P. 1
Istorija arapa

Istorija arapa

|Views: 3,311|Likes:
Published by savazmaj

More info:

Published by: savazmaj on Apr 02, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/07/2013

pdf

text

original

FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi. H. Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. Misr. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. e. 1251. n. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. Alhambra. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule.Astrolaib iz godine A. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. e.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. 1010 (1601—2 n. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. god. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. 881.

kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . ča. ča. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. relativno govoreći. Mi počinjemo doznavati više. 750 Abasddski Kalifat. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. i tu je ponikla islamska vjera. sljedstveno tome. Asirci.Irak. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. ratova 572 Krstaške države u Siriji. Feničani i Hebreji. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. i. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. ča. hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država.

* O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. Oni se nalaze i danas. Hogarth. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. rimsku. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. 1932. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. proglasio se god. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. anglosaksonsku ili rusku«1. 7. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. The Penetration oj Arabia (New York. kojoj nema presedana. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. U ovom periodu ekspanzije. Feničani. istorije. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. 31. Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. koje su prvi put otkrivene god. urdu. ali ih više nema. astronomije i geografije. Haldejci. ne izuzimajući helensku. Egipat. Postojali su nekada Hetiti. ali oni i danas još postoje. 56. kao što su se i u prošlosti nalazili. Vjera Arabljana. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. odmah iza latinskog. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. semitskog života. ona je izdanak ovih dviju. str. najviše se upotrebljava na svijetu. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. avganistanski. kao i velik broj turskih. medicine. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. Babilonci. Njim se služi perzijski. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. treća je i posljednja jednobožačka vjera. bilj. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. G. oni su »asimilirali u svoju vjeru. Uopće. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. berberskih i malajskih jezika. Istorijski. nafte. jezik. 1952. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. •PACIFIC l N D l A N . Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. 1904).ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. Njegovo pismo. religije.

koji su ostavili pisane zabilješke. mada je geografski bliži Evropi. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. 1853. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. 1811. god. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt). Jemen. trgovci. bio je prvi ponovo otkriven. Tunis. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. u Libanu. Napoleon III. Feniks. Švajcarac. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. 1860. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati.•. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. ponovo se rađa. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. politički emisari i naučni istraživači. god. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. bio je istražen najkasnije. Berton (Sir Richard F. ptica Arabije. 1925. Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. 1885—6.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. 1949. trgovci. u Južnoj Arabiji. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). bio sjedište slavnog umajadskog carstva. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. za naučni svijet je otkrio Petru. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. *Vidi Registar na kraju knjige. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). koji je u njoj proveo god. Pioniri su bili avanturisti. doprla je god. boravio u Zahli. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. do Nadžda. 1879. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. i 1836. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. hrišćanski misionari. Mauretanija i Alžir stresli francuski. ARAPI KAO SEMITI . 1812. ser Ričard F. god. kao član jezuitskog reda. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. Međutim. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. kasnije. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. U sjevernoj Africi su Maroko.MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. God. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. Burton). i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. God. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. uključujući i Hidžaz. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. 1845. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. Sjeverni dio Poluotoka.

Bogata. januara 1932. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. Razlozi koji čine arabljanske Arape. a sa četvrte pijeskom. Doti (Charles M. »Otok Arapa«. Filbija (Philbv). Čarlz M. pošavši od Hufufa. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. B. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. psihološkom. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. St. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). (vidi str. najboljim predstavnicima semitske porodice. 63). uključujući i izbo-čen nos. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. kao što je bio slučaj u Indiji. 7. 1875. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. i 1894. S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. Islam je. »Semitske crte«. Himjaritske natpise. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. otkrio je 1869—70. al-Hajj 'Abdullaha. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3.25 uključujući i potražnju arapskih konja. koji je. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. godine. god. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. E. također. Englez. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. nisu uopće semitske. socijalnom i lingvističkom pogledu. JNTjihov jezik. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser). između 1882. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. koji je u januaru 1931. u biološkom. naročito nomade. mladog engleskog orijentaliste. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. God. na koje se često ukazuje. blizu Perzijskog zaliva. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). . god. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. J. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi.

Međutim. Sitr. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. pod uticajem tradicija Starog zavjeta. Hebreja. arapskog i etiopskog jezika. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. 1934). a da su se oko 1500. rasno homogeni. Raithjens u Journal asiatique. . Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. među kojima lične zamjenice. Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. nauka više ne prihvata. Palestini. 10 : 1. Arabljana i Abisinaca -. skoro su svuda jednaki. br. Ara-mejci naselili u Siriji. 141—55. 69—70 4 Isp. str. . s obzirom na njihovu ukupnu snagu. Feničana. da su se poslije 2500. . a Hebreji u Palestini. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. Ako u mislima pređemo staru istoriju.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. Ignace J. Arabim koliievka Gd. Ima ih kooermta .prije nego što su se izdiferencirali. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada).. Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. Asiraca. aramejskog. god. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. pr. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. pr. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. brojevi i neki nazivi udova tijela. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto.Grčkoj. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. str. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. prema tome. vidimo da u Siriji. (Post. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. 1944). 1928). Nov. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. 516—19. drugi. god. e. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . . . l (1929). e. prema tome. CCXV. izgledaju najvjerovatniji.Babilonaca. Haldejaca. (Ćhicago. str. L --i j i 31. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. samo jedna od manifesta3 George A.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. C. Hurrians and Subarians. Italiji. Gelfo. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište.. Izvjesni elementi vokabulara. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa. hebrejskog. Aramejaca. Amorita. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. n. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Barton. sjetićemo se da su. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. Ovu periferiju opasuje more. I. Lingvističko srodstvo je. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. živa imaginacija. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. prema tome. Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. srodni. imenice koje označavaju krvno srodstvo. n. 85—7. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti.

doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. e. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. e. a Aramejci (Sirijci) na sjever. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. kao moćan rezervoar. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«. Oko sredine trećeg milenij uma pr. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). i Egipat. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. Sedmo stoljeće n. n. Oko 500.prostor. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. štaviše. n. osnivača eufratske civilizacije. god. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. i 1200. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. &tr. čovječanstva (isp. e. 80). On se s pravom naziva najvećim pronalaskom. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. Vjerovatnije je. Palestinu. poslije podigla. Među ostalim novinama. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. The Sumerians (Oxford. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. pr. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. n. sjeverna Afrika. 5—6. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. Leonard Woolley. Nadalje. drugi bi ih slijedili. g. zahvaljujući rimskom uticaju. zajedno s Egipćanima.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. e. Hebreji su. pr. zidanje kuća i stanovanje u njima. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. C. Između 1500. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. n. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. nego. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. koji. pr. niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. prije svih drugih naroda. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . god. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. Do koje se visine njihova civilizacija. e. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. iznad svega.7 Ovu posljednju migraciju. Šumerci su bili nesemitski narod. str. koja se dogodila u jeku istorije. Šumerci5. pismo.. kola s točkovima i sistem težina i mjera. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. 1929). e. i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. n. god. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Oko 3500. a. Međutim. pr. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. natapanje zemlje. međutim. ali su naučili od Sumeraca.

koji ih pokušavaju istisnuti. npr.putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije.. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. Aden i adenski protektorat ostalo. The History of Babylonia and Assyria. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. feničanski. 7 Hugo Winckler. čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. dok je semitski prototip. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. potpuno izumro. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi.000 kvadratnih milja. James A. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. možda u Bab al-Mandab8. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika. Imigracija i kolonizacija su. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. koji je bio samo govorni jezik. prev.027. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. i nomadskih Arabljana. • Barton. str. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. 18—22. sa nekim drugim članom bijele rase. u prastara vremena. kotlinasta Sirija. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. Hamitima. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. Graig (New York. Termin »Semit«. Jemen četiri milijuna. Katar. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. i dan-da-nas živi. hebrejski. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. 1907). ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . prasemitskog (Ursemitisch). prema tome. današnji al-Biqa<. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. Ovo je odlučujući faktor. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. Su'udi Arabija. u najmanju ruku jezik književnosti. a na asirsko-babilonski. aramejski. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. Kuvajt. blaži oblik invazije. Da je. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. ima više lingvističko nego etnološko značenje. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. Oman i Maskat. kako je lijepo rečeno. između dva Libanona. južnoarapski. trucijalni šei-kati. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. str. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim. 27. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika.

900 stopa. u pravcu Crvenog mora. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. Mada je suh. Sirijska pustinja. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. Al-Dahna' (crvena zemlja). Njezina duboka. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. 2. izuzev slučajne oaze. 1934). Južne strane Poluotoka. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. oivičene su nižijom Tihamah-sa. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. visok 5. na jugu.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. Geološki je. Nadžd. Badijat al-Sam. na sjeveru. i preko 12. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. III. doista. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. Sudarabiens-Reise. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. suha. U Omanu. sjeverna centralna visoravan. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. Wissmamji. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883). ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. najvećim dijelom su stepe. pruža se od velikog Nufda. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. »ničijom zemljom« Arabije. tzv.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. Stepe su (sing. a prema zapadu. kao i Mezopotamijska. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg.550 stopa. Tzv. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva. Sjeverna granica je slabo određena. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. vol. na istočnoj obali.000 stopa u Midija-nu. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. ona obiluje ispašama. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. Blant (Wilfrif S. dune. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . do Rab al-Khalija. strmenito i kratko. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. 2. a nekad i al-dahnd'.336 u Jemenu. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. na sjeveru. površina crvenog pijeska. Veliki Nufud. str. na jugu1. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua.000 stopa. Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad.

Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . ne predstavljaju nikakvu novinu. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. n. izd. donosi kiše. ali raštrkana. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. e. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. Izvjesne oaze. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. Posljed. Oman. Wiistenfeld (LeLpzig. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. 3. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. sušne sezone.000 stopa je iznad mora. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. 3 Mu'jam al-Bulđan. ali vruć pustinjski vjetar (samum). ima dovoljnu količinu kiše. dakako. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. 1932). F. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. kakve su npr. 1866—73). Harrah. moderna prijestonica Jemena. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Okean na jugu. Vahabi zemlja. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. Na obali se nalaze i druga plodna područja. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). indeks. koji sezonski provaljuje u zemlju. U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. Medina. Sana. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. god. Fadak (sada al-Ha'it). koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. najistočnija pokrajina. ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti.slane vode«. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Umjesto sistema rijeka. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. preko 7. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. koje traju možda i po dvije i tri godine. U Hidžazu. u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. kolijevci islama. koja odvode bujice kad nastupe kiše. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. danas su bez ikakva značaja.

Ječam se gaji za konje. prev. lubenice i banane. i iz Sirije. 7. obalom. i zaobilaze prostor između tzv. i slj. a naročito u Mahri. vidi također Nazih M. Jedna druga vrsta. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. gdje snijeg skoro svake zime pada. bademi. preko Burajde u Nadždu. Chrestomatie arabe. talh. vol. The Origins of the Islamic State (New York.hodočasnicima. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. e. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. 12—13. al-Sandah (Cairo. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. jabuke. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. str. Maslina. I. brdu blizu Tajifa. Rihlah fi Bildd al-<Arab. 19. kroz centralne oaze. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. 1937?). Petermamn. geograf desetog stoljeća. Al-Istakhri5. plod par excellence (tamr). 43. 8 Al-Iklll. 138. možda. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. str. koje se pružaju paralelno sa južnom. Od domaćih biljki vinova loza. Mraz je rašireniji. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. prev. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. al-'Azm. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. tamjanoivo drvo. Vino (khamr). Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. iad. daje gumiarabiku. Kultura kafe._ Faris (Princeton. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. iad. str. bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. str. 1866). Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. još uspijeva. narandže. šećerna trska. 118. Na visijama. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). knj. limuni. gdje se voda mrzne. pt. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. kaj si je. I. među kojima i aihl (metljika) i ghada. 412. II. 1886). 1826).. de Goeje (Leyden. o kojem pjevaju arapski pjesnici. str. Pustinja proizvodi i samh. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). str.. po kojoj je sada Jemen čuven. Hitti. izd. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. a pirinač u Omanu i Hasi. 1940). koji idu koritom Vadi al-Rummah. str. i slj. Phillip K. Hi-džaz je bogat datulama. VIII. vol. 53—5. 1585. 7 Kod A. str. čija je domovina Sirija. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. 1870). Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. nije poznata u Hidžazu. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. Nabih A. (Pariš. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. 32 (Gotha. De Goeje (L. 2 dzd. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. 1916).eyden. Prazne Četvrti. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije.

naročito Aramejaca. II.'l02. indoevropski nomadski pastiri. jedina je njegova tvrda hrana9. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio. g. Lawrence.. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera. Ova životinja. e. 1321). Pripitomili su je dosta rano. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. str. n. Muhamed. vukovi. obični pas čuvar. vol. sada je izumro. hijene. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. Vrana ima u velikom broju. e. san je svakog Beduina. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. 10 Suyuti. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. sokoli. str. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. 1954). koji su svakodnevna hrana deva. 255. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru. kako kažu. Pustinja obiluje skakavcima. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. Od domaćih životinja glavne su deva. droplje (hubara. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. koji je bio upao još 24. jastrebovi i sove. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. koje Beduin rado jede. namir). Uyun al-Akhbdr (Cairo. magarac. iz Mezopotamije. vodu i datule. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. . pr. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. 18 T. III. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. 12 Vidi R. slavuj. palmu. poslije hidžre. houbara). npr. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. beri (natopljen samo kišom)11. 209—13. golub i jedna vrsta jarebice. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. leopardi (sing. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. 1930). U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. 11 Vidi str. Od gmizavaca. osobito kada su isprženi i posoljeni. Strabon16. a ne kao jahač konja. E. Lav. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. Majmuna ima u Jemenu. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju. koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. nije bila poznata ranijim Semitima. u Arabiju. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. Meinertahagen. ovca i koza. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. tj. hrt (saluqi).vinog mesa. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. izdržljivosti. poriče postojanje konja na poluotoku. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. 1936). gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. johd).. Arapi su jahali deve15. akkar (orač) itd. koga često navode stari pjesnici Poluotoka. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. Seven Pillars of Wisdom (New York. U Kserksovoj vojsci. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. ševa. Husn al-Muhddarah (Cairo. mačka. negdje istočno od Kaspijskog mora. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). n. 269—70. po kojoj je Nadžd osobito čuven. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. koja je išla na osvajanje Grčke.. str. rimskog vojskovođe. lisice i gušteri (naročito al-dabb). U egipatskim. vol. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine.

XLV (1891). tonj. i slj.. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. Konji Nadžda. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. Historiae. majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. e. §§ 2 & 26. 361. a tim i prednost nad njima. on se gosti njezinim mesom. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. ako djeca s plačem traže da piju vode. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). 368. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. XVI. L. isp. Deva je nomadov hranitelj. 16 : 5—8). a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. 123. pogl. njegov i otac i majka. (pogl. n. Koran. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. Deva iz sjeverozapadne Arabije. 1928. knj. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. bogatstvo šeika. njegov drugi ja (alter ego). Musil19 na14 Vidi str. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. cijena krvi. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet.U Arabiji je konj luksuzna životinja. VII. 52. ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. str. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. 6 : 5. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. Post. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. Knj. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). str. narodu deve. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. hajkama i lovu. Ali. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. 518.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. I. U Egipat POLUOTOK . sve se to procjenjuje cijenom deve. pokriva se njezinom kožom. 86. kao i konj.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. 54. Miraz mlade nevjeste. 15 Herodotus. str. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. znači biti bogat. dobitak na kockanju (maysir).najkorisnija. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. ona je osobit dar Alaha (isp. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. 13. str. The Horse oj the Desert (New York. isp. 4. Nov. Imati konja. gospodar se neće ni pomaći. koji je porijeklom američka životinja.. god. 16 Geographia. pravi sebi šator od njezine dlake. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin .ma uspjeha gdje ga deva ima. sud. 1928). 1929). tekućina se da piti. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. Brown. Bertram Thomas 01 The Near East and India. transportno sredstvo i predmet zamjene. a ljeti po pet dana. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. § 8. 17 William R. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit.

. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Coon. Nad svim što živi u pustinji Beduin. koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. str. Ona je čuvar njegove svete tradicije. ima izvjesne zajedničke crte s morem. e. Kontinuitet. Po-. Gdje god nađe zelenog zemljišta. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. deva i palma čine trijumvirat. Caravan: the Story of the Middle East. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. Promjena. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. ili mirnim metodama — razmjenom. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . kao tip. Anatomski. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1. on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. (New Yoric. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. 61. On je kopneni gusar ili posrednik. Pustinja. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. uzgoj konja. napredak. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. u »kućama od dlake«. Gajenje ovaca i deva i. koji je vrhovni gospodar. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . po njegovom shvatanju. Nomad. Izvjesno gradsko stanovništvo. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. 20 Isp. kostiju i mišića. 1951). stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. on tamo odlazi da traži ispašu. i to putem sile — iznenadnim upadima. Carleton S. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. nesnosne vrućine. u manjoj mjeri. Oskudica vode. n. e.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. on je klupko nerava. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. gdje Beduin igra ulogu gusara.

pjesnik ranijeg umajadskog perioda. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. vol. razzia). 1280).njegovom vanjskom izgledu. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. Predislamski pjesnici. Al-Qutami. Sunan (Cairo. U pustinjskoj zemlji. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. Princip gostoprimstva. ipak. Shodno pravilima lova. Pasivnost je. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. ipak. Glavu pokriva šal (kufiyah). bez obzira na teškoću svoje sudbine. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. diydfah (gostoljubivost). u izvjesnoj mjeri. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. gdje je borbenost hronično duševno stanje. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. 89. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. str. Po sudu Korana (9 : 98). Individualizam. u islamu. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. 2 Abu-Dawud. i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. i Bethela. svog susjeda. Hlače se ne nose. suprotnost ovim vrlinama. a i obuća je rijetka. u granicama njegovih načela o prijateljstvu.. npr. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. Disciplina. koje su glavni uzroci sukoba. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. preteče Crnog kamena i Zam-zama. »pustinjski Arabljani su . pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. banu-Tag-hlib. »Gospode«. a ruka svakog čovjeka protiv njega. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. I hrišćanska plemena. I. istinskog zaštitnika. koja je poznata sa slika. koji drži uzica ('iqdl). novinari svojih dana. Ghaziv. druga karakteristična crta. Ljute borbe oko vode i ispaše. međutim. molio je neki Beduin. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. stepen nacionalne institucije. koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. opet. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. on je lojalan i velikodušan prijatelj. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. u Starom zavjetu.

Ezekijel. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. šovinističkog tipa. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. I (Halle. Ta'rikh Najd (Beirut. Muhammedanische Studien. Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. U slučaju da pobjegne. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. mujdwir). Čovjek bez plemenske pripadnosti. 1889). Krv. 8. pogl. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. on postaje vanzakonik (tarid). pt. Taghlib. On ima status vanzakonika. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. on je bez zaštite i sigurnosti. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. konačno. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). niko ga neće braniti. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. Iginaz Goldziher. 171. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. 1828). on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. 7 Isp. str 13. »Budi privržen plemenu«. 44 : 7. str. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. fiktivno ili stvarno. Ash'dr al-Hamasah. izid.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. Svaki šator predstavlja porodicu. TayyP. skup šatora čini hayy. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. 233. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. Ghatafan. prema primitivnim zakonima pustinje. 5 Ameen Ribani. ni. izaziva krv. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. pjevao je pjesnik. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. ustanovljena je krvna osveta. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). članovi jednog hayya čine rod (qawm). 4 Isp. Ako rob stekne slobodu. u njemu nestane. Krvno 3 Abu-Tarmmam. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. str. itd. 928). Mada je to u prvom redu stvar porijekla. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. . Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. Freytag (Bonn. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. ali voda.

3. L. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. Wright (Leipzig. jedan Mojsije na Sinaju. na svoj mač i svoga konja. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. koje su stoljećima bile neiskorišćene. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. pretpostavlja da je rod ili pleme. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. izd. 1864). Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. u velikodušnosti i odvažnosti. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. Sposobnosti. Fenomenalan procvat ranog islama. iznad svega. na svoj govor i poeziju. već prema slučaju. ako se pruži prilika. W. 229. također je izrazita crta djece pustinje.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. koji još izazivaju divljenje svijeta. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. Arabljanin. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. kao oni u Petri. u kojem je muž bio gospodar. on je stariji član plemena. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. a specijalno Beduin. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. kojemu skoro nema premca. rođeni je demokrata. jedinica sama za sebe. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. neovisna i apsolutna. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. čini se. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. star. U sudskim. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. a. al-Kamil. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. jedna Zenobija u Palmiri. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. na svoje plemenito porijeklo (nasab). 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. manje sretan i kudikamo niži. Sposobnost asimiliranja drugih kultura. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. općenito. On je dijelio vojsku na jedinice. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. a to je naglašeni individualizam člana roda. Beduinka. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. treba pripisati u velikoj mjeri . Civi-lizovan čovjek je. Spomenici su podignuti. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. Plodni polumjesec pruža priliku za to. šeik nije apsolutni gospodar.

I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. 408. 246. Nadžda. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. knj. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama.latentnim snagama Beduina. Eduard Saohau. Naba-tejci i Palmirci. The Races od Europe (New York. 32. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). str. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. 118. sabejskim ili him-jaritskim. vol. Sjeverni Arabljani su. uglavnom. pogl. Prirodna istorija. §§ 17. Genealozi. 3. 2 D. Coon. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. u Hidžazu i Nadždu. -i . što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). možda morskim putem1. 8 Plinije. tj. Liuckenbill. Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. 403—4. uglavnom. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). VI. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. str. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. pisanim klinastim pismom. 1927). III. par excellence arapskim. Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. I (Leyden. Južni Arabljani su. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. izd. D. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. Međutim. II (Chicago. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. po riječima kalifa 'Umara. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. bez obzira na geografski smještaj. ravnim obrazima i bujnom kosom. s kojima je vrlo srodan etiopski. Hadramautu i duž susjedne obale. sjedilački. Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). 1904). koji su. vol. uključujući Thamud. 9 Ibn-Sa'd. pt. naseljeni u Jemenu. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. opet. Arabljaruski Arapi ('oribah). 1939). L.

ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. n. Stanovnici Medine. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza. i vezana je. u Indiji. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. na južnom dijelu Poluotoka.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. (amu. obnovili su Ptolemejevići.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. našao je Petri (Petrie) god. n. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare.). sa dugom. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. Pripadala je primorskom tipu. nomad. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. možda je bio treće kulturno žarište. koji je preteča Sueckog kanala. odnosno 1500. . Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. n. 1900. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. Pendžab. s komadom platna oko bokova. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. bili su jemenitskog porijekla.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. koji je obilježen kao »azijat«. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. preko kojega prolazi kopneni put. koji je pripadao istoj dinastiji. blizu današnjeg grada Tura. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. e. na razdaljini od samo petnaest milja. pr. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. iz treće dinastije. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. e. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. Ovaj kanal. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. Jedan raniji reljef. e. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. Veze s Egiptom Kao debeo klin. g.) dom i obrijanom gornjom usnom. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Riječ Beduin (egipat. a Poluotok leži između njega i zapada. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. na zapadu. pr. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta.

ranije grad. n. II. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. Kao i u stara vremena. pr. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. Napoleo-na staroga Egipta. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. 10 :26. pr. vjerovatno afričke strane Crvenog mora. ebanovine. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. donijeli su (1479. Zafar. Buldan. panterskog krzna i robova. str. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. e. pogl. e. mirišljave gume. vjerovatno do Somalije. bio je čuvena zemlja tamjana. koji je bio glavni grad Himjarita7. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. . u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. vol. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. uključujući Mahrah i Zafar. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji.) iz dvanaeste dinastije. n. Herodot4 govori o Sesostridu. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. možda Senusertu I (1980 —1935. Tamjan ('luban. 102. koji je ležao na južnoj obali. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. na afričkoj obali. e. ipost. trgovinski centar zemlje tamjana. n. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. Možda je i zlato došlo iz Arabije. 576—7. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. 7 lap. pr. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. Ovaj Zafar. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. smola i aromatično drveće. pr. ŠESTI UDARA Hadramaut5. SEMERKHET. prva slavna žena u istoriji.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. e. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. n. Yaqut. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. bio je glavni centar.). a sada pokrajina na obali. III.

i uništio ih. n. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. 1. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10.2. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. u Karkaru. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu. Sukob se dogodio 854. Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. osvajač Karhemiša i Samarije. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. F. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. str. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. ja sam razorio. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8.200 konjanika. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . vol. opustošio i vatrom zapalio.000 deva Gindibu'. e. Sumerci i Akadi. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. \h). Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. 1. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu.. osnivač Drugog Asirskog Carstva. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). Thureau-Dangin. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom.. Gudea (ča 2350. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. Devete godine on je i. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. Rano stanovništvo te oblasti.).). god. pr. a ostatak deportirao u Samariju11. n. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. e.dadao još jednu kraljicu Ariba. u toku asirskog perioda. pr. bio je možda u Omanu. pr. devama i u mirodijama.. Zabibi. n. e.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara. e. možda. pleme Mas . Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. između drugih. prev. prema jednoj novijoj teoriji. njegov kraljevski grad.).. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. pr. pr. n. n. Tiglath--Pileser III (745—727. imenom Samsi (Shams ili Shamsi.200 kola. ali su kasnije. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). sabejskog poglavice. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. 239. arabljanskog šeika. g. 1. 8 Isp. § 611. pr. od It'amare (Yatha'-amar). U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. e. I. 2171. e. sumerski patesi*) iz Lagasa. Arabljanina.). Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. Sargon II (722—705. 9 Luckenbill. 1905). 238. n. a označava »božjeg« zamjenika (prim. PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. 20.). sjeverno od Hamaha. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima.i.

vol. Handbuch. na jugozapadu Arabije. II. boje za obrve. 1927). Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. sve vrste trava. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. koji je. vol. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. I. god. § 18. posljednjeg kralja Haldejaca.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. »Urbi«. str. § 17. Sennacherib. vol. Nju je potpomagao Hazael. Sennacherib je pokorio »Adumu. god. 75. a ne Nabatejci. primao danak. tvrđavu Arabije«. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta. »da bi spasao život. konje i deve kao njihov danak12. Esarhaddon je oko 676. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. odigrala značajnu ulogu. tamjan. napustio svoj logor i. 65. Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). gdje one na okupu zajedno žive«. II. Ako je tako. 4. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. Prave Sabejce. nikad nije podjarmila Niniva. e. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. n. vol. pr. prinose zlato. morao biti jugozapadni Arabljanin. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. sin i nasljednik Hazaela. u toku islamskih osvajanja. morali su biti u prvom redu Beduini. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. prah od antimona. koja je kasnije. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. 11 Duokenbil. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije.). § 946. . Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. e. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. drago kamenje. slonovu kost i javorove sjeme (?). sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. i slj. I. pr. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. pr. drago kamenje. 10 Ditlef Nielsen. vol. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. 14 Luckenbill. deve i magarce. II. koji se u ovim pohodima spominju. umakao u udaljene (krajeve)«14. Oko 688. potpali pod asirsko gospodstvo. među ostalim poklonima. koja je također bila i svećenica. 12 Duokenbill. n. 13 Nielsen.proizvode. od koga je. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. bježeći sam. str. strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. n. e. kako sam Sennacherib tvrdi. Očigledno. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. Kraljica.

napisan je na aramejskom. . Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. 1903). 106—7. 5. n. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. On je bio pustinjski bog. prema riječima klinastog natpisa. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina.. 15 Isp. . e. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj. Dnev. 19 Knj. Tragovi plemenskog života. a rasno im najsrodniji. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. drvo almagino i drago kamenje (1. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. jednostavan i strog. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. pr. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja.. kako najnovija istraživanja pokazuju. Car.) u ruke Perzijanaca. 18 Knj. post.. e. III. 525. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. koji je Huber (1883) kupio. vol. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. Yahu (Yahweh. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. povrh toga. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. kao što smo ranije čuli. A. n. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani. sada je deponovan u Luvru. pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. Osnovi hebrejske vjere. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. 1. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20. 1929). Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. n.. srodni semitski jezici. str. e. On datira iz petog stoljeća pr.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. U Midijanu. Mojsije se oženio Arabljankom. 109. pr. Hebrejski i arapski su. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili.. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. Govoreći o Dariju. dok su njegov sin (tj. 195—6. III. upućuju na prve početke u pustinji.. Kambiz. § 558. l : 35—7). 2. e. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Cooke.« Kamen iz Tayme. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. devete. Doughertjr. 9 : 27—8. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. Ibid. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. kćerkom midijanskog svećenika22. Ofir.. odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. Dnev. 10 : 11. n. Nabonidus str. južnom dijelu Sinaja. pr. II.pogl. i zemlji istočno od njega. 88. and Belshazzar (New Haven. 19 G. 17 R. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. pogl.. 36:10—14. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. npr. P. sklopljen je savez s bogom.

Nekako u vrijeme Nehemije25. pr. Dnev. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. koju su prodavali susjednim doseljenicima. 24 Loidkenbill. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. Jer. iz. 149. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. pr. 23 Knj. uzgajanjem stoke. n. 1924). § 240.). 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. Do trećeg stoljeća pr. 21 : 16. 3:1 18 : 10—12. pr. god. 25 Neh. 5:1.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. Hezekija (1. i slj. tj. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. kao što se još i danas zanimaju. 2 :19.20 ser. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost.. 15. zanimali. Dnev. 3 :18.. i kod Jer. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. D. Kroničar (2. napustili su ga«21. koji je bio upravio (god. n. Margoliouth. s. n. 25 : 23 (američko revidirano izdanje). naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe.. bio je možda Zafar u Omanu. pr. 2:2. koji su bili blizu Etiopljana«.. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. 32 :10. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije.. Montgomery. 17 : 11). str. 4:7.. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. The Relations between Arabs and Israelites (London. 14 : 22). n. U drugoj knjizi Mak. S. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. 9 :10. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana.. 81.. 3 : 2. Dnev. e. zalk. jer 2.. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA .. itd. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt.. Jer. n. n.. n. III (1926). 8. str. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz. praksa slična današnjoj praksi Beduina... U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. e.. »koji su mu dogonili stoku« (2. e. sredinom petog stoljeća pr. Br. vol. Arapi i nomadi su sinonimi. 1934).. Vidi James A. e. 4 : 41) i prije njega Uzziah (2.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. e. e. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu. 12 : 10. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje..) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. i slj. Car. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. Drug. svoj kraljevski grad. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. iz. II. Dnev. mogli izvršiti takav upad. e. Arabia and the Bible (Philadelphia. Sabe. pr.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. i 586. 21 : 13. 9 : 10). Hadramauta i Katabana. Iz Jer. 701) protiv Sirije i Palestine. Dnev. n. Biblijske vezeEtimološki. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. 21 B. Uzziah (792—740. 3:2. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. vol. Sabejci. 22 Knj. e.tr. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. 10 :35—6. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje... n. 13 : 20. Ma'ina. tj.

. »narod istoka«.. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz. 25 : 23. 25 : 14). Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. dvojice kraljeva iz Masse. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz.2 : 1). Ezek. 4 : 30). 12. bio je Arapin. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. II.. Davdan).. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. današnja je (Ula. 28 Plinije... Job. §§ 820 i 869. oaza u sjevernom Hidžazu. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom.. Arabiju i Arabljane. post. Šunammitska djevica. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo. uklju čujući paralelizam. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. koji traže mudrost na zemlji«. pogl. Ezek. 31 : 1). Iz. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). Arabljanka iz plemena Kedar. ili kao dodatak ili kao antiteza. bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). U Job. bila je.. Br. »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta.. 2. Ako je bila istorijska ličnost. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. Knj. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. post. koji spominje Ezekijel26. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). Job. Ayyiib).nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. 30 Isp. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). 3 : 23. l : 3). 30 : 1). termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. vol.. e.Dedan (ar.Sabe (arapski Bilqis).. l : 3). 21 : 13. Koran. Kod Baruha. 11 : 14. slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. Knj. l : 5. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. možda. . 27 Luckenlbill. Dnev. pr. 21 :16. 25 :13. 10 : 10. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar.. Sheba (ar. U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. Neko vrijeme je tu. a ne Jevrejin. »djeca istoka«. 23 : 7.. Jer.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. ar. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. .. 31 :11. iz plemena Ishmaela (Knj. Job. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. I Car. 6 : 33. sina Jakehovina (Posl. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. itd. 6 : 19. koji jedan drugog nadopunjuju. »istok«. u širem smislu.. U užem smislu. tj. n. i Lemuela (Posl. Qedar). »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. 9 : 9).. 29 : 1. s onim kod Duqmana. isp.. »mudraci s istoka« (Mat. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. 25 : 4. Prema tome. Jud. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. kraljica od. Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. post. 25 : 13). Kedar (hebr. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište. V.

400 n. primorja. u koju se Pavle povukao (Gal. spominje Saracene. Sam naziv. Ami-jan Marcelin35. spominje Nabatejce kao takve. rodom iz Antiohije. l : 17). U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. »Catabaned« (Katabaniti).U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. Marcijan (ča. čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. 33 Periplus of the Outer Sea. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. tj. Arabia Petraea i Arabia Deserta. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«.) iz Herakleje33. »Minaei« (Minejci). ap. 484 —425. upotre31 U ovom djelu. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). 5 : 8. 1927). ne upotrebljavaju se. tj. možda je pokušaj da se prevede ar. iprev. Mak. »Sachalitae« (stanovnici Sahila. Prva knjiga Makabeja. »Homeritae« (Himjariti). po svoj prilici. u ovom slučaju južnog primorja.. e. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. nasuprot al-Sha'm. Schoff (Philadelphia. Arabljani u Djel. 9 : 35. Ptolemej:J4.7a.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). Arabija. § 1.. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. e.. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Sirije. n. naročito aiko se rada o muslimanu. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. 5 : 39). Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. 32 »Sabaei« (Sabejci). Wilfred H. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32. pr. Nabatejci. Mak. tj. prema tome. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. druga podređenu Rimu. južno od Hidžaza. e. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. oblast najbolje poznatu Evropi. termini kao što su »istorija Saracena«. 2:11... »Omanitae« ('Umaniti). »saracenska umjetnost«. Prije Marcijana. »saracenska arhitektura« itd. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. 1. Herodot37 (ča. »Nabataei« (Nabatejci).. srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). Prva je označavala samostalnu Arabiju. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. kojemu je Petra bila glavni grad. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. koji znači »sretan«. bili su.

koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. pr. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. nego Mari jama na jugoistoku. § 11. indijskih i kineskih izaslanika. § 23. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti. e. I. a u istinu i posljednji. 41 Knj. The Decline and Fali oj the Roman Empire. e. n. 40 Bibliotheca historica. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. n. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. Carolius F. § 27. VII. n. pogl. 4. kuj. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. izd. Čuveni grčki geograf Strabon. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. 37 Knj. :)3 Rerum gestarum. e. koju je bila ranije osvojila. str. knj. 1887). § 3. V. vol. I. vol. 36 Perzijanci. vol. od Grka Eratostena (+ ča 196. pogl. 125. Nobbe. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. knj. ®tr. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo.000 ljudi. e. Za klasične pisce.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. § 2. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. si. e. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". XVI. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. 4. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. 17. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. 1302). pogl. možda. 42 Knj. § 5. 320. ipogl. g.). pogl. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. 1898). XVI. A. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. 38 Ećhvard Gibbon. Po općem priznanju. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. koji je bio u službi Nabatejaca«43.34 Geographia. B. § 13. pr. knj. sabejska prijeistonica. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. ipogl.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. II. 6. 15. pogl. koju im je njihova prirodna okolina pružala. g. 319. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. XVI. § 69. XXII. XXIII. Bury (London. n. J. izd. To. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. II (Leipzig.). I. n. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. doživjela je potpun neuspjeh. nije bio Ma'rib. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. V. 43 Knj. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. Tako se sramno završio prvi. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši.

54 Ahsan al-Taqaslm. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. pogl. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. . XVI. Geograf Strabon je. 51 Knj. male veličine i šarene boje. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. 46 Knj. pogl. 107. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. 4. §§ 2—3. 58 Knj. Indiji i tako je strog bio monopol. XVI.pogl. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. 49. čije je tlo također mirisavo. g. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. 49 Knj. Plinije52. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. ali njezine »zmije. Plinije. Grci i Rimljani su.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. _50. XVI. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. 30. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. 50 Knj. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. opet. 4. 55 ?i. to potvrđuje. III. § 25. 52 Kini VI. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. § 19. pogl. izd. str. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. 45 Knj. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . ipogl. § 3. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. D. kasiju. pogl. 1877). izd. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije.. II. 113. 4. 32.fat Jazlra't al-'Arab. n. XVI. de Goeje (Leyden. 4. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. od Midijana do Jemena. II. 56 Knj. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom.. 32. Muller (Leyden. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. . . 1884). skaču čovjeku do pasa«47. očigledno. § 1. pogl. XII.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. | j. osobito zlatne. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. e. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. § 25. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. 101—2. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . pedalj duge. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. pogl.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. H. sto:. Baefii fl. pogl. 47 Knj. izmirnu. III. On 44 Knj. pogl. međutim. 48 Knj. pogfl. malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. VI. 153—4.

. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Oni su poznavali njegove puteve. e. U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. n. IV. grebene i luke. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. l vrp . a drugih napravljenih po lokalnoj modi. obične. roblje. ne baš mnogo od vina i pšenice. § 24. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. za njih je bila stvarnost. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. devine trave. 62 . Sabejci su bili Feničani južnog mora. e. IX. Schoff (New York. pr. šafranove boje. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. O A O M o' a 03 O 2. § 2. mirisavih pomasti u umjerenoj količini.) opći pogled na tržište »Muze«. majmuni. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. e. Među ovim osobito se isticao tamjan. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. 1912). Plodnost te sretne zemlje. god.* ?1* C N 'Tj » J± a. slonova kost. jednostavne. muslina.) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. Prev.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . mačevi iz Indije. zlato i nojevo perje iz Etiopije. n.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. izvezene. tkanine. W. vrpca različitih boja. protkane zlatom. od ogrtača. pogl. H. na koju se često navraća kiša. svila iz Kine. Ovdje su se proizvodile mirodije. pokrivača (ne brojnih). Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. Za grčke i rimske 1 Krnj. Plovidba oko Arabije. nekih jednostavnih. n. začini.

5 Knj. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl.). Duž ovoga puta. Iz njih su. 1368). g. možda. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). iz po-lulegendarnih predaja. (2) arhitektonske. X. sačuvana je na metalu i kamenu. ipak. Knj. urezane na bron-zanim pločicama. epigrafska. sačuvanih u islamskoj literaturi.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. n. svojstvene ovom moru. § 20. god. VIII. koja je bez luka. n. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). balzamom i izmirnom«. koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. Faris (Prinicetoin. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. ča 728. o »jednom karavanu Ishmaelita«. 1938). pts. e. 1879—81). e. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. (3) istorijske. na obali srednjeg Egipta. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. izd. e. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. naročito njegovom sjevernom dijelu. potpuno je propao. e. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. natovarenim mirodijama. H. Iz Hadramauta. § 29. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. sklon kvaru. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. 'Athtaru i Shamsu. koji je išao s juga na sjever. 4 Ibid. n. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. (Beč. sabejski glavni grad. prema djelu Periplus4. izložena vjetrovima. . istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. Svaki materijal. The Antiquities of South Arabia (Princeton. koji je osobito bogat tamjanom. ali više od svega. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. 1940). koji se nalaze na grobovima. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. Prirodne plovidbene teškoće. Siriju i Mezopotamiju. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. napisane na stubovima ulaza. dzd. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. Nalbih A. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. al-Hamda-nija5 (+ 945. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. Mtiller. »Plovidba«. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj..). sa lošim mjestima za ukotvijavanje. (5) m grobne natpise. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. n.. 37:25. 2. naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. post. D. god.) i al-Himyarija (+ 1177. potekli Sabejci. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne).

Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. iz Halea. Između god. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Kao što pokazuju natpisi. U tvorbi imenica. mi danas posjedujemo oko 4. Wellsted). prepisao je 1843. m m i . Th. koji je otkrio ruševine Mariba. god. rano odvajanje od sinajskog pisma. 1837. S. Jozef Halevi. glagolskoj konjugaciji. engleski mornarički oficir. U svemu.. • . Slova pokazuju. i Gesenius (1841). ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. pr. Džejmz R. 1882. po svoj prilici. god. 1889.000 takvih natpisa. opet. koje. Arno (Th. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. . Arnaud). n.). Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. sastoji se samo od konsonanata. god. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). . južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. rizikujući svoj život. n. dio IV (Pariš. na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. 1837. g.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. e. Njegovo pismo. oko šezdeset natpisa. Velsted (James R. i 1894. i slj. S. kao i ostali slični oblici semitskih pisama. i g ' m s . m ' • . e.

Međutim. e. vol. nalazila se južno od Nadžrana. Qataban and Sheba (New YoHk. 51. njihova prvobitna postojbina. 8 MKRB. n. V. 29—56. e. on ima nepravilnu množinu. biblijska Sheba. n. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. Winett. bila je prijestonica Sabe. NieLsen Handbuch. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. jedan od ranijih mukarriba. i. S opadanjem jemenske kulture. e.' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). 9 Vidi str. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. do 105. str. br. XIV (1952).. Jacques Ryckmans. pr. Minejsko Kraljevstvo. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. vol. i slj. e. str.). nesigurna vokalizaolja. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7.. 610. n. 1951). što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. n. 1952). 257. str. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. n. in Bulletin. minejski-period od oko 700. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. Ry<dkmans u Bulletin. str. a završila su kao svjetovna kraljevstva. vol. U njezinim ruševinama. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. 64. prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. . Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo..) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. pr. i slj.. svojim vazalom. 1955). Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. 1. do 115. 3—9. npr. u jemenskoj oblasti. pr. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. pružao se od oko 750. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. Akadski. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. Saba. (Cairo. pr. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. e. pr. School oj Oriental and African Studies. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. pr. god. Marib. 73 (1939). e.. Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. I. str. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. Sabejski period. F. An Archaeological Journey to Yemen. 10 Ahmed Fakhry. učinivši susjeda. i slj. n. American Schools of Oriental Research. koje se sada nazivaju al-Kharibah. G. I. nastanjeno je selo od sto duša. Sirwah.

J vb 9 rS u. /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L.Sinaitic South Arabic Phoe. = TT a: .. UJ v a VA ^ * A .. v.H H ^> A jjj.

. * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K . 0 © * <s> .^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S. s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 ...e H c . oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \....

KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane. naročito Gazom. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu. postao je tada prijestonica. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. ir ..900 stopa iznad mora. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama.»v. Halevi i Glazer. Prvi među njima bili su Arno'. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA.. ali građevina po kojoj je grad osobito .0 13) )= r P <J Q A i1! a /t. Ovaj je grad ležao 3.

2. n. IV.al-'Azm. u značenju izvor-voda. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. 126. n.) i Abrahe Abisinca (god.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. vol. Ovo značajno djelo tehnike. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva. str. 1844). 12 Za opis ruševina vidi . neka mitska ličnost. e. iad. 15 Buldan. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. god. 366. str. Gottwaldt. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. 383. 13 Muruj al-Dhahab. al-Hamdani. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci.•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3. n. pr. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. i nojevi.• • . plesačice. zmije.). str. 45. Vjerska metropola Yathll. 453. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. sjeveroistočno od Sane). Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. i prev. iad. i slj. možda vinske žrtve. sjeverozapadno od Mariba. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. Me'un. pt. str. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre. Minejska prijestonica Kar-nau. sadašnji je Barakiš. gazele i druge žrtvene životinje. takođe u južnom Džaufu. predstavljaju obješene posude. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. koju je posjetio Halevi god. Me'in. . a poslije njega al-Mas'udi13. 2. 1864). Među tzv. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. god. 1870. 11 Faris. e. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu.'. (Leipzig. 55. u Jemenu. očigledno držani u svetim parkovima. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. koje su bile čuvarice hramova. ' ' - • • . samo sa dijalekt-skim razlikama. m . Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. e. provincijskom glavnom gradu Džaufa. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. de Meyinard and de Courteille. III (Pariš. Kataban se nalazio istočno na . Međutim. koje su bile simboli bogova. str. 50. vol. Vidi str.

e. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. n. i slj.. vol. pr. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. 4. n. H. god. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. do kraja prvog stoljeća n. str. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. bio je glavni grad himjaritske dinastije. u stvari. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Njihov je jezik. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. Phillips. e. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. 247. e. prodro je sve do Marijame. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. god. trajala je otprilike od 400—50. 1934). (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). trajala je od sredine petog stoljeća pr. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. na kraju. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. e.od Adena. oko sredine petog stoljeća n. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. 60—67. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. Philby. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. I (Louvain. grad u unutrašnjosti. koje je trajalo otprilike sve do god. post. e. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. nasipi. Za listu kraljeva vidi kod Miiller. god. cisterne.. 36.. Branje tamjana. 10 : 30). Sephar. koji je kobno završio. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. Les noms propres sud-semitiques. 300. str. Monarhija Kataban17. pod Elijem Galom. koje se smatralo religioznim činom. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. Knj. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. str. str. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. e. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. 2. koji je bio vladar u to vrijeme. The Background of Islam (Alexandria. e. Rvckmans. pt. koje se vrlo često spominju na natpisima. n. n. a monarhija Hadramaut. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. 17 Isp. Die Burgen. n. Strabonov »Ilasaruis«. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. St. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). G. 1947). e. 143—4. B. bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. pr. a zatim kod Plinija. J. n.).

srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. Istokom na lađama. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. porfira i mramora. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. stoljeću pr. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. e.. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. 811. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. god. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. Al-Hamdani. a mramor kao njegov pojas. Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. n. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. kako je Jemen bio nazivan. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. n. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. Južni pomorski put. n. kako ga prikazuju natpisi. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. stoljeća pr. 8. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. str. Novac pripada 3. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. Pored novaca. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. Bio je sazidan od granita. vol. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. Ghumdan u Sani. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere. od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. povo-deći se za njim. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. ili 2. Tvrđava. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. l. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. III. e. ali koje su sve skupa jedinstvene. 18 Buldan. a i Yaqut.). oni su prosperirali. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. e. e. koji je povezivao Evropu s Indijom. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. imala je dvadeset spratova. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. e. prema opisu ovih geografa. međutim.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije.

uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. str. preko Meke. u Siriju i Egipat. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. 22 Isip. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. Međutim. 18 Vidi Karan.. XVI. 'pogl. 20 Knj. politički slom. pogl. Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. Rim. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. mirise i mirodije.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. pr. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. možda u abisinskoj pomorskoj službi. knj. prije nekih sedamnaest stoljeća. n. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. Abisinci. e. Petra. Jedna po jedna. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. George F. § 4. bio iskopao Sesostrid. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. kao i uvijek. pošli su i drugi. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. a zatim Palmira.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. e. Ako je. sada se čitava situacija počela mijenjati. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. Odatle njihovo poslovično blago. XI (1952). I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. naročito tamjanu i izmirni. Petra. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla. 21 Plinije. n. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. padale 'su u kandže rimske vučice. koji je najprije. Ptolemej II (285—246. Primjerom ovog Hipala. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. 4. XII. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. 291—5. pak. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. vol. Kolumba ptolemejevićke trgovine. 34 :17—18. 41. Međutim. karike u lancu.

njihov sin. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. pod vodstvom Teofila Inda. Handbuch. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. On je. Vidi Nielsen. str. koga je bio zarobio jedan arapski. Poslije invazije iz Abisinije. e. e. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. prigrlio je novu vjeru oko 500. za koga kažu da je pokorio Perziju. međutim. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. e. n. dobio svoje ime po njemu. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. Mjesec. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. e. dhuRajdana.5. otac). možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. n. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe.. poznat u Hadramautu kao Sin.). feničkoj 'Ashtart). Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. Još god. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. god. n. još u rano doba. Hadramauta i Jemenata«. e. I. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. karavan i doveo u Nadžran. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. Habašaha23. Sudeći po sačuvanim imenima. po pričanju. stajao je na čelu Panteona. n. n. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. arijevca. poslije prešao na jevrejsku vjeru. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. 'Athtar (Venera. e. n.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. 104. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. protjerao je (635—6. Raj dana. Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. navodno. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. g. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. Himjara. 356. Hadramaut. Salha i Tihame«. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. n. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. Jednom ranije. u drugom i trećem stoljeću nove ere. 840. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma. e. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). biskupa Sane u Jemenu. vol. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. možda je bio drugo ime za božicu sunca. Sjevernoarabljanski M Tj. bio je treći član trojstva. prema ovim legendama. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Sirijski misionari. koji je. koji se spominje u Koranu. koja je bila njegova žena. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. god. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. bježeći od progona. Drugi kalif. čujemo za nekog Mar Petra. naročito iz Sirije. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. Nadžran. 'Umar.

oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. Prema al-Tabariju29. abisinski gospodari su. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. i zamolio pomoć od Justina I. str. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. pripadnici kulta Kabe. Očigledno je dhu-Nuwas. 20—22. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. str. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. Ova vojna. al-Qullays. i 571. god. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays.. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. priznati aksumski potkralj. ostali kao osvajači. prema arapskoj tradiciji. Prema priči. 1858). očigledno. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. Origins. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. i ponovo 525. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). ćo 575. sazidao je u Sani. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. 25 Ta'rikh al-Rusul. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. bizantijskog cara. godina slona. Ta se godina naziva 'dm al-fil. 101—2. Wustenfeld (Gottangen. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu.000 ljudi. 85:4)27. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. kao što vladavine se ces^° događa. god. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. str. izd. istočno od Adena. Abrahah. Vidi str. sada prijestonici. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. 26 Baladhuri. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. I (Leyden. napravljena je od ruševina staroga Mariba. 165. 919— 25. centru hodočašća na sjeveru. prema tome. ali su. Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. 1881—2).požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. na štetu hidžaskog svetišta. koji je predstavljao nacionalističke težnje. dhuNuwas »podbode svoga konja. u oktobru 523. 66 = Hitti. stvarno. povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. ekklesia crkva). imali uspjeha. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. de Goeje. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. str. I. ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). natjera ga u morske valove. od grč. 70. (sur. iz kojih se nikada više nije pomolio«. On je najprije bio oficir pod Aryatom. izd. pod vodstvom nekog Arvata. preseljeno je u Izrael. god. 27 Vidi Axel Moberg. od koje se danas vidi samo mjesto. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. Futuh. Katedrala. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. 1924). god. vol. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. The Book o/ the Himyarites (Lund.

Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. i engl. Dewing (London. 20. 20. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. I. e. god. zemljoradnje37. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . banu-Tayyi'. knj. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . n. e. arapska mašta počela je. n. . da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. Istorija ratova. i prije 570. e. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva.) datiran od Abrahaha.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu.slona. pogl. 450. prije pojave islama.knj. stavlja tragični događaj četiristo god.ail-Tabari. kako smo već ranije čuli. kada je voda provalila nasip. str. prev. gdje su oni postali bedem rimske uprave. Međutim. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. B. koje je prouzrokovala velika poplava32. H. I. g. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. 28 Prokopije. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku.. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo. 1329). 30 Prokopije. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. ibn-Hisham. 6. Sirah. 927—8. Vida . propadanja koje je nastupilo. pogl. §§ 9—12. vol. n. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. blagostanja i nacionalnog života. izd. XXX. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. str. STARA ARABIJA narodi.) himjaritskim kraljevima. 1904). 193. §§ 2. Kasnije. 29 Vol. Al-Isfahani33. tada je građevina restaurirana. otkrio je i objavio Glazer35. 542—3. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. I. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. u Siriji. str. 31 105 :1—3. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. ali Yaqut34 je bliži istini. možda. 36.

Perzijski period POGLAVLJE VI . arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. prema tradiciji. peti perzijski satrap u Jemenu. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. Buldan. 383. 34 Buldan. 304—19.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. Northern Ne$d (New York. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. Mas'udi. 88 Mas'udi. str. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. opet. 1928). bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. Sa rađanjem ove nove vjere. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. koja je. izd. jer je ona bila hrišćanska država i. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. 360—488. 126. uglavnom. Yaqut. 32 Koran. Muruj. Badhan. 1897). God. str. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. zatim. Međutim. na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. Kao odgovor na Savfove molbe. 383.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. str. isp. Njega je. 1893). vol. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. 37 O teoriji . kako tradicija kaže. str. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. 83 Op. prema tradiciji. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. 34 :15. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. šeste godine poslije hidžre. Alois Muisil. arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. vol. str. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. Bejrutu i Bagdadu. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je.den. III. god. 628. de Goeje (Ley. 370—71. Sudbina svijeta bila je tada. 86 Al-Mas'udi. Kitdb al-Tanblh. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. cit. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. koje. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. 202. vol. Izgledalo je da su hroni-čari38. očigledno. str. perzijski car posla 575. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. Sayf je. str. prigrlio je islam. str. ali naravno nije uspio. IV. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. tražio. IV. prema tome. 384.

. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. isto kao i onih na jugu. U toku četiri stotine godina.. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. n. došli su Nabatejci (al-Anbat. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. Petra. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. grčka riječ koja znači pećina. pr. e. Dnev. Ob. 1. • • • i : . potomci Ezava). 3 :4.). NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . 3 Isp. pr.. Jer.: i s . e. e. Snaga ovih sjevernih arapskih država. 4 Vidi Josip Flavi'je. pogl. jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. 16:1. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. 14:73. n. god. 36 : 20. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). Stari grad. militarističke. pogl. Niabaitai. 49 :16. od kojih su kasnije oteli grad Petru. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. fcnj.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. Naibaitu. 4..•'. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr.. 14 : 6. Oko 312. e. IV. 25 :12. Nebay6th. n. nisu očigledno Nalbatejci. koju spominje Izaija. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen. zasnivala se uglavnom na trgovini.. post. asir. Car.. ni u svom začetku ni u svom razvoju. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. 2 Knj. n. Rano u šestom stoljeću pr. § 7.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO . o t\naybar i Medina X . Starine. 7. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2.". Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. 42:11. 2.. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. i 2. § 1. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. Ndbatejci /G*WtV.

40—70. pogl. North-Semitic Inscriptions. Kor. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. u istočnom Hauranu. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. n. n. kako tamošnji natpisi svjedoče. ča. n.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. Are-tas III. n. koje su do nas došle. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea). e. e. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. Malchus ili Malichus (ar. 87.). za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. (pogl. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom.). U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. Poslije Diodora. Mak. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. i 2. koju je predvodio Gal 24. knj. 28—9. g. U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. XIX. pr. g.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. koji je oko 67. § 2. pogl.) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. I. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. knj. XIV. Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. U 1. kraj.. n. e. poslao 1.. knj. g. pr. 11 :32. str. g. pr. lahmidskog kralja Hire. 87—62. e. ča. 216.000 konjanika i 5. pr. § 1. i Malchus9 (Malchus II. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. 14. knj. e. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. 8 Starine. Mak. Hidžr (Mada'in Salih). car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. čije ime potječe od Kufe. God. Njegov nasljednik. pr. bili su oba Nabatejci. e. 5:8. arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti). Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. spomenicima i na novcima. 5:25. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria). g. n. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. koji potječe iz 328. e.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. razvilo se u trećem stoljeću n. 'Obidath ('Ubavdah.. koji je. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. 7 Vidi listu kod Cooke. §§ 94 :7. § 1. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog. n. e. Josip je (-f ča 95. Julije Cezar je 47. od Harithatha I (169. 6 2. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. g. Imena svih nabatejskih vladara. g. nama su poznata7. uzeto od aramejskog. Malik). Sinajsko porijeklo pisma . Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. n. Jevrejski rat. n. e. u sjevernom Hidzazu.). god. 4. e. do 40. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. n. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. e. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča. čiji je glavni grad bila Petra.). i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. 9 Jevrejski rat. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. e. tražio od Malikua (Malik. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. Obadaš III.). knj. arapskog je5 Diodor. e. pr. 14. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. n. pr. e. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. n. e. III. 105. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. n. u pismo sjevernoarapskog jezika.prijestolju.

Sohaeffer. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. koje je nedavno otkriveno. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. Međutim. str. ibiđ. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. e. koji je pronašao Monte (Montet). 11 F. i tako dalje. e. Byblos). možda. i kako je. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu. iz 1850. nisu potpuno određene. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. išlo je i pismo. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. s druge strane. 285—97. n. XIX. Lihjaniti. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. n. grč. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. Sa trgovinom tirkiza. vol. 96. 304—10 : •. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. g. i upotrijebio ga za glas b. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. pr. pr. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. nazvavši ga beth. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik.Sinajski poluotok. pogl. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. Sinajski Semit je. n. safaitskim. str. A.. . iu Syria. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. bilo je glasovno i semitsko i. n. god. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. do četvrtog stoljeća naše ere). kako se vidi. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. Ovo pismo. bili su stari narod. na primjer. ili kasnije12. s jedne strane. možda. e. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. preneseno u Južnu Arabiju. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. upotrijebio ovaj znak za glas a. n. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. možda ogranak Thamuda. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. to Knj. po principu akrofonije. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. e. lihjanitskim i thamudskim. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. e. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . koje su Arapi prodavali Feničanima. uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. Charles Virolleaud. X (1929). bilo prebačeno na sjever do feničke obale. g. koji datiraju otprilike iz 100. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. Tada je. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. i thamudski spisi iz iste oblasti. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr..

Macler. 57—73. zatim. 1907). 53.). A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. 1890). Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. Mine j ska. vijugav klanac. tj. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. F. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. str. 1909). i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. zapada i juga. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. str. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. 15 Vidi: Eduard Glaser. Dussaud i F. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. Wiinmett. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. 13 Rene Dussaud. U toku prva dva stoljeća nove ere. bio neosvojiv. Allat. 250—91. nekoć thamudski grad. 1937). godine. Poslije potčinjavanja grada 105. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). 3—14. Ruševine 'Ule. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. Jaussen i Savignac. VI. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. Usječen u tvrdu stijenu. 32. Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. str. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). kao i nabatejska. Grad je sa tri strane. . god. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. s istoka. 1901). kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. od koje je Južna Arabija živjela. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. Mission Archeologique en Arabie (Pariš. i u njega se ulazilo kroz uzak. 12 Isp. Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. koji se nalazio ispred Panteona. Poslije pada Petre (105. i nabatejska država počela je da opada. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. II. V. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. e. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. 14 Knj. n. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. str. vol.Indije u mediteranske luke. bila je glavno žensko božanstvo. 98—127. (pogl. str.

n. 2 Novi uslovi. I. 21. 1100. pod imenom Provincia Arabia.. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. pr. 9.. jest Iram iz Korana (sur. sagradio za cara Salamona. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. V.) u sastav Rimskog Carstva. Partskog i Rimskog. kako su oni vjerovali. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. knj. e. 48 :28. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu.. e. e.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. e. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. str. III. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. e. Hebrejski hroničar (2. n. Ezek. ipogl. pr. i tada mora da je uživala administrativnu . 20 Luokenbill. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. n. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. 18 Knj. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. međutim. vol. pogl. 18 Plinije. 274—279. god. koju je sazidao Salomon. n. §§ 287. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. n. 9 :18. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. 130. Isp. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. n. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. 42—41. Tadmur). 47 :19. g. U vrijeme cara Hadrijana (117—138. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. 8. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). pr. 89 : 6). 19 Cooke.. To je grad Palmira (ar. 'RM. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. e.). 308. god. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. Dnev. bila je uključena (106. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je.

Zabbavu i Zabdi. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Sjevernom Arabijom i. Athenodorus). Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. g. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. U bitki kod Antiohije. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. na suprotnoj strani Bizanta. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. a njezin maloljetni sin. . odakle su rimski garnizoni 270. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. grč. g. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. Jermenijom. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. ar. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. n. g. Bath--Zabbay. drugi grad Carstva. e. alZabba'. 226) naslijedili Parte. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). koji je 260. e. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. god. Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram.samostalnost. postala je istinski nasljednik Petre. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. a stvarna nad Sirijom. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. možda. i 270. n. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. koji su (god. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. na što se žurno vratio u grad. on je porazio Zabdu i u proljeće 272. ušao je u Palmiru. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. n. e. Grad je ostavljen u ruševinama. možda na nagovor Rima. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. Aurelijan se na kraju trgnuo. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. ar.

Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. T_ . 1286). Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. poslije je možda postala stalna u Džabiji. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. Sirijsko. I. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. str. ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. 76—7. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. hromi. vol. I. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. kako. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. babilonskog porijekla. 821). §§ 672. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. biblijski Bashan.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. Luckenbill. . koje se. oni su na taj način postali dvojezični. služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. Bel. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. . Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. imala trideset i jednog vladara. kraljevstvo Lahmida. poslije rušenja nasipa kod Mariba. klasični Auranitis. u Džaulanu (Gaula-nitis). očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. vol. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere. osnovao dinastiju koja je. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. stajao je na čelu Panteona. sin 'Amra. Smatra se da je Jafnah. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. koju smo već proučili. 22 Ta'rikh (Carigrad. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. Značajna je ne samo za sebe nego.abu--al-Fida'-'2 tvrdi.

Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. god. 28. ipogl. str. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. >knj. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. 217—21. izd. izd. II. 28 Prakopije. str. vol. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. § 13. Wustenfeld (Gottingen. God. F. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. 461. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. međutim. str. 563. I. pored oklopa.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. 1850). Za vrijeme boravka u Carigradu. pogl. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. u plastove od bijelog platna29. I on je bio sproveden u Carigrad. Međutim. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. glavni grad lahmidskih neprijatelja. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. i slj. 435. III. 1910). za prelata sirijskih Arapa. Oko 544. 928. koju spominje arapska tradicija. God. u bitki sa al-Mundhirom III. Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. 25 Al-Ma<arif. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad. str. L. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . 580.al-Mundhira III. koja odgovara grčkoj Afroditi28. cit. 27 Brokoipije. kralj. 28 Vidi Leone Caetani. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. Annali delV Islam (Milan. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. Ovo. 314—16. Kao i njegov otac. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. između Damaska i Palmire. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. 17. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. str. 24 Muruj. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. 115—22. Chronographia. §§ 47 — 8. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. 1831). Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa.. Knj. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. III. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). vol. Dindorf (Boon. Jaannes Malalas.

nije sigurno. babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. vodovodi. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. de Boor (Leipzig. iad. vol. iisp. I. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. Williaim Curetom. god. str. razvila se naročita civilizacija. Lahmidi. 140—41. str. prev. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. palate. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. izgleda. 385 (prev. ali je kasnije prigrlio islam. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. R. abu-al-F. 251—2. duž cijele istočne granice Sirije. 563). 29 rbn-Quitayt>ah. Kuće od bazalta. 1860). Barune Smith (Ox?ord. Ecclestiastical History. 240. vol. str. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. Al-Harithov sin al. javna kupatila. . pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. 30 Theoiphaines. 32 John of Ephesus. str. od mješavine arapskih.). str. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. 1853). (Oxford. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. 84. Chronographia. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. 284—5. priča kaže. ikada postigli. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. 415 (tekst) — str. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. <Iqd. susjedi Bizantinaca. 31 John of Bphesus. U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. trijumfalni lukovi. izd. str. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. Labid. 1883). 314—15. sirijskih i grčkih elemenata.ida'. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. str. ča. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. U njemu se govori i o mekanskim. I. obnovio sirijskoarapski filarhat. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. C.

Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. e. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. e. e. str.). naročito u spajanju slova39. vol. Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. čuvene tvrđave blizu Hire. str. Negdje početkom trećeg stoljeća n. . Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. Tabari. veći broj takvih plemena. str. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. tj. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu.328. mada je u kasnijem dijelu svoga života . Hititi. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. n. n. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. god. Kristovi sljedbenici30. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. logor). koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. al-Aghani (Bulaq. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen.). ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. sin Jadhimahove sestre. 21. 1284—5). Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. 4. vol. sinu Yazdagirda I (399—420). Međutim. namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. I. 400—418). Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. 1928). 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini. 770. Simeuna Stilitu. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. proslavljen u poeziji i pričama. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. 15. XVI.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. 37 Isp. ću. e. nedaleko od starog Babilona. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. Lahmidi . 06 Isp. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom.

34 — 5. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis.Drugi tvrde da je bila iz ple*j. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. Les Arabes en Syrie. Nijedno nije identifikovano. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. 'Amr. nekoć ljubimca njegova oca. 375. al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. e. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa. izuzev al--Khawarnaqa. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. god. On je dva vesela druga. Mu'allaqat). On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. 505 — 54). str. god. . str. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. God. okupili su se na njegovu dvoru. Podizanje al-Sadira. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore.) Hira je „ . al-Mundhir II (ča. mada tiranin. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. n. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. mena Kindah. 39 Diissaud. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. U prvoj polovini šestog stoljeća. s nadimkom ibn-Hind (554—69. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. 421. 418—62. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. II. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. e. također se pripisuje al-Nu'manu. kao Tarafah ibn-al--'Abd.). žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. kako priča kaže. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. . Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. e. n. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. god.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. 40 Yaqut. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. vol. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. n. od kojih je jedan živio još 410. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama.

na osnovu neke lažne optužbe. Ta'rlkh.pogl. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). kojoj se najmanje protivila Perzija. kao što se ovdje upotrebljava. 44 Vol. Na-batejci i. §§ 45—8. stanovnicima Palmire. ni ma kakve objavljene knjige. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. 709. koji seže do današnjih dana. str. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. ali uzet specifičnije. jdhiliyah period. Arapi Hire go41 Prokopi je. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. Knj. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. 460. I. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. koja stoji nasuprot Perziji. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. 434—5. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. u ogromnoj većini. d slj. Ipak. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. 43 Taban. Arapska civilizacija Hire. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. koji se. Za razliku od Južnih Arabljana. ali malo krvoprolića. 1903. Isfahani. u velikoj mjeri. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. islamski period. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. nomadsko. 2. . str. Isp. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. ni ma kakva nadahnutog proroka. str. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. vol. 111. str. prema tome. 86—8. 580— 602). Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. sina al-Mundhira IV. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . str. XIX. Gasanidima i Lahmidima. naročito od idolopoklonstva. 1882. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. Malalas. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. 42 Vol. 5:55. uključujući Hidžaz i Nadžd. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. sabejsko-himjaritski period. 48:26). stanovništvo Sjeverne Arabije je. 17. II. 319. II. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. 33:33. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. 445. bizantijsku vjeru. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. str. u izvjesnom smislu. 3. Naše proučavanje jdhillyah perioda.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. ibn-Qutaybah.

Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. legende. Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. . nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. Zahvaljujući njima. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. Naziv Arabljanin. jugoistočno od Alepa (512). god. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. ako je i neistinito. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni. odvijao se nekako po istom obrascu. nisu uvijek bili tako krvavi kako. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. Naši izvori za ovaj period. Tok događaja svakog od ovih »dana«. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. prema tome. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). on je postao arapski jezik par ezcellence. Do . naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. od kojih nijedna. oni su i te kako vrijedni. ispaša i izvora.) jesu natpisi iz Zabada. kako se pretpostavlja. dakako. Prema tome. Na isti način. ponekad. kako smo obaviješteni. jer ono što jedan narod vjeruje. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. Njegovi okršaji. poslovice. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade. 328. uza sve to. ograničavaju se na tradiciju. kako je već objašnjeno. a iznad svega na pjesme. one govore.

Imena vođa na strani plemena Taghlib. e. plemena Aws i Khazraj. koja je još uvijek popularna. 162. 531. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. s druge strane. str. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. vol. vol. koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. 95. i porodice Hawazin. n. Ghatafan je bio. istakao kao pjesnik i ratnik. Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. III. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . 117—19. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika.str. 579. e. po predaji. i kobile zvane al--Ghabra'. Hamasaih. str. koji se vodio krajem petog stoljeća n. citirao Yaqut. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. predak i jednih i drugih. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. 150. iz plemena Bakr. . Bratoubilačka borba se završila oko 525. 420—23. IX. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. U danima al-Fi-jar (prestupa). n. str. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. 5 Aghani. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila. str. VII. 150. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. 525—615. III. vol. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. str. 4 Aghdni. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća.). U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. s jedne._vol. god.). Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. str. vol. Ahil arabljanskog herojskog doba. vol. II. aJhu-Tairumam. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. 140—52. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. e. IV. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. (Iqd. 2 Ihn-Isham. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci.. kada je borba bila zabranjena.Takav je bio dan Bu'ath1. str.

nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. u jdhiliyah periodu. na mozak Franaka. god. »naišla na tri stvari. izgleda. Tipični Semiti. 1310).. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. Arabljanski genealog. vol. Majmu'at Rasd'il (Cairo. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. al-Jahiz. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). 125. Luqman Mudri (al-hakim). Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. prodoran i epigramski način govora. (Cairo. <Jqd. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. str. Hajib ibn-Zurarah i Hind. smatrane su. Freytag. kaže druga. 1838 —43). naročito. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. I. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. npr. iako ih samo djelomično razumiju. Izuzev nekoliko magijskih. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena. rima. str. n.1124) Majma' 6 Isp. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. 1324). trijumf jezika ili. e. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. vrši arapski. »Ljepota čovjeka«. . ruke Kineza i jezik Arapa«6. kasnija izreka. u islamskom periodu.. kćerka alKhussa. bio je ili Abisinac ili Hebrej. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi.« »Mudrost je«. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. vjerovatno. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. Rječitost. izvjestan broj legendi i. Arabum proverbia (Bonn. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. Ipak imamo nekoliko odlomaka. U djelu al-Maydanija7 (-J. Proza.izgovorena riječ kao na Arape. na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. do 622. G. pored vladanja lukom i jahačke vještine. još bolje. tj. Trijumf islama bio je. Aktham ibn-Sayfi. skupljeno i izdato. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. izjavljuje stara arapska poslovica. Ritam. nije postojala nikakva naučna književnost. 7 2 vo"l. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. u izvjesnoj mjeri. Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. meteoroloških i medicinskih formula. napisanih u islamsko doba. uglavnom legendi i predanja. trijumf jedne knjige. 41—3. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). Današnje slušaoce u Bagdadu.

1927). e. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. Taha Husayn.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. e. Rani islamski pjesnici. Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. a i današnji stihotvorci. (Constaintkiople. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Wustenfeld (Gottingen. 10 Isp. »To je prvorođenče poezije«. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han).). god. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. kao i oni kasniji. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. Storey (Leyden. god. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. a pjesma majka. 1915). n. Ove rane pjesme su se pamtile. Muhalhilu (+ ča. međutim. pjevač. pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. Ra jaz. »čiji je otac rimovana proza (saj1). koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. sa svojim strogim. 'Amr ibn-Kulthum (-f. 1854).ča. Domaća arapska tradicija.). pripadao je plemenu Kindah. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva.ča. i još smatraju. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. 600. n. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. n. odmah odavala potpunu zrelost. e. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10. 1300). 540. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. on se općenito smatra najvećim. al-Adab al-Jahili (Cairo. Imru'-al-Qays (-J.). Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. Riječ hadi. za razliku od mnogih drugih književnosti. Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. C. Koran pokazuje takav stil. također su dospjeli do nas. od Ishmaela i Abraha-ma. 9 Izd. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. bio je član plemena . kao i u većine drugih književnosti. Primjeri rimovane proze. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). izgleda. F. gonič deva. amir (prvak) pjesnika. izd. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije.)> naprotiv. e. sinonimna je sa riječju sa'iq. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. može sadržavati klicu istine. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. kako kaže arapska definicija. P/rvi počeci arapske književnosti. smatrali su. njezina je poezija. 531. na kraju krajeva. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. god. ali. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. u skromnijim granicama. A. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. krutim pravilima.kao i njegov brat arabljanski istoričar. al-Fakhir. n. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. vezani su za pojavu poezije. Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. Te ode.

a sadrži sto i dvadeset oda. Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. vol. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. . Bogata jakim emocijama. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. bez sumnje. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. 1282). Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. al-Muzhir (Cairo. 240. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. kao što su: stereotipni počeci. Prva tri proljetna mjeseca. u Sjevernoj Arabiji. kažu. 785). Hammad al-Rawiyah. kako zastaju pred šatorima punim robe. horizont ograničen. čuveni rapsodist. 540. Tema joj je realistička. Kongres (suq). Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. prema tome. shva-tanje lokalno. podudarali su se s periodom mira. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. u 'Ukazu. neka vrsta književnog kongresa. 845). koje su sastavili slabiji umjetnici. dhu-alHijjah i Muharram. kako pijuckaju vino od datula. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. . Prevedena na strani jezik. održavan je svake godine vašar. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. tzv. na 11 Al-Suyuti. koji je živio sredinom osmog stoljeća. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. dhu-al-Qa'dah. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. Među starim odama. Mada su govorili različitim dijalektima. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. Godišnji kongres. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. tj. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period.: . po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. izabrao je. izgleda. II. Mu'allaqat . ona gubi na svojoj vrijednosti. str. nedostaje joj ona sveopća privlačnost. zajednički epiteti.Taghlib iz Rabi je. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča.).

vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. Ime Hatima al-Ta'i (-f. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. IV. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor.. 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. e. vrlina) i 'i?*đ — čast17. bar ukoliko je imala naučnika. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. pjesnik je dobivao različite funkcije. U stvari. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu. govornik i predstavnik svoje zajednice. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. Anne i Wilfrid S. J. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. 605. vojničkoj sili. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. inteligenciji i broju. Dalje.Arabljanski pjesnik (shčHr). pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. god. Kao pjesnik. tako reći. Kao istoričar i naučnik plemena. svog naročitog shaytana (satana). koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. Lyall. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. ghazw). kao što mu i ime pokazuje.' s i H . Pored toga što je bio prorok. U ove tri stvari. ispašama i granicama. Sa razvojem pjesničkog zvanja. prema tome.) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. lojalnost i velikodušnost. (Oxford & Leyden. Works (London. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. njegovu nadmoćnost u konjanicima. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. jedini podatak o savremenim događajima. 3. prema tome. 1921—4). Blutnt. 245 — 335. n. 1799). 'Njegove pjesme. leži nadmoćnost plemena. Satira (hi-ja'). Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. 13 Izd. To je znanje on primio od demona. 1903). U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. C. . Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. str. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. skriveno od običnog čovjeka. Dok je kao mladić čuvao deve . vod. -. . ono je za nas. vol.ča. »Ko smije da osporava mome plemenu . pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. staro pjesništvo. ^moćnih. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. vol. 23 : 7)..

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

njegov rani život nam je samo malo poznat. Bog je jedan. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. u surama iz Medine. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. samostalno je vodila trgovinske poslove. slili su se u jedan glas. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. sir. koji-je umro u Bagdadu oko A. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. ali kasnije. kada mu je bilo dvanaest godina. došla druga vizija. II. e. str. 127. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. str. vol. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. O njegovoj borbi za život. IV. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. 18.Ishaq. Corpus inscriptionum Semiticarum. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). Sirah. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela). On je tvorac svemira. Dovoljni prihodi. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. 150 (767. 333. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). n. koja je bila petnaest godina starija od njega. 104. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. 125. kao udovica bogatog trgovca. On je svemoćan. Ovo je bila njegova prva objava. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5.). Prorok je primio njegov poziv. Mas-udi. t. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. Ya'qubi.Priča se da je Muhamed. H. njegovim nastojanjima da se usavrši. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. dio IV. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. Muhamed. str. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. str. Postoji sudnji dan. vol. koji je umro u Egiptu oko A. II. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. 218 (833). na brežuljku zvanom Hira'6. njegovom postepenom. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. kome je legenda dala ime Bahira. . Khadijah je bila iz plemena Quraysh i. H.

I. Bar-Penkaye (Leipzig. Kada su novi članovi. 74 : l i slj. čuvara Ka-be. bile su kratke. čiji. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. str. 1925). tj. ibn-Sa^d. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. vol. savjetodavalac i prorok sudbine. To je bila suština njegovih prvih objava. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića.). Njegove prve objave. pt. str. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. sure iz Meke. I. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. ALAHOV PROROK zapovijedi. Khadijah. snažne i impresivne. str. Mingana. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. 175 (prev. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. §ahlh (Bulaq. God. str. 9 Koran. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab. vjerna Khadijah je umrla. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. I. Ibn-Hisham. ismijavanja i zadirkivan ja. 97 :1. koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. 2. I. 146 (tekst) — str. 121. Sources syriaques. njegova žena. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. vol. Za vrijeme ovih teških dana progonstva.4 A. propovijeda i objavljuje novu vijest. 1932). I. Mada on nikada nije ispovijedao islam. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. 6 :1 i slj. je tutor bio. ono 12 Isp. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. 615. isp. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. str. 11 Bukhari. 5 Sura. i slj. 1908). vol. jasne. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. On je postao nadhir (Ko-ran. Ir'osvetivši se novom pozivu. vol. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. živim i uzbudljivim. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. L. Oko tri godine prije hidžre. bio uključen u službu Alaha. 50— 60. Objave su neprestano »silazile«. . 7 Al-Bukhari. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. 217—20. Međutim. Isporedi Poziv Izaije. 3. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. 93 : 6—9. 51:50. Mir'at al-Haramayn (Cairo. I. 143. on mu se predao svom dušom. str. koji je bio hanif12. str. 11. počeli da popunjavaju redove vjernika. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. MUHAMED. 10 Koran. str. vol. a malo kasnije umro je i abu-Talib. 96 :1—5. 39. 8 Koran. 51). 1296). 13 Ibn-Hisham. 136—9. abu-Sufyan. Ljudi su ga ismijavali. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. On. 67:26. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. ostao je nepokolebljiv.

svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. n. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. e. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. Pošto je tom prilikom Jeruzalem. str. H. prev. U Medini su Jevreji. str. 1898—9). ne »bijeg«. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. Hidžra. al. petnaesto stoljeće. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije.. koji su iščekivali mesiju. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. kao službeni početni datum muslimanske ere17. uglavnom članova Khazraj plemena. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. On ih je slijedio i tamo stigao 24. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. al-Baghawi. septembra 622. muslimani iz Medine. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. god. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. II. Mishkat al-Masdblh (St. god. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. II. rodno mjesto njegove majke. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. Oko 620. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. nekoliko Jatribita. poslije Meke i Medine. vol. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. Isla!m and the Divine Comedy. 1318). Uljepšavano kasnijim dodavanjima. god. ALAHOV PROROK . nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj.Khatlb. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. 4535. 230. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. Or. Yusuf u Zalaykha. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. u muslimanskom svijetu. str. Masablh alSunnah (Cairo. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. postao je i ostao treći po svetosti grad. Bukhari. 124—9. vol. 169—72. kažu. julom). Sumderlamd (London. 119 ovom znamenitom putovanju. 1926). MUHAMED. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. većinom iseljenika odigrala se u Badru. 156. u Palestini.n Karan. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). u kojoj se odigrala hidžra. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. IV. 17:1. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. Britski muzej. Petersburg. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. vol.

Badru i njegovim herojima. barq. pričaju. n. 15 Isp. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. str. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. Car. 24 Baladhuri. Do sada je to bila vjera unutar države. str. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. 33 : 26—7. 33 :9—25. XII . 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. 8 :42—3. 17 Tabari. str. munja. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. poslije Badra. Mas'uđi. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. 2480. IX.(1922). Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. štaviše ranili i samog Proroka. str. 8 :29—30. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. 178—83. Josef Horovitz u Der Islam. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. Dan. kharuiaq od perz. vol. 11—75. 121 ALAHOV PROROK . Tada. 21 Ar. 1256.16 Možda od ar. H. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. 627. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. raspravlja o ovoj bitki. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. 34—5. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. 353—6. 22 Koran. •^^f'^-i MUHAMED. e. 629. str. kandan (taapaiti) preko aramejskog. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. u Medini. God. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. Salmana20. 6 :10. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. 3 :119. nacionalizacija islama. Waqidi. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. banu-al-Nadlr24. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. Muhamed povede protiv Jevreja. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. i na tom mjestu. Subotu je zamijenio petak. (A. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. I. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. I. 20 Isp. str. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. 23 Koram. »zato što su bili na strani saveznika«. Duh stege i preziranje smrti. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. 17—18 = Hitti. naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. Futuh. Kada je opsada završena. 19 Konan. 53. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. 7). pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. vol.. str. »saveznici« (al-ahzab).. vol. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima.

Tom je prilikom. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. i slj. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). str. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. str. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. str. koji se kasnije nazvao jizyah. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. 35—6 = Hitti. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. 8). 1. 1855—6). s tim da plaćaju danak. dsp. a ono zbog vlastitih interesa. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. prev. (London. Jones (Hakluyt Society. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. = Hitti. H. 47. 60—61. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . 66. na granici Gasana. Syria. vol I. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. i slj. vol. Poslije dvije godine. 40 = Hitti. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. J. vol. 35 Balfadh'UTi. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. str. 9. God. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. »Beduini su sirovinski materijal islama«. Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. 99. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. 628. stir. str. 3 vol. kažu. str. 29 Ibn-Sa'd. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. II. str. 383. zauzeće Meke bilo je završeno.u Kabu je ozakonjeno. 1928). str. -7 Ibid. London. 59. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. Bez sumnje. Ulazeći u njezino veliko svetište. 2r> Baladhuri.str. 28 Waqidi. 1938). pt. može se nagađati iz izreke.. i slj. A. 2 vol. Arabia Deserta and Arabia Felix. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. 416. 1863). Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah.10. I. Baydawl. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). W. koja je tek bila u začetku. (London. 32 The Holy Cities of Arabia. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). 1503. 25. 92. God. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. Koran 17 : 83. koja se pripisuje 'Umaru. isp. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). 1329). XXXI. Između ostalih_ članova ovoga plemena. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. H. . a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. 3S Allah Akbar (Berlin. krajem januara 630 (A. Anvoar. str. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. uzvikivao: »Istina se pojavila.

Protuzakonito je. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. trebao je . Arabia (Oxford. Nova zajednica nije smjela imati klera. kao i mjesto zajedničkog kulta. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. bila zamijenjena novom. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. na j glavni ja veza arapskog srodstva. nijedno. koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. neke iz ljubavi. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. još i društvene i političke uredbe. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. imam. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. vjerskom vezom. nejačadima i potlačenima. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. 4 :40. tj. Činilo se da je Arabija. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. druge zbog političkih razloga. slavne Alijine žene. 2 :172. vršio i ovu zemaljsku vlast. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. koja se sastojala. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. 1925). Hadramauta i Jemena. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. juna 632. jednim potezom. davanju milostinje i molitvi. 37 D. 123 MUHAMED. u najmanju ruku. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. svi su. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. pored svojih duhovnih funkcija. sve vrijeme dok je živio. str. Vođa molitve. 218—19. Hogarth. G. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. Sa Khadijom je imao velik broj djece.izaslanstva učinili su to sada. prema tome. postupanja sa robovima. koga mu je rodila Marija. 93 :9. I na zenitu svoje slave. 24 :33. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. u principu braća. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. Kao takav. god. Unutar ove zajednice. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. pored vjerskih odredbi o postu. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. Njegov Prorok. 9 :60. siročadima. 52. hrišćanka Koptkinja. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. Na taj je način. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. koje se tiču ženidbe i razvoda braka. on je iznenada obolio i.« 38 Koran. ni ma kakve hijerarhije. nije ga nadživjelo. Između njih najviše je volio A'ishu. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. Ljudi. koje sadrže. izuzev Fatime. žaleći se na strašnu glavobolju. 1922). bili sada. Oni su dolazili iz Omana. umro je 8. mladu kćerku abu-Bakra. On je uzeo oko dvanaest žena. koju svaki drugi državni vladar vrši. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. Muhamed je.

Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. 183. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. od aram. 39 Karam. tako da su jači među nama gutali slabije. takođe. povrh toga. On nam je zabranio da činimo preljube. skoro izopćenici i izvanzakonici. mnogo poslije abisinske migracije. Waqidi. Vino (khamr.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. III. Sam neuk čovjek42. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. Ibn-Hisham. 2 :179. Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. da krivo svjedočimo. 143. 2 :168. str. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. zapovjedio da se molimo. 219. vol. Koran. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. isp. da vratimo drugima ono što im dugujemo. On nam je. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. koje je skoro jednako bilo privlačno. ogrezli u nemoralu. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica. On nam 38 Ilbn-Hisham. Koraoi. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. str. odanost i neporočnost mi priznajemo. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. 433—4. Tafslr. str. naredio da govorimo istinu. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. On nam je. 5 :92. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja. koji nemaju nikakve objave. objašnjava T®t>aird. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156. sitr. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. 3 : 68—9. 40 Isp. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. 42 Koransko ummi (3 :19). 969. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. Islam je zbrisao prošlost. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. koji smo štovali idole. gledalo se prijekim okom. i njega jedinog štujemo. Na pjevanje. mudrosti i teologije.

na preporuku 'Umara. 396. prema tome.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. 1937). uz pomoć učenog ibn-Mujahida. 138.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. Mekanske sure. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. str. * Vidi Baydawi. Abu-Bakrov primjerak. str. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. 51. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. 'Uthman je zato postavio god. II. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. str. 343. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. vol. im . Mishkah. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. 43:3. II. I. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. koja su. VIII. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. 85:21—2)4. prema redu njihove dužine. 56:76—9. sec. l—10. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. uglavnom. 1902). • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. 8 Arthur Jefferv. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. 246. i slj. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. 651. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. . . Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. Po muslimanskom mišljenju. Nije.. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. abuBakr. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo. god. m. Vida: Versajski ugovor.. Basru i Kufu. str. poslužio je kao osnova. in a • ?d^0$Mm W^ . prema tome. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. isp. vol. 933. prema ortodoksnom mišljenju. pit. 309—10. 235. dok su sve druge bile uništene. Hantwig Hirschfeld.

. siročadima i strancima (4:2. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom.. u Novom zavjetu (Jas. 16:73. U stvari.finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). hodočašće i svete mjesece.. Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. 3. 18 :82 i slj. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. Ostale dvadeset i četiri sure. 8 :5. veliki potop osam puta. Marija. 21. građanskog i krivičnog prava. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. a kažnjavao grešnike. Pored toga. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. npr.). Cesto citiram bračni propisi (sur. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. njegovi atributi. sur. Njihova svrha nije da ispričaju priču. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. Lot. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. vatrene.. Thamuda i Luqmana. 3 : 60). 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. većinom su kratke. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. brak i razvod. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. 21:52 i slj. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike. a da su one koje govore o postupku sa robovima. osvetu. 20:7).periodu borbe. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. npr. Isus (Isa) i Marija. 40. Dan. krađu. Ilija. Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. 7 Sur. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. Josip (kojemu je posvećena sura 12). 2. imaju svoje paralele u midrašu. većinom su duge. KORAN. oštre. Saul. 33:48. musliman (sur. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. Dnev. svinjetinu i kockanje.). jasno aludira na Aleksandra. Sure 2. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. Isusova majka. David. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. 256. Ivan Krstitelj. Sve ove priče imaju didaktički cilj. Noa. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. Ahasverov .. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. post. lihvarenje. kao što je.. 41 :8. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). Kao »prijatelj« Jbožja. 2 : 23) i Koranu (4 :124). etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. u suri 246. Ishmael. preljub. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. a Sodoma osam puta. nasljedstvo i oslobođenje robova. 4 :124. Haman (Haman). on se citira u Starom zavjetu (Iz. 70 : 29—30. zatim . nego da propovijedaju neku moralnu pouku. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. Salamon. koje se odnosi na ubistva. duhovnim ipretkom islama (sur. a sura 14 nosi njegovo ime). »vlasnike slona«.

10:73. 20:2 —17. 40 : 38. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. 28 :38. marathi. 21:36. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. uključujući perzijski. 3:43). Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. sur. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje. E. 7:38 i Mat. R. stihovi (6. Noah) i grčkog (npr. sur: 36:53 i I Tim. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. i sur. Njegov književni uticaj može se . 2:273 i Mat. 9:110 i Mat 7:24—7). zajedničke Hebrejima i Arapima. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. sur. 10:72 i 2 Pet. 56:8—56). 11:41. 3 :31—10. neautorizovanih. 48:29 i Mark. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. sur. npr. 7:36—53. 4:16. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. 24:50 i Zak. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. 53:39—42 i Ezek. 26:14. 29:57.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. ima. štaviše. 6:7—9. urdu. 24:4. izid. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. Siioger (Oxford. 42:19 i Gal. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. ap. 4:8. sur. 6:24. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. 92:18 i Luk. 9:27. međutim. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. Koran postaje naučni priručnik. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama.. samo je jedna strana priče. 39:30 i Mat. isp. sur. Bevan i C. Elias. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. pon. Osim službenog prevoda na turski jezik. 21:23—7). Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. 2:5. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. 11 Estera. 19:24). 3 :1. 10 Sur. jeste sluga Faraonov12. 19 :16—29. 17:23—40 i Izl. čitanje. str. i slova (323. i sur. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. 21:104 i Iz. sur. Sve u svemu. 6:3. 2:7. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. uključujući i Injil al-Tufullyah. izl. razgovor. Ps. koja je snažna i živa riječ. 37:9. Nuh.. 6:7. Pošto muslimani smatraju teologiju. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. 53:45 i I Sam. 5:49 i Knj. Mat.miljenik11. ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. Ova knjiga. 4:28. 5:6—21. 129—71. kada govori u kolijevci (sur. sur. Vjerski uticaj. sur. 2:9.621)14. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. sur. pon. 17. i »deva i igla« (sur.934). 2:6. 3:182 i Heb. Yunus. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. sur. Ilyas. sur. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. 4. 18:20.236). 23:3 i Mat. Zak. 12 Sur. 53:49 i I Sam. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. javanski i kineski. odjek »Logos« teorije15. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. 21:20 i Otkr. 1928). ben-galski.

. U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. što sve sačinjava din (vjera)1. 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. prevod je izvršio Sieur Du Ryer. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. jer se i u Iraku i u Maroku. 1141). Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. «Zakon božji (din) je islam. . 56 : 78..8. vjerske dužnosti). U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. 22—30. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. najraniji. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. . preko devedeset posto muslimanske teologije . 15 Isp. koji je izrađen po uzoru na Koran. On. 1:1.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik.. I stvarno. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. Iv. . ali nije poetičan. i . i 1499. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. a. Posl. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. s druge strane. 'ibadat (bogoštovni čini. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita.. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. ipak. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. prema tome.. • ISLAM. Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. ikoji je preveden s arapskog originala. u . I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. 14 Ima i drugih brojanja. u Veneciji Aleksandar Raganini. i do danas je ostao. opata iz Klinija (ča. nema nijednog drugog boga osim Alaha. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. 19 Sur. . U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. uzor proznog djela. 1649. svugdje vjerno čuva i njeguje. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. klasični jezik. ihsan (pravična djela). Arabiji i Egiptu. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. jednako kao i u Siriji. .. Koran je bio. god. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). ali je prevod izvršen sa francuskoga.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. Sejlov (Sale) prevod (1734.

nosiocu objave (2:91)6. 96—7. leži glavna snaga islama. 6:59—62. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 2:100—101. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). Koran je Alahova riječ (kalam. Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«.govori o Alahu. isp. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. 48:29). Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. on je prije svega postojao. 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj. dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. 44:2. 2:27—8). 12. 48:15. London. 158). i slj. Masdblh. u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. al-Milal w-al-Nihal. On sadrži konačnu objavu (sur. Njegov prorok (7:156. 3:25—7). 59:23—24). 46. C. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. i slj. str. 3:1). str. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. 6:125. nepromjenljiv (2:256. 1842 —6. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. 28:51. 7:157. 116). 3 :17. 21:98. sur. I. On nije »stvoren«. (Cairo. 27. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). on je stvoritelj (sur. Tonrey. Njegova je vjera prevashodno praktična. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca..). On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. 17:107—8. al-Maqsad al-Asna. 16:3—17. koji je izražen riječima aslama (sur. on je obdaren božanskim dahom. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. 9:6. sur. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. al-Shahrastani. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. Međutim.. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. II izd. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. On je jedini pravi bog. 97:1. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. d slj. 102. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). 5:5. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. 56:76—9. . 90. 3 Al-Ghazzali. Od svih čudesa on je najveće. Baghawi. Po koranskom teološkom sistemu. 2 Koran. 6:114—15). 1933). folkloru i narodnom vjerovanju. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. i slj. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. 11). Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. 1324). izd. prema tradiciji. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. koji odgovaraju njegovim imenima. prema tome je najveći. skriptu4 C. Cureton. 37:103). The Jewish Foundation of Islam (New York. vol. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). 85:21—2). str. str. Islam je (sur. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. Bog je najveća stvarnost. 7:179) i isto toliko atributa.

osoba je nominalno musliman. zahod sunca i smrkniuće. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. na »dan uskrsnuća« (22:5. sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. Muhamed je Alahov vjesnik). uglavnom. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana . Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. Termin za ritualnu molitvu. post. 82:17—18). 18 :23—33. morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. 1347). 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. 55 :17. III (Cairo. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. kako je naslikan u Koranu.. 10—14. pretpostavlja uskrsnuće tijela. str. • Isp. 219. prvi stub. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. L'Islam: croyances et institutions (Beirut. Molitva je drugi stub vjere.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. d slj. Islam se. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. nisu možda bili uvršteni u politeiste. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. i str. al. Knj. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. Ps. 30:16—17). vol. 17. isp. 81 :19—20. str. ISLAM. 116—25. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. 53 :5—7. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju.. Lammens. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. Prema al-Bukhariju10. str. vol. II. Vidi ibn-Hazm. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. Sur. 10 Sahlh. 17:1). Koran. L. isp. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. 8 Svitanje. na »dan« (24:24—5. 13 :27—30. saldh. 1926). tj.. hrišćani i Jevreji. vol. I. Budući život. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). 31:32). aramejska je pozajmica. na »sat« (15:85. 62. 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. 7. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. L. sredina popodneva. 85. podne. sur. 24:57". 17:80—81. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. al-Suyuti. 1925). al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. 30:56). Ako je molitva postojala prije islama. 17 :87—96. str. 4:46. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu.

: . Zekat je čisto vjerska ustanova. sa raspadanjem čisto islamske države. Stojeći uspravno. koji je možda bio svet u predislamsko doba. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena. 19:27. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh.. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. zekat se (vjerska milostinja... voće i robu. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. 263—9. Po svom dostojanstvu. Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed)."• :•:•-••:. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. Kao disciplinska mjera. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. mfi&jjjsm . 77 itd. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. 2:192). Jednostavni i pun značenja jatihah. 9:60). Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. 2:181) i dobijena bitka kod Badra. 2:40.: : l ' l • 133 ISLAM. J.). • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. 50:38—9). Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. Taj naročiti mjesec.. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. bez obzira koji je njegov maternji jezik. koji se često ispoređuje s Očenašem. žito. koji su. Zekdt čini treći stub vjere.«. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. Kasnije. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. 4:94. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. prema Pliniju12. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda. 8:47). a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. uključujući novac. stoku. (9:5.-*. vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka. •. Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah).• •' . Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5. sur. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. 2:216—17. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama.v •. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. koju govori predvodnik (imam). 2:183).

naravno. II. prema njihovoj (predaji. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). poslije godišnjih vašara. vol. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . on se mora uzdržavati. 14 Bukhard. koje leži nasuprot njemu15. 9:9). 34:22—3. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. XII. Poslije brijanja glave. Lev. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. Muzdalifi i Mini. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 151—2. 3:91. str. I. str. 1:3. vol. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. 4:2. 2:192—6. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. 16 :29. str. sur. lov i čupanje biljaka iz korijenja. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. 5:1—2. zatim. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu.) U početku to je mogao biti kult sunca..narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. 13 Sirah. 96) jeste peti i posljednji stub islama. 17. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. Zak. 208. naime. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. ali je institucija. pon. (Knj. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. l Sam. a 'Arafat brdo. čitava se ceremonija formalno završava. 15 Muslimana. kao što je seksualno općenje. pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. 4. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. 18 'Arafah je dolina. 23:14. i tu očito u značenju »šutnje«. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. izl. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. 44. pogl. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. 32.

Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. Sirije i Egipta. Liberije. Službene statistike za 1958. 1845). Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. str. M. 1957. Ma'arif. ali ima i nekoliko žena i djece. 74. Međutim. Gaston Wiet (Cairo. Buldan. str. str. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu.mil kao simbol svoje veličine. ja samo s njom zbijam šalu. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće. prose. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. 3. Quatremere. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. al-Suyuti. Lectures on ihe Religion of the Semites. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. drugi na devama. Mahmil. Oni trguju. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. str. 300. str. Iraka. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. 1). Husn. str. Inače. kako vidiš. nosi deva 17 W.. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. ibn Rustah. god.000. (al-Maqrizi. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. 21 Suyuti. Većina njih su muškarci. III. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. čuvenom al-Hajjaju (f 714. svoje hodočašće19. al-Mawd{iz w-alLtibdr. I. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. Neki idu pješice.). Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. vol. L. al-Kanz al-Madfun (Bulaq. 276.280. 274.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. 6. izd. vol. 192. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. godine 20 Ibn-Qutaybah. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. vol. God. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. 18 Vol. uvijek je u pokretu prema Istoku. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). S. Kad nam jedanput da kišu. str. ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. 1922). raskošno ukrašenu nosiljku. izd. IV. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). Robertson Smith. I. Nigerije. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. jer sam ja obavio. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima. A. 1288). str. str. isp. Oook (London. . II. 80. vol. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. 19(27). 1904. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. Yaqut. Mahanil. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. 886. 19 Isti pisac (vol. 35. Ne reci da nisam došao. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš.naslijeđenom od predislamske Arabije.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. od Senegala. 68. I <pt. str. 149—50. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. Riflatls priča da Beduin.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

18. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. prodiranje u Jermeniju. bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. al-Urdunn (Jordan). Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. L.osobe. Kada je pao Jeruzalem. 25 Sirijac j-alkobitske loze. 193. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. 116. str. 19 = Hitti. str.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. 137. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema.000 njegovih vojnika. također ga je 'Umar posjetio. na najudaljenijem kraju Evrope. str. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. 22. jund). uistinu. Hims. sjevernu Mezopotamiju. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. 1. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. sitr. 211. L. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I.13 = Hitti. i Filastin (Palestina). 210. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. 126. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). 7. kažu. Španija. str. Sa Sirijom kao bazom. 194. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. To su bile Dimašk. 11. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. • . koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). str. 137 = Hitti. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. str. 17. pokosila 20. što je još važnije. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. L.13. kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. str. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. str. 1. Kao i ostali vjerski kompromisi. Uz pomoć sirijskih trupa. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. 179. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. 23 Baladhuri. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. 24 Baladhuri. bez sumnje. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. pričaju. da se utvrdi status pokorenih.

Migine. sa Perzijan-cem Rustamom.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. str. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima.^ -. P. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. 251—2. Dan. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba. šeika plemena banu-Shavban. međutim. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. na završetku bitke kod Badra. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed. odgovara ar. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena.R . Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. god. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. 60. Sa(d je sa svojih 6. Rustam je bio ubijen. III. crna zemlja. Al-Muthanna je. History oj Assyria (New York. Patrologia Graeca. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. 339. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. A. 2194— 2201. . Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. 2 'Iraq. koje datiraju još iz rane babilonske ere. kao vrhovnom komandantu obećao raj. i to iz istih razloga. str. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. bio samo beduinski poglavica. na Eufratu. 174. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti.. isp. Nihiiw*ml %-.str. nedaleko od Hire. 1927).28 Theophanes. novembra 634. str. 1Sawad. Constantine Porphyrogenetus. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa. on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. »D. col. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. -d° P o E . U međuvremenu. 109. . vol.. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. niti je na njega prešao. Tabari. vol. CXIII (Pariš. Jeo ja znači »ndzija«. 26. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. iz1 Preko Eufrata. vol. možda pozajmica iz Pahlaui. Baladhuri.e admirustrando imperio«. Yaqut. 1864). Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. 634. 11:31. str. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. u J. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. Olmstead.** H*MAD <q ^. T. I. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. administratorom Carstva.

koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. zajedno sa carem. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. II. E. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. upravitelj Basre. Poslije Kadisije i Madajina. »Žuto« (al-safra' tj. 3 Arapski al-Mada'in. str. zajedno sa Basrom i Kufom. H. Caetani. Njegov garnizon. 7 Baladhuri. isp. 649—509. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. str. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. Fakhri. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. 114. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. str. glavni grad Farisa god. koji je predvodio arabljanske snage. str. U junu 637. al-Fakhri. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. str. Annali. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. bio ga je već napustio.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. isp. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad. otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača.str. iz Basre i Kufe. Derenbourg (Pariš. 641. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. današnji Arabistan) bio je zauzet god. koji je sada. Guirgass (Leyden. na sjeveroistoku. Isp. 1888). izd. . III. vol. 134. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. str. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. str. OSVOJENJE 155 najveći uspjeh. 2436. blizu starije Hire. blizu mjesta stare Ninive. al-Akhbdr al-Tiwal. na granici perzijske visoravni. str. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. itan-ial-Athlr. Kuzistan (stari Elam. al-Dinawari. 742—6. V. 4 Tabari. vol. i zauzeli ga. 1947). Whitting (London. perzijska pri-jestonica. U međuvremenu. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. 79. J. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. God. zlato). 1895). 115. 392. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. C. prev. Kamfor. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. kasnije Susijana. Ovo je donijelo ekspediciji. 114—15. 6 Fakhri. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. izd. 400. Iwdn Kisra. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. 244 = Hi-tti. dospjeli su do Mausila (Mosul). 640. vol. I. str. iz Bahreina. nešto nepoznato u Arabiji. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri.

U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. 453—4. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča).000 Arabljana. uključivši žene. str. V. Pokorenjem Mukrana. 11 Isp. Caetani. str. Njezina umjetnost. 50—53. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. kratko vrijeme poslije 643. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. djecu i robove. riznicom i nekoliko pratilaca. obalne oblasti Beludžistana. IV. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. Uporedo sa logorom u Basri. IV. 10 Vidi Baladhuri. operisala je na zapadu.! ekonomska. God. Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. str. karakteristična za Hidžaz. 640. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. njezina književnost. 418 = vol. Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. 424. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. II. str. 248—56. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. vol. takođe. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. bježeći sa svojom krunom. Prividno vjerska. kojoj nema premca. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. govorni narodni jezik. 651. Ona je. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci. arapski je postao službeni jezik. str. Otprilike četiri godine kasnije. I. str. vol. Marv)11. Još god. Perzijanci su bili arijevci. 9 Vidi Tafoari. vol. VII. Međutim. 151—3 vol. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. VII. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. ali uglavnom politička. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. 193—212. Međutim. ova arabljan-ska ekspanzija. jedna druga. 19—27. a ne Semiti. 65210. kao i govor obrazovanog društva i. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. u manjoj mjeri. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. dovelo je Arape do samih granica Indije. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god.000—40. mladi i nesretni Yazdagird. str. vol.do Oksusa. vol. 219—20. str. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Michel le Syrien. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. Caetani. 2545—51. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. str. IV. vol. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća.

93. ibn-<Abd-al. imao je 45 godina. Kada se. 56—7. izd. Najzad. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. 1922). Torrey (New Haven. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije. Kalifova poruka. Kir (ar. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. Skizzen und Vorarbeiten. J. vol. str. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. Napoleon i Džemal Paša. vol.sr. Put kojim je on išao sa svojih 4. 168—9. 2 Ya<qubi. ključ u istočni Egipat.bio je Farama (Pelusium). koji je bio iz plemena Quraysh. bile su sravnjene sa zemljom. Aleksandar. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza.. Bilbajs (varijante Bilbis. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. 1899). koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. 53.Hakam. priznanje zbog pokoren ja Palestine. god. Futuh Mi. vatren. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. međutim. pričaju. Kambiz. isp. str. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. 'Amr ibn-al-'As. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939).kalif u Medini. str. VI. otprilike. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. bio je ratoboran. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. a zatim su na red došli drugi. C. rasle mimo svake kontrole. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. al-Muqawqis). Sveta porodica. WeUhausen. Antioh.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. On je već stekao. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. II.5 . Ovaj 'Amr. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. Iza njega je došao Babilon6. zapadno od Jordana. Poslije. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. rječit i oštrouman. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu. odmah se vrati natrag. str. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. C. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta.

Butler. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. 7 Dosloivno »izvor sunca«. jedu samo na svojim koljenima. Teodor je pobjegao u Aleksandriju.u civilnoj administraciji. 1907). ali bez uspjeha. isp. 53. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. proslavljenim drugom Prorokovim. 16 (Ap. 637) kao datum okupacije Egipta. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. str. History of Palestine. str. Dok je opsjedao Babilon. 3. danak i mač. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. 245—7. 16. savladali su stražu i garnizon. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. Oimstead. OnJ Kanali (jedn. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. I. 44—8. . str. V (Cairo. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. 65. str. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. godine. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. izabrao je Rabi1 I. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. niko joj se ne uklanja. god. vol. ibn-'Abd-al-Hakam. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. Kada dođe vrijeme molitvi.. 4 V. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. L. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. sitari Heliopo-lis. Opet su bile ponovljene tri alternative. popevši se na zid Ijestvama. niti između gospodara i roba. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. J. Oni sjede samo na goloj zemlji.000 ljudi. Tabari. vol. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah.000 ljudi. aprila 641. kojih je bilo oko 20.9.000. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8. 58. sitr. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. str. 1902). 2592. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. B A. 5 Ovaj. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford.

nikakvih opsadnih sprava. Husn. ali su. 11 U arapskom Qaysarfyah. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. vol. bez sumnje. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. Maqrlzi. 128. potpisao sporazum. >'Ja sam osvojio grad. novembra 641. Texte ćthiopien. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. biskup je s 'Amrom. još je bila daleko. a završio August. današnji Šabšir) pao je 13.000 ljudi. 42. str. 43—5. TRIPOLITANIJE I BARKE . u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. u stvari.000 ljudi. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. god. EGIPTA. pr. izd. god. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. a po noći svoje vlastito svjetlo. Suvuti. III. U pozadini se visoko dizao Far. 41. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. Marka. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir..). Grad je bio evakuisan u septembru 642. god. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. str. Mawa(iz. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. vol. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12. Napadači. 12 Vidi Maqrlzi. Kir. n. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. ratifikovao je sporazum. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias.000 Jevreja koji plaćaju lični porez. maja. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. 1883). i brojem i opremom mnogo slabiji. e. eveque de Nikiou. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. 336.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. 450. 113—43. III. str. 213 = Hiitti. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. str. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. koji je ponovo stekao milost. u Babilonu 8. i slj. Zotenberg. 61. str. Car Konstant. za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. nejak i mlad. Međutim. koji je brojao nekih 50.000 ljetnikovaca sa 4. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. str. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. Ibn-'Abd-al-EIakaim. nekadašnji hram Caesarion11. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4.prevodom (Pariš. sa . savremeni pisac. str. 641—68). I. Ivan iz Nikiua. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Naqyus. 13 H. i slj. Alek-sandrija (allskandarlyah). On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. Wiet. Nikiu (ar.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.000 kupatila i 40. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. str. vol. Chronique de Jean. sipajući po danu sunčeve zrake. ibn-'Abd-al-Haikam. nisu imali nijedne lađe.

). Car Konstant. Međutim. koji je komandovao bitkom. egipatskim Kop tima. Mas'uđi.. Zotenberg. Saobrazno s 'Umarovom politikom. Trajan je očistio kanal. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom. Fustat (stari Kairo. prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. Ona pod tim imenom stoji još i danas. Siqilliyah) i da je opljačka. Aleksandrija je. isp. Pomorske operacije. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). 649. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. 58—9. 655. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. God. 16 Latinski fossatum = logor. naravno. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. u najmanju ruku. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. vol. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. 18 Isp. TRIPOLITANIJE I BARKE . poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). Uspio je da pomakne granice u oba pravca. 82. Basre i Kufe u Iraku. IV. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Aruad (Aradus). jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote.25 sirijsko-egipatska flota. str. dobivši ime Fustat16. glavnom cilju. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. str. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. 668.Urođenicima. a da Abdullah bude finansijski administrator. God. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju. god. 463. Međutim. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. god. tabor. zauzet je sljedeće godine. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. . drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. uglavnom radi pljačkanja. preko biz. upraviteljem Sirije. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. ili 669. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. Otok je. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. na Crvenom Moru18. 99. God. 17 Antička Klysma. 652. jedva je bijegom spasao život. grčkog — phossatun. Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. 15 Str. God.str. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. Ova bitka. današnji Suec.

H. str. 375. Encyclopaedia of Islam. 25 Isp. 235—6. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. Hitti. cl. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. uključivši pleme Lawatah32. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu.' 28 Baladhuri. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. Ibn-'Abd-al-Hakam. str. 178. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. str. 189—91. 543. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. str. God. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. 642. 235—6 = Hitti. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. 114. vol. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. svojom prijestonicom. C. 30 Ya<qubl. str. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. 235 = Hitti. str. . str. 31 32 33 84 Baladhuri.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. 179. Fakhri. H. 223 = Hitti. str. A. iste privilegije koje su uživali zimi je. pa čak i u Sudan bila je u toku. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. 152—3 = Ya<qubi. njemu karakterističnom brzinom. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. 379—81. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. II. manje-više neprekidna. str. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. 237—8 = Hitti. Beoker. sitr. 351. 183. 375—6. str. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. str. infiltracija u Egipat. vol. -str. Baladhuri. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. 'Amr je.neki od Mu'awiyinih komandanata28. 52 (672). Sa<d«. " Isp. str. Baladhuri. Stoljećima prije pojave islama. str. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. str. II. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. str. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. »'Abd-Allah B. 180. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). isp. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29.

H. tj. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Kitdb al-Kharaj (Cairo. Kao zimije7.ili (Amawas. Maghdzi. za luslove koje je Prorok postavio. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. stani Emaus. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. bio oslobođen svih poreskih obaveza. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. kao glavna. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. i abu-Yusuf. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. str. i musliman ga je i dalje plaćao. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. 1346). str. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). 85—6. zadržale su arapske zemlje. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. koju su kasnije priznavali turski sultani. oni su morali plaćati teške poreze. 66 = Hitti. prema tome. * Baladhuri. str. Prema tome. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. koji su sada svi bili muslimani. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. <Amwas . Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. Ovo stanje djelimične autonomije. U Egip1 Vidi Waqidi. prema ovome primitivnom sistemu. 101—2. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. U Iraku. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. 24 :13. Kada je neki podanik prešao na islam. 391—2. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. on nije. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. waqf. međutim. između ostalog. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. Imajući to u vidu. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. kao i hrišćane iz Nadžrana. Lk. nasljednice Turske. svojevoljno predali arapskim . prema tradiciji. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. Amvasu. str. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. koji tradicija pripisuje 'Umaru. A. Imsu. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'.

Umjesto glavarine. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. <n. termin koji se primje njivao inajiprije samo . U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. 12. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. 27.pr.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44).na Ahl al-Khitab. Daniel C. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). Zemlja. svinja i zaklanih životinja. Juynboll (Leyden. Kitdb al-Khardj. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. međutim. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74).osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. 6 Yahya ibn-Adam. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. monasi (kaluđeri). choregia ili aram. UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. Kasnije razvoje. dzd. starci. bilo da je bila bizantijska. m.. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr. str. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa.a Jevreje. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). Mas. a jedan dinar za siromašne. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika. str.s. rezultat dugogodišnje prakse. prosjaci. Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. 8 Isjp. djeca. Jr. obraćenik se izlagao novim obavezama. 1896). koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. tj. Ši/raz u Fa. 1950). Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. Očigledno. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima).29.. 'Askar Mukram u Kuzistianu. za srednju klasu dva. S druge strane. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. ali ne i zemlja. Dennett. Kažu da je treći princip. bilo perzijska. ali nikada u obliku vina. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena.

tj. abuYus. str. 1853). otprilike 10 penija (19 US santima). Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. državi. platno nataknuto na koplje. koju je nosio najhrabriji među njima.000 dirhama13. 217—45. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. carinarnica). ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. tj. . Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. Da bi se mogla obaviti raspodjela. cijela nacija. 12 Prema sur. Ova institucija diwdn (odatle f r. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. Enger (Bonn. 212. Voiska Vojska je bila ummah. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. 8 :42. bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. dirham (perz. str.uf.cjelini. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. pt. moralo se podijeliti među muslimane. onda je on osnivač sudstva18. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. Poslije Ahlal-Bayt. Konjica je štitila krila. dolazili su emigranti i pristalice. III. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. izd. al-Ahkam al-Sultdniyah. ili državni spiskovi primitaka i izdataka. 21—32. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. 13 Ar. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. Ako je to istina. ti akciji. . čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. a drugog za Hims i Kinasrin. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. Podjela vojske na centar. diram. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. douane. I.000 ili 4. ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali. str. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. dva krila. M. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku. vol. Svako pleme je imalo svoju zastavu. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. koji su se kretali od 200— 600 dirhama. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. Kako su odmicale godine. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. koja se pripisuje 'Umaru. kasnije 12. dlwdn). Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam.od grčkog drachme). Oko 5. 10 Ibn-Sa'd. Međutim. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi.

u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. Mawardi. Prema tome. Egipćani i drugi. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. vol. 27—8. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. Perzijanci. doprinijela svoj udio. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. U Ktesifonu. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. čemu je vjera. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. III. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. mawla. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. 141 = Hitti. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. I. bez sumnje. 347—8. Baladhuri. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. sing. 169 vljeni u Indiji. u nauci i književnosti. u filozofiji. a ponekad štit i mač. 16 Fakhri. zanatlije. Mač je bio nošen u koricama. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. Maward-i. pt. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. abuYusuf. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. koje su tako nazvane po Katu. Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. koje su bile obješene o desno rame. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. divili se i imitirali djelo arhitekta. Arapsko-islamska . str. vol. 17 Str. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. strijelu i praćku.ti.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). 343—4. 18 Ibn-Sa'd. str. U umjetnosti i arhitekturi. kao i u snazi njezine izdržljivosti. 213—14. 50—54. isip. Bojni poredak bio je primitivan. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. pt. str. bilo da su bili muslimanski obraćenici. Ede-si. Damasku. str. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. 116. 15 Mawdli. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. III. a svašta što su mogli da nauče. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. ovi muslimanski Arabljani. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. vidjeli ih i osvojili. 202. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. U sve ove centre stare kulture oni su došli. str. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. I. bio savladan od pobijeđenog. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. 450—51. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. str. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. 217. str. iranskih. zato im je i dato ime hindi. Pješadija je upotrebljavala luk. II. obali Bahreina. draguljara i fabrikanta. nego u njezinom višem moralu. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. Nisibisu. str. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. počeli su da asimiliraju. bilo hrišćani i Jev-reji. u medicini.

tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. osvajač i pokoritelj Arabije.. koji je od njega bio stariji tri godine. U jednom drugom smislu. str. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. Karakter i dosti Pokorenje svijeta. govore. a dostiglo vrhunac i. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . Bojio je bradu i hodao pognut23. 1924). iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. -. str. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. prema muslimanskoj tradiciji. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. 131—2. 2:1 Ya'qubi. vol. I. Međutim. {Uyun. vol. vol. pt. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. pt. muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. str. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. vidi ibn-Sa'd. 'Umarovo je ime. II. Iako je započeo iz ništa. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44). čije su zakrpe padale u oči25. vol. ibn-al-Athlr. (London. A History of the Art of War in the Middle Ages. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. 1286). čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima.-. III. Aramejci i He-breji. 208. On je imao. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. 25 Ibn-Sa'd. I. III. str. 2. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. vitke građe i mršavog izgleda. Abu-Bakr (632—4). 24 Ibid. str. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. vol. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. koji je bio neobično visoka stasa. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. za Umarove vlade. 128—32. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. 219. u sjevernoj Africi. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. jake tjelesne konstrukcije i čela24. 157. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. i slj. izd. III. str.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. samo jednu košulju i jedan ogrtač. I. 185. I. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. 237—9. Stvarno. str. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. Feničani. vol. i nije primao nikakve plaće. 120—21. str. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. vol. Jednostavan i štedljiv u životu. III. I. pt.

Nezadovoljstva. str. pt. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. 223^1. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. 3. kada ga je 3. IV. to je odbio. str. IV. 281. 1302). god. 6 :93. zastranio si. On je u aprilu 655. Nihayat al-Arab. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. Vidi Quatremere. str. vol. Baydawi. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. bio si slab. str. 3—4. vol. ranije sekretara Prorokova. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. ser. vol. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . vol. I. I. Talhah i al--Zubavr. str. i slj. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. IV. IV (Cairo. oborio zatrovanim bodežom rob28. Alah te je izveo na pravi put. novembra 644.'257. 29 Koran. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. II. gdje se. vol. 44. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. koji su naročito bili jaki u Egiptu. 2722—3. članovi kalifove porodice30. Ovaj posljednji. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. 27 Ibn-ol-Athir op. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. vol. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. vol. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. str. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). II. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. str. on je postavio za upravitelja Egipta. 30 Ibn-Hajar. vol. 52. cit. Ta'rikh al-Khamls (Cairo. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. I. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača.. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. prema ibn-Sa'du. 10—11. hrišćanin Perzijanac. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. 300. međutim. vol. čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. str. sfcr. 28 Tatoari. 89—90. Mas<udi. al-Nuwayiri. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. Ya'qubi. kasnijeg umajadskog kalifa. 1925). Alah te je ojačao.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. pt. koji je bio 26 Diyarbakri. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. VI (1838). III. str. god. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. 183. III. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. I. II. 61. 41—5. 'Uthman. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. II. vol. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. vol. str. ibn-Sa'd. str. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. Journal asiatique. vol. on je postavio za upravitelja Kufe.

str. I.. u toku koje su strahopoštovanje. i slj. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika). 38:25). »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. pt. 'Umar. juna 656).priznao autentičnim. 'Uthman ibn-'Affana. str. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. I. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. vol. al-Zubayra ibnal-'Awwama. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. pobornika umajad-skih interesa. Talhah ibn-'Abdullaha. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. v Ibn-Sa'd. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. III. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. koji se pokazao previše dug i. prema tome. kažu. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. nazvanog al-Shura (vijeće). I. 2 Ibid. III. abu-Bakrov sin. Patrijarhalna epoha islama. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. vol. bio je skraćen1. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. str. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. . njegov prijatelj i predčasnik. logični kandidat poslije abu-Bakra. juna 632. 51. koje je ulio Prorok. 245. godine nekom vrstom izbora. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. Obrazovanje ovog odbora. Muhammad. pt. na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. 202. Prije svoje smrti. kuća je bila na juriš zauzeta. vol. III. . bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. 1 Ibn-Sa'd. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. pt. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye.

cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. dok je išla iza karavana svoga muža. koju je on predstavljao. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. str. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. decembra 656. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. jer jednom. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. kako smo već vidjeli. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. Poslije 'Uthmanova ubistva. koji su predstavljali emigrante. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. juna 656. A'ishah. koji su predstavljali mekansku stranku. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. 1001. g. On je bio prijazan. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. Tako se završio prvi. Prividno siguran na svom prijestolju. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. »majka vjernika«. koja ga je pokušavala odbraniti7. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. koju je on najviše volio. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. Oba Ali j ina rivala su poginula. 9. Dinastički ratovi. otac jedina dva njegova živa muška potomka. 15. Praktično. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. pobožan i hrabar. Prorokova žena. Mladolika A'ishah. al-Hasana i al--Husayna. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. Stranka ahl al-nass. Talhah i al-Zubayr. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. To su bili. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. Ona je bila poslata natrag u Medinu. str. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. tek su započeli. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca.

. str. jula 657. dotoumenitu vidi Dinawari. pobožna. Neprijateljstva su prestala. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. koji mu je davao punomoć za akciju. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. 391. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. IV. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. 3340—60. Ovi haridžiti10 (separatisti). Svaki naoružan pisanim dokumentom. Na . Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. Vidi str. Konačna je bitka odigrana 26. istr. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. 137. II. Međutim.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. vol. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. str. str. vol. god. napustio da se u nju više nikada ne vrati. Mas'udi. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. I. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. naravno. Tabari. str. ali slabo odana Alijinoj stvari. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. koji su bili prikačeni za koplja. 661. a ne putem oružja. Na ravnici Sifin. Ya<qu!bi. 656. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. Medina. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. vtol. već je ispala iz kombinacije. str. na zapadnoj obali Eufrata. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. Tek god. postali su njegovi smrtni neprijatelji. a taj je čin značio za Aliju gubitak. radilo se da li će Kufa ili Damask. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. On je bio samo namjesnik provincije.lična. svaki u pratnji 400 svjedoka. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. str. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. smrtnih neprijatelja Umajada. abu-Musa. Presuda je. južno od Rake. Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. 125. 158. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana.000 Iračana. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa. njih se do 4. najranija sekta islamska. čovjeka. 206^-8. 220. 189. Fakhri. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. kako su bili nazivam. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. 127—30. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. Mu(awiyin vojskovođa. 392—402. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. ali kada je stariji od dvojice. pribjegao lukavstvu. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. U stvari. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. g. IV. Po nagovoru svojih sljedbenika. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. 9 Mas'udi. bez sumnje. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. vol. 8 O arbitražnom. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. u Adhruhu. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja.str. na pola puta između Ma'ana i Petre. 10 Isp. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). Isp. teško je ustanoviti.

Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. i slj. slovice. 1871). str. vol. velikih crnih očiju. Tabari. Sabljom. 706. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. Neustrašiv u boju. str. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. g. izd. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn.) i skoro ih hametice potukao. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. Chronique de Tabari. Rano izjutra 24. H. vol. 86. Dlnawari. 14 Fakhri. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. koja se zarila do mozga. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. vol. pogl. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. Zotenberg. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. II. (Pariš. tj. Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. III. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. 791. Kao kanoniziram mučenik. pogl. opreznost. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . str. II.rawxa' kod Yaquta. on. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. de Goeje (Leyden. od Harura' (Ha. 1907). VII. iskren prema prijateljima. _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. str. 12 :70. 17 Mjesto. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. 1872). wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. 15 12. hitrina. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. propovijedi i anegdote. ekspeditivnost. Margaret G. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. Koran. svoje prijateljice. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim.. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. On je bio crnomanjaste puti. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. I. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. januara god. 10 Isp. str. 1902). ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. 3456. velikodušan prema neprijateljima. Isp. prev. 130. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. međutim.Asa16. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. al-Masalik w-al-Mamalik. rječit u razgovoru. 1927)L pogl. Weir (Calcutta. odlučnost. 163. 246). srednjeg stasa18. 227.000 kod Shahrastanija. str. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. 661. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. II = The Arab Kingdom and its Fali. korpulentan. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. str. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. Oni su se. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. koji je zapovjedio da se . i slj. mudar u savjetovanju. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). prema šiitsikoj tradiciji.

međutim. 424—6 u prevodu de Slainea. XIX (Pariš. vol. vrši sam veliki Prorok. g. 1924. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). u Španiji. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. tj. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. U martu god. U novembru 1922. On je započeo s abu-Bakrom (632). 174—5 = str. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. Kalifat. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. XVI (Pariš. Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. Kao predvodnik javne molitve (imam). koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. god. sam kalifat bio je ukinut20. 297. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. str. čija je prijestonica bio Damask. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. 19 Ibn-Khaldun. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. I. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. do 1031. Fatimidski Kalifat (909—1171). postavši na taj način osnivač dinastije. Tanbih. u Notices et extraits itd. 929. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. čije je sjedište bilo u Kairu. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. trajao je od god.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. TerQuatremereova izdanja. 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. god. Muqaddamah. vol. vol. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah).. 1858). 1862). njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. odrekavši mu sultanat. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. iskusan čovjek. str. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. i str. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). svjedoče da koristiti od njegova života.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. 1284). Ovo je.

1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. zdrava tijela i duše. 23—4. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. Bagdadu i Kairu. str. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. Kasnije su pravni teoretičari. W. Muhamed kao prorok. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh. zub i dlaka. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. kao instrumenat objave. 108—9. postavljanje državnih službenika. mora biti muškarac i punoljetan. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. al-Na-safi (-f. Cureton (London. str. naprotiv. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. The Caliphate (Oxford 1924). Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25. U kalifove dužnosti. 23 Muqaddamah.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. On je gušio hereze. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . str. str. Al--Mawardi22 (-J. ibn-Khaldun. izd. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. 161. str. 22 Str. mora posjedovati hrabrost. Arnold. koji su živjeli uglavnom u Meki. nije mogao imati nasljednika. pečat. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. ial-Na®afi. kao Alahov glasnik (rasul).1310). Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. 1843). koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. 5—10. prema sunitskoj školi. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. Siije. 9—41. 28—9. 24 Shahrastami. d'Ohsson. 929—1031. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). cipele. 164—5. 25 Mawardi. str. privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta.

Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. Sa Turskom. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. H. koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. kao svojom centralom. I. mada je to carstvo bilo nešto suženo. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. Njegovim dolaskom. Mu'awiyina desna ruka. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. prijestonica provincijske vlade. ali je Irak proglasio al-Hasana. i slj. 1517. str. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. Poslije presude arbitražnog suda. 'Amr ibn-al-'As. 27 Vol. 40 (661)1. 213. koji nisu priznavali .

266. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. str. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. postala je sjeme šiitske »crkve«. 14. str. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s.000 vojnika. H. 13. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. 61 (10. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. koju je on sam sebi odredio. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. 3. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. Dlnawari. Mada je al-Hasan umro u 45. 6 Ibn-Hajar. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. str. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici). II. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. vol. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. 184 UMAJADSKO I II. Mas'udi. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. on ih je sasjekao. Šiizam je rođen 10. 3 Tabani. i pošto su odbili da se predaju. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. 5 Ibn-'Asakir. V. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). 680. 21. L. vol. Al-Husaynova krv. vol. koji su s njom otišli u Damask6. koja je brojala oko 200 ljudi. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. str. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. isp. toj godini (ča 669). Njegov mlađi brat al-Husayn. 4 Ya'qubi. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. koji se kretao više 1 Tabari. str. u Kar-bali. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. oktobra 680) 'Umar. II. 4. Desetog muharema A. 231. UMAJADSKI 185 KALIFAT . za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. Interesi al-Hasana. str. 216. str. vol. II. IV. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. Ubaydullah. vol. odbio je god. i s tijelom je sahranili u Karbali. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana.Muhameda sve do pada Meke. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. str. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. II. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. vol. muharema. čak više nego krv njegova oca. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. 17. vol. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. komandujući vojskom od 4.

izražen u formuli »osveta al-Husayna«. F. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. str. 32. 2220. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. Međutim. Marwanov sin i nasljednik. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. Na putu je Muslim umro. koji je ranije bio učitelj. bio takođe dinastički. Akhbdr Makkah. Međutim. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. privremeno je bio zaustavljen. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. i slj. al-Faifcihl. 8 faibari. koji je. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. u stvari je borba bila trougaona. stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. Na čelu . koja je potpomagala al-Zubayra. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. 684. Sveti kamen se raspao na tri komada. jer treća stranka još nije bila eliminisana. vol. a ibn-Numayr. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. Dok su ove operacije bile u toku. 'Abdullah. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. str. Wiistenfeld (Leipzig. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. septembra. gdje mu je bilo sjedište. naslijedio na prijestolju. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. neautentična je. stupila je u borbu 26. god. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. vol. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. II. 427. str. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. Al-Dahhak je 7 Tabari. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. Kada ga je Yazid. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. novembra 683. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. Priča o tri dana. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. I. Poslije toga je vojska otišla u Meku. zaustavi 27. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. Kaznena ekspedicija. Drugi građanski islamski rat. pak. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. Yazid je umro. bar što se tiče Alijinih nasljednika. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. II. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. izd. Ya'qubi.. Egiptu i dijelovima Sirije. str. avgusta 683. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. str. stajao je mirno po strani u Medini. Azraqi. i u Iraku. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. 1859). i izašla je pobjednik. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. Nad Damaskom. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. 299. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. Marwan (684— 5). na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). nego i u Južnoj Arabiji. vol. 18. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. operacije započete 24.

ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. 845—8. Sirijska brodogradilišta. gdje su ostala do vremena Abasida. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. Ovakva politika objašnjava. odatle dolazi engl. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. . pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. dbn-'Asa. . 1. ako ne od Muslima. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. koristeći se uspješno svojim katapultama12. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. Ove 'unutarnje svađe između Qays. vol. str. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. 852. velikih neprijatelja islama. marta 692. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. .str.. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. Vidi 'I/cd. 14 tabari. 201.19. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. str. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. nedaleko od Damaska. a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. Španiji i drugim ratnim poprištima.sirijske vojske. 10 Ya<qubi. vol. ibn-al-Zubayr se hrabro. 25. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. Arabljani Hidžaza. vol. koji su bili naviknuti na pomorski život. na primjer. 862. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. str. Njegova je glava bila poslana u Damask14. str.kir. bez sumnje. . 320. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. glavna snaga islama. II. 262. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. Mas'udi. Ova je flota morala. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. vol. vol. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. 13 Tabari. i strankama. str. prema piscu al-Baladhuriju15.str. koja je trajala šest i po mjeseci. riječ arsenal). al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. . 304. vol. V. a to sigurno od al-Hajjaja. II. bilo je predato njegovoj staroj majci. 320—21. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. Vidi str. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. . II. a njegovo tijelo.

18 Ya'qubi. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). isp. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. 1907). 80. u Sirijsku pustinju (badiydh). izražavaju osjećaje nostalgije. i drugi osnivač Kalifata. 342. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. 305.. što. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. str. <Iqd. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. nenatrunjen arameizmima. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. 104. mada ih možda ona nije nikad sastavljala. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71).. str. str.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. morali osjećati21. str. vol. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. koji su sada prelazili na gradski način života. II.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. Baladhuri. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. imenom Mavsunu. 118 = Hitti. koju su mnogi Beduini. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. koje su nazivali »al-Badiyah«. koji su bili ponajviše Jemenci. str. I. 19 Vidi Guy Le Strange. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. vol. vol. str. Kasnije su umajadski kalifi. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. 1890). ibn-Jubayr. I prema kalif ovom naređenju. bio je potomak odlične . Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. naročito u Palmirenu. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. kao i njezina predšasnica Na'ilah. 188 UMA. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. V. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. koja je takođe pripadala plemenu Kalb. vol. Palestine under the Moslems (Boston. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. i slj. str.31. 166. . kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. u prvom redu. 410. 19 Tabari. 1. isp. 17 Vidi str. Tabari. poslije 'Umara. Mas'udi. 3409—10. str. 207. II. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. Sergius)23. str. nastavljajući tradiciju. Rihlah (Leyden. 181. Ona je često vodila svoga sina Jazida. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. teška jahanja. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. . pijenje vina i-pravljenje stihova. 258. vol. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. Mansur ibn-Sarjun (gr. 'Uthmanova žena.

205. 1 'Iqd.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. UMAJADSKI 189 Kada je 679. 356. II. Kod Mu'awiye. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. Wellhausen. Kalifov liječnik. str. Nicholson.. str. najprije od prijestonice. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. Mas'udi. 80. str. god. bio je također hrišćanin. Poslije smrti Al-Mughire. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. . koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. 239. V. S njom je abu-Sufyan. vol. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. vol. 25 Ya'qubi. 293. upravitelju buntovne Kufe. 265. vol. Ivan (Yuhanna) Damascenski. 84. njegova najveća vrlina bio je hilm39. pripadao je Taghlib hrišćanima. vidi Tabari.hrišćanske porodice. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. L. II. 302. centar šiizma. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. I. 306. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. vidi str. Ziyad je bio Alijin pristalica. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. 85. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. 30. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. 203. Tanblh. str. koji se njihao o njegovu vratu. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). Reich. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. 27 Str. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. 24 Ibn-'Asakir. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. I. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. Prema njegovim arapskim biografima. 20 Fakhri. str.. vol. Držeći se ovoga presedana. Mu'awiyin otac. namjesniku plodnog Egipta. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. istr. I on je recitovao svoje pjesme. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. među kojima i Abasidi. 312. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. str. i Ziyaduibn-AbIhu. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. Literary History. uključujući Arabiju i Perziju. 28 Wellhausen. str. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. vladaru nezadovoljne Basre. 228. isp. Njegova razborita blagost. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. i bio je prijatelj sv. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. održavao intimne odnose. str. str. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. str. 307. Ivana. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije. 11 Abu-al-Fida'. 195. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. ibn-Ut-hal. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. Theophanes. Reich. Arapima iz Hire. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. 148. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. vol. njegova sporost prelaženja u ljutnju. 365. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu.

str. »gdje je dovoljan moj bič. 78. 20. odmah iza toga porez je bio uskraćen. i slj. energije. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. »Ja se ne služim mačem«. 35 Ibn-al-'Ibri. str. vol. 169. 304. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. II. tj. (Ikd.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. kada je oni zatežu. 69—70. Muqaddamah. II. al-Qalqashandi. Međutim. V. str. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. 217. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. str. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. neku vrstu stana unutar džamije. vol. str. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. 174—7. str. L. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. Tabari. ja je labavim. Arapski anali. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. 265. Tabari. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. vol. str. vol. II. str. II. 32 Tabari. vol. Ya qubi. 232—3. II. raulk33. Mas<udi. IV (CaLro. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. str. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. isp. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. 188. 5. 410. $ubh al-A sha. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. 257. 36 Ibn-Khaldun. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. str. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. a kada je oni olabave. vol. Muqaddamah. II. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. 34 Ya'qubi. ja je zatežem. Stav istoričara odražava stav puritanaca. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. vol. 81 Ya'qdbi. I. str. vol. Dlnawari. ibn-'Asakir. vol. <Iqd. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. 69—73. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. 1914). 145. II. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. vol. vol. 229.«31 Ovo što slijedi. 29 Dlnawari. da je al-Hasan ispuni32. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). str. 10. V. Tabairi. str. 397. II. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . V.« U pismo je stavljena blanketa. napadaju njegovu pobožnost. V. (sarlr al--mulk)36. str. koji spominje Teofan1. str. str. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. str. 30 Fakhri. 37 Mas'udi. Sirijska tradicija. vol. 6. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. 70. str. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. vol. 33 Ibn-Khaldun. str. 283. za njega tvrde da je izjavljivao. neću dozvoliti da se ona prekine. teokratski. Sada pitaj što želiš. vol. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. str.

predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). u užem smislu. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. I = Hitti. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. 192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. vjerovatno bila drugačija. do Tarza. Malu Aziju (Bildd al Rum). 245. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. 49 (669) pod ko- . na Eufratu4. bio je naravno dobivanje plijena. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. H. uvijek je bilo nesemitsko. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6. izgleda. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. U dugom lancu muslimanskih utvrda. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. H. unutar vojnih granica. pa čak i preko Helespon-ta. počevši još od Hetita. Prvi puta su je napali A. 159. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. duž linija najslabijeg otpora. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. 347. Na sjeveru. u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. Već A. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. sjevernog zemljišta. na likijskoj obali. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. 'awd-sim su. do Sumejsata (Samosata). povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. koje se zvalo thughur*. možda zbog ubistva 'Uthmana. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. za razliku od vanjskog. Tarz. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. 1. blizu obale Sredozemnog mora. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. koja se nazirala daleko u pozadini. Heraklijev sin. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). međutim. 2 Str. bio je manje posjećivan. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Međutim. poznat pod imenom Kilikijska vrata. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah. kod gornjeg Eufrata. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. koje se zbilo u ovo vrijeme. uključujući Adanu. Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath.teritoriju Rimljana. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. str. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. Melitene). 34 (655).

52. 27. 11 Vol. 2. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. kasnije . str. str. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. kao godinu njegove smrti. 128. str. 23—24. 11. 8 Ili prema imenu samog mjesta. 86. . koji se povodi za 12 Tabari. 190. B. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. grčko Arabissus. 19. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. l slj. str. Buri. 332.. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. 4. vol. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. na otoku Riziku17. .koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. 4 Baladhuni. Guy Le Strange. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). vol. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. I. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. I. i slj. isp. str. 93—4. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. Prema legendi. god. vol. Prorokov zastavnik. H. 6 Yaqut. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). str. za njim se povodi Tabari vol III str. god. 310. 5 = Kitti. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). str. pt. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. str. 4 Istaikhri. str. 2868. što je. 5 Baladhuri. 1905). Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. Le Stramge. str. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. 10 Theophanes. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. str. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. II. 153. sitr. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. II. koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti.3 Isp. A. 189—90. 345—6. 163. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. XVI. vol. 33. 15 Ibn-Sa'd. 133. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). Međutim. U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. 18—19. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. I. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. koja gori i na vodi. ili zbog velikog broja jarbola . 67—8. Agapije iz Manbidža19. 'str. Eastern Caliphate. str. 16 Vidi J. -str. >isp. 50. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. br. Oba pisca stavljaju god. III.arapsko al-Bustan. str. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. 3 Vol.str. 183. ibn-Haj<ar. obustavljena je u ljetu iste godine. očigledno.

pt. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. str. II. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq. de Goeje (Leyden. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. Arapske armade je nestalo. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). međutim. Bury. 492. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. II.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. Baladhuri. č nerakliiske din jc njega pj. 1871). 1912). U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. str. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. br. pt. 163.nwan«. 23 Tabari. Maslamah. str. 2. 674). 401. koja je bila najgrozniji arapski napad. 236 = Hitti. str. izd. 21 Tabari. vol. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. 1716. u Patrologia Orientalis (Pariš. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. 376. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. . vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 353—4. vol. vioil. vol. II. god)23 on je bio ubijen. VIII. isp. ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. str. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. str. 236 = Hitti. VIII. str. samo je pet bilo pošteđeno. Ova znamenita opsada. Od 1. Opsjedalo se i s kopna i s mora. br. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. nije popuštao. 3. 672) i Krete (Iqritish. str.zeli arapski pustolovi iz Španije. pt. U toku kasnije bitke (740. 395 399. do septembra 71721. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). odlučni Maslamah. izd. Međutim. A. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. 375. 2. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). pod imenom Sayyid Ghazi. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. odakle im je dolazila pomoć. od augusta 716. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. 24 Mas'udi. Glad. vol. 25 Kitab al-(Uyun. 1346. 24. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24.800 plovnih objekata.i. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. str. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. Njegov grob. 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. 3. str. 8 Tabari. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. Kasnije su opet otok zar. II. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. 19 »Kitab al-'U. str. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela. 25. str. 26 Str. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. 74. Vasiliev. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci.17 Theophanes. vol.

247. Pišući god. Balađhuri. To 1e bilo ondalcada SP "Haran. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). Mas'udi. 317. I. str. kojemu je takođe pristao da plaća danak. god.27—8. 2. o ovom događaju. Amedros (Beyrut. bilj. kako su ih također nazivali Arapi. 40. 160. naziva mjesto Andalus. str. Yaqut. gdje su postali pomorci. al-Masalik w-al-Mamalik. da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. str. 1909—12). U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. 32 Theophanes. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. koja još živi u sjevernom Libanu. de Goeje (Leyden. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). slijedeći presedan Mu'awiym33. I. o njegovu podizanju česme58. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. među kojima su bili Maro-niti. 782. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. 453. de Goeje (Leyden. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. 104. 11. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. Oko 689. str. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. vol. str. 1. pt. 1908). br. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. II. str. str. 985. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. II. str. izd. 68. novi rasni elernenat. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila.dogled Carigradu. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. izd.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. H. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . str. Kitdb al-Bulddn. 15. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). maziva grad imenom Andus. 147. Sofije. 145. . Popper (Berkeley.28.8 = HitU. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. str. 31. Oko god. Vidi ibn-al-Qalanisi. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. 30 Str. 1. 1885). 374. O etimologiji riječi balat vidi str. Dhayl Ta'iikh Dimashg. 1. F. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. vol. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. I. W. i Abd-al-Malik. 11. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. !8 Ibn-Khuirdadhbih. 364. izd. 1899). 12—13. 709. vioil. pogreškom mjesto Abdus. vol. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. izd. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. 1. 666.

Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. koji se drmao. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. koji su ga naslijedili1. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom. na istoku. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice.MARWANA (683—5). dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. i Muse ibn--Nusavra. Iraka. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. kada je umro krajem drugog decenija. koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. Ipak. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. Al-Hajjiaj. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije . *. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. Sulayman (715—17). kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. čija je kopija bio. god. na zapadu. . Dok je okupacija Sirije. U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743).*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. s nadimkom »otac kraljeva«. 1 Al-Walid (705—15). razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. . Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah.trećem najsvetijem svetištu islama. Čini mi se . Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza.«4. bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31. .da vidim krv između turbana i brada. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. Kad skinem s glave turban. na istoku. 'Umar (717—20). i u decembru 694.

str. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. ibn-Dyrayid. 1122—3. vol. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. Tanblh. Vasita (središnji). str. vol. 216. 1123. vol. str. -str. 215—16. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. II. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. str. vol. 326. 382. str. 'Abd-al R. 187. Tabari. vol.Basre i Kufe10. vol. 5 Tabari. 2 Ibn-Rustah. treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida. 218. 6 ibn-al-'Ibri. Ishtiqaq. str. 81. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. str. str. ili 699) stanovnike Azrakisa8. predstavljaju kao krvoločnog tiranina. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. II. 3 Ya'qubi. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. Pored njegove krvoločnosti. Tabari. str. Farisom i drugim istočnim provincijama. 326. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. Kamil. 195.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo. Mas'udi.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. vol. Mas'udi. V. VII. str. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. str. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. II. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. II. isp. Akhbdr. IV. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. 4 M'Uhsinrad. N.nawari. Ya'qubi. V. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. Njega arapski istoričari. Mas<udi. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. str. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. str. str. vol. vol. Mas<udi. 320—22. Čak i Anas ibn-Malik. str. 295. V. praktično su istrijebili (698. ifon-'Asakir. 854—5. Njegove vojskovođe. 294. II. upravitelj Iraka sma-knuo 120. koji je kasnije .Uistinu. 318. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7. Jedan od njih. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. pravog pravcatog Nerona. vol. 7 Dl. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje.000 života6. isp.

Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. Reich. god.n.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu.000 iz Kufe i 7. stir. str. str. Str. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. 1290—91. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. Vol. dana. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. doživjela je potpun uspjeh. »Zunbll« je bila titula. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. Međutim. 13 1 Yaqut. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. 7. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. 263. 1125—6. vol. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz.s n možda 12 Iranci. specijalno u Farganu. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. II. Wellh?iuse. str. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. Balk.000 klijenata. IV. Tanblh. isp. ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. Nishapur) u Kurasanu. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. IV. on je pod svojom komandom u Kurasanu. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. 314. Baktra). II. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. Mas'udi. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. i da je dopro do same Kine. Za prijestonicu je odabrao Marv. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). imao 40. str.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. Tabani. vol. 89—90. Grad je samo gomila ruševina. . da su svojim Tako nazva. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. . Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. str. br. Godine 713— 15. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. rasadišta islama u centralnoj Aziji. u kineskom Turkestanu. ali je. Ili Ki'nman. str. Na preporuku al-Hajjajovu. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. Shahrastani.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. tj. očigledno. 3.000 arapskih trupa iz Basre. 423. Yaqut. zeta al-Haj-jajova. 144. 881—2. vol. koji je do sada činio uobičajenu. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski.

Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. A. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. koja je također bila stara. Džejhuin. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. 476—74. sjeveroistočno od Samarkanda. London Institution. god. mjesta čuvenog Budinog svetišta. God. 713) na sjever sve do Multana. Međutim. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. koliko ima danas. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend).. 421. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. H. str.000 Sirijaca. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. Prava Kina. 2 : 13. ar. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. 737. Sind na jugu. II (1921). Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). i per. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. str. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika. str. u kome je bila Budina statua (ar. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . na čelu ogromne vojske. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. II. čiji je . Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. u južnom Pendžabu. Napredujući 710. Knj. pokorio Sind. post. koje su zarobili. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. 10 Današnji Amu Darja. u kojoj je bilo 6. 711— 12. i 740. R. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. vol. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. koje se stalno širilo. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu. 17 Baladhiiri. 1275. koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. 19 H. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. nikada nije ušla u sferu islama. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona. Osvajanja su se proširila (god. koji su kasnije bili judaizirani. 18 Vol.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. Džejhun mjesto Oksa. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). 11. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. ostao je bezuspješan. god. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. Tek 1947. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. Budd) »visoka 40 lakata«21. god. s druge strane Kavkaza. Napad na Khazare i Hune god. 20 Domaći vladari Samarkanda. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. i Nirun (današnji Hajdarabad). forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. 751.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku.

. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. 644—5. 17—19. 22 Vidi str. vol. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. najvažnija tvrđava u Kapadokiji. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. neprijateljstva su nastavljena Turaka. Vladar Sagdijafte. Tabari. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. ali je kasnije ponovo pokorena24. . str. koja je prešla Dardanele kod Abidosa. . str. 479. 195. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. str. str. II. 386 — 99. Tjana (al-Tuwanah). god. ikojd je stanovao u Samarikcindu. kao što smo ranije čuli. bila je zauzeta. 196). bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. god. 160. str. poginuo je mučeničkom smrću (683. gore str. a oko 707. Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. 346. u današnjem Alžiru. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23.) i iz drugih primorskih gradova. Maslamah. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. ko23 Vidi Theophaines. istr. Jermenija. prodro u Liban. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. 1314 — 17. koje je sada predvodila neka proročica (ar. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. Zahvaljujući izdaji. Baladhuri. str. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. u Afriku (Ifriqiyah)25. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. vol. II. god. <vol. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se. kahinah)27. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. shdh i dihkdn. V. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih.) blizu Bis-kre.. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. Muslimanska armija. 692.predstavnik. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. 'Uqbah. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. vol. God. II.26.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. ibn-ail-Athlr.kao što su činili i kraljevi Fargane. Ya'qubi. 39—40.

pod kojim je uprava oblasti. 447 i slj. Naprotiv. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. 29 Općenito se . 'Ciprijan i. sv. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. str. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. I. 20 — 24. Berber Tariq. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). 322. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. ibn-'Idhari. R.). Berberima. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. 230. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. 28 Od per. Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. Isp. str. dlbn-Khaldun. oslobođeni rob i Musin komandant. Musa. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. Baladhuiri. odatle kod nas karasvan. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib.smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). 205. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. star. srodnici starih Feničana. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). i slj. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. str. U ovoj oblasti su Tertulijan. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. 27 Baladhiuri. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. Hassana. str. i slj. ibn-Idhari. iznad svih. vol. koja je grčkog porijekla. semitski su Arapi. čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. str. 711. karijoan. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. 229. God. sv. str.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. 1848). vol. 24. 8 — 9. kojom se upravljalo iz Kejravana. VII. izd. vol. UMAJADSKE MOĆI . islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. Dozy (Leyden. Štaviše.24 Baladhuiri. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. = Hitti. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. I.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. 1913). kao što se često događa. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. gonilo ih je da progone nemuslimane. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. (London. s kojima su muslimani sklopili savez. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. Sabejci. 1892). izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. Ya'qu/bi. lični liječnik i sekretar finansija. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. u mnogo slučajeva. koje se graničilo sa fanatizmom. bila je glavna Muhamedova politička novina i. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. Kako smo već čuli. spominju se tri puta u Koranu (2:59. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. 22:17). Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. tzv. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. str. str. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. 277. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. Ivana. čije je pristalice. po ovim mjestima iz Korana. str. II. W. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. 339. vol. The Preaching o/ Islam. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. hrišćand. tj. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Jevreji i Sabijci. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. mač ili danak. u najvećoj mjeri. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. naravno. 81. Kitdb al-Bulddn. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. 2. Zbog svoje izuzetne svetosti. U ovakvom položaju zimije su uživale. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. Ipak isu se neki od njih. 38 Isp. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. radije nego samo prva dva. izd. Izgledalo bi. de Goeje (Leyden. Siriji i Palestini. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. neznabošce Harana i paganske Berbere. Bakr. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. takozvanim hrišćanima sv. Amold. kao što su bili i njegov pjesnik.Egipćani. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. T. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). koji su bili identični sa Mandej-cima. izd. 5:73. ahl al-dhimmah. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. Reducirani na položaj klijenata (mawali). Ovo priznanje tolerisanih vjera.

dibn-'Asakiir. str. 100—101. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. 196. str. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. 42 Abu-Yusuf. 438—9. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. str. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. 38 Vidi str. PRILIKE POD UMAJADIMA . Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. vol. vol. al-Ibshlhi. zabilježen je u više oblika41. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu. 151—2. vol. 96. II. smatralo se isto tako robom. iz Fargane i kineskog Turke-stana. zabrana nošenja turbana. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. 81. Prema islamskom zakonu. ibn-al-Jawzi.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. 9. 152—3. od špan-skog esclavo. str. 100. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. Ovaj tzv. I. ali on je znatno poboljšao položaj roba. al-Mustatraj (Cairo. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. bili su žuti. koštali su svaki oko tisuću dinara. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. 2 : 99 103. vol. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. str. Lammens u Journal asiatique. 116. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. str. 40 Kindi. str. IV (1894). 73. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. 178—80. 497. Prema njegovom dekretu. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43. Sirat 'Umor. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. 1314). Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. SOCIJALNE 223 'Umaru I. Khitat (Bulaq. Španski robovi. 9 : 29.str. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima. da jašu bez sedla ili samo na samarima. Maqrlzi. potomstvo robinje sa drugim robom. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. »'Umarov ugovor«. većinom u kasnijim izvorima. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. H. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. 37 Sur. koja je bila hrišćanka. I. 99. . drugi. Kharaj. 1270). X. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. 117. ser. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. str. 39 Aghdni. vol. 3 : 62—65 itd. da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. ako bi musliman ubio hrišćanina. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. zvani saqaHbah45.

vol. 49. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. 'abd (pl. I. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. 46 Mas'udi. 22. 1930). U procesu miješanja. Tritton. S. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. 448. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. II.. IV. vol. 474. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. . Vidii: Jurji Zaydan. tisuću muških i ženskih robova49. IV. i slj. V. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. 485. dlbn-al-Athir.000 lica48. 53 Mas'udi. prema tome. 254—5. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. vol. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. vol. vol. 454. vol. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. str. 51 Mas'udi. str. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. <abđ <jpl. inače su (posjedovali mamluk (pl. naročito ako su orni. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. Str. vol. str. 5—35. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. (Cairo. vol. str. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. mamdlik). između ostale svoje pokretne imovine. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika. str. I. str. naročito ako su orni. sada svoga patrona. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. Vidi str. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. str. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. 1922). 254.'Iqd.000 nevinih djevojaka47. I. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. 387. Kao tradicionalist. Kada je rob stekao slobodu. bez sumnje. str. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. IV. 148.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). vol. IV. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. trgovina robljem je. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. III dzd. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. vol. V. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. str. međutim. vol. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. 50 Aghdni. 47 Ibn-al-Athtr. 52 Najstariji sin drugog kalifa. 44 Ar. IV. Grad. A. 43 Ibn-Khalliikan. str. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. str. <ablđ). <abiđ). sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. 302 = de Slane. odigrala izvanredno važnu ulogu. 37. I. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. vol. str. 44 Ar. bili su slobodna. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. 339—40.

snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. I Meka je. III. napuštenu prijestonicu Arabije. u kojima su vrvjele sluge i robovi. Ljubavna poezija. koji je uživao nacionalnu slavu57. ovi su. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. Unutar grada dizale su se palate. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. onda brojanjem55«. str. 58 Aghani. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. Što je život u dva grada postajao raskošniji. vol. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. koje su se cijenile i u visokom . a izvan njega vile. 311. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). str.. IV. 55 Ibn-Sa <d. 197.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. tritrakta. privlačila ljubitelje zabave i uživanja. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. obučeni u šarena odijela. isp. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. XXI. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. kocki ili na čitanje50. vol. 54 Aghdni. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. držala je korak. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. vol. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. str. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. 197. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. 216. I. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. uporedo sa novim razvojem. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. Ako želite. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. str. Grube šale. str. 52. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. kao i njezina posestrima Medina. i njezin šarm. pt. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. 57 Jbid. prema kazivanju. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. koji su. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. XXI. 58 »Gospođa«. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. vol. a ako ne. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. U Medinu. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom.

Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. 62 Aghani. . VIII. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. Sto se tiče kasnijih muževa. 64 Aghani. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60.. str. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme.al--Malik65. str. 66 Ibn-Sa'd. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. vol. 377. III. izvršio. str. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. 289—90. vol. 122 88 Ibid. str. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. I tada. 164-^5. 377. XVII. Mo/a'riJ. str. X. X.. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. vol. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. ibn-Qutaybah. 80 Aghani. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. vol. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. svojom kosom. 349. koji je takođe bio glavar grada. . naravno. III. I. star. 122. posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. pored plemenita roda. str. 165. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. 97. vol. 63 I&p. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. koju je voljela da kiti draguljima. vol. ibn-Khallikan. vol. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. vol. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. 166. 101—2. XIV. str. 60. Ova Talhahova kćerka. Ovo je pažljivi glavar. VIII.str. vol. 109—10. XVII. I. XIV. 54. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. 168—72. XIV. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. 342.društvu toga vremena. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. val. svojom kćerkom. str. vol. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. đtr. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. Muhamedove žene miljenice. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. 113. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. 94. 101. 103. 61 Ibn-Khallilkan. zamolila je predvodnika ceremonije. kao i danas. str. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. vol. vol. 65 Ibiđ. Naročito se ponosila svojim precima. str. str. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. str. čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. Aghani. XIV. vol.

Prema tome.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. perzijskog i drugih jezika. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. Kufa. lakhmidskog glavnog grada. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . u prvom redu. indo-perzijskih i drugih izvora. a djelimično i od njih samih. U Siriji. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. prema tome. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. Kopti. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. tako su se dva grada blizanca u Iraku. Međutim. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. za potrebe stranaca obraćenika. koje je dalje nastavljeno. aramejskih. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. Iraku. Sirijci. mnogi ratovi.000 (!) kanala3. sirijske i perzijske kulture. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. hrišćani. Čim su Perzijanci. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. kako građanski tako i vanjski. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. muslimanske godine (670) imala 300. Sirijci. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin.000 stanovnika. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. Basra1 i Kufa.hillyah. trgovini i imigracijama. Za Basru. Meka i Medina. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. muslimanske godine (638)2. Umajadsko se doba. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. Egiptu. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. kažu da je do 50. ljubavi i poezije. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. ranija Alijina prijestonica. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire. Egipćani ili Arabljani.

Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i .. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. Po svom stručnom značenju. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. međutim. 322—3. Bassora. bukvalno »pripovijetka«). koja su se do današnjih dana održala na snazi. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. . Yaqut. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. ibn-Hawqal. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). Kitab al-'Ayn. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. 159. koji je umro oko 780. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. oktobra 728. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. 1 Eng. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. 663. iz ova dva tabora. Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. Ovo je on uspješno obavio. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. još jedan naučnik iz Basre. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. 4 Vol. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. 3 Istekhri. lice i naličje svetog zakona. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. I. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. god. Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). ali ne sasvim. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). vol. Rimsko pravo. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. Ovaj posljednji. Al-Khalilu. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. god. koji je prvi sastavio arapski rječnik. vol. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. 80. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. IV. Zahvaljujući rivalstvu naučnika. kome se pripisuje 848 predaja8.742). 429—30 = de Slane. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. I. Kada bi davao obavještenja o Proroku. rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. str. ibn-Mas<ud bi se tresao. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. str. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. str. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. U stvari. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«.Prema tome. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. str. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. str.

isp. str. str. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. al-Ansab. 2. 223. izd. 370. vol. str. iad. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. 89. Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. I. isp. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. II. ili. 11 Al-Nadlm. III. 334 recto. al-Fihrist. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . I. 1872). Njih je on po pamćenju govorio. 436. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. 311 — 489). a da nije nijedan redak zabilježio. Margoliouth (Leyden. 150. IV. I. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. izd.u Sani ča 728). istr. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain.26. fol. Wahb. 1347). vol. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. 6 Vidi str. 89. abu-al-Fida'. 1842 —7). DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). vol. 1912). jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. I pored toga. ilbn-. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. Pod Abasidima. 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. 228. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. vol.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. ibn-Khalliikan. str. sa dodatkom (str. 215—16. radije. 365. kao što ćemo vidjeti kasnije. Str. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. s naslovom »Aikhbar (AbId«. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. 357. vol. G. II.Khallikain. pt. 1. počela je u obliku predaje (hadith). vol. 110—11. 8 Ibn-Sa d. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. br. Arapska istoriografija. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. 7 Ibn-KhalM!kan. Fliigel (Leipzsig. I. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. F. Wuste!nfeld (Gottinigen. od 'Abida. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. str. str. str. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. 12 Vol.

Posredstvom Ka'ba. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. u Himsu). Nawawi. ibn-Sa'd. str. kao što ćemo kasnije vidjeti. str. Ma ari/. 11 Ibn-Khalliikan. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. 1924). koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. 33. Mutaziliti (separatisti. VII. III.str. Th. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. vol. vol. do. alNawbakhti. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. Uxul al-Dln (Istanbul. 234. 3 : 25—26. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. isp. Hitti (Cairo.':\zd. II. VI. 15 : 21. III. 2493—4. Ritter (Istanbul. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. . str. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. str. 362. 402. Firaq al-Shl'ah. koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. al-Baghdadi. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. . DUHOVNI 233 Sv. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f.652 ili 654. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. također jemenskog Jevrejina. Mada je pisao na grčkom. i odaju hrišćanski grčki uticaj. str. pored oba ova jezika. H Sur.. 190. str. -f. koliko su raširene bile njihove ideje. vol. 219. VII. koji je u kući govorio aramejski i znao je. str. Shahrastand. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. vol. str. IbnHazm. str. 1B Mas uđi. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. 19 Ibn-al-'Ibri. Mu awiyah II i Yazid III.748). izd. 523. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. 43 : 10. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). 334. kao što su moć.sir.-31. al-Iji. 619 15 Vidi Nawawi. str. vol. H. 5. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. naročito al-Ma'muna (813—33). 98. Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. Soerensen (Leipzig. III. vol. mudrost i život. 106—7. Tabari. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. 42 : 26. 54 :49 itd. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju.. 1928). osnivač čuvene racionalističke škole. bili kadariti19. 'ibnQutaybah. I. još i arapski. ali ne postaje nevjernik. str. nego Sirijac. str. Kitdb al-Mawakif. izd. ipt. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). Ya<qubi. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". 22. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. 355. 17 Isip. Isp. poznate pod nazivom Mu tazilah. 1848). Ivan nije bio Grk. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. vol. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). 156. vol. II. str. 1931). str.

Tripolitaniji i Omanu. . više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. 'Uthman i Alija. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. da kalif mora biti član njihova plemena22. 276—312. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. XLIX (Rnussels. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. Kao mladić. Ovdje je umro oko 748. Jedna druga sekta. 102. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. došla je u arapski. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). 1931). Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). tj. Još preciznije. teolog. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. str. 305. str. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. mada može izgledati čudno. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Sv. preko latinskog. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Sabe blizu Jeruzalema. ali ne tako važna. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. pravnik. koje su izvršili umajadski kalifi. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. Raštrkani su posvuda po Alžiru. Među djelima sv. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Ovi opasni Alijini protivnici. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. god. 22 Ibn-al-Jawzi. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. Kao himnolog. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. Uopće. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. U nastojanju da sačuvaju prvobitni. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. 1340). nekoć njegove pristalice. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. međutim. Ivana20. Murdžiije gll-e Šiije. grčkog i đurđijanskog. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. 21 Str.

bez sumnje. Kao takav. kar-mati. opet. 296. preko Fatime i Alije. Ismailije. 108—9. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. 356. ekonomskih. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. predvodnik spasenja. 15:79. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. str. Osnivač islama objavio je Koran. vol. str. 24 Isp. korijena koji znači prednjačiti. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. 122—3. 89. str. cit. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. Mnoga krivovjerja. Biaighdadi. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. U početku. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. str. " Shahrastani. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost. Hipoteza Mahdi. koji je posrednik između boga i čovjeka. On je duhovni i vjerski vođa. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana.« 23 Shahrastani. sa svojih 15 milijuna. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. judejskohrišćanskim idejama. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. tj. Termin. voditi. kao i svjetovni. Prema toj teoriji. bili su izdanci šiitske sekte. 87—8. Ibn-Khaldun. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Muqaddamah.. On je izravni potomak Muhamedov. 25:74. str. 159—60. koja je oprečna gledištima Sunija20. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. 100. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. nusajrije i njima slični. utjelovljenjem samog boga29. kao nosilac dijela božanskog bića. društvenih. 26 Za ovo gledište vidi liji. dzd. Ijd. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. Mas'udi. Riječima »Vjerujem u Alaha. o kojima ćemo kasnije govoriti.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. str. Prorok. 70. str. ostala je bastion ši-ija32. i slj. I. str. druži. bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. Hitti. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. 25 Od arap. II. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. str. političkih i vjerskih. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. a koliko. bio je jemenski Jevrejin. I gnosticizam je. Baghdadi. i do današnjeg dana Perzija. ibn-HaZm. op. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. vol. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31.

čak i Akthamu ibn--Savfiju. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. 103—4.000. I (Cairo. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. broje u svemu otprilike 60. pisaru. 157. istr. 47. naročito Muhamedu. str. Naqd. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. 32 U svemu danas ima oko 50. a završila s ibnal-'Amidom«37. 218. Ibn-Hazm. I. 1926). Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f.000 šiija. .. i slj. 408. vol. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. Isp. II. <Iqd. 30 Baghdadi.poznati pad limenom matawilah (tj. III (1912). 121—6. 238—15.000 <u Libaaiu i Siriji.. vol. vol. sedam u Indiji. 400 i slj. -f. otmjenom frazeologijom. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9.prorocima.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34.28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. gdje su . str. koji je uživao ugled u predislamsko doba.750). jazidi i Ali-ilahi. izd. 177. među kojima su ismiaiiliti. oko 14 pro cenata svih muslimana. vol. tri u Ira'ku. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. str. 2—25.728). i slj. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -.000. nusejri. Sirah. 31 Iji. četiri iu Jemenu. str. Ultrašijitske sekto. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). Str. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. 350. 231—52. str. 34 Vidi ibn-Qutaybah. str. pristalice /Alijine/). bez sumnje. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). 21 i str. od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu. str. druži. al-Bayan. IV.000. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. Iji. str. al-Jahiz. Goldziher u Der Islam. <Uyun al-Akhbdr. vol. na području pjesničkog stvaralaštva. koja odaje perzijski uticaj. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. vol. 343. Hitti. II. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. ibn-iall-Javvzi. str. II.. gdje su poznati pod imenom zejdi. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. i slj. 29 Vidi str.

str. str. Subh. 63. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. Ma'drif. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. Baydn. 550. 35 36 37 172. str. koja je odgovarala na njegovu ljubav. Mas'udi. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. Tabari. bilo Qays ibn. 216. isp. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. II. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. Sh'ir. vol. s druge. Jamilovi stihovi. 80—699. XV. Vidi ibn-Qutaybah. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. I. »Ovidije Arabije«. str. hrišćanskog plemena jemenskog porijekla.-abi-Rabl<ah. 279. 46 Al-Ku'tubi. Vol. str. vol. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. On se. izd. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. vol. koje je živjelo u Hidžazu. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. vol. 1283). vol.str. vol. Paul Schwarz. 2. I. 'Str. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). Sh'ir. on bi dolazio k sebi47. i slj. Palgrave.al-Mulawwah4(i. čije je prvobitno ime. 38 Jahiz. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. 1935—9). Ovaj prvak erotske poezije. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. 438—9. odišu takvom jvj. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. Vidi Jahiz. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. 58. str. II. (Beirut. (Leipzig. 2. Mahnit od očaja. str. 349. 38C—91. 42 Ibn-Qutaybah. G. 'Umar ibn. 81. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Ma an/. citiran od ibn-Khallikana. str. 1872). dovoljno bogat41. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. str. i. 39 Ibn-Qutaybah. str. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. 32. str. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. 40 Njegov Dlwan. Vi. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. I. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. bio je lirski pjesnik. str. 153. VII. vol. I. VI. 41 Aghani. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. vol. vol. bio je bezbožan član plemena Quraysh. vol. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. isp. stavlja njegovu smrt otprilike A. II.28. sir. str. DUHOVNI 237 na. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. 77— 110.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. prema predaji. 1901—9). vol. s jedne strane. str. Bayan. koja je pripadala istom plemenu44. 172. 169. 43 Vidi W. 260—68. Aghani. Essays on Eastern Questions (London. 45 Aghdni. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. 73. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. Za obresce vidi Qalqashandi. vol. Bez sumnje. I. i napola mitski Majnun Layla45. 148. str.Udhrah. H. Aghani. vol. 1.

Josaph Hell. str. vol. ča 713—72)49. str. str. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. III. str. vol. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. 55 O njemu vidi Aghani. ibn-Khailikan. 268. Aghani vol. 164—5. vol. 71—2. 50 Ibn-Quitaybah. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. vol. Hammadova velika zasluga je. 91. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama.. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. 297—8. III. 49 Fihrist. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. 186—97. str. 287. Shi'r. 292. Vidi (lqd. 1903). svakako. VII. 56 Aghani. vtol. 358—62.000 dirhama51. al-Walid je. vol.tr. Jarlr. 347. Svojim panegiricama. vol. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca). i arapski je govorio stranim akcentom. 54 Ibn-Qutaybah. V. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. str. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . str. Shi'r.900 qasldah. III. str. 53 Ibid. 294. vol. kažu. 1875). O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. 2—52. R. Oni su bili satiričari i panegiričari. VIII. ibn-Khalllkan. Boucher (Pariš.. XVIII. Ma'arif. str. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. 1313). str. passim. 301—4. 183. vidi njegov Dlwdn. str. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. ratnog zarobljenika50. XIX. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). prenosač. 136—46 = de Slane. I. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. I. najveći satiričar toga doba. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. vol. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. str. str. 137—8. str. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. str. iap. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 52 Ibn-Qu<tayibah. str. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. vol. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. 612—28. I. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54.47 238 Ibn-Qutaybah. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. ihn-Qutaybah. izd. 51 Ibn-Khalliikain. s. Shi'r. gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji.

9. Takav se čovjek naziva al-kamil. obično hrišćanin ili klijent. 7 i slj. str. savršen57. 61 Suvuti. vol. KJ8—43. Udaba'. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. V. Husn. god. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. vol. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. str. 1907). koji su liječenje svodili na upotrebu meda. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. 239. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. Vidi Jahiz. 63 Ibn-Sa'd. III. . 6—7. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). Etički i odgojni ideali. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. medicina). 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. str. kao tutora sinovima Abd-al-Malika. . str. a koji se odnose na ovaj predmet. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo. vol. I. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. Kkidi. al Udabd'. I. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). vol. 2. str. Margoliouith.. vol. gostoljubivost. 11. 11. Nekoliko recepata. 134. 77. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. postao je stalna figura na dvoru.10—11. vol. vol. _57 Ibn-Sa'd. str. velikodušnost. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. II. iza kojih dolazi srdžba božja«60. Mu'jam.pt. 64 Yaqut. a druga na tijelo (tj. VI. 210. 89. Prema tome. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61. čojstvo (muru'ah). 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. str. 59 Yaqut. str. VI. 309. (Levdan. 25—6. služiti se lukom i strijelom i plivati. 1. vol. 257—8. Javnost. str. Bayant vol. II.05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. bili su srčanost. 58 Mubarrad. izd. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. Sirah. Aghani. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). str. 175. 11. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. 82 Spominje ga i Jahiz. bili su se uvriježili u tradiciju. s>tr.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. Već je 17. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. 91. isp. isp. str. potpomagala je džamije. 165. Wuldh. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. Baydn. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. 60 Ibn-al-J<awzi. I.

Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. a djelomično i na perzijskim izvorima. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. str. 71 Ibn-al-'Ibri. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. 593. jedna je od disciplina koja se rano razvila. 195. 1882). prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). koji je studirao u Perziji66. 412. vol.. 116. vol. i Tayadhuq. str. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. ona je mogla postojati samo u Jemenu. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. Alhemija Alhemija. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. Nawawi. Jabir je. vol. ali što se toga tiče. str. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. Tahdhlb. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. vol. 776. str. Miiller (Cairo. kao što je bio običaj. I. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. II. str.. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. međutim. izd. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. str.ča 634) iz Tajifa. DUHOVNI 241 ili 708). viai str. I. str. gdje je grčka tradicija bila živa. A. 70 Ibid. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. 192. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. 121. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. medicine i astrologije. isp. dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. I. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. 156—7. str. I. 116. 72 Ibid. grčka nauka više nije bila živa snaga. 161.25—6. Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08.. vol. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. očigledno Grk. 156. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. U vještini liječenja. ibn-al-'Ibri. str. 113. god. 211. str. Mu'awiyin liječnik69. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. Qifti. 1196. Htifcama. 67 Ibn-al-'Ibri. Taban. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. živio kasnije. str. liječnik al-Hajjaja70. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. Khalid (f 704 65 Str. kao i medicina. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. str. 11. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 109. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. hrišćanin.

mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. 1837). ali je ta tehnika posuđena i. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. 75 Julius Ruska. Ruska. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Kasnije je Prorok. str. 1842). 128. hram se nalazio pod otvorenim nebom. 78 Ibn-Hisham. masjid. Hajji Khalfah.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. 336—7. 53. bila je djelo nekog drvodjelje. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. Ka-ba. i slj. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. III (London. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). str. 242. Fluegel. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. 300. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika.25. u s DUHOVNI 243 ma. za primitivnu arhitekturu. 1. str. Ovdje je šator bio obično prebivalište. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . str. 1924). Arabische Alchemisten. kao što i danas još uvijek zna. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. 317. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. 8. abn-Khailldikan. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. 1924). Cfa(/ar Alsadiq. bez ikakva krova. I. izd. der Sechste Imam (Heidelberg. za zaštitu od sunca. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. 49—50. vol. 76 Fihrist. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. str. Ona građevina. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. str. koptskog hrišćanina. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. Stanovnik rijetke oaze znao je. 581. str. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. I. vol. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. Na taj je način džamija (mošeja od ar. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. I. vol. 354. Arabische Alchemisten. II. više nego svetište u Meki. vol. 604. helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. str. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. II (Leipzig. 185 = de Slane. 77 J.

unaokolo ograđeno trskom. 3. 3—5. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). a kasnije u pravcu Meke82. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. vol. 107. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. 1906). Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). vjernici su se svrstavali u paralelne redove. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. F. 6. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište. isp. . 7. I. str. I. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. 106—7. kako pokazuje džamija u Medini. Wiistenfeld. najprije u pravcu Jeruzalema. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. 1860). prema tome. koji je služio kao zimovnik za vojsku. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. bez obzira da li se radi o kamenu. pt. i slj. str. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. koji se često naziva i maurski ili magribski. vol. I. C. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. C. str.dvorište. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. vol. Bukhari. Ova tehnika. iračko-perzijska. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. španska i sjevernoafrička. 80 U Orientalische Studien. indijska. Građevinski materijal. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. Ibn-S"ad. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. 63. 81 Ibn-S'ad. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. str. cigli ili ilovači.. II. 2. str. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. Theodor Noldeke. 9. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. str. 2. vol. Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. koja nosi jasna obilježja hindu stila. vol. H. 331. zatim domaćeg i rimskih stilova. vol. str. On je osnovao i sam grad. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. 2. sirijsko-egipatska. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. pt. pt. koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. licem okrenuti prema zidu. muslimanska i muhamedanska84. nije sigurno. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. I. Dok su izgovarali svoje molitve. Bezold (Giessen. arabljanska. I. i 4. I. str. Buikhari. Ovdje. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. jad. što je još bitnije. koji su ovim prethodili.

god. IV. i bez ikakva minareta (mi'dhanah). Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). str. Yaqut. 211—12. Mihrab. Maqrlz. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. Šuvuti. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. koji je krov džamije pokrio travom85. 2443. podigao je drugi vojni logor. II. vol. ibn-Duqimaq. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). 642. koja je. 638. I. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). str. Kažu. Yaqut. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38).i (Bulaq). Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. 109. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. ugledajući se u sasanidske obrasce. 213. bila vojni logor. str. 149. 1. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima. 899—900. 1. vol. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. str. 'Umarov upravitelj. I. kako sami tvrde. II. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. ibn-Hawka'l. 346—7. Maqdizi. 247. 350. ibn-Battutah. 1893).pt. jer oni nisu. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. 271. 117. str. ili 639. On je preuzet od crkve. str. Tabari. str. Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. izd. stare građevine su im poslužile za džamije. str. Ivana92. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Yaqut. MaqdLz:i. . sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. str. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. vol. Yaqut. vol. (Bulaq. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. 1. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. 62.a Kristove vjernike. str. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. vidi Yaqut. Kao i u Basri. Str. Bulddn. U Ma-dajinu. 248. III. kojii se upotrebljava z. 80.30. Hus'n. 272. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. II. II. str. IV. Ziyad. Tabari. str. str. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. koja bi označavala pravac molitve. 1.2. 323—4. vol. vol. Istakhri.16—17. vol. str. Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. Baladh'uri. 125. I. str. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo).84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. str. str. Ibn-al-Faqih. str. god. 591. međutim. Kufu. Ovdje je god. vol. str. God. Maqrizi. 156. vol. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. 2489. vol. okupator. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. str. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. IV. >ibn-Juhayr. Muhamedovi vjernici. 11. 61.. . 2451. 17. Mu'awiyin zamjenik. Džamija u Medini očigledno je bila vol. 262. 642. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. 12. koju je posjetio 1184. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. bila je kao i ostale. I. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. kao i džamija u Fustatu.

Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. 11.str. 6. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. koji je bio rezervisan za kalifa. . . zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. zadržao je najveći stepen svetosti. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. Umajadi su uveli i minaret. Muqaddamah. 97 Dirnawari. I. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. str. str. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . vol. 1. vol. I. Aghani. 571. 11. isp. koji je bio četverouglast". ibn-Battutiah. Sirija je. 376—7. 108. Oni predstavljaju sunce. 272. 224—6. Stadt. koji potječe iz IX stoljeća. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. 379—80. vol. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. vol. Profana inovacija u džamiji. vol. str. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. 100 Ibn-al-FaqIh. 75.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. 182. 138. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. 203. str. Kao i mihrab. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. 3. str. Jr. II. 104 Morris Jastrow. 103 Wu9tenfeld. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. U Iraku. 229. 2 :136. The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. 101 Maqr!zi. str. II. ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. sitr. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. str. str.. 348. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. 1. pt. Vidi str. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102. vol. vidi Koran. 105 Ibn-S'ad. 1915). 8—9. 99 Maqdisi. 16 =: Hitti. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. vol. str.6. 2. 247. str.8—9. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo. koji su se neprestano mijenjali. libn-Battutah. 116. 32). prema tome. Ivana. 98 Isp. 248. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. str. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. XVII. isp. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. 1. Taban. vol. str. 3465. kao hrišćanski oltar. I. Međutim. jest maqsurah. str. prvobitna domovina minareta. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. vrlo rano dobio svetište. II. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. ibn-Khalidun. I.str. str. 102 Baladhuri.

Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. vol. gdje je nekoć stajao Salamonov hram. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. al-Maqdisi114. vol. 169—71. 628. kalif 'Umar posjetio grad. M. str. XXXVIII (1930). naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. 211. 107 Maqđisi. S.112. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. 614. 209. 1179—91. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. sir. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. str. Kufijski natpis oko Kupole. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. I. 31/651—2. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. paganske. i slj. str. str. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. 334. II. Poslije njega opisao ju je oko 985. 159. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. Briggs. vol. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. IX. 159. 109 Vidi str. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. god. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. 113 Str. 112 Ifon-al-Athir. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. Kada je god. 111 Maqdisi. 37. Isp. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. 100—101. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. str.muslimana106. god. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. 1924). mjestu svetom za jevrejske. H. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. On je uposlio domaće majstore. 114 Str. groba111. sagradio je 691. 108 Ya'qubi. vol. koji ga je napisao negdje oko 903. god. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. 311. str. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni.

118 Isip. 121 Str. takođe su djelo kalifa. Džamija Umajada God' . Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. Walld. Abasid al-Mansur. str. sabil). Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. str. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. II. vidi tafcođe Istakhri. 100. vol. vol. koje su podigli mnogi kalifi. u Der Islam. U strogom smislu riječi. I. koji služi kao svjetionik. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. I. 1187. a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. C. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120.. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. vol. str. grobovi. 157. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. ibn-Rustah. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. 1928122.795' . 326. kao i grčke mehaničare. god. A. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. 202. Kao i za Kupolu na stijeni. K. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. vol. II (1911). II.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. 117 Među đa.. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. str. Naziv alMasjid al--Aqsa. Early Muslim Archi Do ture.'Abd al-Malikov sin Al. derviški manastiri (sing. međutim sjeverni minaret. koji je kako smo obaviješteni. str. Geograf al-Maqdisi121. 1194. 116 Str. Yaqut. Kasnije su je preinačili krstaši. str. pt. 122 E. 374. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. str. sjevernoj Africi i Španiji. 57.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. 119—20. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Bell. koje mu je poslao bizantijski car119. 274. Ta'b-ari. 158. 593. str. 119 Maqdisi. str. koju je bio podigao Justinijan. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. god.našnjjm glavnim džamijama Alepa. ibn-'Asakir. 1932). 1930). 120 H. prvi put 1069. Himsa i Bej. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. 261. I (Oxford. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). 168—9. de Lorey i M. Tri lađe i poprečna lađa. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. van Berchem. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. isp. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. ibnJubayr. Creswell. uposlio perzijske i indijske majstore. Marije. kao što smo čuli ranije. U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str.

Ovdje je Ya-zld. Ya<qubi. II. str. gdje je palata stajala. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. 198. god. 591 124 činjale 12. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. vol. str. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. FASADA AL-MUSHATT %^fell. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. 224. Većina kalifa. Yaqut. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. Baladhuri. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. Tanblh.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Mas'udi. čijih se nekoliko ostataka još vidi. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. 207. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. str. niša. str. vol. treba primijetiti. i posljednji put 1893. Bell. 687. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. vol. Vidi str. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. vol.5 Ihn-al-Faqih. 167. 128 predio Yaqut. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. izuzev religijskog. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. IV. Al-Balqa'. I. 322. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. na istočnoj strani Sirijske pustinje. Ibn-al-Athir. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. u Vasitu. str. 106. 'Abd al-Malikov sin.1400. koja se nalazila tik uz džamiju. ibn-'Asakir. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. 290. kraljevske rezidencije. Gertrude L. Zborna džamija je. str. Njegov sin al-Walid II. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. Međutim. 360. str. 1914). V. str. a isto tako pokrivenog prilaza. godine. 211). str. al-Qubbah al-Khadra'126. Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora.

Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. 105—70. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. XXV (1904). II (S'trasibuirg. 1743. Al Walld I. »Mschatta«. vol. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. str. II. VII. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . I Textband (Wiemna. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. str. 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). 205—373. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. Ime je vjerovatno novijeg datuma. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. Yaqut. 1097). 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. IV. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. 1905). Brunnow i S. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. str. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja.ski. zimovnik. d slj. I (Wiemna. Kusejr 'Amra. str. god.pt. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. str. 1902). . Die Provincia Arabia. castellum. II. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. Schulz i J. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. Domas/zew. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. vol. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. vol. koji je možda sagradio između 712. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. vol. R. 132 Isp. 134 Bukhari. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. vol. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. v. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. god. Bukhari. tvrđava. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo. Ipak. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. Musil. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. Strzygowski. E. vol. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. 135. str. 130 Taban. 129 Od la't. Ovaj zamak. Međutim. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130.. Filozofiju. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. i 715. str. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. 95. 5. B. 61.

bez sumnje. vol. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). frula (qassabah. Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju. Mas<udi. 138 Mas'udl. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. VIII. VIII. 684. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . o moja ruko!). str. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. Farmera144. 139 Aghdni. vjerske i ljubavne. Ornamentiku sačinjavaju draperija. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. očigledno. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. zajedno sa nazivom. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. vol. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. III. Očigledno. 31 :5—6. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. 137 Isp. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. istr. 237. VIII. Inshad. muzičare i zabavljače. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. 140 <Iqd. VIII. Veći broj aktova prikazuje plesače. str. slomivši ruku. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. i prema tome muslimana Arabljana. str. -u I Dn. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). po njihovom mišljenju. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. 175. l : 20. Većina predislamskih pjesnika je. odatle eng. i zbirka Aghani145. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. o kojima se vrlo malo zna. lovor i pustinjske ptice. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. On je najjednostavniji poetski metar. vol. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. palme sa grozdovima plodova. str. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. vol. »lute«). vol. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. lišće koje raste iz vaza. str. prvi oblik pjevanja. II. Međutim. 93. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. 93—4. vinova lo-za. ratničke. ili pjevanje pjesama. 142 Mas'udi. »Almodad«. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. međutim. -92. Južni Arabljani su. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana.Istooriju i Poeziju. 93. mizmar)™9. Kasnije je na sličan način bio preuzet.

ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. VIII. tj. onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . IV.. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. 143 Aghani. 149 Nawaji. 146 Aghani. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. A. val. IV. 98. 173. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. berberski melez. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo.obredima. str. 171. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715).Walida I. 145 Vol. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. od kojih su mnogi bili njeni učenici. 136. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. 1927). 178. 489. str. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. Farmer. str. 147 Sur. vol. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. vol. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. Očigledno. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. 150 Aghani. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). 7. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. XIII. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. Međutim. medinska slobodnjakinja. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. 26 : 224—6. J. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. str. a veselje je njihovo čedo«149. sin nekog Turčina. str. i slj. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. str.ča 720). koji je bio smatran za oca islamske pjesme. Husaynove kćerke. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. I. str. 170. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). Uskoro. Nihdyah. 1929). vol. 148 Vidi Nuwayini. Vidi Nirwayiiu. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. bili su strani oslobođeni robovi. mada stvarno nije grešna (haram). koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. str.. tj. f ča 714). str. 119. str. vol. 140. 3. X. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. 632—710) iz Medine. str. Yazida II i al Walida II156. Wenstock. vol. ženskonje. 173. i slj. medinski mulat. naročito za vrijeme 'Uthmana. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. str. 24—5. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. II. Arabian Music. i Ma'-bad (f 643). 48. i slj. na čijem je čelu stajao Tuways. Umjetničko i otmjeno pjevanje. str. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. perzijskog porijekla. 132—5. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. muzika duša.

nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. Upoznavši notni sistem. zaštitnik umjetnosti. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). koji su naročito voljele žene.. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. 19. str. Walld II. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire. vol. VII. vol. starješine iračkih pjevača. 124. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. Yazid II. Sveto hodočašće.. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. Lutnja od drveta. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. str.. Bujica se više nije mogla zaustaviti. 151. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. gdje su bili primljeni s velikim počastima. str. Njegov sin al-Walid. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. str. neka vrsta psaltera. i slj. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. obožavalaca i prijatelja. III. vol. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba.lamu. 157 Ibid. VII. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. I. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. Drugi uma-jadski kalif Yazid I.. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. str. pjesnika i muzičara. ljubimice Yazlda II. vol.. 98. i slj. veliki ljubitelj veselog života i . str. vol. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. imao glavnu ulogu. 135. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. str. 155 Ibid. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. 158 Ibid. 158 Ibid. Gharld znači »dobar pjevač«. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. 99—100. lično kompozitor. Tako su Meka. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. I. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. 154 Aghani. vol. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. 84. Kao takve. zbog čega se potpuno izgubio. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. a još više Medina. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. 152 Ibid. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. I.

. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. II. žene i pjesma. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah. izuzev Marwana II. MARWAN I (683—5) 5. I. 160 Ibid. _237. II. II. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. vol. i slj. 446. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. vol. V. vol. Ihya' Ulum al-Dln (Cako. V. 156—7. II. III. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. aba-sidskoj stranci. vol. vol. str. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. Takve ljage 1 Tabari. medu 159 Aghani. 70. 168 Ibid. 404. str. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. VT. isp.. vol. 31—2. Karakteristični poroci civilizacije. Vidi str. str. 127. vol. Nawaji. 164 Aghani. 401. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. Yazld III (744. Eunuški sistem. 177—9. god. 403. 1874. MARWAN II 12.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. str. str. 102. 2 Ya'quhi. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. str. Mas'ud'i. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. . str. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. sada je bio potpuno razvijen. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. str. str. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. vol. 1334). 181 <Iqđ. II. 163 <Iqđ. pokazali su se nesposobnim. VI. naročito vino. 4. star. 162 Gtoazzali. i slj. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. kao što je primjerom pokazao Yazid II. str. XVI. . YAZID III 13. 225—6. 238. str. koji je omogućavao haremsku instituciju.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. kako smo ranije čuli. III. 165 Mas'Uidi. 306. Mas'udi. Četiri njegova nasljednika. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. vol. vol. str. Ya'qubi. vol. vol. IBRAHIM 11. vol. str. kojim se završava dinastija.

Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. da se u dalekoj Murciji. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. Svugdje. osvajača Indije. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. kako smo obaviješteni4. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. 1853). osjećale su se pradjedovske razmirice. Arapi Ku-rasana. Mu(awiyah. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. bilo je svršen čin. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. osnivač umajadske dinastije. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. u Španiji. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. Počevši s 'Uthmanom. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. SLABLJENJE 263 Jemenitima. međutim. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. Njegov sin i nasljednik Yazld. koji je bio organizovan na širim razmjerama. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Pričaju. u glavnom gradu kao i u provincijama. dinastički duh. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. kao i granicama Sahare. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. a Jemeniti druge. Wustenleld. F. Sjeverni Arabljani. počeo se sve više i više afirmisati. Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. sklopio je brak sa Kalbitkinjom. štitio je pleme Qays. Ishtiqaq. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. a to isto činio je al-Walid II. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . prema tome. latentne u društvenom životu. pod-jarmljivača centralne Azije. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. kao i Qutaybe. koji su vukli porijeklo od Qahtana. Yazid II. 1852). Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. prema imenu vodeće porodice. na obalama Sicilije. opet. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. počele su tada slabiti. nazivali su se Jemeniti. na obalama rijeke Inda. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije. sjeveroistočne perzijske provincije.

str. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. prema tome. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. II. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. međutim. naravno. str. U zajednici s Alijinim pristalicama. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. Al-Walid je. opozicija sirijskoj upravi. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. vol. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. Svi ovi manevri. II. 6 Ya'qubi. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. 7 Ibid. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. Yazld I. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. vol. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. II. 14. sada je poprimila religijske boje. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i .polovini osamnaestog stoljeća. Marwan I. U Iraku. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. str.. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. vol. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. Kada je došao na vlast. 5 Ibn-'Idharii. opet. str. 306. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . 334—5. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. 84. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. Odmetnici šiije. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. Abasidi. Baydn.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata.

Yaqut. tražio od Marwana II pomoć. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. Pored Sirijaca. god. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. 356—7. koje su neprestano obnavljali Arapi. 9. str. 342. 1926). Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. vol. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. međutim. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. juna 747. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. kurasanskih i abasidskih snaga. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. str. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. Northern Hegćz (New Voilk. Prorokova strica. umajadski upravitelj Kurasana. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. a posebno perzijski. III. i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. 192—3. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. koju su plaćali nemuslimani. vol. 56—61. i džepne mape. čovjek nepoznata porijekla10. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. str. i irački haridžije. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . nije odgovarao na njegove molbe. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. vol. koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. perzijski slobodnjak. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. sada /su stupila u otvorenu pobunu13.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. jače snage stupile su u dejstvo. Uzalud je Nasr ibn Sayyar. Većina njegovih pristalica. Marwan II. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. koga je pomagalo pleme Qays. Spaniju. star. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. mjesto toga. Tabari. Fakhri. u Mezopotamiji. Marwan. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. glavnog oslonca umajadske moći. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. str. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. međutim. Iz Iraka. šukununuk al-'Abbasa. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. Međutim. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. a sada amblem Abasida). Musil. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. 34. Yazidom III i Ibrahimom. II. II.

juna 750. Međutim.) na lijevoj obali Velikog Žaba. 16 Tabari. u kojoj je bio potražio utočište. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. str. 12 Fakhri. 77. Svi njezini glavni gradovi. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. i slj. VI. sa neprijateljskim snagama. Mas<udii. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. 87. mučile su prastare razmirice. 1943—9. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. Ndcholson. stari Antipatris na rijeci Audži. koji je 10 Isp. 1953. vol. Dlnawiairi. i slj. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. u abu-Futrus. slijedio je god. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. i slj. god. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. Literary History. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. II. str. str.najzapadniju islamsku provinciju. 181. II. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. stric novog kalifa. Poslije bitke kod Žaba. god. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. vol. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. poslani su abu al-'Abbasu. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. 417—18. pritoke Tigrisa. str. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . C. Tri godine je 60-godišnji kalif. str. uveo sistem kohorti (karadls).'. 45). VI. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve. iad. Tabari. i u toku veselja dao da se svi pogube. oktobra 749. Tabari. II. str. možda Busir al-Malaq u Fajumu. manje jedinice koje su bile zbijenije. str.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. Siyar al-Batarikah. 98. i njezin je poraz bio neminovan. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. F. 47 (isp. III. 216. 194. 13 Tabani. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. jedan za drugim. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. al-IskaVidardrai/In. vol. 749. Njega su uhvatili (5. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. blizu Jafe. 1912). Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. Njegova glava i kalifska obilježja. Fakhri. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. skrovišta abu al-'Abbasa. str. vol. pad glavnog grada Iraka Kufe. 251. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. str. str. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. aprila 750. Vidi str. Još i danas pokazuju tu njegov grob. 15 Ya'qubi. god. str. tj. III. kako priča al-Masludi18. Sa 12. S€yfoold (Ham burg. 17 Takođe Abusir. 1 Tabari. str. 27— 33. vol. 18 Vol. 186. 49—50. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. str. vol. str. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. III. ali zato mnogo pokretljivije. 184. str. vol.'359.

Ta'rikh Misr al-Hadith. Ibid. 1320. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. 23 Tabari. str. 21 Mas'udi. 161. 427. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. de Goeje i de Jo'ng. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. Ispored/i . 19 Ya''qubi. Vidi Fakhri. vol. Taj mu je nadimak kasnije ostao. II. Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. 1930). 3. str. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. 85. Irak je pozornica. 76.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. str. VI. 88. Yai<quibi. V. Kinasrinu i drugim mjestima. vol. V. str. str. Aghdni. III. isp.. Arabljan-stva je nestalo. vol.9. spada u kasnije poglavlje. 17. str. a u stvari to i jest bila nova era. vol. str. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. koji je bio potrebni . prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. 391—408. . str. 92—6. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. Šiije su smatrale da su osvećeni. Kufa. vol. III. II. 427—8. str. val. Fakhri. str. Theophanes. IV. na granici Perzije. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. ibn-Miskawayh. Klijenti su bili emancipirani. vol. vol. 22 Taban. 526. postala je nova prijestonica. II (Leydem. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu.. 115. Mubarrad. 11. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku.. 161—62). islam je i dalje živio i. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. str. Yaqut. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. 1925. 425—6. pod vidom internacionalnog islama. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. str. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. 204. 203—4. Cairo. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. vol. II.nju ljudskih jecaja i grcanja19. Mas<uđi. neke vrste mesija. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. bili su. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. 120. 20 Ibn-Khaldun. vol. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. gdje je nađeno balzamovano i. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. isp. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. lilbn-ail-Athlr. vol. izd.str. vol. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. . str. vol. str. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. 471. str. 329—30. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. 707. 1000. str. izd. Ovo je bilo zlokobno. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi.16. IV. Aghdni. novom erom. IV. H. XVI. sve je bilo uzaludno. str. bilo je u pepeo spaljeno21. 1871). str. 1.str. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. Lammens. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi.

koga je on istisnuo. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. str. umajadska prijestonica Iraka. koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. ibn-al-Athk. kakva je bila uma-jadska. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. 441. a abasidsko internacionalni. III. str. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. Al-SAFFAH (750—54) 2. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. do 1258. tj. 3 Tabari. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. 318. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). Spanija i sjeverna Afrika. Dobro organizovana propagandna mašinerija. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. 1. Mada je. 750. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije.20. Wasit. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. 33. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. str. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. V. Prorok2. Mesiji3. Sind. str. vol. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. IH. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. V. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno.dodatak carskog prijestola. bagvol. vol. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. 316. 36. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. vol. 4 Vidi str. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. Oman. suprotno svom umajadskom predšasniku. da bude konačno predana Isusu ('Isa). i'bn-al-Athlr.

pokazao se jednim od najvećih. junak kod Žaba. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. str. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). 367—72. 429. imame. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. u Medini. Tabani. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. 61—6. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. Al-Mansur. vol. Abasidsko-pro-Alijin savez. kojom je skoro samostalno upravljao. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. vol. str. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. II. Muhammad je bio obješen 6. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. On je novu 5 Dimaw)ara. str. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. II. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. 373. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. Pobuna nezadovoljnih šiija. vol. Sirija je bila u stalnim nemirima. nemilosrdno je ugušena (75812). Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. bila je okrutno ugušena. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. Rawandiyah. vol. 87—8. 7 Ya(qubi. decembra 762. • Ya<qubd. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. februara 763. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). god. str. Hasanov praunuk13. oko koje je svuda bila voda. ibn-aJ-Athir. Kurasanski vođa. rano u svojoj 30-toj godini9. str. jer su za zakonite kalife. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. na sjeveru Iraka. 372—3. III. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. ali ga je u novembru 754. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. god.ar (754—75). 434. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). str. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. str. • Dl<nawari. starom pretku porodice) u Anbaru8.jedanaest mjeseci6. str. Dinawari. vol. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. 338. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. Tabani. III. V. Ibrahlmu je 14. Njegov stric 'Abdullah. Mjesto je danas sasvim pusto.

str. 441—2. str. vol. 376—8. 189— 203. str. tu je Eufrat. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). i Masisa. dta-al-Athir. Jermenije i okolnih zemalja. vol. Mas'udi. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. III. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. str. ibn-Qutayibah. 245—65. vol. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. Hitti. str. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. god. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. 315—16. 381. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok.. Dlnawari. 354—8. »jer je«. str. Mas'udii. 191. u Maloj Jermeniji. 16 Ya'qubi. DINASTIJE ABASIDA . najzad je bila privremeno umirena. str. atr. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. u Kilikiji17. Perzija. 330. 54. str. 14 Tabari. str. Baghdadi. »izvanredno pogodno za vojnički logor. on je ponovo preduzeo. vol. i slj. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. 762. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. VI. Ibid. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. IH. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. u stvari. vol. vol. izd. str. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. II. vođeni duže od jednog stoljeća. između Kufe i Hire21. V. koje znači »dat od boga«. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. Dalje. 12 Talbairi. Pored toga. Raka i 15 Jajari. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. 26. 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. Na indijskoj granici. III. str. III. str. vol. vol. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. 436. VI. vol.. 105—17. 37. Ma<arif. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. II. 129—33. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). 119—20. među ostalim mjestima. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. Dlnawari. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. 368—9. Madinat Al-Mansur. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). str. sa prekidima. Ya'qu>bi. ovdje je Tigris. prema njegovim riječima. koji su.

Tabari. 238. str. Pored palate stajala je velika džamija. Yaqut. 5. jer je bila nalik na balčak sablje. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. vol. Ibid. Yaqut. 272. vol.. vol. 66—7. str. Mansur >e utrošio nekih 4. str. 294 = Hitti. IV. 26 Khatlb. Mas'udi. po kojoj je palata dobila naziv. prestolonasljedniku al-Mahdiju. Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. 457. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. I. što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. Ya'qubi. str. I. Yaqut. 445. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. I (Cairo. 69—70. Babilona. 73. vol. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. str. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. II. koji je brzo otkrio zabludu. str. vol. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). Bttldan. str. I. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. 237. str. značaj a. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). 25 Tabari. vol. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. str. str. Yaqut. 1. str. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. Ya'qubi. vol.000 arhitekata. str. str. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. 684—5. kako je predskazao dvorski astrolog28. 28 Yaqut. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. sa dvostrukim zidovima od cigle. vol. dizala se u visinu od 130 stopa. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. koji je opasivao centralni prostor. str. 683. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. 1931). Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. Bulddn. str. I. vol. 183^i. 21 22 272 Ya'qubi. dalje na sjever. i poslije mnogih igara sud23 Tabori.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. II. III. U izgradnju svoga grada. 276. koje su polazile iz centra kruga. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). str. Khatlb. Ninive. 25:16—17) i. vol. 477. Ta'rikh Baghdad. I. Baladhuri. koji je bio završen u roku od četiri godine. Buldan. vol. od kojih su se četiri glavne ceste. str. . I. Ya<quM. III. izuzev možda Carigrada. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem.883. Ya'qubi. On je po obliku bio okrugao.17 18 19 20 449. Baladhuri. vol. str. I. visokim 20 stopa. str. Kupola dvorane za prijeme. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. III. II. str. vol. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. 683. str. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. Khattb. Madlnat al-Salam (grad mira). 238. 235. 67—8. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. 27 Vol. 25. vol. 326. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. 446—7. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac.

IV. 211. kao i perzijske ideje i misli. 31 Ibn-al-Faqih. vol. str. Perzijski uticaj. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. III. visok čovjek. str. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. on je » Tabani. Str. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. slijedili njegovi podanici29. 322—4. 497. vol. crne puti i tanke brade37. u stvari. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. čija je. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. III. 371. treba upozoriti. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. god. str. Tabari. God. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). 341. 34 Tabani. VI. str. Fakhri. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. Mas'udu. Yaquit. ovaj službenik perzijskog porijekla. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. 14. str. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. 314. 705. 33 Ibn-al-Faqih. nego ministar u kasnijem značenju riječi. vol. VI. I. Njegov otac bio je barrnak. ibn-al-Athlr. str. 1181. perzijska vina'i žene. gdje je ugušio opasan ustanak33. 206. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. str. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. zarobio u Balku. 391. 13. perzijske pjesme. 30 Isp. Kalifat je. Tanblh.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. str. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. 36 Ibn-al-Athlr. 340. vol. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. str. u čemu su ga. 32 Tabaci. 37 Tabari. II. 818. u stvari. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. str. oktobra 775. III. Mas'iidi. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. vol. 35 Isp. Imao je više od 60 godina. vol. izgleda. str. naravno. Tanblh. 290. on nije bio vezir35. perzijske ljubavnice. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. tj. II. qalanis). str. vol. opet. On je bio mršav. 765. 840. Ibn-Khallikan. vol. Mada. str. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. vol. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka.

387—94. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. Khalidovu sinu Yahyi. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. pt. III. 11. Sva porodična imovina. T'abari. bila je konf iskovana46. I ono što su smatrali da treba dati klijentima. Mas'udi. vol. 520. 49 (Zqd.38. za koju govore da je samo u novcu. III.18—19. 45 Tabari.. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). al-Mahdi (god. ibn-Khaldun. -str.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. I. vezirom sa neograničenom vlašću. bio više nego literat. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. literarnih i spisateljskih sposobnosti41. " Jahiz. 288. vol. III. vol. Baladhuri. vol. međutim. god. 803. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. vol. str. str. 89 Vidi ibn-Khallikan. Mas'udi. DINASTIJE ABASIDA . bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. Fakhri. 40 Vidi Tatari. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. 28. Najzad. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. vol. Uglavnom. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. str. vol. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. vol. vol. str. 201. koji je umro 805. međutim. imenovao je Barmakida.000 (dinara). 306—8. Kitdb al-'Uyun. otkrio da mu je ona rodila sina. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. str. Velik broj kanala40. Kasnije je. dok je 38 Ya'qi3bi. Davao je ton modi. 48 TabaVi. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). II. Najprije je god. i slj. 361. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. VI. 44 'Iqd. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. 645. III. Međutim.676. str. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. do 803. III. 28. str. Njihova velikodušnost bila je poslovična. 3. Bak/an. 843. str. III. 223—4. str. vol. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. On je. Isp. god. iznosila 30. 185. VI. gdje su živjeli raskošnim životom. III. str. str. II. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. palate i namještaj. 676—7. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). str. Yahya. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. 41 fabari. str. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. vol. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. zahvaljujući njemu. 674—6. koga je bila sakrila^ u Meki45. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. 363. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. al-Mansurovom nasljedniku. vol. 680. str. str. vol. III.

Od njih dvojice Harun je. koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. na zapadu. naravno. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. po redu kalifa. kao i druge u muslimanskoj istoriji. Al-Amln (809) 7. Prema tome. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. bez sumnje. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. ovoj dvojici istaknutih kalifa. Al-Wathiq (842) 10. str. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. 1867). a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. god. 37. 71. lični interesi. Zahvaljujući. u prvom redu. Al-Mu'ta?im (833) 9.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. i devetog. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama. Bagdadski Kalifat. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. de Jong (Leyden. na istoku. i Harun al Rašid. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. Al-Man§ur (754) 3. 4. Al-Ma'mun 813) 8. P. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. Al-Rashld (786) C. izd. Al-Saffahi (750) 2. Al-Mahdi (775) 2. alMa'mun »središnja ličnost«. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. Al-Hadi (785) 5. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. al-Wathiqa.

podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. * »Annales regni Francomm«. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. potpuno šute muslimanski autori. možda Mihajla II. koji. đtr. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. 1923). Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. 2 (1919). nema ni riječi o pomenutom događaju. koji su. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669).naprednu državu. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto.12—13. 43 (Hamovar. u stvari. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. 15— 39. 459. L. Međutim. fasc. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. Harun. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. 574. povlačila se unazad. odnosno o devet. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. Fawat. međutim. 782. G. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. God. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). govori o sedam. i 806. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. H. 123—4 4 Vidi str. vol. Seances et travaux. I. a možda i do samog Carigrada. vol. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70.. izmišljen. I. Jedan franački pisac. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille. Pertzii i F. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. izmijenjani između 797. Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Od njih se dvije pripisuju Harunu. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. miomirisi i slon2. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. Congres frangais de Syrie. i prev. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). 5 Vol. Halphen (Pariš. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. prema kazivanju. * Kuttitbi. str. sto. Isp. str. god. groba4. Al-Mahdi. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). str. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. U . 1895). 197—8. 114. 307. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. Turska tradicija. 47. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11. * Eginard. izd. a drugi put Maslamah (98/716). koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. među kojima su se nalazile tkanine. prvi abasidski kalif. izd. Vie de Charle Magne.000 dinara10. ko-mandovao je poduhvatom. prema pisanju zapadnih pisaca. Irena. 11. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva.000 do 90.

str. 11 Vidi str. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. 9 Teofan. 405. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. možda potomak Gasanida Jabale. koja je prigrabila prijesto. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. 478. str. i. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. Ammuriyah). e. sltr. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). prev. 503 — 4) u 165. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. vol. vol. rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. Razjaren od ljutnje. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. sine đaurke majke. 1905). koji je pisao 'god. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. Tadašnji car Teofil (829—42). ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. I. 695. History of the Byzantine Empire. str. koji . On je bio arapskog porijekla. 1928). da mu vrati plaćeni danak. III. str. Irena. str. Charles Diehl. Vjeran svojim riječima.). nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. J. god. sto. 8 Kitab al-'Uyun. B. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. G. Od Haruna. pokušaj nije uspio u cijelosti. uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. Harunov sin. ar. vol. tvoje će ga oči morati gledati. 2 Vasiliev. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. Što se tiče odgovora. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). Miohel le Svrien. 10 Tabari. tada al-Ra-šida. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. godine. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. 287. II. Poslije 806.nosi tragove muslimanskog uticaja. III {Pariš. Vasiliev. 278. pit. S. koji je odbio uslove ugovora 7 A. 504. Teofan. 55. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. Salam14. (tvrdi (str. bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. 15. naziva Leona ». god. Irena (797 — 802). Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun.saracensfciim istomišljenikom«. str. str. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. 1925). III. 192. Yai<qubi (vol. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. A. izd. pored udaranja poreza. pa je čak zahtijevao od kalifa. 813. Ohaibot. III. Rimljaninu psu. može se smatrati. Nikeforu. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. lično komandovao bitkom. vol. 3. Ives (Priniceton. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. a tvoje ga uši neće morati slušati.-B. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. a Tabari (vol. Chronicle. prav. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . gospodara vjernika. vol. prodrla u srce >. 291.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. koju je on svmgnuo sa pnijestola.. 486) iu 164. koju je osnovao Leon III (717 — 41). Tabari. History of the Byzantine Empire. str. I (Madisom. Ragozin. god.

koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. izd.. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. npr. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat.i. 1236. II. 1889). Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. vjenčavao sa 18. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. str. III.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. preduziman u ljeto. Mas'uidii. 19 Tabari. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. Jedna od manjih dinastija. Ya<qufbi. str. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. sa mnogim dogradama za hareme. . 696. 17 Michel le Svriein. vol. vol. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. 1. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. On je počinjao 10. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. II. Kitdb al-Kharaj. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. potrošila je tri milijuna dinara. žena i stričevićka kalifova. 519. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. 337—52. 386—7. str. ustoličenje kalifa. kojoj kasnije generacije. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. Hamdanidi u Alepu. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. Samo na jedno sveto hodočašće. kada se on 825. god. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. Kraljevska palata. str. tako da je u arapskoj . drugi u proljeće. kao što su bili. III. . dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. III. svadbe. vol. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. dok je treći. str.str. str. doduše ne tako važnih. str. 18 Qu>damah. str. hodočašća. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. Međutim. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. zavjesama i minderlucima. maja i trajao 30 dana. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. 14. 709—10. Zubavdah. O tome ćemo čuti kasnije. sada su postali kudikamo manje važni faktori. prema tradiciji. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. prijemi stranih izaslanstava. kažu. 259. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). eunuhe i specijalne službenike. 523.. 72. vol. jula. 1. de Goeje (Levden. Naročito o svečanim prilikama. utrošena je bajoslovna suma novca. 15 Ibid. vol. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. sa trajanjem od 60 dana. Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. Diniawar. započinjao je 10. godišnjom Buranom23. 696.

000 konjanika i pješaka. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. str. II. IX. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. Ibrahim al-Mawsili. 27 Balađhiuri. libn-Khalliikain. druga na lava.000. Kalifova pratnja je brojala 160. vol. l. 25 Mas'udi. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. 1938). VIII. 298—9.000 zavjesa. str. Yaqut.književnosti taj. Prema jednoj priči. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. pjevače. str. IX. I. 1081—4. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. vol. zainteresovati i zabaviti27. izd. a u kalifovoj palati visilo je. vol. 82 Aghdni. Mas'uđi. VII. vol. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. str. abu-al-Fida'. Al-Amin. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. str. 193. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. vol. 296. 71. <str. 520—21. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. po kojem su bili posuti biseri i safiri. Max Achloessinger. 73—4. IV. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. oslobođeni rob. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju.000 komada bisera iste veličine. 100—5. 144—5. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. U paradi je išlo 100 lavova. str. od kojih je 12. vol. (ibn-al-Athir. libn-Khalduin. Ansab al-Ashraf. Vidi str. str. I.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. III. 65—6. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. Boirokhardt. 7. vol. B (Jerusalem. vol. koje je bilo teško 500. 73.500 bilo pozlaćeno. plesače. profesionalnom pjevaču. vol. str. šaljivdžije. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. 83. Latd<if.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. 20 Mas'uđi.000 serdžaza. 279. str. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. II. I. VIJEK ABASIDA . vol.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. vol. Tanblh. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. str. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. 196. str. 28 Aghani. oJbnKh. 73. 917. 1. 28 Khatlb. Kuglice od moška. pored 22. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. 119. muzičare. Yaqut.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. iznos od 300. Svaka od njih koštala je 3. str. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah).000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Travels. treća na orla. str. 166. 21 Isp. vol. vol. vol. _str. I. str. God. II. -str. očigledno. Pjesnik abu-Nuwas.alli-kan. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. vol. Tha'alibi. 337.000 dir24 Taibari. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. str. čija je zadaća. VI.000. 38. Ovaj iznos je povećao na 20. Muqadammah.

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. Kao kalif. 34 Mas'udi. činovnici. našao je veliki dio grada u ruševinama. minerali i boje. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva.. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. god. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. Ugledavši se na svog gospodara. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. str. Neki Muhammad ibn-Sulayman. XVI. Ne čujemo više o Okruglom gradu. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. 951—3. ZLATNI 283 njim. VI. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. vosak.000 dirhama od nekretnina35. atr. Kada je 819. Tha'alibi. Domaćin je. koji su bili miljama dugi. 16. Taibari. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. primijetio da su režnjici riblji jezici. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. 31 Vol. 33 lap. nije bilo lako uništiti. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. lazurni kamen. 206.000. 85 Ibiđ. 138—9. 349—50. Članovi hašimitskog plemena. koji su plovili do Mosula. str. str. kojemu su Abasidi pripadali. VI. 32 Vol. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. da bi objasnio stvar uzvanicama. str. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. III. sličnih današ80 Ibiđ. Abasidsku prijestonicu. Lata«if. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije. iz Skandinavije i Rusije med.000. Duž njegovih riječnih gatova. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. svila i mošak. str. vol. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. dvorski službenici. razne vrste krzna i robovi bijelci. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. vol. ostavio je 50. 207. iz istočne Afrike slonovača. str.29 282 Vol. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. ležalo je usidreno na stotine lađa. tkanine i robovi. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace.000 dirhama34. XVI. 289. zlatna prašina i robovi crnci. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija.

Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. 40 Ya'qubi. 111—17. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. 36 Vidi Le Strange. dragulje. 321. 312. 87 Vol. Arabija brokat. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. leži i ponekad spava. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. gdje ga posluga polijeva vodom. gutanje mača i žvakanje stakla41. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. u velikoj mjeri. 41 Str. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. žito i platno. Bulddn. mirise i povrće36). pisci i si.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. bisere i oružje. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. Ovo buđenje treba zahvaliti. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. 18 Vidi str. 317 i slj. Izašavši iz kupatila. 41 Vol. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). natenane pije neko piće. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. 298. 315. uza što. jede dunje i sirijske jabuke. passim. sirijskog i grčkog. pravnici. ni književnosti. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. učitelji. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. Evrope i Afrike tkanine. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. ni filozofije. pa je uskoro postao. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. jede komadić dvopeka. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. a najviše helenskom. najbolje komentare neoplatonika i većine . Vidi str. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. koji se obično sastoji od supe. debele piletine i kruha. Eastern Caliphate. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. . Za avanture mornara Sind-bada. popije četiri funte starog vina. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. Sirija metalnu robu i voće. mirodije itd. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. metalna ogledala. 246.str. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. I. sanskrita. Arabljanski musliman. on oblači laku haljinu. str. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. žonglerstvo. kao što smo ranije čuli.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. Stručnjaci -liječnici. s>tr. I. Perzija svilu. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. kao što je to običaj i danas.. Finske39. staklene kuglice. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. tuđinskim uticajima.

On je. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. Arabljane su. Yaqu't. Mas'udi. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). str. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). Sind-hind). kojih ima oko 40. uglavnom sa francuskog d engleskog. naročito na području filozofije. interesovale zvijezde. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. vol. vol. koji je također prevod sa sanskrita. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. turski. i književnost se arapska. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. lizd. treba napomenuti. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. Original je donesen u Perziju iz Indije. više nego nauka i filozofija. bila napajana iz jedne te iste rijeke. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Islam je. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. Njih. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . VIII. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. uključujući u taj broj. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. str. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. i 806). preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. str. Uđaba'. ZLATNI 285 životom. primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. Arapski prevod je naročito važan. Ova je kultura. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia).• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. razvijala pod perzijskim uticajem. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. Judeji i. književnosti i matematike. etiopski i ma-lajski. Ovo djelo. Kasnije. u devetom stoljeću. Oko A. 49—50. L. decimalni sistem. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). 1912). mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. međutim. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. VI. Duhovno buđenje T j. međutim.medicinskih spisa Galena. zajedno s igrom šaha. 290—91. hebrejski. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. H. Babiloniji. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. Tabaqat al-Umam. 268. koja se naziva Siddhanta (ar. Cheikho (Beirut. pored evropskih jezika. Fenikiji.

god. HI. 1888). sjedište paganskih Sirijaca. rađena je po perzijskim izvorima. 47 Vidi str. koja je u toku šest ili sedam generacija. ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. s obzirom na njegov stil. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). Oheilkho's (Beiirut. 50 Ar. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. 517 i slj. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. 1289. Arapska istoriografija. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. Zbog toga je 805. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. God. str. to znači dva i po stoljeća. odsječan i sažet. 1249. kako ćemo kasnije vidjeti. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. 765. str. Haran. dobra sreća. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. 266—9. 274. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. Arapska literarna djela. Ibn al-Muqaffin prevod je. izd. Grad. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. sa mnogim usponima i padovima. filozofiji. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. 2. bio spaljen. 1306. kao i draguljski i drugi zanati. nawbakht. Kihalll <alYaziji's. 1816). 1905). jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. Edesa (al-Ruha'). kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. (Beinut. 317. Aleksandrija. I.upravljanju državom. vol. koju je oko 555. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. L. zara-tustrovac. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. kao što su al-Aghd-ni. koji je snažan. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. osnovao veliki Anusharwan. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. 1364. On je ča 757. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. 118. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. robinju. 48 Fihrist. starješinu tamošnje bolnice. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. ditd. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. Mjesto 45 Perz. Zanimanje naukom. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. god. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). T'ak'ar<i> vol. HMKO. iibn-Khallikan. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. str. oblicima vladavine i istoriji. obraćenik na islam. str. Jundavsabur. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- .

226—7. »Bakht«. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. među kojima i Euklida56. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. str. između ostalih zaplijenjenih stvari. nestorijanski hrišćani. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. 486. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. koje je naročito preduzimao Harun. 52 Ibn-al-'Ibri. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. str. n. neovisno jedni o drugim. Ovi sirijski nestorijanci. Rukovodeći se svojim političkim principima. str. str. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. e. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. Do ovog vremena. I. Jermencu. 215. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. prema tome. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. imali su za posljedicu donošenje. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. str. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. Qifji. al-Ma'mun je osnovao god. u jugozapadnoj Perziji. 243. neku vrstu kombinacije biblioteke. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. 213—15. Fihrist. gotovo čitavo stoljeće. a tek onda s aramejskog na arapski. 134—5. vol. 401. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. <str. god. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. Muqaddamah. Ya(qubi. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. grčkih rukopisa. Pošto Arabljani nisu znali grčki. jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . 53 Ibn-al-'Ibri. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. U slučajevima teških odlomaka. pagani i. iprema ikojem je d dobio ime. prevađala se riječ po riječ. 55 Ar. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). 54 Vidi str.purai I. 326. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. koji su najprije prevodili na sirijski. kojih je bilo mnogo. str. 830. 57 Str. str. Anqirah. I. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. 51 Isp. akademije i prevodilačkog biroa. 125. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. ibn-ail-'Ibri. u prvom redu. 56 Ibn-Khaldun. koja znaiči »sluga«. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). 296. vol. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu.

U prvom redu grčka medicina. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo.metrija). ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. 176. muslqi (muzika). 273. pr. tj. 61 Fihrist. ZLATNI VIJEK ABASIDA . VIII. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). ibn-abi-Usaybi<aih. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. str. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. iz Ruhe (-f.bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). I. . izd. urghun (organ). I.). svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. vol. Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika.785)59. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. e. da . kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . ibrlz (čisto zlato). str. Fihrist. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62. tj. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. QLfti.. 227. T-r • i -rt — /-r • . koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. n. str. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića.geografi!ja). grčke poezije i grčke istorije. koju su izložili Ga-len (f ča 200. maronit. 809—73). Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. i. za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. athlr (eter). ikslr (eliksir). njegov prevod na arapski. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. Mafatlh al-<Ulum. n. 175. e. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. n. maghnatls (magnet). Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806). str. i slj. passim. . 150—51. str. str. str. Hunayn je bio 'ibadi. nestorijanski hrišćanin iz Hire.) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća). on mu je ovako odgovorio. al-Mahdijev astrolog. Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca. 291. najveća). str.857). jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. 1895). megiste. 220. možda su u isto vrijeme prevedeni. jighrdflyah (. 41. svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. e. 380. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. 63 Vol. pr.a'qubi. zatim grčka matematika i srodne nauke. passim. asturlab (astrolab). Isp. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. 65Ibn-al-'Ibri. Očigledno. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. uglavnom iz područja medicine. van Vloten (Levden. 1928). 60 Ibid. najzad grčka filozofija. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. e. ili Mesue Major (Stainijii). Kolso/iZ Ikhwdn izd. G. vol. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. 62 Y. jailsajah (filozofija). indeks. n. Euklidovi Elementi i Almagest.)60. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. • živa ju. Prema tome..

Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. 99. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. 185. npr. 94—5. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. 248. str. npr. 188—9. očigledno. 87 Ibn-al-'Ibri. I. 76 Qifti. str. 203. I. a koje nosi datum 572. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski.. 246. Qifti.) vidi Hitrti. Fihrist. 79 Qifti. 74 Ibid. str. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. str.. 75 Ibid.). a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. 70 Fihrist. 295. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). str. (1176. 116 = de Slane. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. srećom. ibn-abi-U§aybi<ah. n. str. Faris i Abd-al-Malik. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. vol. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. str. str. ibiđ. I. str. prevođenje sa sirijskog na arapski72. kakvi su. pri88 Fihrist. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. koje je on podučavao. e. 187—8. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. 249. a njegove kolege drugi dio posla. ibn-al-'Ibrd. str. 73 Fihrist. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. 38. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. 28. vol. str. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . str. 298. god. 252. vol.. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. 72 Fihrist. treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. 87. ali su. U mnogim slučajevima Hunayn je. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. 42. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. bez sumnje. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. str. str. 297. 297. I. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. 58 Ibn-Khallikan. n. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77.289 -Masawayha. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom. str. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. JSTs 1075. str.. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. 1. str. Ibn-ab. vol. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. e. str. kopirao ga je Qifti. str. 250. 80.hulqlyat)™. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. 244. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. 5. vol. 1938). I.. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka.iUsaybd'ah. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. 1.

Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. 82 L. 29«. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. naime. 262. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. str. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. <!lb.) i Apolonija iz Perge (r. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. i 833). Kad ga je zatim upitao kalif. Pored toga. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. 139. Lecleirc. Thabit je. 187—8. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. 177. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. vol. str. n. 267. Thabit ibn. 327. a koliko tek više našim prijateljima. Sobni (Cairo. ibn-al-'Ibni.. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. 251—2. Vidi str. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). s« IbnKhallikan. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. str. pr. I. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. I. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. e. I. Al-Battanijeva slava. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). vol. Histoire de la medicine arabe (Pariš. str. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. e. . Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. str. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. vol. 1876). osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«.imenovao svojim privatnim liječnikom. n. Njegov patron ga je. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. međutim.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. npr. 81 Ibn-al-'Ibri. Međutim. str. I. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. pr. vol. 251. str. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G.)85. ss Fihrist.

str. Isp. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. I'sp. 57. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda. 267—8. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. koji je postao nadbiskup svoje crkve.. temelj humanističkih studija islama. str. vol. str. Qiftf. Prije nego što se završio period prevođenja. 264. slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. 98 Str. kako ćemo kasnije vidjeti. hrišćanin iz Balabaka. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. 224—6. Do desetog stoljeća arapski jezik. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. mučili su se kako će napisati svoja imena. 272. str. 95 Fihrist. Qiftd. a umro je u Bagdadu 974. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. prema savremenim izvorima. postala dostupna arapskom čitaocu. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). str. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. str. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. Fihrist. ispoljio uticaj neoplatonizma. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. 12 Fihrist. Qift-i. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. 91 Fihrist. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. Naročito se u sufizmu.stotelova Retorika i Poetika. Jer. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. I. 295. hasib znači »mate matičar«. Ibn-abi-Usavbi'ah97. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. prirodno. 90 Oifja. str. Yahya. 245—6. dibn-aibi-Usaybi(aJi. Osim toga. čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. str. d slj. dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. 57—9.. 94 Str. 98 Str. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). str. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. koji je rođen u Takritu god. 428. 262—^3. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. 265. 226. 34. uskoro su postali. god. str. Aristotelov logički Organon. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. str. str. i slj. bila su neautentična). koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. str. 288. I. 235—6. pored Arapske gramatike. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). 264. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. muslimanskom misticizmu. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. 88 Ibid. 893. 97 Vol.

a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). izvor sve vlasti. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). u najmanju ruku u teoriji. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada.. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. 261—2. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. dtr. Poslije tih vremena narodi Iraka. al-Ma'mun je preoteo .za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. i si. duž cijele sjeverne Afrike. On je podijelio carstvo između njih dvojice. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. i si. str. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. 437. za drugog nasljednika. međutim. vol. Fakhri. 523. III. POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). vol. 278. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. a vršen je. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. str. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. vol. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. VII.. zatim Egipta.. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. Kalif je. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. Tunisa. II. Rabati. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. str.). ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. 2 Vidi Ya<qulbi. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. koji je bio darovitiji. Sirije i Palestine. str. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. a svog mlađeg sina. koji su zasnovali uma-jadski kalifi.. 472. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. 3 Fakhri. On je mogao. One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa. koji je bio. 236. e. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. sve do Španije. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). sudačke na suca (qadi). Poslije ogorčene borbe.

imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. s kojim se završava slavni abasidski period. i slj.. D. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. Međutim. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. 205. .. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. u sa-glasnosti sa kalifom. Goitein u Islamic Culture. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. Fakhri.Kalifat. onaj ko ne sluša našeg vezira. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. (1942). god. Uz dvorskog astrologa. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi).847). postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. str. 345. 5 Isp. bio veliki. str. vezir je često bio svemoćan. koje su služile za mučenje. 380—92.. a ko ne sluša nas. 255—63. str. Nadsvođene podzemne prostorije. ifbn-al-'Ajbbaiais. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). 6 Fakhri. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). Tanbih. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. II. str. koja je bila na strani sinovljevoj. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću. 500. Mas-udi. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama. 1295). a i kalif je 4 Ya<qubi. Sve do 819. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. zapovjednik nad zapovjednicima. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. Zato onaj ko njega sluša. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. XVI. god. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. str. jula 817.ne sluša ni nas. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. yezir Poslije kalifa. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). Od 24 kalifa. S. a ko nas sluša. ne sluša ni boga. 62. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. Četiri godine kasnije. teoretski naravno. str. naravno. 292. vol. ograničeni). čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). Njegov je uticaj. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. nas sluša. boga sluša. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. vol.

mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. zlato i srebro. kod ibn Khurdadhbiha. uključujući i Aleksandriju. Mi smo. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka.000.000 dinara i Egipat 23.000. Amedroz (Beirut. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. kod ibn-Khalduna. F. Sto se tiče rashoda. str. pokretnine. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. novac od primirja.000. 19—20. nisu plaćali glavarinu. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća.000. Sirija — Palestina13 14. Muslimani. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji. 306. kao što znamo odranije. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. iz Kurasana 37. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa.000 dirhama15. zadržan je.265. strancima. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije. Vidi str. kako smo ranije čuli.340 dirhama17. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. 15. H. VI. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. mada je veći red vladao u državnim poslovima. iz Egipta. međutim. malu i sličnim stvarima. 8 Isp.000 dirhama. a iz cijelog carstva 388.500. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja.291.200. a čitavog carstva 299. uključujući zlato i srebro. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. Hilal ai-§abd'. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. Koran. održavanje džamija. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. 1904). robovima i sužnjima.724. u stvari veliki vezir.000. cesta. Prema ibn-Khaldu-nu12. drugi.34019. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj).860. uključujući i Hims. 33—47. 59:7).929. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije. jer su.000. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78. iz Sirije — Palestine. stara Babilonija). nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. 167. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji.Poreska Vezir. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi.319. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak). i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća. kod Qudamaha. za prihode nešto kasnijih godina. dobrovoljcima svetog rata. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri.850. glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). siročadi. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova.846. možda pod al-Mu'tasimom. v»l. str. i treći. sve ove provincije carstva 331.040.000. ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. kao i u vrijeme Umajada. isključujući poreze u naravi.000 dirhama. izd.000. Kurasan 28.000. Šef toga odjeljenja.800. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130.000. 37. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. mal. Zekat se plaćao na obradivu zemlju.000 . Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. 9 Str. Sirije — Palestine18 29. međutim.

lihvarstva i javne prodaje vina.00021. vol. koju je osnovao al-Mahdi. 18 Passim. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. 376. Kada je umro al-Rašid. vol. vol. Damaska. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). Hims. npr. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. 20 Mas'udi. kao i druge dvije. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. policijsko i poštansko odjeljenje. koja je izdavala sva službena pisma. Ailfred w>n Kremer. II. unije mi jasna ni tačna. 356. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. Isp. 18 Porezi Rinasrdna. i slj. kartanja. 17 Samo u novcu Oko 8. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. Harun. 19 Zaydan. 1875).456.000 dinara. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika.000. str. str. Lata'if.000 dinara22. libn-Knuo-dadbih. I (Wienna.840 dirhama. VI. al-Ma'mun. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). iznosila je 100. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1. i slj.000. 150—51.227. Histoire des Arabes. str. III. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . I. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. Njegovi nasljednici al-Hadi. 61. 21 Tabani. Huart.000. Stvarno. bila je dobro plaćena. vol. str. 14 Kharaj. vol. 376. str. 22 Tha( alibi. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. str. Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. str.dirhama i 14. str. str. vol. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. 11 Mawairdi. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. namještaj i nekretnine.095. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. 5. str.800 dirhama. 366. Svaki veći grad imao je svoju policiju. 249.000 dinara20. str. po pravilu. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. Jordan i Palestina. Tamaddun. upravu za nadziranje žalbi. 15 Samo u novcu 8. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. koja je imala vojne činove i. str. Al-Mawardi26 ubraja. Damasik. 239. političke dokumente i carska naređenja i diplome. Qudamah. 12 Muqaddamah. uključujući dragulje. 72. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. I. Isip. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. 233. 764. Huart. 237^52. i slj. u njoj je bilo preko 900.

koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. doduše. al-Mahasin w-al-Masawi'. vol. U Perziji su vršene smjene mula i konja. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . izd. u Kuzistanu. 24 Mawairdi. 8 :10. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. str. teretna konj. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi._ 131. 452. I.33. niz Tigris. Ovaj razrađeni sistem. 417—18. možda. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. poglavice Khurrami32 sekte god. koji leži u blizini starog Raja. 26 Str. idu istom stazom. str. Culturgeschichte. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. str. dlbn-al-Athlr. On je lično bio sahib al-barid. birdan. Ya'qubi. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). Nejsabur. birdhawn. Prvi arapski . Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. baSrld je. Isp. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. Sudeći po svemu. diad. 27 Diwan al-baiid. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. Isfahanii. 25 M. Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. ar. 1902). 420. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Isp. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. iperz.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. 1 odatle do Širaza u Farisu. i slj. str. 431. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. Sohwally (Giessen. von Kremer. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. Marv. Amari. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. str. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. I. Ta'rlkh. II. 1937—9). 525. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca.. NalMino. Isp. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. vol. 131. F. Isp. Bu-karu. ar. brzi konj. Est. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. poštanski ured. Među Umajadima Mu'awijah. kako smo vidjeli. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Storia dei Musulmani di Sicilia. vol. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). al-Bayhaqi. vol. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. čiji se šef naziva sahib al-baild.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. Tuš. III (Catanaa. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. 39. Isto tako. SS?. čiji je centar Tihran (Teheran). 367. str. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. zasnovan na materijalu državnih arhiva. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. Raj. 46. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. str.

373—4. 5—6. 81 Ibid. 38 Mas'udi. 11. 11. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. uključujući i samog upravitelja.. kako se u izvještaju kaže.700 starijih žena. VII. str. Hititi. VI. Glavni direktor pošta. sa kurasanskom arterijom. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. vol. . 126—7.——. VI. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. izd. koji su djelovali kao detektivi. On je bio šef špijunaže. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. str. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. najzad.11—12. 93. VI.drugim naseljenim centrima i. str. str. Fihrist. očigledno.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. libn-al-Aithlr. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. str. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola.. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). IV. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34.. vol. koji su bili prerušeni u trgovce.'— Roađs . To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. Mas'udd. vol. 186. vol. 162. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' . sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-. vol. nadglednik pošta i obavještajne službe. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. 29 Ibn-Klhurdadbah. i slj. str. 342. skloništima i cisternama. 49. imao je još jednu važnu funkciju. possim. Baghdadli. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35.. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. putnike i liječnike. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. 30 Isp. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. Str. torbare i putnike. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama..

Nemu-slimani. 498. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. vezira ili upravitelja43. pored dnevnog sljedovanja. u upravljanju vjerskim fundacijama. str. Regularne trupe (jund). 567. Str. dobro orga-nizovanu. prema teoriji muslimanskog prava. kao i od gradskog stanovništva. 39 Ibn-Khallikan. 273. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). str.14. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. čađi. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika. 44. str. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. str. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. 466. Sudac. 37 lap. kazi. V. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. al-kali. IV. 36. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). 468. iznosila je . Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. Vlast suca druge klase. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. str. vol. uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. To se sve. Tahdhlb. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. 514. jer su bile na vladinom platnom spisku. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. vol. slobodan građanin. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. Miskawayh. >9tr. vol. XV. punoljetan. naravno. umobolnim i nad maloljetnicima.Sudska administracija Dijeljenje pravde. morao je biti muškarac. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. 1. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene). str. vjere muslimanske. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. i drugi. III.16. izd. qazi. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo.44 (dobrovoljci). koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. Nawawi. Aghdni. 39 Atlldd. 85 Qudamah. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. 1. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. seljaka. mentalno sposoban. kao što je ranije rečeno. 40 Mawairdi. u objavljivanju skrbništva nad siročadi. neporočna vladanja. 1297). vol. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. tj. str. ako se radilo o Bagdadu.000 dirhama. 334 = de Slane. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. de Goeje i de Jong. 512. I'lam al-Nas (Cairo. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. 107—11. 161. kathi. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. qadi al-quđah (glavni sudac). Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. 184. 234.

str. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. 117—25. koje su nosile deve. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. Njega kopira iibn-al-Athir. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. vol. 43 Isp. str. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. oko pasa. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. 1. III. god. 867. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. Za vrijeme abasidske vladavine. str. Husn. str. kao što smo vidjeli ranije. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom.14—15. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. Suyuti. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. prvobitno njegovih robova iz Fargane. 41.14. jemenska. 260. mačevima i štitovima. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. ibnKhaldun. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. str. vol.. V. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). jaka sila vojne mašinerije. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. Za vrijeme al-Ma'muna. naoružani kopljima. str. i slj. preko ramena49. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. i 836. 322.godišnje 960 dirhama45. 44 Ili muttawwi<ah. iračka je vojska brojala 125. mudaritska. Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. III. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. vol. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. 7—8. koja. 11. 4. 385—93. III. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). 830. kažu. za vrijeme al-Nasira (1180—1225).000 vojnika. Tabani. jednako kao i političku. uključujući katapulte. za vrijeme al-Ma'muna. i drugih krajeva centralne Azije52. str. ibn-Sabir alManjaniqi. a druga od Južnih Arabljana. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. 11.17—18. koji je živio kasnije. Tat>ari. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. str. Takav jedan inženjer. 100. grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . II. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. man-gonele i ovnove. pratili su vojsku. 1008. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. kamo je prenio sjedište vlade. a konjica dva puta toliko. Inženjeri. vol. 1. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. vol. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. vol. Po rimsko-bizantijskom običaju. a ne na arapski način. 11. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. 45 Tabari. III. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan).

dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. str. 118. str. 1. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. 227—9 = S. »Dvije su stvari«.20. I. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. str. str. Orient 54 Culturgeschichte.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima.« Ali to nije bilo sve. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. i slj. koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. u vrijeme rata. III. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. 245. 1. 49 Ibn-Khaldun. 275. 1. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. 52 Mas'udii. III. Tatari. vol. vol. str. str. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. po mišljenju jednog novijeg naučnika55.17. 26. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. VI. str. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. str. 70. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. ibnKhaldun. I. nemoguće ih je istjerati. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. Khuda Bulkhsh. str. 45.23. Tabari. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima. 53 Ibn-Khaldun. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. III.'III. 299. 260. III. vol. III. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. grupa od 50 pod komandom khallje. Mas'udi. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. koji je obuhvatao 10 bataljona. 998. III. 326. stajao je amlr (general). Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. Tokom desetog stoljeća. 452. ifon^haldun. vol. VII. međutim. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. 11. XVII.(koji je odgovarao dekurionu. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. 238. vol. voil. str. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. vol. str. vol. nego deve.7. vol. str.000 ljudi. III.. str. desetaru). U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali. Oni ne jašu konje. vol. vol. a ne iz ispražnjene carske blagajne. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. a više takvih četa sa47 Khaflb. Na čelu korpusa od 10. koje su oni opremali i izdržavali. 51 Ibn-KhaUikan. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. vol. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. 397. 1799. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). The DR2AVA . vol. 48 Spomenut od Tabori']®. 50 Aghani. str. Isp.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

153—4. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. The Invention of Printing in China. str. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi.000 dinara njegove imovine. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. Marshall Broomhall. G. str. vunene tkanine.000. Svaki trgovac iz Basre. oni su uvozili. Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. Kaspijsko more. 1925). zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. satena. čelične alatke i staklenu robu. 5—36. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. prev. Po . U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara. šećer. ćilima. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. and its Spread Westward (New Yonk. izd. istr. Arapin. arapsikog plemena. 68 Is. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. a neke i preko trideset tisuća. str. . pamuk. 177—91. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. Langles (Pariš. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. 1922). između ostale robe. str. 1910).000. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. str.000 dinara78. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil. 72 Iz pahlaui Tdjik.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. 70 Thomas F. pamučnih i vunenih tkanina. 85. brokata (dibaj). kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost. pokrivača za sofe (od ar. mirodije. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. vol. Čarter. Islam in China (London. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. 1811). 42—78. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu.str./. I. Međutim. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. II. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. vol. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«.Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. formirali Ujedinjene Države Indonezije.000. sujjah) i jastuke. i slj. 1949. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. 170. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. svilenih. LX (1929). 73 Isp. Ferrand. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). današnja Tazi. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. 70. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic.

str. str. ibn-Hawqal. 87 Tha'alibi. 1. III. str. vaze. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. Yaqut. 86 Yaqut. vol. str. bakrene lampe. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. Maqdisi. koje se još nose pod nazivom kuflyah. 648. igle. 822. kao i svilene tanke tkanine tzv. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). makaze. str. str. Maqddsi. 98—9. Tavadž. 81 Spominje ga MaqdM. Italiji i drugim evropskim zemljama. str. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. sokole. sofe. 426. str. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. zemljano posuđe. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. lukove. vol.str. 153. vol. 139. 415. vol. . IV. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. 88 Spominje ga liibn-Battutah. 77 Fakhri. 433. str. 144. 22 (gdje je krivo napisano). bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. Isp.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. 79. 177. slovenske i turske robove itd. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). 1. 198. 603. 11. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. 402. ibn-Hawqal. 569. str. . Lata'if. istr. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. 76 Kutubi.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. noževe. Buldan. U Tustaru i Sušu. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. II. 882. Egipatske tkanine. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. str. str. 16—17. str. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. I.20. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. vol. Maqdisi. 323. ogrtače od filca. I. robu od kositra. 1. vol. umajadskom velikašu. Maqdisi. 323—6. 201. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. 261. Vidi str. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi. vol. 46. Stolovi. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85.13. 138. 80 Ibshlhi. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. med. 321—2. 1. 5. I. II. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). 127. vezovi. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. I. lampe. 95. 407—9. razne vrste mesa. 78 Istakhri. str. Str. 443. ćilime. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. vol. str. vol. str. str. I. odatle joj ime. str. mačeve. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. 130. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. gaze i brokati. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. svijećnjaci. U centralnoj Aziji Bu-kara. 225. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. 79 Str. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. On sadrži sljedeće artikle: sapun. 297. krzno. jantar. 442—3. 82 83 84 85 Istakhiri.

god. Yaqut. Oriental Series (London. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. 326. gdje je. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. izd. Maqdisi. Španija oko 1150. Maroko oko 1100. I. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije.3—4. također kineskog porijekla. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. Papirni novac. Proizvodile su se različite vrste papira. 376. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin.. kako smo već čuli. 252 (novembar 13-decembar 12. 91 Tha'alibi. str.000. A. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. Ova umjetnost. 90 Viidi Friedrich Hirth. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. zelena. god. The Palaeographical Society. ipl. str. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). Vidi str. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. od bijelog do šarenog. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. 93 Theodorus iabu Kurra. 126. ili ranije. 11. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. god. koji su Turci zarobili 704. 15. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. nosila dragulje na 89 Ar.Staklo iz Sidona. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. ostatak stare feničke industrije. i prev. prema tradiciji. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. Bulddn. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. datiran mjeseca Habr I. 1890). visili su u džamijama i palatama.. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. 259—71. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). 1875—83). koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. naziva Gharib al-Hadlth. str. dok su tirkiz. H. Harunova je sestra. I. A. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. Tira i sirijskih gradova. str. 264 (novembar 11 — decembar 10. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. IV. Smatralo se da papir iz Samarkanda. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. safiri. rjeđe crvena i žuta. Biseri. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. Arendzein . 877). 92 William Wright. De Cultu Imaginum. Stakleni fenjeri. god. koji je pohranjen u Britskom muzeju. koja je stara kao Elamiti i Asirci. H. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa.000 dinara94. nije imao premca91. vol. VI. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. tirkizno plava. Qash§in. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. nekada sa figurama običnog cvijeća. rubini. vol. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92.

Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). 15. 1)8 Muqaddamah. Stapleton et al. Fakhri. . 184. VII. citira ga abn-KhaJidun. 72. VIII (1927). 102 Maqdisi. al-Multazz (866—9).. 109 Istaikhri. Čak i ibn-Khaldun. kao i »azure«. lazhuward. 108 Ibid. Tha'alibi. str.. 95 Taban. Maqdisi. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. a njegova žena ih je stavljala na obuću. trinaesti abasidski kalif. ali je ponuda bila odbijena95. Isp. 376. 104 Ibn-al-FaqIh. str. 97 Ibid.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. 203. str. str. antimon iz blizine Isbahana109. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. možda »galenit«.(Borim. III. kornalin iz Sane107. str.. ™ Ibid. 101. str. 105 Maqdisi. str. 602. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. str. Lata'if.000. smola i katran iz Fargane112. 315. vol. vol. i drugog dragog kamenja.. od iperz. vidi H. 1897). 101 Fakhri. 15. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem.720 dirhama106.. 38. 401—2. 108 Ibiđ. 206. S52--3. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). DRUŠTVO vol. biseri iz Bahreina105. Prema al-Mas'udiju". Muqaddamaht str. 20. 144—5. str. E. 184. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. ar. 101. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. str. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. str. 303. i slj. koji su omogućivali draguljarsku industriju.12.000 dinara96. 352. 11. 72—3. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. . dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98.. 703. dtr. 326. 110 Maqdisd.. konačno. III. str. 7. koje je on sve spiskao101. kuhl. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. 16. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. 1. str. 1. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. ABASIDSKO 319 kapi. 1. 3. 100 Vidi str. bitumen i nafta iz Đor-đije. od ar. VII. 101. olovo i srebro iz Karmana104. str. 341 n. U glavne rudne izvore carstva.000. 103 Ibid. str. str. Rubini. ldzaward i. Tabari. Tirkiz *iz Nejsabura. str. 110. vol. 96 Tha'alibi. 99 Vol. 353. k. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. 94 Mas'udli. »LaizuM«. Isip. str. str. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. str. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. str. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. dolazi preko lat. željezo sa planine Libanon108.str.

Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115. str. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. bilo da se radilo o starim. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. 3. str. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. 900. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. 124. 118 Istakhri. 241. . koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. 165—6. 303. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat. Khatib. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. 362. 85. 1. 1917). Kanali od Eufrata. 84—5. ibn-Serapion (Suhrab).13—15. str. bn-9awkal. kojii je napisao oko god. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. 114 O ovim kanalima vidi Istakhri. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. str. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. 166. zatim. pšenica. 111. str. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. 1. isto kod ibn-Hawkala. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. Royal Asiatic Society (1895). XVII i slj. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. 377—8. i slj. 91. kanalu sa zavojima. najzad. 77—8. Maqdisi. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. datule. str. str.. 118 Istakhri. Prije prvog svjetskog rata.. 291 = Hitti. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«). Yaqut. Irrigation o/ Mesopotamia (London. ibn-HaAVikal. 255—315. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. pamuk i lan. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. vol. 118 William Willoooks. Journal. Tigris).111 112 320 Ibid. a njegovo je ime dato novom kanalu. II a slj.str. str. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa.. II. vol. 115 Yaqut. 117 Baladliuri. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. Qudama>h. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. str. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. str. sezam. Ta'rlkh. str. 451. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. 555. postao je zamuljen do desetog stoljeća.2. riža. 11. str. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. str. str. I. U Iraku. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. vol. kod G'uya Le Strainigea. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. III. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. ABASIDSKO DRUŠTVO .

isp. narandže. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. npr. modri patlidžani. 129. vol. 4. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. Zemlja oko Bukare. 126 Ovo je gorka vrsta. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. teška. 97. Engl. vol. 478. grožđe. 600). ruku.15— 16. str. ar. šećerne trske. III. Biljka potječe iz Kine. mogranji. smokve. ruža i bosiok (rayhdn). 355. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. Politički. od per. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. 127 Thia'aliibi. breskve. II. I. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. Pregled prihoda. qand. masline. 6. krumpira. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. vol. str. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. isto kod ibn-ttavvkaila. bila je. jabuke. o kojem je ranije raspravljano119. Narandži. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). 3S4. isto 'kod ibn-Hawkala. između Samarkanda i Bukare. domovina je Indija ili Malaja. jedan od »četiri zemaljska raja«. str. rotkve. i inaša riječ »orainge«. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). izuzev rnanga. odgovara arapskom qanah. U stvari. i slj. 125 Tha'allbi. I. per. 107. krastavci. . Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. abu-sufayr. 81. 121 Istaikhni. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. 119 Str. sa njihovim poznatim rafinerijama. šljive. vol. Ovdje se. vrtovi Ubale kanala. »Čame« je također semitsikoig porijekla. 555. 81. str. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. modrih patlidžana. 128 Ar. qandi. kaj sije124. limun (vidi str. qandah. 124 Za etimologiju riječi vidi str. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. »cainidy« dolazi od iar. narang. n. naročito za vlade Samanida. lapuha. po sudu arapskih geografa. 321.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. limunovi. 123 Yaqut. s>tr. laymun. povrća i cvijeća. koji je možda bengalskog porijekla. sukkar. 122 Istaikhni. str. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 160. »Lemon« (limun) je ar. Maqdlsd. datule. 751. u najmanju. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. str. str. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. on je obuhvatao neko vrijeme. narandži. divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. 117—18. bademi. Veliko obilje oraha. zajedno sa četrunom i limunom. 120 Ya'qubi. str. što je u per. 1. početkom desetog stoljeća. str. 11. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. str. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. prava bašta121. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe.

vol. mogranj i četrun najbolje voće. 236. lapuha. Status autohtonih stanovnika — zimija. dostojan je jedan drugoga«. str. 133 Suvuti. u koje su ulazili hrišćaini. Lane. 135 Suvuti. 152—3. 180 Ibn-Hawkal. 137 Suvuti. mak i šaf ranika. izgleda. str. Istakhri. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. prema tome. Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. II. tvrdi jedna proročanska predaja. i datulom. 22. 132 Maqdlsi. 'itrj. str. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. narcisa. Šira-zu. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. str. 242. ruža je bila najpopularnija. i na Zaratustrine sljedbenike. sljedbenika objavljene knjige. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). 865. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. Isp. bili su autohtoni stanovnici zemlje. pogl. str. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. koja je glavna voćka na svijetu»m. Suyuti. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. Thousand and one Nights. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. . U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. (u 11. Između ovih. str. koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. Vi'di Bdward W. kako smo ranije čuli. 219. 109—10. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. str. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. palminog cvijeta. isa N-avvajii. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. haranske sabejce i druge. Husn.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. Sabur (perz. koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Između cvijeća. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. 864. II. I (London. str. manihejce. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. slatkog mažurana. i slj. vol. 1839). jasmin. koja je glavna hrana svijeta. 131 Tha'alUbi. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. Zimije' Zemljoradnička klasa. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. irisa (perunike). koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. str. 245. II. II. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. kažu. vol. 235. crvena od znoja Gabrijela. »sa mirtom.narandži. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. crkvene i druge strukovne položaje. III). najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. limunovog i narandžinog cvijeta132. 213. Husn. Međutim. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. mirte. vol. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. 443. svako od nas dvoje. JSfs 453. karanfil. tj. Jevrerji i Sabijci. str. sa klasom pšenice. Džuru i u drugim gradovima. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. nos. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). koje se dobivalo iz crvenih ruža129. bijelog ljiljana. 236. vol. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. proširio se.

vol.9—10. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. 882—942). vol. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. iz Egipta.16. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. 11.e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. a drugu na prsa. A. str. god. vol. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. ibn-al-Athlr. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. 317. 141 Tabari. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. jahati samo mule i magarce. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. kako smo već čuli. Između Abasida Harun je. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). 11. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. str. među mnogim drugim. umjereno i bez strasti. Prvi kalif. str. jer su Jevreji i hriš138 Str. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. 142 Isip. str. očigledno.252. god. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. God. III. bile su držane i u prisustvu Abasida. 807. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. jednu na leđa. u 'Abdun ibnSa'idu. zbog čega im se više ne može vjerovati. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988). nositi odijelo žute boje kao med. 79. 1. 712—13. čitao knjigu Danijela. 1389—#3. str. 141. sin osvajača Egipta. VI. 781. 83. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. Al-Muttaki (940—44) imao je za . 61. str. Jahiz. 139 Fihrist. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. zabilježio da je 'Abdullah. Međutim. koji je 850. 140 Tabari. vol. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. 79. npr. 27—8. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. 11. str. Isto tako.12. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Ona obiluje citatima iz Biblije. 78. Veći broj vjerskih diskusija. str. Al-Tabari149 je pod god. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. III. i 854.. I. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. koji je pisao odgovore hrišćanima. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I.. uprkos ovih restrikcija. 1419. 1. Znamo. H. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 23. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. Baydn. poravnati svoje grobove sa zemljom. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. To je rasprava izložena bez Ijutine. Staviše. i to na drvenim samarima. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. da j.3. kao što ih i Koran optužuje14'5. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani.

149 Vol. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. 408. izd. Međutim. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. sitr. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. vol. da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. 1928). 1904). Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. God.str. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. 412. 137—298. prev.vezira hrišćanina151. 2 :70. 14? Fihrist. među kojima su bili nadbiskupi Basre. str. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. vol. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. II. vol. vol. 1870). 1922). Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. 95.. Udaba'. II (CalLro d Oxford. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. 150 Yaqut. 399. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. A. Većina kalifovih ličnih liječnika. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). (London.1915). Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. kao što smo ranije rekli. nedaleko od glavnog grada. 1923). Tajarib al-Umam. Mingaina. Egipatski Kop ti. 2. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. 12 (Mainchester. Možda je ovo samo djelomičan prevod. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. 1885). Mausila i Nasibina (Nasibis). 23. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. Mingamia (Oairo. str. str. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. II. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. Vidi Miskawayh. 145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. str. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. str. 149. str. kako znamo. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. II. 5 :16—18. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. 146 Izđ. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. 259. . Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. 151 Al-Tanukhi. . 144 A. dtzd. Wuzard'. 912—13. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. Oko patrijarhove rezidencije. Nestorijanci su bili jači u Iraku. 153 §abi'. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. 148 Ibid. Mangolioaith.. 22..

1937). Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. 1721). a pratila ga je konjanička pratnja. Mingana u Bulletin John Rylands Library. a većina činovnika i liječnika hrišćani. koja je bila obložena raznobojnim mramorom. vol. II. 662. Za vrijeme mnogih kalifa. . 158 Pod ddyr. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. 10 (1926). Y. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. 18. str. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. god. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. Bibliotheca Orientalis. 159 Str. vol. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. Ispred njega je svečano koračao glasnik. 10. 66—9. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. 2 : 70—73. str. kuće i bogate plantaže. u stvari kao glavar svih Jevreja. Zahvaljujući njoj. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). II. Jevreji Sabijci Mandejci168. 1. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. vol. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. vol. 160 Dar al-Rum. 157 Yaqut. Glavna. našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161.-stvarni sekta. str. 155 Yaqut. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. 162 Sur. 662. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 127—33. i slj. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. 985. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. God. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. 349. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. str. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. II (Rome. koji je posjetio koloniju oko god. 5 : 16. koji je podignut 781. 1169. Bulddn. Saeki. u 154 A. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. Benjamin iz Tudele165. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. sinu Davidovu!«. resh gdlutha.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost.

znata. 171 Str. str. Tri puta se spominju u Koranu. opservanti) sv. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. slng. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. 175 Ibid. 61—71. posvećuje njima cijeli odsjek. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. 100—105. 1. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. prev. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. str. vol. vol. onaj ikojd uronjuje. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. d izd. Die Ssabier und der Ssabismus. str. Asher. hrišćaind. n. Prema Fihristu171. Chwolsohn. Mas'udi. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja.11. mina' obrade172. Zaratustrijevci (Majus). 272. str. Ivana. II. 1054. 112. mino. vol. Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. u stvari. 2 vol. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. koja broji oko pet tisuća duša. tj.163 Str. 597. 183. (St. 1840). 340. e.nebeski. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv.. vol. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. $abi'ah. 172 Od perz. Haranski Sabijca. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. vol. IV. str. str. 1856). 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . ili Sabi'un. To im je ime i poslije ostalo. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . sdkta je bila gnostička. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. 220—21. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). što je mnogo vjeiro-vaitnije. Bez sumnje. bili su oibožavaoci zvijezda. A. riječ nema nikakve veze sa Saba'. I (London i Berlin. i 586. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. Petersburg. 174 Fihrist. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. Pripadnici ove zajednice.god. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. 169 Ar. nasorijanci170 (tj. I. str. IV. 302. 184 Yaqut. Pošto žive u blizini rijeka. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. 126. njega citira Usaybi'ah. 173 Mas'udi. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). pr. Ivana (Krstitelja). . prije ženidbe i o različitim drugim prilikama.

današnji Faris. 92. Za noviju obradu toga pitanja vidi A. n. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175. str. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. i slj. 8. astronom. III. Isp. kako smo čuli ranije. 548—51. Shahrastani. ibn--Wahshiyah (živio ča 900). Shahrastani. 327 i slj. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji.mo o maminejcima. Čak i posljednji umajadski kalif. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. i Ya'qubi. 780. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. 159—60. slobodan diuh. Isp. I (New Yoirk. i slj. a posebno manihejske. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. 46. 185 Sur. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). kasnije su stekli status tolerisane zajednice. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. a možda i Jabir ibn-Hayyan. 4 :116—20. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. -str. str. A literary History of Persia... bila su. kako je ranije primijećeno. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. Vidi str. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. vol. 1932). 155. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. 180 Tabarl. koji je bic^. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. n. vol. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. iss Arapslki izvori. alhemičar. 86. Poslije okupacije. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. str. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. n. 188. str. 182 Ibid. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. zaratustrijanizam. I. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'.astronomima. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. državna religija. 181 Ibid. ostali na životu. bio je osumnjičen kao manihejac179. pa čak i komunistički maz-dakiti184.. 184 Vidi Tabari. 519—20. V. E. Browne. I. Williams Jackson. u stvari. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje . među kojima su Fihrist. 192. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. str. Čini se da su ipak mnogi manihejci. str. 21 : 98—100. Researches in Manichaeism (New York. izgleda. Perzijanac Mani (umro 273. ABASIDSKO DRUŠTVO . Brovvne. G. al-Battani. str. IV. 1902). str. vol. 897.imr. str. 499. 166—72. Politički razlozi i svrsishodnost. ili 274. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. 588. 885—6. vol. e.str. Manihejci.) i njegovo učenje. vol. I. God. 180—82. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. 66 : 9. vol. str. .

J. I danas oko 9. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. kako smo ranije vidjeli. str. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. 133 = vol. 1789). Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. kao što je bila Sirija. 126. 187 Bulddn. Preaching. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. tj. II (tekst). J. Sifat al-Maghrib. de Goeje (Leyden. Kir-sch (Leipzig. str. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188. Mnogi su se prelasci. Bruns d G. Lični interesi su ga diktirali. čija je crkva. str. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. 134—5. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. i prev. izd. str. i prev. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. Egipat. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. a nekoć ih je bilo pet stotina. još lakše islamiziran nego druge zemlje. I. koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . isto tako. Međutim.329 žjem. 27 (tekst) = str. Nubijsko Kraljevstvo. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. str. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. str. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. 396. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. str.). 27—8. pobjedu islama kao religije. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. ali zemlje. Chronicon Syriacum. Dozy i M. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. bez sumnje. god. eto. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. mada je bio neizbježan. i»o ?>e jyjas Latrie. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. 315. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. god. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji.9. G. R. Arnold. vol. IV. P. Međutim. 189 Ibn-Battutah. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. 1864—66). muslimansko po imenu. izd. 1. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. 1886). 32 (prev. i slj. vol. 188 Al-Idrisi. kasnije je. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. mada 186 Ibn-al-'Ibri.

vol. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o.ka). al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. treba istaći. Iako ga je nestalo. . Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. lakši. bio je. prenošeni su. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja.nih naroda. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. teologiji. Arapski kao jezik nauke. str. na drugi. arapski. koji su naročito vidljivi u rječniku. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. str. zajedno sa mnogim novim doprinosima. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. 178. Baisri i Kufi. matematici i geografiji. drugii u Lenjingradu. naravno. I. A prenošenje. 191 Hittl. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. Prvi. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena.1. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Njihovi prevodi. sa stanovišta istorije kulture. kakav je npr. u Kairu. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). pa čak i svoje vjere nego svoga jezika. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. aramejskog. 30—46. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. u Evropu preko Sirije. da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. astronomiji. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. Ona su učinila arapski jezik. rukoipis. One su bile spremnije. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. Ipak u zabačenim krajevima. U pravu. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. god. liječnik. 1922). Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. pribjegao je sekciji majmuna. kao što je često slučaj. akcentu i gramatičkoj strukturi191. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. sprovodnikom islamske civilizacije. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje.

god. str. Ovu bolnicu. Oni su osnivali prve apoteke. 1928). Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. IV. tvrde. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. otac arapske alhemije. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. mjesto. <s'tr. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. bili su po narodnosti Perzijanoi. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. str. 4 Qdfti. god. Jibril je. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. koji je živio oko 770. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. str. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. I. str. bolestan + stan. str. 99. 221. 5 Ibiđ. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. god. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan.abi-U?aybi'<ah. Na njima su održavani kursevi iz medicine.000 dirhama za dva puštanja krvi. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. imitirajući perzijske bolnice. 7 Ibn-. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. 191. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. str. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. Kao privatni al-Rašidov liječnik. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. blmar. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. ' Ibn-Duqmaq. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5. vol. Kao i od apotekara. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. jpt. I. 193—4.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. 8 Perz. vol. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. Qlfti.000 dirhama4. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. 143. Qifti. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. prvu u islamu. 188—9. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. 222.800. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. primao godišnje 100. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama.. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika.

124—5 = Boofc oj Religion. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije.živio sredinom devetog stoljeća. 850.Arapi: 'Ali al-Tabari. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). 1928). Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. koje je 10 Str. Dok je još živio u Perziji. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. §iddlqi (Berlin. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. 14 Str. »Ralbban« u ime svoga oca. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . II. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. Muhamimad Z. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. I. 309—10. vol. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. str. pričaju. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. str. 299—302. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. Arabian Medicin (Cambridge. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. isp. 503. Browne. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. 147. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah).kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«. 1921). 296. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). Raju. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). 1. nedaleko od Tihrana (Teherana). vol. Za vrijeme njegove uprave on je god.str. str. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. u kojoj je on bio glavni liječnik. al-Razi. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. 11 Edward G.25. sitr. dzd. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. glavnog grada današnje Perzije. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. Vidi također Fihrist. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). . ibn-Rhallilkain. 44. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana.

1848). filologije i umjetnosti. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. Greennill. 1872). ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je. Arapska je nauka s ovim liječnikom. dod. str. prev. može se reći. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. str. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje.najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. Kao što sam naslov pokazuje. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. 980—1037). Ovo djelo. 1866. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. O . sicilski Jevrejin. W. filozofom. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. tako reći. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. medicine. drugi učitelj (poslije Aristotela). Sahranjen je u Hamazanu. Catalogr oj Arabic Manuscripts. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. 232. t 994). gdje još uvijek pokazuju njegov grob. astronomije. 232. Corneliuis Van Dyek (London. 236—7. I.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. geometrije. Perzijanaca i Indusa. 1486. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna.) vidi Hitti. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. e. I. a tome su dodati i novi doprinosi. A. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. koji je vladao od 949-8316. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. vol. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. str. i Berrut. prema tome. no. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. Između ovih. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. NAPREDAK 335 kao filozof. 17 Qifti. koje je najprije4279. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. Liber regius). Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. u početku zaratustrovac. Faris and 'Abd-al-Malik. preko jevrejskog Aven Sina. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. teologije. Qifti. on je njezino ovaploćenje. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme.

koji se čuva u Britskom muzeju27. ibn-iKhaJliikan. On je umro u Antiohiji oko 1063. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. II. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. str. svakako je najstarije i najvrednije. Po riječima dr 19 Str. Čari Brookelmann. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. Geschichte der arabischen Literatur. ono je. i. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. 1930). najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). str. 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. čije se ime. al--Razija i al-Majusija. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. I. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. Došlo je do nas u rukopisu. iibr^aibi-Usay!bicaih. prema tome. To je prvo arapsko djelo ove vrste. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. llsa ibn-'Ali23. god. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). F '. 453—8. istisnuvši djela Galena. često miješa s njegovim. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. star. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. prvobitno hrišćanin25. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. 418. vol. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. 21 O. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo).gezla. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly).enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. Isp. Cameron Gruner. I (Weimar. ibn-Butlan26. t 1100). A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. zatim al-Qanun }i al-Tibb. 1898). 273—4. 18— 20. vol. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. vol. a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku.

moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. ibn-Khallikan. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom. alhemist. str. str. koje je . 98. Casey A. 247. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. I. str. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. prema tome. na nesreću. d slj. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. 25 Ibid. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. 365. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. 22 Williaim Osler. 214—16. vol. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar.. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. sve što je Zapad posjedovao. 294. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. Al-Kindi je bio više nego filozof.Qtifti. vol. I. zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. Latinski prevod toga djela. str.. njihova filozofija bila je grčka. u prvom redu. III. 297. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. ali. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. 241. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. naravno. možda sina Ya'qubova. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. 27 Fihrist. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. 23 Fihrist. ali ne s arapskog originala. str. većina njih je izgubljena. str. On je nastojao. al-Farabija i ibn-Sine. dijalektičari). 1922). vol. i zato su bili nazivani tim imenom. 203. 26 Hitti. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. 1936). str. Kao pripadnici islama. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. 315. optičar i muzički teoretičar. Al-Ghazali je. s druge strane. Preveo. poput neoplatoničara. vol. str. prema tome. On je bio astrolog. nego u arapskom originalu. U suštini. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). Arab-Syrian Gentleman. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. Qifti. slj. a mutakallim je postao sinonim za teologa. Wood. str. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. ibn-abi-Usaybi(ah. . i filozofije i medicine. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. I.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. Muta-kallimun (dijalektičari). Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. zaista. 255. nalazio se na granici između filozofije i vjere. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. d. s jedne. Al-Kindi. str. 255. ifon-aibd-Usavbi'afa. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. str. I. Grčka filozofija i medicina značile su. vol.

Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama.započeo Arap al-Kindi. Chr. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. II. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. Faris and (Abd-al-Mailiik. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. . preveo Rodolphe d'Erlainger. Umro je u Damasku 950. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. 1984. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. Qifti. 542. 1900). I. 2. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. koji odgovara srcu. XVI (Levden. 31 Objavljeno u Kairu. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. I (Leyden. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. 1890). Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). 100— 168. aristotelijanizma i sufizma. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. Vladara. str. niži od njih. 1895). sibr. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. La musique arabe. pit. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. P. doživjevši blizu osamdeset godina. uključujući čak i same vratare33. 277. Ibn-Sina je. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. god. II. 1885). čarobnog naučnika i odličnog muzičara.. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. međutim. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. 66—83. 134. 1930—35). čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. Po sudu ibn-Khallikana34. U stvari. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. Hitti. 32 Izvodi od J. vol. N. 1323. no. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. al-Farabi (Pariš. vol. odmah iza Sta-glrićanina. str. Catalog oj Arabic Manuscripts. služe službenici. al-Farabi je pisao razna psihološka. vol. a njih opet slušaju drugi. XIV (Lejnden. sec. analogan ljudskom tijelu. Na tone. Njegov filozofski sistem. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. Ihn-abi-Usaybi'ah. politička i metafizička djela. vol. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija.

112. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. str. 501. 1906). Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. sa Raso'il. V. II. vol. str. II. viol. (Leipzdg i Leyden. Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. vol. poglavica asasina u Siriji39. 16 vol. 104. 307. očigledno. »les freres de la [purlite«. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. Ibn-Khallikan. »the brethren of puri(ty«. str. on je pohađao s#-stanke udruženja. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. grčki filozofski sistem. C.18—20. 1858—1859). 4 vol. 381. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. 1. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42.izgledalo da uobičajeni prevađ.38 Ibn-Khalliikan. filozofiji. 1928). (Caiiiro. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. Iskrena braća (Ikhwan). čuveni mu'tazilit. izd. koji su se održavali petkom40. str. Zahvaljujući njemu. uređena na enciklopedijski način. 254. II. vol. vol. 35 I. V (1855). Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 11. astronomiji. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. Udabd'. koji su imali ogranak u Bagdadu. sir. vol. 11.8—12. vol. 180. str. 3. vol. Defremery u Journal asiatique. str. Goldziher u Der Islam. koji su oni. Ili. Yaqut. str. nije tačan. 36 Iz ovog bi .str. str. II. spojio se s islamom. koja je zbir svih nauka. 262. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. 38 Isp. 499 = de Slane. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća).15. 5—6. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena.4—0. 1884). 39 M. 5. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. 41 Isp. Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. 11. ser. etici. naročito Filonov. 34 Vol. 42 Al-Subki. IV. I. veliki sirijski pjesnik—filozof. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. Ihyd'. muzici. . Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. 470. đtr. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. str. I (1910). došla je do nas. str. geografiji. vol. 22—6.

47 Nallino. 1911). Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. koje je u Bagdad doneseno 771. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). e. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. Ar. izvan Damaska45. art. po važnosti su bili prvi. Lice 2. a preveo ih na latinski 1126. str. H. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. poslije dva stoljeća. bez sumnje. sastavljene u toku sasanidskog perioda. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. opseg bi Zemlje iznosio 20. sjeverno od Eufrata. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. 45 Ibn-al-^Ibri. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. str. Abelard iz Batha. i slj. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ. Isp. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. Pahlaui tablice (zik). čije je tablice (zlj) revidirao. kao što smo već čuli. 1. Sindhind). Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. Grčki elementi. godine. god.2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. 'lim al-Falak (Caiiro. uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj). njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. unazadno pomicanje ekvinokcija. A. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. Sa'id. 281. Prvi musliman koji je napravio astrolab. A.500 milja. 275. 50—51. po vremenskom redoslijedu posljednji. 273. str. a drugo.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. dijala i globusa. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46.400 milja. 237.ča 1007). »Astrcnoimjr«. str. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. 44 C. 1010 (1601—2 n. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara.44. 342 . 212 (827—8). Prema ovome računu. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). On ga je. str. Nallinio. astrolaba. dužinu sunčeve godine itd. str. Encyclopaedia oj Islam. Naličje. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. 46 Fihrist. H. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. a njezin promjer 6. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. Tabaqdt. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. god. ASTROLAB IZ GODINE A. napravio po grčkom uzoru.). 105—6.

1899). predgrađe Kvarizma. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). 54 Fihrist. str. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. ibn-al-<Ibri. 508—9. radila je još jedna. A. Catalog oj Arabic Manuscripts. str. za svog patrona Mas'uda.koji stoji nasuprot strani 534. koji je govorio turski. iz Raja. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. Faris sad (Abd-al-Malik. 266. 53 Qifti. Qifti. II. 282. str. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. . 236. 52 Fihrist. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. str. u njihovoj kući u Bagdadu. str. str. II. sina slavnog Mahmuda. vol.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. Između 877. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. str. vol. Nejsaburu i Samarkandu. vol. 396. Nallino (Rome. god. a pored toga znao perzijski. koji je god. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. d'bnKhallilkan. 20—21. 78. aa njim se povodi Qifti. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. 861. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh. IX. vol. izvana). 50 Ibn-al-'Ibri. 207.i-U32yibi'ah. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. hebrejski i sirijski. Al-Battani je bio originalan istraživač. 56 Ibn-ab. VI (1932). koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . napisao 1030. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. 51 Vidi Hiitti. Fihrist. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. 324—5. 283. str. đibn-'al-Athlr. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. 279. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. 286. 1135. vol. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. 97.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. i 918. str. jednu raspravu iz oblasti astronomije. str. str. M> 967. str. Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. I. 279. a također i na hebrejski. str. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70). god. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. Pored Ma'munove opservatorije.

1879). On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. u blizini jezera Urmije. 1888). 1910). 'Umar je svijetu poznat. Sachau (London. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. Među njima se nalazila prstenasta kugla. Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). str. čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima. 1878). U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani.al-Hay'ah w-al-Nujum. Sachau (London. Sachau (Leipzig. 318. prev. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije. gdje je i umro 1123—4. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. ubrajajući i sijamske blizance59. Iraka i Perzije. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije.. zidni kvadrant i sunčev obruč. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. F. str. čak i u Kini. Q. god. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. 243—4. Za nju kažu da je imala 400. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. Hulagu je započeo (1259). astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim. 1887). koji je rođen u Nejsaburu između 1038. aritmetike.pojavio u francuskom. Krenkow u Majallat al-Majma'.azwini. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. kasnije se . E. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. Sachau (London. njemačkom. . izd. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom.000 godina za jedan dan. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. i 1048. kao i opis mnogih čudovišta. prev.000 svezaka (?). talijiainis'kom. 1859). koju je takođe podigao Hulagu. 388. god. (ponovo štampano. danstaom i arapskom prevodu.330 godina griješi za jedan dan. London. XIII (1935). str. Ovaj posljednji u 3. Athdr. On je osnovao god. O njegovu životu vidi Qifti. E. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. u čast Hulagua. vol. 2 vol. prvog IlKhana63. u prvom redu. Al-Biruni. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac.

Ahmad al-Nasawi66 (-f. 198—9. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan).matematike. str. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). si/r. 662. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. li iprev. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). U ovom posljednjem. Međutim. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. koje je poznato samo u prevodu. 324. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. 500. naročito u Španiji. str. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies. I »zero« (mula). prevodiocu hinduskih djela. i slj. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. d slj. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). 63 Vidi str.U astrologiji. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. kao i uvođenje oznake za nulu65. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. I (Pariš. a živio je u Bagdadu64. 10. u arapskom originalu izgubljeno. XVI (1910). I. izd. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. vol. str.ča. VI (1931): str. vol. To je njegovo glavno djelo. u Kurasanu. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. 225. Prema tome. sluškinji astronomije. On je bio rodom iz Balka. ser. dolaze od ar. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. ali je. 442. Jedan od najvećih naučnih umova islama. upotrebljavao je indij-' ske brojke. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. 9. vol. f između 1019. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. 277. Drugi. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. Jami'. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. Takođe. vol. on je napisao najstarije djelo o algebri. bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. 1040). 61 Fihrist. bilj. ibn-Kballikan. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske.. str. 1836). al-Tawdrlkh. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). dato je nešto više od 800 primjera. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. na žalost. 65 G. al-Fazariju.. Nau u Journal asiatique. To je prevod sanskr. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. 323—8. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. i »oipher« (nula).

sadrži. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. gvožđe i bakar. današnja je Kiva. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god. kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. »augrym«. 68 Vidi Fihrist. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. str. Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. olovo. ikoju citira Qifti. str. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). 67 Kviarizm.704) i šesti imam Ja'far aj. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. I. koji su prema njemu nazvani algorizmi69. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente. zahvaljujući njemu. pt. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben). 69 »A'ugrim«. str. A Treatise on the Astrolabe. god.-Sadiq (f 765). 1364. kod Češera (Ćhaucera). Ka'sir. 286. astronomije i matematike. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. 237. kao i Leonardova djela. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. naziva ga alMajusii. npr. god. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. vol. Tabani. Al-Khayyamova algebra70. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata.'jnce. koji je živio u Kufi oko 776. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina.u KJuriaisanu. 274. III. i'bn-al<Iibri. potomak nekog Magijca. § 7 i § 8. Daoud S. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. iz Medine. gdje je on rođen. Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. tj.) i magiser Jakob iz Firence. 70 prev. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f.Gerard Kremonski. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. pet tipova kvadratnih jednačina. Kitab al- . str. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. a zajedno s njom i samo njezino ime. Is>p. kalaj. 1932). u Evropi je uvedena algebarska nauka. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara.

Fihrist. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. npr. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. Njih se on tek sada počinje da oslobađa. matematici. 160—61. Neki njegovi doprinosi su neosporni. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. vrlo su malo unaprijedili njegove metode. str. Međutim-. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. poslije četrnaestog stoljeća. Treba. Uglavnom. Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. kako ćemo kasnije vidjeti. I (Cairo. Čak i najbolji među njima. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. 1943). vol. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. 73 Hajji Khalfaih. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). ako bi se oslanjali na svoje knjige. sitr. sublimacije. sputavalo je okovima arapski duh. njemu krivo pripisuje. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. 72 Govore čita je bio Saibejac . neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. str. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. sa grčkom filozofijom. Vidi Faius Kraus. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. pjesnik— državnik. 1121). koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. I. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . 3—170. Jabir ibn Hayydn. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. str. međutim. Današnji muslimani. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. U medicini.i kasnije postao šiija. riječi al-klmiyd'. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. . odi koja se za Nearape rimuje ma 1. vol. On je unaprijedio metode isparivanja. 284. čija su d jela. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. Tughrd'i znači »ikancelar«. 354 —6. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. i slj. navodno. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. citira dvadeset !i sedam djela. Poštovanje starine. Qifti. taljenja i kristalizacije.arqi (knjiga o istočnoj živi). filozofiji. koja se proturaju pod njegovim imenom. passim.

vol. August Haffner (Vdenina. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. god. izd. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. 1849). Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. dosjetka. Kitab al-Khayl. bukvalno »crveni sumpor«. III. koje su napisali arapski pisci. Arapi su učinili neznatan napredak. al-ikslr. vol. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. On je umro u Kairu 1253. str.davali životinjama. VI. koji je pisao na arapskom. Levd della Vida (Levdein. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). 47. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. u kome pisac citira Aristotela. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. izvršila je svoj naučni . vol. geografiji. cijeni. koja nosi njegovo ime82. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83. koja je do danas ostala sačuvana. U njima se nabrajaju njegove pasmine. lizvonno grčka riječ. 79 Vidi al-Asma'l. V. 78 Vidi str. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. Astrologija. alKalbi. npr. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji.. medicinskim i magijskim vrijednostima i. Rasprave o draguljima U mineralogiji. Ovo djelo. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. citira samo arapske izvore. 1923). čistoći. preko pedeset. djela pjesnika. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. 1895). Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). donose nazivi dijelova njegova tijela. 523. Međutim. Wiistenfeld (Gottimigen. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. Njegova originalnost. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. 77 Od ar. On je osnovao mutazilitsku sektu. Holmyard (Pariš. G. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. J. izd. Institucija svetog hadža. izid. koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. f 868—9). opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. 304. ibn-Durayd <u William Woght. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. 218. 78 Al-kibrlt al-ahmar. str. _1928). str.

prev. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. 851. god. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna. pritoke Dnjepra. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. na sjever. 75—8. vol. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. 85 Fihrist. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Isp. vol. Ne 27753. 108—9. G. S. 84 Ibn-Khallilkan. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). i prev. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. u blizini Pripeta. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). izd. str. II. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. str. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). 'na engleski od A. Al-Mas'udi90. 82 Baghdadi. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. između krajnjih tačaka istoka i zapada. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. 83 Yaqut. VI. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. i Thabita ibn-Qurre. de Slane. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto.uticaj. I i vol. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. I. 87 Silsilat al-Tawarlkh. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. gdje se nalazila astronomska opservatorija. 1908). str. na jug. Njega je god. 278. na istok. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. vol. koji je umro god. 117—18. kako pokazuje abu-al-Fida'. II. Pariš. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. 86 lad. izd. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. od E. geografska karta. str. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. probili se u Rusiju. 1818). 921. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. str. koji su oni nazivali arin91. 1906. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. HiitJti. pit. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. služio se ovom kartom. koji je prebivao duž rijeke Volge. u Perzijskom zalivu. iprev. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. 1893—5). Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. 44. naravno. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. Jayakara (London. 901. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. Lanigles. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća.

ibn-Hawqal (živio 943—77). upotrebljavali su ibn-al-Faqih. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 158. str. Reina<u<d i de Slatne. 98 Izd. Uskoro poslije 928. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). 92 Qubat al-ard. 903. de Goeje (Leyden. 11 Varijante UjjaAn. Ibn-Rustah. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. . ibn-Rustah sastavio je oko god.(London. Ahbar as-$in wa-l-Hind. lizd. 1885). koji je bio porijeklom hrišćanin. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije.2. tako nazvan po rodnom mjestu. Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. II. Njegovo se djelo nije sačuvalo. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. 376. de Goeje (Leyden. 17. 90 Vol. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. 156—7. Qudamah. Mas'udi. dovršio je svoje djelo al-Khardj. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. đtr.17. Na molbu alIstakhrija. 891—2. III. koji je putovao sve do Španije. Blruni. Udhayn. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. str. str. itd. Tahqlq. Hans v. •8 Izd. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). Yaqut. 11. vol.. Sidži-stana i Indije i između 985—6. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). 1870). Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. 1. god. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. abu-al-Fdda'. 308. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. 1733). djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). God. 1926). 1892). de Goeje (Leyden. str. u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. Ovo djelo. Sauvaget (Pariš. o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. de Goeje >(Leyden. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. Mžik (Leopzig. AlIstakhri. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. 1866). 64. 95 Izd. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). 1948). 19. II. 1.8—12. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). str. On je živio na samanidskom dvoru. str. 22. Uzayn. 182. ibn-alHawqal. 26. J. 97 Izd. star. II. eto:. izd. str. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. 1889). str. i slj. i prev. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. 88 Vol. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. 376. godine. porijeklom Perzijanac. str. 375. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. 225. Jedan drugi arapski geograf. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. PetersbuTg. 22. Tariblh. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). ia/bu-al-Fida'. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. živio je oko 950. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). 11. Perzijanac. abin-Hustah. opsežnu geografiju. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. 80. de Goeje (Deyden. 99 Vol. 1891—2). 94 Al-'Abbasi. str. 89 lad.

a mora se mijeniaju u stepe ili planine. koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. str. 2 val. našli su put na Zapad. 107 Ibn-Khallikain. Mas'udi. D. de Goe-je (Leyden. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. str. druga veraijia. 1886—73). 1938—9). 1873). II. koja sadrži. a konačna redakcija je završena 1228. L/u'lu' (biser). str. i važne podatke o istoriji. d slj. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. stepe se pretvaraju u mora. Wu3tenfeld. 104 Izd. 103 Izd. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. bilj. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). 4. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. 1884—91). 1877). $urat al-Ard. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. npr. 1219—20. 6 vol. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. vol. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. str. 3. pustinjske zemlje postaju obradive. (Leyden. pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. vol. prava je enciklopedija. Da bi se mogao izdržavati. vol. etnografiji i prirodnim naukama. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. Ovaj Mu'jam. 162 = de Slane.100 Izd. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. God. 62. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije. a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). ova posljednja. H. Miiller. god. 106 Izd. u Alepu. H. Tanblh. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. de Goeje (Leyden. koji je živio u ovom periodu. J. (Leipzig. Mladog Yaquta. 102 Vidi str. 105 Riječ znači »iruibim«. (Leyden. III. koju je izradio abu-Macshar. lap. F. izd. Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. Zikikli. i dužina zemaljskog stepena. 80. Kramers. gdje je on umro. Jawhar (drag1! kamen). među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. koji također pripadaju ovome dobu104. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. 10. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. IV. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. 2 vol. u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. govorićemo u vezi s istoričarima. Izvjesni aspekti astronomske geografije. Pošto mu je dao dobar odgoj.

kao što smo ranije čuli. str. najzad djela drugih pisaca. 115 Ibn-Khallikan. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. 112 Ibn-Khaliiikain. (Levden i Berlin. izd. 1858—60). II. 1904—28). 1856). i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. bilo da se radilo d astronomskom. obadva iz Medine. 2 vol. 1387.. Istoka. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. god. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. Prvi sadržaji. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. god. 326. sjeverne Afrike i Španije. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. 118 Izd. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. vol. Sachau i dr. 520. naročito u obliku geografskih karata svijeta. koji je umro 834. vol. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Iz pera ibn--Sa'da. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. koji je umro u Bagdadu oko 767. sitr. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. koji je pisao arapski. Dva vodeća istoričara mu108 Str. 9 vol. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. najzad. str. 111 lad. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). 324— 6. str. samo su tri došla do nas109. 110 Ibn-Khallikan. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. 282. Međutim.. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. I. Vidi ibn-Khallikan. vol. pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. Ova biografija ibn--Ishaqa. II. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). von Kremer (Calcutta. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). zatim na tačno izrađenu kartografiju. vol. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. na geografiju provincija. (Gottingem. II. 114 Izd. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. Ahmad ZaM (Cako. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). astrološ-kom ili geografskom materijalu. 1914). izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. Wiistemifelid. 633. Najveći dio naučnog materijala. 95—8. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. u Kairu112. i. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena.bili doneseni na Zapad. koji je umro u Bagdadu 845.

Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. 889. Goitein. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). C. Ahhvardt. 358. Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. podvrgavao kritici. Mairgoitten (New York. 369 (979—80). Tomrey (New Haven. Pisanje isto-rije svijeta. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. str. I. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). još i nekoliko literarnih i 117 Izd. 1924). koja se završava sa A. S. 124 Izd. Međutim. Sam'ani. predajama. 121 Vidi Fihrist. 1938). genealogijama i pričama. V (Jerusalem. 1883). posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. biografijama. od kojih su. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. The Origins o/ the Islamic State (New York. Max Schlos&inger. fol. IV B (Jerusalem. prev. 1922). Miskawayh. 120 Vidi str. koji je bio i filozof i liječnik. Wu9tenfeld (Gdttiingen. 77—8. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. vol. XI (Greiswald. brdovitom kraju Perzije. koji je rođen u Tabaristanu. koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. 123—7. zapravo priručnik istorije. 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). 1850). str. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). čiji je kompendij opće istorije125. str. H. a to je sam autor. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. 771. opća istorija sa perzijskog stanovišta. Tah-đhlb. D. Nawiawi. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . Udabd'. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. 1916). Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. str. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. bez sumnje. Charles C. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. drugi dio F. ispoređivao i donosio zaključke o njima. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). međutim. Hitti. 1936). 118 Izd. Yaqut. vol. H. 1866). dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. 119 Izd. 1883). vol. 122 Izd. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Metod izlaganja. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. Očigledno. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). F. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). 123 Vidi Fihrist. koji je radio u Isbahanu. 258 (872). Vladimir Guirgass (Leyden. koja dopire do A. Ansab. 78. prvi dio. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. vol. de Goeje (Leyden. gdje je umro ča. duž južne obale Kaspijskog mora. 443a. pored istorijskih djela. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku). i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. 961. W. god.

The Experiences of the Naitions. prev. E. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. izd. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. I. 1844). (Leyden. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. prvobitno napisanom na široj osnovi. Siriju i Egipat133. Aimedros. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. pa čak i u Zanzibar. U svom komentaru. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. god. U stvari. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. 15 vol. 2 vol. str. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima. 1848). al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Yaqut. Prije svoje smrti u Fustatu 956. 1337). D. Th. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. 2 vol. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. 312 (915). 128 Tajdrib al-Umam. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. al-Kalbija. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. Houtsona. vol. 1879—1901). Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. prev. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. on ih je grupisao oko dinastija. 88. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. S. kao i na njegovom komentaru Korana130. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A.fi Akhbar al-Bashar. Qilti.. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. (Havdarabad.(anali apostola i kraljeva). Margolioirth. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. koju je on sakupljao na svojim putovanjima. A. kraljeva i naroda. Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. ibn-al-Athir. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. To je sve rezultat prirodnih sila. Kao i većina muslimanskih istoričara.n. 30 vol. 1883). 4 vol. izid. (Consten'tiinople. Irak. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. II. Mjesto da grupiše događaje po godinama. F. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. ili da je more gdje je bilo kopno. (Bulaq. 1921). 1323—9). Mladi al-Mas[udi. Njegovo monumentalno djelo opće istorije. rimsku i jevrejsku. 331. (Leyden. 2 val. H. de Goeje i dr. al-Waqidija. on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. (Oxford. M. koje se također zove al-Mukhtasar . al-Tabari reda događaje hronološki. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. kao i Mi-skawayh. str. (Oxford. izd. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. 129 Izd. 1286). Gottwaldt (Leipzig. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. 1914—21). 2 vol.

148. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani. str. 138 Izd. Oni su mahom bili sirijskog. de Goeje (Levden. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. 424. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. živio je u Mausiilu. Yaqut. vol. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. 1867—74). najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. II. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. filologija i lingvistika. djela al-Tabarija. 1861—77). i poslije Miskawayha (t 1030). de Meyinard i de Courteille. kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). VI. 134 Yaqut. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). najveći istoričar. zbornik od 7. Isp. . 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. Jeweit/t {Chiaaigo. kao i lingvističkog izučavanja. I. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. predaja. Veze sa hrišćanstvom dale su. 8. (Gata). al-Mas(udija i ibn-Athlra. 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. 141 Izd. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. u grubim crtama. 1893—4). Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. reprodukovao je u faksimilu James R. mogli bismo tako nazvati. str. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. J. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. vol. 247—S. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). počela je naglo opadati. Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. 1907). Toimberg. 142 5 vol. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. str. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. vol. nasuprot liječnicima. III (Pariš. (Pariš. (Levden. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. vol. rječnik nacionalnih biografija. 13 vol. bio je isto tako musliman«. pravna nauka. V. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija.o stepenima između minerala. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. o kojima je maločas bilo govora. napisao je. matematičarima i alhemistima. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. 9 vol. biljki i životinja139. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. među ostalim djelima. C. u prvom stoljeću. 1280). astronomima. 138 Isp. 1884). 234. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. Rasd'il. vol. str. Ibn-Khallikan. Bt. str. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim.500 biografija Prorokovih drugova. prvi musliman koji je sastavio. al-Tabari. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. jevrejskog i perzijskog porijekla. 35—6. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. Ikhwan. i prev. 137 Izd.

230. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . U prvom redu u potrazi za tom naukom. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. borba između Mu'awiye i Alije. i slj. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. — svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. 147 Shuja1 ibn-Aslam. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. vol. Općenito. politička ili sociološka. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. str. tj. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. Oprečno šiijama. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. 19. djela. Povrh toga. 624. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. »praksa«. U hadisu govori Muhamed. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. na primjer. vol. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra. Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. U hadisu je samo smisao nadahnut. 146 Introduction to the History of Science. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. I (Baltimore. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. Prije svog pogubljenja u Kufi god. 772. 151 Vidi str. iz Egipta. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. tobožnji naučnik.000 predaja koje je on izmislio154. bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. zatim su. a u Koranu Alah. a zatim u hadisu. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. I. str. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. 1329—51) iprvdh sedam volumena. u drugom stoljeću. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. Osnovi pravne nauke (ftqh). mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. 1927). neprijateljstva između Abasida i Uma jada. Abu-Hurayrah. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima.

(Bulšq.000 predaja. Aiša je prenijela 2. vol. 2.210 hadisa. str. Muqaddamdh. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. str. str. Muqaddamah. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. na temelju svjedočanstva njegova roba. koji je rekao . III. str. na osnovu svjedočanstva D. 1924). on se ovako pravdao: »Mi. ibn-Qutaybah. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh.153 vidi iiibn-Khaldun. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. 68—9. vol.. Alfred Guillaoune. najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. 93. str. IV. »otac mačića«. iss Nawajii. Baghdadi. str. 155 Ibn-Hajar. Hidžazu. koje su poslije toga vremena postale standardne..). The Traditions of Islam (Oxford. dbn-KhaMun. str. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu. Isabah. navodno. 17. IM Nawawi. VII.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. 158 N. 18. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. Ma'drif. 55.275160 predaja._ 165. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao.286. 1296). 231. 37t. 157 Vidi ibn-'Asakir. Egiptu. prenio je preko 5. 141. pit. i slj. str. str. str. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159. 164. Tafrlkh. Siriji. hodočašća i sveti rat. 3: Isp. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. koji je bio Per-zijanac. Naziv »abu-H>urayrah«. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. ijega kopira ibn-alAthlr. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. ibn-Sa'd. bez sumnje. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. Hiitti. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . str. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. koje je skupio od 1. II. iz!d. 161 Ibn-Khallikan. 201. vol.630156. odabrao je od 600. od kojih su. npr. vol. II. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. str. Halbah. VI. 370.awawi. 159 Al-Jamv al-$ahlh. 358. 476. 8 vol. koji su u isto vrijeme bili jamci. 154 Tabani. vol. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. str. vol. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. Al-Bukhari. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. prenosači. na osnovu svjedočanstva E. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. Anas ibn-Malik 2. Iraku. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. 95—6. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). nekih 7. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. na molitve. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. str.300 hadisa155. na osnovu svjedočanstva C.

Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. 167 Bukvalno »put do . književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). Na taj je način . kako su ga oni nazivali. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. . Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. anegdota. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. str. Muhamed. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. 101. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. 182 Razna dadanja ovih 'djela. I. tj. hadisima). stvorio svoj samostalni sistem. prema tome. naročito sure druga i četvrta. Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). npr. uključujući i Novi zavjet. Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. analogna dedukcija. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. 1319). autentična zbirka. 163 (Gaaro. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. krivične. tj. »pravi put kajl treba slijediti«. 55 (Delhi. vol. vol.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. 105. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. samo oko dvije stotine. i ijma'. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. str. sveopći pristanak. Dalje. Noćno putovanje. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. »mudrost«. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6. Kod alBukharija104 i Muslima165. zvanim usul (korijeni. str. 1280). nastala su dva osnovna principa: qiyas. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat).000 stihova u Koranu. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. osnovni principi). u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. prenesene kasnijim generacijama. fiqh166. 166 Bukvalno »znanje«.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura.ali nijedno kritično. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. II. 164 Vol. po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). ili otprilike toliko. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora.pojila«. Zahvaljujući njemu. 915162. II. Njihov sistem. 331. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema.

gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. obalnim predjelima Indije i istočne Indije.. sitr. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. 170 Fihrist.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. str. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. 171 (Cairo. ibn-Khaldun. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). Kao sistem religiozno-pravne misli. Po zanimanju je bio trgovac. 169 Ibid. Jedan tradicionalni razgovor. Vođa medinske škole. 715— —95)174. 172 Istihsdn hamafitske škole. III. 372. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. do tzv. str. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. 74. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. bio je Malik ibn-Anas (ča. pravne fikcije. na zapadu i jugu Arabije. ibn-Kha'likan. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. mada ga je jako isticao. ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. nasuprot medinskoj školi. kako mi danas kažemo. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu. istislah. koja vodi. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). istočnoj Africi. 155. Muqaddamah. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. 201. 1346). mada se često i njemu pribjegavalo. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Palestini. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. vol. Njezinih pristalica ima oko . Jedan od njih. 160—61. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. koji je pripadao porodici Quraysh. Rođen u Gazi (767). al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. u Indiji i u centralnoj Aziji. sa svojih 1700 pravnih tradicija. god. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. On je umro u Kairu. Ovo monumentalno djelo. Umro je 767. studirao je kod Malika u Medini. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. Ovo je šafijitska škola. abu-Yusuf (t 798). al-Shafi'i. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. str. a živio je u Kufi i Bagdadu. princip analogne dedukcije.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. najveće i na j tolerantni je škole islama. str. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. bio je abu-Hanifah. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743). koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija).

000 hanafita.000. Palestini i Egiptu. str. potomaka Alijinih. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. imam. u Bagdadu180. što je mnogo važnije. priznato je . Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). god. str. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu. E. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064).000 hanbalita. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. Sa četiri naprijed navedene škole. koji se neprestano mijenja. Međutim. izuzev šiija. 1919). Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. Danas. str. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene. vol. 1323). Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. Računa se da je njegovu sprovodu. jest hanbalitska. 312). 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Udabd'. 16 vol. bila podijelila.000 žena.šest kanonskih knjiga hadisa.000 nasuprot 180. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. 367. preuzima važnu ulogu. kojom je obdarilo i Hanifu. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte. vol. međutim. ibn-Khalliikan. vol. I. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. vol. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. 201. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. naravno. ipak se nije održalo. Dugo je vremena zbirka od preko 28.000.105. koji je u tančine razradio alShafi'i. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). 855. II. 1302.000. d slj. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu.000 tradicija Musnadlsl. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda. Griffini (Milan. 176 Majmu' al-Fiqh. u . s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim.000 malikita i 5. 179 Ibn-Asakir. Malika i al-Shafi'ija. vol. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. u koje se cijela muslimanska zajednica. 497. '4 Isp. vol..000 muškaraca i 60. 28. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. II. koja se njemu pripisuje. str. čudesa Prorokova su prihvaćena. ibn-Khallikan. str. uživala osobit ugled. izd. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. VI. I. 175 Delhi. Zahvaljujući ovome principu. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu.000. II. Ta'rlkh. str. 41. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. prisustvovalo 800. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. l slj. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh. 180 Ibn-Khallikan. 215—16. 178 Yaqut. 50. I. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. str. vol. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. Posljednja od četiri škole. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179.

str. 200—205. arapskog Ezopa. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. ali se i ne kažnjavaju. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. 4. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. dozvoljena djela (jd'hiz. smjelost. I. Također u poslanicama Iskrene braće. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. olakšanje postizanja zemaljske sreće. osjeća se u astrološkom. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. 182 Ibn-Khallikan. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). čiji je cilj bio. apsolutne dužnosti (fard).laqj183. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. u krajnjoj liniji.principijelnim pitanjima i metodologiji. 3. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. 2. tri druga tipa. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. o odricanju. koja su pravno indiferentna. Druge. još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. 493. vol. a propust zakonom kažnjava. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. opet. koji veliča umjerenost. politiku i društvo. str. mubah). o kojima smo maločas raspravljali. njihovo izvršenje povlači kaznu. Prema tome. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. 757). 1313). Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. bogata mudrim izrekama Proroka. a neizvršenje se ne kažnjava. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. Ova grčka djela. čije se izvršenje nagrađuje. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. a za šiije Alija savršeni ljudi. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). 5. Oni 181 6 vol. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). zadovoljstvu i istrajnosti. npr. ra-binske i talmudske kanale. u najmanju ruku. mada su mnogobrojni. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. mada su za sunije Muhamed. Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. poslovicama i mudrim izrekama. I. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). koje se odnose na starateljstvo i oporuku. vol. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. Ona se. Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. (CaiTO. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. Postoje. ona se ne odobravaju. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. zabranjena djela (haram). može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. kao i njegovih drugova. kao i Platonov i Aristotelov. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh.

poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. str. ibn-Du-rayd189. prema jednom retku iz Korana (49:13). Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. razvio se interesantan pokret. u užem smislu lijepa književnost . II. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. 189 Leksikograf. Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . stvarnog ili prisvajanog. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. 1292).184 185 186 187 364 Izd. izd. tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. naročito među Perzijancima. 193 Jbiđ. III. str. Adab Isp. izd. Udabd'. str. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. Čak i takve discipline kao filologija. 16. čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. među kojima su bili al-Jahiz188. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. al-Dunya w-al-Dln. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. i»o u svom djelu Muqađdamah. Wustenfeld (Gottingein. čiji je rječnik191. vol. (Bulaq. povlačeći za sobom herezu i zindlqism. ni jedino od njih nije kritično. kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. Više Shakib Arislan (Oairo). Fihrist. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. 191 Sihah. vol.belles-lettres (adab). počela je sa al-Jahizom (t 878—9). Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002).. 1008). i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. 477—9. leksikografija i gramatika. 266. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. 192 Ydqut. 9. duboko ispoljavali. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri.str. 252. Al-Jawhari (t ča. a među nekim Perzijancima vjerske. 933. poglavicom (šeikom) literata Basre. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. 1925). lingvistika. . (Caliro. 'ibn-.. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). bio je sin grčkog roba193. 1854. 2 vol. str. kairskih izdanja. bio je Turčin iz Faraba192. 15. d slj. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. vol. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. V. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. urnro u Bagdadu god.

I.'l. maqdmah. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. 897—967). 1867—98). 2 vol. 1302). u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. (Bulaq. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. učenost i govornički dar.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). lutali od mjesta do mjesta. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. lizd. ili al-Isfahani (ča. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. 195 Maqamat. 197 Izid. (Pariš. Njega je gajio književni proletarijat. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. posljednjeg umajadskog kalifa. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. (London. (Dama&ous. de Sacy. 196 Ibn-Khallikan. 4 vol. Jedrog. koji je bio karakterističan za raniju književnost. 21 (Leyden. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. odmah iza Korana. potpuno je nestalo. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. prev. a Goridi je objavio indeks (Leyden. 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. Prije nego se maqdmah razvila. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. 522. tzv. direktni potomak Marwana. vol. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. 198 20 vol. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. Zaista. na engleski Thomas Chenery i F. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. Muhammad 'Abduh (Beiruit. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. 1900). gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). čiji su mnogi članovi. Bruinnow je izdano vol. 1285). 1889). 1888). To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. književnog arapskog jezika. 1847—53). takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. ibn-KhaJliikan. Steingaas. str. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. vol. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). 68. 2 vol. str. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup).

str. grčkih. II. Berton (Sir Richard F. 1911 Str. 207 3 vol. vol. ibn-Khalliikan. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. 487. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. Mžik (Leipzig. 208 9 vol. međutim. Ser Ričard F. s ilustracijama E. Izd. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI . izd. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. 11. Poole. 202 Buluq izdanja' A. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. 2UB 12 vol. Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. ali bez komentara. S. 1882—4). vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. str. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942).16. I. 3 vol.(Hiljadu i jedna noć). 1251. str. Prvi engleski važniji prevod. 205 Fihrist. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. Poole. 1926). Hans v. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. Isp. vol. 1. uključujući Shahra-zadu. izuzev u poetskom dijelu. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. II. Tabari. i doživio je više izdanja. 11. (Lon don. potpun je. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. V. 150. vol. 688. 1. Osnova ovoga nacrta. vol. (Pariš. 1859). IV. str. I. najbolji u Engleskoj. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. hebrejskih. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. (London. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. egipatskih i sličnih izvora. 90. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. (London. I. strani kulturni i religiozni uticaji. 1883). U ovom periodu. str. 304. doduše nepotpun. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. 11. vol. Mas'uđi. 1839—41). sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. 1704—17). str. str. 204 Fihrist. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). Revidirao E. vol. H. Licemjerni duh. (1835) i 1279. -'" Ibn-Khallikain. str. 3 vol. 12—13. Uprkos tome. 689. prema uzoru Bude. 200 Yaqut. Nekoliko izdanja kasnije. S. nešto prije desetog stoljeća. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. i sir. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. 133.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. (London. a kada je. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. 304. I. tisp. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. Kako je vrijeme odmicalo. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. ali tačan. utvrdila su zvam i oni arapski tekst.

prema nekim izvorima. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. 1885—8). Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. vol. XVIII. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. dao oduška pesimističkim. gdje je on živio. str. 213 Vidi njegov Dlwan. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. 47—53. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča. ibn-Qutaybah. vol. koji je pod al-Mahdijem 783. ismijavao svoga vezira. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. međutim. meditacijama o smrti. str. vol.217. Aghdni. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. vol. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. Ghazal abu-Nuwasa. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. Shi'r. 2—8.000 dirhama. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. tj. str. 22. Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. str. 828). oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. 240. I. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. 476—9. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. 210 Aghdni. Provincije. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. vol. 212 Al-Hasan ibn-Haini. kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. koje slave junašvvo u borbi. Abu-Tammamov otac. Njegova slava. bio pogubljen zato što je. III. VI. str. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. koji je držao vinaru u Damasku. 19—73. ibn-Khallikan. izd. I. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. koliko i na . Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). ibn-Qutaybah. viol. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. str. fad-Qirmi. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe.umjetnosti. liibn-Khallikan. abu-Nuwas212 (f 810). koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. 1898). 1925). Bashshar. Aghdni. str. str. III. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. Mahmud Wasif (Caliro. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. god. Shi'r. Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. zanimanjem grnčar. upola Per-zijanac. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. 157. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. (London i »Benares«. naročito Sirija. 501—25. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios).

126— 83. 125—30. 8 Izd. Shahln <AtIyah (Beirut. 214—18. Zbirka pjesama Hamasah219. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. 1847—51). I. vol. — srapa . Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. 1887). sto. str. vol. 1889). vol.). VII. dopunjeno komen tarom u 2. VII. koje pjevaju o istoj temi. 333—40. Poezija abasidskog perioda. H. XV. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. zaostaje za svojim uzorom. O njegovu životu vida. e. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. III. puna lokalne boje. Rukopis. I. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. str. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. Aghani. vol. đibn-Khallikan. Mas'udi. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. Mas'udi. 217 Izd. slično arapskoj poeziji drugih perioda. 707 (1037—8 n.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. str. 147—67. str. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. (Botnn. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. 216 Vidi Aghani. 1909). str. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . VI. 214 Isma'il ibn-al-Qasim. koji je datiran A. 1828). Njegova zbirka. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. vol. vol. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. ibn-Khallikan. pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). vol. vol. 240—50. 81—7. 99—108. str. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen.

u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. međutim. Jer. str. U svojoj raspravi o . opominjala je jedna omiljena stara izreka. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. Kada je djetetu bilo šest godina. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. Ghazzali. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. 1194. 8 Aghani. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. — osnovne principe aritmetike i pjesme. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. na kraju krajeva. koji su ih podučavali u vjeronauci. Prilikom posjete Damasku god. ali ne pjesme erotskog karaktera. vol. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. nego iz svjetovne poezije. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. Međutim. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom.<7. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. U djelu Risdlat al-Siydsah6. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. vol. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. 83. lhyd'. 101. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. XVIII. mu'ad-dib). Nisu ni danas.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. 272. I. str. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. Očigledno. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. 2 Str. Čim je dijete moglo govoriti. Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve.

1177. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. 6 Izđ. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). U ovoj školi. 7 Jahiz. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. U poglavlju o učenju. ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. mu'Iđ ponavljač)16. koja nosi naziv Nizamiyah. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. koji je bio naimenovan. 1838). Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). 8—11. vol. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. str. god. 3. 5 Mas'uđi. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. 1065—7. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice. po svoj prilici. 67—76. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). C. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah). Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije.pedagogiji al-Zarnuji9. izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. Tvrdi se da su. Totah. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. 173. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. Seldžuci. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. Nizamivah je bila teološka ustanova. str. koju je država priznavala. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). u srednjem vijeku.. vol. treba imati na pamtti. 1. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). str. 150. ibn-Khaldun. str.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. str. vol. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. prosvjetitelj Nizam-alMulk. bila je Nizamlyah. 14—19. izd. Luwls Ma'luf u al-Mashriq. Opserva4 Isip. Pored toga što je služila kao prevodilački biro. VI. takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. Međutim. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima. Uz nju se nalazila i opservatorija. str. vol. I. prva prava akademija u islamu11. 475— 6. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. Vidi Ghazzali. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. Nju je osnovao god. 8 Loc. Baydn. The Contribution of the Arabs to Education (New York. Muqaddamah. cit. 1074. str. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. Mubarrad. koji je pisao 1203. Caspari (Leipzig. str. 10 Popis vidi kod Khalil A. 1926). koje mu . I. perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. IX (1906). 321—2. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10.

246. II. u Himsu samo jednu. Hammer—Purgstall (Vienna.bri. vol. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. od per. III. Ibn-Battutah23. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. oko dvadeset. 1329). jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. god. da bi izoštrila svoje pamćenje.. 43—9. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. baladur. 18 Ibn-Khallikan. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20. 430. 21 Ar. II. u Mausilu više od šest. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. potpuno nestalo. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). vol. Athdr. koji je posjetio Bagdad 1327. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. ostavio nam je detaljan opis građevine. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf.dge. 123. 115. vol. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. XI. da je grupa studenata. III. god. 100. balddhur. god. 13 Ibn-al-Athir. Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. Ayyuhal al-Walad. 276 12 Reuben Levy. str.000 predaja. 193. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek. prev. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. Qazwlini. str. izd. poludjeli. str.00025. str.rucara alBaladhurija . U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. G. Pored Nizamlve u Bagdadu. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. Među 11 Vidi Suyuti. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. i slj. vol. Za slavnog isto. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. koji ju je sagradio 1234. str. X. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. 14 Vol. str. 1393. str. str. Isp. (engl. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. U ono vrijeme. u Damasku. od čega su svi. god. 1838). Scherer (Beirut. vol. Iraku i Siriji. 156—7. 16 Vidi ibn-Khallikan. XI. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. i prav. služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. 1933). 219—20. 15 Ibn-al-Athir. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. koji u svojim zapamćenjima govori.) G.000. izuzev njega. str. 19 Vol. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. 17 Str. str. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. Husn. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. 435. I. kao seminar za četiri ortodoksne škole. Ovo zdanje. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. 1929). A Baghdad Chronicle (Cam. str. 29—30. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu.

287. XVIII. 324. str. str.20. str. 108—9. vol. 179. 439. gdje je on svako jutro. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. vol. 11.1—2. 432.8. IV. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. 32 Aghani. str. 1. vjerske rasprave i književni sastanci. I. vol. str.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. Uđaba'. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. str. vol. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. 24 Str. str. IV. filozofije. 179. VI. str. poglavito književnih. str. 30 Str.10.11. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. 11. 34 Yaqut. Između ostalih. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . vol. 1. II. str. 1. vol. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. I. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. 136. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara.. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. 31 Yšqut. 33 Vidi str. 29 Yaqut. u periodu abasidske vladavine. vol. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski.14—16. 182. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. Kada bi putnik došao u neki novi grad. 205. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. vol. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. 11. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. PROSVJETA 375 teke. 23 Vol. 28. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. 383. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. 229. vol. halqah) ili skupove f sing. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. 230—31. str. 1. str. Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. 101. 28 Maqdlsi. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. god. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. prijatelj a34. str. 252. I. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. 25 Ibn-Khallikan. str. 283.14—16. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju. 1. Husn. podučavao razne predmete29. str. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. 236. sve do svoje smrti 820. VI. vol. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. sadržavale su kolekcije iz područja logike. 22 Abu-al-Fiida'. II. 258. str. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. Odatle njegovo prezime Baladhuri.20. III. 135. 317. astronomije i drugih nauka-55. Suyuti. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus.

37 Maqdisi. bile su tek male daščare pored džamija. Harunov vezir.Str. str. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. koji je bio upravitelj Kurasana 794. V. 420. koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. Mnoge od ovih prodavnica. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. II. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. V. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. str. Vidi također Yaqut. 449. 245. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. bez sumnje. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. prepisivači i ljudi od pera. str. 39 Yaqut. lanenih i konopijanih krpa43. Kao što smo već istakli. vol. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. koji je imao devet svezaka39. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. Al-Nadim (t 995). kineski papir i svici od kože. 315. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. 413. 40. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. ali su neke bile. Biblioteke su služile za sastanke. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42. 41 Str. 3« Maqdlsi. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. str. vol. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. II. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. Oni su bili zavedeni u katalog. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod.. Drugi muslimanski gradovi. vještinu proizvođenja papira od lana. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. vol.. god. Neki zvanični dokumenti. za naučne diskusije i raspre. prema planu tvornica u . vol. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. god. . egipatski papirusi. odakle je pobjegao 1220. među kojima su se nalazile pergamene. prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. str. ati Yaqut. str. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. 467. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. Njegov brat Ja'far. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga.

855). II. druge stečene. 12. 23. izd. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. PROSVJETA 377 mozak. a dva bubrega prepredenosti. Stomak je prebivalište svih bolesti. str. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Qadqa'&hain1di. Wiet. 40. u sljedećem stoljeću. slezena smijeha. Glava ima pet svojstava: osjećaj. a hrana je izvor zdravlja. str. 50 Val. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. Međutim. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. vol. prev. vol. str. Jetra su sjedište samilosti. Vidi str. 47 Str. Turkestan down to the Mongol Invasion. On je sastavljen od četiri elementa: vode. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. Fihrist. _Iap. 236—7. . Venera. tekst str. umne sposobnosti su dvovrsne. Charles Schefer (Pariš. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. vatre i zraka. 48 Nasix-i-Khusraw. 21. I. str. Jedne su urođene. str. II. str. II. 11. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. Jastrow. od gr. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. (Oxford. Merkur. jedanaestom. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. 41. 475—6. 38—9. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. chartes. Njihovo je mjesto srce. izd. Vidi Y'a(qubd. 21. volju. Qalqashandi. 2. 13. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. 48 Vidi Fihrist. 48 W. Muqaddamah.8. Barthold. Khitat. Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. kojemu su pluća ventilatori. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 1928). Čovjek ima tristo i šezdeset vena. str. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. Mars. d prev. str. 1881). Civilizattion o/ Babylonia. 45 Maqrlzi. Isp. str. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. Mjesec. 1. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. Jupiter i Saturn51. 34. 318. Prema Tawaddudi. Ima sedam planeta: Sunce. Sefer Nameh. vol. 44 Ibn-Khaldun. 352. girtas. str. 338.Samarkandu. imaginaciju. 49 Skig. str. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. Stomak leži ispred srca. str. GOD. 326. dzd. zemlje. 261. 474. fantaziju i pamćenje (retenciju).

sitr. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije. Semit. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. vol. Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). 256. a naročito u slikarstvu. datiraju iz umajadskog perioda. 4 Khatib.POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. vol. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine. vol. kao i u svojoj poeziji Arapin. ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate. str.000. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). I. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). str. potrošio 400. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'). 1258. vol. 99. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. koju je podigao osnivač Bagdada. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća). od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI . koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare. Međutim. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. 3 Mas'udi. džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. I. u arhitekturi. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. Od kalifske palate. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. IX. 82—3. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. 5 IbnHal-Athir. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1.000 dinara3. str. VIII. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861).000 dinara7. osnivača Samare. od palate Plejada (al-thurayya). 116. Ova zborna džamija. koja je koštala 700. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. i slj. koja je koštala 1. graditelja nezine velike džamije6. Hulagu. blizu Samare.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). na koju je alMu'tadid (892—902). ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća.

10. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. 260. 7 Yaqut. 1926).edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. str. III. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. Richmand. 246. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. 9 Str. Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. 17. 254. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. kao i scenama iz lova. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. 623 to 1516 (London. str. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. zupčastim grudobranima. Bnnist Herzfeld. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). Vidi str. 245. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. LIJEPIH UMJETNOSTI . A. prema zidu velike džamije u Samari. 10 Vidi str. Bulđan. isip. 122. za obrazac minareta svoje džamije. polukružnim svodovima. H. 710 (1210—11). str. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). građen prema apsidi hrišćanske crkve8. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. atr. str. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861).zidu qiblah. koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. Maqdisi. Ovaj je tip postao .al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. Izvana. Arabic N° 20. Moslem Architecture. koji se nalaze u Raki i u Samari. 54. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova. dizao se toranj. 1912). potječu iz osmog stoljeća. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. 8 Eruiest T. Edinburgh University Lihrary. po svoj prilici. spiralnim tornjevima. u prvom redu perzijske. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. vol. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati.

Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. očigledno.000. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. d Yaqut. MAQAMAH 19 Bolesnika. U keramici. 1502. Die Malereien von Samarra. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. vol. III. birali za umotavanje svetačkih relikvija. Ukrašene svilene tkanine. preko perzijskih kanala. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. 315—18. vol. str. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. 12 Ernst Herzfeld. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. Ono. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. I. nijedno nije sačuvano. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. međutim. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. na nesreću. H. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. LXI. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. Rukopis iz A. kao i geometrijske i epigrafske figure. pls. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. bile su visoko cijenjene u Evropi. (Berlin. čiji se sin nalazi iza njegove glave. Muslimansko se vjersko slikarstvo. posjećuju njegovi prijatelji. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. grnčari i majstori . iz dekoracija knjiga. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. 17—18. Perzija.000 dirhama. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. 13 Mas'udi. islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. str. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. 266—7. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. iznad svih tkanina. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. 1927). koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. Ovakvi muslimani. str. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. LKIII.

III. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. Arabic Palaeography (Gairo. 1929). dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. postala religijski simboli. 19 Fihrist. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. vol. Kaligrafska umjetnost. str. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. The Islamic Book. 368. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. sir. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. Les oris musulmans (Pariš. slikara i bakrorezaca.. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. str. Nuwayri. str. vol. 1946). štaviše. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. Naročito u An-tiohiji. str. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. Yaquit. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. Kairu. 96:4). Morditz. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi.. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. 1905). 150. pl. i slj. Bolje nego išta drugo. 3—4. 31. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. našla je odobrenje u Koranu (68:1. 20 Ibn-Khallikan. ibn-Muq-lah (886— 940). 2. 89. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. Thomas W. vol. VII. vol. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. str.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. i slj. 1—5. i slj. i slj. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. 268. 15 Isp. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. 36—7. II. II. njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. Fakhri. Udaba'. Među pohranjenim blagom Luvra. Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir. 5. 11. 472. vaza. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte. 21 Ibn-Khallikan. 119. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. ukrašena konvencionalnim cvijećem. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. str. 22 Vidi B. 17 Gaston Mignon. t 834). 1926). Kašanska cigla (qashani). III. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. 430. str. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. pogl. (London. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. vol. sol ja. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. Yaqut. abasidski vezir. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. III. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. str. XXVIII (Cairo. Ona su. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. 25 — (storija arapa . vol. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti.8—10. vol. str. II. vol. V. 1928). str. Anraold i Adolf Grohman. 370—71.

VI. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. L. S(* (Iqd. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. III. 25 Fihrist. 41. 24 Agha. vol. str. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. 12. što citira Nuwayrd. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. IV. Nuwayird. vol. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. Po ocjeni djela 'Iqd. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). vol. Isp. Aghdni. Nihayah i.000 dirhama. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. Dok je još bio mlad. cit. vol. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. 239. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. 239. Za jedan od njih. i slj. potomak jedne plemićke perzijske porodice25. str.000 dirhama. Aghdni. 14. 28 Vol. 4. 8. str. 289. vol. VI. 11. 240. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. ibn-KhaFaikan. I. darovao mu 150. str. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. str. iznosio je 100. VI. str. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise.386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. str. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. vol. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med. 'Iqd. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. vol. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. u Arabljanskim noćima. III. 257. str. Isp. slobodnjak Khuiza'ae. Fihrist. V. str. str. 27 Aghdni. 320. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. 29 Loc. IV. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). 7. govore. po važnosti je bio odmah iza njega. za svog prisnog druga. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. 140. iznad svega.ni. 26 <Iqd. III. vol. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804).4—5. LIJEPIH UMJETNOSTI . Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. str. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29). Ibrahim. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. str. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. vol.

34 Aghani. Kao svestran muzičar. 36 Vidi ibn^KhalMkan. 237—8. Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. da mu jinn došaptava melodije. 125. više nego kuća u Damasku. i slj. koju je izvježbao Ishaq. XXI. On ga je oslobodio. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. vol. koje su.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. Harunov brat i god. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. 426—30. 33 Mas'udu. str. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. 276—9. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. str. Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). 52. str. VI. Al--Wathiq (842— 7). Iza njih su dolazile pjevačice (sing. V. dala je nekoliko istaknutih lutnjista.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. str. 281. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. . kompozitori pjesnici i naučnici.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. Fihrist. i slj. nagradio sa 100. str. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. darib). 20. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija).. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. Za jednu. str. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. 1. 307. str. 37 Fairmer. po pravilu. dobro upućeni u savremene naučne grane. bio je prvi kalif muzičar. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. IV. Nuwiayirti. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. Nuway. vol. Bili su pjevači.. Aghani. 35 Aghani. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva. Ibrahimov učenik. vol. 114. Isp. Poslije svoga oca. str. bili su više nego muzičari. 226. V. VIII. Dok je još bio mlad. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. vol. predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. sitr. li slj. str. violu (rabat). Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. qaynah). Nihayah. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. pjevača i kompozitora. vol. I. 817. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. 140 —41. Međutim. vol. On je tvrdio. str. vol. Nju je povisio na 40.ri.000 dinara. Araibian Music.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845). Kalifova kuća u Bagdadu. Euklidu . prvaka muzičara svoga doba36. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. 38 Fakhri. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. vol. pjevale sakrivene iza zavjesa. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. XXI. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. 32 Vidi str. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski.

Qltdr (gitara) i urghun (orgulje). 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). IV. imala je čisto arabljanske obrasce. Iskrena braća (deseto stoljeće). njega citira N>uwayrti. 266. iz Damaska. i djela ibn-SIne (-f. str. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. kao nazivi instrumenata. 88—103. od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. str. Al-Razi (865—925) napisao je. i slj. e. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća.. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. 48 Ibid. 198. 45 Fihrist. 1931). str. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. III. I. str. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. on je sastavio tri originalna djela. bio je. 65. ali praktična strana. import iz Bizanta. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. II. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). očigledno. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. vol. IV. raspravu o muzici. 270. Tabani. vol. 41 Niuwayiri. prema tome crpljena je od Grka. n. 12. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. 1030. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. str. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. VIII. 40 Aghdni. 200—201. iz četvrtog stoljeća pr. 199. str. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. str. 153. u najmanju ruku. str. u prvom redu. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. str. Može se reći da je. Naučno-matematička strana arapske muzike. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. lično savršen svirač lutnje. 44 Fihrist. kako je ranije istaknuto. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. vol.. 336. 48 Arabian Music. vi»l. str. Pored spisa al-Farabija. 155.. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. Al-Farabi (-j. a Nikomah.pseudo-Euklidovo djelo. str. »• Ibn-Khallikain.950). str. sitr. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. vol. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. I. »MaMc« u The Legacy of Islam. međutim. 42 Mas'udi. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. 163. Aristoksen. nose najranije tragove grčkog uti-caja. Aristotelov sin. Na Zapadu je. Qifti. i slj. i slj. vol. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). vol. "G9. Njegova djela. VIII. izd. Orgulje su. str. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. vol. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Arapska muzika. 47 Rasa'il.1037). koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. 163.

I. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. U teologiji i pravu. 26. str.iqa< (ritam). Kasnije se. znamenitu proklamaciju. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. Taibari. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. ali jaki ritmom. vol. 1. al-Ma'mun. Kalif je god. 125. 833. vol. Njegove filozofske škole. čudnom ironijom sudbine. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn.str. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah.al-Duwada1. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. identična reprodukcija nebeskog originala2. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. 238. Tako je. str. 338. . Ihya'. 38—45. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. i slj. vol. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. 50 51 52 53 Vol. II. prirodnim naukama i filozofiji. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. Izd. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. 1931). 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. 1112—16. str. str. izdao je god 827. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. Vidi str. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. traju u nekom obliku do današnjeg daha. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . inkvizicijski sud. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. 320. i slj. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. 2 Vidi str. međutim. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. 1139. III. vol. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. III. koje su se tada razvile. I.

II. podsjeća na učenje Anaksagore. vol. Algazel). god. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. str. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. vol. 102—9. str. istr. 1929). 148. Tabani. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. al-iKhayyat. 54. 196—7. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. uza sva druga svoja dostignuća. »bili podigli visoko glave. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali. str. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. izd. Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. 10 Vttdi Shahrasitani. bez sumnje najveći . i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). Tako je on postao. u drugoj godini svoga kalifovanja. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. indeks. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. 9 Ibn-IJazm. 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. str._ str. 155—278. azd. 109—10.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). Međutim. 197. Baghdadli. H. potomak izabranog suca abu--Muse. III. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. Njegov sistem. izd. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. Hitti. đtr. Međutim. Međutim. i slj. 37—42. čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. 12 Vidi Shahnastami. Baghdadi. 7 Talbani. 1925). str. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). Ritter (Consitantiinople. H. u glavnim potezima. Nyberg (Cairo. • Vidi str. V. 46—8. 65—75. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. vol. isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. str. 121. 1131. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. i slj. 848. S.935—6)11. -str.. Baghdadli. IV. str. 328. uvjetovanosti).. Shahrasitani. Kitdb al-Intisdr. vol. str. 5 Ibid. str. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. 1733. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života.

i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike.. 12—13. međutim. izd. to je mogao biti samo al-Ghazzali. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. jednog od najvećih hrišćanskih teologa. Field. god. ali je ubrzo postao sufija. indirektno. 18—22. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. Isp. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. 14 Od ghazzal (prelac). MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe.. str. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. i. gdje je i umro 1111. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti.. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). u Tušu. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. 4—5. 1091. 1909). on je potpuno prekinuo sa prošlošću. 15 Neoplatoniist. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. 1842). 224—6. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. Schmoldens (Pariš. C. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). Intelektualizam ga je iznevjerio. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. VII (1927). Muslimani kažu. nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa. Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. Na Tomu Akvinskog. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150.19. gdje je postao skeptik. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. neispravmije al-Ghazali. Skolastički kolstur. Kao derviš. Tahdjut al-Falasifah. pošao je stopama „ al-Ash'arija. isip. Augustina. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. U njemu i u drugim djelima. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. str. u Kurasanu. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. God. sitr. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. Fdtihat al-'Ulum18. 181. hrišćanstvo . Poslije četiri godine on 13 Fihrist. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. kao npr. str. A. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. str. koja su slična ovome. Dumcan B. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. islam je zadržao do današnjeg dana. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. vol. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. 16 Al-Munqidh min al-Dalal.

Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. Psihološki. i to prema kasnijoj tradiciji. Bouyges (Beyj*it. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. koja se zove dhikr23. vuna. uglavnom kontemplativan život. 20 Drugo flzd. 1927). str. 1327). koja je očigledno napisana prema priči o Budi27. Prvi čovjek kome je dat naziv suji. 1322). koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. njegovo je obraćenje . gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. neoplatonizma. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. 19 Izd. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. viol. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. M. koji se razvio kao posljedica toga. jer je bog dovoljan zaštitnik. 45—8. Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. (Cairo. Još ima nekoliko izdanja. 33:47. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. dok je posljednji ostao na istom mjestu. ča 776). kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. potpuno se približava mona-škim redovima. Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. suf.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. Prema jednoj drugoj priči. Vjerska služba bratstva. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. 21 Od iar. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. 4:96. direktnu svijest božanskog prisustva. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). 48 (1894).je uspjelo da prekine sa skolastikom. 1334). 18 (Cairo. prvi je kročio naprijed. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. (Cairo. To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. 9:113. naime. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. Kao i ostali islamski pokreti. Sufizam 17 Četiri -vol. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva.

Tu je živio od rada svojih ruku. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. The Mystics of Islam (London. Str. Rev. od ar. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. 10. II. Meshlha Daggdla. koja se suprotstavila. str. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. potomak nubijskih roditelja33. presudan je bio helenistički uticaj. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. 1284). član bagdadske škole. 233. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. 132.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. vol. sur. Ma'ruf a. godine. jedino *postoji bog. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. 860. 26 Jahiz. 9—10. Pristalice sufizma. Isp. Ali prvi član mističke sufijske škole. koji je umro 815. bio je Ma'ruf al-Karkhi. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. Panteizam . Bayan. I. 33—41. kao i helenističkih ideja. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. str. i slj. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. na lijevoj strani obale Tigrisa. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. vol. tj. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. 167—96. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). njihovoj asketskoj školi. al-Risalah (Cairo. al-Qushavni. tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. 13 :1—18. str. 27 T. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. još je veliko stjecište hodočasnika. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. 1914). Dan. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30. 22 Sur. 3—5. Za ovaj prelaz. Prema mističkom učenju. 24:24. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. blizu Damaska. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. čiji je grob u Daraji. uglavnom. Njegov grob u Bagdadu. Mat. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju.'li : 36. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. vol. 46 :29 i slj. ekstazom (wajd). str. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. str. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. I. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. 24 Reynold Nicholson. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Egipćanin). Kutubi.

32 »Riblji čovjek«. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. 1894). (Beirut. Hujwlni. 199—266. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. A. Baibanger (Heddelberg. Hujwlri. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam. bog). prev. 12. budistički monasi ili njihovi imitatori37. Nicholson. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. I. 21 :87. 3. u Damasku. 401—2. II. čiji je djed bio Magijac.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. šiban i izložen ruglu. 17—18. bio god. 146—7. 100. 128—30. a onaj koga ja volim jest ja. a to su al-Farabi i alGhazzali. 536. Lomiš Massignon. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. izd. prev. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. S druge strane. I. 429. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. 114. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. 1921). vol. 992. 88 Hayawan. Sur. al-Hallaj (grebenar). aibu-Yaz!d. Studies. 11. str. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. izid. Drugi je jedan Perzijanac. str. Isp. str. III. IV. al-H'UijwIrli. 30 Isp. str. str. Sa'di. str. 65—132. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. Nioholsan (Leyden. sitr. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. ibnKhallikan. str. Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. R. . koje opisuje al-Jahiz36. 34 Vol. 27—8. str. str. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. vod. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. 40 QusJiayiii. str. jedan 29 Buldan. Kashf al-Mahjub. npr. 261. F. 1925). koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). str. Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. 31 Risalah. 1911). 1181—1235. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. 10. II.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. 1922). R. Vidi Qushayiri. str. str. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. vod. sbr. a monasi heretici (zindlq). bili su ili indijski sveci (sadhus). II. 39 Ibn-Khialllkara. 33 Qushayri. skoro potpuno Nichodson. Suprotno od ortodoksnih sufija. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. 24—5. 24. Hafiz i al-Rumi. vidiš nas obadva. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. str. vol. 160. str. A. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. 35 Vol. bili su mistici. 41 Dlwan. str. 37 Ignaz Goldziher. Kada ti vidiš mene. izd. Amln Khuri. u Koranu primijenjen na Janu. Ovaj posljednji je izmirio sufizam. 80. 88 Turski izgiovor ar. vol. Vorlesungen uber den Islam. 518. u najmanju ruku.

prev. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. u slučaju al-Hallaja. a ranije i Džagbubu. kao i članovi drugih bratstava.1258). Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. . štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. Jurji. 267—310. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. mogu da izvode čudnovate majstorije. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. 1304). klasično Iconium) god. uključujući Alžir. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. U većini slučajeva osnivač reda lično je. Današnje bratstvo sanusi. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. kao i vjerskim ciljevima.. osnovao je 1837. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. koji je živio u Bagdadu. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. S. Bahjat al-Asrar (Cairo. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. god. D. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276). U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. Zatim slijede mawlawiti. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. npr. Edwand J. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). sttr. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. čiji članovi. čiji je centar u Tanti. koji je stao na čvrste noge oko 1500.MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. općenito poznati kao derviši koji se okreću. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. koji je umro u Kuniji (Konieh. Javu i Gvineju. Red. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«. 1938). Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja. kao što su gutanje užarene žeravice. Ovaj red. Međutim. nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. 1273. na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. 1309).

Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. .an.18. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. ibn-Quitaybah. 48 Quishayri. Ovo sredstvo pobožnosti. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. Kult svetaca Sufizam je. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka. vol. provodila je pravi svetački i asketski život. koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. osim prema njemu«50. 47 Dlwan. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. XXI (1890). a ne direktno iz Indije. opominjući ljude na pokoru. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. 164. 508. 295—300. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. Bratstvo može imati. 25.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. Naqd. sveti strah. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. SEKTE . Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. prosjak.na primjer. Oni su. u katoličku crkvu. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. od . On se pojavio. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. istr. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. 1. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima. potreban. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. iz Basre. povodeći se za hrišćanskom praksom. ona je bila pro-data u ropstvo. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. Ona je odbila da se uda. osim toga. str. str. Vorlesungen. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. al-Shi'r. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. 108. str. 810)47. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). sinamaš. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. započeo i popularisao kult svetaca. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. i slj.par. daruilsh. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. poklonio joj je slobodu. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). Kada su je upitali da li mrzi đavola. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. 262. str. Isp. prijatelj boziji). prvo mjesto na listi svetaca. str. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. Članovi. koji se obično nazivaju derviši44. strpljivost. koje je indijskog porijekla. MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. zdwiyah ili ribat. zahvalnost. 1.2. 44 Ar. Njima. Dok je još bila mlada. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. pored starijih članova i novaka. očigledno.

111—12. str. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš.. II (Cairo. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. čija je loza još slavnija. str. šiije. 67. izd. vol. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. tj. Tome su oni pridodali još jednu tačku. III. u Bagdadu. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). 39—79. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. II. nonkon-formisti. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. naslijedio je njegov sin al-Hasan. 'Alije al-Ride53. Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. VII. 54 T-'akhri. Musa62 (799). tj. 62 Louis Masisigmon. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. 1928). u Medini. . koji je bio još više štovan54. Posljednjih devet od dvanaest imama. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. str. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . isitr. 83. 1029. ili iz ljubavi prema raju .. vol. str. God. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. Suprotno od sunitskog kalifa. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. 1905). Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. da vjernik. Mas'udi. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56. njihova prvog imama. NidDolson. 1932). Qut al-Qulub (Caliro. 1929). koji je 850. Naklonost al-Ma'muna. Kao sljedbenici Alijini. I (Leyden. naime imamu. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. Tada je on razgranao svoje ogranke. A. vol.. Tadhkirat al-Awliya'. 53 Ya'qubi. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. vol. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. glavnina šiija) prisezali vjernost. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. str. vol. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. 302—3. str. 325. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. " 51 Abu-Talib (al-Makki). koji je vukao porijeklo od Alije. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. -Ali-al-Rida63 (818). Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. R. 544—5. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. 1933). Aliju.. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. bili su potomci Husaynovi.

U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). izd. Ibn-Khalduin. 248. al-Nawbaikh. Va'fara al-Sadiqa. )Str. 60—61. ibn-Ktoallilkan. Firaq al-Shl'ah. postavili dvanaestog šiiju. i Muhammad al-Yawad (835). Yai'quibi. 57 Shahrastani. 88 Goldziher. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. str. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. str. broj sedam dobio je karakter svetosti. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama. str. 6. Prema jednoj predaji. ali na ovom mjestu su se razilazili.ti. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. 278. II. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. Baghdadii. 128. 551. međutim. U Perziji su Safavidi god. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. 3 :2. 1. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. a na isto toliko i hrišćani. vol. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. izd. Mada skriven.7. str. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja.. 1502. 81 Isp. IV. 166. str. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. Za ove pristalice sedmorice. 56 Doslovno »oprez«. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. 1. str. vol. IX. 577. isp. 138. 88 Ya'qulbi. 203. ibn-KhiaLdun. 277—9. i što imaju pravo da nose zeleni turban. 104—5. Baghdadii. u Bagdadu. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). Hititi. str. ibnIJazm. II. Sharifi Meke. Kao takvog. vol. I.u Tušu. Pristalice s