str. Sirijska tradicija. energije. i slj. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. 410. Tabari. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. 33 Ibn-Khaldun. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 145. Ya qubi. ibn-'Asakir. 283. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. 1914). vol. da je al-Hasan ispuni32. Mas<udi. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. IV (CaLro. Tabairi. Muqaddamah. Međutim. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. V. 304. neku vrstu stana unutar džamije. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. 5. str. neću dozvoliti da se ona prekine. 217. ja je zatežem. II. II. 30 Fakhri. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. vol. 265. 70. Tabari. str. 20. 257. str.«31 Ovo što slijedi. Dlnawari. str. 229. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . »gdje je dovoljan moj bič. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. str. <Iqd. I. str. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. str. 169. str. vol. 34 Ya'qubi. Muqaddamah. Arapski anali. vol. str. Stav istoričara odražava stav puritanaca. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. str. L. II. al-Qalqashandi. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. za njega tvrde da je izjavljivao. V.« U pismo je stavljena blanketa. vol. vol. napadaju njegovu pobožnost. 69—70. 37 Mas'udi. 6. str. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. II. koji spominje Teofan1. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski.

ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. na likijskoj obali. na Eufratu4. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. počevši još od Hetita. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. koje se zbilo u ovo vrijeme. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. do Tarza. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. 34 (655). 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. 1. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. uključujući Adanu. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. blizu obale Sredozemnog mora. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. koja se nazirala daleko u pozadini. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. 347. poznat pod imenom Kilikijska vrata. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. vjerovatno bila drugačija. Melitene). za razliku od vanjskog. 159. uvijek je bilo nesemitsko. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. unutar vojnih granica. Već A. Tarz. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. str. do Sumejsata (Samosata). značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. duž linija najslabijeg otpora. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. bio je manje posjećivan. Prvi puta su je napali A. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. H. pa čak i preko Helespon-ta. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. U dugom lancu muslimanskih utvrda. 'awd-sim su. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim.teritoriju Rimljana. u užem smislu. Međutim. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. I = Hitti. možda zbog ubistva 'Uthmana. sjevernog zemljišta. međutim. 2 Str. koje se zvalo thughur*. bio je naravno dobivanje plijena. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. kod gornjeg Eufrata. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. Na sjeveru. H. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. 245. Malu Aziju (Bildd al Rum). dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. Heraklijev sin. 49 (669) pod ko- . izgleda. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji.

NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. 8 Ili prema imenu samog mjesta. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. 1905). 310. 345—6. str. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. str. 15 Ibn-Sa'd. 11. 2868. 19. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. vol. 6 Yaqut. sitr. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. 163. str. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). Agapije iz Manbidža19. obustavljena je u ljetu iste godine. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. I.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. str. 4 Istaikhri. . Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. str. . Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. 183. Eastern Caliphate. str. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. vol. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. isp. 16 Vidi J. 189—90. str. -str.arapsko al-Bustan. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa).str. 190. 133. god. str. III. br. 52. Guy Le Strange. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. 11 Vol. Međutim. 4. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. 27. II. 10 Theophanes. H. grčko Arabissus. 5 Baladhuri. 5 = Kitti. 3 Vol. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. Le Stramge. XVI. što je. A. II. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. očigledno. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. 23—24. 2. koja gori i na vodi. god.. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. ibn-Haj<ar. I. I. Buri. 67—8. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. vol. na otoku Riziku17. kasnije . str. l slj.3 Isp. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. koji se povodi za 12 Tabari. i slj. 33. 86. 'str. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. pt. Prorokov zastavnik. B. 332. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. kao godinu njegove smrti. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. str. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. vol. 128. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. str. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. za njim se povodi Tabari vol III str. 50. Prema legendi. Oba pisca stavljaju god. str. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. str. ili zbog velikog broja jarbola . 4 Baladhuni. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. >isp. 153. 93—4. 18—19.

Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. Od 1.800 plovnih objekata. 375.i. II. isp. Baladhuri. 23 Tabari. pod imenom Sayyid Ghazi. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. izd. god)23 on je bio ubijen. vol. str. 26 Str. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). 8 Tabari. str. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. 395 399. 21 Tabari. 1871). 19 »Kitab al-'U. 74. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. 1716. . str. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. samo je pet bilo pošteđeno. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. br. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. odlučni Maslamah. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. međutim. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. 3. de Goeje (Leyden. 401. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala.17 Theophanes. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. 25. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. vol. 353—4.zeli arapski pustolovi iz Španije. str. od augusta 716. Maslamah. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. 1346. Njegov grob. Međutim. str. 25 Kitab al-(Uyun.nwan«.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. 2. Glad. 24. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. II. vol. Vasiliev. 236 = Hitti. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. izd. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). 2. pt. br. koja je bila najgrozniji arapski napad. str. str. str. pt. odakle im je dolazila pomoć. do septembra 71721. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). str. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. Arapske armade je nestalo. U toku kasnije bitke (740. 492. Opsjedalo se i s kopna i s mora. vol. VIII. 163. str. vioil. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. Ova znamenita opsada. u Patrologia Orientalis (Pariš. 672) i Krete (Iqritish. VIII. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. 1912). 236 = Hitti. Bury. str. nije popuštao.pt. vol. str. II. 24 Mas'udi. II. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . A. Kasnije su opet otok zar. 674). 376. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. 3. č nerakliiske din jc njega pj. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«.

Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. . Vidi ibn-al-Qalanisi. 31. I. Mas'udi. str. F. vol. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. izd. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. 782. str. 985. al-Masalik w-al-Mamalik. slijedeći presedan Mu'awiym33. 1885). W. 68. str. Sofije. Kitdb al-Bulddn. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. izd. 2. vol. 30 Str. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. 374. izd. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. 11. 104. 12—13. str. 1. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. 147. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime).28. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. 247. 11. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. Popper (Berkeley. 317. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. koja još živi u sjevernom Libanu. o njegovu podizanju česme58. novi rasni elernenat. bilj. str. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). str. Balađhuri. maziva grad imenom Andus. 1. Dhayl Ta'iikh Dimashg. 32 Theophanes. među kojima su bili Maro-niti. I. O etimologiji riječi balat vidi str. I. pogreškom mjesto Abdus. naziva mjesto Andalus. de Goeje (Leyden. Amedros (Beyrut. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. 666. 160. vioil. Pišući god. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). 1909—12). 453. 709. vol. kako su ih također nazivali Arapi. Oko god. Oko 689. 145. Yaqut. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene.8 = HitU. izd. br. str. str. o ovom događaju. 364. H. str. pt. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--.27—8.dogled Carigradu. II. 1908). !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). de Goeje (Leyden. 15. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. 1. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. 40. str. 1899). god. kojemu je takođe pristao da plaća danak. gdje su postali pomorci. i Abd-al-Malik. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. II. 1.

i u decembru 694. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. god. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. Iraka. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. koji se drmao. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. koji su ga naslijedili1. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. Sulayman (715—17). na istoku. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država.da vidim krv između turbana i brada.trećem najsvetijem svetištu islama. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. . kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. 'Umar (717—20). s nadimkom »otac kraljeva«. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. i Muse ibn--Nusavra. na zapadu. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. čija je kopija bio. *. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. kada je umro krajem drugog decenija. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. Čini mi se . 1 Al-Walid (705—15). Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Dok je okupacija Sirije. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane.«4. na istoku. . Kad skinem s glave turban. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. . on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). Al-Hajjiaj.MARWANA (683—5). Ipak.

potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. 294. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. Njega arapski istoričari. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. Čak i Anas ibn-Malik. Tanblh. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka .000 života6. str. 5 Tabari. ili 699) stanovnike Azrakisa8. str. vol. 2 Ibn-Rustah. str. ibn-Dyrayid. str. str. Ya'qubi. N. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. vol. Mas<udi. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. -str. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. vol. V. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. Kamil. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. vol. str. Mas<udi. str. Njegove vojskovođe. II. 187. 382. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. 320—22. 318. isp. Farisom i drugim istočnim provincijama. 216. 295.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. vol. 1123. V. Akhbdr.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath.Uistinu. str. II. IV. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je.Basre i Kufe10. isp. 326. str. 215—16. praktično su istrijebili (698. 'Abd-al R. koji je kasnije .đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. vol. str. 4 M'Uhsinrad. str. str. pravog pravcatog Nerona. upravitelj Iraka sma-knuo 120. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. Mas'udi. str. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. II. 218. Ishtiqaq. Jedan od njih. ifon-'Asakir. 326. VII. V. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. 3 Ya'qubi. Vasita (središnji). str. vol. 81. 6 ibn-al-'Ibri.nawari. 854—5. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. vol. II. II. Tabari. Pored njegove krvoločnosti. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. 195. Tabari. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. Mas'udi. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. 7 Dl. 1122—3. vol. str. vol.

Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. Reich. str. Tanblh. ali je. str. on je pod svojom komandom u Kurasanu.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. Str. . on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa.000 arapskih trupa iz Basre. koji je do sada činio uobičajenu. specijalno u Farganu.000 klijenata. i da je dopro do same Kine. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. 881—2. IV. u kineskom Turkestanu.000 iz Kufe i 7. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. Mas'udi. 314. 7. br. Nishapur) u Kurasanu. očigledno. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. Baktra). Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. 3. Grad je samo gomila ruševina. 1125—6. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. str. isp. god. da su svojim Tako nazva. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). 144. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. rasadišta islama u centralnoj Aziji.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. IV. 13 1 Yaqut. zeta al-Haj-jajova. Godine 713— 15. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. Ili Ki'nman. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. Balk. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. 89—90. tj. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. Tabani. vol. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. str. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. dana. 263. Wellh?iuse. Za prijestonicu je odabrao Marv. Vol. II.n. vol. Međutim. doživjela je potpun uspjeh.s n možda 12 Iranci. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. Shahrastani. Yaqut. 1290—91. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. 423. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. . vol. stir. str. str. »Zunbll« je bila titula. imao 40. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. Na preporuku al-Hajjajovu. II. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati.

Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. str. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. sjeveroistočno od Samarkanda. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. 711— 12. pokorio Sind. God. u kome je bila Budina statua (ar. 19 H. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. čiji je . 10 Današnji Amu Darja. koja je također bila stara. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. Džejhun mjesto Oksa. vol. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. nikada nije ušla u sferu islama. i per. 1275. god. Osvajanja su se proširila (god. H. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. Prava Kina. 2 : 13. A. u kojoj je bilo 6. koje se stalno širilo. koje su zarobili. 421. str. i Nirun (današnji Hajdarabad). II (1921). god. 713) na sjever sve do Multana. 17 Baladhiiri. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. Sind na jugu. str. 18 Vol. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. post. ar. London Institution. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. koji su kasnije bili judaizirani. Napad na Khazare i Hune god. Knj. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. 11. 476—74. II. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. koliko ima danas. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). R. god. Tek 1947. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. u južnom Pendžabu. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. 737. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). ostao je bezuspješan. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. Džejhuin. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. na čelu ogromne vojske. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. Napredujući 710. mjesta čuvenog Budinog svetišta. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. Međutim. i 740. 751.000 Sirijaca. Budd) »visoka 40 lakata«21. 20 Domaći vladari Samarkanda.. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. s druge strane Kavkaza.

26.kao što su činili i kraljevi Fargane. ikojd je stanovao u Samarikcindu.) blizu Bis-kre. 22 Vidi str. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. . koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. str. god. shdh i dihkdn. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. God. istr. Maslamah. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. 17—19. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. str. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. u Afriku (Ifriqiyah)25. vol. u današnjem Alžiru. Vladar Sagdijafte. II. 692. poginuo je mučeničkom smrću (683.. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. 644—5. ibn-ail-Athlr. Tjana (al-Tuwanah). 195. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. II. vol. Ya'qubi. 39—40.) i iz drugih primorskih gradova. 196).predstavnik. <vol. koje je sada predvodila neka proročica (ar. Tabari. Zahvaljujući izdaji. Baladhuri. 386 — 99. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. . ko23 Vidi Theophaines. 479. . neprijateljstva su nastavljena Turaka. 346. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. ali je kasnije ponovo pokorena24. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. gore str. str. god. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. Muslimanska armija. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. vol. kahinah)27. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. a oko 707. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. 1314 — 17. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. str. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . str. prodro u Liban. god. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. str. 160. V. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). kao što smo ranije čuli.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. II. Jermenija. bila je zauzeta. 'Uqbah. hrišćanin Jarajimah iz Lukama.

str. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. I. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa.24 Baladhuiri. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. 27 Baladhiuri. star. karijoan. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. koja je grčkog porijekla. odatle kod nas karasvan. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. dlbn-Khaldun. 'Ciprijan i. 711. ibn-Idhari. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. str. str. i slj. pod kojim je uprava oblasti. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. R. srodnici starih Feničana. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. str. Dozy (Leyden. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). Berberima. Naprotiv. 447 i slj. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. 230. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . 229. God. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. 29 Općenito se . put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. I. kojom se upravljalo iz Kejravana. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. iznad svih. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. 28 Od per. izd. 24. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. Musa. oslobođeni rob i Musin komandant. Štaviše.). i slj. U ovoj oblasti su Tertulijan. 205. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. Baladhuiri. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. 322. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. UMAJADSKE MOĆI .smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Isp. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. Berber Tariq. 1848). vol. str. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. sv. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. vol. semitski su Arapi. 20 — 24. vol. Hassana. = Hitti. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. str. VII.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. sv. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). 8 — 9. ibn-'Idhari.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. 277. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. spominju se tri puta u Koranu (2:59. 22:17). Bakr. u mnogo slučajeva. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. Ivana. čije je pristalice. 81. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. koje se graničilo sa fanatizmom. Ipak isu se neki od njih. Kako smo već čuli. koji su bili identični sa Mandej-cima. de Goeje (Leyden. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. Zbog svoje izuzetne svetosti. str. neznabošce Harana i paganske Berbere. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. Sabejci. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. lični liječnik i sekretar finansija. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. W. izd. The Preaching o/ Islam. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. (London. Ovo priznanje tolerisanih vjera. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. 2. 5:73. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. Jevreji i Sabijci. bila je glavna Muhamedova politička novina i. radije nego samo prva dva. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. vol. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. str. 1913). II. tj. mač ili danak. Ya'qu/bi. s kojima su muslimani sklopili savez. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. Amold. 38 Isp. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. gonilo ih je da progone nemuslimane. U ovakvom položaju zimije su uživale. kao što su bili i njegov pjesnik. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. u najvećoj mjeri. takozvanim hrišćanima sv. hrišćand. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. Izgledalo bi. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. Siriji i Palestini. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. 1892). stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. 339. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. T. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . Taj ih je položaj gorko vrijeđao. tzv.Egipćani. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). Reducirani na položaj klijenata (mawali). pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. kao što se često događa. Kitdb al-Bulddn. naravno. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. ahl al-dhimmah. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. po ovim mjestima iz Korana. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. str. izd.

3 : 62—65 itd. Ovaj tzv. vol. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. I. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. drugi. 42 Abu-Yusuf. koja je bila hrišćanka. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. str. 100. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. da jašu bez sedla ili samo na samarima. smatralo se isto tako robom. 73. al-Mustatraj (Cairo. 116. zvani saqaHbah45. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. zabrana nošenja turbana. str. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. 497. vol. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. većinom u kasnijim izvorima. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. 196. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. ali on je znatno poboljšao položaj roba. str. X. 38 Vidi str. str. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. IV (1894). I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. . 1270). 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. H. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. str. Prema njegovom dekretu.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. 1314). dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. potomstvo robinje sa drugim robom. vol. 9. str. str. 37 Sur. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. koštali su svaki oko tisuću dinara. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. 117. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. Sirat 'Umor. »'Umarov ugovor«. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. vol. ako bi musliman ubio hrišćanina. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. zabilježen je u više oblika41. 438—9. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. PRILIKE POD UMAJADIMA . 40 Kindi. 152—3. 99. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. Maqrlzi. Kharaj. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. dibn-'Asakiir. 81. vol. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. 2 : 99 103. 9 : 29. al-Ibshlhi. Prema islamskom zakonu. str. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. SOCIJALNE 223 'Umaru I. Španski robovi. 96. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. od špan-skog esclavo. II. 178—80. iz Fargane i kineskog Turke-stana. 39 Aghdni. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. 100—101. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. ser. bili su žuti. ibn-al-Jawzi. 151—2.str. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. Lammens u Journal asiatique. Khitat (Bulaq. I.

privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. 43 Ibn-Khalliikan. str. str. vol.000 nevinih djevojaka47. naročito ako su orni. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. U procesu miješanja. vol. 474. vol. 302 = de Slane. bez sumnje. 485. str. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. IV. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. IV. IV. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. V. prema tome. <ablđ).000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). 47 Ibn-al-Athtr. I. 1922). koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. Vidi str. II. <abđ <jpl. 1930). 448. Tritton. 50 Aghdni. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ.'Iqd. vol. V. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. između ostale svoje pokretne imovine. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. vol. Vidii: Jurji Zaydan. <abiđ). mamdlik). vol. A. trgovina robljem je. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. str. str. 254. međutim. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. 46 Mas'udi. Str. odigrala izvanredno važnu ulogu. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. 387. I. Grad. vol. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. 454. str. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. str. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. inače su (posjedovali mamluk (pl. sada svoga patrona. str. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. str. . 148. Kao tradicionalist. vol. vol. dlbn-al-Athir. 339—40. 254—5. IV. str. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. vol. naročito ako su orni. 'abd (pl. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene.000 lica48.. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. str. 5—35. 49. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. S. 22. 53 Mas'udi. III dzd. 51 Mas'udi. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. bili su slobodna. i slj. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). IV. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. vol. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. 52 Najstariji sin drugog kalifa. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. tisuću muških i ženskih robova49. vol. 37. I. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. str. (Cairo. Kada je rob stekao slobodu. 44 Ar. 44 Ar. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. I.

kocki ili na čitanje50. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. 311. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). Grube šale. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. koji su. Što je život u dva grada postajao raskošniji. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. 58 »Gospođa«. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. U Medinu. Ljubavna poezija. a izvan njega vile. IV. 197. str. isp. uporedo sa novim razvojem. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. XXI. 55 Ibn-Sa <d. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. 57 Jbid. pt.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. prema kazivanju. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. I. onda brojanjem55«. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. držala je korak. III. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. koje su se cijenile i u visokom . Unutar grada dizale su se palate. 216. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. Ako želite. napuštenu prijestonicu Arabije. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. vol. vol. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. 197. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo.. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). vol. 54 Aghdni. a ako ne. kao i njezina posestrima Medina. str. vol. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. koji je uživao nacionalnu slavu57. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. obučeni u šarena odijela. str. 58 Aghani. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. tritrakta. u kojima su vrvjele sluge i robovi. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. i njezin šarm. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. str. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. I Meka je. 52. XXI. str. ovi su.

vol. 61 Ibn-Khallilkan. ibn-Qutaybah. 349. VIII. val. 66 Ibn-Sa'd. svojom kosom.al--Malik65. 60. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. 97. III. Aghani. str. str. str. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. str. Muhamedove žene miljenice. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. 342. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. vol. 65 Ibiđ. str. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. str. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. X. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. svojom kćerkom. pored plemenita roda. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. star. 122 88 Ibid. koju je voljela da kiti draguljima. 377. vol. . VIII. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. vol. 63 I&p. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. 113. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. X. . koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. 122.. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63.str. vol. str. XIV. 62 Aghani. vol. XIV. str. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. str. đtr. Sto se tiče kasnijih muževa. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. 168—72. vol. ibn-Khallikan. vol. 94. Ovo je pažljivi glavar. koji je takođe bio glavar grada. Naročito se ponosila svojim precima. vol. XIV. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. I. 80 Aghani. str. 165. 103. str. 101. 54. 164-^5. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. III. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. 166. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. I tada. vol. izvršio. 64 Aghani. 289—90. kao i danas. str. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. naravno. Ova Talhahova kćerka. XVII. vol. vol. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje.. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. zamolila je predvodnika ceremonije. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. 101—2. XIV. vol. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. I. 109—10. 377.društvu toga vremena. Mo/a'riJ. XVII.

DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. kažu da je do 50. muslimanske godine (638)2. Egipćani ili Arabljani. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. lakhmidskog glavnog grada. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire.000 (!) kanala3. Za Basru. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. kako građanski tako i vanjski. ljubavi i poezije. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. trgovini i imigracijama.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. Iraku. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa.hillyah. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Meka i Medina. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. Međutim. perzijskog i drugih jezika. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. Sirijci. za potrebe stranaca obraćenika. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. Čim su Perzijanci. prema tome. Egiptu. u prvom redu. Prema tome. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. tako su se dva grada blizanca u Iraku. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. indo-perzijskih i drugih izvora. Basra1 i Kufa. Kufa. hrišćani. aramejskih. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. ranija Alijina prijestonica. U Siriji. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. Sirijci. muslimanske godine (670) imala 300. Umajadsko se doba. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. koje je dalje nastavljeno. sirijske i perzijske kulture. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Kopti. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. a djelimično i od njih samih. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke.000 stanovnika. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. mnogi ratovi.

Rimsko pravo.. koji je prvi sastavio arapski rječnik. Yaqut. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. 429—30 = de Slane. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. Al-Khalilu. Ovaj posljednji. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. 4 Vol. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. još jedan naučnik iz Basre. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). kome se pripisuje 848 predaja8. 159. IV. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. god.742). rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). Kada bi davao obavještenja o Proroku. ali ne sasvim.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. Kitab al-'Ayn. bukvalno »pripovijetka«). bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. I. str. 322—3. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. 1 Eng. 663. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. str. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). iz ova dva tabora. . lice i naličje svetog zakona. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. str. Po svom stručnom značenju. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. 3 Istekhri. ibn-Hawqal. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. Ovo je on uspješno obavio. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. međutim. vol. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. vol. god. I. koji je umro oko 780. Bassora. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje.Prema tome. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. oktobra 728. ibn-Mas<ud bi se tresao. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. 80. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. str. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. U stvari. str. koja su se do današnjih dana održala na snazi. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10.

njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. 1. str. od 'Abida. 357. str. pt. III. 89. a da nije nijedan redak zabilježio. vol. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. vol. al-Fihrist. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. 6 Vidi str. isp. I. počela je u obliku predaje (hadith). str. G. Fliigel (Leipzsig. 436. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. 215—16. 150. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. Pod Abasidima. 1842 —7). Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. isp. izd.26. IV. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. Wuste!nfeld (Gottinigen. 228. istr. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. II. Margoliouth (Leyden. 365. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. 11 Al-Nadlm. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. Njih je on po pamćenju govorio. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. F. s naslovom »Aikhbar (AbId«. I. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. ibn-Khalliikan. I pored toga. 334 recto. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). II. str. str. izd. I. 370. Str. kao što ćemo vidjeti kasnije. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. radije. 89. 12 Vol. 223. vol. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . br. vol. al-Ansab. str. vol. abu-al-Fida'. sa dodatkom (str. 1872). 2. 1347). čiji počeci padaju u ovo vrijeme.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. 110—11. I. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. ili. 311 — 489). vol.u Sani ča 728). Arapska istoriografija. 8 Ibn-Sa d.Khallikain. Wahb. str. iad. fol. ilbn-. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. 1912). 7 Ibn-KhalM!kan.

III. Isp. 42 : 26. IbnHazm. još i arapski. Hitti (Cairo. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. III. 1928). 523. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). -f. Tabari. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). str. 156. do. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. VII. nego Sirijac. i odaju hrišćanski grčki uticaj. Mutaziliti (separatisti. Posredstvom Ka'ba. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. 619 15 Vidi Nawawi... naročito al-Ma'muna (813—33). 106—7. str. al-Baghdadi. ibn-Sa'd. VII. izd. isp. . Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). vol. 17 Isip. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. vol. Shahrastand. 54 :49 itd. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. vol. DUHOVNI 233 Sv. osnivač čuvene racionalističke škole. 33. Th. bili kadariti19. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. H.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14.748). Nawawi. str. 1931). koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. str. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. 190. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. poznate pod nazivom Mu tazilah. također jemenskog Jevrejina. H Sur. Ya<qubi. vol.652 ili 654. pored oba ova jezika.':\zd. 362. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. Ritter (Istanbul. Soerensen (Leipzig. 334. Mada je pisao na grčkom. Firaq al-Shl'ah. 1848). koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. str. str. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. str. vol. mudrost i život. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. vol. alNawbakhti. izd. 1924). 43 : 10. str.-31. str. vol. 402. 5. str. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. 355. Ma ari/. al-Iji. 1B Mas uđi. 'ibnQutaybah. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. 22. Mu awiyah II i Yazid III. str. Kitdb al-Mawakif. ali ne postaje nevjernik. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. 11 Ibn-Khalliikan.str. ipt. 98. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. 19 Ibn-al-'Ibri. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. kao što ćemo kasnije vidjeti. VI. II. III. Uxul al-Dln (Istanbul. . 15 : 21. koji je u kući govorio aramejski i znao je.sir. str. 2493—4. vol. str. koliko su raširene bile njihove ideje. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Ivan nije bio Grk. 219. 234. I. 3 : 25—26. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. kao što su moć. II. str. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. u Himsu). U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1".

došla je u arapski. str. koje su izvršili umajadski kalifi. tj. Kao mladić. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. 102. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). god. Ovdje je umro oko 748. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. Raštrkani su posvuda po Alžiru. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. str. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). Tripolitaniji i Omanu. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. 1931). 305. Murdžiije gll-e Šiije. ali ne tako važna. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. Među djelima sv. teolog. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. 21 Str. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. . preko latinskog. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Sabe blizu Jeruzalema. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). Uopće. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. 276—312. 22 Ibn-al-Jawzi. Još preciznije. međutim. da kalif mora biti član njihova plemena22. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. XLIX (Rnussels. mada može izgledati čudno. Ivana20. 1340). možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. Sv. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. grčkog i đurđijanskog. pravnik. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. nekoć njegove pristalice. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. Kao himnolog. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). 'Uthman i Alija. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. Ovi opasni Alijini protivnici. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. Jedna druga sekta. najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke.

II. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. ekonomskih. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. str. Ijd. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. Ibn-Khaldun. bili su izdanci šiitske sekte. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. str. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. bez sumnje. 87—8. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. ibn-HaZm. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. Hipoteza Mahdi. a koliko. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25.. U početku. utjelovljenjem samog boga29. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koji je posrednik između boga i čovjeka. vol. Baghdadi. 25:74. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. str.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. preko Fatime i Alije. dzd. Biaighdadi. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. 100. cit. i slj. druži. Osnivač islama objavio je Koran. bio je jemenski Jevrejin. str. Kao takav. I gnosticizam je. 15:79. On je duhovni i vjerski vođa. 89. voditi. predvodnik spasenja. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. Ismailije. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. Mas'udi. kar-mati. nusajrije i njima slični. Muqaddamah. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. str. Riječima »Vjerujem u Alaha. kao nosilac dijela božanskog bića. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. ostala je bastion ši-ija32. str. op. kao i svjetovni. 108—9. korijena koji znači prednjačiti. On je izravni potomak Muhamedov. 356. vol. sa svojih 15 milijuna. Hitti. str. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. tj.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. Mnoga krivovjerja. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. 159—60. i do današnjeg dana Perzija. 122—3. Prorok. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. 24 Isp. I. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. Termin. Prema toj teoriji. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. 25 Od arap. opet. judejskohrišćanskim idejama. koja je oprečna gledištima Sunija20. društvenih. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. političkih i vjerskih. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. o kojima ćemo kasnije govoriti. str. " Shahrastani. 296. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. str. 70. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana.« 23 Shahrastani. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. 26 Za ovo gledište vidi liji.

ibn-iall-Javvzi. jazidi i Ali-ilahi. str. str.poznati pad limenom matawilah (tj. <Iqd.000.. vol. i slj. vol. 408. Iji. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. str.728). druži. Ibn-Hazm. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. gdje su poznati pod imenom zejdi. 177. I. 34 Vidi ibn-Qutaybah. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. 21 i str. II. 121—6. 238—15. 29 Vidi str.000.. str. koja odaje perzijski uticaj. među kojima su ismiaiiliti. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. izd. pisaru. 30 Baghdadi. II. <Uyun al-Akhbdr. i slj. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. vol. bez sumnje.28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . IV. Goldziher u Der Islam. gdje su . njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). 343. Isp. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. str.000 <u Libaaiu i Siriji. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva.prorocima. 218. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. tri u Ira'ku. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. Hitti. naročito Muhamedu. 103—4. III (1912). ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. vol. Naqd. . Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. na području pjesničkog stvaralaštva. 1926). I (Cairo. 32 U svemu danas ima oko 50. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. broje u svemu otprilike 60.000 šiija.000. str. 31 Iji. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. čak i Akthamu ibn--Savfiju. 157. 400 i slj. a završila s ibnal-'Amidom«37. -f. 350. 231—52. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. i slj. otmjenom frazeologijom. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. sedam u Indiji. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom.750). oko 14 pro cenata svih muslimana. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. vol. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). koji je uživao ugled u predislamsko doba. četiri iu Jemenu. vol. str. Sirah. al-Jahiz. 2—25. nusejri. str. pristalice /Alijine/). al-Bayan. Ultrašijitske sekto. str.. 47. istr. Str. II. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama.

I. 73. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. str. G. DUHOVNI 237 na. vol. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. II. vol. vol. citiran od ibn-Khallikana. i. I. koja je odgovarala na njegovu ljubav. str. XV. s jedne strane.str. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. H. Tabari. Paul Schwarz. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. isp.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu.28. 81. 41 Aghani. vol. 172. 32. isp. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). 260—68. 1935—9). str. Essays on Eastern Questions (London. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. s druge. 38C—91. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. 'Umar ibn. 550. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Ovaj prvak erotske poezije. Sh'ir. koje je živjelo u Hidžazu. Ma an/. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. 2. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. Mas'udi. vol. 216. VII. 80—699. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . vol. 1283). str. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. str. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 42 Ibn-Qutaybah.al-Mulawwah4(i. vol. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. str. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. bio je bezbožan član plemena Quraysh. I. koja je pripadala istom plemenu44. 1872). Fawdi al-Wafayat (Bulaq. bio je lirski pjesnik. vol. 46 Al-Ku'tubi. (Beirut. 1901—9). prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. 63. Mahnit od očaja. 43 Vidi W. str. 40 Njegov Dlwan. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili.Udhrah. 58. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. Bayan. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. i napola mitski Majnun Layla45. dovoljno bogat41. I. prema predaji. stavlja njegovu smrt otprilike A. 279. I. sir. Vidi ibn-Qutaybah. 1. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. str. II. bilo Qays ibn. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. Za obresce vidi Qalqashandi. 153. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. 35 36 37 172. 38 Jahiz. str. 148. Subh. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. vol. 349. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. str. vol. Baydn. 45 Aghdni. str. Aghani. Vidi Jahiz. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. On se. i slj. 169. (Leipzig. odišu takvom jvj. 'Str. vol. II.-abi-Rabl<ah. Vi. Bez sumnje. 438—9. Aghani. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. on bi dolazio k sebi47. vol. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. Sh'ir. čije je prvobitno ime. »Ovidije Arabije«. str. izd. str. str. Palgrave. VI. str. Jamilovi stihovi. 39 Ibn-Qutaybah. Vol. 77— 110. Ma'drif. 2. vol. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah.

Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. I. al-Walid je.900 qasldah. 52 Ibn-Qu<tayibah. Aghani vol. vol. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. vol. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). Ma'arif. 50 Ibn-Quitaybah. passim. 136—46 = de Slane. str. 347. Jarlr. str. 1903). VII. XVIII. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 297—8. izd. 53 Ibid. 183. str. str. str. vidi njegov Dlwdn. svakako. str. I. III.000 dirhama51. Hammadova velika zasluga je. str. III. vol. str.tr. najveći satiričar toga doba. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. 1313). 292. vol. str. Oni su bili satiričari i panegiričari. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. 55 O njemu vidi Aghani. 54 Ibn-Qutaybah. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. iap. 612—28. 186—97. 294. vtol. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. 137—8. Svojim panegiricama. VIII. Josaph Hell. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. str. V. str.. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. ibn-Khalllkan. Shi'r. ihn-Qutaybah. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. vol. str. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. vol. i arapski je govorio stranim akcentom. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. kažu. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 71—2. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. 164—5. 301—4.. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. 268. s. 287. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. Boucher (Pariš. vol. 49 Fihrist. ča 713—72)49. 2—52. vol. 1875). ratnog zarobljenika50. prenosač.47 238 Ibn-Qutaybah. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. 91. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). Shi'r. str. 51 Ibn-Khalliikain. Vidi (lqd. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. 56 Aghani. 358—62. I. XIX. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. str. Shi'r. vol. R. ibn-Khailikan. III. str. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. str.

pt. al Udabd'. bili su se uvriježili u tradiciju. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. str. str. 1. bili su srčanost. 91. str. . str. II. Vidi Jahiz. vol.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. 58 Mubarrad. postao je stalna figura na dvoru. Husn. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. VI. str. 11. Aghani. Prema tome. Wuldh. 239. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. savršen57. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. 60 Ibn-al-J<awzi.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. 7 i slj. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). 59 Yaqut. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). izd. 89. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. 257—8. I. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. KJ8—43. isp. 64 Yaqut. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. iza kojih dolazi srdžba božja«60. str. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). str. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. isp. s>tr. vol. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. potpomagala je džamije. Margoliouith. a druga na tijelo (tj. vol. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). _57 Ibn-Sa'd. 2. 11. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. 134. vol. služiti se lukom i strijelom i plivati. 165. Takav se čovjek naziva al-kamil. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. I. 210. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. 1907). velikodušnost.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. 9. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. a koji se odnose na ovaj predmet. vol. god. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. I. 175. 25—6. vol. obično hrišćanin ili klijent. Mu'jam. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. V. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). 6—7. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. Etički i odgojni ideali. medicina). . Bayant vol. vol. 61 Suvuti.. Sirah. III. Kkidi. str.10—11. str. 77. 63 Ibn-Sa'd. Udaba'. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. Već je 17. (Levdan. Baydn. str. VI. čojstvo (muru'ah). gostoljubivost. II. 82 Spominje ga i Jahiz. str. Javnost. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. 11. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. vol. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. 309. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. Nekoliko recepata. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama.

viai str. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. str. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. str. 1882). 412. vol. gdje je grčka tradicija bila živa. Nawawi. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije.ča 634) iz Tajifa. str. I.. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 66 Ibn-abi Usavbi'ah.. Tahdhlb. jedna je od disciplina koja se rano razvila. vol. medicine i astrologije. Taban. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. isp. Htifcama.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. str. liječnik al-Hajjaja70. Khalid (f 704 65 Str. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. Alhemija Alhemija. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. str. str. ona je mogla postojati samo u Jemenu. 192. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. 113. međutim. kao što je bio običaj. str. Mu'awiyin liječnik69. 156. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. vol. 195. hrišćanin. 11. 70 Ibid. koji je studirao u Perziji66. I. str. str. ibn-al-'Ibri. 121. I.25—6. 211. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. 161. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. živio kasnije. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. Miiller (Cairo. A. 67 Ibn-al-'Ibri. 71 Ibn-al-'Ibri. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. 116. str. 109. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. 72 Ibid. Qifti. vol. II. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. izd.. i Tayadhuq. očigledno Grk. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. str. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. grčka nauka više nije bila živa snaga. str. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koji se pripisuje aktivnosti Khalida. 156—7. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. 776. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. vol. kao i medicina. 116. god. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. DUHOVNI 241 ili 708). I. ali što se toga tiče. U vještini liječenja. 1196. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. Jabir je. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. a djelomično i na perzijskim izvorima. 593.

604. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. više nego svetište u Meki. Hajji Khalfah. abn-Khailldikan. I. 1842). pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. Arabische Alchemisten. i slj. 1924). helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. 75 Julius Ruska. 300. str. Stanovnik rijetke oaze znao je. str. za zaštitu od sunca. vol. str. str. Cfa(/ar Alsadiq. 336—7. 53. ali je ta tehnika posuđena i. I. 77 J. 49—50. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. vol. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. Arabische Alchemisten. I. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. hram se nalazio pod otvorenim nebom. bez ikakva krova. str. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. 1. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 354. 78 Ibn-Hisham. koptskog hrišćanina.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. bila je djelo nekog drvodjelje. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Fluegel. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. Ruska. kao što i danas još uvijek zna. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. Kasnije je Prorok.25. II. 242. 581. za primitivnu arhitekturu. 1837). 8. Ona građevina. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . izd. Na taj je način džamija (mošeja od ar. u s DUHOVNI 243 ma. 128. Ovdje je šator bio obično prebivalište. 185 = de Slane. 1924). II (Leipzig. vol. III (London. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). vol. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. str. Ka-ba. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. der Sechste Imam (Heidelberg. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. str. str. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 317. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. 76 Fihrist. masjid.

i slj. licem okrenuti prema zidu. str. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. koji je služio kao zimovnik za vojsku. Ovdje. 63. vol. str. Građevinski materijal. vol. 1906). I.dvorište. Wiistenfeld. Bezold (Giessen. isp. 331. I. 106—7. str. što je još bitnije. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. 7. 81 Ibn-S'ad. a kasnije u pravcu Meke82. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). II. cigli ili ilovači. koji su ovim prethodili. 1860). F. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. vol. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. iračko-perzijska. koji se često naziva i maurski ili magribski. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. jad.. str. sirijsko-egipatska. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. arabljanska. i 4. I. vol. I. zatim domaćeg i rimskih stilova. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. I. Ibn-S"ad. C. str. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. indijska. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). unaokolo ograđeno trskom. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. Buikhari. muslimanska i muhamedanska84. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. 107. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. prema tome. najprije u pravcu Jeruzalema. Bukhari. nije sigurno. pt. Theodor Noldeke. str. I. 2. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. pt. str. 2. C. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. vol. vol. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. On je osnovao i sam grad. Ova tehnika. 3. 80 U Orientalische Studien. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. bez obzira da li se radi o kamenu. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. Dok su izgovarali svoje molitve. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. kako pokazuje džamija u Medini. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. H. str. . 3—5. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. 6. koja nosi jasna obilježja hindu stila. 2. 9. pt. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. španska i sjevernoafrička.

koja je. 323—4. . koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. II. izd. Kao i u Basri. str. >ibn-Juhayr. vol. str. str. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. Istakhri. str.i (Bulaq). Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. str. 271. II. Mu'awiyin zamjenik. međutim. vol. str. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). str. 1. 11. 272.. 2451. 80. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. 899—900. str. (Bulaq. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. 125. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. 262. II. Ziyad.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. stare građevine su im poslužile za džamije. IV. Ivana92. Bulddn. Str. vol. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. str. 638. koja bi označavala pravac molitve. a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. ili 639. Šuvuti. 17. 642.16—17. bila vojni logor. 62. Kažu. Ovdje je god. str.a Kristove vjernike. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. ugledajući se u sasanidske obrasce. koji je krov džamije pokrio travom85. I. vol. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). str. 1. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). U Ma-dajinu. str. MaqdLz:i. Maqrlz. god. Tabari. Tabari. koju je posjetio 1184. 109. 642. 350. 12. str. 247. I. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94.30. Yaqut. vol. 61. vidi Yaqut. 117. Yaqut. . kasniji je dodatak opremljenosti džamije. str. str. I. vol. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. Baladh'uri. 2443. podigao je drugi vojni logor. I. 591. vol. str. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. Yaqut. vol. Džamija u Medini očigledno je bila vol. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. kako sami tvrde. str. vol. 211—12. str. 156. IV. okupator. 149. 'Umarov upravitelj. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. kojii se upotrebljava z. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. str. Kufu. Mihrab. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). Muhamedovi vjernici. Maqrizi. vol. god. 1. II. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. Hus'n. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). On je preuzet od crkve. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). IV. God. Yaqut. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. str. 2489. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. 248. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. 1. 213. 346—7. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. ibn-Battutah.2. 1893). kao i džamija u Fustatu. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. III. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. bila je kao i ostale. ibn-Hawka'l. Ibn-al-Faqih. Maqdizi. jer oni nisu.pt. ibn-Duqimaq. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95.

16 =: Hitti.str. vol. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. 1. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. 348. 272. vol. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. prema tome. Kao i mihrab. 3. 102 Baladhuri. isp. 247. 229. 379—80. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. str. pt. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. 571. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. 2 :136. str. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. 103 Wu9tenfeld. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. 105 Ibn-S'ad. Taban. I. libn-Battutah. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. 203. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 75. ibn-Battutiah. prvobitna domovina minareta.6. 100 Ibn-al-FaqIh. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. 32).8—9. Profana inovacija u džamiji. II. I. 1915). Ivana. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. Muqaddamah. 98 Isp. II. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. 116. zadržao je najveći stepen svetosti. str. str. 248. str. 224—6. I. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. Međutim. sitr. 1. Stadt.str. 104 Morris Jastrow. str. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. vol. koji su se neprestano mijenjali. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. 138. 8—9. vol. XVII. vidi Koran. str. 11. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. vol. 97 Dirnawari. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. str. str. Sirija je. 99 Maqdisi. Umajadi su uveli i minaret. Jr. Oni predstavljaju sunce. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. 6. str. kao hrišćanski oltar. vol. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. str. str. vrlo rano dobio svetište. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. str.. 108. 11. 101 Maqr!zi. U Iraku. 3465. 376—7. koji potječe iz IX stoljeća. jest maqsurah. Vidi str. 2. isp. . I. koji je bio četverouglast". Poslije njega minareti su bili sve brojniji. koji je bio rezervisan za kalifa. ibn-Khalidun. II. Aghani. vol. . Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. vol. 1. 182. str.

str. vol. IX. M. 334. S. 628. 169—71. 114 Str. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. 211. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. paganske. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. sir. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. Kufijski natpis oko Kupole. 1924). Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. 159. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. str. str. I. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. vol. 37. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. god. i slj. On je uposlio domaće majstore. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. kalif 'Umar posjetio grad. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. str. Isp. vol. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . al-Maqdisi114. vol. 111 Maqdisi. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. H. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. 108 Ya'qubi. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. 100—101. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. 614. god. groba111. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla.muslimana106. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. sagradio je 691. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. 112 Ifon-al-Athir. 209. god. Poslije njega opisao ju je oko 985. 159.112. Kada je god. II. 1179—91. koji ga je napisao negdje oko 903. 109 Vidi str. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. 113 Str. str. Briggs. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. str. 107 Maqđisi. XXXVIII (1930). mjestu svetom za jevrejske. 311. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. 31/651—2.

Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 168—9. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 202. str. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. Kao i za Kupolu na stijeni. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Bell. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. Himsa i Bej. 121 Str. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. koju je bio podigao Justinijan. pt. Naziv alMasjid al--Aqsa. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. str. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. Creswell. 158. ibn-'Asakir. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. 1187. 261. 1928122. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. II. Geograf al-Maqdisi121. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. 593. str. 119—20. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. god. Marije. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. koje mu je poslao bizantijski car119. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. II. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. vol. ibnJubayr. van Berchem. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. 120 H. 1930). 374. derviški manastiri (sing. 57. Walld.. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. 122 E. Tri lađe i poprečna lađa. I (Oxford. 157. koji je kako smo obaviješteni. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. sjevernoj Africi i Španiji. str. 116 Str. 119 Maqdisi. str. str. 1194. u Der Islam. kao i grčke mehaničare. grobovi. vol. Kasnije su je preinačili krstaši. takođe su djelo kalifa. str. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. K. Yaqut. vol. 117 Među đa. Džamija Umajada God' . Ta'b-ari. vidi tafcođe Istakhri.795' . Abasid al-Mansur..Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. vol. god. I. kao što smo čuli ranije.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve.našnjjm glavnim džamijama Alepa. isp. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. A. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. U strogom smislu riječi.'Abd al-Malikov sin Al. 100. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. 274. koje su podigli mnogi kalifi. 326. de Lorey i M. prvi put 1069. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. 118 Isip. Early Muslim Archi Do ture. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. str. koji služi kao svjetionik. II (1911). 1932). sabil). str. C. uposlio perzijske i indijske majstore. ibn-Rustah. međutim sjeverni minaret. I.

ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. god. 106. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. gdje je palata stajala. na istočnoj strani Sirijske pustinje. Zborna džamija je. Tanblh. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. vol. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. 211). niša. str. Al-Balqa'. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. Ya<qubi. vol. Njegov sin al-Walid II. 591 124 činjale 12. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. 167. str. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. koja se nalazila tik uz džamiju. V. I. str. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. kraljevske rezidencije. str. Ibn-al-Athir. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. FASADA AL-MUSHATT %^fell. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. 290. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. vol.1400. Yaqut. Mas'udi. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. Ovdje je Ya-zld. 'Abd al-Malikov sin. 224. Bell. 1914). čijih se nekoliko ostataka još vidi. 207. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. al-Qubbah al-Khadra'126. 360. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. str. Vidi str. 322. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. i posljednji put 1893. II. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. a isto tako pokrivenog prilaza. 198. treba primijetiti. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. Međutim. 128 predio Yaqut. str.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. izuzev religijskog. vol. u Vasitu. IV. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. Gertrude L. str.5 Ihn-al-Faqih. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. str. str. 687. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. ibn-'Asakir. Baladhuri. godine. Većina kalifa.

Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. 1743. II (S'trasibuirg. Domas/zew. 132 Isp. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. vol. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. 130 Taban. B. Musil. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. 61. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. I (Wiemna. II. str. Die Provincia Arabia. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. 205—373. Filozofiju. vol. E. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. str. 105—70. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. tvrđava. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. god. I Textband (Wiemna. 135. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. d slj. 95. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. 1905). 134 Bukhari. i 715. Ipak. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Strzygowski. str. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. . Schulz i J. vol. v. str. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. Yaqut. 1902).ski. zimovnik. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. 1097). Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. Al Walld I. Ime je vjerovatno novijeg datuma. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. vol. XXV (1904). Kusejr 'Amra. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. VII. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. Brunnow i S. 129 Od la't. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. god. »Mschatta«.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. str. vol. koji je možda sagradio između 712. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. IV. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. vol. R. 5. str. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva.. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. castellum. Međutim. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. Ovaj zamak. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. str.pt. Bukhari. II.

VIII. 140 <Iqd. II. po njihovom mišljenju. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. 684. str.Istooriju i Poeziju. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. odatle eng.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. palme sa grozdovima plodova. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. 138 Mas'udl. međutim. i prema tome muslimana Arabljana. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. ili pjevanje pjesama. vol. 137 Isp. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. Inshad. ratničke. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. o moja ruko!). l : 20. Očigledno. lišće koje raste iz vaza. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. VIII. str. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). 93. 93—4. str. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. vol. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Ornamentiku sačinjavaju draperija. -u I Dn. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. 142 Mas'udi. vol. 139 Aghdni. slomivši ruku. mizmar)™9. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. str. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. VIII. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. Farmera144. »lute«). koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. muzičare i zabavljače. vinova lo-za. o kojima se vrlo malo zna. 237. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. Veći broj aktova prikazuje plesače. vjerske i ljubavne. prvi oblik pjevanja. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. vol. Mas<udi. vol. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. 93. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. Južni Arabljani su. »Almodad«. istr. On je najjednostavniji poetski metar. -92. III. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. lovor i pustinjske ptice. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. očigledno. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. i zbirka Aghani145. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. 175. str. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. Međutim. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. zajedno sa nazivom. Većina predislamskih pjesnika je. VIII. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. bez sumnje. frula (qassabah. 31 :5—6. Kasnije je na sličan način bio preuzet.

489. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. vol. str. str. 143 Aghani. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. i slj. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. Yazida II i al Walida II156. str. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. i Ma'-bad (f 643). ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. 150 Aghani. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. val. Međutim. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. tj. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. sin nekog Turčina. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. berberski melez. 24—5. 632—710) iz Medine.ča 720). 173. str. f ča 714). DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača.. J. vol. 7. 48. str. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. A. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 1929). II. IV. 146 Aghani. I. 98. Umjetničko i otmjeno pjevanje. 149 Nawaji. muzika duša. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. IV. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. VIII. str. 178. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). 136. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. str.Walida I. Vidi Nirwayiiu. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. str. str. i slj. 132—5. 173. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. vol. 3. bili su strani oslobođeni robovi. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. str. perzijskog porijekla. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. medinska slobodnjakinja. Nihdyah. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). 1927). među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). vol.obredima. 171. i slj. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. 119. Arabian Music. X.. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. tj. medinski mulat. 140. 145 Vol. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). naročito za vrijeme 'Uthmana. Uskoro. 26 : 224—6. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. Husaynove kćerke. Wenstock. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. na čijem je čelu stajao Tuways. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. 147 Sur. Farmer. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. str. a veselje je njihovo čedo«149. vol. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. 170. XIII. 148 Vidi Nuwayini. od kojih su mnogi bili njeni učenici. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. str. mada stvarno nije grešna (haram). Očigledno. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. str. ženskonje.

a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. Upoznavši notni sistem. zbog čega se potpuno izgubio. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. 158 Ibid. I. I. str. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. VII. Lutnja od drveta. str. 99—100. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. Njegov sin al-Walid. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. 152 Ibid. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. Gharld znači »dobar pjevač«. str. vol. vol. 151. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. gdje su bili primljeni s velikim počastima. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. VII. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe.. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. vol. obožavalaca i prijatelja. neka vrsta psaltera. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. 98. 154 Aghani. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. III. i slj. vol. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. veliki ljubitelj veselog života i . koji su naročito voljele žene. 157 Ibid. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. 124. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. str. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. Kao takve. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. pjesnika i muzičara. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. 135. I. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah... 155 Ibid.lamu. Bujica se više nije mogla zaustaviti. 19. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. lično kompozitor. str. imao glavnu ulogu. Sveto hodočašće. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. i slj. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. Walld II. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. str. vol. zaštitnik umjetnosti. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. 84. Yazid II. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj).. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. Tako su Meka. vol. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. a još više Medina. str. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. starješine iračkih pjevača.. ljubimice Yazlda II. 158 Ibid. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata.

163 <Iqđ. 403. Yazld III (744. vol. žene i pjesma. 102. vol. str. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. VI. Ya'qubi. . IBRAHIM 11. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. Vidi str. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. str. Četiri njegova nasljednika. str. 31—2. 164 Aghani. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. 177—9. god. II. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. 404. str. Takve ljage 1 Tabari. YAZID III 13. str. 1334). Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. vol. pokazali su se nesposobnim. star.. 70. vol. aba-sidskoj stranci. 162 Gtoazzali. str. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. V. II. vol. koji je omogućavao haremsku instituciju. str. str. 127. vol. _237. 156—7. sada je bio potpuno razvijen. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. 401. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. II. vol. kako smo ranije čuli.. i slj. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. 4. str. 165 Mas'Uidi. i slj. Karakteristični poroci civilizacije. VT. vol. 160 Ibid. V. str. str. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. vol. I. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. 306. XVI. II. vol. vol. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. Mas'ud'i. 1874. kojim se završava dinastija. 168 Ibid. izuzev Marwana II. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. Nawaji. 2 Ya'quhi. 225—6. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. 446. str. II. MARWAN I (683—5) 5. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. str. . 181 <Iqđ. Mas'udi. medu 159 Aghani. III. 238. naročito vino. kao što je primjerom pokazao Yazid II. vol. isp. III. MARWAN II 12. vol. Eunuški sistem.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1.

i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. nazivali su se Jemeniti. Yazid II. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. kao i granicama Sahare. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. Sjeverni Arabljani. kao i Qutaybe. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. Arapi Ku-rasana. međutim. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. SLABLJENJE 263 Jemenitima. Pričaju. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. F. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. pod-jarmljivača centralne Azije. prema imenu vodeće porodice. na obalama Sicilije. u glavnom gradu kao i u provincijama. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. bilo je svršen čin. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. a to isto činio je al-Walid II. Počevši s 'Uthmanom. osjećale su se pradjedovske razmirice. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Mu(awiyah. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. sjeveroistočne perzijske provincije. osnivač umajadske dinastije. koji su vukli porijeklo od Qahtana. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. latentne u društvenom životu. 1852).zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. počele su tada slabiti. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. 1853). Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. kako smo obaviješteni4. počeo se sve više i više afirmisati. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. na obalama rijeke Inda. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. štitio je pleme Qays. opet. Svugdje. Ishtiqaq. da se u dalekoj Murciji. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. dinastički duh. osvajača Indije. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. prema tome. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. koji je bio organizovan na širim razmjerama. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. a Jemeniti druge. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. Njegov sin i nasljednik Yazld. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. Wustenleld. u Španiji.

koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. opet. Kada je došao na vlast. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. Marwan I. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. Odmetnici šiije. prema tome. 6 Ya'qubi. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. 334—5. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. 84. 5 Ibn-'Idharii.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. vol. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. 306. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. Yazld I. U zajednici s Alijinim pristalicama. sada je poprimila religijske boje. međutim. Baydn. II. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. II. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. II. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. naravno. opozicija sirijskoj upravi. str. Al-Walid je. Svi ovi manevri. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. vol. U Iraku.. vol. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. str. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. 7 Ibid. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. str. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. str. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6.polovini osamnaestog stoljeća. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Abasidi. 14. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera.

SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. 342. a posebno perzijski. Međutim. Fakhri. umajadski upravitelj Kurasana. Tabari. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. str. Iz Iraka. Marwan. 56—61. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. str. mjesto toga. 192—3. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. koga je pomagalo pleme Qays. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. šukununuk al-'Abbasa. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. 1926). I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. i džepne mape. Većina njegovih pristalica. vol. vol. perzijski slobodnjak. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. jače snage stupile su u dejstvo. II. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. 34. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. juna 747. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. Prorokova strica. koju su plaćali nemuslimani. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. god. nije odgovarao na njegove molbe. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. a sada amblem Abasida). koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. čovjek nepoznata porijekla10. 356—7. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. 9. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. koje su neprestano obnavljali Arapi. star. međutim. kurasanskih i abasidskih snaga. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. međutim. u Mezopotamiji. Musil. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. Northern Hegćz (New Voilk. tražio od Marwana II pomoć. Marwan II. Pored Sirijaca. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. II. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. vol. Yaqut. Spaniju. i irački haridžije. str. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. Yazidom III i Ibrahimom. glavnog oslonca umajadske moći. III. str.

vol. str. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. u abu-Futrus. str. i slj. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. 17 Takođe Abusir. al-IskaVidardrai/In. 181. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. II. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf).'359. Siyar al-Batarikah. str. Sa 12. str. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. jedan za drugim. poslani su abu al-'Abbasu. uveo sistem kohorti (karadls). vol. stari Antipatris na rijeci Audži. oktobra 749. 184. str. str. 1943—9. stric novog kalifa. 216. vol. 98. skrovišta abu al-'Abbasa. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. ali zato mnogo pokretljivije. Vidi str. vol. str. str. god. C. str. III. 77. 47 (isp. Ndcholson. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka.'. str. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. Mas<udii. 186. Međutim. 18 Vol. juna 750. Njegova glava i kalifska obilježja. str. 87. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. Poslije bitke kod Žaba. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. 1 Tabari. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . god. III. blizu Jafe. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. vol. 12 Fakhri. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. 15 Ya'qubi. 45).) na lijevoj obali Velikog Žaba. i slj.najzapadniju islamsku provinciju. 251. 16 Tabari. 27— 33. god. VI. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. S€yfoold (Ham burg. Njega su uhvatili (5. Tabari. i slj. 417—18. II. mučile su prastare razmirice. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. str. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. 49—50. pad glavnog grada Iraka Kufe.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. vol. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. aprila 750. str. u kojoj je bio potražio utočište. 749. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. vol. Dlnawiairi. Tri godine je 60-godišnji kalif. pritoke Tigrisa. Literary History. sa neprijateljskim snagama. iad. Tabari. slijedio je god. str. III. Fakhri. str. i njezin je poraz bio neminovan. koji je 10 Isp. kako priča al-Masludi18. možda Busir al-Malaq u Fajumu. 1953. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. 13 Tabani. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. i u toku veselja dao da se svi pogube. 194. manje jedinice koje su bile zbijenije. 1912). Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. tj. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. II. VI. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. Još i danas pokazuju tu njegov grob. F. Svi njezini glavni gradovi.

1. Ta'rikh Misr al-Hadith.nju ljudskih jecaja i grcanja19. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. . vol. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. postala je nova prijestonica. 20 Ibn-Khaldun. str. Fakhri. 161. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. II. V. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. str. Theophanes. islam je i dalje živio i.str. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. vol. 21 Mas'udi. III. vol. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. 11. 3. izd. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu.. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. 526. str. IV. Mubarrad. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. str. str. na granici Perzije. II. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. 204. Klijenti su bili emancipirani. Lammens. str. Aghdni. gdje je nađeno balzamovano i. vol. 1871). 161—62). Vidi Fakhri. Kinasrinu i drugim mjestima. 115. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. isp. spada u kasnije poglavlje. Šiije su smatrale da su osvećeni. Mas<uđi. . 391—408. 471. ibn-Miskawayh. bili su. str. 1320. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. Kufa. 425—6. Cairo. 427. izd. 329—30. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. 22 Taban. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. 76.9. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. val. vol. isp. str. str. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. 427—8.. Arabljan-stva je nestalo. str. vol.str. 120. 17. str. neke vrste mesija. str. VI. XVI. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. Yai<quibi. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. IV. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. Ovo je bilo zlokobno. 85. V. II (Leydem. vol.16. H. Ispored/i . vol. str. III. 1000. vol. 92—6. IV. Irak je pozornica. Aghdni. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. pod vidom internacionalnog islama. de Goeje i de Jo'ng. str. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. str. 88. 19 Ya''qubi. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. str. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Yaqut. 23 Tabari. novom erom. a u stvari to i jest bila nova era. koji je bio potrebni . str. 203—4. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. vol. vol. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. bilo je u pepeo spaljeno21. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. 707.. 1930). vol. lilbn-ail-Athlr. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. II. Ibid. 1925. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. Taj mu je nadimak kasnije ostao. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. sve je bilo uzaludno. str. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II.

ibn-al-Athk. Sind. Wasit. do 1258. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. V. koga je on istisnuo. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. vol. 1.20. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. 4 Vidi str. umajadska prijestonica Iraka. Prorok2. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. 316. kakva je bila uma-jadska. str. 441. str. Spanija i sjeverna Afrika. Mada je. vol. 3 Tabari. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. 36. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. a abasidsko internacionalni. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. III. 750. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika.dodatak carskog prijestola. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. tj. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. Oman. Al-SAFFAH (750—54) 2. V. str. 318. Dobro organizovana propagandna mašinerija. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. suprotno svom umajadskom predšasniku. IH. i'bn-al-Athlr. vol. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. Mesiji3. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. str. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. 33. bagvol. da bude konačno predana Isusu ('Isa). On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio.

372—3. nemilosrdno je ugušena (75812). kojom je skoro samostalno upravljao. ali ga je u novembru 754. imame. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). Tabani. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. 338. u Medini. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. str. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. str. 61—6. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). bila je okrutno ugušena. vol. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. starom pretku porodice) u Anbaru8. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. Dinawari. jer su za zakonite kalife. 373. 367—72. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . Abasidsko-pro-Alijin savez. II. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. III. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. na sjeveru Iraka. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. ibn-aJ-Athir. str. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. rano u svojoj 30-toj godini9. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. • Ya<qubd. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). Tabani. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. str. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. vol. Hasanov praunuk13. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. 7 Ya(qubi.ar (754—75). 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. str. str. god. Mjesto je danas sasvim pusto. Ibrahlmu je 14. vol. 429.jedanaest mjeseci6. Njegov stric 'Abdullah. Sirija je bila u stalnim nemirima. Kurasanski vođa. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. str. On je novu 5 Dimaw)ara. junak kod Žaba. pokazao se jednim od najvećih. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. oko koje je svuda bila voda. Rawandiyah. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. Muhammad je bio obješen 6. 434. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. V. 87—8. decembra 762. • Dl<nawari. II. str. god. Pobuna nezadovoljnih šiija. vol. Al-Mansur. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. III. vol. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. februara 763.

Ma<arif. II. sa prekidima. V. str. str. vol. on je ponovo preduzeo. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. str. ovdje je Tigris. atr. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. 381. među ostalim mjestima. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. koji su. 12 Talbairi. vol. 315—16. dta-al-Athir. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. VI. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. 119—20. najzad je bila privremeno umirena. vol. Dalje. Mas'udi. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. 376—8. 368—9. vol. IH. vol. 129—33. 436. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. DINASTIJE ABASIDA . 762. 105—17. str. »izvanredno pogodno za vojnički logor. i slj. »jer je«.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. III. 189— 203. i Masisa. Baghdadi. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. 441—2. str. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). str.. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. Hitti. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). gdje je nađena Budina statua bila porušena20. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. Raka i 15 Jajari. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. vol. u Kilikiji17. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. Ibid. Na indijskoj granici. 354—8. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). str. između Kufe i Hire21. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. ibn-Qutayibah. koje znači »dat od boga«. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. Mas'udii. Dlnawari. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. III. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. Dlnawari. Pored toga. vođeni duže od jednog stoljeća. prema njegovim riječima. str. Ya'qu>bi. str. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. vol. Jermenije i okolnih zemalja. vol. str. 245—65. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). str. 26. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. str. VI. 54. vol. god. Madinat Al-Mansur. str. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. izd. 330. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. Perzija. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok.. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. u stvari. III. 37. 16 Ya'qubi. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. II. tu je Eufrat. 191. u Maloj Jermeniji. 14 Tabari.

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. 683. visokim 20 stopa. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi).17 18 19 20 449. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. Yaqut. vol. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. kako je predskazao dvorski astrolog28. 326. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. 276. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. str. I. Tabari. vol. Ya<quM. vol. značaj a. 684—5. str. . zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. 1. vol. Kupola dvorane za prijeme. str. str. str. 237. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. IV. str. str. vol. 235. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. 5. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). Baladhuri. 272. 25 Tabari. vol. 66—7. I. Yaqut. dalje na sjever. str. U izgradnju svoga grada. Bulddn. 25. vol. koje su polazile iz centra kruga. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). Ta'rikh Baghdad. 28 Yaqut. str. str. vol. II. Buldan. dizala se u visinu od 130 stopa. prestolonasljedniku al-Mahdiju. II. 683. Ibid. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. 26 Khatlb. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. Babilona. jer je bila nalik na balčak sablje. str. II. Yaqut. str. str. I. I. Khatlb. koji je bio završen u roku od četiri godine. str. Ya'qubi. str. Ya'qubi. vol. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. Yaqut. str. 477. vol. Mansur >e utrošio nekih 4. 446—7. 294 = Hitti. str.883. 73. I. koji je brzo otkrio zabludu. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). i poslije mnogih igara sud23 Tabori. vol. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. 1931). Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. Ya'qubi. vol. Baladhuri. koji je opasivao centralni prostor. str. 67—8. Madlnat al-Salam (grad mira). 27 Vol..000 arhitekata. III. 21 22 272 Ya'qubi. 183^i. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. str. 238. 445. vol. str. 238. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. Pored palate stajala je velika džamija. izuzev možda Carigrada. Ninive. 25:16—17) i. 457. sa dvostrukim zidovima od cigle. Bttldan. I (Cairo. III. I. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. po kojoj je palata dobila naziv.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. 69—70. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. Khattb. od kojih su se četiri glavne ceste. I. On je po obliku bio okrugao. str. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. Mas'udi. str. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. III. vol.

str. u stvari. Str. str. str. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. vol. Tanblh. str. str. VI. str. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. 840. qalanis). Fakhri. 37 Tabari. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. Mada. vol. 290.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. III. treba upozoriti. vol. 322—4. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. on nije bio vezir35. II. Tabari. Tanblh. 497. 13. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. III. 32 Tabaci. God. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. vol. vol. 206. izgleda. 33 Ibn-al-Faqih. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. ovaj službenik perzijskog porijekla. str. perzijske ljubavnice. oktobra 775. gdje je ugušio opasan ustanak33. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. god. str. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. 371. 314. 818. slijedili njegovi podanici29. Mas'iidi. ibn-al-Athlr. 35 Isp. crne puti i tanke brade37. zarobio u Balku. 391. visok čovjek. vol. vol. Mas'udu. II. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). 14. tj. 341. 340. 31 Ibn-al-Faqih. on je » Tabani. str. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. On je bio mršav. str. vol. opet. u čemu su ga. 30 Isp. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. III. kao i perzijske ideje i misli. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. 705. I. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. Imao je više od 60 godina. vol. 765. IV. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. str. str. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. čija je. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. VI. 1181. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. u stvari. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. Njegov otac bio je barrnak. perzijske pjesme. 34 Tabani. perzijska vina'i žene. Yaquit. Kalifat je. Perzijski uticaj. 36 Ibn-al-Athlr. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. str. Ibn-Khallikan. nego ministar u kasnijem značenju riječi. 211. naravno. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja.

vezirom sa neograničenom vlašću. Bak/an. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). -str. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. III. Fakhri. vol.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. str. 645. vol.18—19. 44 'Iqd. III. 803. al-Mahdi (god. VI. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. Isp. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. str. gdje su živjeli raskošnim životom. 387—94. str.. vol. III. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. 306—8. palate i namještaj. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). str. god. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. 28. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. str. 11. 201. vol. 520. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. vol. III. Mas'udi. Yahya. Kitdb al-'Uyun. 40 Vidi Tatari. vol. god. str. II. Uglavnom. 45 Tabari. Davao je ton modi. III. III. imenovao je Barmakida. str. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. II. 363. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. 361. 680. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. koji je umro 805. vol. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. Sva porodična imovina. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. 48 TabaVi.38. 89 Vidi ibn-Khallikan. On je. Najprije je god. iznosila 30. 3. bila je konf iskovana46. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. Kasnije je. III. Mas'udi. vol. str. I. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. otkrio da mu je ona rodila sina. 676—7. III. T'abari. Khalidovu sinu Yahyi. pt. 41 fabari. str. Njihova velikodušnost bila je poslovična. dok je 38 Ya'qi3bi. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. vol. Velik broj kanala40. 28. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. vol. međutim. str.676. vol. str. str. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. DINASTIJE ABASIDA . str. vol. Međutim. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. do 803. str. vol. ibn-Khaldun. VI. i slj. međutim. Najzad. 185. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. za koju govore da je samo u novcu. 223—4. str. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. 843.000 (dinara). bio više nego literat. Baladhuri. al-Mansurovom nasljedniku. koga je bila sakrila^ u Meki45. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. 49 (Zqd. 288. zahvaljujući njemu. 674—6. " Jahiz.

dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. i Harun al Rašid. 1867). Al-Ma'mun 813) 8. Od njih dvojice Harun je. Al-Mu'ta?im (833) 9. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. alMa'mun »središnja ličnost«. god. de Jong (Leyden. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. al-Wathiqa. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. lični interesi. Al-Rashld (786) C. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. Al-Hadi (785) 5. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. Prema tome. Zahvaljujući. izd. bez sumnje. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. naravno. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. i devetog. 71. Al-Mahdi (775) 2. Al-Wathiq (842) 10. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. po redu kalifa. na zapadu. na istoku. str. Al-Saffahi (750) 2. P.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. Bagdadski Kalifat. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. kao i druge u muslimanskoj istoriji. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. Al-Man§ur (754) 3. Al-Amln (809) 7. 37. ovoj dvojici istaknutih kalifa. u prvom redu. 4. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama.

47. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Fawat. miomirisi i slon2. Isp. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. i prev. i 806. 2 (1919). među kojima su se nalazile tkanine. vol. U . Halphen (Pariš. G. Vie de Charle Magne. str. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. * Eginard. Seances et travaux. Al-Mahdi. * »Annales regni Francomm«.. str. 1895). obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). 15— 39. sto. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. 574. Pertzii i F. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. Međutim. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. prvi abasidski kalif. izmijenjani između 797. nema ni riječi o pomenutom događaju.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. vol. 11. God. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. prema pisanju zapadnih pisaca. 459. Congres frangais de Syrie. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. 5 Vol. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). I. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. Harun. H. potpuno šute muslimanski autori. * Kuttitbi.naprednu državu. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. koji. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. ko-mandovao je poduhvatom.000 dinara10. groba4. L. god. govori o sedam. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. izd. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. koji su. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. fasc. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. Od njih se dvije pripisuju Harunu. 307. Irena. đtr. prema kazivanju. 123—4 4 Vidi str. međutim. u stvari. povlačila se unazad. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. 1923). 43 (Hamovar. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. a drugi put Maslamah (98/716). ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. odnosno o devet.000 do 90. str. možda Mihajla II. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. 782. Jedan franački pisac. 114. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti.12—13. I. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. izd. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. izmišljen. 197—8. a možda i do samog Carigrada. Turska tradicija. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima.

-B. sto. str. Miohel le Svrien. koji je pisao 'god. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). str. str. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). 55. prodrla u srce >. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. sine đaurke majke. G. 1925). 15. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. godine. S. vol. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. str. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. god. 287. III. naziva Leona ». 10 Tabari.saracensfciim istomišljenikom«. 8 Kitab al-'Uyun. str. Irena (797 — 802). ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. (tvrdi (str. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. Nikeforu. Teofan. II. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806.. History of the Byzantine Empire. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. Vjeran svojim riječima. Ragozin. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. vol. tada al-Ra-šida. Irena. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. III. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. 1928). Tabari. gospodara vjernika. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. e. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. Razjaren od ljutnje. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). A. Vasiliev. pit. Tadašnji car Teofil (829—42). Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. pokušaj nije uspio u cijelosti. str. možda potomak Gasanida Jabale. On je bio arapskog porijekla. Ammuriyah). koja je prigrabila prijesto. 3. 405. B. i. 9 Teofan. koju je osnovao Leon III (717 — 41). Salam14. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. 503 — 4) u 165. a tvoje ga uši neće morati slušati. god. III {Pariš. koju je on svmgnuo sa pnijestola. 291.nosi tragove muslimanskog uticaja. 1905). Charles Diehl. J. Chronicle. str. koji . 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. 478. vol. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. vol. Rimljaninu psu. str. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. I (Madisom. 278. ar. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. vol. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. izd. može se smatrati. prev. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. Ives (Priniceton. Ohaibot. Harunov sin. 486) iu 164. 2 Vasiliev. lično komandovao bitkom. III.). Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. Od Haruna. Poslije 806. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. History of the Byzantine Empire. I. 813. koji je odbio uslove ugovora 7 A. 695. sltr. a Tabari (vol. prav. tvoje će ga oči morati gledati. god. 504. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . Što se tiče odgovora.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. pored udaranja poreza. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. da mu vrati plaćeni danak. 192. 11 Vidi str. pa je čak zahtijevao od kalifa. Yai<qubi (vol.

jula. prijemi stranih izaslanstava. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). II. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. zavjesama i minderlucima. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. sada su postali kudikamo manje važni faktori. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. III. god. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. sa mnogim dogradama za hareme. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. . 386—7. započinjao je 10. 1889).i. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. Naročito o svečanim prilikama. dok je treći. Hamdanidi u Alepu. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. vol. str. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima.. sa trajanjem od 60 dana.. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. Zubavdah. utrošena je bajoslovna suma novca. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen.str. Jedna od manjih dinastija. maja i trajao 30 dana. 696. 709—10. drugi u proljeće. 19 Tabari. žena i stričevićka kalifova. 1236. vol. 18 Qu>damah. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. vol. 15 Ibid. vol. 72. Međutim. . Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. preduziman u ljeto. III. Kitdb al-Kharaj. vjenčavao sa 18. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. Samo na jedno sveto hodočašće. str. 519. O tome ćemo čuti kasnije. kao što su bili. Kraljevska palata. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. ustoličenje kalifa. 259. svadbe. II. kojoj kasnije generacije. potrošila je tri milijuna dinara. str. prema tradiciji. str. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. kada se on 825. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. izd. On je počinjao 10. kažu. Mas'uidii. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. str. 337—52. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. Ya<qufbi. 14. godišnjom Buranom23. 696. eunuhe i specijalne službenike. str. 17 Michel le Svriein. str. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. hodočašća. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. npr. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. III. 523. 1. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. vol. 1. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. de Goeje (Levden. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. Diniawar. tako da je u arapskoj .preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. str. doduše ne tako važnih.

500 bilo pozlaćeno. iznos od 300. vol.000 konjanika i pješaka. IX. Yaqut. libn-Khalliikain. 100—5. Yaqut. str. _str. oJbnKh. str. VI. God. str. Latd<if. Tha'alibi. 20 Mas'uđi.000 zavjesa. Kalifova pratnja je brojala 160.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. 21 Isp. 917. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. Ansab al-Ashraf. 38. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. Vidi str. (ibn-al-Athir. str.000. 193. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. VIII. 73—4. libn-Khalduin. vol.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. III. očigledno.alli-kan. plesače. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. I. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. Mas'uđi. Tanblh. čija je zadaća.000. 28 Khatlb. 1081—4. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. II. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. po kojem su bili posuti biseri i safiri. IX. 337. 520—21. str. 7. str. 166. koje je bilo teško 500. a u kalifovoj palati visilo je. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. 71. zainteresovati i zabaviti27. vol. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. str. šaljivdžije. Al-Amin. 73. str. pjevače. Boirokhardt. vol. l. str.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. Ovaj iznos je povećao na 20. VIJEK ABASIDA . kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. Travels. 296. vol. Pjesnik abu-Nuwas. oslobođeni rob. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. pored 22. od kojih je 12. str.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. druga na lava. 82 Aghdni. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. treća na orla. vol. vol. I. 1. 73. vol. 144—5. Prema jednoj priči. vol. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. VII. str.000 komada bisera iste veličine. 1938). -str. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). 25 Mas'udi. IV. II. vol. 28 Aghani. 83. abu-al-Fida'. Kuglice od moška. 279. profesionalnom pjevaču. <str. Max Achloessinger. 298—9. vol. II. 27 Balađhiuri. I. vol. U paradi je išlo 100 lavova.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. 196. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. str. 65—6. 119.000 dir24 Taibari. str. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. vol. B (Jerusalem.književnosti taj. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. str. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. I. str.000 serdžaza. Svaka od njih koštala je 3. izd. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). muzičare. vol. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. Ibrahim al-Mawsili. Muqadammah. vol. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju.

poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. Ne čujemo više o Okruglom gradu. 32 Vol. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. god. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. 207. Taibari. razne vrste krzna i robovi bijelci. str. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. III. Kada je 819. VI. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. ležalo je usidreno na stotine lađa. sličnih današ80 Ibiđ. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. Lata«if. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. primijetio da su režnjici riblji jezici. str. Ugledavši se na svog gospodara. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. 206. atr.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. 34 Mas'udi. koji su bili miljama dugi. 85 Ibiđ. minerali i boje. VI. Kao kalif. ostavio je 50. str. Neki Muhammad ibn-Sulayman. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. XVI. 33 lap. Abasidsku prijestonicu. Članovi hašimitskog plemena. str. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. str. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. 31 Vol. str. vosak. XVI. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. Tha'alibi. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. ZLATNI 283 njim. nije bilo lako uništiti. činovnici. tkanine i robovi. dvorski službenici. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. da bi objasnio stvar uzvanicama. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali.000. koji su plovili do Mosula. lazurni kamen. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona.29 282 Vol.000 dirhama34. 349—50. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. svila i mošak. 289. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . vol. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. 138—9. kojemu su Abasidi pripadali. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. iz istočne Afrike slonovača. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. iz Skandinavije i Rusije med. 951—3. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć.000 dirhama od nekretnina35. Duž njegovih riječnih gatova.. 16. zlatna prašina i robovi crnci. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. našao je veliki dio grada u ruševinama. Domaćin je. vol. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln.000.

koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. Eastern Caliphate. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. 298. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. str. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. mirise i povrće36). Finske39. 312. sanskrita. gutanje mača i žvakanje stakla41. passim. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. kao što je to običaj i danas. uza što. žito i platno. pisci i si. I. dragulje.. natenane pije neko piće. kao što smo ranije čuli. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. staklene kuglice. ni filozofije. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. 87 Vol. Arabljanski musliman. Perzija svilu. 111—17. Ovo buđenje treba zahvaliti. 41 Str. Izašavši iz kupatila. učitelji. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. . koji se obično sastoji od supe. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. jede komadić dvopeka. 36 Vidi Le Strange. ni književnosti. pravnici. najbolje komentare neoplatonika i većine . mirodije itd. jede dunje i sirijske jabuke. bisere i oružje. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. u velikoj mjeri. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. Za avanture mornara Sind-bada. s>tr. leži i ponekad spava. Stručnjaci -liječnici. popije četiri funte starog vina. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. žonglerstvo. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. 18 Vidi str. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. Vidi str. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. a najviše helenskom. gdje ga posluga polijeva vodom. 246. 40 Ya'qubi. metalna ogledala. I. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. Arabija brokat. tuđinskim uticajima. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. on oblači laku haljinu. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. Sirija metalnu robu i voće. pa je uskoro postao. 317 i slj. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. debele piletine i kruha.str. Evrope i Afrike tkanine. 321. 41 Vol. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. 315. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. sirijskog i grčkog. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. Bulddn.

ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. 268. Islam je. Ovo djelo. 1912). treba napomenuti. koji je također prevod sa sanskrita. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. str. Cheikho (Beirut. međutim. Kasnije. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. Fenikiji. Yaqu't. vol. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. Original je donesen u Perziju iz Indije. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. turski. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. L. H. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). VIII. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. 290—91. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. književnosti i matematike. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). VI. i 806). Arabljane su. etiopski i ma-lajski. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. Uđaba'. u devetom stoljeću. str. Njih. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. 49—50. naročito na području filozofije. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. pored evropskih jezika. koja se naziva Siddhanta (ar. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Babiloniji. On je. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. uključujući u taj broj. Oko A. Sind-hind). Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. decimalni sistem. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). Judeji i. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796.medicinskih spisa Galena. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. bila napajana iz jedne te iste rijeke. uglavnom sa francuskog d engleskog. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. zajedno s igrom šaha. lizd. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. ZLATNI 285 životom. interesovale zvijezde. razvijala pod perzijskim uticajem. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. kojih ima oko 40. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. vol. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. str. Mas'udi. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. međutim.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. Ova je kultura. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. Tabaqat al-Umam. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. Arapski prevod je naročito važan. Duhovno buđenje T j. i književnost se arapska. više nego nauka i filozofija. hebrejski. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA .

Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. Jundavsabur. 1306. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. Kihalll <alYaziji's. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. sa mnogim usponima i padovima. 274. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. koji je snažan. I. Ibn al-Muqaffin prevod je. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. zara-tustrovac. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. to znači dva i po stoljeća. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. 1289. koju je oko 555. L. 1888). kako ćemo kasnije vidjeti. god. 2. T'ak'ar<i> vol. osnovao veliki Anusharwan. vol. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. odsječan i sažet. God. dobra sreća. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. robinju. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. koja je u toku šest ili sedam generacija. Arapska literarna djela. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. str. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. HMKO.upravljanju državom. 266—9. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. rađena je po perzijskim izvorima. str. Edesa (al-Ruha'). Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. starješinu tamošnje bolnice. Mjesto 45 Perz. s obzirom na njegov stil. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. 1905). kao i draguljski i drugi zanati. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. 47 Vidi str. god. 1249. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. obraćenik na islam. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. HI. Zbog toga je 805. Arapska istoriografija. filozofiji. kao što su al-Aghd-ni. oblicima vladavine i istoriji. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). Haran. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. str. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. iibn-Khallikan. sjedište paganskih Sirijaca. 517 i slj. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. (Beinut. 50 Ar. ditd. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. Oheilkho's (Beiirut. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. izd. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. 1816). Zanimanje naukom. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. On je ča 757. 765. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. 48 Fihrist. 317. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. nawbakht. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. Aleksandrija. bio spaljen. Grad. 118. str. 1364.

ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. Rukovodeći se svojim političkim principima. koji su najprije prevodili na sirijski. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . Muqaddamah. Ovi sirijski nestorijanci. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. koja znaiči »sluga«. kojih je bilo mnogo. »Bakht«. Qifji. 830. vol. 56 Ibn-Khaldun. a tek onda s aramejskog na arapski. 51 Isp. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. <str. I. 54 Vidi str. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. 134—5. str. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela.purai I. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. n. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. str. prema tome. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. str. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. 296. 215. U slučajevima teških odlomaka. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. koje je naročito preduzimao Harun. grčkih rukopisa. Pošto Arabljani nisu znali grčki. 326. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. 243. str. u jugozapadnoj Perziji. među kojima i Euklida56. 55 Ar. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. 125. 52 Ibn-al-'Ibri. imali su za posljedicu donošenje. 57 Str. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. ibn-ail-'Ibri. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. akademije i prevodilačkog biroa. nestorijanski hrišćani. 213—15. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. neku vrstu kombinacije biblioteke. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. vol. str. 486. prevađala se riječ po riječ. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. Jermencu. al-Ma'mun je osnovao god. gotovo čitavo stoljeće. str. 53 Ibn-al-'Ibri. Fihrist. iprema ikojem je d dobio ime. str. pagani i. neovisno jedni o drugim. I. Anqirah. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. 226—7. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. god. u prvom redu. Ya(qubi. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. e. Do ovog vremena. između ostalih zaplijenjenih stvari. 401.

str 64 U latinskom Mesue (Mesua). 60 Ibid. pr. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. 1895). indeks. Kolso/iZ Ikhwdn izd. al-Mahdijev astrolog. 1928). koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. jighrdflyah (. str. n. 809—73). i. VIII. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. iz Ruhe (-f. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića. e. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62.). urghun (organ). izd..geografi!ja). 176. str. možda su u isto vrijeme prevedeni. najveća). kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. zatim grčka matematika i srodne nauke. 227. Isp.)60. Euklidovi Elementi i Almagest. 65Ibn-al-'Ibri. uglavnom iz područja medicine. passim. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . e. da . muslqi (muzika). Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). athlr (eter). ikslr (eliksir). Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. nestorijanski hrišćanin iz Hire. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. Hunayn je bio 'ibadi. . 380.785)59. vol. ZLATNI VIJEK ABASIDA . Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. asturlab (astrolab). jailsajah (filozofija).metrija). 62 Y. I. 291. n. str.bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. najzad grčka filozofija. megiste. • živa ju. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. 63 Vol. vol. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. on mu je ovako odgovorio. 220. maghnatls (magnet). bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. Fihrist. n. str. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. .. e. njegov prevod na arapski. str. pr. koju su izložili Ga-len (f ča 200.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). Prema tome. str. passim. maronit.857). tj. i slj. 41.a'qubi. Mafatlh al-<Ulum. e. n. G. 61 Fihrist. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. tj. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. str. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. T-r • i -rt — /-r • . grčke poezije i grčke istorije. ili Mesue Major (Stainijii). a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. van Vloten (Levden. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. str. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. U prvom redu grčka medicina. ibrlz (čisto zlato). 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. Očigledno. 175. 273. I. QLfti. ibn-abi-Usaybi<aih. 150—51.

vol. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. str. ibn-abi-U§aybi<ah. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. 5. str. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. str. I. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. U mnogim slučajevima Hunayn je.. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. str. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. str. str. 248. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. 1938). 252. JSTs 1075. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq.. I. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . 1. 295. str. 297. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. str. Faris i Abd-al-Malik. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. 76 Qifti. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. 188—9. 94—5. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. vol. vol. kopirao ga je Qifti.289 -Masawayha. 73 Fihrist. str. koje je on podučavao. 38.. 28.). Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. 74 Ibid. a njegove kolege drugi dio posla. 75 Ibid. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. a koje nosi datum 572. 298. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. pri88 Fihrist. 246. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. bez sumnje. srećom. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. vol.. 42. 297. str. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). 244. Fihrist. n. e. ibiđ. (1176. n. str. npr. ali su. 185. 1. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. 70 Fihrist. 87 Ibn-al-'Ibri. ibn-al-'Ibrd. str. str. 99. str. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. 58 Ibn-Khallikan. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. 187—8. 80. 116 = de Slane. I. 249.. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. I. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. str. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela.iUsaybd'ah. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. e. 72 Fihrist. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. 87. npr. 250. str. 203. očigledno. Ibn-ab. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. I. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. vol. str. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. god.) vidi Hitrti. str.hulqlyat)™. str. 79 Qifti. Qifti. prevođenje sa sirijskog na arapski72. kakvi su.

Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. 262. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). str. str. 29«. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. a koliko tek više našim prijateljima. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. str. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. 81 Ibn-al-'Ibri. I. ibn-al-'Ibni. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82.imenovao svojim privatnim liječnikom. 187—8. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. Thabit je. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. 327. međutim. 82 L. Al-Battanijeva slava. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«.. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. str. vol. Thabit ibn. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. Vidi str. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. 139. Kad ga je zatim upitao kalif. . njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. ss Fihrist.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. n. I. Međutim. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja.) i Apolonija iz Perge (r. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. 177. Histoire de la medicine arabe (Pariš. s« IbnKhallikan. pr. npr. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). 1876). str. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. 251. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. naime. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. n. vol. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. e. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. Njegov patron ga je. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. vol. Lecleirc. Pored toga. 267. i 833).)85. Sobni (Cairo. <!lb. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. pr. I. I. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. str. str. 251—2. e. vol.

Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. Fihrist. 97 Vol. 94 Str. uskoro su postali. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. vol. 98 Str. Qiftd. Ibn-abi-Usavbi'ah97. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. Aristotelov logički Organon. hrišćanin iz Balabaka.stotelova Retorika i Poetika. dibn-aibi-Usaybi(aJi. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. Naročito se u sufizmu. str. prema savremenim izvorima. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. kako ćemo kasnije vidjeti. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. Osim toga. 235—6. str. d slj. 262—^3. str. 264. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). 295. koji je rođen u Takritu god. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. str. 265. Do desetog stoljeća arapski jezik. Qiftf. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. 428. koji je postao nadbiskup svoje crkve. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. 12 Fihrist. 57. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. mučili su se kako će napisati svoja imena. 95 Fihrist. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. 272. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. hasib znači »mate matičar«. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. god. temelj humanističkih studija islama. 224—6. 91 Fihrist. 264. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. ispoljio uticaj neoplatonizma. bila su neautentična). Qift-i. 288.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. str. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa.. 226. str. Yahya. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. Jer. str. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-.. muslimanskom misticizmu. I. I. str. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. Prije nego što se završio period prevođenja. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. Isp. postala dostupna arapskom čitaocu. prirodno. 90 Oifja. i slj. 98 Str. str. 245—6. str. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. 893. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. 34. I'sp. pored Arapske gramatike. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. 57—9. str. a umro je u Bagdadu 974. 88 Ibid. 267—8. str. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). str.

III. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. Poslije tih vremena narodi Iraka. Sirije i Palestine. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. dtr. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). koji je bio. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. međutim. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. Kalif je. al-Ma'mun je preoteo . 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). za drugog nasljednika. VII. 278. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. duž cijele sjeverne Afrike. koji je bio darovitiji. zatim Egipta. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. On je mogao. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). vol. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. a svog mlađeg sina. 236. Tunisa. 2 Vidi Ya<qulbi. vol. i si.. str. str.. Rabati. 472. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. vol. a vršen je. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. Fakhri. i si. Poslije ogorčene borbe. u najmanju ruku u teoriji. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. 523. sudačke na suca (qadi). POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. 3 Fakhri.). Pogrešno postavljen princip nasljedstva. str. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. II. izvor sve vlasti. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom.. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. sve do Španije.. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. On je podijelio carstvo između njih dvojice. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. 437. 261—2. e. str.

uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7.ne sluša ni nas. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. 1295). ograničeni). koja je bila na strani sinovljevoj. postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. vol. vol. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). s kojim se završava slavni abasidski period. jula 817. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. str. yezir Poslije kalifa. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. D. a ko ne sluša nas. bio veliki. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). 255—63. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. boga sluša. a i kalif je 4 Ya<qubi. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Njegov je uticaj. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. vezir je često bio svemoćan. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. Uz dvorskog astrologa. Fakhri. 5 Isp. S. str. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. ne sluša ni boga. Tanbih. 6 Fakhri. 292. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). Goitein u Islamic Culture. i slj. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. Četiri godine kasnije. .Kalifat. 345. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika.847). str. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. 500. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. Zato onaj ko njega sluša. a ko nas sluša. str. god.. Mas-udi. teoretski naravno.. Nadsvođene podzemne prostorije. Od 24 kalifa.. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. (1942). al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. XVI. onaj ko ne sluša našeg vezira. god. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. zapovjednik nad zapovjednicima. naravno. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. II. 205. u sa-glasnosti sa kalifom. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. ifbn-al-'Ajbbaiais. nas sluša. str. koje su služile za mučenje. 380—92. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. Sve do 819. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. 62. str. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. Međutim. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'.

Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. pokretnine.850. međutim. 306.800. 1904). VI. nisu plaćali glavarinu. uključujući i Hims.200. Vidi str. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. međutim. jer su. koji se često naziva »nadziratelj poreza«.000.000 dinara i Egipat 23.500. Muslimani. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. iz Kurasana 37.265. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. Zekat se plaćao na obradivu zemlju. 8 Isp. iz Egipta. 37. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim.000 dirhama. Hilal ai-§abd'. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'.000. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. v»l. malu i sličnim stvarima. isključujući poreze u naravi. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. 59:7). UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak).000. 33—47. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine.000.000. kod ibn Khurdadhbiha. 19—20. 9 Str. a čitavog carstva 299. i treći. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. cesta. mada je veći red vladao u državnim poslovima. u stvari veliki vezir.040. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. mal.340 dirhama17.000 dirhama15. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. uključujući i Aleksandriju.000. strancima. Sto se tiče rashoda. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri.000 dirhama. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. kod Qudamaha. str. Koran.000. 15. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27.291.000.34019. Amedroz (Beirut. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. zlato i srebro. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. stara Babilonija). Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. 167. a iz cijelog carstva 388. drugi. Prema ibn-Khaldu-nu12. F.929. str.Poreska Vezir. robovima i sužnjima. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. kao što znamo odranije. siročadi. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. kao i u vrijeme Umajada. izd. održavanje džamija. sve ove provincije carstva 331. dobrovoljcima svetog rata. uključujući zlato i srebro. H.000 .000. novac od primirja.319. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. kako smo ranije čuli. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. za prihode nešto kasnijih godina. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. iz Sirije — Palestine. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). zadržan je.724. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. Šef toga odjeljenja.860.000. Sirija — Palestina13 14. Sirije — Palestine18 29.846. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. možda pod al-Mu'tasimom. Mi smo. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). Kurasan 28. kod ibn-Khalduna.

000. i slj. Huart. 15 Samo u novcu 8. VI. vol. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). I. Harun.000. lihvarstva i javne prodaje vina. koja je izdavala sva službena pisma. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. str. u njoj je bilo preko 900. str. kao i druge dvije. str. 239. 356. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. 233. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. al-Ma'mun. koja je imala vojne činove i. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. Svaki veći grad imao je svoju policiju. str. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. iznosila je 100. str. 21 Tabani. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. 5. 1875). abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). 18 Porezi Rinasrdna.227. II. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji.456. upravu za nadziranje žalbi. 61. namještaj i nekretnine. političke dokumente i carska naređenja i diplome. 764. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. unije mi jasna ni tačna. Damaska. vol. Huart. vol. 366.000 dinara. 14 Kharaj. 150—51. Tamaddun. Al-Mawardi26 ubraja. 376. Jordan i Palestina. 11 Mawairdi. str.840 dirhama. 12 Muqaddamah. Ailfred w>n Kremer. bila je dobro plaćena. i slj. vol. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. str.800 dirhama. 20 Mas'udi. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. Isip. str. vol. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. 19 Zaydan. 17 Samo u novcu Oko 8. str. po pravilu.00021. Hims. Histoire des Arabes. Njegovi nasljednici al-Hadi. str. Damasik. Qudamah. str. Isp. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika.000 dinara20. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. Kada je umro al-Rašid. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi.095.000. Stvarno. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . 237^52. kartanja. uključujući dragulje. 249. I. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). III. npr. 72. 18 Passim. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. 22 Tha( alibi. Lata'if. libn-Knuo-dadbih. I (Wienna. str. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. koju je osnovao al-Mahdi.dirhama i 14. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. i slj. vol. policijsko i poštansko odjeljenje.000 dinara22. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. 376.

II. 131. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. dlbn-al-Athlr. U Perziji su vršene smjene mula i konja. Amari. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . Tuš. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). str. F. 420. 417—18. kako smo vidjeli. vol. ar. Među Umajadima Mu'awijah. Isp. izd. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). birdan. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. Isfahanii.. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. 26 Str. Est. al-Mahasin w-al-Masawi'. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. 39.33. i slj. str. str. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. von Kremer. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. SS?. I. 1 odatle do Širaza u Farisu. vol. poglavice Khurrami32 sekte god. Ovaj razrađeni sistem. 24 Mawairdi. čiji je centar Tihran (Teheran). 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. str. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. iperz. vol. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. str. ar. koji leži u blizini starog Raja. Isto tako. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. diad. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Isp. niz Tigris. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Sudeći po svemu. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. Storia dei Musulmani di Sicilia. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. vol. brzi konj. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. zasnovan na materijalu državnih arhiva. 25 M. 27 Diwan al-baiid. str. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. I. Prvi arapski . Ya'qubi. Bu-karu.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela._ 131. 525. 367. Raj. 452. doduše. NalMino. u Kuzistanu. idu istom stazom. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. Ta'rlkh. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. čiji se šef naziva sahib al-baild. Marv. III (Catanaa. Isp. teretna konj. 1902). birdhawn. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. 8 :10. poštanski ured. Culturgeschichte. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. 46. možda. baSrld je. 431. Isp. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. al-Bayhaqi. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. Nejsabur. str.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. 1937—9). Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. Sohwally (Giessen. On je lično bio sahib al-barid.

Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. uključujući i samog upravitelja.——. vol. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. Mas'udd. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru.700 starijih žena.drugim naseljenim centrima i. possim. VI. Hititi. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. Str.. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. 11. 38 Mas'udi. IV. 11. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se.. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. 186. VI. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. vol. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. On je bio šef špijunaže. str. vol. 81 Ibid. VII. Fihrist. Baghdadli. str. str. i slj. 162. koji su bili prerušeni u trgovce.'— Roađs . pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. najzad.11—12. koji su djelovali kao detektivi. nadglednik pošta i obavještajne službe.. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. sa kurasanskom arterijom. torbare i putnike. str. imao je još jednu važnu funkciju. 93. 29 Ibn-Klhurdadbah. 5—6. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. 30 Isp. putnike i liječnike. 342. kako se u izvještaju kaže. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. Glavni direktor pošta. izd. VI. 49. libn-al-Aithlr. skloništima i cisternama.. . str. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. 373—4. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. očigledno. vol. str. vol. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. 126—7. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-..

tj. ako se radilo o Bagdadu. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. izd. III. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. 498. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. morao je biti muškarac. pored dnevnog sljedovanja. al-kali. seljaka. iznosila je .44 (dobrovoljci). odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. >9tr. str. 40 Mawairdi. 184. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. kathi. qazi. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. Sudac. 468. str. str. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. qadi al-quđah (glavni sudac). str. 44. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. u upravljanju vjerskim fundacijama. i drugi. mentalno sposoban. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene).14. Aghdni. umobolnim i nad maloljetnicima. Str. Miskawayh. 234. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. 39 Ibn-Khallikan. vezira ili upravitelja43. 107—11.Sudska administracija Dijeljenje pravde. Nemu-slimani. 466. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. vol. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. 85 Qudamah. Regularne trupe (jund). čađi. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. 514. punoljetan. 1. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama.16. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39.000 dirhama. str. de Goeje i de Jong. 273. 334 = de Slane. 161. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. XV. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). 36. prema teoriji muslimanskog prava. Nawawi. slobodan građanin. str. 37 lap. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. IV. 1. To se sve. vol. 1297). kao što je ranije rečeno. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. vol. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). Vlast suca druge klase. V. Tahdhlb. neporočna vladanja. dobro orga-nizovanu. 567. kao i od gradskog stanovništva. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. 512. jer su bile na vladinom platnom spisku. vol. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. I'lam al-Nas (Cairo. kazi. str. 39 Atlldd. naravno. vjere muslimanske. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika.

kamo je prenio sjedište vlade.000 vojnika. a ne na arapski način. 43 Isp.14. 100. 322. 867. kao što smo vidjeli ranije. III. 11. III. V. vol. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. Po rimsko-bizantijskom običaju. str. a konjica dva puta toliko. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. 7—8. Takav jedan inženjer. II. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 1. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. i 836. 830. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. 11. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. Njega kopira iibn-al-Athir.17—18. str. vol. 44 Ili muttawwi<ah. koje su nosile deve. pratili su vojsku. iračka je vojska brojala 125. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. uključujući katapulte. Za vrijeme abasidske vladavine. str. Tat>ari. Tabani. mudaritska. Inženjeri. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. 385—93. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. za vrijeme al-Ma'muna. koja. preko ramena49. i drugih krajeva centralne Azije52. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos.14—15. 1. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. III. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). 1008. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). str. naoružani kopljima. III. a druga od Južnih Arabljana. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. str. str. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju.godišnje 960 dirhama45. koji je živio kasnije. 117—25. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. jednako kao i političku. god. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. 4. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . jaka sila vojne mašinerije. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). vol. prvobitno njegovih robova iz Fargane. str. oko pasa. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. man-gonele i ovnove. mačevima i štitovima. str. vol. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. Za vrijeme al-Ma'muna. 11. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. ibn-Sabir alManjaniqi. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. 260. Suyuti.. i slj. jemenska. 41. kažu. vol. 45 Tabari. ibnKhaldun. vol. Husn.

Na čelu korpusa od 10. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. VII. 227—9 = S. str. 50 Aghani. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. Orient 54 Culturgeschichte. 53 Ibn-Khaldun. 48 Spomenut od Tabori']®.. 49 Ibn-Khaldun.« Ali to nije bilo sve. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. III. 397. 299. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. ibnKhaldun. i slj. vol. vol. vol. str. str. 260. vol. u vrijeme rata. str. str. 1. vol. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. III. 70. str. 452. ifon^haldun. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9).17. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. Isp. vol. nego deve. 1799. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. 118. str.'III. str. 45. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima.000 ljudi. Tabari. vol. 998. str.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima.7. str. 1. 245. 238.(koji je odgovarao dekurionu. III. grupa od 50 pod komandom khallje. koji je obuhvatao 10 bataljona. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. nemoguće ih je istjerati. I. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. 26. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. The DR2AVA . voil. XVII. vol. III. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. 51 Ibn-KhaUikan. str. str. desetaru). a više takvih četa sa47 Khaflb. stajao je amlr (general). 11.20. 52 Mas'udii. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. III. Tokom desetog stoljeća. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. vol. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. vol. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. str. III. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. 1.23. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. vol. 326. koje su oni opremali i izdržavali. Khuda Bulkhsh. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. Mas'udi. vol. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. III. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. »Dvije su stvari«. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. I. a ne iz ispražnjene carske blagajne. 275. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). međutim. str. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. Oni ne jašu konje. Tatari. VI.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

oni su uvozili.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. prev. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. 1811). pokrivača za sofe (od ar. i slj. Marshall Broomhall. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. svilenih. 1922). Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. današnja Tazi. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama.000 dinara78.000. Svaki trgovac iz Basre. Langles (Pariš. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. 70. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara./. The Invention of Printing in China. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju.000. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. mirodije. 153—4. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. str. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. 177—91. II. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. 68 Is. 1949. satena. str. 73 Isp. G. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. str. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«.000. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. 72 Iz pahlaui Tdjik. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. str. Islam in China (London. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. izd. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. Ferrand. pamučnih i vunenih tkanina. između ostale robe. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. 5—36. formirali Ujedinjene Države Indonezije. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. 70 Thomas F. 1925). and its Spread Westward (New Yonk. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. 42—78. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. 1910). čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji.str. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. Čarter. Međutim. čelične alatke i staklenu robu. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. Kaspijsko more. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. LX (1929). Po . 85. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. šećer. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). ćilima. brokata (dibaj).000 dinara njegove imovine. I. pamuk. Arapin. arapsikog plemena. 170. . 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. str. a neke i preko trideset tisuća. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. sujjah) i jastuke. istr. vol. vol. vunene tkanine.

Maqdisi. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. III. slovenske i turske robove itd.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 323. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. . 95. vol.20. Yaqut. 321—2. svijećnjaci. I. str. vol. str. str. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. II. U Tustaru i Sušu. str. I. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. 822. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. str. 16—17. vol. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. sofe. 569. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. . lampe. 1. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. 153. I. Italiji i drugim evropskim zemljama. krzno. str. 79 Str. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. str. 198. str. 5. kao i svilene tanke tkanine tzv. 442—3. str. 426. U centralnoj Aziji Bu-kara. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. Maqddsi. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. umajadskom velikašu. 139. Isp. 144. 433. Maqdisi. med. str. odatle joj ime. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. 130. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. 77 Fakhri. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 1. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. ibn-Hawqal. str. str. Vidi str. 603. 1. vol. istr. Tavadž. razne vrste mesa. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. vezovi. str. 138. 1. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz).13. II. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. 648. On sadrži sljedeće artikle: sapun. 22 (gdje je krivo napisano). 443. 78 Istakhri. 201. vol. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. str. Buldan. str. Str. 46. vol. str. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. 261. zemljano posuđe. str. koje se još nose pod nazivom kuflyah. vol. Maqdisi. 76 Kutubi. 82 83 84 85 Istakhiri. 323—6. 407—9. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. 402. Stolovi. 11. vol. 81 Spominje ga MaqdM. str. 79. igle. bakrene lampe. Egipatske tkanine. vaze. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). 127. 86 Yaqut. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. noževe. makaze. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). 98—9. ibn-Hawqal. jantar. 80 Ibshlhi. 882. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. sokole. vol. 415. gaze i brokati. 87 Tha'alibi. I. lukove. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. IV. 177. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. I. 297. mačeve. 225.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu.str. ogrtače od filca. robu od kositra. ćilime. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. Lata'if.

I. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. tirkizno plava. A. naziva Gharib al-Hadlth. god. koji su Turci zarobili 704. 326. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). Qash§in.3—4. VI. vol. vol. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). 93 Theodorus iabu Kurra. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). datiran mjeseca Habr I. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. ili ranije. ipl. nosila dragulje na 89 Ar. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. 1875—83). 264 (novembar 11 — decembar 10. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira.. rubini. Biseri. koji je pohranjen u Britskom muzeju. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. IV. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«.000. Vidi str. kako smo već čuli. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. nekada sa figurama običnog cvijeća. De Cultu Imaginum. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. god. str. Španija oko 1150. I. Tira i sirijskih gradova. 90 Viidi Friedrich Hirth. 11. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. ostatak stare feničke industrije. 259—71. nije imao premca91. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. gdje je. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. izd. 252 (novembar 13-decembar 12. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. Ova umjetnost. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. H. str. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. također kineskog porijekla. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. Smatralo se da papir iz Samarkanda. Yaqut. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. str. The Palaeographical Society. Proizvodile su se različite vrste papira. 92 William Wright. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. koja je stara kao Elamiti i Asirci. 15. Oriental Series (London. 91 Tha'alibi. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. dok su tirkiz. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. Maroko oko 1100. 1890). god. 376. Maqdisi. prema tradiciji.000 dinara94. Harunova je sestra. zelena. str. Bulddn. rjeđe crvena i žuta. god. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. A. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. i prev. visili su u džamijama i palatama. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. Arendzein . od bijelog do šarenog. 126. H. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. safiri.. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. 877). Egipat je imao svoju fabriku oko 900. Stakleni fenjeri. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. Papirni novac.Staklo iz Sidona. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg.

Tabari. VII. str. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«.000 dinara96.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. str.720 dirhama106.. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. od iperz. 20. 703. 94 Mas'udli. 103 Ibid. vidi H. 326. 38. konačno. 376. str. 100 Vidi str. antimon iz blizine Isbahana109. biseri iz Bahreina105. kao i »azure«. 104 Ibn-al-FaqIh. Tirkiz *iz Nejsabura. ali je ponuda bila odbijena95. 602. kornalin iz Sane107. Isip.12. 105 Maqdisi. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). U glavne rudne izvore carstva. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. DRUŠTVO vol. Lata'if. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110).000. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. ABASIDSKO 319 kapi. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). 1)8 Muqaddamah. 1. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. str. i drugog dragog kamenja. vol. 1. bitumen i nafta iz Đor-đije. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. str. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. . Čak i ibn-Khaldun. smola i katran iz Fargane112. koje je on sve spiskao101. dolazi preko lat. 15. str. Maqdisi. Isp.. 109 Istaikhri. 99 Vol. str. 108 Ibid. željezo sa planine Libanon108. vol. dtr. 184. Prema al-Mas'udiju". str. ldzaward i. str. str. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. ™ Ibid. 184. 15. str. 110 Maqdisd. 110. III. 203. III. 144—5. 1. »LaizuM«. 101 Fakhri. str. Rubini. str. od ar. ar. citira ga abn-KhaJidun. al-Multazz (866—9). VIII (1927).. str. Muqaddamaht str. koji su omogućivali draguljarsku industriju. str. str. olovo i srebro iz Karmana104. 97 Ibid. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. k. 353.. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. lazhuward. 3. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. str.str. 11. VII. a njegova žena ih je stavljala na obuću.000. E. možda »galenit«. 401—2. 303. 341 n. 1897).(Borim. 206. 16. 315. i slj. 72. .. 101. str.. str. 7. S52--3. kuhl. 108 Ibiđ.. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. vol. trinaesti abasidski kalif. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. 101. 72—3. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. Tha'alibi. 101. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. 96 Tha'alibi. 102 Maqdisi. Stapleton et al. Fakhri. 352. 95 Taban. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. str. str.

datule. kojii je napisao oko god. 165—6. 241. str. sezam. 303. str. 118 Istakhri. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom.13—15. 255—315. 118 Istakhri. 115 Yaqut. str. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. bn-9awkal. 111. najzad. str. Kanali od Eufrata. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. 85. 362. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. str. vol. Qudama>h. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. U Iraku. Maqdisi. 84—5. III. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. 900. Khatib. Ta'rlkh. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. II. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. 166. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah.111 112 320 Ibid. str. 3. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. ibn-HaAVikal. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. 1. 11. Prije prvog svjetskog rata.. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. i slj. Yaqut. vol. a njegovo je ime dato novom kanalu. Journal. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. 377—8. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. 1917). str. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. kod G'uya Le Strainigea. 77—8. zatim. 291 = Hitti. str. str. 555. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. isto kod ibn-Hawkala. II a slj. str. I. 118 William Willoooks. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. 117 Baladliuri. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. Royal Asiatic Society (1895). vol. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. bilo da se radilo o starim. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. ibn-Serapion (Suhrab). Irrigation o/ Mesopotamia (London. str. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. pšenica. 451. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. kanalu sa zavojima. ABASIDSKO DRUŠTVO . postao je zamuljen do desetog stoljeća. 91. str. str. riža.str. .. 124. str. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. 1. str. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. pamuk i lan. XVII i slj.. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. Tigris).2.

127 Thia'aliibi. »Čame« je također semitsikoig porijekla. 355. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. vol. po sudu arapskih geografa. Maqdlsd. Pregled prihoda. III. 1. bademi. 97. s>tr. 123 Yaqut. krumpira. Engl. krastavci. qand. n. qandi. isto kod ibn-ttavvkaila. 129. str. I. vol. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. 81. 4. prava bašta121. Ovdje se. između Samarkanda i Bukare. narandže. od per. laymun. vrtovi Ubale kanala. Zemlja oko Bukare. 121 Istaikhni. 125 Tha'allbi. abu-sufayr. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. str. limunovi. on je obuhvatao neko vrijeme. smokve. str. kaj sije124. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. . 11. U stvari. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. o kojem je ranije raspravljano119. vol. 555. per. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. str. 6. bila je. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. i inaša riječ »orainge«. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. narandži. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. 600). 751. 81. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. Politički. I. 321. narang. limun (vidi str. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. naročito za vlade Samanida. str. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). 478. Narandži. 160. datule. 122 Istaikhni. npr. Biljka potječe iz Kine. 3S4. ruža i bosiok (rayhdn). jedan od »četiri zemaljska raja«. isto 'kod ibn-Hawkala. lapuha. rotkve. izuzev rnanga. ar. početkom desetog stoljeća.15— 16. str. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. 120 Ya'qubi. mogranji. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. ruku. »cainidy« dolazi od iar. 119 Str. str. 117—18. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. qandah. zajedno sa četrunom i limunom. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). teška. str. masline. šljive. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. jabuke. vol. 107. grožđe. str. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. šećerne trske. 128 Ar.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. str. modrih patlidžana. »Lemon« (limun) je ar. domovina je Indija ili Malaja. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. II. sukkar. sa njihovim poznatim rafinerijama. 126 Ovo je gorka vrsta. i slj. u najmanju. breskve. što je u per. 124 Za etimologiju riječi vidi str. isp. povrća i cvijeća. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. Veliko obilje oraha. koji je možda bengalskog porijekla. modri patlidžani. odgovara arapskom qanah.

mirte. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. Sabur (perz. 132 Maqdlsi. 109—10. 22. 219. II. proširio se. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. koja je glavna voćka na svijetu»m. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. str. Status autohtonih stanovnika — zimija. izgleda. limunovog i narandžinog cvijeta132. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. Lane. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. tvrdi jedna proročanska predaja. vol. III). str. manihejce. irisa (perunike). koja je glavna mirisava biljka na svijetu. bijelog ljiljana. Između ovih. lapuha. 235. kako smo ranije čuli. Šira-zu. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. Husn. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. II. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. slatkog mažurana. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. JSfs 453. Vi'di Bdward W. vol. i na Zaratustrine sljedbenike. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. 864. dostojan je jedan drugoga«. u koje su ulazili hrišćaini. ruža je bila najpopularnija. 131 Tha'alUbi. str. . 443. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. Između cvijeća. 236. 236. 133 Suvuti. crkvene i druge strukovne položaje. svako od nas dvoje. Međutim.narandži. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. 180 Ibn-Hawkal. i slj. str. tj. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. str. II. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. palminog cvijeta. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. Zimije' Zemljoradnička klasa. 245. 135 Suvuti. crvena od znoja Gabrijela. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. str. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. str. 242. Thousand and one Nights. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. (u 11. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. mogranj i četrun najbolje voće. sljedbenika objavljene knjige. pogl. 865. prema tome. i datulom. vol. 1839). Isp. 137 Suvuti. kažu. Husn. haranske sabejce i druge.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. 152—3. Džuru i u drugim gradovima. »sa mirtom. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. koja je glavna hrana svijeta. bili su autohtoni stanovnici zemlje. jasmin. I (London. str. narcisa. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. 213. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. sa klasom pšenice. mak i šaf ranika. str. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. 'itrj. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. II. isa N-avvajii. Suyuti. Istakhri. Jevrerji i Sabijci. karanfil. vol. vol. nos. str.

koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. Baydn. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. 11. str. umjereno i bez strasti. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. str. npr. jednu na leđa. 79. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. Ona obiluje citatima iz Biblije. H. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. str.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. među mnogim drugim. bile su držane i u prisustvu Abasida. VI. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere.12. 79. Al-Muttaki (940—44) imao je za . 142 Isip. zbog čega im se više ne može vjerovati. III. ibn-al-Athlr. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144.. 23. čitao knjigu Danijela. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. god. vol. I. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. 1389—#3. jer su Jevreji i hriš138 Str. 139 Fihrist. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. III. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. koji je 850. 317. Staviše. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. Međutim. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. 27—8.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. 83. Jahiz.16. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. kao što ih i Koran optužuje14'5. da j. očigledno. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. nositi odijelo žute boje kao med. 11. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. Prvi kalif.. God. str. i to na drvenim samarima. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). u 'Abdun ibnSa'idu. iz Egipta. 882—942). jahati samo mule i magarce. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. Znamo. 1. koji je pisao odgovore hrišćanima. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. Između Abasida Harun je. 78. vol. str. Veći broj vjerskih diskusija. poravnati svoje grobove sa zemljom. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. 141. Isto tako.3. Al-Tabari149 je pod god. str. vol. i 854. str. 61. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. 11. a drugu na prsa. kako smo već čuli. A. 140 Tabari. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti.9—10. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. zabilježio da je 'Abdullah. 781. str. 1419. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). god. sin osvajača Egipta. vol. 1.252. 141 Tabari. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. To je rasprava izložena bez Ijutine. uprkos ovih restrikcija. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). 807. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. 712—13.

al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo.. 144 A. kako znamo. 149 Vol. 23. 1885). ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti.1915). Wuzard'. kao što smo ranije rekli. 148 Ibid. str. 2. II. str. 14? Fihrist. 912—13. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. 5 :16—18. str. Tajarib al-Umam. 1904). Oko patrijarhove rezidencije. prev. sitr. 1928). II. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. . jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. God.. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. 2 :70. izd. Mingamia (Oairo. nedaleko od glavnog grada. 95. A. II. 153 §abi'. 149. 146 Izđ. vol. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa.vezira hrišćanina151. 1922). čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. vol. vol. 150 Yaqut. str. Većina kalifovih ličnih liječnika.. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. 1923). 151 Al-Tanukhi. među kojima su bili nadbiskupi Basre. Mangolioaith. Mingaina. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. Mausila i Nasibina (Nasibis). . pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. Nestorijanci su bili jači u Iraku. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. 259. str. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. 412. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. 1870). izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. str. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. Vidi Miskawayh. Egipatski Kop ti. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). 408. vol. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. 137—298. 22. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. (London. 399. Međutim. Možda je ovo samo djelomičan prevod. dtzd. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. II (CalLro d Oxford. Udaba'. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library.str. 12 (Mainchester.

5 : 16. str. Saeki. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. 985. 2 : 70—73. 662. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. vol. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. koji je podignut 781. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. 18. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. 66—9. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. 10. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. vol. Ispred njega je svečano koračao glasnik. a većina činovnika i liječnika hrišćani. II (Rome. 162 Sur. 155 Yaqut. 158 Pod ddyr. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). i slj. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. Benjamin iz Tudele165. II. 157 Yaqut. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. 1937). U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. 349. resh gdlutha. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). 160 Dar al-Rum. 1. 1169. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. Jevreji Sabijci Mandejci168. vol. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. Y. a pratila ga je konjanička pratnja. 127—33. kuće i bogate plantaže. God. Bulddn. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. sinu Davidovu!«. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. str. 10 (1926). II. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. Bibliotheca Orientalis. Zahvaljujući njoj. Za vrijeme mnogih kalifa. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. vol. str.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. str. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. u stvari kao glavar svih Jevreja. Mingana u Bulletin John Rylands Library. 159 Str. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. 662. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). u 154 A. 1721). god. koji je posjetio koloniju oko god.-stvarni sekta. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. Glavna. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. .

Asher. I. Pripadnici ove zajednice. prev. Zaratustrijevci (Majus). tj. Mas'udi. Chwolsohn. 126. 2 vol. 172 Od perz. To im je ime i poslije ostalo. hrišćaind. Haranski Sabijca. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. str. e. 174 Fihrist. . $abi'ah. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . Ivana (Krstitelja). str. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. bili su oibožavaoci zvijezda. 302. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. 100—105. 184 Yaqut. 1054. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. vol. 272. Pošto žive u blizini rijeka. 1856). kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. u stvari. vol. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). I (London i Berlin. d izd. 1. 169 Ar. (St. 597. posvećuje njima cijeli odsjek. 171 Str. 340. 1840). slng. ili Sabi'un. IV.11. Die Ssabier und der Ssabismus. 183. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere.god. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. 112. str. 175 Ibid. što je mnogo vjeiro-vaitnije. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. 173 Mas'udi. mino. riječ nema nikakve veze sa Saba'. str. str. Prema Fihristu171.. Petersburg. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. 220—21. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte.nebeski. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. vol. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. Bez sumnje. vol. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. sdkta je bila gnostička. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . str. n. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). mina' obrade172.163 Str. onaj ikojd uronjuje. str. pr. nasorijanci170 (tj. A. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. IV. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. znata. Ivana. koja broji oko pet tisuća duša. i 586. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. Tri puta se spominju u Koranu. njega citira Usaybi'ah. II. vol. 61—71. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). opservanti) sv.

180—82. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. iss Arapslki izvori. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. 185 Sur. str. V. 780. vol. al-Battani. Čak i posljednji umajadski kalif. Manihejci. koji je bic^. 159—60. 182 Ibid. e. -str. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji.imr. str. Brovvne. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). 897. str. I. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. kako smo čuli ranije. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. 155. državna religija. 499. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. str. 885—6.. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. E. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. Researches in Manichaeism (New York. 327 i slj. 519—20. Vidi str. 188. bila su. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. 1902). str. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. 86. n. A literary History of Persia. Isp. Browne. G. pa čak i komunistički maz-dakiti184. vol. 588. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. 8. 66 : 9. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). 548—51. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. 192. a možda i Jabir ibn-Hayyan. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . kasnije su stekli status tolerisane zajednice. vol. i Ya'qubi. kako je ranije primijećeno.. str. str. I. zaratustrijanizam. u stvari. slobodan diuh. alhemičar.) i njegovo učenje. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. među kojima su Fihrist. i slj. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. vol. 92. ili 274. n. a posebno manihejske. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. Shahrastani. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183.. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji.mo o maminejcima. str. ABASIDSKO DRUŠTVO . najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. IV. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). izgleda. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. ostali na životu. bio je osumnjičen kao manihejac179. I (New Yoirk. današnji Faris. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. Williams Jackson. Poslije okupacije. i slj. 46. God. n. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'.astronomima. 180 Tabarl. vol. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. Perzijanac Mani (umro 273. str. 21 : 98—100. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. III. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. Isp. 184 Vidi Tabari. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. Politički razlozi i svrsishodnost. . I. vol.str. Čini se da su ipak mnogi manihejci. 1932). 166—72. Shahrastani. 4 :116—20. 181 Ibid. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. astronom. str.

mada je bio neizbježan. muslimansko po imenu. str. izd. i slj. 32 (prev. str. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. G. mada 186 Ibn-al-'Ibri. 187 Bulddn. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja.9. 1. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. str. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. Egipat. bez sumnje. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . 396. str. Preaching. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. str.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. 1789). vol. Chronicon Syriacum. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. J. Dozy i M. 133 = vol. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. Kir-sch (Leipzig. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. kasnije je.). započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. kao što je bila Sirija. 134—5. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. I. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. Mnogi su se prelasci. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. i prev. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. Međutim. 189 Ibn-Battutah. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. 27 (tekst) = str. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. kako smo ranije vidjeli. IV. I danas oko 9. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. de Goeje (Leyden. P. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. ali zemlje. Bruns d G. 1886). 1864—66). eto. tj. čija je crkva. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. R. i»o ?>e jyjas Latrie. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. vol. Nubijsko Kraljevstvo. str. još lakše islamiziran nego druge zemlje. god. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. str. 188 Al-Idrisi. Sifat al-Maghrib. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. pobjedu islama kao religije. J. II (tekst). Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. 315. 126. a nekoć ih je bilo pet stotina.329 žjem. izd. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. god. i prev. Arnold. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. Međutim. isto tako. 27—8. Lični interesi su ga diktirali.

dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. kakav je npr. I. treba istaći. 178. vol. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. naravno. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. Prvi. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha.nih naroda. matematici i geografiji. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. prenošeni su. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. kao što je često slučaj. drugii u Lenjingradu.1. sprovodnikom islamske civilizacije. 1922). POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. str. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. Ona su učinila arapski jezik. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. astronomiji. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. teologiji. U pravu. Njihovi prevodi. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. lakši. rukoipis.ka). Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. koji su naročito vidljivi u rječniku. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. Ipak u zabačenim krajevima. Baisri i Kufi. 30—46. akcentu i gramatičkoj strukturi191. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. u Kairu. liječnik. u Evropu preko Sirije. One su bile spremnije. god. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. pribjegao je sekciji majmuna. str. sa stanovišta istorije kulture. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. zajedno sa mnogim novim doprinosima. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. . na drugi. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. arapski. A prenošenje. Arapski kao jezik nauke. aramejskog. Iako ga je nestalo. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. 191 Hittl. bio je. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova.

Ovu bolnicu. 193—4. 8 Perz. 188—9.000 dirhama4. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. 191. 222. blmar. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing.. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8.000 dirhama za dva puštanja krvi. god. jpt. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. str. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. tvrde. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. god. Kao privatni al-Rašidov liječnik. prvu u islamu. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. bolestan + stan. mjesto. Qifti. Qlfti. 4 Qdfti. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. koji je živio oko 770. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. IV. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). Na njima su održavani kursevi iz medicine. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. otac arapske alhemije. ' Ibn-Duqmaq. vol. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. god. <s'tr. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. vol. str. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. primao godišnje 100. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. 5 Ibiđ. 7 Ibn-. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. I. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. str. bili su po narodnosti Perzijanoi. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. str. str. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Jibril je. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. imitirajući perzijske bolnice. Kao i od apotekara. 221. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. I. 143. Oni su osnivali prve apoteke. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo.800. str. 99.abi-U?aybi'<ah. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. 1928).

Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. dzd. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti).živio sredinom devetog stoljeća. Arabian Medicin (Cambridge. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. vol. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. glavnog grada današnje Perzije. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. 124—5 = Boofc oj Religion. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. Dok je još živio u Perziji. 850. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). isp. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). nedaleko od Tihrana (Teherana). 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. sitr. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11.25. al-Razi. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. 296. Muhamimad Z. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu.Arapi: 'Ali al-Tabari. 503. »Ralbban« u ime svoga oca. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. Za vrijeme njegove uprave on je god. . što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. I. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri.str. Vidi također Fihrist. 1928). 299—302. 1. 11 Edward G. str. koje je 10 Str. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. 44. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. 14 Str. II. ibn-Rhallilkain. 147. u kojoj je on bio glavni liječnik. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). str. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. Browne. povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. 1921). nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . Raju. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . §iddlqi (Berlin. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). str. 309—10. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. vol. pričaju.

236—7. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. filozofom. prev. 980—1037). vol. NAPREDAK 335 kao filozof. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. Ovo djelo. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. koji je vladao od 949-8316. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. dod. W. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. str. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. Faris and 'Abd-al-Malik. no. tako reći.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. O . I. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. Catalogr oj Arabic Manuscripts. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. t 994). medicine. Perzijanaca i Indusa. Greennill. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha.) vidi Hitti. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). drugi učitelj (poslije Aristotela). Arapska je nauka s ovim liječnikom. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. 1866. astronomije. I. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. 1486. Qifti. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. u početku zaratustrovac. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. geometrije. on je njezino ovaploćenje. Kao što sam naslov pokazuje. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). a tome su dodati i novi doprinosi. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. 232. koje je najprije4279. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. 1848). A. filologije i umjetnosti.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. 1872). Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. Liber regius). e. Sahranjen je u Hamazanu. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Između ovih. Corneliuis Van Dyek (London. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. sicilski Jevrejin. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. str. prema tome. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. 17 Qifti. teologije. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. 232. preko jevrejskog Aven Sina. može se reći. i Berrut. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac).

21 O. I (Weimar. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Cameron Gruner. 1898). Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. Došlo je do nas u rukopisu. ibn-iKhaJliikan. 1930). to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Po riječima dr 19 Str. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). vol. t 1100). zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. svakako je najstarije i najvrednije. često miješa s njegovim. Isp. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. iibr^aibi-Usay!bicaih. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. ibn-Butlan26. prvobitno hrišćanin25. ono je. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. llsa ibn-'Ali23. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). 18— 20. prema tome. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. To je prvo arapsko djelo ove vrste. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). sistematskom rasporedu i filozofskom planu. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593.gezla. istisnuvši djela Galena. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. I. Geschichte der arabischen Literatur. 453—8. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. god. vol. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. star. str. koji se čuva u Britskom muzeju27. i. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. zatim al-Qanun }i al-Tibb. On je umro u Antiohiji oko 1063. str. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. vol. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Čari Brookelmann. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. al--Razija i al-Majusija. F '. 273—4. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. 418. II. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. čije se ime. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl).

dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. I. ifon-aibd-Usavbi'afa. str. str. 255. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. Arab-Syrian Gentleman. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar.. sve što je Zapad posjedovao. ibn-Khallikan. str. u prvom redu. 241. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. vol. a mutakallim je postao sinonim za teologa. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. dijalektičari). on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. Al-Kindi. naravno. s jedne.. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. Kao pripadnici islama. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. Al-Kindi je bio više nego filozof. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. str. str. njihova filozofija bila je grčka. optičar i muzički teoretičar. vol. poput neoplatoničara. Latinski prevod toga djela. nalazio se na granici između filozofije i vjere. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici.Qtifti. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. 22 Williaim Osler. 203. str. str. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. nego u arapskom originalu. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. Grčka filozofija i medicina značile su. s druge strane. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. ali. alhemist. 26 Hitti. str. 255. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. vol. str. ali ne s arapskog originala. 247. d slj.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. Wood. 294. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. i filozofije i medicine. većina njih je izgubljena. 365. slj. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. Casey A. U suštini. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. 297. koje je . kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. 1922). prema tome. i zato su bili nazivani tim imenom. Muta-kallimun (dijalektičari). I. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. na nesreću. III. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. vol. 98. str. str. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. 25 Ibid. 23 Fihrist. ibn-abi-Usaybi(ah. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. 214—16. Preveo. On je bio astrolog. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. Qifti. d. vol. 1936). I. 27 Fihrist. 315. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. al-Farabija i ibn-Sine. Al-Ghazali je. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. zaista. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. možda sina Ya'qubova. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. On je nastojao. . I. prema tome. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima.

XIV (Lejnden. Ihn-abi-Usaybi'ah. Faris and (Abd-al-Mailiik. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. god. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. odmah iza Sta-glrićanina. Catalog oj Arabic Manuscripts. 1900). I (Leyden. 1890). Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. sibr.. 134. Hitti. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. vol. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. str. Chr. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. preveo Rodolphe d'Erlainger. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. 100— 168. no. N. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. U stvari. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. uključujući čak i same vratare33. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. P. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. Po sudu ibn-Khallikana34. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. II. politička i metafizička djela. a njih opet slušaju drugi. Umro je u Damasku 950. al-Farabi (Pariš. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. analogan ljudskom tijelu. La musique arabe. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). čarobnog naučnika i odličnog muzičara. . 542. doživjevši blizu osamdeset godina. koji odgovara srcu. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. al-Farabi je pisao razna psihološka. niži od njih. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. 1895). Na tone. 66—83. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. 31 Objavljeno u Kairu. 1984. vol. Vladara. međutim. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. 277. 2. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. Qifti.započeo Arap al-Kindi. služe službenici. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. vol. sec. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. 1885). vol. pit. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. XVI (Levden. Njegov filozofski sistem. aristotelijanizma i sufizma. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. 1930—35). str. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. I. II. 32 Izvodi od J. 1323. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. Ibn-Sina je.

str. vol. C. I. 41 Isp.38 Ibn-Khalliikan. II. 39 M. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. 112. 499 = de Slane. vol. 1928). Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. koja je zbir svih nauka. str. 42 Al-Subki. Goldziher u Der Islam.15. 3. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. vol. koji su se održavali petkom40. V. koji su imali ogranak u Bagdadu. Defremery u Journal asiatique. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. čuveni mu'tazilit. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. str. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. 254. poglavica asasina u Siriji39. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. uređena na enciklopedijski način. (Leipzdg i Leyden. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. 262. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. vol. nije tačan. 1. 36 Iz ovog bi . 22—6. str. I (1910). 38 Isp. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. 11. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem.str. izd. Iskrena braća (Ikhwan). 1858—1859). 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. Ihyd'. 4 vol. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. Ili. str. 11. 5. sa Raso'il. 34 Vol. »the brethren of puri(ty«. đtr. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. II. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. . str. (Caiiiro. astronomiji. došla je do nas. očigledno. 381. 11.4—0. vol. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. sir. ser. filozofiji. IV. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. geografiji. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. 1906). grčki filozofski sistem. naročito Filonov. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. »les freres de la [purlite«. 35 I. II. veliki sirijski pjesnik—filozof. str. 1884). 16 vol. 307. Zahvaljujući njemu. str.izgledalo da uobičajeni prevađ. str. Yaqut. vol. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 5—6. viol. spojio se s islamom.18—20. str. vol. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. vol. V (1855).8—12. 180. Ibn-Khallikan. 501. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. Udabd'. 470. II. on je pohađao s#-stanke udruženja. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. koji su oni. muzici. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). etici. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. 104.

1. Sa'id. 342 . 1010 (1601—2 n.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. 44 C. Prema ovome računu. str. 45 Ibn-al-^Ibri. e.400 milja. 275. 'lim al-Falak (Caiiro. i slj. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. Isp. a drugo. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. napravio po grčkom uzoru. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu.44. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. Grčki elementi. godine. str. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. Encyclopaedia oj Islam.ča 1007). str. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. Ar. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. čije je tablice (zlj) revidirao.). njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. On ga je. H. astrolaba. str. po vremenskom redoslijedu posljednji. god. god. koje je u Bagdad doneseno 771. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830.500 milja. art. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). str. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). 50—51. 237. opseg bi Zemlje iznosio 20. sastavljene u toku sasanidskog perioda. 47 Nallino. 212 (827—8). kao što smo već čuli. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. Sindhind). H. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. A. Naličje. »Astrcnoimjr«. Nallinio. po važnosti su bili prvi. izvan Damaska45. 105—6. bez sumnje. Tabaqdt. a preveo ih na latinski 1126. 46 Fihrist.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). dijala i globusa. str. sjeverno od Eufrata. unazadno pomicanje ekvinokcija. a njezin promjer 6. Lice 2. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. poslije dva stoljeća. dužinu sunčeve godine itd. A. Abelard iz Batha. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. Pahlaui tablice (zik). Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. ASTROLAB IZ GODINE A. 273. Prvi musliman koji je napravio astrolab. 1911). 281. kako pokazuje arapski naziv (asturldb).

đibn-'al-Athlr.koji stoji nasuprot strani 534. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 52 Fihrist. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. 53 Qifti. koji je govorio turski. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. Al-Battani je bio originalan istraživač. vol. 97. koji je god. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena.i-U32yibi'ah. str. 324—5. napisao 1030. .il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. vol. M> 967. 56 Ibn-ab. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). 50 Ibn-al-'Ibri. str. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. Fihrist. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. II. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. str. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . aa njim se povodi Qifti. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. god. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). vol. str. ibn-al-<Ibri. 861. Između 877. sina slavnog Mahmuda. god. 279. II. Faris sad (Abd-al-Malik. 282. str. 1135. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). IX. vol. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. 54 Fihrist. str. 286. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. A. VI (1932). U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. str. 508—9. iz Raja. 1899). 78. str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. 236. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. u njihovoj kući u Bagdadu. 207. 20—21. 266. a pored toga znao perzijski. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. radila je još jedna. 283. str. I. hebrejski i sirijski. za svog patrona Mas'uda. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. a također i na hebrejski. Nejsaburu i Samarkandu. str. Qifti. str. 51 Vidi Hiitti. i 918. vol. 279. Pored Ma'munove opservatorije. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. 396. jednu raspravu iz oblasti astronomije. Nallino (Rome. predgrađe Kvarizma. str. Catalog oj Arabic Manuscripts. izvana). str. d'bnKhallilkan.

'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. Iraka i Perzije. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. Athdr. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. str. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. u blizini jezera Urmije. 'Umar je svijetu poznat. ubrajajući i sijamske blizance59. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). On je osnovao god. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. god. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. Sachau (London. Za nju kažu da je imala 400. izd. 243—4. 1910). Krenkow u Majallat al-Majma'. kasnije se . Q.. vol. 1888). Među njima se nalazila prstenasta kugla. 2 vol. čak i u Kini. njemačkom. Sachau (London.azwini. 1878). prev. E. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani.330 godina griješi za jedan dan. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind.000 godina za jedan dan. E. 318. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. F. prev. Sachau (London.000 svezaka (?). XIII (1935). u čast Hulagua. u prvom redu. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. danstaom i arapskom prevodu.al-Hay'ah w-al-Nujum. Hulagu je započeo (1259). 388. kao i opis mnogih čudovišta. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. gdje je i umro 1123—4. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. London.pojavio u francuskom. O njegovu životu vidi Qifti. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. 1887). čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). i 1048. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). 1859). Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. talijiainis'kom. 1879). Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. aritmetike. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. Sachau (Leipzig. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. koju je takođe podigao Hulagu. (ponovo štampano. Al-Biruni. god. . str. str. Ovaj posljednji u 3. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. zidni kvadrant i sunčev obruč. prvog IlKhana63.

u Kurasanu. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. 63 Vidi str.matematike. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). 442. d slj. i »oipher« (nula). (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). prevodiocu hinduskih djela. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). Međutim. U ovom posljednjem. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. To je prevod sanskr. I. str. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. vol. XVI (1910). ali je. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. bilj. na žalost. 225. al-Fazariju. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. I (Pariš. 61 Fihrist. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. str. si/r. Ahmad al-Nasawi66 (-f. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. 500. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. 662. str. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. naročito u Španiji. 9. Jedan od najvećih naučnih umova islama. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. dolaze od ar. i slj. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. a živio je u Bagdadu64. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. 65 G. 324. ibn-Kballikan. Takođe. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. On je bio rodom iz Balka. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. I »zero« (mula). on je napisao najstarije djelo o algebri. vol. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. sluškinji astronomije. Prema tome. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). izd. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom.. str. vol. Nau u Journal asiatique. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. f između 1019. VI (1931): str. kao i uvođenje oznake za nulu65. To je njegovo glavno djelo.. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. 198—9. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. ser.U astrologiji. koje je poznato samo u prevodu. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. 323—8. Drugi. dato je nešto više od 800 primjera. 10. 1040). vol. upotrebljavao je indij-' ske brojke. u arapskom originalu izgubljeno. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. 277. Jami'. li iprev. 1836).ča. al-Tawdrlkh. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok.

naziva ga alMajusii. 237. iz Medine. kao i Leonardova djela. god. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. Daoud S. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk.Gerard Kremonski. 68 Vidi Fihrist. a zajedno s njom i samo njezino ime. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. pet tipova kvadratnih jednačina. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. 1932). današnja je Kiva. kod Češera (Ćhaucera). olovo. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. 1364.'jnce. 70 prev. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). gdje je on rođen. »augrym«. zahvaljujući njemu. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. kalaj. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. astronomije i matematike.) i magiser Jakob iz Firence. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. str. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i.u KJuriaisanu. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Is>p. 69 »A'ugrim«. potomak nekog Magijca. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. koji je živio u Kufi oko 776. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. I. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. str. sadrži. str. III. ikoju citira Qifti. npr.-Sadiq (f 765). On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. 274. u Evropi je uvedena algebarska nauka. § 7 i § 8. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Ka'sir. gvožđe i bakar. Kitab al- . Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. 67 Kviarizm. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. Tabani. tj. i'bn-al<Iibri. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. god. A Treatise on the Astrolabe. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. str. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben).704) i šesti imam Ja'far aj. 286. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. vol. pt. Al-Khayyamova algebra70.

sputavalo je okovima arapski duh. 72 Govore čita je bio Saibejac . riječi al-klmiyd'. Jabir ibn Hayydn. 160—61. . Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. str. koja se proturaju pod njegovim imenom. Neki njegovi doprinosi su neosporni. 3—170. Tughrd'i znači »ikancelar«. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. npr. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. 284. Treba. međutim. Uglavnom. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. vol. poslije četrnaestog stoljeća. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. On je unaprijedio metode isparivanja. 1121). 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . passim. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad.arqi (knjiga o istočnoj živi). Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. filozofiji. I (Cairo. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. Današnji muslimani. citira dvadeset !i sedam djela. matematici. 1943). sitr. njemu krivo pripisuje. sa grčkom filozofijom. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. 354 —6. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. kako ćemo kasnije vidjeti. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Međutim-. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. čija su d jela. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak.i kasnije postao šiija. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. navodno. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. pjesnik— državnik. i slj. ako bi se oslanjali na svoje knjige. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. sublimacije. Fihrist. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. Qifti. str. str. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. 73 Hajji Khalfaih. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. Čak i najbolji među njima. Poštovanje starine. U medicini. Vidi Faius Kraus. I. vol. taljenja i kristalizacije.

vol. ibn-Durayd <u William Woght. 218. U njima se nabrajaju njegove pasmine. _1928). Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. koja je do danas ostala sačuvana.davali životinjama. 523. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. preko pedeset. izd. Rasprave o draguljima U mineralogiji. Međutim. Wiistenfeld (Gottimigen. geografiji. G. koje su napisali arapski pisci. Institucija svetog hadža. 1895). koja nosi njegovo ime82. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. August Haffner (Vdenina. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. f 868—9). i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. 1849). koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. str. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. On je umro u Kairu 1253. On je osnovao mutazilitsku sektu. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. izvršila je svoj naučni . J. čistoći. medicinskim i magijskim vrijednostima i. V. 47. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. npr. 79 Vidi al-Asma'l. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. 77 Od ar. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. u kome pisac citira Aristotela. Kitab al-Khayl. vol. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. alKalbi. vol. VI. 1923). uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). citira samo arapske izvore. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. str. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). donose nazivi dijelova njegova tijela. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. Holmyard (Pariš. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. 78 Vidi str. dosjetka. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). izid. Levd della Vida (Levdein. djela pjesnika. lizvonno grčka riječ. koji je pisao na arapskom. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. cijeni. izd. III. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. 78 Al-kibrlt al-ahmar. god. str. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz.. al-ikslr. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. 304. Njegova originalnost. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). Astrologija. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. Arapi su učinili neznatan napredak. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. bukvalno »crveni sumpor«. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. Ovo djelo.

prev. 86 lad. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. između krajnjih tačaka istoka i zapada. iprev. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. VI. Pariš. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). str. str. Ne 27753. Al-Mas'udi90. god. 117—18. Isp. 278.uticaj. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. geografska karta. S. izd. 44. 85 Fihrist. 1908). Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. pit. Lanigles. koji je prebivao duž rijeke Volge. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. 84 Ibn-Khallilkan. na jug. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. str. 901. vol. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. 108—9. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. vol. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. pritoke Dnjepra. u blizini Pripeta. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. 83 Yaqut. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. II. izd. HiitJti. Njega je god. de Slane. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. i prev. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. G. 87 Silsilat al-Tawarlkh. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. na istok. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. 921. probili se u Rusiju. 1893—5). Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. na sjever. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. 82 Baghdadi. 1818). vol. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. gdje se nalazila astronomska opservatorija. naravno. I i vol. Jayakara (London. od E. 1906. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). u Perzijskom zalivu. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. služio se ovom kartom. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. str. 'na engleski od A. 75—8. koji je umro god. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. II. i Thabita ibn-Qurre. kako pokazuje abu-al-Fida'. koji su oni nazivali arin91. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. I. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. 851.

koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. Hans v. 97 Izd. str. 1866). 1892). koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. str. Na molbu alIstakhrija. PetersbuTg. Mžik (Leopzig. Udhayn. Sidži-stana i Indije i između 985—6. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). J. de Goeje (Leyden. star. 1. Reina<u<d i de Slatne. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). lizd. str. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. Blruni. vol. dovršio je svoje djelo al-Khardj. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. III.2. 376. str. 26. 891—2. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. de Goeje >(Leyden. 1. 375. 64. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. 88 Vol. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 22. 92 Qubat al-ard. Qudamah. str. Sauvaget (Pariš. str. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). 158. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. 903. 1889).17. 1891—2). God. str. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). str. 376. . Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. izd. 11. koji je putovao sve do Španije. 19. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). 1885). 95 Izd. Uzayn. 17. str. •8 Izd. de Goeje (Leyden. 1870). i prev. i slj. ibn-Rustah sastavio je oko god.. god. ia/bu-al-Fida'. 225. abu-al-Fdda'. godine. 1733). Jedan drugi arapski geograf. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. 156—7. eto:.(London. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). 308. 1926). 22. Yaqut. Ovo djelo. tako nazvan po rodnom mjestu. On je živio na samanidskom dvoru. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. II. Tariblh. Tahqlq. II.8—12. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. de Goeje (Deyden. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. Njegovo se djelo nije sačuvalo. Mas'udi. 99 Vol. 90 Vol. đtr. 182. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. 1948). 11. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). Ahbar as-$in wa-l-Hind. abin-Hustah. koji je bio porijeklom hrišćanin. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. 80. str. de Goeje (Leyden. porijeklom Perzijanac. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. itd. Perzijanac. AlIstakhri. 98 Izd. 11 Varijante UjjaAn. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. Uskoro poslije 928. 89 lad. ibn-Hawqal (živio 943—77). ibn-alHawqal. II. opsežnu geografiju. živio je oko 950. 94 Al-'Abbasi. Ibn-Rustah.

Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. de Goe-je (Leyden. izd. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. 1873). u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. str. 106 Izd. 62. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. 2 vol. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. Mladog Yaquta. koji također pripadaju ovome dobu104. (Leyden. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. vol. de Goeje (Leyden. 1219—20. našli su put na Zapad. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). str. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. IV. npr. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). bilj. II. Zikikli. 2 val. d slj. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. koja sadrži. stepe se pretvaraju u mora. 3. 4. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). O svjetskom putniku al-Mas'udiju. 1886—73). kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. 1938—9). III. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. 80. i važne podatke o istoriji. vol. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. u Alepu. 162 = de Slane. prava je enciklopedija. Kramers. 103 Izd. i dužina zemaljskog stepena. H. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. L/u'lu' (biser). Miiller. 107 Ibn-Khallikain. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. (Leyden. H. a konačna redakcija je završena 1228. 104 Izd. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. govorićemo u vezi s istoričarima. lap. str.100 Izd. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. Ovaj Mu'jam. Izvjesni aspekti astronomske geografije. (Leipzig. 1884—91). pustinjske zemlje postaju obradive. koju je izradio abu-Macshar. God. vol. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. 102 Vidi str. Da bi se mogao izdržavati. etnografiji i prirodnim naukama. Jawhar (drag1! kamen). 1877). $urat al-Ard. Pošto mu je dao dobar odgoj. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. Wu3tenfeld. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . gdje je on umro. Tanblh. Mas'udi. 10. F. J. god. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. 105 Riječ znači »iruibim«. koji je živio u ovom periodu. druga veraijia. str. 6 vol. ova posljednja. D.

god. najzad.. Prvi sadržaji. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. vol. i. Iz pera ibn--Sa'da. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. von Kremer (Calcutta. Wiistemifelid. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. vol. 1858—60). 326. 1856). vol. 115 Ibn-Khallikan. 114 Izd. 520. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. 9 vol. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. II. kao što smo ranije čuli. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. 111 lad. 633. u Kairu112. 1904—28). Sachau i dr. Najveći dio naučnog materijala. Vidi ibn-Khallikan. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. vol. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. 118 Izd. bilo da se radilo d astronomskom. 282. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. 95—8. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . (Gottingem. Međutim. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. 2 vol. Istoka. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). Dva vodeća istoričara mu108 Str. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. 110 Ibn-Khallikan. naročito u obliku geografskih karata svijeta. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. izd. samo su tri došla do nas109. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). Ahmad ZaM (Cako. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. 1387. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god.bili doneseni na Zapad. na geografiju provincija. I. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. 324— 6. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. astrološ-kom ili geografskom materijalu. str. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. II. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). koji je pisao arapski. koji je umro u Bagdadu 845. II. 112 Ibn-Khaliiikain. str. koji je umro u Bagdadu oko 767. Ova biografija ibn--Ishaqa. (Levden i Berlin.. str. najzad djela drugih pisaca. 1914). zatim na tačno izrađenu kartografiju. obadva iz Medine. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. sitr. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. koji je umro 834. god. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). sjeverne Afrike i Španije. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija.

Ahhvardt. bez sumnje. 1924). uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. XI (Greiswald. vol. drugi dio F. H. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . Yaqut. 1916). koji je bio i filozof i liječnik. Wu9tenfeld (Gdttiingen. podvrgavao kritici. Vladimir Guirgass (Leyden. 119 Izd. 443a. predajama. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. Očigledno. 1938). Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). Međutim. D. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. 889. 1922). 1866). ispoređivao i donosio zaključke o njima. Tomrey (New Haven. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. čiji je kompendij opće istorije125. F. Miskawayh. str. genealogijama i pričama. Mairgoitten (New York. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. Ansab. koji je radio u Isbahanu. 120 Vidi str. 123—7. Hitti. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. 1883). koja se završava sa A. 124 Izd. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. Goitein. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). 1850). 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). prvi dio. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. I. str. 118 Izd. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. 771. opća istorija sa perzijskog stanovišta. brdovitom kraju Perzije. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. pored istorijskih djela. Tah-đhlb. 961. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). Sam'ani. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. 78. de Goeje (Leyden. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). S. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). 121 Vidi Fihrist. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). međutim. vol. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. gdje je umro ča. 122 Izd. 123 Vidi Fihrist. fol. a to je sam autor. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. IV B (Jerusalem.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. V (Jerusalem. vol. 1936). sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. duž južne obale Kaspijskog mora. 77—8. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. str. 358. Charles C. Metod izlaganja. od kojih su. biografijama. 258 (872). prev. W. 369 (979—80). 1883). vol. zapravo priručnik istorije. Pisanje isto-rije svijeta. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. str. god. C. Max Schlos&inger. Udabd'. Nawiawi. H. koja dopire do A. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. koji je rođen u Tabaristanu. The Origins o/ the Islamic State (New York. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120.

S. pa čak i u Zanzibar. Siriju i Egipat133. on ih je grupisao oko dinastija. 1286). 1879—1901). Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. Houtsona. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. 4 vol. 30 vol. (Havdarabad. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. E. U stvari. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. 1323—9). 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. 1914—21). kao i na njegovom komentaru Korana130. 129 Izd.. 1921). kraljeva i naroda. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. god. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. de Goeje i dr. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. Prije svoje smrti u Fustatu 956. (Leyden. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). The Experiences of the Naitions. (Leyden. (Oxford. Th. prev. M. izd. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. (Bulaq. 312 (915). Irak. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. Gottwaldt (Leipzig. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. 128 Tajdrib al-Umam. 1337). 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. I. on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. koje se također zove al-Mukhtasar . Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. Yaqut. 1844). započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije.fi Akhbar al-Bashar. 1848). preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. 2 val. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. kao i Mi-skawayh. 2 vol. vol. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima.n. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. 1883). al-Tabari reda događaje hronološki. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. F. al-Waqidija. (Oxford. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku.(anali apostola i kraljeva). (Consten'tiinople. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. 88. 2 vol. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. H. To je sve rezultat prirodnih sila. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. Mjesto da grupiše događaje po godinama. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. Aimedros. al-Kalbija. 331. ibn-al-Athir. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . rimsku i jevrejsku. str. Kao i većina muslimanskih istoričara. izd. izid. prev. U svom komentaru. str. 15 vol. 2 vol. A. prvobitno napisanom na široj osnovi. Mladi al-Mas[udi. Margolioirth. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. II. D. ili da je more gdje je bilo kopno. Qilti.

Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. II. 142 5 vol. 141 Izd. najveći istoričar. rječnik nacionalnih biografija. V. Isp. vol. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. str. 134 Yaqut. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. astronomima. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. III (Pariš. matematičarima i alhemistima. Ibn-Khallikan. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. i prev. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. kao i lingvističkog izučavanja. I. Yaqut. de Goeje (Levden.500 biografija Prorokovih drugova. 9 vol. (Pariš. 13 vol. 138 Izd. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. 1893—4). kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. str. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. Veze sa hrišćanstvom dale su. str. vol. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. prvi musliman koji je sastavio. 1280). UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). 1907). 148. 424. napisao je. (Gata). u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. u grubim crtama. Rasd'il. živio je u Mausiilu. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. 35—6. nasuprot liječnicima. Jeweit/t {Chiaaigo. 234. 1861—77). 8. o kojima je maločas bilo govora. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. . vol. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. bio je isto tako musliman«. Oni su mahom bili sirijskog. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. filologija i lingvistika. 138 Isp. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. C. de Meyinard i de Courteille. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. u prvom stoljeću. (Levden.o stepenima između minerala. zbornik od 7. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. mogli bismo tako nazvati. al-Mas(udija i ibn-Athlra. 247—S. predaja. počela je naglo opadati. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. Bt. str. vol. među ostalim djelima. pravna nauka. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. al-Tabari. VI. str. reprodukovao je u faksimilu James R. 1884). i poslije Miskawayha (t 1030). vol. djela al-Tabarija. Toimberg. jevrejskog i perzijskog porijekla. 1867—74). Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. Ikhwan. 137 Izd. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. biljki i životinja139. J. Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda.

Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. a u Koranu Alah. tobožnji naučnik. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. U prvom redu u potrazi za tom naukom. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. 1329—51) iprvdh sedam volumena.000 predaja koje je on izmislio154. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). Abu-Hurayrah. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. 230. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. vol. vol. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. str. 146 Introduction to the History of Science. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. zatim su. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. iz Egipta. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. a zatim u hadisu. U hadisu govori Muhamed. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. neprijateljstva između Abasida i Uma jada. na primjer. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. I (Baltimore. 772. djela. 19. Prije svog pogubljenja u Kufi god. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. tj. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. Osnovi pravne nauke (ftqh). mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. »praksa«. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. 624. borba između Mu'awiye i Alije. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. u drugom stoljeću. Oprečno šiijama. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. 151 Vidi str. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. str. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. 1927). Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. Općenito. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. i slj. I. politička ili sociološka. U hadisu je samo smisao nadahnut. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. 147 Shuja1 ibn-Aslam. Povrh toga.

str. Baghdadi. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. str. Naziv »abu-H>urayrah«. ijega kopira ibn-alAthlr. odabrao je od 600. 17. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. 370. 231. Isabah. koji su u isto vrijeme bili jamci. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158. vol. IM Nawawi. Siriji. hodočašća i sveti rat. na osnovu svjedočanstva C. Anas ibn-Malik 2. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. Tafrlkh. vol. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. 1924). na osnovu svjedočanstva D. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. on se ovako pravdao: »Mi.awawi. koji je bio Per-zijanac. Alfred Guillaoune. prenosači.. 158 N. Hidžazu.630156. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. 18. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. koje su poslije toga vremena postale standardne. 95—6. ibn-Sa'd. 476. 93. str. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. ibn-Qutaybah. Muqaddamah. str. IV. str. str. vol. 201. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. 8 vol. na osnovu svjedočanstva E. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. bez sumnje. 164. »otac mačića«. str. 37t. na temelju svjedočanstva njegova roba. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. str. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda.275160 predaja. 155 Ibn-Hajar. npr.153 vidi iiibn-Khaldun. 358. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. 55. iss Nawajii. Hiitti. 1296). vol. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. na molitve. koje je skupio od 1. pit.300 hadisa155. str. str. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. 141. str. 157 Vidi ibn-'Asakir. Egiptu. navodno. str. Iraku. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama.).. iz!d.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. 3: Isp. 2. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161.210 hadisa. nekih 7. od kojih su. Ma'drif. VI. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. Aiša je prenijela 2. Al-Bukhari. II. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. The Traditions of Islam (Oxford. 161 Ibn-Khallikan._ 165. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. koji je rekao . Halbah. str. vol. 68—9. vol. prenio je preko 5. VII. i slj. str. dbn-KhaMun. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Muqaddamdh.000 predaja. III. 154 Tabani. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. 159 Al-Jamv al-$ahlh. (Bulšq. II.286.

kako su ga oni nazivali. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. anegdota. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. vol. Noćno putovanje. Na taj je način . Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. npr. 331. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. autentična zbirka. uključujući i Novi zavjet. Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). 164 Vol. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. tj. 101. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). 915162. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. prenesene kasnijim generacijama. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). Dalje. samo oko dvije stotine. 55 (Delhi. 166 Bukvalno »znanje«. 1319). S njim se Zapad vrlo rano upoznao. Kod alBukharija104 i Muslima165. stvorio svoj samostalni sistem. Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. str. osnovni principi). 167 Bukvalno »put do . Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). hadisima). Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. prema tome.ali nijedno kritično.000 stihova u Koranu. sveopći pristanak. ili otprilike toliko. fiqh166. 163 (Gaaro. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. . Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. tj. 105. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi.pojila«. »pravi put kajl treba slijediti«. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. analogna dedukcija. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. Zahvaljujući njemu. II. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. nastala su dva osnovna principa: qiyas. II. vol. 1280). od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. I. i ijma'. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. Njihov sistem. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. krivične. str. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. 182 Razna dadanja ovih 'djela. »mudrost«. zvanim usul (korijeni. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. str.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. Muhamed. naročito sure druga i četvrta.

istislah. najveće i na j tolerantni je škole islama. Jedan od njih. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. god. koja vodi. 1346). Jedan tradicionalni razgovor. 169 Ibid. Rođen u Gazi (767). 715— —95)174. ibn-Khaldun. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. mada se često i njemu pribjegavalo. vol. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. sitr. ibn-Kha'likan. u Indiji i u centralnoj Aziji. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. 372. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. mada ga je jako isticao. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. Umro je 767.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). koji je pripadao porodici Quraysh. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. On je umro u Kairu. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. pravne fikcije. 171 (Cairo. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. 170 Fihrist. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. Ovo monumentalno djelo. Njezinih pristalica ima oko . al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). Kao sistem religiozno-pravne misli. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. kako mi danas kažemo. str.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. na zapadu i jugu Arabije. 160—61. str. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743).. a živio je u Kufi i Bagdadu. princip analogne dedukcije. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. Ovo je šafijitska škola. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. str. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. Palestini. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. Muqaddamah. 201. Vođa medinske škole. nasuprot medinskoj školi. istočnoj Africi. III. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. bio je Malik ibn-Anas (ča. sa svojih 1700 pravnih tradicija. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. Po zanimanju je bio trgovac. studirao je kod Malika u Medini. 155. al-Shafi'i. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). bio je abu-Hanifah. abu-Yusuf (t 798). do tzv. 74.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. 172 Istihsdn hamafitske škole. str. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija).

a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. Posljednja od četiri škole. 497. Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. ibn-Khalliikan.000. str. I. vol. imam.000. str.000 hanafita. VI. Zahvaljujući ovome principu. E. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. izuzev šiija. međutim. 179 Ibn-Asakir. 215—16. Malika i al-Shafi'ija.105.000 nasuprot 180. Ta'rlkh. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. 175 Delhi. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu.000 malikita i 5. vol. jest hanbalitska. čudesa Prorokova su prihvaćena. preuzima važnu ulogu. 16 vol. kojom je obdarilo i Hanifu. 855. priznato je . vol. prisustvovalo 800. 50. vol. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. koji se neprestano mijenja. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana.000 žena. uživala osobit ugled. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu.šest kanonskih knjiga hadisa. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. str. d slj. izd. bila podijelila. Danas. naravno. vol..000 hanbalita. Međutim. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim. koji je u tančine razradio alShafi'i. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. ipak se nije održalo. Udabd'. 178 Yaqut. vol. 41. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. 176 Majmu' al-Fiqh. u . nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. 1323). 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. I. str. 367. 201. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. str. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. II. 28. str. Griffini (Milan. Palestini i Egiptu. 1302. u koje se cijela muslimanska zajednica. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). l slj. 180 Ibn-Khallikan. potomaka Alijinih. I. koja se njemu pripisuje. vol. 1919). Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. II. Računa se da je njegovu sprovodu. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1).000 tradicija Musnadlsl. str. god. 312). Sa četiri naprijed navedene škole. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija.000. u Bagdadu180. ibn-Khallikan.000. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. što je mnogo važnije. '4 Isp. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene.000 muškaraca i 60. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. II. Dugo je vremena zbirka od preko 28.

Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. I. 493. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). o kojima smo maločas raspravljali. ali se i ne kažnjavaju. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. mubah).laqj183. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. 5. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. ona se ne odobravaju. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. u najmanju ruku. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. kao i Platonov i Aristotelov. Druge.principijelnim pitanjima i metodologiji. olakšanje postizanja zemaljske sreće. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. Postoje. npr. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). arapskog Ezopa. čiji je cilj bio. mada su za sunije Muhamed. bogata mudrim izrekama Proroka. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. koja su pravno indiferentna. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. njihovo izvršenje povlači kaznu. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. zadovoljstvu i istrajnosti. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. 1313). o odricanju. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. a za šiije Alija savršeni ljudi. vol. a neizvršenje se ne kažnjava. poslovicama i mudrim izrekama. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. 3. vol. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. dozvoljena djela (jd'hiz. politiku i društvo. a propust zakonom kažnjava. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. I. u krajnjoj liniji. 4. apsolutne dužnosti (fard). mada su mnogobrojni. 200—205. čije se izvršenje nagrađuje. tri druga tipa. 182 Ibn-Khallikan. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. Ona se. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. zabranjena djela (haram). NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . opet. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. koji veliča umjerenost. Ova grčka djela. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. ra-binske i talmudske kanale. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. Oni 181 6 vol. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. 757). smjelost. str. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. osjeća se u astrološkom. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. kao i njegovih drugova. str. Također u poslanicama Iskrene braće. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. Prema tome. (CaiTO. 2.

razvio se interesantan pokret. 191 Sihah. kairskih izdanja. vol. duboko ispoljavali. 'ibn-. izd. 16. Više Shakib Arislan (Oairo). 1008). tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. al-Dunya w-al-Dln. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. 15. III. povlačeći za sobom herezu i zindlqism.. među kojima su bili al-Jahiz188. 933. bio je sin grčkog roba193. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. 1854. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. str. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. 266. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. vol. 252. 189 Leksikograf. poglavicom (šeikom) literata Basre. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. lingvistika. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. str. 193 Jbiđ. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. Udabd'. bio je Turčin iz Faraba192. vol. u užem smislu lijepa književnost . ni jedino od njih nije kritično. V. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. (Bulaq. prema jednom retku iz Korana (49:13). 1292).184 185 186 187 364 Izd. Wustenfeld (Gottingein. II. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. čiji je rječnik191. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. 477—9. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). Adab Isp. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). leksikografija i gramatika. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. 192 Ydqut. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. naročito među Perzijancima. izd. Čak i takve discipline kao filologija. 9. 1925). Fihrist. .str. i»o u svom djelu Muqađdamah. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. ibn-Du-rayd189. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. a među nekim Perzijancima vjerske. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. 2 vol. Al-Jawhari (t ča. d slj. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. str.. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika.belles-lettres (adab). urnro u Bagdadu god. stvarnog ili prisvajanog. (Caliro.

Bruinnow je izdano vol. 1302). koji je bio karakterističan za raniju književnost. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. direktni potomak Marwana. Prije nego se maqdmah razvila. lutali od mjesta do mjesta. takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. (London. posljednjeg umajadskog kalifa. učenost i govornički dar. 4 vol. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. vol. gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. (Bulaq. 1889). Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. ili al-Isfahani (ča. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. 522. Steingaas. prev.'l. 195 Maqamat. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . (Pariš. ibn-KhaJliikan. a Goridi je objavio indeks (Leyden. 196 Ibn-Khallikan. 1888). 2 vol. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. 1900). To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. str. vol.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. 2 vol. 68. (Dama&ous. tzv. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. 197 Izid. na engleski Thomas Chenery i F. 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. 1847—53). Muhammad 'Abduh (Beiruit. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. 198 20 vol. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. Njega je gajio književni proletarijat. de Sacy. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. potpuno je nestalo. 1285). bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. str. 1867—98). književnog arapskog jezika. lizd. maqdmah. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. Zaista. čiji su mnogi članovi. 897—967). maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). 21 (Leyden. Jedrog. I. odmah iza Korana.

150. U ovom periodu. uključujući Shahra-zadu. 3 vol. Nekoliko izdanja kasnije. 207 3 vol. 1859). 304. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. (London. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. 1. 487. IV. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . str. I. II. 202 Buluq izdanja' A. doduše nepotpun. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. međutim. prema uzoru Bude. 11. tisp. a kada je. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. vol. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. i sir. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. strani kulturni i religiozni uticaji. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. Izd.16. Tabari. V. 133. 1911 Str. I. potpun je. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. vol. 1883). izuzev u poetskom dijelu. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. Kako je vrijeme odmicalo. str.(Hiljadu i jedna noć). Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. (1835) i 1279. ali tačan. Revidirao E. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. str. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. Berton (Sir Richard F. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. S. I. 200 Yaqut. str. 208 9 vol. 304. (London. 11. Poole. ibn-Khalliikan. -'" Ibn-Khallikain. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. str. 205 Fihrist. vol. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. 1926). nešto prije desetog stoljeća. I. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). 2UB 12 vol. vol. 204 Fihrist. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. S. 11. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. 688. Uprkos tome. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. vol. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. grčkih. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. 3 vol. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. 90. vol. najbolji u Engleskoj. (Pariš. 12—13. Ser Ričard F. (Lon don. Mas'uđi. str. Hans v. 1. str. H. 1839—41). hebrejskih. 1704—17). izd. s ilustracijama E. Prvi engleski važniji prevod. II.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. Osnova ovoga nacrta. i doživio je više izdanja. 1882—4). Poole. Isp. 1251. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. 689. ali bez komentara. str. Licemjerni duh. (London. egipatskih i sličnih izvora. Mžik (Leipzig.

ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. 212 Al-Hasan ibn-Haini. str.217. str. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. vol. str. str. XVIII. 19—73. 1898). Shi'r. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). meditacijama o smrti. vol. str. koje slave junašvvo u borbi. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. 1925). Njegova slava. 501—25. 2—8. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. izd. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. Bashshar. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. Aghdni. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. koji je držao vinaru u Damasku. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. III. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. dao oduška pesimističkim. 47—53. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. 22. abu-Nuwas212 (f 810). 157. ibn-Khallikan. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. vol.000 dirhama. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. Shi'r. 240. vol. naročito Sirija. fad-Qirmi. 1885—8). erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. I. 210 Aghdni. str. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. 213 Vidi njegov Dlwan. 828). ismijavao svoga vezira. I. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). Ghazal abu-Nuwasa. gdje je on živio. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. vol. god. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. str. Abu-Tammamov otac. VI. 476—9. liibn-Khallikan. koliko i na . Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. međutim. upola Per-zijanac. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. Aghdni. bio pogubljen zato što je. zanimanjem grnčar. III. tj. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. viol. koji je pod al-Mahdijem 783. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. ibn-Qutaybah. str. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa.umjetnosti. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. (London i »Benares«. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. Mahmud Wasif (Caliro. prema nekim izvorima. ibn-Qutaybah. Provincije.

Zbirka pjesama Hamasah219. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. str. Aghani. 214—18. 333—40. str. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. VII. vol. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. 240—50. 8 Izd. 1909). VI. O njegovu životu vida. slično arapskoj poeziji drugih perioda. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. 707 (1037—8 n. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. 126— 83. vol. 1889). — srapa . 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. 217 Izd. koji je datiran A. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. str. Njegova zbirka. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. đibn-Khallikan. I. Rukopis. 125—30. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. e. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. 147—67. H. 81—7. koje pjevaju o istoj temi. dopunjeno komen tarom u 2. 1828). VII. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. vol. vol. sto. vol. Shahln <AtIyah (Beirut. 1887). NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Mas'udi. ibn-Khallikan. (Botnn.). Poezija abasidskog perioda. str. III. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. zaostaje za svojim uzorom. I. 1847—51). 99—108. vol. XV. str. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. str. Mas'udi. 216 Vidi Aghani. vol.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). 214 Isma'il ibn-al-Qasim. vol. puna lokalne boje. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije.

XVIII. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. vol. vol. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Kada je djetetu bilo šest godina. str. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. Čim je dijete moglo govoriti. 83. na kraju krajeva. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. — osnovne principe aritmetike i pjesme. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. U djelu Risdlat al-Siydsah6. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. međutim. U svojoj raspravi o . Ghazzali. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. Međutim. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. nego iz svjetovne poezije. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. str. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. Očigledno. 1194. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. opominjala je jedna omiljena stara izreka. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. Prilikom posjete Damasku god.<7. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. Jer. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. koji su ih podučavali u vjeronauci. 272. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. lhyd'. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. I. mu'ad-dib). ali ne pjesme erotskog karaktera. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. 101. 2 Str. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. 8 Aghani. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. Nisu ni danas. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3.

god. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). koja nosi naziv Nizamiyah. 1. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima. 10 Popis vidi kod Khalil A. 3. ibn-Khaldun. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. str. 1177. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. cit. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. Uz nju se nalazila i opservatorija. Totah. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. mu'Iđ ponavljač)16. vol. koju je država priznavala. koji je pisao 1203. str. Nizamivah je bila teološka ustanova. izd. Baydn. 67—76. u srednjem vijeku. Vidi Ghazzali. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. VI. str. str. str. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). 6 Izđ. koje mu . str. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. koji je bio naimenovan.. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. 1074.pedagogiji al-Zarnuji9. str. perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. str.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. 475— 6. po svoj prilici. I. 321—2. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. Tvrdi se da su. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. prva prava akademija u islamu11. prosvjetitelj Nizam-alMulk. 8 Loc. 8—11. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. 1838). Pored toga što je služila kao prevodilački biro. bila je Nizamlyah. Seldžuci. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). 7 Jahiz. The Contribution of the Arabs to Education (New York. 14—19. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. vol. takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). U ovoj školi. vol. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. U poglavlju o učenju. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. Nju je osnovao god. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. IX (1906). Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. C. 150. Caspari (Leipzig. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. 173. treba imati na pamtti. Međutim. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. vol. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. 1065—7. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. I. 1926). Mubarrad. Muqaddamah. Opserva4 Isip. 5 Mas'uđi.

115. 1329). Scherer (Beirut. 1933). seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu.00025. vol. kao seminar za četiri ortodoksne škole. (engl.000 predaja. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. u Damasku. XI. str. 430. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. god. 16 Vidi ibn-Khallikan. Athdr. 100. 1393. 43—9. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. koji ju je sagradio 1234. A Baghdad Chronicle (Cam. str. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. Za slavnog isto. prev. 219—20. 15 Ibn-al-Athir. II. od čega su svi. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. Ibn-Battutah23. vol. 193. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. vol. 276 12 Reuben Levy. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. Husn. II. 435. 123. vol.000. III. 13 Ibn-al-Athir. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. X. 156—7. izuzev njega. III. i prav. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1.rucara alBaladhurija .bri. ostavio nam je detaljan opis građevine.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. koji u svojim zapamćenjima govori. 14 Vol.. 17 Str. I.) G. i slj. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. Pored Nizamlve u Bagdadu. str. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. balddhur. god. U ono vrijeme. da je grupa studenata. Ovo zdanje. u Himsu samo jednu. u Mausilu više od šest. Isp. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. str. Među 11 Vidi Suyuti. potpuno nestalo. 18 Ibn-Khallikan. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. da bi izoštrila svoje pamćenje. XI. Iraku i Siriji. poludjeli. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. izd. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. 1838). Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. 21 Ar. Ayyuhal al-Walad. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. str. koji je posjetio Bagdad 1327. god. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. 19 Vol. vol. god. 1929). Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22.dge. str. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. G. str. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. Qazwlini. Hammer—Purgstall (Vienna. str. 29—30. oko dvadeset. od per. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. 246. baladur. str. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. str. str.

vol. str. str. 182. 324.1—2. 34 Yaqut. str. 11. Između ostalih.14—16. 31 Yšqut. I. str. Uđaba'. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. 108—9. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. prijatelj a34.8. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. 11. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. 23 Vol. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. vol. 1. Husn. 136. str. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. str. vol. str. god. vol. vol. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. 1. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). Kada bi putnik došao u neki novi grad. vol. IV. str. I. 283. 229. poglavito književnih. str. 1. VI. 22 Abu-al-Fiida'.20. 28 Maqdlsi. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. 135. 205. 258. vol. vol. 179. 432. 317. str. u periodu abasidske vladavine. 1.. str. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. filozofije. sadržavale su kolekcije iz područja logike. 33 Vidi str. str. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. 24 Str. 28. 439. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. 30 Str. I. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. IV. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća .20. 236. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. VI. 25 Ibn-Khallikan. str. astronomije i drugih nauka-55. PROSVJETA 375 teke. Suyuti. 252. 1. II. 101. 29 Yaqut. vol. halqah) ili skupove f sing.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). II. vol. 179. vjerske rasprave i književni sastanci. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. str. 32 Aghani.14—16. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. 383. III. sve do svoje smrti 820. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. podučavao razne predmete29.11. str. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. 230—31. Odatle njegovo prezime Baladhuri.10. 287. str. XVIII. gdje je on svako jutro. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. 11. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju.

neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751. str. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. Oni su bili zavedeni u katalog.Str. bez sumnje. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Njegov brat Ja'far. vol. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. za naučne diskusije i raspre. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. prema planu tvornica u . čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. str. Harunov vezir. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. str. vol.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. str. koji je bio upravitelj Kurasana 794. 245. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. 420. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. str. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. 449. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. Mnoge od ovih prodavnica. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. Biblioteke su služile za sastanke. Kao što smo već istakli. Vidi također Yaqut. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. II. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. V. 413. lanenih i konopijanih krpa43. koji je imao devet svezaka39. Drugi muslimanski gradovi. prepisivači i ljudi od pera. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. kineski papir i svici od kože. odakle je pobjegao 1220. 39 Yaqut. 3« Maqdlsi. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. vol. str.. ati Yaqut. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. među kojima su se nalazile pergamene. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. god. Al-Nadim (t 995). vještinu proizvođenja papira od lana. egipatski papirusi. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. ali su neke bile. 467. vol. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. II. god. Neki zvanični dokumenti.. bile su tek male daščare pored džamija. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). 315. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. . 41 Str. 40. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. V. 37 Maqdisi.

ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. str. Civilizattion o/ Babylonia. 38—9. Muqaddamah. 474. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. 48 Nasix-i-Khusraw. 1881). NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. Jastrow. a hrana je izvor zdravlja. kojemu su pluća ventilatori. druge stečene. u sljedećem stoljeću. 2. Merkur. vol. izd. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. prev. II. vol. vatre i zraka. 45 Maqrlzi. 1928). 318. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. Mjesec. Glava ima pet svojstava: osjećaj. 41. 40. imaginaciju. dzd. 12. Venera. str. 261. 236—7. 475—6. girtas. . jedanaestom. fantaziju i pamćenje (retenciju). 34. 23. str. 48 W. 11. d prev. chartes. 338. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. vol. Jedne su urođene. Mars. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. 47 Str. GOD. Sefer Nameh. PROSVJETA 377 mozak. umne sposobnosti su dvovrsne. 49 Skig. str. Međutim. slezena smijeha. Jupiter i Saturn51. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. 44 Ibn-Khaldun. 326. 1. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. str. Stomak je prebivalište svih bolesti. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. str. Turkestan down to the Mongol Invasion. str. 21. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. izd. On je sastavljen od četiri elementa: vode. II. Qalqashandi. Stomak leži ispred srca. Khitat. Njihovo je mjesto srce. Barthold. tekst str. Jetra su sjedište samilosti. Fihrist. str. od gr. 50 Val. Isp. (Oxford. Qadqa'&hain1di. str. str. II. volju. 352. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Wiet. zemlje. Charles Schefer (Pariš. a dva bubrega prepredenosti. str. 21. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. 13. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 48 Vidi Fihrist. Vidi str.Samarkandu. I. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. 855). Vidi Y'a(qubd. Prema Tawaddudi. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. _Iap. str. Ima sedam planeta: Sunce.8.

koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). 4 Khatib. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). potrošio 400. Međutim. str. dok je konačno pustošenje grada izvršio god.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). blizu Samare. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI .000 dinara7. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. datiraju iz umajadskog perioda. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). od palate Plejada (al-thurayya). koja je koštala 1. IX. 82—3. džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. str. Semit. sitr. na koju je alMu'tadid (892—902). RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala.000. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1. koja je koštala 700. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. 3 Mas'udi. 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. 1258. Od kalifske palate. Hulagu. graditelja nezine velike džamije6. ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća. 116. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. a naročito u slikarstvu. ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. 99.POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. I.000 dinara3. Ova zborna džamija. u arhitekturi.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. VIII. vol. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate. osnivača Samare. vol. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. kao i u svojoj poeziji Arapin. 256. vol. i slj. vol. koju je podigao osnivač Bagdada. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. 5 IbnHal-Athir. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. I. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). str.

obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. za obrazac minareta svoje džamije. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. str. kao i scenama iz lova. str. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). Moslem Architecture. III. prema zidu velike džamije u Samari. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. str. Edinburgh University Lihrary. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom.zidu qiblah. po svoj prilici.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. 8 Eruiest T. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). vol. 9 Str. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. spiralnim tornjevima. 623 to 1516 (London. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. Bulđan. 254. Izvana. 1926). za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. atr. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. 54. Arabic N° 20. dizao se toranj. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. LIJEPIH UMJETNOSTI . Bnnist Herzfeld. potječu iz osmog stoljeća. 1912). MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. H. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. zupčastim grudobranima. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. 7 Yaqut. 10 Vidi str. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. isip. koji se nalaze u Raki i u Samari. Richmand. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. 10. 710 (1210—11). 17. Ovaj je tip postao . 260. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. str. 122. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. 246. A. polukružnim svodovima. Maqdisi. 245. Vidi str. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. u prvom redu perzijske.

Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. posjećuju njegovi prijatelji. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. birali za umotavanje svetačkih relikvija. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. Ono. vol. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. 13 Mas'udi. na nesreću. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. str. Ukrašene svilene tkanine. I.000. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. Die Malereien von Samarra. grnčari i majstori . Muslimansko se vjersko slikarstvo. pls. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. vol. čiji se sin nalazi iza njegove glave. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. kao i geometrijske i epigrafske figure. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. nijedno nije sačuvano. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. 12 Ernst Herzfeld. U keramici. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. str. d Yaqut. Rukopis iz A. 1502. 17—18. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. H. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci.000 dirhama. Perzija. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. međutim. iznad svih tkanina. Ovakvi muslimani. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. str. MAQAMAH 19 Bolesnika. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. bile su visoko cijenjene u Evropi. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. preko perzijskih kanala. 1927). U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. 315—18. očigledno. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. iz dekoracija knjiga.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. III. (Berlin. LKIII. 266—7. LXI.

vol. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. str. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. III. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. 2. 370—71. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. i slj. 22 Vidi B. ibn-Muq-lah (886— 940). i slj. 1946). arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. str. Kairu. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. 430. The Islamic Book. postala religijski simboli. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. 17 Gaston Mignon. vol. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. (London. slikara i bakrorezaca. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. našla je odobrenje u Koranu (68:1. 472. Anraold i Adolf Grohman. str. Kaligrafska umjetnost. str. pl. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. i slj. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. XXVIII (Cairo. Yaquit. abasidski vezir.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. 25 — (storija arapa . 368. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. str. 1929). Nuwayri. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. str. Thomas W. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). Ona su. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. pogl. vol. vol. 3—4. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. vol. II. 31. Kašanska cigla (qashani). Bolje nego išta drugo. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. III. sir. str. 119. vaza. 5. 1926). 89. 1—5. Naročito u An-tiohiji. 21 Ibn-Khallikan. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. str. ukrašena konvencionalnim cvijećem. 150. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. VII. str. 1905). Yaqut. 15 Isp.. 20 Ibn-Khallikan. Les oris musulmans (Pariš. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. štaviše. II. 268. vol. str. Među pohranjenim blagom Luvra. t 834). vol.8—10. Arabic Palaeography (Gairo. 11. vol. III. 19 Fihrist. i slj. sol ja. Morditz. Udaba'. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. Fakhri. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. V. 36—7. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. 1928).. II. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. 96:4).

Aghdni. 14. 24 Agha. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. 25 Fihrist.4—5. vol. IV. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. 12. 29 Loc. I. str. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. LIJEPIH UMJETNOSTI .000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. VI. Po ocjeni djela 'Iqd. 140. str. str. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. 26 <Iqd. str. 289. 'Iqd. str. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. 28 Vol. 4. za svog prisnog druga. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. iznad svega. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. IV. Za jedan od njih. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. u Arabljanskim noćima. str. str. vol. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. III.000 dirhama. 11. iznosio je 100. str. Nihayah i. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. III. S(* (Iqd. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. 239. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. str. Fihrist. L. 8. darovao mu 150. III. vol. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. VI. V. str. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. Aghdni. VI. vol. govore. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. potomak jedne plemićke perzijske porodice25. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). Nuwayird. Ibrahim. 320. 257. po važnosti je bio odmah iza njega. Isp. vol. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). vol. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. cit. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. ibn-KhaFaikan. i slj. vol. 41. Isp. slobodnjak Khuiza'ae. str. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom.ni. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. vol.000 dirhama.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. Dok je još bio mlad. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). vol. str. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. što citira Nuwayrd. 7. 239. 27 Aghdni. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. 240.

Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. IV. 426—30. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. po pravilu. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). kompozitori pjesnici i naučnici. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. 307. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37.. glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. pjevale sakrivene iza zavjesa. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). Al--Wathiq (842— 7). str. Za jednu. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. Harunov brat i god. Poslije svoga oca. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. On je tvrdio. str. bili su više nego muzičari. Araibian Music. Aghani.. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. On ga je oslobodio. str. qaynah). Nju je povisio na 40. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. VI. VIII. 36 Vidi ibn^KhalMkan. 281. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. I. XXI. da mu jinn došaptava melodije. Međutim. str. 34 Aghani. str. str. vol. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. dobro upućeni u savremene naučne grane. vol. V. vol.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. vol. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. 1. . str. 52.000 dinara. 226. Kalifova kuća u Bagdadu. Nihayah.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). 33 Mas'udu. Bili su pjevači. sitr. i slj. 140 —41. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. Euklidu .) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. 817. Fihrist. darib). Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. bio je prvi kalif muzičar. prvaka muzičara svoga doba36. 37 Fairmer. vol. V. 32 Vidi str. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. 276—9. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. str. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab. koje su. vol. vol. violu (rabat). pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. Ibrahimov učenik. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. 125. str. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). 35 Aghani. 237—8. XXI. li slj. dala je nekoliko istaknutih lutnjista. nagradio sa 100. Dok je još bio mlad. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. pjevača i kompozitora.ri. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. 20. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). 38 Fakhri. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). Nuway. Isp. Nuwiayirti. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). više nego kuća u Damasku. 114. vol. str. Kao svestran muzičar. i slj. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. koju je izvježbao Ishaq.

str. str. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. VIII. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). Iskrena braća (deseto stoljeće). vi»l. raspravu o muzici. 1030. Aristotelov sin. vol. i slj. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. ali praktična strana. Njegova djela. import iz Bizanta. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. I. Tabani. 65.1037). 40 Aghdni. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. izd. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. str.. Al-Farabi (-j. lično savršen svirač lutnje. vol. str. prema tome crpljena je od Grka. "G9. vol. 163. 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). iz četvrtog stoljeća pr. očigledno. III. e. njega citira N>uwayrti. str. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). 199. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. vol. IV.pseudo-Euklidovo djelo. str. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. 200—201. str. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. Na Zapadu je. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47.950). u najmanju ruku. međutim. Orgulje su. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. iz Damaska. 163. Može se reći da je. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. Qifti. 44 Fihrist. 155. VIII. Arapska muzika. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. IV. u prvom redu. str. 198. 266. 336. n. 88—103. I. kako je ranije istaknuto. 12. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. str. str. 47 Rasa'il. Pored spisa al-Farabija. vol. i djela ibn-SIne (-f. 270. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa.. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. 41 Niuwayiri. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . Naučno-matematička strana arapske muzike. Al-Razi (865—925) napisao je. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. 42 Mas'udi. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. str. 153. i slj. str. II. imala je čisto arabljanske obrasce. str. a Nikomah. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. on je sastavio tri originalna djela. 45 Fihrist. 48 Arabian Music. »MaMc« u The Legacy of Islam. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. »• Ibn-Khallikain. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. vol. 1931). Aristoksen. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava.. nose najranije tragove grčkog uti-caja. kao nazivi instrumenata. vol. sitr. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. i slj. 48 Ibid. bio je.

vol. 1112—16. inkvizicijski sud. str. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. .al-Duwada1. 320. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. 1139. III. 1931). razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . vol. 26. III. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. izdao je god 827. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. 2 Vidi str. Ihya'. str. identična reprodukcija nebeskog originala2. znamenitu proklamaciju. str.iqa< (ritam). Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. 238. čudnom ironijom sudbine. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. Njegove filozofske škole. 125. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. ali jaki ritmom. traju u nekom obliku do današnjeg daha. međutim. 38—45. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. 1. al-Ma'mun. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. I. prirodnim naukama i filozofiji. vol. Vidi str. I. Tako je. i slj. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. Kasnije se. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. Izd. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. koje su se tada razvile.str. str. U teologiji i pravu. 833. vol. II. 50 51 52 53 Vol. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. Taibari. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. 338. i slj. Kalif je god.

Baghdadi. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. 328. vol. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. »bili podigli visoko glave. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. vol. 1733. i slj. 1131. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Međutim. 196—7. izd. 10 Vttdi Shahrasitani. str. 121. ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. istr. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). đtr. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. 197. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. podsjeća na učenje Anaksagore. str. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. i slj. Kitdb al-Intisdr. 46—8. god. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. azd. 12 Vidi Shahnastami.. 65—75.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). 848. 1929). isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. 5 Ibid. H. 102—9. 155—278. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. u glavnim potezima.935—6)11. Shahrasitani. 37—42. Nyberg (Cairo. S._ str. IV. 9 Ibn-IJazm. II. Međutim.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. str. Baghdadli. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. str. bez sumnje najveći . 148. Ritter (Consitantiinople. 1925). Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. str. str. vol. str. H. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. 109—10. V. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. al-iKhayyat. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). vol. potomak izabranog suca abu--Muse. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. str. str. • Vidi str. u drugoj godini svoga kalifovanja. indeks. Njegov sistem. Hitti. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. 54. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. Tabani. uvjetovanosti). »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. Baghdadli. uza sva druga svoja dostignuća. izd. -str. Algazel). ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. Tako je on postao. 7 Talbani. III.. Međutim.

Schmoldens (Pariš. Dumcan B.19. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. U njemu i u drugim djelima. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. 14 Od ghazzal (prelac). On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. 4—5. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. Tahdjut al-Falasifah. God. A. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. gdje je postao skeptik. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. neispravmije al-Ghazali. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. 1091. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. Kao derviš. str. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. vol. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. međutim. Intelektualizam ga je iznevjerio. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. str. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. pošao je stopama „ al-Ash'arija. str. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. hrišćanstvo . on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). Augustina. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. 15 Neoplatoniist. Muslimani kažu. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. 12—13. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. kao npr. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. Fdtihat al-'Ulum18. u Tušu. islam je zadržao do današnjeg dana. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. 181. 1842). indirektno. i. Na Tomu Akvinskog. 18—22.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala.. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. izd.. 224—6. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. sitr. 1909). Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. isip. Skolastički kolstur. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. god. to je mogao biti samo al-Ghazzali. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. u Kurasanu. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. VII (1927). on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. ali je ubrzo postao sufija. str. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti.. Field. koja su slična ovome. Isp. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). C. gdje je i umro 1111.

U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. 33:47. 1327). koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. Vjerska služba bratstva. 1927). 48 (1894). od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. koji se razvio kao posljedica toga. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. dok je posljednji ostao na istom mjestu. ča 776). Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. 4:96. potpuno se približava mona-škim redovima. Sufizam 17 Četiri -vol. Kao i ostali islamski pokreti. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. 21 Od iar. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. viol. 20 Drugo flzd. 45—8. uglavnom kontemplativan život. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. Još ima nekoliko izdanja. njegovo je obraćenje . koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. naime. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. jer je bog dovoljan zaštitnik. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24.je uspjelo da prekine sa skolastikom. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. 19 Izd. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. 9:113. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. M. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. suf. prvi je kročio naprijed. str. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. i to prema kasnijoj tradiciji. (Cairo. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. Psihološki. vuna. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. Bouyges (Beyj*it. direktnu svijest božanskog prisustva. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. koja se zove dhikr23. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. 1334). sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. 1322). 18 (Cairo. (Cairo. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. neoplatonizma. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. Prema jednoj drugoj priči. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva.

tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. Bayan. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. godine. 1284). 1914). str. The Mystics of Islam (London. potomak nubijskih roditelja33. kao i helenističkih ideja. Isp. čiji je grob u Daraji. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. vol. vol. str. 10. I. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. ekstazom (wajd). koji je umro 815. još je veliko stjecište hodočasnika. Prema mističkom učenju. I. 24:24. 24 Reynold Nicholson. koja se suprotstavila. Rev. tj. Za ovaj prelaz. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. str. Tu je živio od rada svojih ruku. 132. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. al-Qushavni. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. Pristalice sufizma. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog.'li : 36. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. njihovoj asketskoj školi. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. sur. Mat. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. str. Str. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. 26 Jahiz. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. 3—5. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). 33—41. 46 :29 i slj. 9—10. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. uglavnom. II. 167—96. 13 :1—18. Ma'ruf a. str.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. 233. Panteizam . Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. 27 T. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. Meshlha Daggdla. jedino *postoji bog. 22 Sur. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Egipćanin). od ar.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). Kutubi. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. i slj. al-Risalah (Cairo. blizu Damaska. vol. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. Dan. presudan je bio helenistički uticaj. član bagdadske škole. Njegov grob u Bagdadu. 860. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. na lijevoj strani obale Tigrisa. bio je Ma'ruf al-Karkhi. Ali prvi član mističke sufijske škole.

Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. Studies. koje opisuje al-Jahiz36. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. prev. str. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. str. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. al-H'UijwIrli. Hafiz i al-Rumi. Kada ti vidiš mene. 1925). Nioholsan (Leyden. 27—8. R. S druge strane. 88 Hayawan. u Koranu primijenjen na Janu. izd. Suprotno od ortodoksnih sufija. str. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. str. 1922). 160. a to su al-Farabi i alGhazzali. vol. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. 1181—1235. 39 Ibn-Khialllkara. 12. 21 :87. ibnKhallikan. III. npr. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. I. skoro potpuno Nichodson. izid. 114. šiban i izložen ruglu. bili su ili indijski sveci (sadhus). Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. str. II. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. II. 536. F. . IV. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. 24—5. Lomiš Massignon. 10. 17—18. 3. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. vod. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. 199—266. 1921). 128—30. Sa'di. Amln Khuri. Drugi je jedan Perzijanac. str. Baibanger (Heddelberg. Isp. 30 Isp. al-Hallaj (grebenar). Hujwlni. 100. 11. 35 Vol. str. bili su mistici. Vidi Qushayiri. str. str. 518. 40 QusJiayiii. 1894). a onaj koga ja volim jest ja. bio god. u najmanju ruku. A. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. bog). str. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). 80. Hujwlri. u Damasku. prev. 65—132. 1911). str. str. budistički monasi ili njihovi imitatori37. A. 33 Qushayri. sitr.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. II. 992. 24. R. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 41 Dlwan. 37 Ignaz Goldziher. jedan 29 Buldan. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. 34 Vol. čiji je djed bio Magijac. 32 »Riblji čovjek«. Kashf al-Mahjub. 261. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. Nicholson. Sur. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. 31 Risalah. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. izd. Vorlesungen uber den Islam. vidiš nas obadva. str. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. aibu-Yaz!d. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. vol. a monasi heretici (zindlq). I. str. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. str. 429. sbr. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). vod. 146—7. 88 Turski izgiovor ar. vol. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. (Beirut. str. 401—2.

općenito poznati kao derviši koji se okreću. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. Javu i Gvineju. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. a ranije i Džagbubu. 267—310. kao i vjerskim ciljevima. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. kao i članovi drugih bratstava. alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. Bahjat al-Asrar (Cairo. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. Edwand J. mogu da izvode čudnovate majstorije. koji je umro u Kuniji (Konieh.1258). nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. Zatim slijede mawlawiti. klasično Iconium) god. čiji članovi. kao što su gutanje užarene žeravice. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. 1273. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. . npr. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. D. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. 1304). osnovao je 1837. S. uključujući Alžir. Jurji. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. koji je stao na čvrste noge oko 1500. Današnje bratstvo sanusi. čiji je centar u Tanti. god. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. u slučaju al-Hallaja. Ovaj red. 1309). Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. U većini slučajeva osnivač reda lično je. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. 1938). štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43.. Međutim. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. Red. koji je živio u Bagdadu. sttr. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). prev. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim.

daruilsh. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti.na primjer. očigledno. od . žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. 262. Isp. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. str. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. osim toga. Njima. Bratstvo može imati.par. 810)47. započeo i popularisao kult svetaca. On se pojavio. osim prema njemu«50. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja.2. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). 48 Quishayri. 1. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu.18. vol. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. prosjak. str. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. Dok je još bila mlada. koji se obično nazivaju derviši44. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. ona je bila pro-data u ropstvo. ibn-Quitaybah.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. 47 Dlwan. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. 44 Ar. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. pored starijih članova i novaka. Kult svetaca Sufizam je. sveti strah. provodila je pravi svetački i asketski život. istr. Oni su. Kada su je upitali da li mrzi đavola. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. 164. prvo mjesto na listi svetaca. opominjući ljude na pokoru. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. Ovo sredstvo pobožnosti. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. potreban. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. Naqd. XXI (1890). dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). str. zdwiyah ili ribat. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. iz Basre. . strpljivost. i slj. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. str. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. Vorlesungen. zahvalnost. MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. sinamaš. SEKTE . Članovi. str. 1. a ne direktno iz Indije. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. koje je indijskog porijekla. Ona je odbila da se uda. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. 25. povodeći se za hrišćanskom praksom. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. poklonio joj je slobodu. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. al-Shi'r. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. 508. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. 108.an. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. prijatelj boziji). Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. u katoličku crkvu. 295—300.

da vjernik. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. tj. " 51 Abu-Talib (al-Makki). koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. 67. 83. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. VII. 39—79. Tadhkirat al-Awliya'. I (Leyden. 53 Ya'qubi. koji je bio još više štovan54. glavnina šiija) prisezali vjernost. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. vol. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. 54 T-'akhri. izd. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. Qut al-Qulub (Caliro. II. Kao sljedbenici Alijini. ili iz ljubavi prema raju . 111—12. -Ali-al-Rida63 (818). Naklonost al-Ma'muna. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. NidDolson. 1905). 544—5.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. str... naime imamu. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. njihova prvog imama. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. R. vol. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. 1932). II (Cairo. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. 1029. 1928). 325. bili su potomci Husaynovi. Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. Tada je on razgranao svoje ogranke. A. Mas'udi. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. nonkon-formisti. naslijedio je njegov sin al-Hasan. koji je 850. vol. isitr. tj. Suprotno od sunitskog kalifa. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. šiije.. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. koji je vukao porijeklo od Alije.. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. God. čija je loza još slavnija. vol. vol. u Bagdadu. III. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. str. Posljednjih devet od dvanaest imama. 1933). str. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. 302—3. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. 'Alije al-Ride53. str. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. str. 62 Louis Masisigmon. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. Aliju. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. str. 1929). nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). Tome su oni pridodali još jednu tačku. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. . Musa62 (799). u Medini.

I. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu.15. Mada skriven. ali na ovom mjestu su se razilazili.ti. Ibn-Khalduin. Baghdadii. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. str. str. međutim. Sharifi Meke. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. vol. vol. str. II. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. Hititi. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. 278. izd. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. vol. 92. 81 Isp. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. I. koji su se također nazivali ismailije. 128. 551. U ismailitskom sistemu. ibnIJazm. ibn-Ktoallilkan. Kao takvog. IV. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. 57 Shahrastani. Koram. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. odnosno sayyid (gospodin). bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost.7. Prema jednoj predaji. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. ostali su lojalni Isma'ilu. Isma'il je postao skriveni Mahdi67. Va'fara al-Sadiqa. i što imaju pravo da nose zeleni turban. 3 :2. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. str. broj sedam dobio je karakter svetosti. isp. vol. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). str. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. 166. 1. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Usul. str. Firaq al-Shl'ah.u Tušu. moja. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. str. prema tome. ibn-KhiaLdun. str. 138. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. a na isto toliko i hrišćani. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. 88 Goldziher. Muqaddamah. )Str. 59 Vidi str. u Bagdadu. Vorlesungen. 203. str. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. II. izd. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). 108—9. 60—61. 1502. 277—9. str. 577. »strah«. 499. U Perziji su Safavidi god. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. i Muhammad al-Yawad (835). Za ove pristalice sedmorice. IX. 248. 6. 88 Ya'qulbi. vol. postavili dvanaestog šiiju. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. 84 Shahrastani. kao i u starom Pitagorinom. 104—5. bilo je sedam stepeni emanacije . 93.. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. str. 56 Doslovno »oprez«. str. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. 84—5. Mugaddamah. str. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. Yai'quibi. Baghdadii. vol. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. 1. al-Nawbaikh. kao i sharffi Maroka. 80 Shahrastani. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima._sitr. 1931). on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64.

+ 760. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). AL-HUSAYN. MUSA AL-KAZIM. 4. 58. f 878. Isma'ilov sin. f 765. Isp. 10. propagandnih vođa (sing. 4) iskonska materija. novi član je . Vjera u povratak Mahdi ja omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao velilk 'broj pretendenata. Mojsije. f 799. 67 Navvibaikhti. AL-HASAN. se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. str. str. Muhamed i Muhammad al-Tamm. -ALI AL-HADI. Abraham. 2) sveopći um ('aql). 11. f 669. Naqd. 107—8. samit). ibnKhalduo. izd. 6) vrijeme. 3. Isus C'Jsaj. f 731. 5. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. 57—8. str. f 868. f 874. f Ča 712. izld. 6. Isma'il. 7. 8. Muqaddamah. Koran treba tumačiti alegorično. ezoterički). Noa. f661 2. 7) svijet zemlje i čovjeka. JA'FAR AL-SADIQ. hujjah) i običnih misionara (sing. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN. str. Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. 5) prostor. đa'i)68. str. 12. 19—20.(proisticanja): 1) bog. Baghdadi. <ALI AL-RIPA. Petar i Alija. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing. Hitti. L 'ALI. MUHAMMAD AL-JAWAD. f 680. f 818. AL-HASAN AL-'ASKARI. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. MUHAMMAD AL-BAQIR. 15. Zayd 5. f 835. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. Aron. 66 Ibn-al-Jawzi. do vjerske. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). Iz svojih skrovišnih mjesta oni su počeli da šalju misionare. ndtiq): Adam. S) sveopća duša (nafs). Hitti. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). Baghdadi. 3. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. 9.

187. Usul. 110. Za pristupanje u sektu bilo je potrebno. kao i među samim Arapima. str. ovaj sin skromnog perzijskog okuliste zasnovao je smion projekat da ujedini u tajno društvo. organizacija j