FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

e. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. Alhambra. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. H. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali.Astrolaib iz godine A. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. Misr. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. e. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . god. 1251. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. n. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. 1010 (1601—2 n. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. 881.

Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. 750 Abasddski Kalifat. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. Feničani i Hebreji. relativno govoreći. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. ča. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. Asirci. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. ča. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. ratova 572 Krstaške države u Siriji. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. sljedstveno tome. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. i. i tu je ponikla islamska vjera. Mi počinjemo doznavati više. ča.Irak.

istorije. kao što su se i u prošlosti nalazili. rimsku. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. Njegovo pismo. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. 1952. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. Babilonci. proglasio se god. 56. Egipat. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. ali ih više nema. najviše se upotrebljava na svijetu. Njim se služi perzijski. odmah iza latinskog. anglosaksonsku ili rusku«1. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. Postojali su nekada Hetiti. 1904). nafte. 1932. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. koje su prvi put otkrivene god. Oni se nalaze i danas. 7. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. bilj. ali oni i danas još postoje. 31. kojoj nema presedana. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. Istorijski. urdu. Vjera Arabljana. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. ne izuzimajući helensku. •PACIFIC l N D l A N . Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. kao i velik broj turskih. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. Uopće. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. Feničani. G. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. Haldejci. pošto se duži period nalazio pod monarhijom.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. The Penetration oj Arabia (New York. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. treća je i posljednja jednobožačka vjera. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. str. semitskog života. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. religije. Hogarth. avganistanski. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. jezik. oni su »asimilirali u svoju vjeru. ona je izdanak ovih dviju. berberskih i malajskih jezika. medicine. astronomije i geografije. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. U ovom periodu ekspanzije.

poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. god. God. u Libanu. Međutim. Berton (Sir Richard F. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. 1853. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. politički emisari i naučni istraživači. boravio u Zahli. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. Švajcarac. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. 1811. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. Jemen. koji je u njoj proveo god. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). 1812. *Vidi Registar na kraju knjige. kao član jezuitskog reda. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. i 1836. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). U sjevernoj Africi su Maroko. kasnije. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. bio sjedište slavnog umajadskog carstva. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. Napoleon III. 1925. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). god. do Nadžda. doprla je god. koji su ostavili pisane zabilješke. u Južnoj Arabiji. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. ptica Arabije.•. 1885—6. Tunis. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. bio je prvi ponovo otkriven. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. 1879. Pioniri su bili avanturisti. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. 1845. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. ARAPI KAO SEMITI . u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. ser Ričard F. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). Mauretanija i Alžir stresli francuski. trgovci. Feniks. Burton).MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. mada je geografski bliži Evropi. 1860. bio je istražen najkasnije. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). trgovci. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. ponovo se rađa. God. god. za naučni svijet je otkrio Petru. Sjeverni dio Poluotoka. hrišćanski misionari. 1949. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. uključujući i Hidžaz. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani.

Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. koji je u januaru 1931. januara 1932. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. a sa četvrte pijeskom. Razlozi koji čine arabljanske Arape. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. Englez.25 uključujući i potražnju arapskih konja. St. J. 7. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). otkrio je 1869—70. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). najboljim predstavnicima semitske porodice. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. blizu Perzijskog zaliva. Doti (Charles M. i 1894. Himjaritske natpise. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). E. koji je. mladog engleskog orijentaliste. psihološkom. pošavši od Hufufa. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. Islam je. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. na koje se često ukazuje. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. JNTjihov jezik. Čarlz M. također. naročito nomade. . Filbija (Philbv). treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. (vidi str. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. »Otok Arapa«. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. 63). god. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. kao što je bio slučaj u Indiji. »Semitske crte«. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. uključujući i izbo-čen nos. God. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. B. al-Hajj 'Abdullaha. godine. između 1882. socijalnom i lingvističkom pogledu. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. 1875. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). Bogata. nisu uopće semitske. god. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. u biološkom.

tako su otkrili upečatljive crte sličnosti.Babilonaca. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. pr. 516—19. str. Arabljana i Abisinaca -. 85—7. nauka više ne prihvata. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. samo jedna od manifesta3 George A. Ovu periferiju opasuje more. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. I. Haldejaca. skoro su svuda jednaki. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. rasno homogeni. e. sjetićemo se da su. 69—70 4 Isp. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. god. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji.prije nego što su se izdiferencirali. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. Aramejaca. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. n. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . Barton. (Post. Ara-mejci naselili u Siriji.. aramejskog. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. . Arabim koliievka Gd. a da su se oko 1500. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. živa imaginacija. Raithjens u Journal asiatique. Feničana. str. br. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. Palestini. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. CCXV. imenice koje označavaju krvno srodstvo. 10 : 1. e. . uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. drugi. 1928). (Ćhicago. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. Ako u mislima pređemo staru istoriju. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. prema tome. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). Hurrians and Subarians. hebrejskog. 141—55. Sitr. L --i j i 31. izgledaju najvjerovatniji. srodni.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. . Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. pr. . n. Međutim. prema tome. vidimo da u Siriji. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. god. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. C. brojevi i neki nazivi udova tijela. Italiji. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. a Hebreji u Palestini. među kojima lične zamjenice. l (1929). Ignace J. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. arapskog i etiopskog jezika. Hebreja. prema tome. str. Amorita. Nov. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. Ima ih kooermta . postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. . došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. Lingvističko srodstvo je. 1944). glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji.Grčkoj.. Izvjesni elementi vokabulara. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. 1934). Asiraca. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. da su se poslije 2500. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. Gelfo. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina.

koji. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. e. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. sjeverna Afrika. pr.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. kao moćan rezervoar. 80). Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. C. g. drugi bi ih slijedili. pr. ali su naučili od Sumeraca. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. n. Sedmo stoljeće n. e. Međutim. natapanje zemlje. Šumerci su bili nesemitski narod. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. osnivača eufratske civilizacije. &tr. prije svih drugih naroda. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. Oko sredine trećeg milenij uma pr. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. koja se dogodila u jeku istorije. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. 1929). e. n. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. Hebreji su. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila.7 Ovu posljednju migraciju. zahvaljujući rimskom uticaju. i Egipat. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. pr. Oko 500. kola s točkovima i sistem težina i mjera. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. Leonard Woolley. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. štaviše. Do koje se visine njihova civilizacija. n. međutim. i 1200. zidanje kuća i stanovanje u njima. poslije podigla. god. Između 1500. Među ostalim novinama. nego. a Aramejci (Sirijci) na sjever. n. 5—6. Vjerovatnije je. The Sumerians (Oxford. n. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. god. str. iznad svega.. Nadalje. čovječanstva (isp. e. e. pr. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. a. god. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. pismo.prostor. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. Oko 3500. Šumerci5. e. Palestinu. zajedno s Egipćanima. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan .

U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. prasemitskog (Ursemitisch). Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. kotlinasta Sirija. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. u najmanju ruku jezik književnosti. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. kako je lijepo rečeno. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. prev. možda u Bab al-Mandab8. a na asirsko-babilonski. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. i nomadskih Arabljana. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. današnji al-Biqa<.027. Oman i Maskat. sa nekim drugim članom bijele rase.000 kvadratnih milja. 18—22. 7 Hugo Winckler. • Barton. 27. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. Jemen četiri milijuna. dok je semitski prototip. aramejski. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi.. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . Su'udi Arabija. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. potpuno izumro. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim. južnoarapski. blaži oblik invazije. i dan-da-nas živi. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. Graig (New York. str. hebrejski. trucijalni šei-kati. Katar. str. Ovo je odlučujući faktor. Kuvajt. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Aden i adenski protektorat ostalo. Imigracija i kolonizacija su. između dva Libanona. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. Hamitima. Da je. prema tome. feničanski. u prastara vremena. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. 1907). POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. The History of Babylonia and Assyria. ima više lingvističko nego etnološko značenje. Termin »Semit«. koji ih pokušavaju istisnuti. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. npr. James A. koji je bio samo govorni jezik. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok.

Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt).000 stopa. najvećim dijelom su stepe. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. pruža se od velikog Nufda. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. str. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883). strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. suha. Stepe su (sing. i preko 12. dune. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. Badijat al-Sam. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). vol. 1934). u pravcu Crvenog mora. na jugu.336 u Jemenu.000 stopa u Midija-nu. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. U Omanu. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. 2. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. tzv.900 stopa. ona obiluje ispašama. Nadžd. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu.550 stopa. na istočnoj obali. Veliki Nufud. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. izuzev slučajne oaze. Geološki je. Mada je suh. na jugu1. a prema zapadu. 2. »ničijom zemljom« Arabije. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. III. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. kao i Mezopotamijska. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. na sjeveru. strmenito i kratko. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. Al-Dahna' (crvena zemlja). koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. sjeverna centralna visoravan. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . Sirijska pustinja.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Južne strane Poluotoka. Njezina duboka. Tzv. doista. Wissmamji. na sjeveru. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. Blant (Wilfrif S. Sjeverna granica je slabo određena. a nekad i al-dahnd'. do Rab al-Khalija. površina crvenog pijeska. visok 5. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad. Sudarabiens-Reise.

Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. n. koje traju možda i po dvije i tri godine. Izvjesne oaze. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. Medina.000 stopa je iznad mora. ali vruć pustinjski vjetar (samum). donosi kiše. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. god. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. izd. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. Okean na jugu. koji sezonski provaljuje u zemlju. Wiistenfeld (LeLpzig. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. Fadak (sada al-Ha'it).Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . Nijedna od njenih rijeka nije plovna. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. F. kolijevci islama. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). 1866—73). Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. Oman. ne predstavljaju nikakvu novinu. Harrah. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Vahabi zemlja. moderna prijestonica Jemena. 1932). Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. dakako. Sana. najistočnija pokrajina. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. Posljed. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. 3 Mu'jam al-Bulđan. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. Umjesto sistema rijeka. sušne sezone. ima dovoljnu količinu kiše. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). e. indeks. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. U Hidžazu.slane vode«. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. 3. danas su bez ikakva značaja. kakve su npr. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. ali raštrkana. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. Na obali se nalaze i druga plodna područja. preko 7. koja odvode bujice kad nastupe kiše.

kroz centralne oaze. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. str. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. Maslina. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. gdje snijeg skoro svake zime pada. limuni. bademi. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. obalom. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. 1940). str. 1585. o kojem pjevaju arapski pjesnici. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. str. Na visijama. Pustinja proizvodi i samh. iad. pt. lubenice i banane. De Goeje (L. The Origins of the Islamic State (New York. plod par excellence (tamr). 8 Al-Iklll. 53—5. 1826). a pirinač u Omanu i Hasi. Od domaćih biljki vinova loza. još uspijeva. Hitti. prev. 1937?).. str. 7 Kod A. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. 138. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . Al-Istakhri5. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. VIII. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. izd. brdu blizu Tajifa. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). čija je domovina Sirija. i zaobilaze prostor između tzv. str. geograf desetog stoljeća. Ječam se gaji za konje. knj. prev. 1886). 43.hodočasnicima. 7. Petermamn. Prazne Četvrti. daje gumiarabiku. među kojima i aihl (metljika) i ghada. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. Nabih A.eyden. 32 (Gotha. al-Sandah (Cairo. 1866). 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. 19. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. Hi-džaz je bogat datulama. II. iad. vol. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. Rihlah fi Bildd al-<Arab. kaj si je. po kojoj je sada Jemen čuven. koji idu koritom Vadi al-Rummah. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. možda. al-'Azm. 1916). i iz Sirije. Kultura kafe. narandže. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. koje se pružaju paralelno sa južnom._ Faris (Princeton. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. I. Chrestomatie arabe. (Pariš. 12—13. str. Phillip K. de Goeje (Leyden. I. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. vidi također Nazih M. i slj. tamjanoivo drvo. a naročito u Mahri.. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. str. talh. Mraz je rašireniji. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. nije poznata u Hidžazu. gdje se voda mrzne. 412. i slj. Vino (khamr). e. šećerna trska. vol. 1870). govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. jabuke. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). str. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. 2 dzd. Jedna druga vrsta. 118. preko Burajde u Nadždu.

hijene. U egipatskim. Majmuna ima u Jemenu. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. obični pas čuvar. rimskog vojskovođe. hrt (saluqi). Pustinja obiluje skakavcima. nije bila poznata ranijim Semitima.. po kojoj je Nadžd osobito čuven. 1321). palmu. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. e. slavuj. Strabon16. sokoli. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. Meinertahagen. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. koja je išla na osvajanje Grčke. poslije hidžre. Ova životinja. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). tj. Uyun al-Akhbdr (Cairo. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. jedina je njegova tvrda hrana9. kako kažu. g. npr. golub i jedna vrsta jarebice. Husn al-Muhddarah (Cairo. Od gmizavaca. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. U Kserksovoj vojsci. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). pr. Muhamed. 18 T. ševa. vol. u Arabiju. iz Mezopotamije. 209—13. 1936). Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. ovca i koza. naročito Aramejaca. akkar (orač) itd. Lawrence. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. Arapi su jahali deve15. 255. osobito kada su isprženi i posoljeni. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. mačka. sada je izumro. vukovi. san je svakog Beduina. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. E.. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. jastrebovi i sove. leopardi (sing. Lav. 1930). 12 Vidi R. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. indoevropski nomadski pastiri. III. poriče postojanje konja na poluotoku. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. koji je bio upao još 24. droplje (hubara. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. koje Beduin rado jede. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. vodu i datule. koji su svakodnevna hrana deva. 11 Vidi str. negdje istočno od Kaspijskog mora. johd). a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. houbara). magarac. . 1954). izdržljivosti. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. Vrana ima u velikom broju. str. lisice i gušteri (naročito al-dabb). beri (natopljen samo kišom)11. Seven Pillars of Wisdom (New York. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine.vinog mesa. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. 269—70. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. vol. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). n. str. II. n. a ne kao jahač konja. namir). arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. e.. Od domaćih životinja glavne su deva. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. str.'l02. 10 Suyuti. Pripitomili su je dosta rano. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat.

Post. isp. 123. ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20.ma uspjeha gdje ga deva ima. Brown. znači biti bogat.. 54. Deva iz sjeverozapadne Arabije. isp. ako djeca s plačem traže da piju vode.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. § 8. 1928). Koran. njegov drugi ja (alter ego). tekućina se da piti. 4. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. 361. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . U Egipat POLUOTOK . dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. 15 Herodotus. sve se to procjenjuje cijenom deve. str. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. 16 : 5—8). široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). i slj. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. 6 : 5. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. gospodar se neće ni pomaći. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. sud. a tim i prednost nad njima. e. njegov i otac i majka. 1929). str. koji je porijeklom američka životinja.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. str. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. pokriva se njezinom kožom. transportno sredstvo i predmet zamjene. 17 William R. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. on se gosti njezinim mesom. god. narodu deve. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. a ljeti po pet dana. 1928. tonj. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. 86. Historiae. cijena krvi. Knj. 52.. Konji Nadžda. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet.U Arabiji je konj luksuzna životinja. The Horse oj the Desert (New York. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. n. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. 16 Geographia. (pogl. VII. Nov. Imati konja. knj. hajkama i lovu. kao i konj. 368. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. pravi sebi šator od njezine dlake. I. bogatstvo šeika.najkorisnija. L. Musil19 na14 Vidi str. Bertram Thomas 01 The Near East and India. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. dobitak na kockanju (maysir). Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. §§ 2 & 26. XLV (1891). Deva je nomadov hranitelj. ona je osobit dar Alaha (isp. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. Ali. Miraz mlade nevjeste. XVI. pogl. str. 13. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). 518.

je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. Coon. Nomad. kao tip. on tamo odlazi da traži ispašu. Anatomski. Izvjesno gradsko stanovništvo. on je klupko nerava. Kontinuitet. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. 61. koji je vrhovni gospodar. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . e. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. n. ili mirnim metodama — razmjenom. Po-. e. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . u šatorima od kozjih i devinih dlaka. ima izvjesne zajedničke crte s morem. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. Nad svim što živi u pustinji Beduin. Ona je čuvar njegove svete tradicije. napredak. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Oskudica vode. Caravan: the Story of the Middle East. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. kostiju i mišića. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. Gajenje ovaca i deva i. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. gdje Beduin igra ulogu gusara. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja.. Pustinja. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. uzgoj konja. deva i palma čine trijumvirat. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. i to putem sile — iznenadnim upadima. Carleton S. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Promjena. po njegovom shvatanju. u manjoj mjeri. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. (New Yoric. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. On je kopneni gusar ili posrednik. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. nesnosne vrućine. Gdje god nađe zelenog zemljišta. str. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. 20 Isp. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. u »kućama od dlake«. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. 1951). to su jedina zanimanja dostojna čovjeka.

međutim. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. »pustinjski Arabljani su . molio je neki Beduin. I. »Gospode«. i Bethela. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. u islamu.njegovom vanjskom izgledu. Ghaziv. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. Hlače se ne nose. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). 89. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. a i obuća je rijetka. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. druga karakteristična crta. Predislamski pjesnici. 2 Abu-Dawud. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. stepen nacionalne institucije. novinari svojih dana. koji drži uzica ('iqdl). koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. Po sudu Korana (9 : 98). Pasivnost je. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. opet. razzia). koje su glavni uzroci sukoba. vol. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. bez obzira na teškoću svoje sudbine. Shodno pravilima lova. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. ipak. on je lojalan i velikodušan prijatelj. Glavu pokriva šal (kufiyah). istinskog zaštitnika. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. 1280). ipak. svog susjeda. gdje je borbenost hronično duševno stanje. Al-Qutami. u izvjesnoj mjeri. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. u granicama njegovih načela o prijateljstvu.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. Ljute borbe oko vode i ispaše. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw.. suprotnost ovim vrlinama. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. str. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. diydfah (gostoljubivost). npr. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. Sunan (Cairo. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. a ruka svakog čovjeka protiv njega. koja je poznata sa slika. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. I hrišćanska plemena. preteče Crnog kamena i Zam-zama. Princip gostoprimstva. Individualizam. u Starom zavjetu. U pustinjskoj zemlji. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. Disciplina. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. banu-Tag-hlib. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva.

članovi jednog hayya čine rod (qawm). mujdwir). šovinističkog tipa. Ash'dr al-Hamasah. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. Ako rob stekne slobodu. ustanovljena je krvna osveta. Muhammedanische Studien. str 13. Krv. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. 4 Isp. 1889). »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. pjevao je pjesnik. TayyP. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. 233. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). . Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. u njemu nestane. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. On ima status vanzakonika. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. Ghatafan. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. 44 : 7. on postaje vanzakonik (tarid). Čovjek bez plemenske pripadnosti. konačno. Iginaz Goldziher. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. Ta'rikh Najd (Beirut. Ezekijel. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. niko ga neće braniti. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. U slučaju da pobjegne. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. ali voda. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. itd. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. 8. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. Krvno 3 Abu-Tarmmam. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. pogl. 5 Ameen Ribani. Svaki šator predstavlja porodicu.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. 7 Isp. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. str. I (Halle. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. on je bez zaštite i sigurnosti. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. fiktivno ili stvarno. izid. pt. Taghlib. prema primitivnim zakonima pustinje. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. 1828). skup šatora čini hayy. 928). i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. 171. str. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. ni. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. »Budi privržen plemenu«. Freytag (Bonn. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. izaziva krv. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina.

Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. neovisna i apsolutna. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. U sudskim. L. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. Wright (Leipzig. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. iznad svega. jedna Zenobija u Palmiri. 1864). čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. On je dijelio vojsku na jedinice. a specijalno Beduin. čini se. jedinica sama za sebe. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. Plodni polumjesec pruža priliku za to. koji još izazivaju divljenje svijeta. on je stariji član plemena. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. Sposobnosti. a. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. jedan Mojsije na Sinaju. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. općenito. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. rođeni je demokrata. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. Fenomenalan procvat ranog islama. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". Arabljanin. Spomenici su podignuti. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. manje sretan i kudikamo niži. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. u velikodušnosti i odvažnosti. Beduinka. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. W. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. star. ako se pruži prilika. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. na svoj mač i svoga konja. već prema slučaju. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. Civi-lizovan čovjek je. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. na svoje plemenito porijeklo (nasab). Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. koje su stoljećima bile neiskorišćene. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. 3. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. kojemu skoro nema premca. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. šeik nije apsolutni gospodar. izd. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. također je izrazita crta djece pustinje. al-Kamil. a to je naglašeni individualizam člana roda. na svoj govor i poeziju. kao oni u Petri. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. u kojem je muž bio gospodar. treba pripisati u velikoj mjeri . pretpostavlja da je rod ili pleme. 229.

opet. par excellence arapskim. knj. Arabljaruski Arapi ('oribah).latentnim snagama Beduina. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. sjedilački. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. VI. bez obzira na geografski smještaj. pisanim klinastim pismom. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. 3. 1927). Eduard Saohau. u Hidžazu i Nadždu. ravnim obrazima i bujnom kosom. 2 D. str. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. 1939). §§ 17. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. 1904). Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Liuckenbill. uglavnom. Naba-tejci i Palmirci. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . Prirodna istorija. Međutim. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. II (Chicago. s kojima je vrlo srodan etiopski. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. Južni Arabljani su. 8 Plinije. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. Hadramautu i duž susjedne obale. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. Coon. možda morskim putem1. koji su. uključujući Thamud. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. 9 Ibn-Sa'd. D. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. 408. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). uglavnom. III. str. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. naseljeni u Jemenu. 246. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. po riječima kalifa 'Umara. 118. pt. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. pogl. I (Leyden. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. 403—4. 32. sabejskim ili him-jaritskim. Sjeverni Arabljani su. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. vol. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). tj. vol. -i . L. Nadžda. Genealozi. The Races od Europe (New York. izd. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu.

n. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. koji je obilježen kao »azijat«. i vezana je. n. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. koji je preteča Sueckog kanala. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. e. preko kojega prolazi kopneni put. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. s komadom platna oko bokova. iz treće dinastije. n. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. (amu. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. e. a Poluotok leži između njega i zapada. Stanovnici Medine. na zapadu. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. obnovili su Ptolemejevići. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. na razdaljini od samo petnaest milja. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. na južnom dijelu Poluotoka. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. 1900. blizu današnjeg grada Tura. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti.). . Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji.) dom i obrijanom gornjom usnom. u Indiji. Riječ Beduin (egipat. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. Veze s Egiptom Kao debeo klin. Pendžab. g. Pripadala je primorskom tipu. sa dugom. odnosno 1500. nomad. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. našao je Petri (Petrie) god. Jedan raniji reljef. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. bili su jemenitskog porijekla. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. možda je bio treće kulturno žarište. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. Ovaj kanal. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. pr. e. pr.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. koji je pripadao istoj dinastiji.

Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. pr. panterskog krzna i robova. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. SEMERKHET. a sada pokrajina na obali. prva slavna žena u istoriji. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500.) iz dvanaeste dinastije. koji je ležao na južnoj obali. 576—7. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja).) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. Herodot4 govori o Sesostridu. koji je bio glavni grad Himjarita7. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. Yaqut. Napoleo-na staroga Egipta. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. ranije grad. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. vol. Tamjan ('luban. smola i aromatično drveće. 10 :26. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. e. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. n. donijeli su (1479. e. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. bio je čuvena zemlja tamjana. bio je glavni centar. III. 7 lap. pr. n.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. n. pr. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. Kao i u stara vremena. možda Senusertu I (1980 —1935. pr. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. str. n.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. ŠESTI UDARA Hadramaut5. ipost. e. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. vjerovatno do Somalije. mirišljave gume. ebanovine. . II. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Možda je i zlato došlo iz Arabije. trgovinski centar zemlje tamjana. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. Ovaj Zafar. na afričkoj obali. uključujući Mahrah i Zafar. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. Buldan.). e.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. Zafar. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. 102. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. pogl.

i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. g.. pleme Mas . čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. e. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom. devama i u mirodijama. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. osvajač Karhemiša i Samarije.). I. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. 1905). n. 1. Rano stanovništvo te oblasti. pr. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji).2. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima. u toku asirskog perioda. a označava »božjeg« zamjenika (prim. od It'amare (Yatha'-amar). već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. ali su kasnije.). n. pr.. Devete godine on je i. Arabljanina. n. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. osnivač Drugog Asirskog Carstva. pr. e. e. pr. pr. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). sabejskog poglavice. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. e. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod.200 konjanika. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. Tiglath--Pileser III (745—727. bio je možda u Omanu. ja sam razorio. prev. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. a ostatak deportirao u Samariju11. vol. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. Sukob se dogodio 854. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji.. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. Zabibi. god. i uništio ih.. možda. 8 Isp. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. 1.dadao još jednu kraljicu Ariba. u Karkaru. e. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. 238.200 kola. \h). 2171. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i. između drugih. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. n. sumerski patesi*) iz Lagasa. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara.000 deva Gindibu'. 239. Sargon II (722—705. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. opustošio i vatrom zapalio. 1. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. n. pr. prema jednoj novijoj teoriji. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. njegov kraljevski grad.). Thureau-Dangin.i. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. 9 Luckenbill. n. sjeverno od Hamaha. 20. Sumerci i Akadi. arabljanskog šeika. e. § 611. F.). Gudea (ča 2350.). str.

morali su biti u prvom redu Beduini. Sennacherib. vol. § 17.). 11 Duokenbil. Sennacherib je pokorio »Adumu.proizvode. kako sam Sennacherib tvrdi. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. pr. II. »da bi spasao život. n. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. drago kamenje. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. a ne Nabatejci. pr. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. u toku islamskih osvajanja. Esarhaddon je oko 676. 14 Luckenbill. morao biti jugozapadni Arabljanin. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. nikad nije podjarmila Niniva. i slj. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. II. koji se u ovim pohodima spominju. slonovu kost i javorove sjeme (?). I. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. II. prah od antimona. Handbuch. »Urbi«. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije. boje za obrve. Kraljica. deve i magarce. n. str. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. koji je. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. vol. drago kamenje. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. 4. 13 Nielsen. primao danak. Nju je potpomagao Hazael. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. vol. koja je kasnije. e. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. 10 Ditlef Nielsen. Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. sve vrste trava. god. 75. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. e. god. posljednjeg kralja Haldejaca. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. Prave Sabejce. među ostalim poklonima. Ako je tako. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. str. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. konje i deve kao njihov danak12. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. 65. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. e. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. tamjan. od koga je. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. odigrala značajnu ulogu. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. umakao u udaljene (krajeve)«14. Oko 688. vol. gdje one na okupu zajedno žive«. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. § 946. n. § 18. I. pr. napustio svoj logor i. koja je također bila i svećenica. vol. 1927). Očigledno. prinose zlato. . sin i nasljednik Hazaela. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). potpali pod asirsko gospodstvo. tvrđavu Arabije«. na jugozapadu Arabije. 12 Duokenbill.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. bježeći sam.

prema riječima klinastog natpisa. 15 Isp. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. kćerkom midijanskog svećenika22. n. 18 Knj. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način.« Kamen iz Tayme. devete. and Belshazzar (New Haven. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. . Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. Car. a rasno im najsrodniji. Cooke. upućuju na prve početke u pustinji.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. Nabonidus str. Ibid. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. 19 G. 2. i zemlji istočno od njega. koji je Huber (1883) kupio. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. 9 : 27—8. A. 106—7.) u ruke Perzijanaca.. 1903). »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. pr. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. II. dok su njegov sin (tj. 17 R.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. 88. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. 19 Knj. Hebrejski i arapski su. pogl. n. kako najnovija istraživanja pokazuju. Govoreći o Dariju. sada je deponovan u Luvru. e. e.. Tragovi plemenskog života. e. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. § 558.. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. Kambiz. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. pr. 195—6. Yahu (Yahweh. Osnovi hebrejske vjere. e. str. pr.. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727.. n. 5.. sklopljen je savez s bogom. povrh toga. npr. On datira iz petog stoljeća pr. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. 10 : 11. 109. On je bio pustinjski bog. 1. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. srodni semitski jezici. 525.. post. Ofir. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. U Midijanu. P. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. južnom dijelu Sinaja. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. l : 35—7). 1929). III. jednostavan i strog. III. kao što smo ranije čuli. . drvo almagino i drago kamenje (1. Mojsije se oženio Arabljankom. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. 36:10—14. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. Doughertjr.. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19.pogl. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. vol. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. n. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. Dnev. napisan je na aramejskom. Dnev. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme.

Arabia and the Bible (Philadelphia.. 12 : 10. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani.. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . zanimali. § 240.. e. tj. e. Jer. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. Car.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. 13 : 20. n. Iz Jer. koju su prodavali susjednim doseljenicima. Nekako u vrijeme Nehemije25.. Sabejci. i slj.. s. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. iz. Dnev. Montgomery. n. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). uzgajanjem stoke. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. 22 Knj. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. Vidi James A. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. 5:1. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. n. Br. e. Uzziah (792—740.tr. e. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. pr. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. tj. praksa slična današnjoj praksi Beduina. str. Biblijske vezeEtimološki. pr. 2 :19. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. 1934). koji su bili blizu Etiopljana«. 10 :35—6. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje. vol. 17 : 11). U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. II. Margoliouth..) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2.). napustili su ga«21. Dnev. D. vol. Dnev. Sabe. i kod Jer. 14 : 22). žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. 81. i 586. itd. Do trećeg stoljeća pr. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. pr.. e. bio je možda Zafar u Omanu.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. 15. Drug. n.. svoj kraljevski grad. 149. The Relations between Arabs and Israelites (London.. 701) protiv Sirije i Palestine. Hadramauta i Katabana. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. 21 : 16. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. sredinom petog stoljeća pr. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. 21 B. Jer.. str. 3 : 2. 3 :18. iz.. 32 :10. 1924). Hezekija (1.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. 24 Loidkenbill. 25 Neh. 23 Knj. 3:2. 9 : 10). U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. III (1926). Dnev. koji je bio upravio (god. e. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. Dnev. 25 : 24: »kraljevi Arabije«.. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. 4:7. mogli izvršiti takav upad. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. kao što se još i danas zanimaju. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. n. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. Arapi i nomadi su sinonimi. »koji su mu dogonili stoku« (2. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje.. 9 :10..20 ser. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije. jer 2. pr. i slj. 8. S. zalk. n.... U drugoj knjizi Mak. Kroničar (2. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. n. 21 : 13. n.. e. 3:1 18 : 10—12. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. Ma'ina. n.. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. 2:2. e. god. pr. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849.

a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. 25 : 4.. I Car. dvojice kraljeva iz Masse. .. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3).. 2. 9 : 9). e. kraljica od. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku.. »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. Qedar). Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti.. n. ili kao dodatak ili kao antiteza. Dnev. bila je. Arabiju i Arabljane. ar. Job. sina Jakehovina (Posl. Prema tome.. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). Iz. 27 Luckenlbill. l : 3). 25 : 13). Kedar (hebr. tj. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. koji jedan drugog nadopunjuju. u širem smislu.Dedan (ar. današnja je (Ula. uklju čujući paralelizam. Sheba (ar. Jud. Knj.. 28 Plinije. 12. Jer. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. vol. Koran. 25 : 23. »istok«. kaiko se može vidjeti 'kod Joba.. V. U užem smislu. s onim kod Duqmana. 30 : 1). Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). 25 :13. Br. isp. §§ 820 i 869. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13.. pogl. post. koji traže mudrost na zemlji«. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. itd.. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. Neko vrijeme je tu.. Knj. »djeca istoka«. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. Job. koji spominje Ezekijel26. l : 5. Ezek. a ne Jevrejin. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. 31 : 1). Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz. iz plemena Ishmaela (Knj. 6 : 33.2 : 1). Job. 4 : 30). Šunammitska djevica. 30 Isp. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji.. post. oaza u sjevernom Hidžazu. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car.. 6 : 19. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom.. l : 3). »mudraci s istoka« (Mat. 23 : 7. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. U Job. Arabljanka iz plemena Kedar. »narod istoka«. i Lemuela (Posl. Ayyiib). 21 : 13. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. 11 : 14. Ako je bila istorijska ličnost. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura.. 29 : 1.Sabe (arapski Bilqis). slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. II. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem.. post. 10 : 10. 25 : 14). Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. 3 : 23. bio je Arapin. . 31 :11. možda.. Kod Baruha. pr. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. Davdan).nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. Ezek. 21 :16.

§ 1. 2:11. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. e. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. Nabatejci..U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. 33 Periplus of the Outer Sea. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). koji znači »sretan«. Sam naziv. tj. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. iprev. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. 32 »Sabaei« (Sabejci). ne upotrebljavaju se. »Homeritae« (Himjariti). bili su. 400 n. n. Schoff (Philadelphia. »Minaei« (Minejci). Arabia Petraea i Arabia Deserta. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). južno od Hidžaza. Sirije.. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. e. »saracenska arhitektura« itd. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. »Nabataei« (Nabatejci). spominje Nabatejce kao takve. Herodot37 (ča. 484 —425. 1. 9 : 35. Arabljani u Djel. primorja. možda je pokušaj da se prevede ar. tj. naročito aiko se rada o muslimanu. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. spominje Saracene. druga podređenu Rimu. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. prema tome. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama.. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. u koju se Pavle povukao (Gal. ap. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). rodom iz Antiohije. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. »Omanitae« ('Umaniti). tj. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«.7a. Mak.. Ami-jan Marcelin35.) iz Herakleje33. Prije Marcijana. 1927). nasuprot al-Sha'm. po svoj prilici. »saracenska umjetnost«. Prva knjiga Makabeja. e. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. »Catabaned« (Katabaniti). pr. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. Arabija. Mak. Prva je označavala samostalnu Arabiju. u ovom slučaju južnog primorja. l : 17). termini kao što su »istorija Saracena«.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . upotre31 U ovom djelu. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. oblast najbolje poznatu Evropi. kojemu je Petra bila glavni grad. Marcijan (ča. 5 : 39). Ptolemej:J4. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. Wilfred H.. 5 : 8. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n..

V. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. e. knj. 42 Knj. II (Leipzig. XVI. koju je bila ranije osvojila. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. izd. § 3. :)3 Rerum gestarum. § 69.). knj. XXIII. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. Tako se sramno završio prvi. e. a u istinu i posljednji. II.). § 23. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. knj. koji je bio u službi Nabatejaca«43. pr. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. I. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. 4. e. vol. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. nego Mari jama na jugoistoku. kuj. § 13. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. g. B. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". To. pogl. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. izd. 40 Bibliotheca historica. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. si. 38 Ećhvard Gibbon. XVI. 4.000 ljudi. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. 125. Bury (London. VII. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. pogl.34 Geographia. 15. 6. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. koju im je njihova prirodna okolina pružala. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. 320. 17. n. n. Carolius F. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. pr. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). § 11. Čuveni grčki geograf Strabon. e. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. pogl. nije bio Ma'rib. n. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. A. 37 Knj. vol. 319. pogl. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. možda. ipogl. XVI. Za klasične pisce. J. sabejska prijeistonica. doživjela je potpun neuspjeh. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. 43 Knj. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. vol. Nobbe. 1898). Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. 41 Knj. od Grka Eratostena (+ ča 196. str. § 27. indijskih i kineskih izaslanika. 1887). I. § 2.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. ®tr. Po općem priznanju. g. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. 1302). e. § 5. V.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. The Decline and Fali oj the Roman Empire. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. 36 Perzijanci. n. pogl. n. XXII. ipogl. I. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije.

_50. 49 Knj. 46 Knj. pogl. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. osobito zlatne. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. § 1.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. XVI. 4. Plinije. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. izd. 32. § 25. 54 Ahsan al-Taqaslm. § 3. Grci i Rimljani su. 4. D.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. ipogl. pogl. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. Baefii fl. Geograf Strabon je. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. pogl. 48 Knj. | j. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. skaču čovjeku do pasa«47. izmirnu. 56 Knj. n. de Goeje (Leyden. pogl. XVI. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . 1884). On 44 Knj. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca.fat Jazlra't al-'Arab. sto:. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. Plinije52. 30. 32. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. §§ 2—3. od Midijana do Jemena.pogl. § 19. . 58 Knj. ali njezine »zmije. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. 1877). čije je tlo također mirisavo. opet. 50 Knj. 4. pedalj duge. 49. pogfl. 55 ?i. VI. g. str. međutim. H. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. 52 Kini VI. Muller (Leyden. pogl. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . izd. 113. II. . Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. . 153—4. 45 Knj. XII. XVI.. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. e. 101—2. pogl. II.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. 51 Knj. III. § 25.. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. III. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. XVI. to potvrđuje. očigledno. pogl. 47 Knj. pogl. 107. kasiju. 4. Indiji i tako je strog bio monopol. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. male veličine i šarene boje. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje.

ne baš mnogo od vina i pšenice. pogl. U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. n. nekih jednostavnih. zlato i nojevo perje iz Etiopije. vrpca različitih boja.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. majmuni. IX. 62 . Prev. roblje. jednostavne.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. grebene i luke. šafranove boje. obične. n. devine trave. e. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. mačevi iz Indije. . e.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. Oni su poznavali njegove puteve. Među ovim osobito se isticao tamjan. začini. Plodnost te sretne zemlje. IV. W.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. od ogrtača. izvezene. Za grčke i rimske 1 Krnj. muslina. tkanine. 1912). Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Sabejci su bili Feničani južnog mora. za njih je bila stvarnost. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. § 2. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. Plovidba oko Arabije. Ovdje su se proizvodile mirodije. god.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. H. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. Schoff (New York. svila iz Kine. l vrp . e.* ?1* C N 'Tj » J± a. pr. na koju se često navraća kiša. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. pokrivača (ne brojnih). slonova kost. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. O A O M o' a 03 O 2. § 24. mirisavih pomasti u umjerenoj količini. protkane zlatom.) opći pogled na tržište »Muze«. n.

Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. »Plovidba«. g. 1879—81). Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. Nalbih A. (5) m grobne natpise. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. potekli Sabejci. Duž ovoga puta. n. epigrafska. izložena vjetrovima. koji je išao s juga na sjever. e. al-Hamda-nija5 (+ 945. iz po-lulegendarnih predaja. 'Athtaru i Shamsu. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. e. § 29. natovarenim mirodijama. Iz njih su. (2) arhitektonske. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. ali više od svega. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). o »jednom karavanu Ishmaelita«. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. Siriju i Mezopotamiju. (Beč. koji se nalaze na grobovima. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. sklon kvaru. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. Prirodne plovidbene teškoće. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. 1940). koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. D. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. VIII. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. možda. god. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. n. H. 4 Ibid. post. Knj. koja je bez luka. dzd. 5 Knj. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. balzamom i izmirnom«. e. 1368). pts. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. potpuno je propao. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. napisane na stubovima ulaza. sabejski glavni grad. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr.. sačuvana je na metalu i kamenu.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. Iz Hadramauta. sa lošim mjestima za ukotvijavanje. izd. ča 728. Svaki materijal. ipak. § 20. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). e. prema djelu Periplus4.). 37:25. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. Mtiller. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. Faris (Prinicetoin. X. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. n. . (3) istorijske. god. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. 1938). koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima.).) i al-Himyarija (+ 1177. 2. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. urezane na bron-zanim pločicama. sačuvanih u islamskoj literaturi. naročito njegovom sjevernom dijelu. svojstvene ovom moru.. na obali srednjeg Egipta. The Antiquities of South Arabia (Princeton. n. koji je osobito bogat tamjanom.

Wellsted). Džejmz R. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. dio IV (Pariš. i Gesenius (1841). pr. . Velsted (James R. rano odvajanje od sinajskog pisma. po svoj prilici. n. 1889. 1882.. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. e. oko šezdeset natpisa. opet. i slj. Th. m m i . Kao što pokazuju natpisi. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum.). glagolskoj konjugaciji. god.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. e. koje. Između god. i 1894. iz Halea. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. Arno (Th. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. S.000 takvih natpisa. sastoji se samo od konsonanata. rizikujući svoj život. koji je otkrio ruševine Mariba. • . donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. god. U svemu. 1837. kao i ostali slični oblici semitskih pisama. god. n. i g ' m s . S. engleski mornarički oficir. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. Njegovo pismo. Slova pokazuju. m ' • . mi danas posjedujemo oko 4. Jozef Halevi. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). . Arnaud).) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). prepisao je 1843. U tvorbi imenica. g. 1837. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24.

npr. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. Jacques Ryckmans. i slj. 3—9. e. i. nastanjeno je selo od sto duša. nalazila se južno od Nadžrana. e. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. Marib. G. n. pr. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. F.. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. str. n. učinivši susjeda. do 115. pr. (Cairo.). jedan od ranijih mukarriba. e. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države.. str. 1. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. nesigurna vokalizaolja. pr. i slj. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. S opadanjem jemenske kulture. An Archaeological Journey to Yemen. in Bulletin. 1955). n. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. svojim vazalom. 64. u jemenskoj oblasti. god. V. School oj Oriental and African Studies. 1952). Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. e. 8 MKRB. biblijska Sheba. Akadski. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. Sirwah. koje se sada nazivaju al-Kharibah. Sabejski period.. I.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. pr. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. XIV (1952). Međutim. str. n. 51..' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). Minejsko Kraljevstvo. 9 Vidi str. Saba. on ima nepravilnu množinu. pružao se od oko 750. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. . južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. NieLsen Handbuch. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. Qataban and Sheba (New YoHk. Ry<dkmans u Bulletin. 610. American Schools of Oriental Research. i slj. e. vol. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. vol. str. I. n. njihova prvobitna postojbina. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. 1951). bila je prijestonica Sabe.. str. a završila su kao svjetovna kraljevstva. vol. e. 257. do 105. n. Winett. br. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. U njezinim ruševinama. minejski-period od oko 700. 29—56. pr. pr. 10 Ahmed Fakhry. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. 73 (1939).

Sinaitic South Arabic Phoe. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L.. UJ v a VA ^ * A .H H ^> A jjj.. v. = TT a: . /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. J vb 9 rS u.

e H c ... * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K .. 0 © * <s> ... oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \.^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S. s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 ..

ir . Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana.900 stopa iznad mora. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. postao je tada prijestonica. naročito Gazom. Halevi i Glazer. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane.0 13) )= r P <J Q A i1! a /t.. ali građevina po kojoj je grad osobito .»v. Ovaj je grad ležao 3.. Prvi među njima bili su Arno'. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu.

u značenju izvor-voda. 45. otkriva nam jedno miroljubivo društvo.'. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. . 126. Minejska prijestonica Kar-nau. str. koju je posjetio Halevi god. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. vol.al-'Azm. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. Gottwaldt. str. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on.• • . str. koje su bile čuvarice hramova. n. 13 Muruj al-Dhahab. sjeverozapadno od Mariba. str. 11 Faris. str. sjeveroistočno od Sane). gazele i druge žrtvene životinje. Me'in. god. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. 1844). 15 Buldan. i slj. samo sa dijalekt-skim razlikama. pt. a poslije njega al-Mas'udi13. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. provincijskom glavnom gradu Džaufa. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. Vjerska metropola Yathll. god. 1870. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. Me'un. u Jemenu. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. Vidi str. sadašnji je Barakiš. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. predstavljaju obješene posude. al-Hamdani. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. takođe u južnom Džaufu. e. e. Međutim. 453.). 1864).) i Abrahe Abisinca (god. m . Kataban se nalazio istočno na . i prev. 55. vol. n. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. n. pr. 2. plesačice. e. 2. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. iad. ' ' - • • . de Meyinard and de Courteille. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. (Leipzig. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. Među tzv. neka mitska ličnost. 12 Za opis ruševina vidi .•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. IV. iad. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. 383. zmije. možda vinske žrtve. III (Pariš. Ovo značajno djelo tehnike. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. i nojevi. koje su bile simboli bogova. očigledno držani u svetim parkovima. 366. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci. 50.

). Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. Strabonov »Ilasaruis«. B. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. bio je glavni grad himjaritske dinastije. e. e. The Background of Islam (Alexandria. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). koje se smatralo religioznim činom. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. n. pr. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. Branje tamjana. 4. i slj. trajala je otprilike od 400—50. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. 2. 143—4. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. str. e.. e. n. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. Rvckmans. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. 36. Monarhija Kataban17. n. 247. e. post. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. Die Burgen. str. pt. str. cisterne. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. 10 : 30). vol. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). god. 60—67. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. oko sredine petog stoljeća n. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. a zatim kod Plinija. n. Philby. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. Phillips. 17 Isp.od Adena. trajala je od sredine petog stoljeća pr. god. e. do kraja prvog stoljeća n. H. pr. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. nasipi. Knj. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. n. n. 300. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. 1934). St. koji je bio vladar u to vrijeme. koji je kobno završio. Njihov je jezik. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. a monarhija Hadramaut. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari.. 1947). Sephar. pod Elijem Galom. grad u unutrašnjosti. na kraju.. G. prodro je sve do Marijame. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. koje je trajalo otprilike sve do god. u stvari. Les noms propres sud-semitiques. koje se vrlo često spominju na natpisima. str. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. J. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. god. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). I (Louvain. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. e. e.

oni su prosperirali. Istokom na lađama. Ghumdan u Sani. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. 8. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. ali koje su sve skupa jedinstvene. Južni pomorski put. l. n. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. III. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. e. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. 811. a i Yaqut. imala je dvadeset spratova. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. ili 2. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. međutim. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. Al-Hamdani. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. n. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. kako je Jemen bio nazivan. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. 18 Buldan. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. Bio je sazidan od granita. a mramor kao njegov pojas. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu.). Novac pripada 3. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. e. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. povo-deći se za njim. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. kako ga prikazuju natpisi. n. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. vol. koji je povezivao Evropu s Indijom. prema opisu ovih geografa. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu.. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. stoljeća pr. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. stoljeću pr. e. e. str. Tvrđava. Pored novaca. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. porfira i mramora. e. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. god.

bio iskopao Sesostrid. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. Rim. 20 Knj. XI (1952). 22 Isip. Ako je. 'pogl. Jedna po jedna.. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. sada se čitava situacija počela mijenjati.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. 4. pogl. XVI. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. preko Meke. Ptolemej II (285—246. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. pr. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. 21 Plinije. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. 291—5. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. pak. 18 Vidi Karan. padale 'su u kandže rimske vučice. Abisinci. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. mirise i mirodije. n. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. 34 :17—18. e. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. u Siriju i Egipat. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. e. 41. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. kao i uvijek. naročito tamjanu i izmirni. možda u abisinskoj pomorskoj službi. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. Međutim. pošli su i drugi. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. koji je najprije. § 4. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. Odatle njihovo poslovično blago. Primjerom ovog Hipala. n. prije nekih sedamnaest stoljeća. XII. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. a zatim Palmira. Petra. str. politički slom. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. karike u lancu. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. Međutim. Petra. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. Kolumba ptolemejevićke trgovine. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. vol. George F. knj. počeli su sada da traže savez s Rimljanima.

Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. Hadramauta i Jemenata«. biskupa Sane u Jemenu. protjerao je (635—6. e. pod vodstvom Teofila Inda. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. 356. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Salha i Tihame«. njihov sin. Himjara. koja je bila njegova žena. bio je treći član trojstva. 840. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. bježeći od progona. Handbuch. e. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. e. vol. n. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. arijevca. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. poznat u Hadramautu kao Sin. god. čujemo za nekog Mar Petra. koji se spominje u Koranu. navodno. e. Nadžran. stajao je na čelu Panteona. prema ovim legendama. e. poslije prešao na jevrejsku vjeru. str. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. po pričanju.). Habašaha23. Mjesec. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. n. Drugi kalif. n. feničkoj 'Ashtart). 'Athtar (Venera. Još god. prigrlio je novu vjeru oko 500. Sirijski misionari. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu.5. On je. možda je bio drugo ime za božicu sunca. g. n. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. međutim. u drugom i trećem stoljeću nove ere. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. naročito iz Sirije. n. Vidi Nielsen. 104. još u rano doba. koga je bio zarobio jedan arapski. e. n. Raj dana. otac). Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. koji je. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). za koga kažu da je pokorio Perziju. Poslije invazije iz Abisinije. dhuRajdana. 'Umar. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. Sjevernoarabljanski M Tj. I. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. Jednom ranije. dobio svoje ime po njemu. e. Hadramaut. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. n.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. god. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. Sudeći po sačuvanim imenima.. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. karavan i doveo u Nadžran.

Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. Futuh. I. dhuNuwas »podbode svoga konja. sada prijestonici. bizantijskog cara. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. ostali kao osvajači.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. 85:4)27. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. 66 = Hitti. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. Abrahah. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. ali su. pripadnici kulta Kabe. u oktobru 523. prema tome. Prema priči. pod vodstvom nekog Arvata. (sur. i 571. ćo 575. izd. kao što vladavine se ces^° događa. sazidao je u Sani. str. 919— 25. Očigledno je dhu-Nuwas. na štetu hidžaskog svetišta. napravljena je od ruševina staroga Mariba.000 ljudi. de Goeje. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). koji je predstavljao nacionalističke težnje. god. god. 165. priznati aksumski potkralj. On je najprije bio oficir pod Aryatom. vol. od grč. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. imali uspjeha. Vidi str. iz kojih se nikada više nije pomolio«. god. od koje se danas vidi samo mjesto. ekklesia crkva). U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. Ta se godina naziva 'dm al-fil. izd. 1924). str. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki.. centru hodočašća na sjeveru. 27 Vidi Axel Moberg. al-Qullays. str. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. god. 26 Baladhuri. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. natjera ga u morske valove. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . preseljeno je u Izrael. 20—22. 70. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. Katedrala. stvarno. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. Origins. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. očigledno. 25 Ta'rikh al-Rusul. str. The Book o/ the Himyarites (Lund. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. Ova vojna. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. abisinski gospodari su. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. istočno od Adena. 1881—2). Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. i ponovo 525. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. i zamolio pomoć od Justina I. 1858). a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. Wustenfeld (Gottangen. prema arapskoj tradiciji. Prema al-Tabariju29. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. I (Leyden. 101—2. godina slona. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu.

»sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. Dewing (London. g. blagostanja i nacionalnog života. e. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. n. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. XXX. koje je prouzrokovala velika poplava32. e. Sirah. I. Istorija ratova. 1904). Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. Al-Isfahani33. I. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. 29 Vol. str. 36. možda. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. prije pojave islama. n. pogl. ali Yaqut34 je bliži istini. 1329). str. Vida .. . pogl.) datiran od Abrahaha. kada je voda provalila nasip. tada je građevina restaurirana. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do .) himjaritskim kraljevima. §§ 2. banu-Tayyi'. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. i prije 570. zemljoradnje37. 450. knj. prev. 6. 193. e. vol. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. 31 105 :1—3. ibn-Hisham. 28 Prokopije. §§ 9—12. i engl. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. stavlja tragični događaj četiristo god. arapska mašta počela je. propadanja koje je nastupilo.slona. 30 Prokopije. u Siriji. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. 20. kako smo već ranije čuli. Međutim. 20. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. Kasnije. izd. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. 927—8. god. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo.ail-Tabari. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. gdje su oni postali bedem rimske uprave. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. otkrio je i objavio Glazer35. H. 542—3. da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. str. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. I.knj. B. STARA ARABIJA narodi. n. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu.

202. 383. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. 383. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. 34 Buldan. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. Sayf je. III. str. IV. Badhan. 1928). tražio. str. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. vol. kako tradicija kaže. šeste godine poslije hidžre. prigrlio je islam. prema tradiciji. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. 1893). a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. 86 Al-Mas'udi. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. Yaqut. koja je. 628. IV. Njega je. isp. opet. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. Izgledalo je da su hroni-čari38. str. koje. izd. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. Alois Muisil. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. vol. God. Sudbina svijeta bila je tada. str.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. vol. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. god. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. str. 360—488. 370—71. str. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. jer je ona bila hrišćanska država i. Buldan. de Goeje (Ley. 34 :15. Međutim. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. 88 Mas'udi. Perzijski period POGLAVLJE VI .den. ali naravno nije uspio. zatim. cit. prema tome. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. Muruj. 304—19. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. Kitdb al-Tanblh. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). Mas'udi. str. očigledno. 83 Op. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. Kao odgovor na Savfove molbe. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. 37 O teoriji . str. Sa rađanjem ove nove vjere. peti perzijski satrap u Jemenu. prema tradiciji. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. Bejrutu i Bagdadu. 126. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. 32 Koran. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. 1897).disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. Northern Ne$d (New York. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. uglavnom. 384. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. perzijski car posla 575.

oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. i 2.•'.". Jer. § 1. Rano u šestom stoljeću pr. 3 :4. fcnj. Car. potomci Ezava). god. od kojih su kasnije oteli grad Petru. pogl. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. 36 : 20. pr. e.. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. e. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. e. ni u svom začetku ni u svom razvoju. n. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. Naibaitu. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. Ndbatejci /G*WtV.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. 2. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57.. 2 Knj. 4 Vidi Josip Flavi'je. Dnev. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. 4. n. IV.: i s . U toku četiri stotine godina. Stari grad. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. Niabaitai. nisu očigledno Nalbatejci. 14 : 6. § 7. Starine.).. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. 14:73. isto kao i onih na jugu. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). n. Snaga ovih sjevernih arapskih država. Oko 312.. zasnivala se uglavnom na trgovini. 1. došli su Nabatejci (al-Anbat.. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. 7. post.. koju spominje Izaija. 16:1. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . • • • i : . n. pr. asir. 42:11. e. Ob. 49 :16. Nebay6th.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. o t\naybar i Medina X . pogl.. Petra. 25 :12. grčka riječ koja znači pećina. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. militarističke.. 3 Isp.

g. 87—62. n. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. § 1. arapskog je5 Diodor. g. uzeto od aramejskog. n. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. Sinajsko porijeklo pisma . i 2. ča. knj. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. god. poslao 1. n. pogl.. pr.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. e. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. g. tražio od Malikua (Malik. Malik). Ovo nabatejsko kurzivno pismo. e.000 konjanika i 5. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. Obadaš III.). 5:8. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. § 1. Kor. nama su poznata7. n. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. knj. g. e. 87. koji potječe iz 328. n. Malchus ili Malichus (ar. lahmidskog kralja Hire. pr.. kraj. n. čiji je glavni grad bila Petra. n. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. 11 :32. pr. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo.). Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. XIX. Mak. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9.prijestolju.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. III. ča. God. e. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. U 1. do 40. koji je oko 67. pr. n. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. koji je. 7 Vidi listu kod Cooke. 14. e. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. §§ 94 :7. n. g. od Harithatha I (169. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. u istočnom Hauranu. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. e. razvilo se u trećem stoljeću n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. (pogl. XIV. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). pr. n.). za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. Julije Cezar je 47. pogl. Are-tas III. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. e. I. § 2. spomenicima i na novcima. 'Obidath ('Ubavdah. Njegov nasljednik. e. 5:25. pr. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). knj. e.). knj. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). 14. kako tamošnji natpisi svjedoče. e. Poslije Diodora. 9 Jevrejski rat. e. 105. u pismo sjevernoarapskog jezika. Josip je (-f ča 95. Jevrejski rat.).. e. knj. Mak. str. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. 6 2. bili su oba Nabatejci. e. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. 216. n. koju je predvodio Gal 24. čije ime potječe od Kufe. i Malchus9 (Malchus II.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. Imena svih nabatejskih vladara. g. 8 Starine. pr. n. e.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. n. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. n. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. koje su do nas došle. u sjevernom Hidzazu. 4. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. North-Semitic Inscriptions. 40—70. g. e. Hidžr (Mada'in Salih). 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. 28—9.

nisu potpuno određene. i upotrijebio ga za glas b. n. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. e. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. Sa trgovinom tirkiza. safaitskim. koji datiraju otprilike iz 100. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. 304—10 : •.. n. g. upotrijebio ovaj znak za glas a. pr. n. koje je nedavno otkriveno. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. možda ogranak Thamuda. Sinajski Semit je. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. str. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. to Knj. iz 1850. možda. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. koji je pronašao Monte (Montet). bilo je glasovno i semitsko i. kako se vidi. do četvrtog stoljeća naše ere). možda. i thamudski spisi iz iste oblasti. 11 F. i tako dalje. Lihjaniti. 96.Sinajski poluotok. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. i kako je. išlo je i pismo. koje su Arapi prodavali Feničanima. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. iu Syria. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. bili su stari narod. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. s druge strane. g. grč. Byblos). Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. pr. str. pogl. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. e. preneseno u Južnu Arabiju. e. po principu akrofonije. Ovo pismo. . n. vol. god. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. e. Međutim. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. XIX. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. n. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. Tada je. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. X (1929). Charles Virolleaud. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju.. na primjer. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. Sohaeffer. A. 285—97. ibiđ. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. e. ili kasnije12. s jedne strane. nazvavši ga beth. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. lihjanitskim i thamudskim. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova.

i u njega se ulazilo kroz uzak. Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. F. 15 Vidi: Eduard Glaser. . zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove.Indije u mediteranske luke. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. Mine j ska. zatim. Jaussen i Savignac. str. koji se nalazio ispred Panteona. str. godine. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. 1907). VI. 57—73. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. od koje je Južna Arabija živjela. kao i nabatejska. 3—14. 12 Isp. 250—91. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. 98—127. s istoka. vijugav klanac. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. vol. 1937). 13 Rene Dussaud. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. 1890). 1909). Grad je sa tri strane. Wiinmett.). str. Usječen u tvrdu stijenu. 53. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. tj. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. II. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. str. i nabatejska država počela je da opada. nekoć thamudski grad. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. zapada i juga. 1901). Macler. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. str. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). e. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. Poslije pada Petre (105. U toku prva dva stoljeća nove ere. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. Allat. Poslije potčinjavanja grada 105. bila je glavno žensko božanstvo. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. n. Ruševine 'Ule. 14 Knj. god. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. bio neosvojiv. 32. (pogl. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. Dussaud i F. V. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih).

e. 1100. n. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. e. 308. Tadmur). Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. pogl. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. n. §§ 287. Ezek.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa.) u sastav Rimskog Carstva. str. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. 9. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. n. e. 47 :19. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. 21. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). pr. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. međutim. Isp. 20 Luokenbill. 42—41. dvadeset i pet milja istočno od Akabe.. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. 'RM. i tada mora da je uživala administrativnu . I. n. vol. pr. n. god. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu.. 18 Knj. koju je sazidao Salomon. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car.). Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. god. III. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. ipogl.. g. e. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. 89 : 6). To je grad Palmira (ar. Dnev. V. Hebrejski hroničar (2. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu.. jest Iram iz Korana (sur. pod imenom Provincia Arabia. 2 Novi uslovi. kako su oni vjerovali. Partskog i Rimskog. knj. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. 130. n. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. e. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. sagradio za cara Salamona. pr. e. 8. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. bila je uključena (106. 9 :18. 19 Cooke. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. 274—279. 48 :28. 18 Plinije.

Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. Zabbavu i Zabdi. a njezin maloljetni sin. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. Grad je ostavljen u ruševinama. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. n. g. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. ar. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. odakle su rimski garnizoni 270. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. n. e. e. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. Sjevernom Arabijom i.samostalnost. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. n. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. . g. g. Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. 226) naslijedili Parte. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Athenodorus). stvarno u istom stanju u kakvom je danas. možda na nagovor Rima. god. grč. U bitki kod Antiohije. na što se žurno vratio u grad. a stvarna nad Sirijom. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. koji su (god. ušao je u Palmiru. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. alZabba'. i 270. Aurelijan se na kraju trgnuo. Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Bath--Zabbay. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. na suprotnoj strani Bizanta. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). drugi grad Carstva. e. postala je istinski nasljednik Petre. ar. koji je 260. Jermenijom. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. možda.

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. 821). na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. kako. str. hromi. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. biblijski Bashan. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. koju smo već proučili. kraljevstvo Lahmida. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. oni su na taj način postali dvojezični. vol. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. Smatra se da je Jafnah.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. sin 'Amra. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. poslije rušenja nasipa kod Mariba. I. . Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. vol. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. I. 22 Ta'rikh (Carigrad. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. koje se. poslije je možda postala stalna u Džabiji. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. §§ 672. Bel. 1286). imala trideset i jednog vladara. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. Značajna je ne samo za sebe nego. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. 76—7. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. osnovao dinastiju koja je. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. u Džaulanu (Gaula-nitis). Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. stajao je na čelu Panteona. . prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. klasični Auranitis. T_ . Sirijsko.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. Luckenbill. babilonskog porijekla.

vol. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. 1910). Annali delV Islam (Milan. u plastove od bijelog platna29. 17. I on je bio sproveden u Carigrad. u bitki sa al-Mundhirom III. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. 27 Brokoipije. God. >knj. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. 1850). međutim. 1831). i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. L. Jaannes Malalas. str. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. koju spominje arapska tradicija. kralj. i slj. pored oklopa. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . str. I. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. cit.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. 25 Al-Ma<arif. Kao i njegov otac. 28 Vidi Leone Caetani. pogl. za prelata sirijskih Arapa. Oko 544. ipogl. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. 928. 461. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. izd. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i).. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. F. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. 24 Muruj. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. 28 Prakopije. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. III. koja odgovara grčkoj Afroditi28. vol. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. str. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. 580. II. Wustenfeld (Gottingen. Knj. str. između Damaska i Palmire. § 13. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. Za vrijeme boravka u Carigradu. God.al-Mundhira III. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. Međutim. 217—21. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. Ovo. 115—22. str. 314—16. god. Dindorf (Boon. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . §§ 47 — 8. 435. Chronographia. 28. 563. izd. III. glavni grad lahmidskih neprijatelja.

prev. ča. 30 Theoiphaines. str. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. str. ikada postigli. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. duž cijele istočne granice Sirije. I. I. ali je kasnije prigrlio islam. Williaim Curetom. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. palate. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. vol. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. javna kupatila. 31 John of Bphesus. nije sigurno. 314—15. Lahmidi. izd. 385 (prev. vol. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. U njemu se govori i o mekanskim. de Boor (Leipzig. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. Ecclestiastical History. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. str. 415 (tekst) — str. R. str. vodovodi. str.ida'. izgleda. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. Labid. Al-Harithov sin al.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. priča kaže. str.). Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. 1853). trijumfalni lukovi. (Oxford. str. od mješavine arapskih. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. 284—5. 563). babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. 1883). susjedi Bizantinaca.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. Kuće od bazalta. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. 29 rbn-Quitayt>ah. obnovio sirijskoarapski filarhat. iad. 1860). 84. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. . razvila se naročita civilizacija. god. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. 251—2. sirijskih i grčkih elemenata. Chronographia. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. Barune Smith (Ox?ord. 140—41. <Iqd. 240. iisp. 32 John of Ephesus. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. abu-al-F. C.

n. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. I. sinu Yazdagirda I (399—420). 21. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. 15. . našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. Negdje početkom trećeg stoljeća n. str. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. e. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv.). Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. sin Jadhimahove sestre. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. Hititi. ću.). On je ležao oko tri milje južno od Kufe. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. 770. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. e. 1928). 37 Isp. 4. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Kristovi sljedbenici30. logor). S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. e. 06 Isp. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. 1284—5). pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. 400—418). n. mada je u kasnijem dijelu svoga života . Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. Međutim. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. str.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. Lahmidi . str. naročito u spajanju slova39. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. god. Tabari. proslavljen u poeziji i pričama. vol. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. XVI. nedaleko od starog Babilona. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. e. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. čuvene tvrđave blizu Hire. veći broj takvih plemena. tj. al-Aghani (Bulaq.328. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. vol. Simeuna Stilitu.

koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. nekoć ljubimca njegova oca. kao Tarafah ibn-al--'Abd. 375. god. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. e. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. U prvoj polovini šestog stoljeća. e. mada tiranin. Les Arabes en Syrie. 418—62. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. Mu'allaqat). Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. 'Amr.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. n. 421. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. e. str. Nijedno nije identifikovano. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. n. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. str. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. 34 — 5. 40 Yaqut. mena Kindah. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. Podizanje al-Sadira. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. vol. n. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. al-Mundhir II (ča. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. s nadimkom ibn-Hind (554—69. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis.) Hira je „ . God. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. od kojih je jedan živio još 410. 505 — 54). izuzev al--Khawarnaqa. okupili su se na njegovu dvoru. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. On je dva vesela druga. . II. kako priča kaže. god. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. 39 Diissaud. . ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. god. također se pripisuje al-Nu'manu. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom.).

319. str. Malalas. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. naročito od idolopoklonstva. ali uzet specifičnije. Knj. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). kao što se ovdje upotrebljava. Isfahani. koji seže do današnjih dana. sabejsko-himjaritski period. 33:33. koja stoji nasuprot Perziji. prema tome. vol. d slj. 1882. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. Arapska civilizacija Hire. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. koji se. str. na osnovu neke lažne optužbe. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. 111. ni ma kakva nadahnutog proroka. 5:55. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. 44 Vol. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. str. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. §§ 45—8. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. 580— 602). stanovnicima Palmire. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost.pogl. 2. 709. 48:26). koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. 434—5. stanovništvo Sjeverne Arabije je. u velikoj mjeri. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. I. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. XIX. kojoj se najmanje protivila Perzija. Na-batejci i. 17. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . . str. nomadsko. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. 3. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. str. Za razliku od Južnih Arabljana. ibn-Qutaybah. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. u ogromnoj većini. Ta'rlkh. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. II. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. 1903. uključujući Hidžaz i Nadžd. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. 86—8. 460. Isp. 42 Vol. Arapi Hire go41 Prokopi je. ni ma kakve objavljene knjige. u izvjesnom smislu. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. Gasanidima i Lahmidima. 43 Taban. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. ali malo krvoprolića.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. II. jdhiliyah period. bizantijsku vjeru. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. Ipak. islamski period. Naše proučavanje jdhillyah perioda. sina al-Mundhira IV. 445. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. str. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture.

Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. Prema tome. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. Naši izvori za ovaj period. dakako. god. od kojih nijedna. jer ono što jedan narod vjeruje. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). legende. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. uza sve to. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. ponekad. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. oni su i te kako vrijedni. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma.) jesu natpisi iz Zabada. Na isti način. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. kako se pretpostavlja. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. poslovice. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. Zahvaljujući njima. Naziv Arabljanin. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. nisu uvijek bili tako krvavi kako. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. ograničavaju se na tradiciju. jugoistočno od Alepa (512). kako je već objašnjeno. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. ako je i neistinito. on je postao arapski jezik par ezcellence. one govore. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. Tok događaja svakog od ovih »dana«. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. Njegovi okršaji. kako smo obaviješteni. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. . ispaša i izvora. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. prema tome. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. odvijao se nekako po istom obrascu.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. Do . kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. a iznad svega na pjesme. 328. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito.

koja je još uvijek popularna. s jedne. 579. vol. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. str. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. str. 531. e. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke.). i kobile zvane al--Ghabra'. Ghatafan je bio. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. 420—23. aJhu-Tairumam. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. U danima al-Fi-jar (prestupa).. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. n. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. citirao Yaqut. 4 Aghdni. II. i porodice Hawazin. Imena vođa na strani plemena Taghlib. (Iqd. Hamasaih.str. str. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. III. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. 140—52. III. vol. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. 5 Aghani. iz plemena Bakr. vol. 150. . Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. VII.). istakao kao pjesnik i ratnik._vol. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. vol. 150. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. kada je borba bila zabranjena. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. str. n. predak i jednih i drugih.Takav je bio dan Bu'ath1. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . 2 Ihn-Isham. str. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. s druge strane. str. god. 525—615. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. plemena Aws i Khazraj. 117—19. vol. str. 162. po predaji. Bratoubilačka borba se završila oko 525. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. Ahil arabljanskog herojskog doba. IX. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. 95. e. IV. koji se vodio krajem petog stoljeća n. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. e.

prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. trijumf jedne knjige. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. Ritam. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. vrši arapski. pored vladanja lukom i jahačke vještine. Tipični Semiti. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene.1124) Majma' 6 Isp. god. prodoran i epigramski način govora. Aktham ibn-Sayfi. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. izjavljuje stara arapska poslovica. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. . Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. Proza. Današnje slušaoce u Bagdadu. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. Majmu'at Rasd'il (Cairo. I. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost.izgovorena riječ kao na Arape. Arabljanski genealog. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. Trijumf islama bio je. 1310). Izuzev nekoliko magijskih. kaže druga. str. rima. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. uglavnom legendi i predanja. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. 1838 —43). izvjestan broj legendi i.. vol. str. Ipak imamo nekoliko odlomaka. do 622. al-Jahiz. meteoroloških i medicinskih formula. Hajib ibn-Zurarah i Hind. (Cairo. bio je ili Abisinac ili Hebrej. 1324). 7 2 vo"l. još bolje. »Ljepota čovjeka«. ruke Kineza i jezik Arapa«6. kasnija izreka. Rječitost. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. <Jqd. U djelu al-Maydanija7 (-J. u islamskom periodu. trijumf jezika ili. napisanih u islamsko doba. Luqman Mudri (al-hakim). na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. naročito. 41—3. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. tj. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. nije postojala nikakva naučna književnost. u jdhiliyah periodu. »naišla na tri stvari. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. npr. n. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. kćerka alKhussa. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. u izvjesnoj mjeri. smatrane su.. skupljeno i izdato. izgleda. Freytag. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. e. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. iako ih samo djelomično razumiju. na mozak Franaka. vjerovatno.« »Mudrost je«. G. 125. Arabum proverbia (Bonn. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda.

Domaća arapska tradicija.)> naprotiv. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. u skromnijim granicama. 10 Isp. C. 531. Ra jaz.). ali. i još smatraju. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. Te ode. e. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. na kraju krajeva. Imru'-al-Qays (-J. e. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol.). on se općenito smatra najvećim.ča. god. Storey (Leyden. 9 Izd. 1915). kao i u većine drugih književnosti. amir (prvak) pjesnika. e. al-Fakhir. n. kako kaže arapska definicija. za razliku od mnogih drugih književnosti. n. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije. također su dospjeli do nas. Primjeri rimovane proze. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. sinonimna je sa riječju sa'iq. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. 1854). Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. kao i oni kasniji. međutim. sa svojim strogim. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). god. F. Rani islamski pjesnici. Koran pokazuje takav stil. vezani su za pojavu poezije. P/rvi počeci arapske književnosti.kao i njegov brat arabljanski istoričar. n. izd. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. njezina je poezija.ča. 1927). krutim pravilima. Wustenfeld (Gottingen. A. 1300). a pjesma majka. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. Taha Husayn. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. odmah odavala potpunu zrelost. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). bio je član plemena . n. e. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. pjevač. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. »čiji je otac rimovana proza (saj1). 'Amr ibn-Kulthum (-f. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. »To je prvorođenče poezije«. izgleda. Muhalhilu (+ ča. a i današnji stihotvorci. pripadao je plemenu Kindah.). Ove rane pjesme su se pamtile. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. smatrali su. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. god. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. može sadržavati klicu istine. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. al-Adab al-Jahili (Cairo. od Ishmaela i Abraha-ma. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. (Constaintkiople. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. 540. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. Riječ hadi. 600. gonič deva.

Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. kako zastaju pred šatorima punim robe. Među starim odama. a sadrži sto i dvadeset oda. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu.Taghlib iz Rabi je. Mada su govorili različitim dijalektima. 240. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. čuveni rapsodist. str. 845). kao što su: stereotipni počeci. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. neka vrsta književnog kongresa. Kongres (suq). I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. al-Muzhir (Cairo. u 'Ukazu. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. shva-tanje lokalno.). u Sjevernoj Arabiji. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. podudarali su se s periodom mira. 785). 1282). ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. . Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. Prva tri proljetna mjeseca. kako pijuckaju vino od datula. tj. izabrao je. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. koji je živio sredinom osmog stoljeća. . horizont ograničen. Tema joj je realistička. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. Hammad al-Rawiyah. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Prevedena na strani jezik. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. Godišnji kongres. Bogata jakim emocijama. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. ona gubi na svojoj vrijednosti. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. zajednički epiteti. tzv. vol. kažu. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. koje su sastavili slabiji umjetnici. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. II. prema tome. 540. održavan je svake godine vašar. izgleda. na 11 Al-Suyuti. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. dhu-al-Qa'dah. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. Mu'allaqat . bez sumnje. dhu-alHijjah i Muharram.: . u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija.

jedini podatak o savremenim događajima. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. -. To je znanje on primio od demona. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. bar ukoliko je imala naučnika. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. svog naročitog shaytana (satana). Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. U ove tri stvari.. C. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. prema tome. pjesnik je dobivao različite funkcije. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. tako reći. . god. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. . prema tome. 'Njegove pjesme. ghazw). bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. Blutnt. 1903). njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. skriveno od običnog čovjeka. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. njegovu nadmoćnost u konjanicima. ono je za nas. 13 Izd. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. Ime Hatima al-Ta'i (-f. pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. Works (London. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi.Arabljanski pjesnik (shčHr). on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. lojalnost i velikodušnost. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. govornik i predstavnik svoje zajednice. e. IV. Anne i Wilfrid S. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu.' s i H . Sa razvojem pjesničkog zvanja. 1921—4).. 605. U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. ^moćnih. J. Lyall. vol. U stvari. (Oxford & Leyden. 245 — 335. vrlina) i 'i?*đ — čast17. »Ko smije da osporava mome plemenu . Kao istoričar i naučnik plemena. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. kao što mu i ime pokazuje. n. 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. inteligenciji i broju. ispašama i granicama. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. vod. 1799). pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. 23 : 7). The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London.ča. Pored toga što je bio prorok. str. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. Dok je kao mladić čuvao deve . Dalje. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. leži nadmoćnost plemena. vol. Kao pjesnik. 3.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. vojničkoj sili. staro pjesništvo. Satira (hi-ja').

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

t. koja je bila petnaest godina starija od njega. vol. Ovo je bila njegova prva objava. e. 127. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. 18. Ya'qubi. Mas-udi. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). njegovom postepenom. u surama iz Medine. ali kasnije. njegovim nastojanjima da se usavrši. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. n. str. vol. kao udovica bogatog trgovca. On je svemoćan. kada mu je bilo dvanaest godina. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. 150 (767. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. IV. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. kome je legenda dala ime Bahira. dio IV. na brežuljku zvanom Hira'6. Muhamed. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. sir. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. slili su se u jedan glas. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). 125. 104. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. str. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. njegov rani život nam je samo malo poznat.Priča se da je Muhamed. Bog je jedan.Ishaq. H. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. Corpus inscriptionum Semiticarum. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. H. Dovoljni prihodi. Prorok je primio njegov poziv. II. došla druga vizija. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. samostalno je vodila trgovinske poslove. .). jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. str. 218 (833). str. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. Sirah. koji-je umro u Bagdadu oko A. 333. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. O njegovoj borbi za život. II. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. On je tvorac svemira. Postoji sudnji dan. koji je umro u Egiptu oko A. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8.

11. koji je bio hanif12. On. 146 (tekst) — str. počeli da popunjavaju redove vjernika. 39. bile su kratke. i slj. On je postao nadhir (Ko-ran. 3. savjetodavalac i prorok sudbine. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. . 1296). str. Ibn-Hisham. 9 Koran. Mada on nikada nije ispovijedao islam. Međutim. vol. I. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. 143. 615. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. vol. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. 175 (prev. 136—9. Mingana. isp. ALAHOV PROROK zapovijedi. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. Mir'at al-Haramayn (Cairo. I. 7 Al-Bukhari. God. bio uključen u službu Alaha. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. str. abu-Sufyan. str. pt. 97 :1. 217—20. je tutor bio. I. 8 Koran. 51:50. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha.4 A. ibn-Sa^d. Kada su novi članovi. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab.). među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. 121. str. MUHAMED. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. Isporedi Poziv Izaije. 50— 60. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. Njegove prve objave. 10 Koran. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. 96 :1—5. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. str. §ahlh (Bulaq. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. 6 :1 i slj. Oko tri godine prije hidžre. 1925). živim i uzbudljivim. 1908). Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. 11 Bukhari. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. Ir'osvetivši se novom pozivu. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. sure iz Meke. 93 : 6—9. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. str. 74 : l i slj. str. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. a malo kasnije umro je i abu-Talib. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. jasne. 13 Ibn-Hisham. čiji. I. Bar-Penkaye (Leipzig. Sources syriaques. ismijavanja i zadirkivan ja. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. on mu se predao svom dušom. I. 2. njegova žena. Objave su neprestano »silazile«. 1932). tj. 67:26. I. vol. vol. Khadijah. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. ostao je nepokolebljiv. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. čuvara Ka-be. ono 12 Isp. L. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. 51). vjerna Khadijah je umrla. propovijeda i objavljuje novu vijest. vol. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. str. snažne i impresivne. Ljudi su ga ismijavali. 5 Sura. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. To je bila suština njegovih prvih objava.

Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. vol. Masablh alSunnah (Cairo. muslimani iz Medine. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. 119 ovom znamenitom putovanju. uglavnom članova Khazraj plemena. god. Uljepšavano kasnijim dodavanjima. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. 156. 17:1. u Palestini. kao službeni početni datum muslimanske ere17. kažu. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. Or. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. god.n Karan. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. rodno mjesto njegove majke. 169—72. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. IV. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. e. u muslimanskom svijetu. II. Yusuf u Zalaykha. al. 1926). Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. nekoliko Jatribita. Petersburg. 1318). god. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. Bukhari. str. Oko 620. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. poslije Meke i Medine. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. 230. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. 4535. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. vol. septembra 622. Isla!m and the Divine Comedy. n. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. H.. Mishkat al-Masdblh (St. Hidžra. Britski muzej. str. al-Baghawi. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. vol. julom). pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. u kojoj se odigrala hidžra. petnaesto stoljeće. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. MUHAMED. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. većinom iseljenika odigrala se u Badru. II. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. U Medini su Jevreji. ne »bijeg«. 124—9. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. On ih je slijedio i tamo stigao 24. postao je i ostao treći po svetosti grad. str. Sumderlamd (London. ALAHOV PROROK . pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu).Khatlb. koji su iščekivali mesiju. 1898—9). 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. prev.

pričaju. poslije Badra. Salmana20. I. Mas'uđi. 353—6. 627. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. n. 1256. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. XII . 24 Baladhuri. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. vol. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. 3 :119. 34—5. u Medini. 2480. H. Badru i njegovim herojima. (A. Muhamed povede protiv Jevreja. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. str. 121 ALAHOV PROROK . U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. Tada. 7). »saveznici« (al-ahzab). •^^f'^-i MUHAMED. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. 33 : 26—7. 11—75. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. Dan. str. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. nacionalizacija islama. Subotu je zamijenio petak. 53. štaviše ranili i samog Proroka. str. i na tom mjestu. Do sada je to bila vjera unutar države. kharuiaq od perz. kandan (taapaiti) preko aramejskog. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. munja. Duh stege i preziranje smrti. e. 8 :29—30. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli.16 Možda od ar. str. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. vol. IX. God. str. 17—18 = Hitti. Car. 629. I. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. vol. 178—83. 8 :42—3.. Josef Horovitz u Der Islam. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. 17 Tabari. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. Futuh. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. Kada je opsada završena. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. raspravlja o ovoj bitki.(1922). Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 6 :10. 20 Isp. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. str. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. 21 Ar. 23 Koram. str. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 19 Konan. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. 33 :9—25.. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. barq. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. banu-al-Nadlr24. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. »zato što su bili na strani saveznika«. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. 15 Isp. Waqidi. 22 Koran.

628. a ono zbog vlastitih interesa. J. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja.. 3S Allah Akbar (Berlin. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. (London. 2r> Baladhuri.str. (London. 40 = Hitti. . može se nagađati iz izreke. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). XXXI. str. str. 60—61. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Između ostalih_ članova ovoga plemena. str. koji se kasnije nazvao jizyah. 59. koja se pripisuje 'Umaru. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. 3 vol. uzvikivao: »Istina se pojavila. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. »Beduini su sirovinski materijal islama«. London. s tim da plaćaju danak. Koran 17 : 83. vol I. 25. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. str. Anvoar. 2 vol. str. 35—6 = Hitti. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. na granici Gasana. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. 35 Balfadh'UTi. 66. isp. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . Bez sumnje. pt. H. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. 1. 47. krajem januara 630 (A. 1855—6). = Hitti. -7 Ibid. 383. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. prev. 1503. 1938). Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). kažu. I. i slj. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. Jones (Hakluyt Society. str. Ulazeći u njezino veliko svetište. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. str.u Kabu je ozakonjeno. A. 8). a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. str. Poslije dvije godine. koja je tek bila u začetku. str. zauzeće Meke bilo je završeno. 1863). nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. 416. W. 29 Ibn-Sa'd. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). God. Baydawl. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. dsp. Syria.10. H. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. i slj. 99. II. 32 The Holy Cities of Arabia. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. 1329). 92. 28 Waqidi. God. 1928). vol. Tom je prilikom. 9. Arabia Deserta and Arabia Felix. i slj. stir. vol. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu.

sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Kao takav. Hogarth. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. u najmanju ruku. Na taj je način. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. postupanja sa robovima. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. nejačadima i potlačenima. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. koja se sastojala. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. str. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. jednim potezom. nijedno. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. on je iznenada obolio i. žaleći se na strašnu glavobolju. Unutar ove zajednice. 4 :40. mladu kćerku abu-Bakra. umro je 8. vjerskom vezom. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. koje sadrže. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. svi su.izaslanstva učinili su to sada. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. ni ma kakve hijerarhije. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. druge zbog političkih razloga. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. 1925). Arabia (Oxford. juna 632. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. I na zenitu svoje slave. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. sve vrijeme dok je živio. trebao je . neke iz ljubavi. pored svojih duhovnih funkcija. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. koga mu je rodila Marija. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. vršio i ovu zemaljsku vlast. Ljudi. prema tome. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. 37 D. bili sada. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. pored vjerskih odredbi o postu. nije ga nadživjelo. 52. imam. siročadima. god. davanju milostinje i molitvi. 123 MUHAMED. 1922). Između njih najviše je volio A'ishu. Činilo se da je Arabija. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). 218—19. Oni su dolazili iz Omana. Muhamed je. bila zamijenjena novom. 9 :60. hrišćanka Koptkinja. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. koju svaki drugi državni vladar vrši. Hadramauta i Jemena. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. još i društvene i političke uredbe. On je uzeo oko dvanaest žena. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. G. na j glavni ja veza arapskog srodstva. Vođa molitve. 93 :9. 2 :172. izuzev Fatime. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. Sa Khadijom je imao velik broj djece. Protuzakonito je. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. slavne Alijine žene. tj.« 38 Koran. Nova zajednica nije smjela imati klera. kao i mjesto zajedničkog kulta. u principu braća. Njegov Prorok. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. 24 :33.

41 Post je bio naređen u medinskom periodu. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . str. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. 42 Koransko ummi (3 :19). 2 :168. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. takođe. 143. str. On nam 38 Ilbn-Hisham. da krivo svjedočimo. Waqidi. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. isp. Sam neuk čovjek42. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. 2 :179. On nam je. vol. mudrosti i teologije. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. objašnjava T®t>aird. Koran. Tafslr. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. III. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. koji smo štovali idole. str. 433—4. gledalo se prijekim okom. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. Na pjevanje. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. 39 Karam. 3 : 68—9. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. koji nemaju nikakve objave. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. odanost i neporočnost mi priznajemo. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. On nam je zabranio da činimo preljube. naredio da govorimo istinu. zapovjedio da se molimo. Ibn-Hisham. Islam je zbrisao prošlost. koje je skoro jednako bilo privlačno. tako da su jači među nama gutali slabije. On nam je. od aram. mnogo poslije abisinske migracije. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. da vratimo drugima ono što im dugujemo. 183. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. Koraoi. 219. 40 Isp. i njega jedinog štujemo. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. 5 :92. povrh toga. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. skoro izopćenici i izvanzakonici. sitr. Vino (khamr. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. 969. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. ogrezli u nemoralu.

dok su sve druge bile uništene. Nije. Mekanske sure. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. prema redu njihove dužine. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. Po muslimanskom mišljenju.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. 56:76—9. str. uglavnom. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. 309—10. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. m. koja su. 43:3. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. pit. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. 85:21—2)4. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. VIII. Vida: Versajski ugovor. 138.. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. 396. vol. 651. 1937). . Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. god. 51. in a • ?d^0$Mm W^ . Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . na preporuku 'Umara. str. Hantwig Hirschfeld. Basru i Kufu.. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. str. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. I. prema tome. Abu-Bakrov primjerak. II. isp. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. l—10. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. im . Mishkah. 'Uthman je zato postavio god. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. poslužio je kao osnova.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. 933. . sec. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. 343. 235. * Vidi Baydawi. 8 Arthur Jefferv. i slj. vol. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. str. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. prema ortodoksnom mišljenju. 1902). abuBakr. prema tome. II. 246. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je.

8 :5. imaju svoje paralele u midrašu. KORAN. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. 4 :124. preljub. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. građanskog i krivičnog prava. Isusova majka. Haman (Haman). U stvari. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. 41 :8. Dnev. nasljedstvo i oslobođenje robova. »vlasnike slona«. 7 Sur. Sure 2. musliman (sur. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. a da su one koje govore o postupku sa robovima. većinom su duge. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). Pored toga. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. Isus (Isa) i Marija. Thamuda i Luqmana.. Marija. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. oštre. 256. a Sodoma osam puta. npr. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. post. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. Noa. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. Sve ove priče imaju didaktički cilj. veliki potop osam puta. u suri 246. Ilija. Cesto citiram bračni propisi (sur. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. David. Ostale dvadeset i četiri sure. 33:48. njegovi atributi. a sura 14 nosi njegovo ime). brak i razvod. Ivan Krstitelj.. siročadima i strancima (4:2.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. Ishmael. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. 20:7). Josip (kojemu je posvećena sura 12).periodu borbe. koje se odnosi na ubistva. zatim .. sur. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. 3 : 60). 2. Dan. lihvarenje. Saul. npr. vatrene. Kao »prijatelj« Jbožja. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). on se citira u Starom zavjetu (Iz. 18 :82 i slj..). Ahasverov . jasno aludira na Aleksandra. a kažnjavao grešnike. 70 : 29—30. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). 2 : 23) i Koranu (4 :124). 21. osvetu. kao što je. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni. hodočašće i svete mjesece. krađu.). 40. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. 3. Lot. Njihova svrha nije da ispričaju priču. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. 21:52 i slj. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj.. Salamon. 16:73. u Novom zavjetu (Jas. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. svinjetinu i kockanje. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. duhovnim ipretkom islama (sur.. većinom su kratke. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva.

48:29 i Mark. 10:73. sur. Zak. str. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. Ps. 18:20. 53:45 i I Sam. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. koja je snažna i živa riječ. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. 2:5. Ova knjiga. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. 26:14. sur. 21:23—7). pon. 9:27. 11:41. Yunus. E. 3:43). 6:7. 92:18 i Luk. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. 12 Sur. i slova (323. stihovi (6. 23:3 i Mat. 39:30 i Mat. ap. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. 6:7—9. kada govori u kolijevci (sur. 53:39—42 i Ezek. 129—71. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. Koran postaje naučni priručnik. sur..« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. Sve u svemu. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur.miljenik11. Noah) i grčkog (npr. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. sur. 2:7. 37:9. razgovor. čitanje. sur. sur. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. Nuh. isp. 9:110 i Mat 7:24—7). 24:50 i Zak. javanski i kineski. 10 Sur. Elias. 53:49 i I Sam. 29:57. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. ima. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. i sur. Njegov književni uticaj može se . podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. uključujući perzijski. 20:2 —17. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 4:8. npr. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 3 :31—10. 24:4. pon. 4:28. sur. 2:9. Mat. 4:16. odjek »Logos« teorije15. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. sur: 36:53 i I Tim. R. 2:6. 11 Estera. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. izid. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. ben-galski. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. Siioger (Oxford. 2:273 i Mat. 10:72 i 2 Pet. 5:6—21. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana.934). 21:104 i Iz. urdu. sur. međutim. 17:23—40 i Izl. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. štaviše. 21:20 i Otkr. 40 : 38. 5:49 i Knj. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. Osim službenog prevoda na turski jezik. i sur. sur. Ilyas. 19 :16—29. Bevan i C. 19:24). sur. 42:19 i Gal. 3:182 i Heb. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. 56:8—56). 4. izl. jeste sluga Faraonov12. 7:36—53. i »deva i igla« (sur. 21:36. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla.621)14. samo je jedna strana priče. marathi. 7:38 i Mat. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. uključujući i Injil al-Tufullyah. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. Vjerski uticaj. 3 :1.236). Pošto muslimani smatraju teologiju. 17. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke.. 28 :38. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. 6:3. neautorizovanih. sur. 1928). to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. 6:24. zajedničke Hebrejima i Arapima.

. ikoji je preveden s arapskog originala. jer se i u Iraku i u Maroku. «Zakon božji (din) je islam. prema tome. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura.8.. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. 56 : 78.. koji je izrađen po uzoru na Koran. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485..ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. i do danas je ostao. 1:1. 19 Sur. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. opata iz Klinija (ča. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. . u Veneciji Aleksandar Raganini. Arabiji i Egiptu... Iv. 1649. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. Sejlov (Sale) prevod (1734. ipak. Posl. 1141). najraniji. ali je prevod izvršen sa francuskoga. što sve sačinjava din (vjera)1. u . pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. klasični jezik. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. On. . 15 Isp. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. s druge strane. ihsan (pravična djela). i .«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. svugdje vjerno čuva i njeguje. jednako kao i u Siriji. ali nije poetičan. i 1499. uzor proznog djela. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. vjerske dužnosti). . Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). nema nijednog drugog boga osim Alaha.. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. 22—30. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. 14 Ima i drugih brojanja. a. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. • ISLAM. . VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. I stvarno. Koran je bio. preko devedeset posto muslimanske teologije . 'ibadat (bogoštovni čini. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. god.

Islam je (sur. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. skriptu4 C. Bog je najveća stvarnost. sur. Međutim. I. str. The Jewish Foundation of Islam (New York. 97:1. 6:59—62. al-Shahrastani. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). prema tome je najveći. 6:114—15). 90. 9:6. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. (Cairo. i slj. Baghawi. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. 48:15. 6:125. On je jedini pravi bog. 1842 —6. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). al-Milal w-al-Nihal. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). 11). 2:100—101. Tonrey. 56:76—9. isp. 1933). on je prije svega postojao. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. on je stvoritelj (sur. Koran je Alahova riječ (kalam. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. . i slj. On sadrži konačnu objavu (sur. 17:107—8. 46. 3:1). 28:51. 158). 12. 3:25—7). Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. 37:103). C. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. str. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. str. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur.govori o Alahu. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. folkloru i narodnom vjerovanju. Masdblh. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. London. 44:2. nepromjenljiv (2:256. 116). sur. str. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama.). prema tradiciji. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. 21:98. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). 3 Al-Ghazzali. On nije »stvoren«. 3 :17. 96—7. 48:29). Cureton. 59:23—24). Njegov prorok (7:156. 2:27—8). Od svih čudesa on je najveće. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. koji odgovaraju njegovim imenima. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. izd. nosiocu objave (2:91)6. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. koji je izražen riječima aslama (sur.. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje.. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. on je obdaren božanskim dahom. 27. 1324). 2 Koran. 7:179) i isto toliko atributa. 85:21—2). 16:3—17. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. vol. Po koranskom teološkom sistemu. 5:5. 7:157. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. d slj. i slj. Njegova je vjera prevashodno praktična. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. II izd. al-Maqsad al-Asna. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. leži glavna snaga islama. 102.

. prvi stub. 219. na »sat« (15:85. sur. ISLAM. tj. 31:32).Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. 17 :87—96. podne. sredina popodneva.. str. uglavnom. II. Koran. 1347). Termin za ritualnu molitvu. al-Suyuti. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. vol. 17. 1926). Ps. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. kako je naslikan u Koranu. 30:16—17). Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. • Isp. Vidi ibn-Hazm. isp. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. 4:46. Sur. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. L. na »dan« (24:24—5. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). zahod sunca i smrkniuće. saldh. 7. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. str. Knj. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). 55 :17. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). 17:80—81. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. d slj. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. 13 :27—30. 10—14. 62. Molitva je drugi stub vjere. 17:1). pretpostavlja uskrsnuće tijela. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . isp. na »dan uskrsnuća« (22:5. 30:56). i str. nisu možda bili uvršteni u politeiste. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. L. 81 :19—20. hrišćani i Jevreji. str. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. Ako je molitva postojala prije islama. III (Cairo. 24:57". 53 :5—7. vol. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. Budući život. 1925). 8 Svitanje. osoba je nominalno musliman. 85. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). post. 82:17—18). Islam se. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. Lammens. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1.. 18 :23—33. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. 116—25. Muhamed je Alahov vjesnik). 10 Sahlh. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. I. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. Prema al-Bukhariju10.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. aramejska je pozajmica. vol. str. al.

: : l ' l • 133 ISLAM. 2:183). Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. 19:27. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili .. 50:38—9). Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. koju govori predvodnik (imam). stoku. 8:47). južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. prema Pliniju12. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. uključujući novac. koji su. o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. koji se često ispoređuje s Očenašem. Po svom dostojanstvu. koji je možda bio svet u predislamsko doba. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. Stojeći uspravno. vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. Taj naročiti mjesec. Zekat je čisto vjerska ustanova. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. mfi&jjjsm .. Zekdt čini treći stub vjere.-*. 2:192). Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. 4:94. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. sur. žito. J. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja.. bez obzira koji je njegov maternji jezik. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. (9:5.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda.: . Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. Kasnije. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. •. 2:216—17. Kao disciplinska mjera. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost.). ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje."• :•:•-••:. zekat se (vjerska milostinja. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh.«. 2:181) i dobijena bitka kod Badra. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed). 263—9. sa raspadanjem čisto islamske države. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. 77 itd. voće i robu.• •' . U Koranu zekat se povezuje često sa saldh. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. 9:60). jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. Jednostavni i pun značenja jatihah. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah).v •. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. 2:40. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10..

koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17.) U početku to je mogao biti kult sunca. 23:14. 4:2. XII. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. 17. str. 96) jeste peti i posljednji stub islama. 13 Sirah. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 3:91. čitava se ceremonija formalno završava. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. Poslije brijanja glave.. Zak. sur. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. II. lov i čupanje biljaka iz korijenja. 9:9). l Sam. str. 16 :29. 5:1—2. vol. pogl. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. str. vol. Muzdalifi i Mini. 32. zatim. 14 Bukhard. prema njihovoj (predaji. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. 44. 1:3. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. on se mora uzdržavati. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu. Lev. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. 34:22—3. I. ali je institucija. pon. naravno. 4. 208. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. izl. 15 Muslimana. koje leži nasuprot njemu15. 151—2. 2:192—6. (Knj. a 'Arafat brdo. naime. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. poslije godišnjih vašara. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). kao što je seksualno općenje.narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. 18 'Arafah je dolina. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. i tu očito u značenju »šutnje«.

Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. Buldan. 1904. 1845). 886. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. Inače. 1922). U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. 18 Vol. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. Ma'arif. 80. 3.280. Lectures on ihe Religion of the Semites. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. isp. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. str. broj hodočasnika popeo se na jedan milijun.. str. I. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. I <pt. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. str.). ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). M.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. al-Suyuti. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. al-Mawd{iz w-alLtibdr. III. čuvenom al-Hajjaju (f 714. . raskošno ukrašenu nosiljku. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. Neki idu pješice. str. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah.mil kao simbol svoje veličine. Yaqut. 6. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. Mahanil. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). 35. Sirije i Egipta.naslijeđenom od predislamske Arabije. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. L. Husn. Kad nam jedanput da kišu. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. IV. ibn Rustah.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. Robertson Smith. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. str. od Senegala. 276. (al-Maqrizi. kako vidiš. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. str. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. drugi na devama. Službene statistike za 1958. Oni trguju. uvijek je u pokretu prema Istoku. 1). god. 192. Mahmil. ja samo s njom zbijam šalu. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. Međutim. godine 20 Ibn-Qutaybah. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. 19 Isti pisac (vol. 1288). izd. 74. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. II. Riflatls priča da Beduin. str.000. izd. vol. 300. vol. svoje hodočašće19. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). S. vol. Gaston Wiet (Cairo. A. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. str. God. str. nosi deva 17 W. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. Quatremere. Većina njih su muškarci. 149—50. str. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. 274. 1957. Ne reci da nisam došao. Liberije. vol. prose. jer sam ja obavio. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. 21 Suyuti. 68. Oook (London. Nigerije. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. ali ima i nekoliko žena i djece. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. 19(27). I. Iraka.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. 126. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). na najudaljenijem kraju Evrope. Uz pomoć sirijskih trupa. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. 7. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. 25 Sirijac j-alkobitske loze. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. str. jund). str. L. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. 211. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I.000 njegovih vojnika. str. Kao i ostali vjerski kompromisi. 194. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. Sa Sirijom kao bazom. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. 137. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). al-Urdunn (Jordan). bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. 193. 1. str. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. sitr. da se utvrdi status pokorenih. 17.18. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. 19 = Hitti. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema. prodiranje u Jermeniju. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. što je još važnije. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. pričaju. To su bile Dimašk.13. • . kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. sjevernu Mezopotamiju. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje.13 = Hitti. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. i Filastin (Palestina). a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. 11. 116. Hims. str. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. str. pokosila 20. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. 137 = Hitti. bez sumnje.osobe. Španija. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. 210. str. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. također ga je 'Umar posjetio. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. 23 Baladhuri. 179. Kada je pao Jeruzalem.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. 24 Baladhuri. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. 1. str. L. kažu. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. 22. uistinu. L.

P. T. koje datiraju još iz rane babilonske ere. novembra 634. vol. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. Sa(d je sa svojih 6. Migine. Al-Muthanna je. 26. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. 1927). 109. Jeo ja znači »ndzija«. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. administratorom Carstva. 2 'Iraq. Constantine Porphyrogenetus.str. Yaqut. str. na Eufratu. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. i to iz istih razloga. 339. A. na završetku bitke kod Badra. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. nedaleko od Hire. 1864). sa Perzijan-cem Rustamom. CXIII (Pariš. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. možda pozajmica iz Pahlaui.** H*MAD <q ^. šeika plemena banu-Shavban. međutim. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-. str. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji.. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom.^ -. Tabari. Rustam je bio ubijen. .000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. Dan. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. Patrologia Graeca.R . Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena.28 Theophanes. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. I. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. iz1 Preko Eufrata. god.. -d° P o E . niti je na njega prešao. »D. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. 2194— 2201. III. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. kao vrhovnom komandantu obećao raj. bio samo beduinski poglavica. vol. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. 11:31. crna zemlja. vol. str. u J. 634. Baladhuri. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. U međuvremenu. isp.e admirustrando imperio«. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. str. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. 174. odgovara ar. col. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. Nihiiw*ml %-. Olmstead. 1Sawad. . 60. History oj Assyria (New York.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. 251—2. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire.

Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . al-Dinawari. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. H. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. na sjeveroistoku. današnji Arabistan) bio je zauzet god. isp. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. 7 Baladhuri. 79. i zauzeli ga. I. Derenbourg (Pariš. str.str. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. bio ga je već napustio. C. dospjeli su do Mausila (Mosul). vol. Whitting (London. 114. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. str. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. al-Akhbdr al-Tiwal. »Žuto« (al-safra' tj. str. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. Iwdn Kisra. prev. 640. zlato). al-Fakhri. Ovo je donijelo ekspediciji. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. kasnije Susijana. vol. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. str. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. str. E. izd. str. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. U junu 637. 3 Arapski al-Mada'in. zajedno sa Basrom i Kufom. . izd. 115. 2436. perzijska pri-jestonica. 1895). 392. str. Annali. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. II. Kamfor. koji je sada. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. Fakhri. str. 134. blizu starije Hire. itan-ial-Athlr. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. Guirgass (Leyden. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. 649—509. upravitelj Basre. nešto nepoznato u Arabiji. III. J. 742—6. God. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. 1888). U međuvremenu. koji je predvodio arabljanske snage. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. str. iz Bahreina. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. Kuzistan (stari Elam. 244 = Hi-tti. V. isp. Caetani. iz Basre i Kufe. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. na granici perzijske visoravni. Poslije Kadisije i Madajina. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. zajedno sa carem. 114—15. glavni grad Farisa god. vol. 641. 6 Fakhri. 400. blizu mjesta stare Ninive. 1947). 4 Tabari. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. Isp.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. Njegov garnizon. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad.

Otprilike četiri godine kasnije. Uporedo sa logorom u Basri. 640. bježeći sa svojom krunom. operisala je na zapadu. str. IV. mladi i nesretni Yazdagird.! ekonomska. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. Perzijanci su bili arijevci. a ne Semiti.000—40. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. Prividno vjerska. str. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. str. 193—212. ova arabljan-ska ekspanzija. vol. Pokorenjem Mukrana. arapski je postao službeni jezik. 424. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. vol. 453—4. II. Michel le Syrien. str. u manjoj mjeri. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. God. vol. V.do Oksusa. str. takođe. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. govorni narodni jezik. kojoj nema premca. Ona je. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . djecu i robove. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. Još god. 418 = vol. 151—3 vol. vol. 2545—51. vol. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. str. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. karakteristična za Hidžaz. kao i govor obrazovanog društva i. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. IV. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. 19—27. Marv)11. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. obalne oblasti Beludžistana. I. 11 Isp. 651. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). VII. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. kratko vrijeme poslije 643. vol. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. 10 Vidi Baladhuri. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. Njezina umjetnost. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. ali uglavnom politička. riznicom i nekoliko pratilaca. Međutim. 65210. str. Caetani. uključivši žene. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. 219—20. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. VII. jedna druga. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. 9 Vidi Tafoari. 248—56. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča). Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. 50—53. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. dovelo je Arape do samih granica Indije. Međutim. IV. njezina književnost.000 Arabljana. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. str. str. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. Caetani.

sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. vol. 168—9. Iza njega je došao Babilon6. ključ u istočni Egipat. rječit i oštrouman. vatren.Hakam. Poslije. On je već stekao. Sveta porodica. 56—7. Antioh. izd. str. bio je ratoboran. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . al-Muqawqis). Put kojim je on išao sa svojih 4. C. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu.5 . koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. Bilbajs (varijante Bilbis. 93. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. 'Amr ibn-al-'As. str. a zatim su na red došli drugi. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. isp..bio je Farama (Pelusium). VI. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. međutim. Kir (ar. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. Kambiz. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). priznanje zbog pokoren ja Palestine. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. imao je 45 godina. II. odmah se vrati natrag. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. 1899). onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. ibn-<Abd-al. 53. otprilike. Najzad. koji je bio iz plemena Quraysh. god. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta.kalif u Medini. vol. str. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. zapadno od Jordana. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. bile su sravnjene sa zemljom. C. J. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. str. Skizzen und Vorarbeiten. 1922). 2 Ya<qubi. Kada se. Napoleon i Džemal Paša. WeUhausen. Aleksandar. rasle mimo svake kontrole. Torrey (New Haven. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin.sr. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. pričaju. Kalifova poruka. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. Ovaj 'Amr. Futuh Mi.

ali bez uspjeha. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. kojih je bilo oko 20. sitr. 16 (Ap. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. str. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. L. 5 Ovaj. 4 V. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. vol. a Kir je bio zatvoren u Babilonu.000 ljudi.000 ljudi. proslavljenim drugom Prorokovim. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. Oimstead. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. 637) kao datum okupacije Egipta. Dok je opsjedao Babilon. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. B A. popevši se na zid Ijestvama. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. 245—7. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. 1907).. 1902). danak i mač. niti između gospodara i roba. str.9. sitari Heliopo-lis. 3. str. vol. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. aprila 641. 2592. Tabari. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. Butler. Oni sjede samo na goloj zemlji. 7 Dosloivno »izvor sunca«. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. 16. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. OnJ Kanali (jedn. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. V (Cairo. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. god.000. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. I. 58. 44—8. isp. izabrao je Rabi1 I. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. History of Palestine. str. 53. 65. jedu samo na svojim koljenima. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. ibn-'Abd-al-Hakam. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života.u civilnoj administraciji. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. . J. savladali su stražu i garnizon. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. Kada dođe vrijeme molitvi. niko joj se ne uklanja. str. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. Opet su bile ponovljene tri alternative. godine. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju.

u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. str. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. Texte ćthiopien. Maqrlzi. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. i slj. Wiet. n. str. ibn-'Abd-al-Haikam. Ibn-'Abd-al-EIakaim. potpisao sporazum. 128.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. vol.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. e. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. nekadašnji hram Caesarion11. vol. str. ratifikovao je sporazum. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. god. Suvuti. u Babilonu 8. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. i brojem i opremom mnogo slabiji. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. str. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. str.000 ljudi. 43—5. maja. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. Husn. god. str. 1883). koji je ponovo stekao milost. Mawa(iz. Alek-sandrija (allskandarlyah).) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.000 ljetnikovaca sa 4. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. 13 H. U pozadini se visoko dizao Far. a po noći svoje vlastito svjetlo. koji je brojao nekih 50. u stvari. sa . poslije čega je slijedio krvavi pokolj. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. vol. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. 450. Zotenberg. ali su. Kir. biskup je s 'Amrom. Grad je bio evakuisan u septembru 642. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. 11 U arapskom Qaysarfyah.. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. eveque de Nikiou. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. bili djelo Tutmosa III (ča 1450.prevodom (Pariš. 336. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. novembra 641. sipajući po danu sunčeve zrake. današnji Šabšir) pao je 13. Car Konstant. 641—68). Ivan iz Nikiua. a završio August.). Marka. Napadači. Međutim. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. I. TRIPOLITANIJE I BARKE . str.000 kupatila i 40. str. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd.000 ljudi. nikakvih opsadnih sprava. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. izd. 42. još je bila daleko. nisu imali nijedne lađe. savremeni pisac. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. 12 Vidi Maqrlzi. i slj. III. Nikiu (ar. 41. 213 = Hiitti. EGIPTA. Naqyus. 113—43. 61. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. god. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. bez sumnje. pr. nejak i mlad. Chronique de Jean. III. >'Ja sam osvojio grad.

Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. Car Konstant.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. 649. Međutim. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve.25 sirijsko-egipatska flota. Siqilliyah) i da je opljačka. vol. TRIPOLITANIJE I BARKE . prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. god. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. 655. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. God. preko biz.). 99. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). Ova bitka. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. 668. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. upraviteljem Sirije. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. a da Abdullah bude finansijski administrator.. God. Aleksandrija je. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). grčkog — phossatun. Međutim. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. 82. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. Ona pod tim imenom stoji još i danas. Aruad (Aradus). Mas'uđi. 18 Isp. glavnom cilju. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. str. Fustat (stari Kairo. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. Otok je. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. 58—9. . koji je komandovao bitkom. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. God. IV. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. 463. tabor. u najmanju ruku. egipatskim Kop tima. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu.str. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. god. 15 Str. Uspio je da pomakne granice u oba pravca. današnji Suec. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. Trajan je očistio kanal. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. Basre i Kufe u Iraku. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. na Crvenom Moru18. dobivši ime Fustat16. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. isp. str. Zotenberg. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. Pomorske operacije. zauzet je sljedeće godine. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. God. ili 669. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. uglavnom radi pljačkanja.Urođenicima. jedva je bijegom spasao život. 17 Antička Klysma. Saobrazno s 'Umarovom politikom. 652. 16 Latinski fossatum = logor. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. naravno.

U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija.neki od Mu'awiyinih komandanata28. II. str. 235 = Hitti. sitr. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. 235—6. str. H. Fakhri. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. str. 223 = Hitti. 179. 183. Sa<d«. 52 (672). " Isp. 543. str. cl. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. str. H. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. vol. 642. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. Encyclopaedia of Islam. str. Baladhuri. str. str. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. pa čak i u Sudan bila je u toku. Ibn-'Abd-al-Hakam. 31 32 33 84 Baladhuri. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. Beoker. Baladhuri. 25 Isp. 375. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. II. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. str. vol. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). 351. str. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. uključivši pleme Lawatah32. Hitti. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. 114. infiltracija u Egipat. isp. God. 152—3 = Ya<qubi. 178. str. 180. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. 235—6 = Hitti. . str. str. 30 Ya<qubl. iste privilegije koje su uživali zimi je. 379—81. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. C. svojom prijestonicom. manje-više neprekidna.' 28 Baladhuri. 237—8 = Hitti. »'Abd-Allah B. str. Stoljećima prije pojave islama. A. 375—6. str. 'Amr je. njemu karakterističnom brzinom. 189—91. -str. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29.

str. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. Maghdzi. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. međutim. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. <Amwas . 391—2. između ostalog. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. Kitdb al-Kharaj (Cairo. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. prema tradiciji. bio oslobođen svih poreskih obaveza. U Egip1 Vidi Waqidi. prema ovome primitivnom sistemu. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. kao glavna. nasljednice Turske. koju su kasnije priznavali turski sultani. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. Ovo stanje djelimične autonomije. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci. 1346). Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. prema tome. 66 = Hitti. Prema tome. za luslove koje je Prorok postavio. koji su sada svi bili muslimani. * Baladhuri. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. U Iraku.ili (Amawas. waqf. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. koji tradicija pripisuje 'Umaru. Amvasu. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. str. i musliman ga je i dalje plaćao. oni su morali plaćati teške poreze. 85—6. H. str. zadržale su arapske zemlje. Kao zimije7. svojevoljno predali arapskim . 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. i abu-Yusuf. tj. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. stani Emaus. 24 :13. on nije. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. str. A. 101—2. Kada je neki podanik prešao na islam. Imsu. Imajući to u vidu. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. kao i hrišćane iz Nadžrana. Lk.

U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. svinja i zaklanih životinja. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. termin koji se primje njivao inajiprije samo . Kažu da je treći princip. Umjesto glavarine.a Jevreje. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. monasi (kaluđeri). Dennett. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. <n. a jedan dinar za siromašne. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. bilo perzijska. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene.s. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. Kitdb al-Khardj. Ši/raz u Fa. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). Kasnije razvoje. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. choregia ili aram. 27. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44).osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. 12. djeca. Jr. Očigledno.pr. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. ali nikada u obliku vina. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. 6 Yahya ibn-Adam. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. Juynboll (Leyden. tj. starci.. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. Zemlja. 1896).29. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. rezultat dugogodišnje prakse.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74). str.. prosjaci. str. 1950). za srednju klasu dva. U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9.na Ahl al-Khitab. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). m. 'Askar Mukram u Kuzistianu. S druge strane. obraćenik se izlagao novim obavezama. dzd. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. Daniel C. Mas. 8 Isjp. bilo da je bila bizantijska. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. ali ne i zemlja. međutim. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10.

čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. pt. cijela nacija. 13 Ar. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. dolazili su emigranti i pristalice. str. abuYus. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. a drugog za Hims i Kinasrin. Konjica je štitila krila. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. Voiska Vojska je bila ummah. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. tj. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. ti akciji. moralo se podijeliti među muslimane. Ova institucija diwdn (odatle f r. 1853). M. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. Kako su odmicale godine. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. . koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. vol. 10 Ibn-Sa'd. državi. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. str. Oko 5. otprilike 10 penija (19 US santima). Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. 8 :42. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. al-Ahkam al-Sultdniyah. 217—45. izd. 212. str.000 ili 4. platno nataknuto na koplje.000 dirhama13. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. koja se pripisuje 'Umaru.cjelini. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. 21—32. III. Poslije Ahlal-Bayt. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. dlwdn). dva krila. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. . douane. onda je on osnivač sudstva18. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. Da bi se mogla obaviti raspodjela. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. carinarnica). koju je nosio najhrabriji među njima. Podjela vojske na centar.od grčkog drachme). kasnije 12. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. 12 Prema sur. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. tj. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. Međutim. I. diram. Svako pleme je imalo svoju zastavu. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi. Ako je to istina. Enger (Bonn. dirham (perz.uf. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije.

i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. Mawardi. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. 17 Str. str. Nisibisu. divili se i imitirali djelo arhitekta. Mač je bio nošen u koricama. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. Bojni poredak bio je primitivan. bilo hrišćani i Jev-reji. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. 343—4. nego u njezinom višem moralu. II. pt. I. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. III. Baladhuri. kao i u snazi njezine izdržljivosti. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. doprinijela svoj udio. 116. pt. draguljara i fabrikanta. isip. str. koje su bile obješene o desno rame. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. str. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. 450—51. koje su tako nazvane po Katu. iranskih. Egipćani i drugi. a svašta što su mogli da nauče. sing. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. str. 50—54. u medicini. 347—8.ti. 16 Fakhri. 202. 18 Ibn-Sa'd. Prema tome. vol. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. bez sumnje. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Arapsko-islamska . Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. čemu je vjera. str. ovi muslimanski Arabljani. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. U Ktesifonu. 15 Mawdli. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. zanatlije. a ponekad štit i mač. 141 = Hitti.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). vol. zato im je i dato ime hindi. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. 27—8. počeli su da asimiliraju. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. str. str. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. vidjeli ih i osvojili. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. u filozofiji. Ede-si. Maward-i. bilo da su bili muslimanski obraćenici. str. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. 217. abuYusuf. I. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. strijelu i praćku. U umjetnosti i arhitekturi. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. Pješadija je upotrebljavala luk. III. u nauci i književnosti. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. obali Bahreina. bio savladan od pobijeđenog. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. mawla. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. Perzijanci. Damasku. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. 213—14. U sve ove centre stare kulture oni su došli. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. 169 vljeni u Indiji. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć.

I. 185. Aramejci i He-breji. II. 128—32. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. vol. jake tjelesne konstrukcije i čela24. 208. Međutim. ibn-al-Athlr. 157. str. u sjevernoj Africi. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. vol. Bojio je bradu i hodao pognut23. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. Jednostavan i štedljiv u životu. str. koji je od njega bio stariji tri godine. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. III. 1924). čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima.-. izd. U jednom drugom smislu. 1286). 25 Ibn-Sa'd. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. 24 Ibid. 219. vol. Abu-Bakr (632—4). 2. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. Stvarno. 237—9. Iako je započeo iz ništa. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. A History of the Art of War in the Middle Ages. III. i nije primao nikakve plaće. vitke građe i mršavog izgleda. (London. III. čije su zakrpe padale u oči25. I. za Umarove vlade. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). samo jednu košulju i jedan ogrtač. prema muslimanskoj tradiciji. I. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. vol. pt. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. i slj. vol. vol. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. str. I. {Uyun. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. str. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. str. vidi ibn-Sa'd. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. On je imao. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. III. vol. str. 120—21. -. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. str. pt. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. 131—2. koji je bio neobično visoka stasa. 2:1 Ya'qubi. osvajač i pokoritelj Arabije. str. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . I. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. pt. Feničani. a dostiglo vrhunac i. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. 'Umarovo je ime. govore..civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«.

vol. cit. Vidi Quatremere. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. str. oborio zatrovanim bodežom rob28. III. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. vol. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. hrišćanin Perzijanac. II. Mas<udi. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. 41—5. pt. vol.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. međutim. vol. vol. on je postavio za upravitelja Egipta. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. zastranio si. str.'257. I. 28 Tatoari. vol. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. Nihayat al-Arab. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. vol. Ovaj posljednji. 89—90. 61. IV. II. koji je bio 26 Diyarbakri. II. kada ga je 3. ranije sekretara Prorokova. str. 30 Ibn-Hajar. 10—11. Journal asiatique. sfcr. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. Baydawi. novembra 644. 223^1. vol. vol. 29 Koran. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. str. vol. 44. Nezadovoljstva. str. Alah te je izveo na pravi put. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha.. str. 6 :93. prema ibn-Sa'du. IV. I. 1302). al-Nuwayiri. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. Ya'qubi. str. 3. str. on je postavio za upravitelja Kufe. I. 2722—3. III. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. str. vol. pt. II. i slj. vol. str. On je u aprilu 655. članovi kalifove porodice30. 3—4. 'Uthman. Alah te je ojačao. 52. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . Talhah i al--Zubavr. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. 281. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. str. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. ser. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). 1925). 31 Ibn-Battutah (+ 1377). usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. VI (1838). Ta'rikh al-Khamls (Cairo. gdje se. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. kasnijeg umajadskog kalifa. IV. god. 27 Ibn-ol-Athir op. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. god. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. ibn-Sa'd. to je odbio. koji su naročito bili jaki u Egiptu. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. I. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. 183. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. bio si slab. IV (Cairo. 300. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta.

u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. bio je skraćen1. pt. I. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. 'Umar. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. I. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. 51. . Prije svoje smrti. v Ibn-Sa'd. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. str.str. 1 Ibn-Sa'd. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. vol. pt. III. vol. Talhah ibn-'Abdullaha. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. . III. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. njegov prijatelj i predčasnik. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). III. kuća je bila na juriš zauzeta. abu-Bakrov sin. prema tome. pt.priznao autentičnim. I. 'Uthman ibn-'Affana. Muhammad. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. godine nekom vrstom izbora. koji se pokazao previše dug i. al-Zubayra ibnal-'Awwama. nazvanog al-Shura (vijeće). u toku koje su strahopoštovanje. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. Patrijarhalna epoha islama. juna 656). koje je ulio Prorok. kažu. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. juna 632. 38:25). i slj. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. vol. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. 245.. str. logični kandidat poslije abu-Bakra. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. 202. 2 Ibid. pobornika umajad-skih interesa. Obrazovanje ovog odbora. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye.

Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). A'ishah. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. Prorokova žena. Praktično. dok je išla iza karavana svoga muža. Ona je bila poslata natrag u Medinu. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. tek su započeli. Tako se završio prvi. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. otac jedina dva njegova živa muška potomka. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. On je bio prijazan. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. koja ga je pokušavala odbraniti7. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. juna 656. str. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. koju je on najviše volio. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. kako smo već vidjeli. Talhah i al-Zubayr. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. 1001. koji su predstavljali emigrante. Stranka ahl al-nass. g. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. Oba Ali j ina rivala su poginula. Poslije 'Uthmanova ubistva. pobožan i hrabar. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. decembra 656. Prividno siguran na svom prijestolju. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. 15. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). »majka vjernika«. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. koju je on predstavljao. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. Dinastički ratovi. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. koji su predstavljali mekansku stranku. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. 9. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. To su bili. al-Hasana i al--Husayna. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. Mladolika A'ishah. jer jednom. str. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika.

II. a taj je čin značio za Aliju gubitak. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. Vidi str. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. Na ravnici Sifin. str. str. Svaki naoružan pisanim dokumentom. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. 10 Isp.str. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. vol. Mas'udi. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. 220. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. 3340—60. 391. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. g. vtol. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. vol. na pola puta između Ma'ana i Petre. abu-Musa. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. 125. postali su njegovi smrtni neprijatelji. 8 O arbitražnom. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. 206^-8. Neprijateljstva su prestala. str. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. bez sumnje. pobožna. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. dotoumenitu vidi Dinawari. str. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. naravno. Fakhri. radilo se da li će Kufa ili Damask. . Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. 127—30. I. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. već je ispala iz kombinacije. Medina. 158. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). Međutim. Konačna je bitka odigrana 26. na zapadnoj obali Eufrata. Mu(awiyin vojskovođa. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. Ovi haridžiti10 (separatisti). a ne putem oružja. IV. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. str. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. u Adhruhu. Tabari. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. smrtnih neprijatelja Umajada. Isp. vol. Ya<qu!bi. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. U stvari. južno od Rake. svaki u pratnji 400 svjedoka. napustio da se u nju više nikada ne vrati. ali slabo odana Alijinoj stvari. 392—402. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. 661. 137.lična. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. jula 657. pribjegao lukavstvu. njih se do 4. Tek god. god. koji su bili prikačeni za koplja. Presuda je. istr. Na .000 Iračana.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. Po nagovoru svojih sljedbenika. čovjeka. koji mu je davao punomoć za akciju. IV. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. 9 Mas'udi. 656. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. On je bio samo namjesnik provincije. str. ali kada je stariji od dvojice. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. teško je ustanoviti. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. kako su bili nazivam. najranija sekta islamska. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. 189.

čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. I. str. svoje prijateljice. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. pogl. 661. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. II = The Arab Kingdom and its Fali. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. str. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). velikih crnih očiju. hitrina. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. Kao kanoniziram mučenik. g. Dlnawari. III. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. Tabari. 163. srednjeg stasa18. Isp. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. 10 Isp. Chronique de Tabari. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. 130. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. 1927)L pogl. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. vol. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. 791. 17 Mjesto. 1907). Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim. al-Masalik w-al-Mamalik.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. 15 12. str. koji je zapovjedio da se . prev. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. iskren prema prijateljima. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. 1872). Koran. 706. koja se zarila do mozga. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. de Goeje (Leyden. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. prema šiitsikoj tradiciji. Margaret G. slovice. Weir (Calcutta. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. tj.. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. II. 14 Fakhri. 12 :70. VII. opreznost. Oni su se. str.000 kod Shahrastanija. vol. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. Sabljom. 1902). Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. 1871). propovijedi i anegdote. Neustrašiv u boju. str. str.) i skoro ih hametice potukao. ekspeditivnost. H. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. međutim. velikodušan prema neprijateljima. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . mudar u savjetovanju. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. pogl. i slj. 227. str. on. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. vol. izd. Zotenberg.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. On je bio crnomanjaste puti. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. 86. 246). od Harura' (Ha. odlučnost. i slj. II. (Pariš.rawxa' kod Yaquta. januara god. korpulentan. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije.Asa16. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. rječit u razgovoru. Rano izjutra 24. 3456.

Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. god. čija je prijestonica bio Damask. sam kalifat bio je ukinut20. vol. u Notices et extraits itd. Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). Ovo je. 174—5 = str. TerQuatremereova izdanja. Kao predvodnik javne molitve (imam). Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. Fatimidski Kalifat (909—1171). njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. i str. g. postavši na taj način osnivač dinastije. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. vol. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). 1862). svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. 1924. god. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. odrekavši mu sultanat. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. 19 Ibn-Khaldun. XIX (Pariš. koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). međutim. Kalifat.. 424—6 u prevodu de Slainea. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. U novembru 1922. 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). svjedoče da koristiti od njegova života. Muqaddamah. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. čije je sjedište bilo u Kairu. On je započeo s abu-Bakrom (632). I. U martu god. do 1031. 1284). vrši sam veliki Prorok.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. iskusan čovjek. u Španiji. Tanbih. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). 1858). 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. trajao je od god. 297. str. tj. XVI (Pariš. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. 929. vol. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). str.

U kalifove dužnosti. str. 25 Mawardi. Siije. str. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). pečat. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. mora biti muškarac i punoljetan. kao instrumenat objave. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. 23—4. d'Ohsson. 1843). mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. Muhamed kao prorok. koji su živjeli uglavnom u Meki. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. Cureton (London. prema sunitskoj školi. 23 Muqaddamah. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. zub i dlaka. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. On je gušio hereze. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. The Caliphate (Oxford 1924). 108—9. al-Na-safi (-f. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. Bagdadu i Kairu. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. postavljanje državnih službenika. str. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. izd. nije mogao imati nasljednika. cipele.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. 164—5. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. zdrava tijela i duše. kao Alahov glasnik (rasul). ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. 9—41. mora posjedovati hrabrost. str. W. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. naprotiv. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. 22 Str. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. 24 Shahrastami. Al--Mawardi22 (-J. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. 28—9. Arnold. ibn-Khaldun. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. Kasnije su pravni teoretičari. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. str. 929—1031. str. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. 161. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . ial-Na®afi. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. 5—10.1310).

H. ali je Irak proglasio al-Hasana. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. kao svojom centralom. 213. str. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. I. i slj. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. 40 (661)1.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. 27 Vol. Mu'awiyina desna ruka. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. 'Amr ibn-al-'As. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. prijestonica provincijske vlade. mada je to carstvo bilo nešto suženo. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. Poslije presude arbitražnog suda. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. 1517. Njegovim dolaskom. Sa Turskom. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. koji nisu priznavali .

sada je bio umajadski upravitelj Iraka. 184 UMAJADSKO I II. vol. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. str. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. II. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. V. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. koja je brojala oko 200 ljudi. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. vol. koji se kretao više 1 Tabari. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. isp. Desetog muharema A. čak više nego krv njegova oca. str. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. 4 Ya'qubi. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. u Kar-bali. Mada je al-Hasan umro u 45. odbio je god. str. 3. 13. 216. vol. 21. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. 6 Ibn-Hajar. IV. 3 Tabani. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. toj godini (ča 669). 5 Ibn-'Asakir. i pošto su odbili da se predaju.Muhameda sve do pada Meke. II. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. str. vol. koji su s njom otišli u Damask6. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. 61 (10. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. vol. muharema. L. 14. 680. Njegov mlađi brat al-Husayn. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. UMAJADSKI 185 KALIFAT .000 vojnika. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. vol. Al-Husaynova krv. Dlnawari. koju je on sam sebi odredio. 266. Interesi al-Hasana. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). postala je sjeme šiitske »crkve«. 17. i s tijelom je sahranili u Karbali. str. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. Šiizam je rođen 10. str. on ih je sasjekao. II. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. komandujući vojskom od 4. str. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. II. 231. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. H. oktobra 680) 'Umar. vol. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. Mas'udi. Ubaydullah. str. 4.

kao i prvi između Alije i Mu'awiye. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. naslijedio na prijestolju. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. Marwanov sin i nasljednik. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. pak. Akhbdr Makkah. I. al-Faifcihl. vol. Marwan (684— 5). koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. Međutim. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. Na putu je Muslim umro. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. neautentična je. str. Sveti kamen se raspao na tri komada. Wiistenfeld (Leipzig. str. Kada ga je Yazid. bar što se tiče Alijinih nasljednika. 1859). Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. a ibn-Numayr. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. Nad Damaskom. Na čelu . operacije započete 24. 8 faibari. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. Egiptu i dijelovima Sirije. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. nego i u Južnoj Arabiji. 18. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. i slj. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. u stvari je borba bila trougaona. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. Priča o tri dana. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. Dok su ove operacije bile u toku. 427. Yazid je umro. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. 'Abdullah. avgusta 683. II. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. jer treća stranka još nije bila eliminisana. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. stajao je mirno po strani u Medini. bio takođe dinastički. Međutim. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama.. 684. Kaznena ekspedicija. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. Poslije toga je vojska otišla u Meku. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. Al-Dahhak je 7 Tabari. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. str. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. F. 32. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. Drugi građanski islamski rat. gdje mu je bilo sjedište. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. vol. vol. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. II. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. koja je potpomagala al-Zubayra. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. stupila je u borbu 26. izd. i u Iraku. 299. god. i izašla je pobjednik. koji je ranije bio učitelj. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. septembra. Azraqi. privremeno je bio zaustavljen.izražen u formuli »osveta al-Husayna«. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. str. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. koji je. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. str. zaustavi 27. 2220. Ya'qubi. novembra 683.

koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. 304. Ove 'unutarnje svađe između Qays. Španiji i drugim ratnim poprištima.19. 10 Ya<qubi. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. koji su bili naviknuti na pomorski život. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. II. ako ne od Muslima. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. Mas'udi. str. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. dbn-'Asa. 845—8. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. . ibn-al-Zubayr se hrabro.. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. 13 Tabari.kir. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. a to sigurno od al-Hajjaja. vol. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. vol. 201. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. odatle dolazi engl. Arabljani Hidžaza. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. koristeći se uspješno svojim katapultama12. . riječ arsenal). a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. . Vidi 'I/cd. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. koja je trajala šest i po mjeseci. str.str. 25. Ovakva politika objašnjava. vol. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. vol. 320. 262. Sirijska brodogradilišta. Vidi str. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. . Ova je flota morala. V. II. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. str. 862. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. velikih neprijatelja islama. vol.sirijske vojske. gdje su ostala do vremena Abasida. . pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. bez sumnje. na primjer. 320—21. vol. 852. bilo je predato njegovoj staroj majci. . prema piscu al-Baladhuriju15. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu.str. II. i strankama. str. str. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. nedaleko od Damaska. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. marta 692. 1. glavna snaga islama. a njegovo tijelo. 14 tabari. Njegova je glava bila poslana u Damask14.

u Sirijsku pustinju (badiydh). 410. 80. Kasnije su umajadski kalifi. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. nastavljajući tradiciju. 104. koji su sada prelazili na gradski način života.. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. morali osjećati21. poslije 'Umara. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. isp. str. 19 Vidi Guy Le Strange. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. I prema kalif ovom naređenju. Mansur ibn-Sarjun (gr. teška jahanja. vol. 305. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. <Iqd. 181. str. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. str. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. 1907). Sergius)23. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). gdje su oni učili čisti arapski jezik22. 17 Vidi str. vol. 166. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. imenom Mavsunu. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. vol. 19 Tabari. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. 1890). 'Uthmanova žena. koje su nazivali »al-Badiyah«. . Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. Tabari. . 188 UMA.31. 118 = Hitti. i slj. što. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. str. I. str. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. str. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. Palestine under the Moslems (Boston. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. 3409—10. vol. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. koju su mnogi Beduini. bio je potomak odlične . i drugi osnivač Kalifata. Mas'udi. II. pijenje vina i-pravljenje stihova. u prvom redu. izražavaju osjećaje nostalgije. 1. Ona je često vodila svoga sina Jazida. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. 342. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. 207. str. naročito u Palmirenu. Rihlah (Leyden. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str.. str. ibn-Jubayr. 258. kao i njezina predšasnica Na'ilah. 18 Ya'qubi. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). V. II. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. koji su bili ponajviše Jemenci. nenatrunjen arameizmima. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. str. Baladhuri. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. isp. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. vol.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus).TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20.

25 Ya'qubi. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. V. str. S njom je abu-Sufyan. II. god. 307. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. namjesniku plodnog Egipta. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. Wellhausen. Kalifov liječnik. pripadao je Taghlib hrišćanima. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. isp. str. 228. str. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. njegova najveća vrlina bio je hilm39. i Ziyaduibn-AbIhu. . 84. Theophanes. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. održavao intimne odnose. str. 11 Abu-al-Fida'. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). 312. Držeći se ovoga presedana. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. bio je također hrišćanin. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. vol. 30. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. vol. I. Reich. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. 205. str. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. centar šiizma. Arapima iz Hire. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. istr. vladaru nezadovoljne Basre. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. Ivana. 306. upravitelju buntovne Kufe. 203. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. vol. Mas'udi.. vol. Prema njegovim arapskim biografima. vol. 1 'Iqd. str. 80. UMAJADSKI 189 Kada je 679. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. 24 Ibn-'Asakir. 85.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. 20 Fakhri. 265.. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. 148.hrišćanske porodice. Nicholson. 239. Mu'awiyin otac. uključujući Arabiju i Perziju. str. 365. Poslije smrti Al-Mughire. Literary History. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. II. 302. njegova sporost prelaženja u ljutnju. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. 356. str. I on je recitovao svoje pjesme. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. najprije od prijestonice. među kojima i Abasidi. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. 28 Wellhausen. vidi str. Ivan (Yuhanna) Damascenski. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. Tanblh. str. 293. ibn-Ut-hal. str. 195. Kod Mu'awiye. vidi Tabari. I. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. 27 Str. koji se njihao o njegovu vratu. i bio je prijatelj sv. L. Reich. Njegova razborita blagost. Ziyad je bio Alijin pristalica.

vol. napadaju njegovu pobožnost. V. 5. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. ja je labavim. vol. str. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . 397. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. 33 Ibn-Khaldun. a kada je oni olabave. 29 Dlnawari. neću dozvoliti da se ona prekine. II. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. neku vrstu stana unutar džamije. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. vol. Dlnawari. str. IV (CaLro. str. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 69—70. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. vol. str. vol. str. 304. Tabairi. str. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. 78. 1914). vol. V. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. Arapski anali. 188. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. Muqaddamah. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. V. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. 69—73. 174—7. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. II. II. II. 81 Ya'qdbi. za njega tvrde da je izjavljivao.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. koji spominje Teofan1. 410. str. vol. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. 145. 229. <Iqd. str. ja je zatežem. 217. (sarlr al--mulk)36. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. vol. II. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. Međutim. II. raulk33. Muqaddamah. Sirijska tradicija. »Ja se ne služim mačem«.« U pismo je stavljena blanketa. 169. (Ikd. 70. kada je oni zatežu. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. 265. L. str. 35 Ibn-al-'Ibri. vol. vol. str. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. str. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. Tabari. 10. 32 Tabari. Mas<udi. 283. Stav istoričara odražava stav puritanaca. i slj.«31 Ovo što slijedi. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. str. al-Qalqashandi. isp. »gdje je dovoljan moj bič. ibn-'Asakir. 34 Ya'qubi. vol. I. II. Tabari. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. str. str. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. vol. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. str. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. 6. 30 Fakhri. str. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. 36 Ibn-Khaldun. 257. str. II. vol. V. odmah iza toga porez je bio uskraćen. teokratski. da je al-Hasan ispuni32. 37 Mas'udi. Sada pitaj što želiš. Ya qubi. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. 232—3. 20. tj. str. str. $ubh al-A sha. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. energije. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. vol. koju je već bio potpisao Mu'awiyah.

pa čak i preko Helespon-ta. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). na likijskoj obali. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. 49 (669) pod ko- . bio je naravno dobivanje plijena. izgleda. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. Tarz. počevši još od Hetita. Prvi puta su je napali A. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. bio je manje posjećivan. za razliku od vanjskog. H. uključujući Adanu. 34 (655). U dugom lancu muslimanskih utvrda. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. 159. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. Na sjeveru. blizu obale Sredozemnog mora. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. Malu Aziju (Bildd al Rum). njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. 1. koja se nazirala daleko u pozadini. Već A. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. 347. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. 2 Str. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Heraklijev sin. duž linija najslabijeg otpora. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. sjevernog zemljišta.teritoriju Rimljana. do Sumejsata (Samosata). On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. I = Hitti. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. možda zbog ubistva 'Uthmana. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. kod gornjeg Eufrata. H. vjerovatno bila drugačija. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). do Tarza. 245. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. međutim. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. uvijek je bilo nesemitsko. koje se zvalo thughur*. str. poznat pod imenom Kilikijska vrata. na Eufratu4. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. Melitene). koje se zbilo u ovo vrijeme. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. Međutim. unutar vojnih granica. 'awd-sim su. u užem smislu.

U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. 11. XVI. vol. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. kasnije . ili zbog velikog broja jarbola . str. Prema legendi. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). vol. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. sitr. str. II. H. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. str. Buri. str. Agapije iz Manbidža19. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. 183. koji se povodi za 12 Tabari. 33. ibn-Haj<ar. 8 Ili prema imenu samog mjesta. za njim se povodi Tabari vol III str. Eastern Caliphate. str. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. vol. 50. str. II. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. 2868. obustavljena je u ljetu iste godine. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. koja gori i na vodi. 4 Baladhuni. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. 345—6. 6 Yaqut. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. str. l slj. Prorokov zastavnik.. Guy Le Strange. 4. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. 'str. 5 = Kitti. 128. 18—19.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. br. str. >isp. 93—4. Le Stramge. -str. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. 23—24. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. Oba pisca stavljaju god. 190. 3 Vol. 332. 163. na otoku Riziku17. B. 11 Vol.str. Međutim. 10 Theophanes. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. god. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. I. str. . Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. 189—90. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. 15 Ibn-Sa'd. vol. 19. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. 1905). 52. 133. 67—8. 2. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. I. III. očigledno. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. isp. . A. str. 5 Baladhuri. 4 Istaikhri.3 Isp. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. str. U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. kao godinu njegove smrti. grčko Arabissus. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. 153. I. god. str. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. što je. 16 Vidi J. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). pt. 86. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju.arapsko al-Bustan. i slj. str. 310. 27.

izd. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . 1346. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. 25. 236 = Hitti. str. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. pod imenom Sayyid Ghazi. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. str. . 3. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. 163. II. Vasiliev. 674). vol. Kasnije su opet otok zar. Arapske armade je nestalo. 2. II. 3. međutim. str. 74. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. str. str. izd. u Patrologia Orientalis (Pariš. od augusta 716.pt. 236 = Hitti. odlučni Maslamah. 395 399. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. vol. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. Njegov grob. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. str. vioil. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24.zeli arapski pustolovi iz Španije. Međutim. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. II. 24. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). odakle im je dolazila pomoć. 375. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. 1912). Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. 26 Str. str.17 Theophanes. Bury. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. 21 Tabari. 8 Tabari. 401.800 plovnih objekata. str. Ova znamenita opsada. vol. vol. 672) i Krete (Iqritish. br. koja je bila najgrozniji arapski napad. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. Glad. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. 25 Kitab al-(Uyun. isp. II. Opsjedalo se i s kopna i s mora. de Goeje (Leyden. 492. Maslamah. 376. U toku kasnije bitke (740. 1716. pt. nije popuštao. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. č nerakliiske din jc njega pj.i. vol. 24 Mas'udi. VIII. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. 23 Tabari.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. VIII. god)23 on je bio ubijen. str. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. do septembra 71721. str. str. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. 353—4.nwan«. 1871). mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). Od 1. pt. A. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. 19 »Kitab al-'U. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. 2. Baladhuri. str. br. samo je pet bilo pošteđeno. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača.

Pišući god. Amedros (Beyrut. vol. 2.27—8. Sofije. gdje su postali pomorci.28. 709. 364. maziva grad imenom Andus. Popper (Berkeley. 32 Theophanes. vioil. I. . novi rasni elernenat. I. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. slijedeći presedan Mu'awiym33. naziva mjesto Andalus. 11. str. de Goeje (Leyden. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus).govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. Oko god. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. II. 15. kojemu je takođe pristao da plaća danak. koja još živi u sjevernom Libanu. 145. 1885). str. I. 104. pt. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. II. br. al-Masalik w-al-Mamalik. pogreškom mjesto Abdus. 782. o ovom događaju. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. 666. 31. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). 1. str. i Abd-al-Malik. izd. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. Balađhuri. str. 1909—12). 374. str. 247. Dhayl Ta'iikh Dimashg. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. F. Oko 689.dogled Carigradu. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. str. de Goeje (Leyden. str. 453. Yaqut. str. str. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. 12—13. str. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. 68. izd. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). 1908).8 = HitU. 30 Str. kako su ih također nazivali Arapi. vol. god. bilj. O etimologiji riječi balat vidi str. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . izd. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. 1. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. W. izd. Kitdb al-Bulddn. Mas'udi. o njegovu podizanju česme58. 317. 985. 1899). 40. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. !8 Ibn-Khuirdadhbih. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. 1. među kojima su bili Maro-niti. 1. H. 160. Vidi ibn-al-Qalanisi. 147. vol. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. 11. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja.

vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu.trećem najsvetijem svetištu islama. Dok je okupacija Sirije. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Čini mi se . s nadimkom »otac kraljeva«. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država.«4. . 1 Al-Walid (705—15). 'Umar (717—20). Ipak. . naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. na zapadu. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. kada je umro krajem drugog decenija. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. na istoku.MARWANA (683—5). 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. čija je kopija bio. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. *. i u decembru 694. Al-Hajjiaj. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. Sulayman (715—17). Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca.da vidim krv između turbana i brada. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. . koji se drmao. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. koji su ga naslijedili1. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Iraka. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. na istoku. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. god. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. i Muse ibn--Nusavra. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. Kad skinem s glave turban. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza.

320—22. str.Uistinu. II. 326. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. 382. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. ifon-'Asakir. str. Njega arapski istoričari. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. str. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. V. 216. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. 4 M'Uhsinrad. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. Mas<udi. vol. -str. vol.nawari. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. Mas<udi. isp. N.000 života6. V. Farisom i drugim istočnim provincijama. upravitelj Iraka sma-knuo 120. ili 699) stanovnike Azrakisa8. 3 Ya'qubi. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. Jedan od njih. Tanblh. vol. Mas'udi. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . 218. 5 Tabari. vol. str. Kamil. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. 294. str. 195. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. Vasita (središnji). str. vol. 2 Ibn-Rustah. II. ibn-Dyrayid. 295. str. str. 6 ibn-al-'Ibri. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. Ishtiqaq. vol. II. koji je kasnije . Tabari. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. str. 215—16. II. 7 Dl. str. Njegove vojskovođe. Ya'qubi. str. IV. Akhbdr. 'Abd-al R.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. 187.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. str. Mas'udi. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. 1122—3. isp. VII. vol. 81. V. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. praktično su istrijebili (698. str. vol. 854—5. vol. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. 326. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. Tabari. str. str. 1123. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. pravog pravcatog Nerona. vol. Pored njegove krvoločnosti. Čak i Anas ibn-Malik.Basre i Kufe10. II. 318.

Reich. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. 89—90. Yaqut. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. Međutim. vol. 423. str.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. on je pod svojom komandom u Kurasanu. Wellh?iuse. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. rasadišta islama u centralnoj Aziji. 1290—91.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. IV. str. Ili Ki'nman. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. Tabani.n. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). 263. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. ali je. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >.s n možda 12 Iranci. i da je dopro do same Kine. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. str. Balk. Vol. . imao 40. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. koji je do sada činio uobičajenu. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. Na preporuku al-Hajjajovu. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. 1125—6. vol. str. II. Mas'udi. Str. 144. Shahrastani. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. da su svojim Tako nazva.000 arapskih trupa iz Basre. Baktra). 3. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. Nishapur) u Kurasanu. 13 1 Yaqut. II. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. 7. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. isp. . turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). »Zunbll« je bila titula. 314. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. u kineskom Turkestanu. doživjela je potpun uspjeh. Tanblh. očigledno. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand.000 klijenata.000 iz Kufe i 7. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. god. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. specijalno u Farganu. zeta al-Haj-jajova. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. br. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. IV. str. dana. tj. Grad je samo gomila ruševina. Godine 713— 15. Za prijestonicu je odabrao Marv. 881—2. stir. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. vol. str.

To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. Prava Kina. u kojoj je bilo 6.000 Sirijaca. 19 H. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . vol. Džejhuin. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. god. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. mjesta čuvenog Budinog svetišta. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. 711— 12. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. i 740. 737. R. 11. Budd) »visoka 40 lakata«21. i per. Napredujući 710. koja je također bila stara. 17 Baladhiiri. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. s druge strane Kavkaza. u južnom Pendžabu. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. 476—74. 18 Vol. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr.. str. 2 : 13. II. koje su zarobili. Sind na jugu. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. str. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. u kome je bila Budina statua (ar. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. 713) na sjever sve do Multana. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. koliko ima danas. Međutim. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. God. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. Napad na Khazare i Hune god.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. sjeveroistočno od Samarkanda. ostao je bezuspješan. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. London Institution. 10 Današnji Amu Darja. ar. H. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. post. Tek 1947. Osvajanja su se proširila (god. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). 20 Domaći vladari Samarkanda. 421. A. pokorio Sind. čiji je . god. na čelu ogromne vojske. koje se stalno širilo. 751. i Nirun (današnji Hajdarabad). Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. 1275. koji su kasnije bili judaizirani. II (1921). Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. Džejhun mjesto Oksa. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. Knj. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. str. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. god. nikada nije ušla u sferu islama.

kao što smo ranije čuli. koje je sada predvodila neka proročica (ar. 39—40.) i iz drugih primorskih gradova.. . god. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. neprijateljstva su nastavljena Turaka. V. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. kahinah)27. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . bila je zauzeta. Maslamah. Baladhuri. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). 22 Vidi str. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. u Afriku (Ifriqiyah)25. str. ibn-ail-Athlr. ikojd je stanovao u Samarikcindu. II. ali je kasnije ponovo pokorena24. god. 479. str. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. str.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. 160. vol. vol. God. Jermenija. . koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. <vol. ko23 Vidi Theophaines. Vladar Sagdijafte. u današnjem Alžiru. 1314 — 17. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. prodro u Liban. 17—19. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. Tabari. str. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. str. a oko 707.) blizu Bis-kre. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. istr. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. 346.predstavnik. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. Muslimanska armija. Tjana (al-Tuwanah). II. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. vol. 386 — 99. 196). 644—5. god. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. Zahvaljujući izdaji. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. shdh i dihkdn. 'Uqbah.26.kao što su činili i kraljevi Fargane. gore str. 195. 692. Ya'qubi. . pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. str. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. poginuo je mučeničkom smrću (683. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. II.

205. Berber Tariq. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. UMAJADSKE MOĆI . R. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. str. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. Hassana. Štaviše. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. vol. odatle kod nas karasvan. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). str. kojom se upravljalo iz Kejravana. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. Isp.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. karijoan. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. Baladhuiri. God. 20 — 24. U ovoj oblasti su Tertulijan. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. ibn-Idhari. oslobođeni rob i Musin komandant. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. semitski su Arapi. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. str. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. 29 Općenito se . Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). dlbn-Khaldun. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. pod kojim je uprava oblasti. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. VII. sv. vol. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . 27 Baladhiuri. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. str. Musa. 322. star. 711. Berberima. ibn-'Idhari. 28 Od per.24 Baladhuiri. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. izd. I. sv. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. 'Ciprijan i. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. Naprotiv. 230. 229. iznad svih. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). 8 — 9. i slj.). 447 i slj. koja je grčkog porijekla. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. str. I. srodnici starih Feničana. 24. str. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. vol. = Hitti. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. 1848). Dozy (Leyden. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. i slj.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. Zbog svoje izuzetne svetosti. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. Izgledalo bi. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. 38 Isp. izd. 1892). Kitdb al-Bulddn. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. str. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. tj. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. u najvećoj mjeri. 2. 277. po ovim mjestima iz Korana. 339. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. str. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. Ovo priznanje tolerisanih vjera. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). Ivana. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . (London. izd. U ovakvom položaju zimije su uživale. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. koji su bili identični sa Mandej-cima. radije nego samo prva dva. kao što se često događa. Reducirani na položaj klijenata (mawali). str. 22:17). Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. de Goeje (Leyden. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. T. Kako smo već čuli. u mnogo slučajeva. Amold. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. 81. ahl al-dhimmah. gonilo ih je da progone nemuslimane. čije je pristalice. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Jevreji i Sabijci. naravno. lični liječnik i sekretar finansija. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. 1913). U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. bila je glavna Muhamedova politička novina i. neznabošce Harana i paganske Berbere. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. W. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. vol. koje se graničilo sa fanatizmom. Siriji i Palestini. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. spominju se tri puta u Koranu (2:59. Sabejci. 5:73. mač ili danak. Ya'qu/bi. tzv. s kojima su muslimani sklopili savez. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. takozvanim hrišćanima sv. Bakr. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. hrišćand. II. Ipak isu se neki od njih. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. The Preaching o/ Islam. kao što su bili i njegov pjesnik.Egipćani.

traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. 100—101. 1314). ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. ako bi musliman ubio hrišćanina. ibn-al-Jawzi. PRILIKE POD UMAJADIMA . IV (1894). 9 : 29. 152—3. 178—80. ser. Maqrlzi. koštali su svaki oko tisuću dinara. Sirat 'Umor. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. 117. al-Mustatraj (Cairo. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. 497. str. »'Umarov ugovor«. Prema njegovom dekretu. I. vol. str. Lammens u Journal asiatique. 196. I. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. 438—9. str. zabilježen je u više oblika41. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. str. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. 96. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. 100. zabrana nošenja turbana. Ovaj tzv. 81. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. ali on je znatno poboljšao položaj roba. 151—2. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. koja je bila hrišćanka. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. 38 Vidi str. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. smatralo se isto tako robom. bili su žuti. 116. vol. 1270). dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. potomstvo robinje sa drugim robom. većinom u kasnijim izvorima. od špan-skog esclavo. str. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. . SOCIJALNE 223 'Umaru I. Prema islamskom zakonu. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. 42 Abu-Yusuf. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. str. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama.str. 37 Sur. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. drugi. vol. H. 9. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. 2 : 99 103. 99. vol. al-Ibshlhi. Kharaj. str. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. dibn-'Asakiir. str. Khitat (Bulaq. II. iz Fargane i kineskog Turke-stana. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. 40 Kindi. 73. Španski robovi. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. da jašu bez sedla ili samo na samarima. X. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. vol. 3 : 62—65 itd. zvani saqaHbah45. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. 39 Aghdni.

47 Ibn-al-Athtr. bez sumnje. 474. 46 Mas'udi. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. I. 43 Ibn-Khalliikan. vol. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. i slj. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. II. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. prema tome. koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. Vidi str. vol. vol. inače su (posjedovali mamluk (pl. str. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. između ostale svoje pokretne imovine. tisuću muških i ženskih robova49. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. V. IV. 387. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688).000 nevinih djevojaka47. sada svoga patrona. Tritton. str. vol. 254. vol. IV. str.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). vol. 454. mamdlik). od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. str. Vidii: Jurji Zaydan. 148. 5—35. 51 Mas'udi. 44 Ar. (Cairo. 53 Mas'udi. str. 37. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. str. vol. <abiđ). IV. vol.. str. 'abd (pl. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. međutim. S. Grad. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. I. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. vol.'Iqd. . dlbn-al-Athir. 44 Ar. 339—40. I. IV. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. III dzd. 22. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). Kao tradicionalist. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. 1930). V. U procesu miješanja. Str. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. vol. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. <ablđ). str. odigrala izvanredno važnu ulogu. str.000 lica48. <abđ <jpl. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. A. 50 Aghdni. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. Kada je rob stekao slobodu. vol. 52 Najstariji sin drugog kalifa. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. IV. 49. bili su slobodna. naročito ako su orni. 448. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. 1922). str. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. trgovina robljem je. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. str. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. I. 485. str. naročito ako su orni. 302 = de Slane. vol. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. 254—5.

str. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. I Meka je. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. Ljubavna poezija. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. 54 Aghdni. str. 311. Ako želite. vol. 52. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. vol. XXI. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. ovi su. koji je uživao nacionalnu slavu57. 58 »Gospođa«. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. a izvan njega vile. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. Što je život u dva grada postajao raskošniji. kocki ili na čitanje50. 197. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. vol. vol. u kojima su vrvjele sluge i robovi. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice).. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. U Medinu. 58 Aghani. str. uporedo sa novim razvojem. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. i njezin šarm. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. tritrakta. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. 57 Jbid. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. držala je korak. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). pt. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. onda brojanjem55«. 197. 55 Ibn-Sa <d. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. isp. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. XXI. prema kazivanju.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. Grube šale. a ako ne. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. napuštenu prijestonicu Arabije. 216. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). kao i njezina posestrima Medina. I. Unutar grada dizale su se palate. koji su. koje su se cijenile i u visokom . obučeni u šarena odijela. III. str. str. IV.

165.. str. zamolila je predvodnika ceremonije. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. 65 Ibiđ. X. 377. str. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. vol. vol. Ovo je pažljivi glavar. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. str. I tada. vol. str. 342. ibn-Qutaybah. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. XIV. koji je takođe bio glavar grada. Mo/a'riJ. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. koju je voljela da kiti draguljima. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. Aghani. svojom kćerkom. đtr. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. vol. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. vol. XIV. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. 377. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. 122 88 Ibid. vol. vol. str. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. vol. vol. I. 164-^5. str. X. star. XIV. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. 66 Ibn-Sa'd. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. 54. III. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. 113. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. str. . 97. 101—2. XVII. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. izvršio. 168—72. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. 103.al--Malik65. 122.društvu toga vremena. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. vol. 94. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. XVII. 80 Aghani.. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. kao i danas. 62 Aghani. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. str. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. val. VIII. 60. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. Sto se tiče kasnijih muževa. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. Naročito se ponosila svojim precima. svojom kosom. vol. 101. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. VIII. naravno. 166. 64 Aghani. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. 109—10. I. vol. 349. pored plemenita roda. 289—90. Ova Talhahova kćerka. XIV. str.str. Muhamedove žene miljenice. str. str. III. ibn-Khallikan. 61 Ibn-Khallilkan. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. 63 I&p. . Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. vol. str.

Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. mnogi ratovi. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. Meka i Medina. Sirijci. Kopti. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. muslimanske godine (638)2. a djelimično i od njih samih. prema tome. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. Sirijci. u prvom redu. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. Za Basru. Umajadsko se doba. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. Egiptu. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. ranija Alijina prijestonica. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu.000 stanovnika. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. sirijske i perzijske kulture. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. aramejskih. U Siriji. Basra1 i Kufa. za potrebe stranaca obraćenika. Iraku. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci.hillyah. Prema tome. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. Kufa. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. kako građanski tako i vanjski. Egipćani ili Arabljani. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. perzijskog i drugih jezika. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. Čim su Perzijanci. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. muslimanske godine (670) imala 300. kažu da je do 50. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Međutim. koje je dalje nastavljeno. ljubavi i poezije. trgovini i imigracijama. indo-perzijskih i drugih izvora. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. niti ma kakvu kulturnu tradiciju.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. hrišćani. lakhmidskog glavnog grada.000 (!) kanala3. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. tako su se dva grada blizanca u Iraku. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin.

bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. ali ne sasvim. kome se pripisuje 848 predaja8. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. 429—30 = de Slane. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. 3 Istekhri. Al-Khalilu. 322—3. 80. Yaqut. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. ibn-Mas<ud bi se tresao. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. koji je prvi sastavio arapski rječnik. 4 Vol. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. god..Prema tome. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. još jedan naučnik iz Basre. str. vol. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. Rimsko pravo. Bassora. Kitab al-'Ayn. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. str. U stvari. str. 663. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. oktobra 728. 159. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7.742). Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. Ovo je on uspješno obavio. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. ibn-Hawqal. Po svom stručnom značenju. vol. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . Zahvaljujući rivalstvu naučnika. koji je umro oko 780. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. koja su se do današnjih dana održala na snazi. bukvalno »pripovijetka«). »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. iz ova dva tabora. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. god. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. str. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. Kada bi davao obavještenja o Proroku. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. str. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. lice i naličje svetog zakona. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. I. I. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. IV. međutim. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. Ovaj posljednji. 1 Eng. . koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti.

str. Pod Abasidima. Margoliouth (Leyden. radije. III. s naslovom »Aikhbar (AbId«. Njih je on po pamćenju govorio. 1872). 334 recto. 1912). 12 Vol. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. 365. str. Arapska istoriografija. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . od 'Abida. abu-al-Fida'. I. 357. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. IV. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. a da nije nijedan redak zabilježio. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. ibn-Khalliikan. jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. 7 Ibn-KhalM!kan. 11 Al-Nadlm. vol. F. 228. 223. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. izd. al-Ansab. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. I pored toga. str.26. 110—11. 6 Vidi str.Khallikain. izd. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. vol. I. str. II. 89.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. G. vol. str. vol. fol. istr. ilbn-. 370. 1347). 1842 —7). Str. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. 436. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. pt. isp. vol. br. Fliigel (Leipzsig. al-Fihrist. počela je u obliku predaje (hadith). interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. I. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. II. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). iad. ili. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. Wuste!nfeld (Gottinigen. 8 Ibn-Sa d. sa dodatkom (str. str. 2. isp. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. kao što ćemo vidjeti kasnije. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. Wahb. I. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje.u Sani ča 728). 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. 311 — 489). 89. 150. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. vol. 1. str. 215—16.

U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. I. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. H. Hitti (Cairo. 15 : 21. 234. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. al-Iji. vol. 3 : 25—26. izd. str. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. VI. al-Baghdadi. str. do. Tabari. 43 : 10. izd. III. i odaju hrišćanski grčki uticaj. str. u Himsu). 402. Mutaziliti (separatisti. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. str. 42 : 26. kao što ćemo kasnije vidjeti. II. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika.. još i arapski. 1B Mas uđi. Mu awiyah II i Yazid III. Mada je pisao na grčkom. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. 1928).str. Ya<qubi. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. VII. str. str. vol. također jemenskog Jevrejina.-31. ipt. 190. DUHOVNI 233 Sv.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. 1848). IbnHazm. 355. 106—7. Soerensen (Leipzig. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. osnivač čuvene racionalističke škole. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). . vol. vol. II. 1931). 523. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). 619 15 Vidi Nawawi. 54 :49 itd. nego Sirijac. str. 11 Ibn-Khalliikan. koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. -f. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . isp. Th. mudrost i život. ibn-Sa'd. koji je u kući govorio aramejski i znao je. koliko su raširene bile njihove ideje. 362. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". 334. vol. naročito al-Ma'muna (813—33). ali ne postaje nevjernik. Uxul al-Dln (Istanbul. poznate pod nazivom Mu tazilah. str. str.. vol. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. III. str. 17 Isip.652 ili 654. alNawbakhti. str. Posredstvom Ka'ba. . Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. str. Kitdb al-Mawakif. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. 1924).sir. Ritter (Istanbul. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. 5. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. kao što su moć. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. 19 Ibn-al-'Ibri. III. Nawawi. Isp. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. 98. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. str. 156. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. vol.':\zd. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15.748). veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. Firaq al-Shl'ah. 'ibnQutaybah. VII. 219. str. 22. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. 33. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. H Sur. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. 2493—4. bili kadariti19. Shahrastand. Ma ari/. pored oba ova jezika. Ivan nije bio Grk. vol.

da kalif mora biti član njihova plemena22. Kao himnolog. str. 276—312. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. god. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Murdžiije gll-e Šiije. Kao mladić. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. 1931). Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. 'Uthman i Alija. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. Jedna druga sekta. Sabe blizu Jeruzalema. Uopće. preko latinskog. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. Sv. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. mada može izgledati čudno. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. grčkog i đurđijanskog. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. teolog. pravnik. 305. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. međutim. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. nekoć njegove pristalice. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. Raštrkani su posvuda po Alžiru. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). došla je u arapski. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. 22 Ibn-al-Jawzi. Još preciznije. Tripolitaniji i Omanu. 102. Ivana20. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. Među djelima sv. 1340). a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Ovdje je umro oko 748. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. XLIX (Rnussels. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. Ovi opasni Alijini protivnici. koje su izvršili umajadski kalifi. tj. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. str. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). . najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. 21 Str. ali ne tako važna. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije.

" Shahrastani. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. političkih i vjerskih. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. 100. 122—3. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. Mas'udi. i slj. 296. opet. sa svojih 15 milijuna. kao nosilac dijela božanskog bića. 25:74.. On je izravni potomak Muhamedov. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. str. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. Ibn-Khaldun. str. Mnoga krivovjerja. I. cit. Ismailije. Baghdadi. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. druži. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. bez sumnje.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. Prema toj teoriji. i do današnjeg dana Perzija. str. 89. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. str. dzd. voditi. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. bio je jemenski Jevrejin. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. 159—60. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. str. Biaighdadi. str. vol. bili su izdanci šiitske sekte. kao i svjetovni. ekonomskih. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. preko Fatime i Alije. 26 Za ovo gledište vidi liji. 70. ibn-HaZm. op. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. vol. o kojima ćemo kasnije govoriti. 87—8. korijena koji znači prednjačiti. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. društvenih. U početku. utjelovljenjem samog boga29. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. 25 Od arap. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. 108—9. 24 Isp. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. str. str. Prorok. str. 356. koji je posrednik između boga i čovjeka. judejskohrišćanskim idejama.« 23 Shahrastani. Hitti. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. II. ostala je bastion ši-ija32. On je duhovni i vjerski vođa. koja je oprečna gledištima Sunija20. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. predvodnik spasenja. nusajrije i njima slični. 15:79. a koliko. Ijd. Muqaddamah. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. tj. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Osnivač islama objavio je Koran. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. Termin. Kao takav. Riječima »Vjerujem u Alaha. Hipoteza Mahdi. kar-mati. I gnosticizam je.

Goldziher u Der Islam. i slj.000 šiija.. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. 218. oko 14 pro cenata svih muslimana. koji je uživao ugled u predislamsko doba. 29 Vidi str. str. Ultrašijitske sekto. vol. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). 31 Iji. I (Cairo. al-Jahiz. vol. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. str. <Uyun al-Akhbdr. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca.poznati pad limenom matawilah (tj. . III (1912). 408. 32 U svemu danas ima oko 50. 2—25. 121—6. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. koja odaje perzijski uticaj. vol. IV. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. 30 Baghdadi. 21 i str. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. str. vol. I. gdje su . koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. 350. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. i slj. pisaru. ibn-iall-Javvzi. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. str. sedam u Indiji. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33).28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . Isp. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. bez sumnje. Str. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. naročito Muhamedu. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji.000. str. str. 343. Naqd. vol. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9.728). Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama.750). druži. -f. str. II.. 231—52. četiri iu Jemenu.000 <u Libaaiu i Siriji. Sirah. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. str. pristalice /Alijine/). čak i Akthamu ibn--Savfiju. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -. 400 i slj. jazidi i Ali-ilahi. nusejri.000. 157. vol. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. istr. 34 Vidi ibn-Qutaybah. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. otmjenom frazeologijom. str.prorocima. <Iqd. a završila s ibnal-'Amidom«37. 47. 103—4.. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. i slj. 177. Hitti.000. II. izd. al-Bayan. među kojima su ismiaiiliti. 238—15. na području pjesničkog stvaralaštva.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. gdje su poznati pod imenom zejdi. 1926). broje u svemu otprilike 60. II. Ibn-Hazm. Iji. tri u Ira'ku.

vol. On se. I. i napola mitski Majnun Layla45. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. 41 Aghani. str. 63. Subh. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. str. str. II. Sh'ir. 1. DUHOVNI 237 na. str. Vi. Vidi ibn-Qutaybah. Mahnit od očaja. 1872). Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. on bi dolazio k sebi47. Vidi Jahiz. Aghani. VII. 153. G. 1901—9). str. 38 Jahiz. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. 38C—91. s druge. 2. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. isp. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Essays on Eastern Questions (London. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. stavlja njegovu smrt otprilike A. citiran od ibn-Khallikana. isp. (Beirut. 35 36 37 172. vol. str. I.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. 260—68.28. Aghani. str. Bayan. XV. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. (Leipzig. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. vol. bio je lirski pjesnik. Jamilovi stihovi. 550. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. »Ovidije Arabije«. vol. Sh'ir. vol.al-Mulawwah4(i. 46 Al-Ku'tubi. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. 45 Aghdni. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. vol. 73. prema predaji. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. i slj. 438—9. 42 Ibn-Qutaybah. 349.Udhrah. Ma an/. Vol. 169. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. koja je pripadala istom plemenu44. vol. čije je prvobitno ime. 40 Njegov Dlwan. vol. str. vol. i. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. 81. H. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. VI. 39 Ibn-Qutaybah. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). izd. str. str. Bez sumnje. vol. 58. Baydn.-abi-Rabl<ah. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. bilo Qays ibn. s jedne strane. vol. dovoljno bogat41. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. I. Tabari. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. 279. vol. 'Str. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. 77— 110. II. 1283). str. 148. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. str.str. 80—699. Ma'drif. Mas'udi. Za obresce vidi Qalqashandi. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. 172. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. koje je živjelo u Hidžazu. II. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . odišu takvom jvj. 32. 2. I. 1935—9). Palgrave. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). sir. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. Paul Schwarz. 43 Vidi W. bio je bezbožan član plemena Quraysh. koja je odgovarala na njegovu ljubav. str. vol. str. 216. str. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. I. 'Umar ibn. Ovaj prvak erotske poezije.

ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. str. str. i arapski je govorio stranim akcentom. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. Vidi (lqd. XVIII. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. str. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. 164—5. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). 347. Svojim panegiricama. vol. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. svakako. V. 1903). 51 Ibn-Khalliikain. I. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. vol. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). R. str. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. vol. s. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. 55 O njemu vidi Aghani. ibn-Khalllkan. str.900 qasldah. XIX. 294. 54 Ibn-Qutaybah. str. str. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. vol. str. VII.47 238 Ibn-Qutaybah. Shi'r. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. ibn-Khailikan. Shi'r. III. vol. str. 2—52. vidi njegov Dlwdn. 358—62. vol. 287. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100.. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. 137—8. iap. str. 301—4. str. 56 Aghani. III. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. al-Walid je. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta.. 186—97. izd. Boucher (Pariš. I. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. 183. ratnog zarobljenika50. vol. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. Josaph Hell. I. str. Shi'r. vtol.tr. 297—8. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. VIII. str. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. 71—2. 49 Fihrist. 1313). ča 713—72)49. ihn-Qutaybah. 136—46 = de Slane. kažu. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. 292. Ma'arif. 50 Ibn-Quitaybah. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. Aghani vol. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . prenosač. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. 53 Ibid. Oni su bili satiričari i panegiričari. 91. str. 52 Ibn-Qu<tayibah. vol. 1875). vol. 268. najveći satiričar toga doba. Jarlr. Hammadova velika zasluga je. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. str. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). passim. 612—28. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama.000 dirhama51. III.

(Levdan. 91. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. 2. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. 63 Ibn-Sa'd. str. 134. 59 Yaqut. 64 Yaqut. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58.pt. 25—6. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. isp. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. 309. str. s>tr. I. 11. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. Takav se čovjek naziva al-kamil. Udaba'. al Udabd'. V. Bayant vol. Već je 17. savršen57. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. Wuldh. izd. 257—8. Javnost. a druga na tijelo (tj. . str.10—11. vol.. Prema tome. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). 82 Spominje ga i Jahiz. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. str. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. 1. VI. gostoljubivost. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). 210. bili su srčanost. velikodušnost. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. str. Husn. 9. vol. str. II. str. III. 11. vol. . Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. 58 Mubarrad. I. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. 1907). medicina). (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. II. 175. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. čojstvo (muru'ah). Kkidi. vol. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. str. iza kojih dolazi srdžba božja«60. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. str. I. vol. 165. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. obično hrišćanin ili klijent. postao je stalna figura na dvoru. god. isp. 239. Aghani. vol. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. Sirah. služiti se lukom i strijelom i plivati. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. 6—7. str. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. str. KJ8—43. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). a koji se odnose na ovaj predmet. 61 Suvuti. 11. VI. Vidi Jahiz. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). _57 Ibn-Sa'd. Margoliouith. Etički i odgojni ideali. bili su se uvriježili u tradiciju. Baydn. potpomagala je džamije. 77. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). 89. vol. Mu'jam. 7 i slj. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. Nekoliko recepata. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. 60 Ibn-al-J<awzi. vol.

Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. str.. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. i Tayadhuq. koji je studirao u Perziji66. 113. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. ali što se toga tiče. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Khalid (f 704 65 Str. Taban. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. god. međutim. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. ibn-al-'Ibri. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. Alhemija Alhemija. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. 776. 116. 211. vol.ča 634) iz Tajifa. 121. str. 109. DUHOVNI 241 ili 708). i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. liječnik al-Hajjaja70. ona je mogla postojati samo u Jemenu. I. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. jedna je od disciplina koja se rano razvila. hrišćanin. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. vol. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. str. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. vol. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. a djelomično i na perzijskim izvorima. str. 156—7. kao i medicina. str. Htifcama. Nawawi. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. 1196.. kao što je bio običaj. živio kasnije. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Tahdhlb. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. vol. Miiller (Cairo. Mu'awiyin liječnik69. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. vol. očigledno Grk. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. str. viai str. medicine i astrologije. I. Jabir je. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. A. 192. 195.. 71 Ibn-al-'Ibri. 11. 161. U vještini liječenja. grčka nauka više nije bila živa snaga. II. 72 Ibid. str. str. 67 Ibn-al-'Ibri. isp. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. 593. str. str. 1882). gdje je grčka tradicija bila živa. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. 116. str. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). I. 412. izd. str. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose.25—6. 70 Ibid. Qifti. 156. I.

Jednostavna Muhamedova džamija u Medini.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. 604. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 1924). abn-Khailldikan. 300. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. i slj. II (Leipzig. str. III (London. 77 J. hram se nalazio pod otvorenim nebom. 1842). Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. str. I. 185 = de Slane. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). 53. Ruska. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. Arabische Alchemisten. kao što i danas još uvijek zna. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. bila je djelo nekog drvodjelje. str. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 128. 354. Kasnije je Prorok.25. der Sechste Imam (Heidelberg. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. izd. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. 581. Stanovnik rijetke oaze znao je. za primitivnu arhitekturu. 242. vol. 75 Julius Ruska. više nego svetište u Meki. I. I. 1924). Cfa(/ar Alsadiq. 1837). Na taj je način džamija (mošeja od ar. str. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. str. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. bez ikakva krova. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. Ona građevina. Hajji Khalfah. 8. Arabische Alchemisten. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. 49—50. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. 78 Ibn-Hisham. za zaštitu od sunca. 317. ali je ta tehnika posuđena i. koptskog hrišćanina. str. vol. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. 76 Fihrist. II. Ovdje je šator bio obično prebivalište. 336—7. str. masjid. vol. 1. Fluegel. vol. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. str. u s DUHOVNI 243 ma. Ka-ba.

81 Ibn-S'ad. vol. str. najprije u pravcu Jeruzalema. str. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. licem okrenuti prema zidu. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. str. 9. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. I. 2. bez obzira da li se radi o kamenu. 3—5. koji je služio kao zimovnik za vojsku. Ovdje. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. 3. 63. str. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. str. 80 U Orientalische Studien. što je još bitnije. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. muslimanska i muhamedanska84. vol. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. 6. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. 1860). koji su ovim prethodili. Wiistenfeld. I. i 4. a kasnije u pravcu Meke82. koja nosi jasna obilježja hindu stila. nije sigurno. C. I. pt. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. 1906). Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. vol. pt. II. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. str. 331. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti.dvorište. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). str. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. I. Građevinski materijal. Bezold (Giessen. sirijsko-egipatska. zatim domaćeg i rimskih stilova. i slj. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. I. Buikhari. jad. španska i sjevernoafrička. On je osnovao i sam grad. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. Ova tehnika. kako pokazuje džamija u Medini. iračko-perzijska. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. isp. H. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. arabljanska. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. str. 2. 107. 2. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. Ibn-S"ad. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). I. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). vol. pt. . koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. indijska. koji se često naziva i maurski ili magribski. Dok su izgovarali svoje molitve. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. Theodor Noldeke. vol. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. 106—7. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. unaokolo ograđeno trskom. F. cigli ili ilovači. Bukhari. vol. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. 7.. prema tome. C.

džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. 2489. Yaqut. str. vol. .pt. bila vojni logor. kojii se upotrebljava z. god. str. vol. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. 1. Maqrlz. IV. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. Ivana92. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). str. IV. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. 149. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. Bulddn. str. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. 350. I. ili 639. Istakhri. 211—12. vol. 247. 17. On je preuzet od crkve. (Bulaq. Muhamedovi vjernici. I. ibn-Duqimaq. vidi Yaqut. II. jer oni nisu. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. str. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). Ziyad. Mihrab. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. Hus'n. Maqdizi. Mu'awiyin zamjenik. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. vol. U Ma-dajinu. a kasnije od ilovače i ćerpiča86.30. 642. II. 12. bila je kao i ostale. Tabari. koja bi označavala pravac molitve. Tabari. i bez ikakva minareta (mi'dhanah).2. str. vol. 272. 346—7. međutim. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. I. Šuvuti. koja je. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. II. ibn-Battutah. okupator. god. 262. str. Kažu. God. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. >ibn-Juhayr. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. kao i džamija u Fustatu. 213. III. kako sami tvrde. str. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. Ibn-al-Faqih. ugledajući se u sasanidske obrasce. vol. Ovdje je god. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. 248. 323—4. koju je posjetio 1184. Yaqut. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. MaqdLz:i. ibn-Hawka'l. 1. 1. 591. Yaqut. 1. vol. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. Kao i u Basri. Kufu. stare građevine su im poslužile za džamije. Maqrizi. Yaqut. str. str. 109. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. IV. I. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. II. str. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija.a Kristove vjernike. 61. str.16—17. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. 899—900. Džamija u Medini očigledno je bila vol. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. 2451. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). 'Umarov upravitelj. 1893). str. vol. 271. vol. str. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. vol. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). koji je krov džamije pokrio travom85. izd. podigao je drugi vojni logor. 2443. . str. str. str. 62. Str. 117. 125.. str.i (Bulaq). 11. Baladh'uri. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. 642. 80. 638. str. 156. str. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38).

105 Ibn-S'ad. I. 16 =: Hitti. 99 Maqdisi. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. Ivana. Umajadi su uveli i minaret. 101 Maqr!zi. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. vol. pt. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. str. sitr.6. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. vol. Međutim. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. isp. str. str. prvobitna domovina minareta. 2 :136. Profana inovacija u džamiji. zadržao je najveći stepen svetosti. koji je bio četverouglast". mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. 348. Stadt. vol.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. Vidi str. Oni predstavljaju sunce. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. koji potječe iz IX stoljeća. str. Muqaddamah. koji je bio rezervisan za kalifa. II. str. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. Aghani. 104 Morris Jastrow. Sirija je. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. vidi Koran. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. isp. str. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. str. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. 182. 376—7. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. 108. prema tome.str. vol. str.str. 3465. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. str. 100 Ibn-al-FaqIh. 247. str. Kao i mihrab. 1915). 97 Dirnawari.8—9. kao hrišćanski oltar. 229. 2. vol. Taban. ibn-Battutiah. 203. II. jest maqsurah. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. I. 379—80. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. 248. vol. vrlo rano dobio svetište. 32). XVII. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. 138. 102 Baladhuri. U Iraku. 6. . U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. I. 1. II. 1. 11. libn-Battutah. 1.. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. str. str. . Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. 116. 272. 11. vol. ibn-Khalidun. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. 103 Wu9tenfeld. str. Jr. I. str. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. 571. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. 75. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 98 Isp. 8—9. 3. koji su se neprestano mijenjali. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. 224—6. vol.

107 Maqđisi. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. god. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. 614. 109 Vidi str. str. 114 Str. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. str. 311. 1924). 37. god. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. 112 Ifon-al-Athir. 334. sir. god. i slj. 31/651—2. 169—71. al-Maqdisi114. I. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. 108 Ya'qubi. vol. koji ga je napisao negdje oko 903. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. II. groba111. str. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. vol. S. 159. paganske. 100—101. str. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. 159. Kufijski natpis oko Kupole. vol. 113 Str. M. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. IX.112. 628. Poslije njega opisao ju je oko 985. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. kalif 'Umar posjetio grad. sagradio je 691. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. XXXVIII (1930). Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . On je uposlio domaće majstore. str. 1179—91. mjestu svetom za jevrejske. H. Kada je god. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. 209. str. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. Briggs. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. 211. vol. Isp. 111 Maqdisi.muslimana106. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110.

koji služi kao svjetionik. Kao i za Kupolu na stijeni. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. van Berchem. u Der Islam. 593. vidi tafcođe Istakhri. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. str. 168—9. 326. Tri lađe i poprečna lađa. vol. I. isp. II (1911). 118 Isip. koje su podigli mnogi kalifi. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. A. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. 100. str. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. 1932). Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. vol.. god. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. str. uposlio perzijske i indijske majstore. 157. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. C. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. Walld. ibnJubayr. Ta'b-ari. koje mu je poslao bizantijski car119. takođe su djelo kalifa. str. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. K. Geograf al-Maqdisi121. II.. 119 Maqdisi.'Abd al-Malikov sin Al. međutim sjeverni minaret. vol. str. 202. Early Muslim Archi Do ture. 274. god. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi.našnjjm glavnim džamijama Alepa. 57. 1930). 116 Str. 1187. Marije. str. 1194. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. 119—20. Kasnije su je preinačili krstaši. II. Džamija Umajada God' . počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. vol. de Lorey i M. str. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. grobovi. kao što smo čuli ranije. Bell. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. Yaqut. 121 Str. 1928122. I (Oxford. Creswell. koju je bio podigao Justinijan. 374. 158.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. 120 H. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. koji je kako smo obaviješteni. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. pt. str. 122 E. 261. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. 117 Među đa. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. sjevernoj Africi i Španiji.795' . U strogom smislu riječi. ibn-'Asakir. ibn-Rustah. I. derviški manastiri (sing. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. Himsa i Bej. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. sabil). Abasid al-Mansur. str. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. prvi put 1069. Naziv alMasjid al--Aqsa. kao i grčke mehaničare.

Zborna džamija je. Većina kalifa. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. FASADA AL-MUSHATT %^fell. vol. 'Abd al-Malikov sin. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. 290. 360. 207. al-Qubbah al-Khadra'126. II. 1914). Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. godine. vol. Ya<qubi. 211). Vidi str. 687. kraljevske rezidencije. Njegov sin al-Walid II.5 Ihn-al-Faqih. I. ibn-'Asakir. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. gdje je palata stajala. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. Gertrude L.1400. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. vol. 224. Tanblh. 106. str. str. treba primijetiti. 591 124 činjale 12. 198. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. str. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. Al-Balqa'. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. niša. na istočnoj strani Sirijske pustinje. Mas'udi. Ibn-al-Athir. str. a isto tako pokrivenog prilaza. str. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. Bell. 322. Yaqut. str. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. 128 predio Yaqut. koja se nalazila tik uz džamiju. i posljednji put 1893. Baladhuri. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. V. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. str. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. vol. 167. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. str. Ovdje je Ya-zld. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. Međutim. IV. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. izuzev religijskog. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. u Vasitu. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. čijih se nekoliko ostataka još vidi. str. god. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO .

i 715. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. VII. vol. Ipak. vol. 1097). jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. Filozofiju. 1905). Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. . 132 Isp. II (S'trasibuirg. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. Die Provincia Arabia. vol. d slj. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. Domas/zew. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Međutim. str. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. str. Yaqut. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu.pt. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. R. E.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. II. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. Musil. str. vol. zimovnik. 205—373. Kusejr 'Amra. str. Schulz i J. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. XXV (1904). držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. I (Wiemna. Ovaj zamak. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). tvrđava. »Mschatta«. 1743.. 129 Od la't. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. god. B. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. Ime je vjerovatno novijeg datuma.ski. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. 130 Taban. castellum. Bukhari. Al Walld I. 5. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. 95. 135. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. 134 Bukhari. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. I Textband (Wiemna. str. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. Strzygowski. str. 61. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. str. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. koji je možda sagradio između 712. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). IV. Brunnow i S. II. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. 105—70. v. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. vol. vol. god. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. 1902).

To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. odatle eng. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. i prema tome muslimana Arabljana. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. Južni Arabljani su. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. bez sumnje. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. zajedno sa nazivom. Veći broj aktova prikazuje plesače. o kojima se vrlo malo zna. str. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. prvi oblik pjevanja. lišće koje raste iz vaza. Kasnije je na sličan način bio preuzet. 140 <Iqd. VIII. str. Očigledno. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. Međutim. vol. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). str. o moja ruko!). Inshad. palme sa grozdovima plodova. 138 Mas'udl. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. vol. vjerske i ljubavne. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. 175. Mas<udi. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. 93. VIII. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). vol. 93. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. međutim. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. vinova lo-za. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. l : 20. »lute«). 237. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. VIII. lovor i pustinjske ptice. mizmar)™9. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. po njihovom mišljenju. istr. II. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim .Istooriju i Poeziju. frula (qassabah. slomivši ruku. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. VIII. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. 93—4. i zbirka Aghani145. očigledno. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. ratničke. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. -u I Dn. Većina predislamskih pjesnika je. str. ili pjevanje pjesama. -92. 142 Mas'udi. str. muzičare i zabavljače. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. On je najjednostavniji poetski metar. »Almodad«. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. Farmera144.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. 139 Aghdni. 684. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. Ornamentiku sačinjavaju draperija. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. III. vol. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. 31 :5—6. vol. 137 Isp.

ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. 98. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). J.Walida I. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam.. 119. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. od kojih su mnogi bili njeni učenici. Uskoro. Wenstock. a veselje je njihovo čedo«149. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. Međutim.. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. 171. XIII.ča 720). mada stvarno nije grešna (haram). Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. naročito za vrijeme 'Uthmana. str. Arabian Music. str. i slj. 150 Aghani. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. Vidi Nirwayiiu. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. 140. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. medinska slobodnjakinja. ženskonje. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. 170. Nihdyah. tj. VIII. tj. str. 148 Vidi Nuwayini. vol. A. 7. str. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. str. Yazida II i al Walida II156. str. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. str. Umjetničko i otmjeno pjevanje. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. 173. I. val. 132—5. Očigledno. 147 Sur. sin nekog Turčina. 146 Aghani. bili su strani oslobođeni robovi. perzijskog porijekla. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). 1929). Tuways je ostavio podmla-dak učenika. vol. 1927). berberski melez. i Ma'-bad (f 643). Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. medinski mulat. vol. i slj. IV. str. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. 489. 48. muzika duša. 24—5. 145 Vol. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. str. f ča 714). II. str. 143 Aghani. 178. Farmer. 632—710) iz Medine. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. str. str. IV. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. str. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. 149 Nawaji. i slj. X. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 136. na čijem je čelu stajao Tuways. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. 173. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). vol. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. Husaynove kćerke. vol. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob.obredima. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. 3. 26 : 224—6.

VII. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. vol. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. 98. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. a još više Medina. 124. pjesnika i muzičara. Yazid II. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. 158 Ibid.. starješine iračkih pjevača. Bujica se više nije mogla zaustaviti. i slj. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. zbog čega se potpuno izgubio. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. 154 Aghani. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. III. Sveto hodočašće. vol. Kao takve. str. obožavalaca i prijatelja. Tako su Meka. str. str. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. vol. ljubimice Yazlda II. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. 157 Ibid. str. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. Njegov sin al-Walid. gdje su bili primljeni s velikim počastima. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. 158 Ibid. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. 155 Ibid. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. koji su naročito voljele žene.lamu. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164.. vol. imao glavnu ulogu. 135. 19. veliki ljubitelj veselog života i . Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. str. str. vol. Walld II. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj).. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. str. 99—100. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. vol. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj.. 151. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. zaštitnik umjetnosti. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah.. I. Lutnja od drveta. I. I. VII. Upoznavši notni sistem. neka vrsta psaltera. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. lično kompozitor. i slj. 152 Ibid. 84. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. Gharld znači »dobar pjevač«.

izuzev Marwana II. str. str. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. sada je bio potpuno razvijen. Ya'qubi. 181 <Iqđ. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. 403. 102. Nawaji. str. vol. 401. str. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. 163 <Iqđ. 160 Ibid. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. kao što je primjerom pokazao Yazid II. vol. kojim se završava dinastija. MARWAN II 12. naročito vino. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. pokazali su se nesposobnim. II. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. VI. str. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. 177—9. str. 2 Ya'quhi. _237. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. koji je omogućavao haremsku instituciju.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. vol. vol. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. 1334). i slj. medu 159 Aghani. Yazld III (744. IBRAHIM 11.. 31—2. V. 238. str. vol. vol. str. 162 Gtoazzali. vol. str. 306. II. vol. isp. žene i pjesma. vol. VT. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. str. II. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. 1874. Mas'ud'i. Takve ljage 1 Tabari. vol. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. II. III. Karakteristični poroci civilizacije. i slj. Četiri njegova nasljednika. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. 446. 4. vol. Vidi str. kako smo ranije čuli. str. 164 Aghani. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. star. I. 225—6. 156—7. 404. vol. . 165 Mas'Uidi. god. str. MARWAN I (683—5) 5. . III. Mas'udi. V. 70. vol. 127. Eunuški sistem. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost.. XVI. II. str. YAZID III 13. 168 Ibid. aba-sidskoj stranci.

Pričaju. sjeveroistočne perzijske provincije. SLABLJENJE 263 Jemenitima. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. Sjeverni Arabljani. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. a to isto činio je al-Walid II. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). latentne u društvenom životu. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. Počevši s 'Uthmanom. prema tome. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Svugdje. kao i granicama Sahare.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. Arapi Ku-rasana. osnivač umajadske dinastije. počele su tada slabiti. a Jemeniti druge. pod-jarmljivača centralne Azije. F. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. 1853). kao i Qutaybe. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. 1852). pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. kako smo obaviješteni4. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. koji su vukli porijeklo od Qahtana. u Španiji. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. nazivali su se Jemeniti. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. na obalama Sicilije. Mu(awiyah. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. opet. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. na obalama rijeke Inda. osjećale su se pradjedovske razmirice. osvajača Indije. dinastički duh. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. Wustenleld. štitio je pleme Qays. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. da se u dalekoj Murciji. bilo je svršen čin. u glavnom gradu kao i u provincijama. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. koji je bio organizovan na širim razmjerama. međutim. Yazid II. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. počeo se sve više i više afirmisati. prema imenu vodeće porodice. Ishtiqaq. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Njegov sin i nasljednik Yazld.

opet. str. sada je poprimila religijske boje. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. međutim. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. opozicija sirijskoj upravi. 7 Ibid. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. II. II. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. prema tome.. Yazld I. Odmetnici šiije. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. 14. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. vol. str. Svi ovi manevri. Kada je došao na vlast. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Marwan I.polovini osamnaestog stoljeća. 334—5. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. Al-Walid je. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. str. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. 6 Ya'qubi. naravno. str. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. U Iraku. U zajednici s Alijinim pristalicama. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. vol. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. 306. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. Baydn. 5 Ibn-'Idharii. II. 84. Abasidi. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. vol. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima.

Musil. u Mezopotamiji. koju su plaćali nemuslimani. str. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. Međutim. Spaniju. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. kurasanskih i abasidskih snaga. III. str.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. god. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. i irački haridžije. Yaqut. vol. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. Northern Hegćz (New Voilk. str. II. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. Većina njegovih pristalica. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. Marwan II. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. Fakhri. međutim. juna 747. 192—3. II. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. Prorokova strica. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. Tabari. 342. umajadski upravitelj Kurasana. 56—61. 1926). Marwan. a posebno perzijski. međutim. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. Yazidom III i Ibrahimom. a sada amblem Abasida). Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. star. šukununuk al-'Abbasa. 356—7. Pored Sirijaca. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. koje su neprestano obnavljali Arapi. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. koga je pomagalo pleme Qays. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. 9. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. vol. str. perzijski slobodnjak. tražio od Marwana II pomoć. glavnog oslonca umajadske moći. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. i džepne mape. Iz Iraka. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. jače snage stupile su u dejstvo. nije odgovarao na njegove molbe. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. mjesto toga. vol. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. čovjek nepoznata porijekla10. 34.

u abu-Futrus. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . i slj. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. Tri godine je 60-godišnji kalif. str.) na lijevoj obali Velikog Žaba.'359. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. Njegova glava i kalifska obilježja. str. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. vol. vol. str. Sa 12. vol. VI. možda Busir al-Malaq u Fajumu. 184. 251. Literary History. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. manje jedinice koje su bile zbijenije. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. Mas<udii. stric novog kalifa. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. str. al-IskaVidardrai/In. str. koji je 10 Isp. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. pad glavnog grada Iraka Kufe. skrovišta abu al-'Abbasa. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. III. god. aprila 750. 186. iad. vol. 77. Tabari. vol. uveo sistem kohorti (karadls). stari Antipatris na rijeci Audži. 1953. 1943—9. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. 16 Tabari. 181. oktobra 749. II. sa neprijateljskim snagama. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. Poslije bitke kod Žaba. Ndcholson.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. C. Tabari. III. i njezin je poraz bio neminovan. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. Siyar al-Batarikah. 417—18. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. 17 Takođe Abusir. u kojoj je bio potražio utočište. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. god. str. str. i slj. 1912). 216. str. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. i u toku veselja dao da se svi pogube. Dlnawiairi. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. II. Međutim. 49—50.'. juna 750.najzapadniju islamsku provinciju. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. str. str. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. mučile su prastare razmirice. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. 18 Vol. II. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. vol. 45). str. pritoke Tigrisa. VI. Fakhri. 1 Tabari. slijedio je god. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. 47 (isp. i slj. 194. 98. 15 Ya'qubi. III. F. str. kako priča al-Masludi18. Vidi str. ali zato mnogo pokretljivije. str. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. 12 Fakhri. 749. S€yfoold (Ham burg. god. 27— 33. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). vol. Svi njezini glavni gradovi. 87. 13 Tabani. Njega su uhvatili (5. jedan za drugim. Još i danas pokazuju tu njegov grob. poslani su abu al-'Abbasu. str. str. blizu Jafe. tj.

prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. vol. novom erom. str. isp. 204. . 161—62). isp. 425—6. 76. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. 92—6.. str. 707. str. str. spada u kasnije poglavlje. vol. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. Ovo je bilo zlokobno. Mubarrad. Yai<quibi. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. ibn-Miskawayh. vol. II. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. 22 Taban. 20 Ibn-Khaldun. 1930). str. Aghdni. Ispored/i . vol. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. 471. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. Vidi Fakhri. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. vol. 1. Fakhri.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. Yaqut. 21 Mas'udi. str. VI. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. postala je nova prijestonica. str. Ta'rikh Misr al-Hadith. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. vol. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. Cairo. 120. 427. 1000. II. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. H. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. III. Ibid. izd. pod vidom internacionalnog islama.str. str. 329—30. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. str. Arabljan-stva je nestalo. V. Klijenti su bili emancipirani. vol. val.9. 3. Theophanes. Šiije su smatrale da su osvećeni. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. sve je bilo uzaludno. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. 526. vol. vol. 115. 19 Ya''qubi. str. 427—8. 23 Tabari.nju ljudskih jecaja i grcanja19. 88. vol. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. de Goeje i de Jo'ng. Irak je pozornica. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. IV. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. 1871). str. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. bili su. str. str. na granici Perzije. 203—4. II (Leydem. 11. str. Aghdni. III. str. Kufa. 161. 1925. gdje je nađeno balzamovano i. XVI. str. . vol.str. Mas<uđi. izd. Lammens. IV. 391—408. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan.16.. lilbn-ail-Athlr. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. Kinasrinu i drugim mjestima. bilo je u pepeo spaljeno21. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. Taj mu je nadimak kasnije ostao. neke vrste mesija. islam je i dalje živio i. IV. 85. vol. str. a u stvari to i jest bila nova era. V. II. koji je bio potrebni .. 1320. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. 17. str.

USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. 441. str. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. a abasidsko internacionalni. vol. Mesiji3. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. 316. 36. 318. suprotno svom umajadskom predšasniku. ibn-al-Athk. Al-SAFFAH (750—54) 2.20. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. Sind. Prorok2. Mada je. vol. Spanija i sjeverna Afrika. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. 1. 750. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. str. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . koga je on istisnuo. Dobro organizovana propagandna mašinerija. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. 33. 3 Tabari. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. do 1258.dodatak carskog prijestola. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. IH. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. V. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. 4 Vidi str. V. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). str. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. tj. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. Oman. III. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. vol. str. bagvol. kakva je bila uma-jadska. Wasit. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. da bude konačno predana Isusu ('Isa). i'bn-al-Athlr. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. umajadska prijestonica Iraka. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter.

junak kod Žaba. Mjesto je danas sasvim pusto. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. u Medini. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. decembra 762. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. ibn-aJ-Athir. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. vol. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. Ibrahlmu je 14. str. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. pokazao se jednim od najvećih. god. Tabani. Abasidsko-pro-Alijin savez. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. 372—3. V. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. 338. str. 7 Ya(qubi. nemilosrdno je ugušena (75812). III. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. • Dl<nawari. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . str. vol. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. Kurasanski vođa. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. Tabani. • Ya<qubd. II. starom pretku porodice) u Anbaru8. 61—6.jedanaest mjeseci6. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. na sjeveru Iraka. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). Hasanov praunuk13. III. kojom je skoro samostalno upravljao. vol.ar (754—75). odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. str. Dinawari. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). ali ga je u novembru 754. Pobuna nezadovoljnih šiija. Muhammad je bio obješen 6. II. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). Njegov stric 'Abdullah. 373. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. str. 429. Al-Mansur. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. jer su za zakonite kalife. Rawandiyah. 434. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. bila je okrutno ugušena. vol. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. imame. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. god. vol. str. On je novu 5 Dimaw)ara. februara 763. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. 87—8. oko koje je svuda bila voda. str. Sirija je bila u stalnim nemirima. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. str. rano u svojoj 30-toj godini9. 367—72.

Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. 245—65. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. 315—16. 37. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. među ostalim mjestima. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca. prema njegovim riječima. Pored toga. on je ponovo preduzeo. Ma<arif. vođeni duže od jednog stoljeća. Na indijskoj granici. Perzija. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. str. 330. Dlnawari. str. III. vol. Jermenije i okolnih zemalja. god. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). VI. Ya'qu>bi. 54. i slj. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). VI. tu je Eufrat. 762. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. Hitti. »jer je«. IH. Ibid. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. 441—2.. i Masisa. II. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). str. 436. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. str. vol. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. Dlnawari. vol. 12 Talbairi. Baghdadi. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. 129—33. str. 376—8. Mas'udi. u Maloj Jermeniji. izd. najzad je bila privremeno umirena. str. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. ibn-Qutayibah. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. 16 Ya'qubi. V. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. 368—9. vol. vol. III. vol. II. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. str. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. Raka i 15 Jajari. vol. str. koje znači »dat od boga«. 354—8. koji će nam dovesti sve što daje Sirija.. str. str. između Kufe i Hire21. 26. Madinat Al-Mansur. »izvanredno pogodno za vojnički logor. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). vol. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. 189— 203. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. koji su. 119—20. DINASTIJE ABASIDA . str. u stvari.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. sa prekidima. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. 191. 14 Tabari. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. Dalje. ovdje je Tigris. III. str. str. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. u Kilikiji17. 381. Mas'udii. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. atr. dta-al-Athir. vol. 105—17.

str. koje su polazile iz centra kruga. I. Yaqut. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. 1931). 238. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. vol. I (Cairo. I. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). vol. Mansur >e utrošio nekih 4. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. Ya'qubi. Ninive. 66—7. 683. koji je brzo otkrio zabludu. po kojoj je palata dobila naziv. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. 446—7. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. vol. 683. visokim 20 stopa. Mas'udi. vol. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. II.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. 5. I. str. 684—5. str. Ibid. 457. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). Ya'qubi. str. str. Tabari. On je po obliku bio okrugao. str. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. . 326. III. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. 25:16—17) i. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. vol. Kupola dvorane za prijeme. II. 294 = Hitti. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. 276. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. 26 Khatlb. str. Buldan. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. 25. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). 21 22 272 Ya'qubi. Yaqut. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. Khattb. str. Pored palate stajala je velika džamija. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. str. Yaqut. str. str. I. vol.. prestolonasljedniku al-Mahdiju. str. vol. Ya'qubi. 1. 28 Yaqut. vol. III. vol. 69—70. Baladhuri. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. Yaqut. 235. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona.000 arhitekata. str. Baladhuri. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. dizala se u visinu od 130 stopa. 73. Bttldan. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. 272. 183^i. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. 25 Tabari. str. koji je opasivao centralni prostor. Ya<quM.17 18 19 20 449. I. sa dvostrukim zidovima od cigle. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. I. str. I. str. III. str. vol. vol. vol. Babilona. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. vol. 445. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. Ta'rikh Baghdad. dalje na sjever. Bulddn. U izgradnju svoga grada. značaj a. 237. Madlnat al-Salam (grad mira). str. izuzev možda Carigrada. str. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. jer je bila nalik na balčak sablje. str. 27 Vol. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. 477. kako je predskazao dvorski astrolog28. str. vol. IV. 67—8.883. koji je bio završen u roku od četiri godine. II. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. od kojih su se četiri glavne ceste. str. 238. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. Khatlb.

gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. 13. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. III. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. 705. str. Ibn-Khallikan. Njegov otac bio je barrnak. God. 341. 206. str. vol. Str. III. on nije bio vezir35. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. vol. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. str. str. 35 Isp. kao i perzijske ideje i misli. Yaquit. I. ibn-al-Athlr. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. 37 Tabari. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. čija je. 322—4. vol. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. 36 Ibn-al-Athlr. vol. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. visok čovjek. perzijska vina'i žene. str. str. III. nego ministar u kasnijem značenju riječi. 818. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). Mas'iidi. u čemu su ga. Kalifat je. Tabari. slijedili njegovi podanici29. str. Imao je više od 60 godina. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. gdje je ugušio opasan ustanak33. Mas'udu. Perzijski uticaj. VI. vol. 30 Isp. 497. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. 211. 14. god. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. perzijske ljubavnice. 371. Tanblh. u stvari. Fakhri. zarobio u Balku. perzijske pjesme. str. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. 840. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. opet. II. VI. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. str. treba upozoriti. on je » Tabani. naravno. vol. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. 765. vol. vol. oktobra 775. 31 Ibn-al-Faqih. IV. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. vol. crne puti i tanke brade37.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. 314. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. Mada. str. izgleda. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. ovaj službenik perzijskog porijekla. u stvari. 340. 33 Ibn-al-Faqih. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. 290. 34 Tabani. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. On je bio mršav. str. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. 32 Tabaci. 391. str. II. str. tj. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. 1181. qalanis). nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. Tanblh.

vol. 223—4. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. Kitdb al-'Uyun. III. 680. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. gdje su živjeli raskošnim životom. 41 fabari. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). III. Mas'udi. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. 201. 44 'Iqd. vol. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). Njihova velikodušnost bila je poslovična. vol. al-Mahdi (god. str. bila je konf iskovana46. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. str.676. 49 (Zqd. međutim. Sva porodična imovina. III. vol. god. 40 Vidi Tatari. 45 Tabari. str. III. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. imenovao je Barmakida. str. koji je umro 805. zahvaljujući njemu. vol. za koju govore da je samo u novcu. 288. 363. vol. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. 387—94. Isp. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. dok je 38 Ya'qi3bi. III. Khalidovu sinu Yahyi. 674—6. vol. -str. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. str. koga je bila sakrila^ u Meki45.18—19. 803. Mas'udi. On je. 11. 306—8. iznosila 30. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. 28. 89 Vidi ibn-Khallikan. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. 3. str. I. 520. međutim. al-Mansurovom nasljedniku. 48 TabaVi. str. 28. " Jahiz. vol. VI. str. 185. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. otkrio da mu je ona rodila sina. vol.. Najprije je god. 645. str. vezirom sa neograničenom vlašću. i slj. Davao je ton modi. vol. VI. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. DINASTIJE ABASIDA . III. vol. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. palate i namještaj. 843.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. Baladhuri. II. Yahya. Velik broj kanala40. Fakhri. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. str. Međutim. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. pt. Najzad. vol. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. Uglavnom. str. ibn-Khaldun. bio više nego literat. 361. do 803. T'abari. vol. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. str. str. III. str. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. Bak/an.000 (dinara). literarnih i spisateljskih sposobnosti41.38. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. III. str. Kasnije je. god. 676—7. II.

a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. 37. P. 1867). proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. Al-Rashld (786) C. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. god. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. Od njih dvojice Harun je. Bagdadski Kalifat. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . de Jong (Leyden. naravno. Al-Mu'ta?im (833) 9. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. Prema tome. i devetog. izd. u prvom redu. al-Wathiqa. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. Al-Wathiq (842) 10. Al-Saffahi (750) 2. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. lični interesi. po redu kalifa. alMa'mun »središnja ličnost«.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. str. 4. Al-Hadi (785) 5. ovoj dvojici istaknutih kalifa. Al-Amln (809) 7. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. Al-Mahdi (775) 2. kao i druge u muslimanskoj istoriji. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. bez sumnje. i Harun al Rašid. Al-Ma'mun 813) 8. Al-Man§ur (754) 3. na istoku. na zapadu. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. 71. Zahvaljujući. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati.

U . Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). a drugi put Maslamah (98/716). ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. Fawat. u stvari.000 do 90. međutim. prema kazivanju. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. groba4. Isp. 5 Vol. izmišljen. I. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. 114. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. a možda i do samog Carigrada.000 dinara10. vol. prvi abasidski kalif. 574. Congres frangais de Syrie. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Halphen (Pariš. odnosno o devet. Jedan franački pisac. potpuno šute muslimanski autori. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. * »Annales regni Francomm«. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. str. Irena. H. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. izd. nema ni riječi o pomenutom događaju. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. * Eginard. koji su. koji. 2 (1919). Turska tradicija. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. i prev. 15— 39. među kojima su se nalazile tkanine. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669).. 43 (Hamovar. i 806. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. ko-mandovao je poduhvatom. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. izmijenjani između 797. 307. god. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. đtr. * Kuttitbi. miomirisi i slon2. vol. Harun. sto. fasc. I. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. L. izd. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. Pertzii i F.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. povlačila se unazad. Al-Mahdi. 197—8. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. Međutim. 1923). Seances et travaux. 782. G. govori o sedam. 123—4 4 Vidi str. Od njih se dvije pripisuju Harunu. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. 11. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. God. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. str. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. 1895).12—13. str. 47. prema pisanju zapadnih pisaca. možda Mihajla II. Vie de Charle Magne. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. 459.naprednu državu.

(tvrdi (str. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. History of the Byzantine Empire. str. vol. Charles Diehl. vol.nosi tragove muslimanskog uticaja. prev. Od Haruna. Vasiliev. Salam14. 813. Razjaren od ljutnje. izd. Teofan. 11 Vidi str. 2 Vasiliev. III {Pariš. II. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. naziva Leona ». prav. 55. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. koji je pisao 'god. koju je on svmgnuo sa pnijestola. Irena. godine. Miohel le Svrien.saracensfciim istomišljenikom«. a Tabari (vol. III. lično komandovao bitkom. III. S.). Harunov sin. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. 10 Tabari. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. možda potomak Gasanida Jabale. 287. Nikeforu. J. str. 9 Teofan. da mu vrati plaćeni danak. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. vol. koji je odbio uslove ugovora 7 A. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. Rimljaninu psu. Ammuriyah). A. 192. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. 1905). Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). gospodara vjernika. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. 504.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n.-B. koji . al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. Tabari. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. vol. III. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. 15. pokušaj nije uspio u cijelosti. god. vol. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). G. sine đaurke majke. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. On je bio arapskog porijekla. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. može se smatrati. Ohaibot. e. B. 278. pa je čak zahtijevao od kalifa. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. pit. Tadašnji car Teofil (829—42). koja je prigrabila prijesto. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. a tvoje ga uši neće morati slušati. str. str. 478. I (Madisom. Vjeran svojim riječima. I. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. 486) iu 164. sto. tvoje će ga oči morati gledati. 405. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. str. 1928). 503 — 4) u 165. Chronicle. prodrla u srce >. 291. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. pored udaranja poreza. History of the Byzantine Empire. 3. god.. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. Ragozin. 695. i. Yai<qubi (vol. 1925). 8 Kitab al-'Uyun. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. str. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). god. str. ar. Ives (Priniceton. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. tada al-Ra-šida. Irena (797 — 802). str. Što se tiče odgovora. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. Poslije 806. sltr. koju je osnovao Leon III (717 — 41). uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć.

Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. Naročito o svečanim prilikama. 709—10. sa trajanjem od 60 dana. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. str. žena i stričevićka kalifova.str. 523. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. započinjao je 10. Zubavdah. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. Kraljevska palata. O tome ćemo čuti kasnije. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. prijemi stranih izaslanstava. 17 Michel le Svriein. 696. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. str. kojoj kasnije generacije. maja i trajao 30 dana. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. III. 259. drugi u proljeće. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. sa mnogim dogradama za hareme. utrošena je bajoslovna suma novca. 1. 337—52. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. potrošila je tri milijuna dinara. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. vol. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. str. vjenčavao sa 18. Hamdanidi u Alepu. godišnjom Buranom23. 18 Qu>damah. npr. 19 Tabari. sada su postali kudikamo manje važni faktori. vol. jula. 519. str. On je počinjao 10. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. preduziman u ljeto. doduše ne tako važnih. tako da je u arapskoj . hodočašća. str. II. str. izd. 386—7. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. svadbe. III.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. dok je treći. Mas'uidii. 72. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. Međutim. Samo na jedno sveto hodočašće. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. 1236. . ustoličenje kalifa. 1.. str. prema tradiciji. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. Jedna od manjih dinastija. zavjesama i minderlucima. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća.i. . Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. str. god. de Goeje (Levden. Kitdb al-Kharaj. vol. 1889). kažu. II. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. kao što su bili. III. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen.. vol. 696. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). vol. 15 Ibid. Ya<qufbi. Diniawar. kada se on 825. eunuhe i specijalne službenike. 14. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta.

muzičare. 20 Mas'uđi. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. (ibn-al-Athir. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. str. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. str. 71. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov.000 konjanika i pješaka. 25 Mas'udi. IV.000. Tha'alibi. <str. IX. vol.000. druga na lava. plesače. str. II. šaljivdžije. vol. str. vol. Yaqut. vol. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. 1938). jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. VIJEK ABASIDA . 166.000 zavjesa. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. Yaqut.000 komada bisera iste veličine. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. Ovaj iznos je povećao na 20. zainteresovati i zabaviti27. III. vol. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. _str. -str. 298—9. 1. 100—5. vol. abu-al-Fida'. Ibrahim al-Mawsili. Svaka od njih koštala je 3. vol. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna.000 serdžaza. oJbnKh. Kalifova pratnja je brojala 160. str. treća na orla. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. Prema jednoj priči. 520—21. IX. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. str. str. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. Latd<if. koje je bilo teško 500. Tanblh. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. l. oslobođeni rob. 65—6. a u kalifovoj palati visilo je. vol. Mas'uđi. str. 119. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. str. Ansab al-Ashraf. U paradi je išlo 100 lavova. str. str. 296. Max Achloessinger. VI. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. 917. od kojih je 12. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. 28 Khatlb. Pjesnik abu-Nuwas. vol. vol. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. pored 22. Vidi str.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. II. 193. 38. 28 Aghani. I. I. iznos od 300. 27 Balađhiuri. 73.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. po kojem su bili posuti biseri i safiri. B (Jerusalem. libn-Khalliikain. Al-Amin. čija je zadaća. Boirokhardt. vol.književnosti taj. profesionalnom pjevaču. VII. I. I.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Travels. 7.500 bilo pozlaćeno.000 dir24 Taibari. 279. 73. vol. God. vol.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. 196.alli-kan. izd. 1081—4. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. vol. 83. pjevače. Muqadammah. VIII. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. 144—5. str. str. libn-Khalduin. očigledno. str. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. 82 Aghdni. str. II. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. 337. 73—4. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). vol. 21 Isp. Kuglice od moška.

Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. god. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. 206. str. Članovi hašimitskog plemena.. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. str. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. koji su plovili do Mosula. VI. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. lazurni kamen. Duž njegovih riječnih gatova. 85 Ibiđ. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. iz istočne Afrike slonovača. Kao kalif. sličnih današ80 Ibiđ. Lata«if. XVI. atr. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. 349—50. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. iz Skandinavije i Rusije med. Kada je 819. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. Ne čujemo više o Okruglom gradu.000.000 dirhama od nekretnina35. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. Ugledavši se na svog gospodara. vol. vol. Taibari. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar.000. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva. kojemu su Abasidi pripadali. III. da bi objasnio stvar uzvanicama. razne vrste krzna i robovi bijelci.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. 33 lap. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. primijetio da su režnjici riblji jezici. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. Abasidsku prijestonicu. str. 951—3. vosak. našao je veliki dio grada u ruševinama. nije bilo lako uništiti.29 282 Vol. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. Domaćin je. 16. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. ZLATNI 283 njim. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. ostavio je 50. 207. str. 34 Mas'udi. str. str. činovnici. zlatna prašina i robovi crnci. 289. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . koji su bili miljama dugi. Tha'alibi. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom.000 dirhama34. svila i mošak. VI. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. tkanine i robovi. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. dvorski službenici. Neki Muhammad ibn-Sulayman. 32 Vol. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. 138—9. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. XVI. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. 31 Vol. minerali i boje. ležalo je usidreno na stotine lađa.

Ovo buđenje treba zahvaliti. on oblači laku haljinu. 36 Vidi Le Strange. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. jede dunje i sirijske jabuke.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). Vidi str. mirise i povrće36). 40 Ya'qubi. natenane pije neko piće. 246. Eastern Caliphate. staklene kuglice. žito i platno. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. s>tr. 41 Vol. Stručnjaci -liječnici. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. Evrope i Afrike tkanine. dragulje. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. 315. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. I. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki.. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. žonglerstvo. leži i ponekad spava. a najviše helenskom. ni filozofije. 18 Vidi str. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. Arabljanski musliman. sanskrita. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. gdje ga posluga polijeva vodom. 298. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. pravnici. . Zatim opet legne da spava i kad se probudi. Za avanture mornara Sind-bada. passim. ni književnosti. I.str. tuđinskim uticajima. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. Arabija brokat. najbolje komentare neoplatonika i većine . Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. sirijskog i grčkog. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. str. bisere i oružje. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. 321. metalna ogledala. uza što. pa je uskoro postao. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. koji se obično sastoji od supe. 317 i slj. 312. 87 Vol. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. 111—17. kao što smo ranije čuli. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. pisci i si. gutanje mača i žvakanje stakla41. učitelji. popije četiri funte starog vina. u velikoj mjeri. kao što je to običaj i danas. Sirija metalnu robu i voće. jede komadić dvopeka. Perzija svilu. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. 41 Str. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. Izašavši iz kupatila. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. mirodije itd. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. Bulddn. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. debele piletine i kruha. Finske39.

međutim. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. lizd. Cheikho (Beirut. str. H.medicinskih spisa Galena. Tabaqat al-Umam. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. vol. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. Yaqu't. 1912). Babiloniji. i književnost se arapska. Fenikiji. razvijala pod perzijskim uticajem. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. uključujući u taj broj. Mas'udi. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. pored evropskih jezika. međutim. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. decimalni sistem. Oko A. Duhovno buđenje T j. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. kojih ima oko 40. i 806). treba napomenuti. naročito na području filozofije. Ovo djelo. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. str. Islam je. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. u devetom stoljeću. Sind-hind). književnosti i matematike. etiopski i ma-lajski. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. vol. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). uglavnom sa francuskog d engleskog. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. Uđaba'. zajedno s igrom šaha. Arapski prevod je naročito važan. 290—91. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. L. VIII. Arabljane su. bila napajana iz jedne te iste rijeke. turski. Kasnije. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. koji je također prevod sa sanskrita. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. Original je donesen u Perziju iz Indije. str. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. ZLATNI 285 životom. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. više nego nauka i filozofija. 268. On je. koja se naziva Siddhanta (ar. Judeji i. VI. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). Njih. Ova je kultura. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. interesovale zvijezde. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. hebrejski. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). 49—50. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija.

koja je u toku šest ili sedam generacija. I. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji.upravljanju državom. str. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. L. Zanimanje naukom. 118. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. 1888). kao i draguljski i drugi zanati. god. 50 Ar. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. Edesa (al-Ruha'). Oheilkho's (Beiirut. 2. Zbog toga je 805. kako ćemo kasnije vidjeti. Kihalll <alYaziji's. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. 266—9. robinju. koju je oko 555. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. T'ak'ar<i> vol. 1816). God. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). 47 Vidi str. Arapska istoriografija. 1289. str. Mjesto 45 Perz. rađena je po perzijskim izvorima. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. osnovao veliki Anusharwan. obraćenik na islam. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. 517 i slj. iibn-Khallikan. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. odsječan i sažet. sjedište paganskih Sirijaca. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. filozofiji. zara-tustrovac. starješinu tamošnje bolnice. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. dobra sreća. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. 317. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. str. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. nawbakht. 1306. vol. 1364. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. str. Haran. bio spaljen. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. Aleksandrija. Jundavsabur. HMKO. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. 48 Fihrist. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. sa mnogim usponima i padovima. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. to znači dva i po stoljeća. Arapska literarna djela. Ibn al-Muqaffin prevod je. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . 1905). Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. s obzirom na njegov stil. ditd. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). On je ča 757. kao što su al-Aghd-ni. 1249. izd. god. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. (Beinut. oblicima vladavine i istoriji. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. Grad. 765. koji je snažan. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. HI. 274. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore.

Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). 243. između ostalih zaplijenjenih stvari. prema tome. str. neovisno jedni o drugim. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. U slučajevima teških odlomaka. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. al-Ma'mun je osnovao god. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. vol. Ovi sirijski nestorijanci. str. među kojima i Euklida56. str. Ya(qubi. koji su najprije prevodili na sirijski. 486. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. Do ovog vremena. Pošto Arabljani nisu znali grčki. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. 226—7. I. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. »Bakht«. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . n. 57 Str. u jugozapadnoj Perziji. str. imali su za posljedicu donošenje. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela.purai I. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. Muqaddamah. 55 Ar. 54 Vidi str. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. koje je naročito preduzimao Harun. e. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. neku vrstu kombinacije biblioteke. pagani i. Rukovodeći se svojim političkim principima. grčkih rukopisa. 51 Isp. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Fihrist. Jermencu. nestorijanski hrišćani. 213—15. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. 830. 296. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. gotovo čitavo stoljeće. a tek onda s aramejskog na arapski. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. iprema ikojem je d dobio ime. str. ibn-ail-'Ibri. 52 Ibn-al-'Ibri. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. Qifji. kojih je bilo mnogo. str. 134—5. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. 125. 401. Anqirah. 56 Ibn-Khaldun. str. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. 326. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. u prvom redu. <str. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. 215. I. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. prevađala se riječ po riječ. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. vol. akademije i prevodilačkog biroa. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. koja znaiči »sluga«. 53 Ibn-al-'Ibri. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. god. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika).

288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. tj. Euklidovi Elementi i Almagest. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. 1895). pr. zatim grčka matematika i srodne nauke. vol. on mu je ovako odgovorio. i slj. str. 227. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. pr. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. 65Ibn-al-'Ibri. str. n.785)59. da .bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). • živa ju. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari.857). jailsajah (filozofija). maghnatls (magnet). str.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća).a'qubi. ibn-abi-Usaybi<aih. al-Mahdijev astrolog. passim. ZLATNI VIJEK ABASIDA . 62 Y. 291. nestorijanski hrišćanin iz Hire. 1928). »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo.)60. njegov prevod na arapski. 41. e. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. 220. van Vloten (Levden. 380. ikslr (eliksir). maronit. e. ili Mesue Major (Stainijii). jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. grčke poezije i grčke istorije. VIII. indeks. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića. uglavnom iz područja medicine. asturlab (astrolab). str. tj. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. 150—51. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. 176. Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). str. 61 Fihrist. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . n. Očigledno. najzad grčka filozofija. n. Kolso/iZ Ikhwdn izd. iz Ruhe (-f. možda su u isto vrijeme prevedeni. Mafatlh al-<Ulum. G. megiste. . I. 175. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms.). Prema tome. U prvom redu grčka medicina. T-r • i -rt — /-r • . za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. muslqi (muzika). ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. n. urghun (organ). passim. i. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. str. str. e. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. e. ibrlz (čisto zlato). 273.metrija). koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65.. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. 60 Ibid. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}. Hunayn je bio 'ibadi. Isp. QLfti. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). I. 63 Vol. . učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri.. athlr (eter). koju su izložili Ga-len (f ča 200. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. 809—73).) i Pavle iz Egine (živio ča 650. izd. vol. najveća).geografi!ja). jighrdflyah (. Fihrist. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika. str.

Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. 116 = de Slane. e. str. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. 248. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. str. str. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. I. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. ibiđ. str. 28. 75 Ibid. Fihrist. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. U mnogim slučajevima Hunayn je. 298. I. kopirao ga je Qifti.289 -Masawayha. 99..). ali se svojski preda učenju grčkog jezika. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. 94—5. 203. 58 Ibn-Khallikan. srećom. 76 Qifti. str. str... str. 80. 70 Fihrist. god. 297. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. I. 5. 249. 250.hulqlyat)™. str. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . str. vol. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. (1176.. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. ibn-abi-U§aybi<ah. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. str. a njegove kolege drugi dio posla. vol. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. str. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. bez sumnje. I. 187—8. 297. JSTs 1075. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. n. 295.. 185. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). str. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. 87 Ibn-al-'Ibri. str. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. 244. prevođenje sa sirijskog na arapski72.) vidi Hitrti. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. 1. ali su. str. 38. 252. 1938). izvršio prevod sa grčkog na sirijski. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. str. Qifti. 246. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. 79 Qifti. 1. str. 42. npr. vol.iUsaybd'ah. str. str. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. npr. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. 87. pri88 Fihrist. ibn-al-'Ibrd. Faris i Abd-al-Malik. n. a koje nosi datum 572. I. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. 74 Ibid. koje je on podučavao. 73 Fihrist. 188—9. kakvi su. Ibn-ab. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. str. vol. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. vol. 72 Fihrist. očigledno. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. e.

str. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest.imenovao svojim privatnim liječnikom. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. 29«. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. 267. Pored toga. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. naime. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora).Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. vol. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. 81 Ibn-al-'Ibri. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. s« IbnKhallikan. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. 262. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. e. n. str. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). a koliko tek više našim prijateljima.. vol. e. Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. Njegov patron ga je. pr. n. Vidi str. ss Fihrist. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. Thabit je. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. međutim. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. ibn-al-'Ibni. 139. 251—2. npr. str. <!lb. 187—8. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. Međutim. 251. Sobni (Cairo. Al-Battanijeva slava. pr. 177. i 833). I. osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. vol. vol. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. I. I. Thabit ibn. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. 327. 1876). Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. Kad ga je zatim upitao kalif. str. I. str. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam.)85. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). . Histoire de la medicine arabe (Pariš. str. Lecleirc. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). 82 L. str.) i Apolonija iz Perge (r. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici.

57. temelj humanističkih studija islama. str. ispoljio uticaj neoplatonizma. I'sp. vol. kako ćemo kasnije vidjeti. 97 Vol. koji je postao nadbiskup svoje crkve. 295. str. str. Qiftd. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). i slj. str. 57—9. Qift-i. str. Yahya. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. Naročito se u sufizmu. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. str. 262—^3. 98 Str. uskoro su postali. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. a umro je u Bagdadu 974.. 428. 226. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. str. Qiftf. 893. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. 95 Fihrist. 94 Str. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. str. Jer. mučili su se kako će napisati svoja imena. str. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. 12 Fihrist. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. str. Aristotelov logički Organon. Isp. I. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. 265. Osim toga. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). muslimanskom misticizmu. 224—6. hrišćanin iz Balabaka. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. 264. god. postala dostupna arapskom čitaocu. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. 245—6. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. dibn-aibi-Usaybi(aJi. pored Arapske gramatike.stotelova Retorika i Poetika. 90 Oifja. 91 Fihrist. 34. 264. I. prirodno. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. bila su neautentična). d slj. str. koji je rođen u Takritu god. 98 Str. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. 267—8. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. 272. prema savremenim izvorima. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. str. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. Prije nego što se završio period prevođenja. Ibn-abi-Usavbi'ah97. hasib znači »mate matičar«. 88 Ibid. 235—6. Fihrist. Do desetog stoljeća arapski jezik. str. 288.. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela.

Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. dtr. za drugog nasljednika. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. str. str. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). 3 Fakhri. Fakhri. koji je bio. 278. One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. str. duž cijele sjeverne Afrike. al-Ma'mun je preoteo . Rabati. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). i si. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. koji je bio darovitiji. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8.za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. vol. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. vol. 261—2. str. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine.. On je mogao. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. a vršen je. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. Kalif je. Tunisa. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. zatim Egipta. i si. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. VII. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. međutim. a svog mlađeg sina. 2 Vidi Ya<qulbi. 523. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. e. Poslije ogorčene borbe. sudačke na suca (qadi). On je podijelio carstvo između njih dvojice. vol. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC.). Poslije tih vremena narodi Iraka. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. III. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Sirije i Palestine. 472.. u najmanju ruku u teoriji. 236. sve do Španije. 437.. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. II. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. izvor sve vlasti..

Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku.ne sluša ni nas. naravno. Međutim.847). To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. Goitein u Islamic Culture. Fakhri. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. II. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. 6 Fakhri. Sve do 819. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. Četiri godine kasnije. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. 292. str. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. vezir je često bio svemoćan. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. vol. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). onaj ko ne sluša našeg vezira. a ko nas sluša. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. i slj. a ko ne sluša nas. Od 24 kalifa. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib)... 1295). 380—92. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. XVI. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. 5 Isp. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. koja je bila na strani sinovljevoj. (1942). al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. str. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. teoretski naravno. koji je bio istaknuta dvorska ličnost.Kalifat. ifbn-al-'Ajbbaiais. s kojim se završava slavni abasidski period. ograničeni). str. Zato onaj ko njega sluša. D. Tanbih. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). a i kalif je 4 Ya<qubi. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. yezir Poslije kalifa. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. 345. Nadsvođene podzemne prostorije. Uz dvorskog astrologa. 500. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. Mas-udi. . ne sluša ni boga. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. zapovjednik nad zapovjednicima. 62. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). nas sluša. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. S. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. bio veliki. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. 205. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. koje su služile za mučenje. boga sluša. 255—63.. Njegov je uticaj. str. vol. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. god. str. u sa-glasnosti sa kalifom. str. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. jula 817. god. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu.

Zekat se plaćao na obradivu zemlju. kao i u vrijeme Umajada.000 dirhama. 37.500. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa. Prema ibn-Khaldu-nu12. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Koran. iz Kurasana 37. međutim. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. mal. Sirija — Palestina13 14. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru.200.000 dirhama. 1904). zadržan je.000. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. drugi. malu i sličnim stvarima. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. kao što znamo odranije. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. isključujući poreze u naravi. 59:7). možda pod al-Mu'tasimom.000. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. nisu plaćali glavarinu. Sirije — Palestine18 29.319. Muslimani. Šef toga odjeljenja. 306. održavanje džamija. izd. u stvari veliki vezir.000. VI.340 dirhama17. uključujući zlato i srebro. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja.860. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije.000 dinara i Egipat 23. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600.800. kako smo ranije čuli. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. stara Babilonija). Vidi str. Amedroz (Beirut. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. siročadi. Kurasan 28. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. robovima i sužnjima. jer su. 9 Str.929. sve ove provincije carstva 331. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. strancima.846. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. str. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. međutim. iz Egipta.000 . dobrovoljcima svetog rata. kod Qudamaha. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). 33—47.850. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim.000.000. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. a iz cijelog carstva 388. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. Sto se tiče rashoda.34019. cesta. pokretnine. 8 Isp. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. H. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem.040.000. mada je veći red vladao u državnim poslovima. kod ibn Khurdadhbiha. Hilal ai-§abd'. 19—20.291. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. i treći. Mi smo. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi.265. uključujući i Aleksandriju. a čitavog carstva 299. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. novac od primirja.724. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj).Poreska Vezir. str. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. za prihode nešto kasnijih godina.000. zlato i srebro. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. uključujući i Hims. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. v»l. iz Sirije — Palestine. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'.000. F.000. 15.000.000 dirhama15. kod ibn-Khalduna. 167.

libn-Knuo-dadbih. Jordan i Palestina. 72. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji.000 dinara22. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju.840 dirhama. 14 Kharaj. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). 237^52. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. str. i slj. Ailfred w>n Kremer. I. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika. str.000. 1875). 239. str. 12 Muqaddamah. str. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. Njegovi nasljednici al-Hadi. Damaska. političke dokumente i carska naređenja i diplome. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). 249. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. II. 19 Zaydan. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. str. vol. 376. str. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala .dirhama i 14. lihvarstva i javne prodaje vina. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). 21 Tabani. i slj. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. str. 150—51. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. u njoj je bilo preko 900. 22 Tha( alibi. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. Qudamah.000. 11 Mawairdi. III. i slj. unije mi jasna ni tačna. 356. kartanja. str. Kada je umro al-Rašid. Huart. vol. Svaki veći grad imao je svoju policiju. upravu za nadziranje žalbi.095. str. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. po pravilu. Lata'if. Isp. koja je izdavala sva službena pisma. 18 Porezi Rinasrdna.800 dirhama. vol. Harun. vol. Al-Mawardi26 ubraja. Tamaddun. iznosila je 100. 366. 18 Passim. npr. 233. 20 Mas'udi. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. 376. Damasik. uključujući dragulje. al-Ma'mun. 5. vol. Stvarno. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. vol. I (Wienna. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. VI. str.00021. Hims. Isip. 764. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. 61. namještaj i nekretnine. koja je imala vojne činove i. I.000 dinara. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj.227. policijsko i poštansko odjeljenje.456. str.000 dinara20. 15 Samo u novcu 8. 17 Samo u novcu Oko 8. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. kao i druge dvije. koju je osnovao al-Mahdi. Histoire des Arabes.000. bila je dobro plaćena. Huart. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. str.

baSrld je. vol. teretna konj. birdhawn. Est. 452. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. Sohwally (Giessen.33. str. Isfahanii. Ta'rlkh. NalMino. koji leži u blizini starog Raja. kako smo vidjeli. vol._ 131. Raj. III (Catanaa. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. izd. U Perziji su vršene smjene mula i konja. Isp. str. Isp. 24 Mawairdi. al-Bayhaqi. idu istom stazom. von Kremer. 46. možda. Bu-karu. 1937—9). Isp. Storia dei Musulmani di Sicilia. 417—18. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. Prvi arapski . doduše. II. 27 Diwan al-baiid. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Tuš. Amari. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). 25 M. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. diad. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. 131. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30.. Culturgeschichte. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. Ovaj razrađeni sistem. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Među Umajadima Mu'awijah. Ya'qubi. On je lično bio sahib al-barid. poštanski ured. birdan. 1902). Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. Isto tako. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. Nejsabur. str.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. čiji se šef naziva sahib al-baild. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. brzi konj. str. u Kuzistanu. dlbn-al-Athlr. i slj. ar. Marv.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. str. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. I. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. 367. 8 :10. F. I. iperz. vol. Sudeći po svemu. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. zasnovan na materijalu državnih arhiva. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. ar. str. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. 39. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. al-Mahasin w-al-Masawi'. niz Tigris. SS?. Isp. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. 26 Str. str. 420. 525. poglavice Khurrami32 sekte god. čiji je centar Tihran (Teheran). vol. 1 odatle do Širaza u Farisu. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . 431.

str. imao je još jednu važnu funkciju. libn-al-Aithlr. str. kako se u izvještaju kaže.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije.drugim naseljenim centrima i. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. vol. Baghdadli. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). 342. sa kurasanskom arterijom. vol. Mas'udd. 93. i slj. VI. str. izd.'— Roađs . On je bio šef špijunaže. 38 Mas'udi. 30 Isp. 5—6. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je.——. Glavni direktor pošta. Hititi. vol. nadglednik pošta i obavještajne službe. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada.. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. koji su djelovali kao detektivi. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. possim. str. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. VI. 49. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. putnike i liječnike. 11. uključujući i samog upravitelja. koji su bili prerušeni u trgovce. 29 Ibn-Klhurdadbah. 162. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce.700 starijih žena. 186. VI. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . očigledno. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade.. VII. Fihrist. vol.. IV. 126—7. str.11—12. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. 11. str. 81 Ibid. 373—4. vol.. . Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1.. Str. skloništima i cisternama. najzad. torbare i putnike. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima.

neporočna vladanja. str. vol.44 (dobrovoljci). odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. 1. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). izd. morao je biti muškarac. str. IV. vol. pored dnevnog sljedovanja. qadi al-quđah (glavni sudac). 1. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. 40 Mawairdi. I'lam al-Nas (Cairo. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. naravno. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. jer su bile na vladinom platnom spisku. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). u objavljivanju skrbništva nad siročadi. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. >9tr.14. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. punoljetan. Aghdni. Nawawi. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. 514. 36. dobro orga-nizovanu. 1297). qazi. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. Vlast suca druge klase.16. kazi. str. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. čađi. str. III. Tahdhlb. XV. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. 39 Ibn-Khallikan.000 dirhama. Nemu-slimani. Miskawayh. str. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. 334 = de Slane. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. V. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. 512. vjere muslimanske. 468. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). al-kali. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. tj. 107—11. str. kao što je ranije rečeno. 44. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. i drugi. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. u upravljanju vjerskim fundacijama. 273. 161. To se sve.Sudska administracija Dijeljenje pravde. Str. slobodan građanin. prema teoriji muslimanskog prava. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. vezira ili upravitelja43. 184. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. mentalno sposoban. de Goeje i de Jong. 85 Qudamah. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. 498. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. kathi. iznosila je . umobolnim i nad maloljetnicima. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). 466. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). 234. Sudac. 567. seljaka. vol. ako se radilo o Bagdadu. 37 lap. str. 39 Atlldd. kao i od gradskog stanovništva. vol. Regularne trupe (jund).

jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. Tat>ari. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. mudaritska.godišnje 960 dirhama45. str. Suyuti. jemenska. vol. koje su nosile deve. V. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. str. str. 41. a konjica dva puta toliko. pratili su vojsku. jaka sila vojne mašinerije. 385—93. II. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). koja. god. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. 830. III. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. Za vrijeme abasidske vladavine. str. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. 44 Ili muttawwi<ah. i slj. str. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. vol. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. vol. 11. 1008. 1. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda.000 vojnika. 1. 43 Isp. III. str. a ne na arapski način. 7—8. vol. iračka je vojska brojala 125. III.. jednako kao i političku. vol. 11. naoružani kopljima. oko pasa. mačevima i štitovima. za vrijeme al-Ma'muna. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. ibnKhaldun. pratile su vojsku kada je bila na bojištu.14—15. Inženjeri. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. koji je živio kasnije. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). i drugih krajeva centralne Azije52. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. 322. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. III.17—18. prvobitno njegovih robova iz Fargane. Tabani. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. Po rimsko-bizantijskom običaju. vol. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. Husn. i 836. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka.14. man-gonele i ovnove. str. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. str. ibn-Sabir alManjaniqi. 45 Tabari. Za vrijeme al-Ma'muna. kažu. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. 11. uključujući katapulte. Njega kopira iibn-al-Athir. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . a druga od Južnih Arabljana. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. Takav jedan inženjer. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. kamo je prenio sjedište vlade. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. 117—25. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. 260. 867. 4. 100. preko ramena49. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. kao što smo vidjeli ranije.

U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje.(koji je odgovarao dekurionu. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. vol. str.17. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. str. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci.20. str. XVII. 260. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. III. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. Khuda Bulkhsh. 326. 1. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. 70. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu.. 26. Isp. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. 49 Ibn-Khaldun. 53 Ibn-Khaldun. desetaru). Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. a ne iz ispražnjene carske blagajne.7. 11. grupa od 50 pod komandom khallje. str. ibnKhaldun. voil. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). Na čelu korpusa od 10. str. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. 452. str. III. vol. i slj. vol. koje su oni opremali i izdržavali. Tokom desetog stoljeća. vol. III. III.000 ljudi. vol. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. 275. III. nego deve. vol. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. međutim. VI. 1. u vrijeme rata. str. The DR2AVA . str. 238. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. 1799. Mas'udi. 397. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. str. nemoguće ih je istjerati. Oni ne jašu konje. vol.'III. »Dvije su stvari«. 245. I. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. a više takvih četa sa47 Khaflb. str. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. str. Tabari. 45. str. 118. 52 Mas'udii. III. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. vol.« Ali to nije bilo sve. ifon^haldun.23. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. stajao je amlr (general). 227—9 = S. 998. VII. 51 Ibn-KhaUikan. vol. Orient 54 Culturgeschichte.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. str. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. vol. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. I. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). koji je obuhvatao 10 bataljona. 299. str. vol. Tatari. 50 Aghani. III. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. vol. 48 Spomenut od Tabori']®. 1. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

ćilima. str. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. Islam in China (London. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. a neke i preko trideset tisuća. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. arapsikog plemena. LX (1929). I. pamučnih i vunenih tkanina. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. današnja Tazi. 73 Isp. str. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. str. vol.000. Arapin. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. 72 Iz pahlaui Tdjik. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. 1925). brokata (dibaj). čelične alatke i staklenu robu. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). Po . bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. satena. Langles (Pariš. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. između ostale robe. Svaki trgovac iz Basre. oni su uvozili. vol. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi. istr. 170. The Invention of Printing in China. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. 85.str. mirodije. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. 177—91. prev. 1811). čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. Marshall Broomhall.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. svilenih. 153—4. Kaspijsko more. 1922). . 70 Thomas F. Čarter. 70. and its Spread Westward (New Yonk. 1910). Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule.000. izd. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. pamuk. str. 68 Is.000. 42—78. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. sujjah) i jastuke. 5—36. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. šećer.000 dinara njegove imovine. pokrivača za sofe (od ar. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. Međutim. II. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. str./. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. 1949. i slj. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. formirali Ujedinjene Države Indonezije. G. Ferrand. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. vunene tkanine.000 dinara78. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara.

20. Tavadž. 1. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). str. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. 261. U centralnoj Aziji Bu-kara. ibn-Hawqal. 297. 139. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. 153. III. str. 177.str. str. 433. str. vol. 648. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 443. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. 5. 323. med. On sadrži sljedeće artikle: sapun. 402. 415. Maqddsi. vol. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. 78 Istakhri.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. . vol. 81 Spominje ga MaqdM. 569. razne vrste mesa. str. 201. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. 22 (gdje je krivo napisano). vol. sofe. Buldan. 86 Yaqut. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. vol. I. 426. Maqdisi. str. 1. jantar. 138. str. Yaqut. svijećnjaci. 442—3. str. 198. lukove. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. U Tustaru i Sušu. 11. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. ibn-Hawqal. str. 882. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. krzno. Vidi str. 144. 822. str. Maqdisi. str. vaze. ogrtače od filca. vol. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. Isp. Str. 130. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. vol. makaze. I. II. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. igle. Egipatske tkanine. I. 321—2. Lata'if. 80 Ibshlhi. vezovi. Stolovi. 77 Fakhri. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. 225. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. 46. gaze i brokati. istr. Italiji i drugim evropskim zemljama. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. lampe. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. 95. 87 Tha'alibi. str. IV. zemljano posuđe. Maqdisi. 1. str.13. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. 16—17. str. kao i svilene tanke tkanine tzv. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. 79. 323—6. str. umajadskom velikašu. 603. ćilime. II. slovenske i turske robove itd. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. koje se još nose pod nazivom kuflyah. vol. . I. 127. sokole. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. 79 Str. mačeve. 1. robu od kositra. str. 98—9. vol. I. bakrene lampe. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. 76 Kutubi. str. noževe. 407—9. 82 83 84 85 Istakhiri. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. odatle joj ime. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. str.

Papirni novac. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. koja je stara kao Elamiti i Asirci. str. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. ostatak stare feničke industrije. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. Španija oko 1150. Bulddn. 1890).. safiri. I. datiran mjeseca Habr I. visili su u džamijama i palatama. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. The Palaeographical Society. naziva Gharib al-Hadlth. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. A. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. 93 Theodorus iabu Kurra. kako smo već čuli. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. Oriental Series (London. Smatralo se da papir iz Samarkanda. nosila dragulje na 89 Ar. Tira i sirijskih gradova. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. Harunova je sestra. I. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu.000 dinara94. ipl. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. 326. koji je pohranjen u Britskom muzeju. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. izd. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. god. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). Qash§in. Maroko oko 1100. 11. De Cultu Imaginum.000. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. prema tradiciji.3—4. 15. str. od bijelog do šarenog. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. Maqdisi. zelena. također kineskog porijekla.. Yaqut. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. 259—71. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. rjeđe crvena i žuta. 90 Viidi Friedrich Hirth. A. vol. god. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. 1875—83). str. 264 (novembar 11 — decembar 10. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. vol. IV. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. tirkizno plava. koji su Turci zarobili 704. 91 Tha'alibi. H. rubini. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. Arendzein . Proizvodile su se različite vrste papira. nekada sa figurama običnog cvijeća. Vidi str. dok su tirkiz. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. 92 William Wright. Ova umjetnost. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. gdje je. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. 877). 252 (novembar 13-decembar 12. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. Biseri.Staklo iz Sidona. 376. nije imao premca91. Stakleni fenjeri. ili ranije. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. VI. god. str. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. i prev. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. god. H. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. 126. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820).

bitumen i nafta iz Đor-đije. ali je ponuda bila odbijena95. str. vol. str. VII. 72. kuhl. 101. Tirkiz *iz Nejsabura. ldzaward i.. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. 3. 102 Maqdisi. 602.str. Tha'alibi. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. lazhuward. dtr. 1897). Rubini. VIII (1927). Isip. smola i katran iz Fargane112. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. vidi H. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. DRUŠTVO vol. VII. 101. str.. 184. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103.. ™ Ibid. 94 Mas'udli. str. 1)8 Muqaddamah. koje je on sve spiskao101. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. str. kao i »azure«. 103 Ibid. str. Stapleton et al. biseri iz Bahreina105. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. 108 Ibiđ. S52--3. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. str. str. ABASIDSKO 319 kapi. dolazi preko lat. 1.000 dinara96.720 dirhama106. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. Isp. 101. 341 n. 97 Ibid. III. str. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. 105 Maqdisi. str.. str. k. možda »galenit«. trinaesti abasidski kalif. 7. . Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). vol. . str. 96 Tha'alibi. 401—2. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. str. 1. E. i slj. 104 Ibn-al-FaqIh. str... olovo i srebro iz Karmana104. 100 Vidi str. Prema al-Mas'udiju". citira ga abn-KhaJidun. Muqaddamaht str. 184. str. Fakhri. vol. 11. 108 Ibid. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. 703. željezo sa planine Libanon108. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). 95 Taban. 376. 303. 109 Istaikhri. 38.000. »LaizuM«. U glavne rudne izvore carstva. 326. Maqdisi. Lata'if. str. od ar. 16. antimon iz blizine Isbahana109. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. III.(Borim. str. 206. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. 72—3. 1. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. 101 Fakhri. 15. od iperz. kornalin iz Sane107. ar.000. 203.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. 99 Vol. a njegova žena ih je stavljala na obuću. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. Čak i ibn-Khaldun. al-Multazz (866—9).12. 352. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). 110 Maqdisd. str.. 315. 20. koji su omogućivali draguljarsku industriju. 144—5. str. str. 353. i drugog dragog kamenja. konačno. Tabari. str. 110. 15.

kanalu sa zavojima. datule. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. str.. str. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. Qudama>h. kojii je napisao oko god. Prije prvog svjetskog rata. 166. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. str. III. Royal Asiatic Society (1895). postao je zamuljen do desetog stoljeća. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. str. str. bilo da se radilo o starim. riža. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. 115 Yaqut. Tigris). 118 William Willoooks. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. 165—6. 900. str.. 555. 91. II a slj. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. str. vol. 303. str. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. najzad. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. Journal. II. str. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. 11. 118 Istakhri. bn-9awkal. sezam. Kanali od Eufrata. 241. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. str. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina.13—15. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). 118 Istakhri.. vol.111 112 320 Ibid. ibn-HaAVikal. pamuk i lan. Irrigation o/ Mesopotamia (London. U Iraku. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. 85. isto kod ibn-Hawkala. 124. 255—315. ABASIDSKO DRUŠTVO .str. pšenica. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. 84—5. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. 3. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. str. kod G'uya Le Strainigea. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. Khatib. Maqdisi. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. 1. zatim. Yaqut. 1917). XVII i slj. 451. a njegovo je ime dato novom kanalu. vol. str. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. 111. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. 1. I. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. . koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. 377—8. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. Ta'rlkh. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. str. i slj. str. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom.2. 117 Baladliuri. ibn-Serapion (Suhrab). 77—8. 362. str. 291 = Hitti.

Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. 124 Za etimologiju riječi vidi str. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. između Samarkanda i Bukare. jabuke. str. izuzev rnanga. isto 'kod ibn-Hawkala. breskve. 81. 3S4. šljive. Veliko obilje oraha. vol. 4. 1. 321. ruku. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. modrih patlidžana. od per. 11. per. bademi. 555. Narandži. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. str. narandže. npr. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. Maqdlsd. krastavci. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. narang. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. Pregled prihoda. str. »cainidy« dolazi od iar. 129. vol. 127 Thia'aliibi. teška. qandah. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. 6. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. početkom desetog stoljeća. kaj sije124. narandži. o kojem je ranije raspravljano119. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. lapuha. 355. odgovara arapskom qanah. Politički. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. Engl. 751. sa njihovim poznatim rafinerijama. u najmanju. masline. I. 122 Istaikhni. 126 Ovo je gorka vrsta. 478. Ovdje se. I. domovina je Indija ili Malaja. str. sukkar. . »Lemon« (limun) je ar. II. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. qandi. isp. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. datule. i slj. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. »Čame« je također semitsikoig porijekla. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). abu-sufayr. jedan od »četiri zemaljska raja«. 81. grožđe. str. qand. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. što je u per. vrtovi Ubale kanala. limunovi. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. laymun. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. isto kod ibn-ttavvkaila. 160. 107. 97. U stvari. smokve. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. ruža i bosiok (rayhdn). Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. 600). vol. vol. III. Zemlja oko Bukare. 125 Tha'allbi. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. po sudu arapskih geografa. 121 Istaikhni. bila je. naročito za vlade Samanida. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. 117—18. str. n. str.15— 16. ar. 128 Ar. on je obuhvatao neko vrijeme. str. krumpira. Biljka potječe iz Kine. prava bašta121. str. limun (vidi str. modri patlidžani. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. mogranji. 119 Str. rotkve. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. 120 Ya'qubi. šećerne trske. koji je možda bengalskog porijekla. s>tr. povrća i cvijeća. 123 Yaqut. zajedno sa četrunom i limunom. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. str. i inaša riječ »orainge«.

što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. 180 Ibn-Hawkal. limunovog i narandžinog cvijeta132. str. izgleda. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. 219. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. karanfil. koja je glavna hrana svijeta. svako od nas dvoje. Husn. ruža je bila najpopularnija. sa klasom pšenice. 245. str. bili su autohtoni stanovnici zemlje. 137 Suvuti. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. 132 Maqdlsi. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. lapuha. str. 213. str. 152—3. 133 Suvuti. II.narandži. Između ovih.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. Husn. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. isa N-avvajii. u koje su ulazili hrišćaini. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. Jevrerji i Sabijci. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. Lane. Džuru i u drugim gradovima. str. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. . irisa (perunike). II. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. Suyuti. Isp. Međutim. str. koje se dobivalo iz crvenih ruža129. vol. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. II. I (London. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. II. bijelog ljiljana. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. (u 11. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. kako smo ranije čuli. 242. vol. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. str. 135 Suvuti. 109—10. tvrdi jedna proročanska predaja. crvena od znoja Gabrijela. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. »sa mirtom. Istakhri. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. kažu. vol. JSfs 453. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. 'itrj. Zimije' Zemljoradnička klasa. sljedbenika objavljene knjige. Sabur (perz. Vi'di Bdward W. dostojan je jedan drugoga«. mak i šaf ranika. Status autohtonih stanovnika — zimija. str. proširio se. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. 864. jasmin. vol. manihejce. 22. palminog cvijeta. 865. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. koja je glavna voćka na svijetu»m. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. haranske sabejce i druge. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. mirte. mogranj i četrun najbolje voće. prema tome. i datulom. 443. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. slatkog mažurana. str. III). crkvene i druge strukovne položaje. i slj. narcisa. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. 131 Tha'alUbi. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. 1839). 236. pogl. str. Thousand and one Nights. tj. 236. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. Između cvijeća. 235. nos. vol. i na Zaratustrine sljedbenike. Šira-zu.

140 Tabari. jednu na leđa. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145.12. vol. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije..16. 1. Između Abasida Harun je. i to na drvenim samarima. god. ibn-al-Athlr. Al-Muttaki (940—44) imao je za . koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. 317. str. i 854. sin osvajača Egipta.9—10. jahati samo mule i magarce. Staviše. str. vol. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. 11. očigledno. I. To je rasprava izložena bez Ijutine. 11. str. Međutim. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. str. poravnati svoje grobove sa zemljom. 79. Al-Tabari149 je pod god. 1419. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. H. str. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. čitao knjigu Danijela. među mnogim drugim. str. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. 1389—#3. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. vol. Baydn. 781. Ona obiluje citatima iz Biblije. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. III. 23.. a drugu na prsa. nositi odijelo žute boje kao med. 712—13. god. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. God. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. npr. u 'Abdun ibnSa'idu. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. 1. 61. umjereno i bez strasti. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. jer su Jevreji i hriš138 Str. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. zbog čega im se više ne može vjerovati. iz Egipta. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. koji je 850. koji je pisao odgovore hrišćanima. A. 83. vol. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150.3. str. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). 11. Jahiz. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. 142 Isip. uprkos ovih restrikcija. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. Prvi kalif. Isto tako. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. III. VI. kao što ih i Koran optužuje14'5. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. Znamo. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. kako smo već čuli. 27—8. str. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. Veći broj vjerskih diskusija.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. 139 Fihrist. 78. zabilježio da je 'Abdullah. 882—942). Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. bile su držane i u prisustvu Abasida. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. 141 Tabari. 807. 141.252. da j. 79.

II. 259. 22. 149 Vol. dtzd. Egipatski Kop ti. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. God. 149. Vidi Miskawayh.. 146 Izđ. Nestorijanci su bili jači u Iraku. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. nedaleko od glavnog grada. str. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. Možda je ovo samo djelomičan prevod. 1922). vol. 23. (London. Mausila i Nasibina (Nasibis). vol. 1870). koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). Tajarib al-Umam. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. 151 Al-Tanukhi. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. vol. vol. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. 1904). jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. 153 §abi'. 95. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. 2. 148 Ibid. 412. Mangolioaith. 12 (Mainchester. 399. II. str. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. str. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. str. Oko patrijarhove rezidencije. 912—13. str. 2 :70. . 1885). koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. Wuzard'. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. izd. . II (CalLro d Oxford. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. 137—298. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. A. Međutim. Većina kalifovih ličnih liječnika. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha.. II. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. 5 :16—18. 1923). str. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Mingaina. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. 408. Udaba'. kao što smo ranije rekli. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur.1915). među kojima su bili nadbiskupi Basre. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. 150 Yaqut.str. 144 A. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. prev. sitr. Mingamia (Oairo.. 14? Fihrist. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji.vezira hrišćanina151. kako znamo. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. 1928).

158 Pod ddyr. resh gdlutha. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. vol. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. 18. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 159 Str. str. II (Rome. Benjamin iz Tudele165. 5 : 16. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. 10 (1926). u 154 A. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. Bibliotheca Orientalis. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. 66—9. 160 Dar al-Rum. kuće i bogate plantaže. vol. str. 1721). Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. 2 : 70—73. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. Za vrijeme mnogih kalifa. . bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. 1. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. 985. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. a pratila ga je konjanička pratnja. 662. Saeki. god. sinu Davidovu!«. 10. 157 Yaqut. vol. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. 162 Sur. Glavna. vol. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru.-stvarni sekta. Ispred njega je svečano koračao glasnik. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. koji je posjetio koloniju oko god. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. II. 349. Y. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. II. u stvari kao glavar svih Jevreja. 127—33. God. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. Zahvaljujući njoj. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. 155 Yaqut. Jevreji Sabijci Mandejci168. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. Bulddn. str. 1937). 662. a većina činovnika i liječnika hrišćani. i slj. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. str. 1169. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. Mingana u Bulletin John Rylands Library. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. koji je podignut 781.

nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. Petersburg. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). I (London i Berlin. bili su oibožavaoci zvijezda. II. $abi'ah. riječ nema nikakve veze sa Saba'. str. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. vol. 184 Yaqut. vol. 1054. mina' obrade172. koja broji oko pet tisuća duša. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. Bez sumnje. ili Sabi'un. 172 Od perz.. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. str. 2 vol. posvećuje njima cijeli odsjek. str. 183. e. opservanti) sv. Tri puta se spominju u Koranu. d izd. 61—71. vol. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. sdkta je bila gnostička. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. nasorijanci170 (tj. Mas'udi. Zaratustrijevci (Majus). Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. Ivana (Krstitelja). 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. str. Asher.nebeski. n. 597. tj. IV. onaj ikojd uronjuje. mino. . 112. hrišćaind. i 586. 1. 171 Str. 340. Ivana. 173 Mas'udi. To im je ime i poslije ostalo. u stvari. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . Haranski Sabijca. 175 Ibid. Die Ssabier und der Ssabismus. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). pr. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). 302. 1840). IV. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. slng. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. Chwolsohn. njega citira Usaybi'ah. vol. Pripadnici ove zajednice. 174 Fihrist. I. prev.god. Prema Fihristu171. 169 Ar. 100—105. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. A. 126. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja.163 Str. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. (St. Pošto žive u blizini rijeka. str. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. 220—21. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. znata. 1856). vol.11. 272. str. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. što je mnogo vjeiro-vaitnije. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. str.

str. pa čak i komunistički maz-dakiti184.. kako je ranije primijećeno. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. A literary History of Persia. str. 21 : 98—100. str.mo o maminejcima. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. n. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. Čak i posljednji umajadski kalif. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. 66 : 9. 885—6. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. Isp. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. 180 Tabarl.) i njegovo učenje. Vidi str. 8. III. 155. n. slobodan diuh. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. . Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. 46. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. Manihejci. ABASIDSKO DRUŠTVO . vol. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . E. str. G. I (New Yoirk. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. 519—20. a možda i Jabir ibn-Hayyan. str. I. kako smo čuli ranije. I. 182 Ibid. vol. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. 188. V. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. Perzijanac Mani (umro 273. al-Battani. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. državna religija.str. 327 i slj.. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. 588. 192. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. e. 4 :116—20. bila su. Researches in Manichaeism (New York. Shahrastani. 780. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). Isp. Politički razlozi i svrsishodnost. iss Arapslki izvori. ili 274. str. a posebno manihejske. današnji Faris. alhemičar. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. i slj. 92. astronom. Poslije okupacije. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. 548—51. n. i Ya'qubi. Shahrastani. I. među kojima su Fihrist. koji je bic^. str. vol. IV. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). 499. zaratustrijanizam. Čini se da su ipak mnogi manihejci. ostali na životu. 159—60. 184 Vidi Tabari. i slj. vol. 166—72. -str. 86.astronomima. 897. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. vol. str. Williams Jackson. 181 Ibid. u stvari. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. Brovvne. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. str. God. str.. Browne. 180—82.imr. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. izgleda. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. 185 Sur. 1932). tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. bio je osumnjičen kao manihejac179. 1902). I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. vol. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda.

IV.). Sifat al-Maghrib. god. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. str. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. str. 32 (prev. 1886). i prev. 27 (tekst) = str. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. muslimansko po imenu. Mnogi su se prelasci. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. Kir-sch (Leipzig. mada 186 Ibn-al-'Ibri. i»o ?>e jyjas Latrie. mada je bio neizbježan.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. P. str. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. R. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. kasnije je. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. Arnold. vol. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. I. 1864—66). ali zemlje. kako smo ranije vidjeli. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. tj. 1789). isto tako. 27—8. god. a nekoć ih je bilo pet stotina. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. J. 1. i slj. 189 Ibn-Battutah. Dozy i M. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze.329 žjem. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. kao što je bila Sirija. Chronicon Syriacum. str. de Goeje (Leyden. i prev. 126. Nubijsko Kraljevstvo. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. J. str. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. str. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. 315. još lakše islamiziran nego druge zemlje. Preaching.9. 396. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . G. Lični interesi su ga diktirali. II (tekst). čija je crkva. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. str. vol. 133 = vol. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. eto. izd. bez sumnje. izd. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. Međutim. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. Međutim. pobjedu islama kao religije. 134—5. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. Bruns d G. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. Egipat. 187 Bulddn. I danas oko 9. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. 188 Al-Idrisi.

pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. arapski. Prvi. lakši. u Kairu. bio je. A prenošenje. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. str. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. sa stanovišta istorije kulture. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. naravno. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. u Evropu preko Sirije. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. na drugi. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. drugii u Lenjingradu. aramejskog. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. 191 Hittl. zajedno sa mnogim novim doprinosima. koji su naročito vidljivi u rječniku. Arapski kao jezik nauke. prenošeni su. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. sprovodnikom islamske civilizacije. liječnik. kakav je npr. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika.nih naroda. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. U pravu. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. Iako ga je nestalo.1. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). One su bile spremnije. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. akcentu i gramatičkoj strukturi191. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. kao što je često slučaj. rukoipis. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. 1922). astronomiji. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. . Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta.ka). Ipak u zabačenim krajevima. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. god. vol. pribjegao je sekciji majmuna. 30—46. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. str. I. Njihovi prevodi. Baisri i Kufi. matematici i geografiji. treba istaći. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. teologiji. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. 178. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. Ona su učinila arapski jezik.

Qifti.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. 193—4. <s'tr. str.000 dirhama4. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. Jibril je. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. Oni su osnivali prve apoteke. vol. prvu u islamu. I. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. god. 143. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. vol. 191. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. str. 1928). koji je živio oko 770. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. ' Ibn-Duqmaq. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan.. bili su po narodnosti Perzijanoi. str. 221. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. Qlfti. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. 8 Perz. 4 Qdfti. str. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. 7 Ibn-. I. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. Kao privatni al-Rašidov liječnik. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. primao godišnje 100. str. 5 Ibiđ. jpt. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. Ovu bolnicu. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . mjesto. blmar. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. god. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. god. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. str.abi-U?aybi'<ah. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). 188—9. bolestan + stan. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. 99. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu.000 dirhama za dva puštanja krvi. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. IV. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. imitirajući perzijske bolnice. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca.800. 222. tvrde. Na njima su održavani kursevi iz medicine. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. otac arapske alhemije. Kao i od apotekara. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu.

kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. Arabian Medicin (Cambridge. I. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). 299—302.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. Raju. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. nedaleko od Tihrana (Teherana). Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. dzd. 309—10. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. glavnog grada današnje Perzije. 1. koje je 10 Str. 1928). Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. 1921). vol. sitr. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . II. 296. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna.živio sredinom devetog stoljeća. 850. Vidi također Fihrist. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. 14 Str. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«.25. u kojoj je on bio glavni liječnik. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. »Ralbban« u ime svoga oca. Browne. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. isp. §iddlqi (Berlin. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. Dok je još živio u Perziji. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. str. Muhamimad Z. 124—5 = Boofc oj Religion. 11 Edward G. al-Razi. 147. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. 44. ibn-Rhallilkain. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. . 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. pričaju. str. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. vol. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187).str. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. 503. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća.Arapi: 'Ali al-Tabari. Za vrijeme njegove uprave on je god. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. str.

Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. I. vol. Qifti. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. Između ovih. O . prev. 1848). str. filozofom. koji je vladao od 949-8316. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. može se reći. dod. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. t 994). bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. drugi učitelj (poslije Aristotela). astronomije. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. A. Ovo djelo. filologije i umjetnosti. Greennill. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. a tome su dodati i novi doprinosi. str. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. geometrije. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. Liber regius). prema tome. no. teologije. 232. koje je najprije4279. 17 Qifti. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Catalogr oj Arabic Manuscripts. Faris and 'Abd-al-Malik. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. Corneliuis Van Dyek (London. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. medicine. Perzijanaca i Indusa. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. I. 1866. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. gdje još uvijek pokazuju njegov grob.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. preko jevrejskog Aven Sina. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). on je njezino ovaploćenje. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. 232. Kao što sam naslov pokazuje.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. 1486. tako reći. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . NAPREDAK 335 kao filozof. sicilski Jevrejin. 236—7. 980—1037). Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. e. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). Arapska je nauka s ovim liječnikom. i Berrut. 1872).) vidi Hitti. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. Sahranjen je u Hamazanu. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. W. str. u početku zaratustrovac.

273—4. 21 O. čije se ime. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. star. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. To je prvo arapsko djelo ove vrste. llsa ibn-'Ali23. 18— 20. vol. ono je. Isp. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. iibr^aibi-Usay!bicaih. god. i. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl).enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. 418. Geschichte der arabischen Literatur. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. prvobitno hrišćanin25. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. II. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu.gezla. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). često miješa s njegovim. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. F '. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. al--Razija i al-Majusija. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. vol. koji se čuva u Britskom muzeju27. I. t 1100). Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. Cameron Gruner. str. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. ibn-iKhaJliikan. Čari Brookelmann. svakako je najstarije i najvrednije. 1898). Došlo je do nas u rukopisu. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. vol. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. str. zatim al-Qanun }i al-Tibb. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. 1930). 453—8. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. istisnuvši djela Galena. Po riječima dr 19 Str. prema tome. I (Weimar. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). On je umro u Antiohiji oko 1063. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. ibn-Butlan26.

Kao pripadnici islama. str. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. a mutakallim je postao sinonim za teologa. ifon-aibd-Usavbi'afa. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima.. i zato su bili nazivani tim imenom. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. optičar i muzički teoretičar. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. 315. str.. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. Al-Kindi je bio više nego filozof. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. U suštini. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. 1936). 203. 365. većina njih je izgubljena. str. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. slj. 247. dijalektičari). The Evolution of Modem Medicine (New Haven. Al-Kindi. naravno. Al-Ghazali je. sve što je Zapad posjedovao. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. Muta-kallimun (dijalektičari). . s jedne. str. i filozofije i medicine. str. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. Grčka filozofija i medicina značile su. nalazio se na granici između filozofije i vjere. ali. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. I. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. ibn-abi-Usaybi(ah. 27 Fihrist. Preveo. prema tome. Arab-Syrian Gentleman. ali ne s arapskog originala. ibn-Khallikan. vol. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. str. 255. On je nastojao. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. na nesreću. u prvom redu. Qifti. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. 25 Ibid. 98. str. prema tome. str. I. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. str. alhemist. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. 214—16. 1922). 294. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. Latinski prevod toga djela. poput neoplatoničara. d slj. d. vol. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. s druge strane. Wood. 241. vol. koje je . Casey A. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). možda sina Ya'qubova. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. zaista. III. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. vol. On je bio astrolog. vol. nego u arapskom originalu.Qtifti. 255. al-Farabija i ibn-Sine. njihova filozofija bila je grčka. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. 297. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. 23 Fihrist. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. 22 Williaim Osler. I. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. str. str. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. I. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. 26 Hitti. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće.

pit. La musique arabe..započeo Arap al-Kindi. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. 1895). vol. uključujući čak i same vratare33. Hitti. Catalog oj Arabic Manuscripts. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. 542. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. 134. 1900). vol. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. služe službenici. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. 277. preveo Rodolphe d'Erlainger. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. 66—83. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. N. I (Leyden. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. Na tone. Ibn-Sina je. niži od njih. Chr. Po sudu ibn-Khallikana34. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. aristotelijanizma i sufizma. str. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. koji odgovara srcu. str. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. . politička i metafizička djela. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. god. II. 1984. Qifti. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). Njegov filozofski sistem. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. Umro je u Damasku 950. sibr. U stvari. 32 Izvodi od J. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. međutim. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. vol. 1323. vol. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. Vladara. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. al-Farabi je pisao razna psihološka. 1885). I. Faris and (Abd-al-Mailiik. XVI (Levden. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. 100— 168. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. 2. II. odmah iza Sta-glrićanina. sec. XIV (Lejnden. a njih opet slušaju drugi. no. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. Ihn-abi-Usaybi'ah. 1930—35). on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. 1890). da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. P. analogan ljudskom tijelu. al-Farabi (Pariš. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. 31 Objavljeno u Kairu. doživjevši blizu osamdeset godina. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n.

C. 470. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. 180. Yaqut. I (1910).str. očigledno. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. vol. 5. 381. poglavica asasina u Siriji39. »les freres de la [purlite«. Ihyd'. đtr. 4 vol. etici. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka.18—20. str. 42 Al-Subki. 39 M. II. čuveni mu'tazilit. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. Zahvaljujući njemu. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. on je pohađao s#-stanke udruženja. geografiji. V. str. 112. I. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo.15. 262. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. 1928). spojio se s islamom. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. str. 41 Isp. Defremery u Journal asiatique. 11. Ibn-Khallikan. str. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. 34 Vol. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. viol. nije tačan. 3. uređena na enciklopedijski način. došla je do nas. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. 11. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. vol. ser. »the brethren of puri(ty«.38 Ibn-Khalliikan. 22—6. vol.8—12. 254. 1858—1859). 16 vol. str. Udabd'. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. str. grčki filozofski sistem. sa Raso'il. 501.izgledalo da uobičajeni prevađ. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. vol. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. II. 499 = de Slane. vol. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. 5—6. vol.4—0. koji su imali ogranak u Bagdadu. V (1855). Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. 1. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. (Caiiiro. str. str. II. naročito Filonov. str. vol. veliki sirijski pjesnik—filozof. izd. muzici. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. Ili. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. II. 35 I. 11. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. Iskrena braća (Ikhwan). koji su oni. 38 Isp. Goldziher u Der Islam. 1906). Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). 1884). sir. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. IV. koji su se održavali petkom40. (Leipzdg i Leyden. filozofiji. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. vol. koja je zbir svih nauka. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. 104. 36 Iz ovog bi . . str. 307. astronomiji. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj.

Prema ovome računu. bez sumnje. 212 (827—8). koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. sastavljene u toku sasanidskog perioda. str. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. a drugo. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. Naličje. 237. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. Sa'id. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. str.44. str. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). Encyclopaedia oj Islam.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. 45 Ibn-al-^Ibri. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. 50—51. 44 C. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. 1911). art. kao što smo već čuli. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. 1. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. 275. po vremenskom redoslijedu posljednji. a preveo ih na latinski 1126. ASTROLAB IZ GODINE A. god. Pahlaui tablice (zik). 'lim al-Falak (Caiiro. i slj. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. dijala i globusa. čije je tablice (zlj) revidirao. A. A. dužinu sunčeve godine itd. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. Ar. opseg bi Zemlje iznosio 20. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj).2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat.400 milja. astrolaba. Nallinio. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. 46 Fihrist.). 105—6. Isp. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. 281. sjeverno od Eufrata. str. napravio po grčkom uzoru. po važnosti su bili prvi. »Astrcnoimjr«. str. unazadno pomicanje ekvinokcija. Grčki elementi. 47 Nallino. Tabaqdt. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta.500 milja. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). poslije dva stoljeća. koje je u Bagdad doneseno 771. 1010 (1601—2 n. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). 342 . a njezin promjer 6. izvan Damaska45. H. 273. Lice 2. godine. On ga je. Abelard iz Batha. Sindhind). god. Prvi musliman koji je napravio astrolab. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. e. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. str. H.ča 1007). bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46.

str. Nejsaburu i Samarkandu. 861. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. 283.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. II. 207. Između 877. str. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. str. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. jednu raspravu iz oblasti astronomije. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). 20—21. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. str. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. Nallino (Rome. 279. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. hebrejski i sirijski. u njihovoj kući u Bagdadu.i-U32yibi'ah. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. str. đibn-'al-Athlr. I. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). str. d'bnKhallilkan. 53 Qifti. M> 967. str. II. 286. A. 51 Vidi Hiitti. Al-Battani je bio originalan istraživač. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. Fihrist. Catalog oj Arabic Manuscripts. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). predgrađe Kvarizma. god. 97. vol. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). str. Qifti. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. str. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 56 Ibn-ab. VI (1932).koji stoji nasuprot strani 534. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. koji je govorio turski. a pored toga znao perzijski. 52 Fihrist. IX. 279. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. 236. Faris sad (Abd-al-Malik. 1135. iz Raja. 50 Ibn-al-'Ibri. vol. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. koji je god. 54 Fihrist. 282. napisao 1030. vol. Pored Ma'munove opservatorije. ibn-al-<Ibri. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. str. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. 508—9. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. sina slavnog Mahmuda. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). izvana). str. str. 266. 1899). a također i na hebrejski. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. 78. vol. radila je još jedna. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. god.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. 324—5. i 918. aa njim se povodi Qifti. . 396. str. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. vol. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. za svog patrona Mas'uda.

koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. Sachau (London. kasnije se . aritmetike. Sachau (London. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. Sachau (London. London. prev. E. On je osnovao god.. O njegovu životu vidi Qifti. i 1048. Hulagu je započeo (1259). god. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. Među njima se nalazila prstenasta kugla. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac.pojavio u francuskom. zidni kvadrant i sunčev obruč.azwini. Iraka i Perzije. u čast Hulagua. . danstaom i arapskom prevodu. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. Athdr. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. 1879). U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. 'Umar je svijetu poznat. Q. 318. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. str. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. talijiainis'kom. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. E. Za nju kažu da je imala 400. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. u blizini jezera Urmije. Sachau (Leipzig. njemačkom. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. XIII (1935). Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. 1910). U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. vol. koju je takođe podigao Hulagu. Al-Biruni. čak i u Kini. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. u prvom redu. 1878). F. izd. Ovaj posljednji u 3. str. god.330 godina griješi za jedan dan. 1888).000 godina za jedan dan. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. str.al-Hay'ah w-al-Nujum. prev. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. 2 vol. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. prvog IlKhana63. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. 1887). gdje je i umro 1123—4. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. ubrajajući i sijamske blizance59. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. kao i opis mnogih čudovišta. (ponovo štampano. 388. Krenkow u Majallat al-Majma'. 1859).000 svezaka (?). 243—4.

I »zero« (mula). on je napisao najstarije djelo o algebri. To je njegovo glavno djelo. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. ibn-Kballikan. 9. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. dolaze od ar. Nau u Journal asiatique. al-Tawdrlkh. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. 324. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji.U astrologiji. vol. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac.. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. kao i uvođenje oznake za nulu65. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. u arapskom originalu izgubljeno. Drugi. al-Fazariju. bilj. 442. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. Ahmad al-Nasawi66 (-f.matematike. Jedan od najvećih naučnih umova islama. na žalost. li iprev. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. f između 1019. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. 198—9. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. str. izd. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. str. 662. vol. upotrebljavao je indij-' ske brojke. XVI (1910). i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). 500. naročito u Španiji. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. U ovom posljednjem. str. str. vol. 10. Međutim. I. koje je poznato samo u prevodu. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. d slj. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). 65 G. On je bio rodom iz Balka. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. dato je nešto više od 800 primjera. ali je. sluškinji astronomije. a živio je u Bagdadu64.ča. str. 63 Vidi str. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. 277. 1040). 61 Fihrist. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Jami'. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. si/r. 225. ser. I (Pariš. i »oipher« (nula). povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske. i slj. vol. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. To je prevod sanskr. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. 1836). Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. Prema tome. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. u Kurasanu. Takođe. prevodiocu hinduskih djela. VI (1931): str.. 323—8.

Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. iz Medine. Tabani. § 7 i § 8. 70 prev. u Evropi je uvedena algebarska nauka. ikoju citira Qifti.Gerard Kremonski.) i magiser Jakob iz Firence. olovo. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Is>p. kao i Leonardova djela. kod Češera (Ćhaucera). 237. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. 68 Vidi Fihrist. 67 Kviarizm. pet tipova kvadratnih jednačina. tj. sadrži.704) i šesti imam Ja'far aj. god. današnja je Kiva. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. str. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. gvožđe i bakar. 1364. A Treatise on the Astrolabe. kalaj. naziva ga alMajusii. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). vol. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. Kitab al- . 286. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. str. 69 »A'ugrim«. potomak nekog Magijca. III. str. 1932). a zajedno s njom i samo njezino ime. npr. »augrym«. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. 274. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. zahvaljujući njemu. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. Al-Khayyamova algebra70. koji je živio u Kufi oko 776. astronomije i matematike. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. I.-Sadiq (f 765). Daoud S. god. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . pt. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti.u KJuriaisanu. gdje je on rođen. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. Ka'sir. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente.'jnce. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. str. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. i'bn-al<Iibri. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk.

koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. vol. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. Fihrist. npr. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. Tughrd'i znači »ikancelar«. Jabir ibn Hayydn. njemu krivo pripisuje. ako bi se oslanjali na svoje knjige. 284. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. str.arqi (knjiga o istočnoj živi). 73 Hajji Khalfaih. U medicini. 72 Govore čita je bio Saibejac . str. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Čak i najbolji među njima. Uglavnom. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. pjesnik— državnik. koja se proturaju pod njegovim imenom. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. taljenja i kristalizacije. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. i slj. . većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . Njih se on tek sada počinje da oslobađa.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. On je unaprijedio metode isparivanja. sputavalo je okovima arapski duh. poslije četrnaestog stoljeća. 354 —6. Poštovanje starine. 160—61. filozofiji. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. navodno. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. 1121). Međutim-. 1943). 3—170. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. sa grčkom filozofijom. Vidi Faius Kraus. Treba. sitr. vol. kako ćemo kasnije vidjeti. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. str. citira dvadeset !i sedam djela. Današnji muslimani. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). sublimacije. passim. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. Qifti. riječi al-klmiyd'. matematici.i kasnije postao šiija. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. međutim. čija su d jela. Neki njegovi doprinosi su neosporni. I (Cairo. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. I. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam.

Arapi su učinili neznatan napredak. J. G. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. f 868—9). Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. izd. Rasprave o draguljima U mineralogiji. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. Holmyard (Pariš. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. izid. str. U njima se nabrajaju njegove pasmine. al-ikslr. god. 1849). V. Levd della Vida (Levdein. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). preko pedeset. alKalbi. On je osnovao mutazilitsku sektu. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. vol. Astrologija. 304. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. ibn-Durayd <u William Woght. 78 Vidi str. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. 79 Vidi al-Asma'l. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. 47. _1928). uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. str. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi.. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). koja je do danas ostala sačuvana. cijeni. 77 Od ar. On je umro u Kairu 1253. 523. III. dosjetka. geografiji.davali životinjama. 78 Al-kibrlt al-ahmar. Wiistenfeld (Gottimigen. 1895). Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. VI. Kitab al-Khayl. Međutim. Njegova originalnost. medicinskim i magijskim vrijednostima i. citira samo arapske izvore. str. lizvonno grčka riječ. u kome pisac citira Aristotela. 1923). August Haffner (Vdenina. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. izvršila je svoj naučni . Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. Ovo djelo. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. vol. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. koja nosi njegovo ime82. izd. Institucija svetog hadža. donose nazivi dijelova njegova tijela. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). npr. Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. djela pjesnika. koji je pisao na arapskom. bukvalno »crveni sumpor«. vol. čistoći. 218. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. koje su napisali arapski pisci.

str. od E. pritoke Dnjepra. 1893—5). 851. naravno. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. na jug. 75—8. de Slane. 85 Fihrist. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 86 lad. iprev. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. vol. 'na engleski od A. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. koji je prebivao duž rijeke Volge. pit. 83 Yaqut. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. Njega je god. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. Al-Mas'udi90. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. vol. i prev. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. 44. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. str. izd. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). kako pokazuje abu-al-Fida'. na istok. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. Lanigles. 82 Baghdadi. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. HiitJti. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. geografska karta. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). str. str. god. I. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. II. gdje se nalazila astronomska opservatorija. I i vol. 117—18. Ne 27753. vol. na sjever. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. 1818). i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). 108—9. probili se u Rusiju. 1908). Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. prev. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. S. između krajnjih tačaka istoka i zapada. G. 1906. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. Pariš. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. u Perzijskom zalivu. u blizini Pripeta. II. izd. Jayakara (London. VI. 921.uticaj. 901. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. koji je umro god. 278. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. koji su oni nazivali arin91. i Thabita ibn-Qurre. služio se ovom kartom. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. 84 Ibn-Khallilkan. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. 87 Silsilat al-Tawarlkh. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. Isp. str.

ibn-Rustah sastavio je oko god. ibn-Hawqal (živio 943—77). 1. ibn-alHawqal. 891—2. dovršio je svoje djelo al-Khardj. 1892). 94 Al-'Abbasi. str. str. 89 lad. abin-Hustah. Njegovo se djelo nije sačuvalo. str. 11. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. Mas'udi. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. eto:. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. 26. str. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. II. str. de Goeje (Leyden. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). abu-al-Fdda'. Tahqlq. Tariblh. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. de Goeje (Deyden. Blruni. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. Sauvaget (Pariš. 17. 11 Varijante UjjaAn. i prev. vol. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 1891—2). str. 64. 90 Vol. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. str. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). godine. 1948). de Goeje (Leyden. Ahbar as-$in wa-l-Hind. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. Hans v. 1. 88 Vol. de Goeje (Leyden. PetersbuTg. porijeklom Perzijanac. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. 11. Ibn-Rustah. Sidži-stana i Indije i između 985—6. 225. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). III. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). . koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. 98 Izd. J. lizd. 19. Jedan drugi arapski geograf. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. živio je oko 950. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). Perzijanac. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. Udhayn. tako nazvan po rodnom mjestu. Ovo djelo. 1870). Uskoro poslije 928. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. koji je bio porijeklom hrišćanin. AlIstakhri. •8 Izd. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti.2. opsežnu geografiju. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). God. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. 1926). đtr. Uzayn. de Goeje >(Leyden. 156—7. god. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. 1733). 903. 99 Vol. str..8—12. 95 Izd. 22. i slj.17. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. str. 1885). itd. 376. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. ia/bu-al-Fida'. str. koji je putovao sve do Španije. 80. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). 308. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). II. Yaqut. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. 375. II. 97 Izd. star. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. 376. 1866). Reina<u<d i de Slatne. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. 92 Qubat al-ard. Na molbu alIstakhrija. izd. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. Qudamah. On je živio na samanidskom dvoru.(London. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. 158. Mžik (Leopzig. 1889). 182. 22.

pustinjske zemlje postaju obradive. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 107 Ibn-Khallikain. str. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). 1219—20. 106 Izd. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. Zikikli. vol.100 Izd. II. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). govorićemo u vezi s istoričarima. vol. vol. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. str. 62. 3. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. 2 val. Mas'udi. koji također pripadaju ovome dobu104. koja sadrži. druga veraijia. i važne podatke o istoriji. str. $urat al-Ard. III. 80. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). 1886—73). koju je izradio abu-Macshar. Izvjesni aspekti astronomske geografije. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. (Leyden. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. 6 vol. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). 1873). 1884—91). 162 = de Slane. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. 10. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. našli su put na Zapad. (Leyden. etnografiji i prirodnim naukama. prava je enciklopedija. i dužina zemaljskog stepena. 1938—9). lap. Da bi se mogao izdržavati. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. 105 Riječ znači »iruibim«. D. npr. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. izd. (Leipzig. Ovaj Mu'jam. de Goeje (Leyden. Pošto mu je dao dobar odgoj. L/u'lu' (biser). u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. H. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. IV. u Alepu. Jawhar (drag1! kamen). Miiller. 103 Izd. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. 104 Izd. God. bilj. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. god. ova posljednja. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. str. gdje je on umro. stepe se pretvaraju u mora. J. F. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. 2 vol. Mladog Yaquta. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. 4. de Goe-je (Leyden. H. Kramers. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. 102 Vidi str. d slj. koji je živio u ovom periodu. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. Wu3tenfeld. a konačna redakcija je završena 1228. 1877). Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. Tanblh.

vol. 326. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). Prvi sadržaji. 112 Ibn-Khaliiikain. str. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. astrološ-kom ili geografskom materijalu. 114 Izd. Istoka. str. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. II. II. von Kremer (Calcutta. str. 9 vol. 1914). najzad djela drugih pisaca. naročito u obliku geografskih karata svijeta.bili doneseni na Zapad. 115 Ibn-Khallikan. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. 111 lad. god. vol. koji je umro u Bagdadu 845. kao što smo ranije čuli. Iz pera ibn--Sa'da. obadva iz Medine. koji je pisao arapski. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). Wiistemifelid. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. bilo da se radilo d astronomskom. 110 Ibn-Khallikan. zatim na tačno izrađenu kartografiju. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. Yaquta i drugih istorijskih pisaca.. 118 Izd.. vol. Najveći dio naučnog materijala. 1904—28). Sachau i dr. koji je umro u Bagdadu oko 767. sjeverne Afrike i Španije. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. 324— 6. i. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. Vidi ibn-Khallikan. 1387. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Međutim. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. (Levden i Berlin. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). Ova biografija ibn--Ishaqa. 95—8. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. 2 vol. najzad. 282. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. 1856). došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. 520. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. 633. god. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. samo su tri došla do nas109. I. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. vol. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . II. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. na geografiju provincija. Dva vodeća istoričara mu108 Str. koji je umro 834. (Gottingem. Ahmad ZaM (Cako. u Kairu112. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. sitr. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. 1858—60). izd. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892).

a to je sam autor. Goitein. 78. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). F. S. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). vol. bez sumnje. zapravo priručnik istorije. 120 Vidi str. The Origins o/ the Islamic State (New York. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). 119 Izd. opća istorija sa perzijskog stanovišta. 1866). D. str. Očigledno. 443a. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). 358. 121 Vidi Fihrist. H. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. str. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. podvrgavao kritici. vol. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. de Goeje (Leyden. 1922). u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. Wu9tenfeld (Gdttiingen. čiji je kompendij opće istorije125. Tomrey (New Haven. W. 122 Izd. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. još i nekoliko literarnih i 117 Izd. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). 771. 889. str. Tah-đhlb. 1883). prvi dio. koji je bio i filozof i liječnik. Međutim. pored istorijskih djela. Miskawayh. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. 123—7. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. H. koja se završava sa A. drugi dio F. ispoređivao i donosio zaključke o njima. 961. predajama. 1924). Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. Ansab. 118 Izd. Sam'ani. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. 77—8. brdovitom kraju Perzije. genealogijama i pričama. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. I. Charles C. 123 Vidi Fihrist. koji je radio u Isbahanu. od kojih su. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. C. V (Jerusalem. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. Ahhvardt. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. Yaqut. Nawiawi. 1938). 1936). 1883). Udabd'. 369 (979—80). Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). 1916). prev. IV B (Jerusalem. Pisanje isto-rije svijeta. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. koja dopire do A. duž južne obale Kaspijskog mora. XI (Greiswald. vol. međutim. koji je rođen u Tabaristanu. Metod izlaganja. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). Hitti.Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. fol. Mairgoitten (New York. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. 1850). 258 (872). Vladimir Guirgass (Leyden. vol. gdje je umro ča. Max Schlos&inger. biografijama. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. str. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. 124 Izd. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. god.

Prije svoje smrti u Fustatu 956. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. Irak. ibn-al-Athir. H. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. al-Waqidija. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. Houtsona. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. kraljeva i naroda. 2 vol. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. 1883). god. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. 1914—21). 128 Tajdrib al-Umam. izd. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. al-Tabari reda događaje hronološki. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. ili da je more gdje je bilo kopno. on ih je grupisao oko dinastija. (Oxford.n. (Consten'tiinople.. 312 (915). izid. al-Kalbija. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. A. I. 331. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. 2 vol. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. 2 vol. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. Qilti. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. U stvari. Siriju i Egipat133. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. kao i Mi-skawayh. rimsku i jevrejsku. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. To je sve rezultat prirodnih sila. 1921). (Leyden. str. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. D. pa čak i u Zanzibar. 1323—9). Njegovo monumentalno djelo opće istorije. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. koje se također zove al-Mukhtasar . Th.fi Akhbar al-Bashar. izd. E. (Oxford. The Experiences of the Naitions. Kao i većina muslimanskih istoričara. (Leyden. 30 vol. Aimedros. 88. 1286). on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. Margolioirth. F. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. 15 vol. 2 val. Mladi al-Mas[udi.(anali apostola i kraljeva). koju je on sakupljao na svojim putovanjima. 1844). Yaqut. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). S. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. 129 Izd. (Havdarabad. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . prev. de Goeje i dr. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. prvobitno napisanom na široj osnovi. M. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. str. 1879—1901). U svom komentaru. (Bulaq. prev. vol. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. kao i na njegovom komentaru Korana130. 1337). 1848). Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. Gottwaldt (Leipzig. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. 4 vol. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. II. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. Mjesto da grupiše događaje po godinama.

u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. jevrejskog i perzijskog porijekla. Jeweit/t {Chiaaigo. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. najveći istoričar. predaja. al-Mas(udija i ibn-Athlra. Veze sa hrišćanstvom dale su. 35—6. i poslije Miskawayha (t 1030). 1884). str. mogli bismo tako nazvati. Rasd'il. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. 1280). 148. de Meyinard i de Courteille. reprodukovao je u faksimilu James R. napisao je. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. kao i lingvističkog izučavanja. vol. 8. nasuprot liječnicima. pravna nauka. 247—S. Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. 138 Isp. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. vol. 9 vol. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. III (Pariš. 1861—77). 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. 137 Izd. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. živio je u Mausiilu. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. 1907). 141 Izd. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). u grubim crtama. djela al-Tabarija. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. str. V. o kojima je maločas bilo govora. al-Tabari. prvi musliman koji je sastavio. biljki i životinja139. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. među ostalim djelima. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. II.500 biografija Prorokovih drugova. Bt. J. Toimberg. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti.o stepenima između minerala. vol. počela je naglo opadati. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). 1867—74). 1893—4). vol. 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. Yaqut. astronomima. rječnik nacionalnih biografija. 424. 13 vol. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. 142 5 vol. C. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. u prvom stoljeću. VI. i prev. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. str. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. (Pariš. Oni su mahom bili sirijskog. 234. vol. (Gata). 138 Izd. filologija i lingvistika. zbornik od 7. I. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. str. matematičarima i alhemistima. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. bio je isto tako musliman«. . 134 Yaqut. (Levden. Ibn-Khallikan. str. Isp. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. de Goeje (Levden. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. Ikhwan.

neprijateljstva između Abasida i Uma jada. str.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. 19. str. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. i slj. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. zatim su. a u Koranu Alah. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. vol. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Općenito. 1329—51) iprvdh sedam volumena. 1927). Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. vol. 151 Vidi str. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. Prije svog pogubljenja u Kufi god. Oprečno šiijama. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). politička ili sociološka. Povrh toga. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. djela. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. U hadisu govori Muhamed. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. a zatim u hadisu. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. I (Baltimore. u drugom stoljeću. iz Egipta. 624. U hadisu je samo smisao nadahnut. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. 772. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. tobožnji naučnik. 146 Introduction to the History of Science. mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. tj. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. Abu-Hurayrah. borba između Mu'awiye i Alije. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. »praksa«. I. na primjer. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. 147 Shuja1 ibn-Aslam.000 predaja koje je on izmislio154. 230. U prvom redu u potrazi za tom naukom. Osnovi pravne nauke (ftqh).

Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. Alfred Guillaoune. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. Baghdadi. III. str. Hidžazu. str. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. na osnovu svjedočanstva D. iz!d.210 hadisa. i slj.. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše.000 predaja. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. 18. Ma'drif. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158. 155 Ibn-Hajar. Tafrlkh. na temelju svjedočanstva njegova roba. on se ovako pravdao: »Mi. str. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. 93. 231. 1924). ibn-Sa'd. vol. IM Nawawi. 161 Ibn-Khallikan. Iraku. (Bulšq. Siriji. str. odabrao je od 600. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. vol. Isabah. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. str. str. 95—6. Muqaddamdh. ibn-Qutaybah. Halbah. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. 158 N. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. ijega kopira ibn-alAthlr.. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. vol. 370. II. 141.awawi. 17. koji su u isto vrijeme bili jamci. Hiitti. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. dbn-KhaMun. str. pit. Egiptu. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. koje je skupio od 1. 159 Al-Jamv al-$ahlh. Naziv »abu-H>urayrah«. str.286. 358. na molitve. II. str. od kojih su. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. str. str. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. Muqaddamah. 68—9. vol. koji je rekao . iss Nawajii. 164. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). 201. na osnovu svjedočanstva C._ 165. VII. »otac mačića«. nekih 7. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh.630156. 157 Vidi ibn-'Asakir. IV.300 hadisa155. vol. str. vol. Aiša je prenijela 2. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. str. na osnovu svjedočanstva E. koje su poslije toga vremena postale standardne. 476. Al-Bukhari. 55. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . 154 Tabani.275160 predaja. npr. hodočašća i sveti rat. bez sumnje.153 vidi iiibn-Khaldun. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. 3: Isp. 8 vol. 37t. koji je bio Per-zijanac. VI. prenosači.). Anas ibn-Malik 2. str. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. 1296). prenio je preko 5. The Traditions of Islam (Oxford. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. 2. navodno.

Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. tj. vol.ali nijedno kritično. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. Muhamed. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. Na taj je način . u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. tj. Kod alBukharija104 i Muslima165. 164 Vol. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). Noćno putovanje. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. anegdota. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. »pravi put kajl treba slijediti«. hadisima). samo oko dvije stotine. u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). nastala su dva osnovna principa: qiyas. i ijma'. . sveopći pristanak. Zahvaljujući njemu. Dalje. str. analogna dedukcija.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. 55 (Delhi. I. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. vol. Njihov sistem. »mudrost«. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima.pojila«. 105. 915162. autentična zbirka. 331. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud.000 stihova u Koranu. fiqh166. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. osnovni principi). Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. 167 Bukvalno »put do . građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema. 101. zvanim usul (korijeni. naročito sure druga i četvrta. 182 Razna dadanja ovih 'djela. prenesene kasnijim generacijama. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. str. krivične. II. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). str. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. 1319). 1280). kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. kako su ga oni nazivali. 163 (Gaaro. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. 166 Bukvalno »znanje«. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). ili otprilike toliko. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. II. npr. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. prema tome. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. stvorio svoj samostalni sistem. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. uključujući i Novi zavjet.

74. Vođa medinske škole. Jedan tradicionalni razgovor. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. On je umro u Kairu. Jedan od njih. u Indiji i u centralnoj Aziji. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. 715— —95)174. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743). ibn-Kha'likan. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. princip analogne dedukcije. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. pravne fikcije. 160—61. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. 201. vol. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. abu-Yusuf (t 798). na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. ibn-Khaldun.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. str. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. koja vodi. Kao sistem religiozno-pravne misli. al-Shafi'i. god. koji je pripadao porodici Quraysh. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. Rođen u Gazi (767). jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. Muqaddamah. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. str. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. sa svojih 1700 pravnih tradicija. sitr. istislah. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. Umro je 767. 171 (Cairo. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. a živio je u Kufi i Bagdadu. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). str. 1346). studirao je kod Malika u Medini. bio je Malik ibn-Anas (ča. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. nasuprot medinskoj školi. bio je abu-Hanifah. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. najveće i na j tolerantni je škole islama. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. 169 Ibid. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja.. Njezinih pristalica ima oko . istočnoj Africi. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). do tzv. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. na zapadu i jugu Arabije. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). III. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. str. mada ga je jako isticao. mada se često i njemu pribjegavalo. 172 Istihsdn hamafitske škole. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. kako mi danas kažemo. 372. 155. 170 Fihrist. Palestini. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. Ovo je šafijitska škola. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. Po zanimanju je bio trgovac. Ovo monumentalno djelo.

178 Yaqut. 50.000 nasuprot 180. vol.000 tradicija Musnadlsl. str.. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. 215—16. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. str. imam. Računa se da je njegovu sprovodu. II. I. str. Dugo je vremena zbirka od preko 28. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Međutim.000.000 hanbalita. što je mnogo važnije. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. potomaka Alijinih. 28. naravno. str. Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). E. 41. vol. vol. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). uživala osobit ugled. 312). str. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. str. 1323).000 malikita i 5. koji se neprestano mijenja. priznato je . a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. god. jest hanbalitska. međutim. vol. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. 179 Ibn-Asakir. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. II. d slj. Sa četiri naprijed navedene škole. I. Danas. Udabd'. vol. prisustvovalo 800. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte.000 hanafita. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). 16 vol. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu.000. čudesa Prorokova su prihvaćena. izuzev šiija. I. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. ibn-Khalliikan. ipak se nije održalo. II. u Bagdadu180.105. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. Palestini i Egiptu.000. u koje se cijela muslimanska zajednica. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene. 855. 367. Posljednja od četiri škole. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast.000 muškaraca i 60. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. vol. vol. 201. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu.000 žena. 1919). u . ibn-Khallikan. bila podijelila. koji je u tančine razradio alShafi'i. još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. VI. kojom je obdarilo i Hanifu. '4 Isp.šest kanonskih knjiga hadisa. izd. Zahvaljujući ovome principu. koja se njemu pripisuje. preuzima važnu ulogu. 1302. l slj. Malika i al-Shafi'ija. 176 Majmu' al-Fiqh. 497. str. 180 Ibn-Khallikan.000. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. Griffini (Milan. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). 175 Delhi. Ta'rlkh.

kao i njegovih drugova. u krajnjoj liniji. ali se i ne kažnjavaju. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. arapskog Ezopa. ona se ne odobravaju. ra-binske i talmudske kanale. Ova grčka djela. 4. dozvoljena djela (jd'hiz. str. može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. mubah). Postoje. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. 2. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. Također u poslanicama Iskrene braće. 1313). (CaiTO. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. I. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. čiji je cilj bio. a propust zakonom kažnjava. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. o odricanju. vol. npr.laqj183. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh. 5. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. Ona se. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. a neizvršenje se ne kažnjava. njihovo izvršenje povlači kaznu. I. mada su mnogobrojni. 182 Ibn-Khallikan. koja su pravno indiferentna. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). mada su za sunije Muhamed. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. bogata mudrim izrekama Proroka. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. zadovoljstvu i istrajnosti. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. osjeća se u astrološkom. vol. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). poslovicama i mudrim izrekama. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. a za šiije Alija savršeni ljudi. 3. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. olakšanje postizanja zemaljske sreće. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. o kojima smo maločas raspravljali. Oni 181 6 vol. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. str. apsolutne dužnosti (fard). čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman.principijelnim pitanjima i metodologiji. 200—205. kao i Platonov i Aristotelov. politiku i društvo. čije se izvršenje nagrađuje. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). tri druga tipa. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. Druge. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. zabranjena djela (haram). Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. opet. koji veliča umjerenost. 757). Prema tome. 493. smjelost. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. u najmanju ruku.

kairskih izdanja. naročito među Perzijancima. Adab Isp. 'ibn-. u užem smislu lijepa književnost .. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. (Bulaq. prema jednom retku iz Korana (49:13).. al-Dunya w-al-Dln. vol. ibn-Du-rayd189. 1292).184 185 186 187 364 Izd. 9. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. 252. 266. 933. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. str. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. a među nekim Perzijancima vjerske. bio je Turčin iz Faraba192. leksikografija i gramatika. . Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. 1925). 191 Sihah. 477—9. 193 Jbiđ. izd. vol. poglavicom (šeikom) literata Basre. d slj. lingvistika. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. 15. vol. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. V. II. Udabd'. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. 189 Leksikograf. III. 2 vol. stvarnog ili prisvajanog. str. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. Al-Jawhari (t ča. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. urnro u Bagdadu god. Wustenfeld (Gottingein. i»o u svom djelu Muqađdamah.str. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. među kojima su bili al-Jahiz188. str. razvio se interesantan pokret. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. Fihrist. 192 Ydqut. tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti.belles-lettres (adab). bio je sin grčkog roba193. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. Čak i takve discipline kao filologija. 1854. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). 16. izd. (Caliro. str. 1008). ni jedino od njih nije kritično. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. duboko ispoljavali. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. čiji je rječnik191. Više Shakib Arislan (Oairo).

tzv. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. I. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. 1285). koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. (Pariš. Njega je gajio književni proletarijat. potpuno je nestalo. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. Jedrog. Muhammad 'Abduh (Beiruit. 68. spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena.'l. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. 198 20 vol. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. Prije nego se maqdmah razvila. učenost i govornički dar. 2 vol. Bruinnow je izdano vol. de Sacy. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. ili al-Isfahani (ča. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). 195 Maqamat. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. a Goridi je objavio indeks (Leyden. direktni potomak Marwana. čiji su mnogi članovi. književnog arapskog jezika. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. str. 1847—53). 897—967). 1867—98). Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. (Bulaq. (London. 1302). maqdmah.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). Steingaas. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. lizd. 1900). lutali od mjesta do mjesta. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. vol. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. 2 vol. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. str. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). 196 Ibn-Khallikan. posljednjeg umajadskog kalifa. 197 Izid. 4 vol. 522. ibn-KhaJliikan. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. koji je bio karakterističan za raniju književnost. odmah iza Korana. 1888). koja je bila posljedica perzijskog uticaja. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. (Dama&ous. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. Zaista. vol. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. na engleski Thomas Chenery i F. 21 (Leyden. prev. 1889).

Poole. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. vol. Kako je vrijeme odmicalo. 1704—17). strani kulturni i religiozni uticaji. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. Berton (Sir Richard F. hebrejskih. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. najbolji u Engleskoj. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. 304. U ovom periodu. 202 Buluq izdanja' A. ali tačan. potpun je. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. (Pariš. ali bez komentara. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. 304. 1882—4). sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. izuzev u poetskom dijelu. I. str. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. 204 Fihrist. 688. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. grčkih. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. str. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. 1. str. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . II. 11.(Hiljadu i jedna noć). 1926). str. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. IV. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. Nekoliko izdanja kasnije. (London. 11. (1835) i 1279. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. I. 1911 Str. s ilustracijama E. a kada je. Licemjerni duh. Poole.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. Prvi engleski važniji prevod. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. uključujući Shahra-zadu. 1883). koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. 205 Fihrist. Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. vol. II. V. i sir. (London. 689. 12—13. 1251. 1859). koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). prema uzoru Bude. S. (Lon don. 1. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). međutim. str. 208 9 vol. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. Ser Ričard F. Isp. Mas'uđi. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. str. 1839—41). Tabari. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. 2UB 12 vol. 487. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. 11. str.16. 133. H. vol. 207 3 vol. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. str. I. Izd. doduše nepotpun. -'" Ibn-Khallikain. I. izd. vol. nešto prije desetog stoljeća. Osnova ovoga nacrta. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. vol. ibn-Khalliikan. i doživio je više izdanja. Uprkos tome. 200 Yaqut. tisp. Mžik (Leipzig. 3 vol. egipatskih i sličnih izvora. 90. Hans v. (London. 150. S. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. Revidirao E. 3 vol. vol.

ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. III. koje slave junašvvo u borbi. Shi'r. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. vol. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). vol. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios).000 dirhama. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. I. naročito Sirija. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216.217. (London i »Benares«. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. str. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. vol. 1925). III. VI. Provincije. 1898). vol. str. tj. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. 2—8. 476—9. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. 1885—8). Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. koji je držao vinaru u Damasku. Shi'r. 213 Vidi njegov Dlwan. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. gdje je on živio. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. XVIII. međutim. bio pogubljen zato što je. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. Ghazal abu-Nuwasa. god. vol. str. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. abu-Nuwas212 (f 810). isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. ismijavao svoga vezira. 212 Al-Hasan ibn-Haini. prema nekim izvorima. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. str. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). 240. I. str. str. ibn-Qutaybah. dao oduška pesimističkim. liibn-Khallikan. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. meditacijama o smrti. Njegova slava. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. viol. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. zanimanjem grnčar. str.umjetnosti. Mahmud Wasif (Caliro. ibn-Qutaybah. koji je pod al-Mahdijem 783. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. ibn-Khallikan. 157. 19—73. fad-Qirmi. 828). 501—25. 210 Aghdni. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. Abu-Tammamov otac. Aghdni. 47—53. 22. koliko i na . Bashshar. upola Per-zijanac. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. izd. str. Aghdni.

I. 125—30. vol. sto. vol. 1909).NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. VII. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. Aghani. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. vol. 240—50. 99—108. ibn-Khallikan. Poezija abasidskog perioda. str. str. 8 Izd. 126— 83. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. Mas'udi. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. dopunjeno komen tarom u 2. I. XV. str. 217 Izd. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. zaostaje za svojim uzorom. Mas'udi. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. 147—67. III. vol. Rukopis. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. VII. str. 216 Vidi Aghani. str. slično arapskoj poeziji drugih perioda. (Botnn. vol. str. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Njegova zbirka. 707 (1037—8 n. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. 1889). Shahln <AtIyah (Beirut. vol. Zbirka pjesama Hamasah219. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. VI. koje pjevaju o istoj temi. vol. 81—7. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). 1828). za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. O njegovu životu vida. koji je datiran A. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. — srapa . 1847—51). H. 1887). e. 214 Isma'il ibn-al-Qasim. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. đibn-Khallikan. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. puna lokalne boje. 333—40. vol.). 214—18.

ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. Kada je djetetu bilo šest godina. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. Očigledno. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. vol. 83. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. U djelu Risdlat al-Siydsah6. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. 2 Str. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. opominjala je jedna omiljena stara izreka. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. 101. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. U svojoj raspravi o . lhyd'. 1194. Međutim. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. I. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. str. 272. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. vol. Jer. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. na kraju krajeva. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. nego iz svjetovne poezije. Nisu ni danas. Prilikom posjete Damasku god. str. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. ali ne pjesme erotskog karaktera. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Čim je dijete moglo govoriti. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje.<7. 8 Aghani. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. koji su ih podučavali u vjeronauci. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. međutim.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. XVIII. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. Ghazzali.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. — osnovne principe aritmetike i pjesme. mu'ad-dib).

vol. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima.pedagogiji al-Zarnuji9. koju je država priznavala. prosvjetitelj Nizam-alMulk. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. Nju je osnovao god. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. koji je pisao 1203. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. str. ibn-Khaldun. 3. vol. 1926). takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. Totah. Međutim. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. 321—2. treba imati na pamtti. Baydn. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. vol. 475— 6. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. VI. Seldžuci. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. str. perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. izd. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. 67—76. 6 Izđ. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. IX (1906). dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima. Uz nju se nalazila i opservatorija. koja nosi naziv Nizamiyah. 14—19. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. 10 Popis vidi kod Khalil A. mu'Iđ ponavljač)16. I. C. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). 5 Mas'uđi. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. 1838). cit. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. Mubarrad. 8—11. str.. bila je Nizamlyah.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. 1177. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). str. str. god. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. 173. str. 150. 1074. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). Caspari (Leipzig. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. str. 1. po svoj prilici. 8 Loc. u srednjem vijeku. Nizamivah je bila teološka ustanova. Opserva4 Isip. 7 Jahiz. Muqaddamah. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. U ovoj školi. I. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). U poglavlju o učenju. prva prava akademija u islamu11. koje mu . str. Vidi Ghazzali. 1065—7. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). vol. Tvrdi se da su. The Contribution of the Arabs to Education (New York. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. koji je bio naimenovan.

(engl. god. poludjeli. str. 13 Ibn-al-Athir. 276 12 Reuben Levy. koji ju je sagradio 1234. Za slavnog isto. 15 Ibn-al-Athir. Qazwlini. Athdr. Husn. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. prev. str. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. 115. G. u Himsu samo jednu. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). 1838).dge. str. vol.) G. 156—7. str. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. god. 246. X. str. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. Isp. A Baghdad Chronicle (Cam. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. str. 29—30. str. Iraku i Siriji. Ovo zdanje. Pored Nizamlve u Bagdadu. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. god. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. vol. i prav. u Damasku. ostavio nam je detaljan opis građevine. 21 Ar. 100. 1933). III. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. 123. Među 11 Vidi Suyuti. U ono vrijeme. kao seminar za četiri ortodoksne škole. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku.00025.bri. vol. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. 1393. 1329).000 predaja. od čega su svi. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. u Mausilu više od šest. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. koji u svojim zapamćenjima govori. str. 1929). oko dvadeset. 43—9. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. 16 Vidi ibn-Khallikan. 17 Str. 430. 14 Vol. II. koji je posjetio Bagdad 1327. Scherer (Beirut. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. izuzev njega. str. XI. 19 Vol. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. Ibn-Battutah23. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. 219—20. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. vol. izd. II. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. i slj.. god. I. XI. str. da je grupa studenata. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. 435.000. III. str. potpuno nestalo. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. baladur. Ayyuhal al-Walad. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. 18 Ibn-Khallikan.rucara alBaladhurija .je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. vol. 193. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. od per. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. balddhur. da bi izoštrila svoje pamćenje. Hammer—Purgstall (Vienna.

383. vjerske rasprave i književni sastanci. vol. 31 Yšqut. 108—9. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. vol. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. str. vol. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. I.10. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. 30 Str. 11. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. 135. Kada bi putnik došao u neki novi grad. vol. 28 Maqdlsi. 24 Str. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. str. 236. 182. 136. str. str. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. 1. 179. PROSVJETA 375 teke. 179. Između ostalih. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). 229. filozofije. 34 Yaqut. str.8. XVIII. vol. IV. str. Uđaba'. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. str. 11. II. str.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski. sadržavale su kolekcije iz područja logike. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. 1. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. 1. IV. str.1—2. 33 Vidi str. vol. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. 32 Aghani. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. 287. 205. Odatle njegovo prezime Baladhuri. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. astronomije i drugih nauka-55.11. 28.. 101. 252. 324. gdje je on svako jutro. halqah) ili skupove f sing. vol. 258. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . I. 25 Ibn-Khallikan. 439. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. vol. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. str. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. 29 Yaqut. sve do svoje smrti 820. 1.20. 1. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. vol. 317. str. str. u periodu abasidske vladavine. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. 230—31. III. str. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. 23 Vol.14—16. 22 Abu-al-Fiida'. prijatelj a34. Husn. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. II. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26.20. VI. 11. poglavito književnih. 283. str. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. I. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. Suyuti. podučavao razne predmete29. 432. str.14—16. str. god. VI. vol. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28.

str. vol. god. Al-Nadim (t 995). kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. prepisivači i ljudi od pera. koji je bio upravitelj Kurasana 794. ati Yaqut. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751. 315. vol.Str. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. Drugi muslimanski gradovi. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. 245. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. ali su neke bile. lanenih i konopijanih krpa43. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. str. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. . U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. kineski papir i svici od kože. II. god. vještinu proizvođenja papira od lana. V. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. egipatski papirusi. koji je imao devet svezaka39.. bile su tek male daščare pored džamija. 467. str.. vol. 39 Yaqut. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. Njegov brat Ja'far. bez sumnje. Vidi također Yaqut. Harunov vezir. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. Neki zvanični dokumenti. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. 420. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. 40. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. 449. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. str. str. II. 413. 37 Maqdisi. Biblioteke su služile za sastanke. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Kao što smo već istakli. Oni su bili zavedeni u katalog. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. Mnoge od ovih prodavnica. odakle je pobjegao 1220. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. 3« Maqdlsi. za naučne diskusije i raspre. vol. među kojima su se nalazile pergamene. str. 41 Str. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. prema planu tvornica u . V. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija.

38—9. 47 Str. 23. 1. 855). Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 475—6. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. II. dzd. Khitat. Mjesec. imaginaciju. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. Međutim.Samarkandu. jedanaestom. Qalqashandi. Charles Schefer (Pariš. vol. 261. str. u sljedećem stoljeću. str. girtas. Prema Tawaddudi. Sefer Nameh. Civilizattion o/ Babylonia. 40. 21. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. GOD. II. 318. Isp. izd. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. 236—7. 34. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Mars. Njihovo je mjesto srce. vatre i zraka. chartes. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. Jupiter i Saturn51. Glava ima pet svojstava: osjećaj. druge stečene. 48 W. Ima sedam planeta: Sunce. Qadqa'&hain1di. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. II. 48 Vidi Fihrist. 45 Maqrlzi. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. 1881). str. str. Jedne su urođene. umne sposobnosti su dvovrsne. Stomak leži ispred srca. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. d prev. I. 326. Muqaddamah. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. a hrana je izvor zdravlja. izd. Turkestan down to the Mongol Invasion. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. str. On je sastavljen od četiri elementa: vode. 13. 2. str. vol.8. str. 44 Ibn-Khaldun. str. 352. Venera. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. prev. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. od gr. 21. 474. Vidi Y'a(qubd. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. (Oxford. 11. 48 Nasix-i-Khusraw. Merkur. volju. Fihrist. 12. Jastrow. PROSVJETA 377 mozak. str. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. Vidi str. Stomak je prebivalište svih bolesti. fantaziju i pamćenje (retenciju). 49 Skig. slezena smijeha. a dva bubrega prepredenosti. str. str. 338. zemlje. Jetra su sjedište samilosti. tekst str. str. 50 Val. kojemu su pluća ventilatori. vol. . 41. Barthold. Wiet. _Iap. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. 1928).

i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). 3 Mas'udi. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. vol. a naročito u slikarstvu. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. 1258. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. sitr. vol. vol. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije.POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. 116. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. Ova zborna džamija. 4 Khatib. I. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). Hulagu.000. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. datiraju iz umajadskog perioda. Međutim. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). Od kalifske palate. 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. IX. blizu Samare. koju je podigao osnivač Bagdada. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. u arhitekturi. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. str. graditelja nezine velike džamije6. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). osnivača Samare. VIII. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). 82—3. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). 256.000 dinara3. na koju je alMu'tadid (892—902). str. koja je koštala 1. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. potrošio 400. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. Semit. I. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. 5 IbnHal-Athir. džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. kao i u svojoj poeziji Arapin. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. koja je koštala 700. vol. str. i slj. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI .000 dinara7. 99. od palate Plejada (al-thurayya). ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća.

17. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. potječu iz osmog stoljeća. polukružnim svodovima. 10. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). III. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). 7 Yaqut. isip. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. str. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. Izvana. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. 9 Str. str. za obrazac minareta svoje džamije. 122. Edinburgh University Lihrary. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. 710 (1210—11). prema zidu velike džamije u Samari. atr. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. Richmand. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. 623 to 1516 (London. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. Moslem Architecture. 1912). Vidi str. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. 254. koji se nalaze u Raki i u Samari. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora.zidu qiblah. 10 Vidi str. spiralnim tornjevima. 8 Eruiest T. Bnnist Herzfeld. 54. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. str. zupčastim grudobranima. U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. u prvom redu perzijske. str. po svoj prilici. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. A. 246. Ovaj je tip postao . MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. Bulđan. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. kao i scenama iz lova. LIJEPIH UMJETNOSTI . Arabic N° 20. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. 245. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. vol. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. 1926). Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. H. dizao se toranj. Maqdisi. 260.

str. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. kao i geometrijske i epigrafske figure. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. iznad svih tkanina. d Yaqut. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. III. 1502. pls. 1927). I. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. vol. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. Perzija. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. str. čiji se sin nalazi iza njegove glave.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. 12 Ernst Herzfeld. grnčari i majstori . Rukopis iz A. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. posjećuju njegovi prijatelji. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. iz dekoracija knjiga. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. U keramici. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. preko perzijskih kanala. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. bile su visoko cijenjene u Evropi. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. vol. Ovakvi muslimani. LXI. Ono. str. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. birali za umotavanje svetačkih relikvija. međutim. (Berlin. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. LKIII. Die Malereien von Samarra. nijedno nije sačuvano. MAQAMAH 19 Bolesnika. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. 315—18. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. 266—7. H. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. Muslimansko se vjersko slikarstvo. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). na nesreću. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. Ukrašene svilene tkanine. 17—18. očigledno.000 dirhama. 13 Mas'udi. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294.000.

Nuwayri. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. 1—5. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. 268. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. 89. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. str. Kašanska cigla (qashani). 370—71. vaza. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. Udaba'. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. vol. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. II. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. 19 Fihrist. vol. t 834). II. str. 20 Ibn-Khallikan. 21 Ibn-Khallikan. vol. 31. 2. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. 15 Isp. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. str. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. 150. 1905). 25 — (storija arapa . 5. abasidski vezir. Anraold i Adolf Grohman. vol. str.. str. 22 Vidi B. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. Kaligrafska umjetnost. str. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. 11. 1929). (London. vol. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. XXVIII (Cairo. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. str. Arabic Palaeography (Gairo. postala religijski simboli. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. 472. vol. Thomas W. Naročito u An-tiohiji. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. i slj. III. 430. 3—4. i slj. Morditz. str. pl. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. str. Yaqut. slikara i bakrorezaca. Među pohranjenim blagom Luvra.8—10. II. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. Kairu. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. Bolje nego išta drugo. 119. Fakhri. III. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. str. Les oris musulmans (Pariš.. ibn-Muq-lah (886— 940). VII. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. ukrašena konvencionalnim cvijećem. 96:4). ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). vol. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. Yaquit. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. i slj. našla je odobrenje u Koranu (68:1. vol. 1946).metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. štaviše. 17 Gaston Mignon. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. pogl. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. 1926). 1928). 368. sir. The Islamic Book. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. III. Ona su. i slj. sol ja. 36—7. V.

RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. 14. i slj. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). 27 Aghdni. cit. što citira Nuwayrd. 289. str. Aghdni. ibn-KhaFaikan. str. 29 Loc. III.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. 41. 12. Fihrist. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). 140. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. V. 26 <Iqd. str. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. iznosio je 100. str. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. 239. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). str. 257. str. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. S(* (Iqd. 240. IV. 8. IV. vol. 7.ni. vol. str. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar.000 dirhama. I. str. Dok je još bio mlad. u Arabljanskim noćima. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). 4. III. str. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. 28 Vol. po važnosti je bio odmah iza njega. vol. LIJEPIH UMJETNOSTI . i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). potomak jedne plemićke perzijske porodice25. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. 'Iqd. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. 24 Agha. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. 320. 25 Fihrist. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. za svog prisnog druga. 239. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. darovao mu 150. VI. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka.000 dirhama. Za jedan od njih. 11. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. VI. govore. Isp. vol. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. iznad svega. Nuwayird. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. vol. str. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. Nihayah i. str. str. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. VI. Ibrahim. Aghdni. vol. vol.4—5.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. Po ocjeni djela 'Iqd. vol. slobodnjak Khuiza'ae. vol. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. III. L. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. Isp.

stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. str. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. 226. koje su. Nuwiayirti.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. Araibian Music. 140 —41. vol. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. str. kompozitori pjesnici i naučnici. darib). 426—30. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab. vol. 125. 37 Fairmer. bio je prvi kalif muzičar. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). 307. Nuway. Al--Wathiq (842— 7). On ga je oslobodio. On je tvrdio. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. 32 Vidi str. 36 Vidi ibn^KhalMkan. str. da mu jinn došaptava melodije. Fihrist. pjevača i kompozitora. dobro upućeni u savremene naučne grane. Poslije svoga oca. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. 237—8. 38 Fakhri. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). V..000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. 52. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. I. str. 276—9. prvaka muzičara svoga doba36. Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. po pravilu. Harunov brat i god. vol. V. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. koju je izvježbao Ishaq. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. IV. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). li slj. nagradio sa 100. . Dok je još bio mlad. bili su više nego muzičari.. i slj. str. 114. VIII. Nju je povisio na 40. 1. pjevale sakrivene iza zavjesa. str. i slj.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). sitr. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. 817. qaynah). 35 Aghani. violu (rabat). glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. vol. Nihayah. Kao svestran muzičar. VI. Ibrahimov učenik.ri. vol. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. str. dala je nekoliko istaknutih lutnjista.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. 33 Mas'udu. 34 Aghani. Za jednu. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. više nego kuća u Damasku. Međutim. Bili su pjevači. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. XXI. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. Euklidu . str. 281. vol. Isp.000 dinara.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. Aghani. XXI. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. Kalifova kuća u Bagdadu. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). vol. str. Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. vol. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. 20. str.

88—103. 199. Orgulje su. u prvom redu. 200—201. vol. 40 Aghdni. 163. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. i djela ibn-SIne (-f. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). "G9. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46.. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . str. str. prema tome crpljena je od Grka. e. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Al-Razi (865—925) napisao je.. »• Ibn-Khallikain. njega citira N>uwayrti. vi»l. Aristotelov sin. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. Može se reći da je. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. lično savršen svirač lutnje. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. međutim. II. očigledno. 41 Niuwayiri. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. iz Damaska. kako je ranije istaknuto. str. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. raspravu o muzici. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. bio je. VIII. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. str. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. str. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. vol. n. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. 12. Iskrena braća (deseto stoljeće). str. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. i slj. VIII. I. a Nikomah. 65. u najmanju ruku. 1931).1037). i slj. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. vol. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. on je sastavio tri originalna djela. 44 Fihrist. 1030. import iz Bizanta. Aristoksen. 270. Al-Farabi (-j. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi.950). I. i slj. str. 47 Rasa'il. iz četvrtog stoljeća pr. Pored spisa al-Farabija. vol. imala je čisto arabljanske obrasce. str. IV. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. vol. Njegova djela. Qifti. nose najranije tragove grčkog uti-caja. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. 155. izd. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. kao nazivi instrumenata.pseudo-Euklidovo djelo. str. 198. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi.. vol. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. 48 Ibid. Naučno-matematička strana arapske muzike. III. str. »MaMc« u The Legacy of Islam. vol. 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. 48 Arabian Music. 266. str. Tabani. IV. 42 Mas'udi. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. sitr. Na Zapadu je. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). str. 336. Arapska muzika. 163. str. 153. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. ali praktična strana. 45 Fihrist.

. U teologiji i pravu. Kalif je god. Njegove filozofske škole. str. Tako je. i slj. I. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. Vidi str. III. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. 1931). vol. 1139. 338. 2 Vidi str. 1. str. 50 51 52 53 Vol. i slj. koje su se tada razvile. izdao je god 827. 1112—16. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. znamenitu proklamaciju. ali jaki ritmom. 238. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. 320. traju u nekom obliku do današnjeg daha. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. čudnom ironijom sudbine. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. Taibari.iqa< (ritam). 833. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5.al-Duwada1. vol. 125. 26. al-Ma'mun. I. Kasnije se. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. identična reprodukcija nebeskog originala2. prirodnim naukama i filozofiji. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. str. II. vol. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. Ihya'. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4.str. inkvizicijski sud. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. međutim. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. 38—45. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. III. Izd. vol. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. str.

str. azd. uza sva druga svoja dostignuća. 197. II. S. Shahrasitani. isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja._ str. 148. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. IV. Njegov sistem. 7 Talbani. 196—7. Međutim. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. 65—75. Nyberg (Cairo. 1131. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. 12 Vidi Shahnastami. Tako je on postao. Ritter (Consitantiinople. Baghdadi. str. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. 102—9. 46—8. istr. izd. podsjeća na učenje Anaksagore. bez sumnje najveći . »bili podigli visoko glave. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. đtr. Hitti. i slj. al-iKhayyat.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). 5 Ibid. • Vidi str. Algazel). Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. Baghdadli. str. -str. u drugoj godini svoga kalifovanja. 121. str. 848. vol. 10 Vttdi Shahrasitani.. uvjetovanosti). Međutim. 37—42. V. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. u glavnim potezima. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. potomak izabranog suca abu--Muse. Baghdadli. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. str. 328. str. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. i slj. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. str. H. 1733.. 1929). god. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. vol. 54. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. vol. Tabani. 155—278. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. izd. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. 109—10. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. Kitdb al-Intisdr. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. str. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). Međutim. indeks.935—6)11. str. H. vol. III. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). 1925).krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. 9 Ibn-IJazm.

islam je zadržao do današnjeg dana. Tahdjut al-Falasifah. God. 18—22. indirektno. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. gdje je i umro 1111. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. str. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. ali je ubrzo postao sufija. u Kurasanu. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. izd. 1909). i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. gdje je postao skeptik. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. 4—5. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). 1842). Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. Intelektualizam ga je iznevjerio. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. Field. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. 1091. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. pošao je stopama „ al-Ash'arija. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. u Tušu. 14 Od ghazzal (prelac). On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. Kao derviš. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. Fdtihat al-'Ulum18. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). 12—13. str. međutim. isip. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. VII (1927). Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka).islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. i. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti.. 224—6. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). neispravmije al-Ghazali. to je mogao biti samo al-Ghazzali.19. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. str. hrišćanstvo . Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. 181. koja su slična ovome. Skolastički kolstur. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. Na Tomu Akvinskog. Isp. vol. Schmoldens (Pariš. Augustina. 15 Neoplatoniist. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. C. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. U njemu i u drugim djelima. Dumcan B. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju.. god. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. Muslimani kažu. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. A. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok.. sitr. kao npr. str.

48 (1894). uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. 21 Od iar. viol. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. 4:96. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). 9:113. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. koja se zove dhikr23. To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. str. 1927). 19 Izd.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. M. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. Sufizam 17 Četiri -vol. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. suf. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. uglavnom kontemplativan život. 20 Drugo flzd. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. potpuno se približava mona-škim redovima. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. naime.je uspjelo da prekine sa skolastikom. koji se razvio kao posljedica toga. jer je bog dovoljan zaštitnik. vuna. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. 1322).ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. Bouyges (Beyj*it. 18 (Cairo. 1334). Još ima nekoliko izdanja. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. direktnu svijest božanskog prisustva. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. njegovo je obraćenje . međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. prvi je kročio naprijed. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. Vjerska služba bratstva. (Cairo. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. Psihološki. 1327). Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. neoplatonizma. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. (Cairo. 45—8. 33:47. Kao i ostali islamski pokreti. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. dok je posljednji ostao na istom mjestu. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. Prema jednoj drugoj priči. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. ča 776). koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. i to prema kasnijoj tradiciji.

3—5.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. Za ovaj prelaz. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. čiji je grob u Daraji. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Tu je živio od rada svojih ruku. 1914). MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. sur. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. Panteizam . Mat. tj. vol. 233. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. Dan. Pristalice sufizma. 10. njihovoj asketskoj školi. 1284). 132. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. član bagdadske škole. vol. Str. koji je umro 815. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. presudan je bio helenistički uticaj. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. 13 :1—18. Egipćanin). Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. I. još je veliko stjecište hodočasnika. 9—10. Rev. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. jedino *postoji bog. I. i slj. bio je Ma'ruf al-Karkhi. str. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. od ar. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. 33—41. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). 860. Meshlha Daggdla. Kutubi. Bayan. 24:24. 22 Sur. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. 26 Jahiz. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca.'li : 36. 27 T. Njegov grob u Bagdadu. 24 Reynold Nicholson. 46 :29 i slj. kao i helenističkih ideja. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. Ali prvi član mističke sufijske škole. na lijevoj strani obale Tigrisa. uglavnom. godine. str. 167—96. ekstazom (wajd). str. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. II.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. The Mystics of Islam (London. potomak nubijskih roditelja33. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. Isp. al-Qushavni. koja se suprotstavila. str. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. al-Risalah (Cairo. Prema mističkom učenju. vol. Ma'ruf a. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). blizu Damaska. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. str. 28 Vlidli ibn-'Asaklr.

A. u najmanju ruku. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 146—7. vol. 88 Turski izgiovor ar. 80. 10. 24—5. (Beirut. 128—30. A.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. 199—266. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. str. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. Vorlesungen uber den Islam. 12. 992. Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. 401—2. 39 Ibn-Khialllkara. izid. I. 41 Dlwan. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. 100. Suprotno od ortodoksnih sufija. str. 34 Vol. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. bog). Kashf al-Mahjub. vol. bili su ili indijski sveci (sadhus). Nioholsan (Leyden. 1911). Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. F. 3.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. 21 :87. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. 160. prev. šiban i izložen ruglu. str. 429. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. 35 Vol. 1922). str. 27—8. sbr. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. str. 1925). str. 1894). 114. Drugi je jedan Perzijanac. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. 65—132. str. 33 Qushayri. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. a monasi heretici (zindlq). str. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. str. a to su al-Farabi i alGhazzali. R. II. jedan 29 Buldan. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. bio god. aibu-Yaz!d. 518. izd. . 1921). vod. II. izd. Vidi Qushayiri. 88 Hayawan. vol. Lomiš Massignon. čiji je djed bio Magijac. 11. S druge strane. bili su mistici. II. Nicholson. budistički monasi ili njihovi imitatori37. str. 31 Risalah. Kada ti vidiš mene. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. Hafiz i al-Rumi. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. sitr. 536. vidiš nas obadva. skoro potpuno Nichodson. u Koranu primijenjen na Janu. Baibanger (Heddelberg. 32 »Riblji čovjek«. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. 261. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. str. a onaj koga ja volim jest ja. koje opisuje al-Jahiz36. I. al-H'UijwIrli. 37 Ignaz Goldziher. R. ibnKhallikan. vod. IV. 24. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). Isp. 40 QusJiayiii. Sa'di. Sur. npr. str. Hujwlni. prev. al-Hallaj (grebenar). str. str. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. Hujwlri. str. 17—18. 30 Isp. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. str. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. Studies. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. 1181—1235. Amln Khuri. III. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). u Damasku. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu.

1938). Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. god. Edwand J. klasično Iconium) god. koji je stao na čvrste noge oko 1500. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. u slučaju al-Hallaja. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). Javu i Gvineju. nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. Ovaj red. osnovao je 1837. 1309). Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. U većini slučajeva osnivač reda lično je. čiji je centar u Tanti. S. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. D. općenito poznati kao derviši koji se okreću. kao što su gutanje užarene žeravice. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Bahjat al-Asrar (Cairo. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. Međutim. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. 267—310. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. Red. sttr. . pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). koji je živio u Bagdadu. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. Zatim slijede mawlawiti. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. 1304). kao i članovi drugih bratstava. prev. čiji članovi. 1273. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. mogu da izvode čudnovate majstorije. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. Današnje bratstvo sanusi. uključujući Alžir. Jurji.. npr. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. kao i vjerskim ciljevima. a ranije i Džagbubu. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb.1258). koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. koji je umro u Kuniji (Konieh. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem.

. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima.18. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. Vorlesungen. 810)47. istr. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. prosjak. 508. Kult svetaca Sufizam je. započeo i popularisao kult svetaca. al-Shi'r. Ovo sredstvo pobožnosti.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. str. On se pojavio. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. provodila je pravi svetački i asketski život. strpljivost. 108. Ona je odbila da se uda. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. koji se obično nazivaju derviši44. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. Kada su je upitali da li mrzi đavola. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. očigledno.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. str. vol.an. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. Iako u islamu nema formalne kanonizacije.par. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. 44 Ar. str. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava.2. Njima. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. osim prema njemu«50. koje je indijskog porijekla. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). osim toga. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. str. sveti strah. 295—300. zdwiyah ili ribat. ona je bila pro-data u ropstvo. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. str. 1.na primjer. prvo mjesto na listi svetaca. 1. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. od . Isp. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. pored starijih članova i novaka. Bratstvo može imati. 164. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. a ne direktno iz Indije. XXI (1890). 262. Oni su. ibn-Quitaybah. daruilsh. 48 Quishayri. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. Dok je još bila mlada. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). povodeći se za hrišćanskom praksom. potreban. Članovi. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. sinamaš. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. iz Basre. prijatelj boziji). zahvalnost. 47 Dlwan. opominjući ljude na pokoru. MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. u katoličku crkvu. SEKTE . žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. poklonio joj je slobodu. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. i slj. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. 25. Naqd.

Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. glavnina šiija) prisezali vjernost. str. 62 Louis Masisigmon. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. Tome su oni pridodali još jednu tačku. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. Kao sljedbenici Alijini. Qut al-Qulub (Caliro. šiije. str. 1928). Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. vol. u Bagdadu. bili su potomci Husaynovi. 1029. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. 1929). nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. R. njihova prvog imama. da vjernik. Tadhkirat al-Awliya'. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. " 51 Abu-Talib (al-Makki). ili iz ljubavi prema raju . isitr. čija je loza još slavnija. Suprotno od sunitskog kalifa. 54 T-'akhri. 1932). Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. vol. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. 67. vol. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. III. . nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. 302—3. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. tj. 83. God. 1905).. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. I (Leyden. 325. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. koji je bio još više štovan54. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. -Ali-al-Rida63 (818).Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . VII. Mas'udi. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. 53 Ya'qubi.. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. str. II. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. str. vol. koji je 850. 111—12. u Medini. vol. 39—79.. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. nonkon-formisti. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. II (Cairo. Tada je on razgranao svoje ogranke. naime imamu. A. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765).. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. str. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. NidDolson. naslijedio je njegov sin al-Hasan. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. 1933). Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. str. Musa62 (799). Aliju. 'Alije al-Ride53. izd. Naklonost al-Ma'muna. 544—5. koji je vukao porijeklo od Alije. Posljednjih devet od dvanaest imama. tj. Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom.

njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). 499. Firaq al-Shl'ah. ibn-KhiaLdun. 92. ibn-Ktoallilkan. izd. odnosno sayyid (gospodin).u Tušu. 1. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. 84—5. Yai'quibi. 166. 1502._sitr. 6. i Muhammad al-Yawad (835). bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). kao i u starom Pitagorinom. 1. Hititi. 577. vol. ostali su lojalni Isma'ilu. 93. čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. a na isto toliko i hrišćani. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. str. Muqaddamah. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. str. izd. vol. U ismailitskom sistemu. Baghdadii. kao i sharffi Maroka. I. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. Baghdadii. str. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. II. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. 84 Shahrastani. bilo je sedam stepeni emanacije . str. i što imaju pravo da nose zeleni turban. 80 Shahrastani. U Perziji su Safavidi god. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. 551. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. 60—61. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. 278. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. str. str. 57 Shahrastani. 88 Goldziher. IV. »strah«. str. Prema jednoj predaji. Usul. u Bagdadu. )Str. 108—9. 3 :2. Mugaddamah. 248. Mada skriven. 1931). Isma'il je postao skriveni Mahdi67. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. vol. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. Za ove pristalice sedmorice. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople.7. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. II. vol. IX. 56 Doslovno »oprez«. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. 88 Ya'qulbi. vol. Kao takvog. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Koram. 138. al-Nawbaikh. str. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. 203. prema tome. Sharifi Meke. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama.. I. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. str. ali na ovom mjestu su se razilazili. str. broj sedam dobio je karakter svetosti. međutim. 104—5. 277—9. moja. str.15. ibnIJazm. 59 Vidi str. 81 Isp. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. 128. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. Va'fara al-Sadiqa. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. vol. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. postavili dvanaestog šiiju.ti. Ibn-Khalduin. koji su se također nazivali ismailije. str. str. Vorlesungen. isp. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire.

propagandnih vođa (sing. 67 Navvibaikhti. 58. samit). Petar i Alija. f 799. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. 66 Ibn-al-Jawzi. Noa. S) sveopća duša (nafs). koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji. str. izld. Baghdadi. MUHAMMAD AL-JAWAD. Muhamed i Muhammad al-Tamm. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. MUHAMMAD AL-BAQIR. 6. 12. 2) sveopći um ('aql). <ALI AL-RIPA. Isma'il. str. izd. 4. 57—8. f 731. Koran treba tumačiti alegorično. Hitti. 5) prostor. Hitti. f 874. AL-HASAN. Mojsije. Isp. f 765. Aron. f 669. f661 2. f 680. ndtiq): Adam. f 868. Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. 10. 9. 11. f Ča 712.(proisticanja): 1) bog. Baghdadi. 7) svijet zemlje i čovjeka. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN. Vjera u povratak Mahdi ja omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao velilk 'broj pretendenata. 3. 6) vrijeme. se istine može doći otkrivanjem unutrašnjeg značenja. Isus C'Jsaj. Abraham. 3. Isma'ilov sin. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). MUSA AL-KAZIM. 7. str. f 878. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR (al-Mahdi). 19—20. 8. ibnKhalduo. 5. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. Naqd. novi član je . Muqaddamah. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. 4) iskonska materija. AL-HASAN AL-'ASKARI. str. AL-HUSAYN. đa'i)68. f 818. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. + 760. L 'ALI. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). Iz svojih skrovišnih mjesta oni su počeli da šalju misionare. 107—8. ezoterički). f 835. hujjah) i običnih misionara (sing. -ALI AL-HADI. Zayd 5. str. JA'FAR AL-SADIQ. do vjerske. 15. Ismailije 26 — Istorijo arapa 402 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing.

kao i među samim Arapima. al-Qazw!nd. 123. kak «8 Shahrastani. 187. 110. 315. Za prijem je bilo potrebno izvjesno vrijeme kušnje. nego aramejslka u zn