FILIP HITI

ISTORIJA ARAPA
OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS
DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE
S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ
„HMKOJlA TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI

HISTORY OF THE ARABS
FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT
Eighth Edition
LONDON
MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964.
'

Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić

Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
953+930.85(=927)
HITTI, Philip K.
Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog
preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. -
Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka
Posebna izdanja „Veselin Masleša")
Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip
K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar.
ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip
Inv. br.

Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA

KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112
Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27
(Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike

istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz
izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom
Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično
odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju.
I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju.
U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su
kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove
knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da
razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u
tekstu, napomenama i geografskim kartama.
Decembar, 1962. P. K. H,

PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

 Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa
dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga,
još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog
izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i
razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda
i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja.
Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i
napisali Arapi na arapskom jeziku.
Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na
ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve
veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu
mogućnosti popravljanja njezina sadržaja.
Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli
ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode
u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je
pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana
svijeta u vezi sa

poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i

pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika.
Mart, 1962. P. K. H.
PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU
Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju
uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne
konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim
istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim
časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski,
španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i
za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih
nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze
promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno.
Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64—
67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih
karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616
granice nanovo određene.
Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI,
dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju
Arapa do današnjih dana.
Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i
prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu
lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako
bi knjiga što bolje koristila.
Novembar, 1955. P. K. H.
PREDGOVOR PETOM IZDANJU
Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom
VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena
istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se
kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim
kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika
profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV
(1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i
kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar)
i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed).
Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet)
data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je
nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str.
522 originala.
Jul, 1950. P K. H.

PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

 U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u
posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao
i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama
arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da
razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja
zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat
razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te
zemlje.
Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana
svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba
istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W.
Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju
objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju
muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva.
April, 1948. P. K. H.
• .
PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU
Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze
drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih
čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja
koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je
više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja
izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja
uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih
kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti
da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se
neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u
tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se
spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je
naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako
je u pitanju engleski jezik.
Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim
studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija.
April, 1942. P. K. H.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju
nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim
komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u
recenzijama, među kojima je najopsežnija re-

cenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu
Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni
izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu
dodati svakom poglavlju knjige.
Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i
ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih
studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o
bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa
mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida,
čitao je poglavlje o Spaniji.
Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji.
Septembar, 1939. P. K. H.
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govore-
arapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih
decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i
predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i
Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika
i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora
priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima.
Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih
naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su
se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u
štampanoj knjizi.
Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na
kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof.
Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L.
Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr
Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega,
prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s
Engleskog odjeljenja.
Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i
znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito
treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u
Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S.
Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time
što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa
i što je sastavio indeks.
Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u preku-
cavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem.
Corlear Bay Club
Lake Ch'amplain, New York P. K. H.

SADRŽAJ

DIO I
PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I

Str.

ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22

Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti
— Arabija, kolijevka Semita
POGLAVLJE II
ARABLJANSKI POLUOTOK 30
Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski
konj — Deva
POGLAVLJE III
ŽIVOT BEDUINA 38
Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik

POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

44

Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa

Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske
veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6.
U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato

POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE

61

Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo —

Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut
— 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr
đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru
go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period
abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period
POGLAVLJE VI
NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE
ARABUE 77
1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i
Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu
— Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na
vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah

POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA

94

Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj

sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom pe-

Str.
riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski
karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove
kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka
— Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija
— 4. Gasan — 5. Jevreji
DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK

POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA
POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ

115
125
129

Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3.

Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I

KOLONIZACIJE 632—61. N. E.
Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci
ekspanzije

139
Eko-

145
Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja
POGLAVLJE XIII
OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE
POGLAVLJE XIV
POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska
biblioteka
POGLAVLJE XV
UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA
157
165
153
•Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća
orbodoksrvih kalifa
POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA
KALIFSKI POLOŽAJ 173
Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat,
prvenstveno po'litički položaj
DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
POGLAVLJE XVII
UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183
Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena

Str. 191
POGLAVLJE XVIII
NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA
Mardaiti
POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI
197
Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja
Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi
— Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski
'spomenici
POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE
POD UMA JADIMA 214
Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti —
Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka

POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

223

Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo —

Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije —
Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura —
Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija
Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika

POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE

261

Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski

pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac

268
Perzijska vezirska
POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA
Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica
POGLAVLJE XXIV
ZLATNI VIJEK ABASIDA 276
Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno
buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt
ibn-Qurraih
POGLAVLJE XXV
ABASIDSKA DRŽAVA 293
Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska
administracija — Vojna organizacija — Upravitelj
POGLAVLJE XXVI
ABASIDSKO DRUŠTVO 306
Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina
— Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji —
Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog
jezika
POGLAVLJE XXVII
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331
Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija
— Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-
-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke
— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo
grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut -
Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija
— Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok
sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći —
Poezija
—
POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA

370

Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke —

Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo
POGLAVLJE XXIX
RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378
Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika
— Muzički teoretičari
POGLAVLJE XXX
MUSLIMANSKE SEKTE 390
Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast aša-
ritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija —
Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice
— Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini —
Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja
POGLAVLJE XXXI
RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409
1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5.
Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju
Rimljana«
POGLAVLJE XXXII
RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419
1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne
— Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija
Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp
Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa
danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša
hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana

POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu —

Posljednji borci islama
DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA
POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE

439
447

Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka —

Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod
Tura — Građanski ratovi — Emirat

POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI

457
Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske
Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima —
Otpadnici u vojsci

POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt

»Pokolj u jami«
Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun

Str.
463
Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman al-

Nasir — Al-Zahra'

470

POGLAVLJE XXXVIII
POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476
Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom
šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći

POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE

486

Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi —

Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — Al-
Mansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska

POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI

504

Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir

— Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono
mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •--
Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol
— Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo,
prevodilački centar
POGLAVLJE XLI
UMJETNOST I ARHITEKTURA 533
Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra —
Svod — Muzika — Uticaj u Evropi
POGLAVLJE XLII
NA SICILIJI 543
Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat —
Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II —
Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije
DIO V
POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA

POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI

557

Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica —

Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif —
Opadanje — Pad
 POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU

Str. 564

Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke —

Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura —
Dekorativne i industrijske umjetnosti

POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA:

KRSTAŠKI RATOVI

571

Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja —

Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje
Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke —
Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni
društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma
— Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u
franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače
ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka

POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI

594

Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti —

U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi —
Trgovina — Kompas — Miješanje rasa

POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, POSLJEDNJA DINASTIJA

ARAPSKOG SVIJETA

605

Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara —

Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf
— Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri
ja

POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

615

Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija

medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika
— Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija —
Raskošni život

POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

624

Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine

— Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur —
Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika —
Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat

POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE

637

Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura

— ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno
afričkih zemalja

POGLAVLJE LI EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

Str. 647

Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn

Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija
provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj
— Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi —
Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — Ibn-
Su<ud — Duhovna 'aktivnost

POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA

673

Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija —

Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski
reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju
SPISAK ILUSTRACIJA

Frontispis
Zavjesa na vratima Kabe u Meki
Sabejski topovi
Staroegipatska predstavljanja Arabljana
Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada
Tamjanovo stablo i Mahri berač
Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio
Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise
Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha
Himjaritski srebrni novac
HimjaoiftsM srebrni novac
Petra: Kraljevska palata
Petra: Dayr
Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk
Nabatejsfei bronzani novac
Crni kamen Kaibe
Meka sa brda abu-Kubejsa
Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere
Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu,
1904. godine
Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908.
Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908.
Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom
<Abd-al-MaiMkov bakreni novac
BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715)
Današnja Damask gledan sa Salihije
Unutrašnjost Kupole na stijeni
Džamija u Meki gledana s istoka
Kupola na stijeni i Kupola Veriga
Umajadska džamija u Damasku
Fasada al-MusHatte
Qusayr 'Amrah sa jugoistoka
Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini
Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god.
Astrolaib iz godine A. H. 1010 (1601—2 n. e.)
Najstarije predstavljanje carskog reza
Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila
Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari, deveto hrišćansko stoljeće
Stepeničaste kule, ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija)
Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju
Prizor iz al-Harlnija, maqamah 19
Dinar Ahmada ibn-Tuluiia, Misr, 881. n. e.

45 47 48 49
63 66 67 69
85 93
106 108 118
135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380
382 383 409

2 — (storija arspa

„HMKOJlA

Str.
Današnja Alhambra i Granada 499
Paviljon u dvoru lavova, Alhambra, Granada 532
Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535
Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536
Svečana sala za ambasadore u Alkazaru, Sevilja 539
Palatinska kapela u Palermu 548
Arapska geografska karta svijeta 551
Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici
554
Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585
Franački dinar kovan u AM giod. 1251. 593
Stara tvrđava u Alepu 595
Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa,
današnji Tartus) 601
Dinar mamelučkih Baybarsa 604
Qa'it Bayeva medresa, Kaino (spoljašnost) 628
Qa'it Bayeva medresa, Kairo (unutrašnjost) 630
Zastava Otomanskiog Carstva 637
Tughra, kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog, kojii nosi
njegovo 'ime 642
Novac <AM Beya 649
Mfuhammad 'Ali, osnivač novog Egipta 651
Novac Mahmuda II 652
Novac Sulavmana I 654
Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II, Mbanski emir 1590—1635 657
Novac 'Abd-al-Maglda I 661
Muhammad 'Abduh, novi egipatski reformator 677
SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA
Muslimanski svijet oko 1950. god. 23
Arabija — geografska karta tla 32
Arabija klasičnih pisaca 57
Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60
Stara Arabija — narodi, mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim
muslimanskim gradovima) 74
Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim
muslimanskim gradovima)
Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147
Irak, Kuziistan i ddio Džazire 152
Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi
Provincije Oksusa i Džaksartesa 199
Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i
kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa, ča. 750 Abasddski Kalifat,
deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću
Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471
Maroko pod Muvahidima 494
Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena
muslimanska okupacija
Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. ratova 572
Krstaške države u Siriji, ča. 1140
Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća
Otomansko Carstvo na svom vrhuncu, ča. 1550
Povodom drugog izdanja
Registar imena i pojmova 685

POGLAVLJE I

Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veli-

interesovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom
od svih naroda koji su blizu Arapima po isto-
rijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i
proučavanja kao što je Arabiji i Arapima.
To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope, trećinu
prostora Sjedinjenih Američkih Država, a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog
je omjera s onim što se o njoj ne zna. Mi počinjemo doznavati više, relativno
govoreći, o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim
dijelom Arabije.
Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice, Arabljanski poluotok je
odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije
toga postali istorijski Babilonci, Asirci, Feničani i Hebreji. Kao vjerovatno
izvorno sjedište čistog semitizma, pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na
kome treba tražiti početne elemente judejstva, i, sljedstveno tome, hrišćanstva
— zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan
semitski karakter. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je
zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta, i tu je ponikla
islamska vjera, kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna
ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. Svaki
osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na
molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući
veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas.
Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. U toku jednog
stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se
prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine, carstva većeg nego što je
bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. U ovom periodu ekspanzije, kojoj nema
presedana, oni su »asimilirali u svoju vjeru, jezik, pa čak i u fizički tip više
tuđinaca nego

22

PREDISLAMSKO DOBA

ijedna druga rasa prije i poslije nje, ne izuzimajući helensku, rimsku,

anglosaksonsku ili rusku«1.
Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. Baš-tinici
stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata, u zemlji Nila
i na istočnoj obali Mediterana, oni su na isti način uticali i asimilirali
glavne crte grčko-rimske kulture, i kasnije su vršili posredničku ulogu
prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu, čiji je
konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove
renesanse. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom
napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2.
Vjera Arabljana, poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti, treća je i
posljednja jednobožačka vjera. Istorijski, ona je izdanak ovih dviju, i od svih
vjera ona im je najbliža i najsrodnija. Sve tri su produkt jednog duhovnog
života, semitskog života. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula
potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. Od Maroka do Indonezije islam je bio i
ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda.
Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih
osamdeset milijuna ljudi. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio
jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. Između
devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na
jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije, medicine, istorije, religije,
astronomije i geografije. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova
uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. Njegovo pismo, odmah iza latinskog,
najviše se upotrebljava na svijetu. Njim se služi perzijski, avganistanski,
urdu, kao i velik broj turskih, berberskih i malajskih jezika.
Postojali su nekada Hetiti, Babilonci, Haldejci, Feničani, ali ih više nema.
Arabljani i narodi koji govore arapski bili su, ali oni i danas još postoje. Oni
se nalaze i danas, kao što su se i u prošlosti nalazili, na strategijski
najvažnijem geografskom položaju, u središtu najveće arterije svjetske trgovine.
Uopće, njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj
borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. Na njihovom se tlu nalaze najveće
svjetske zalihe tekuće energije, nafte, koje su prvi put otkrivene god. 1932.
Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su
postigli samostalnost. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog
poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. Egipat, pošto se duži
period nalazio pod monarhijom, proglasio se god. 1952. republikom i poslije šest
godina ujedinio se sa republikom Sirijom, čiji je glavni grad Damask nekoć
1 D. G. Hogarth, The Penetration oj Arabia (New York, 1904), str. 7.
* O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski), kako se
upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. 56, bilj. 31.

•PACIFIC
l N D l A N
MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. god.
Preovlađivaju muslimani
Muslimani sačinjavanju velike manjine
•.•;•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici, trgovci, misionari itd.
Ukupan broj stanovnika obla-
sti u tisućama 129 Muslimani, u oblasti u tisućama

24

PREDISLAMSKO DOBA

bio sjedište slavnog umajadskog carstva, i zajedno s njom formirao Ujedinjenu

Arapsku Republiku. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije
abasidskih vremena bio je bez kralja), a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se
republikom. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine.
Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. 1949. Hašimitsko Kraljevstvo
Jordana. U sjevernoj Africi su Maroko, Tunis, Mauretanija i Alžir stresli
francuski, a Libija talijanski jaram između 1950—1960. god. Feniks, ptica
Arabije, ponovo se rađa.

Nova istraživanja
Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim, Herodot spominje
njezinu zapadnu obalu. Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su
Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili
kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Međutim, kasnije, srednjovjekovna
i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su
je u novije vrijeme ponovo otkrivati. Pioniri su bili avanturisti, hrišćanski
misionari, trgovci, francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim
ekspedicijama između god. 1811. i 1836, politički emisari i naučni istraživači.
Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur
(Carsten Niebuhr), član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761.
god. Jemen, u Južnoj Arabiji, predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi, bio je
prvi ponovo otkriven. Sjeverni dio Poluotoka, uključujući i Hidžaz, mada je
geografski bliži Evropi, bio je istražen najkasnije. Do današnjeg dana samo
nekolicini Evropljana, koji su ostavili pisane zabilješke, uspjelo je da prodru
u ovu južnu pjeskovitu oblast.
God. 1812. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt), Švajcarac, za
naučni svijet je otkrio Petru, i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je
Meku i Medinu. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega
opisao. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju.
Jedini drugi Evropljanin kome se do god. 1925. pružila prilika da proučava Meku
u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje,
koji je u njoj proveo god. 1885—6. U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je
god. 1845. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George
Augustus Wallin). Napoleon III, poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god.
1860, tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji, poslije dvije godine
poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave),
koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme, kao član jezuitskog
reda, boravio u Zahli, u Libanu. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora
južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. God. 1853. ser Ričard F. Berton (Sir
Richard F. Burton), čuven kao prevodilac Arabljanskih noći, posjetio je kao
hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. Lejdi Ana Blant (Lady Anne
Blunt), jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju, doprla je
god. 1879. do Nadžda, u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka,
*Vidi Registar na kraju knjige.

ARAPI KAO SEMITI

25

uključujući i potražnju arapskih konja. God. 1875. Englez; Čarlz M. Doti

(Charles M. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin)
i kao »Engleysy«. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta
(Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske
književnosti. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. E. Lorensa
(Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo
naročite vrijednosti. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čeho-
slovak Alojz Musil, koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. Na li? ti
najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani, koji je
intervjuisao sve kraljeve Poluotoka, kao i Eldon Ra-ter (Rutter), koji je
posjetio Meku i Medinu 1925—1926. godine. Naročito se treba osvrnuti na smjeli
podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa), mladog engleskog orijentaliste, koji je u
januaru 1931. god. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom,
Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih
prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. S njegovom avanturom može se
mjeriti avantura H. St. J. B. Filbija (Philbv), al-Hajj 'Abdullaha, koji je,
pošavši od Hufufa, blizu Perzijskog zaliva, 7. januara 1932, proputovao Rub' od
istoka do zapada u toku devedeset dana.
Himjaritske natpise, koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni
Arabljani imali da kažu o sebi, otkrio je 1869—70. Francuz Jozef Halevi (Joseph
Halevv), prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema, i austrijski Jevrejin
Eduard Glazer (Glaser), između 1882. i 1894. god. (vidi str. 63). Bogata, ali
skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom,
sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na
hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih
kraljeva, nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i
zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje
stare Arabije.

Etničko srodstvo: Semiti

Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda, Arabljani su u većoj mjeri nego
Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske
porodice. JNTjihov jezik, premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj
grupi, ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i
fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. Zbog toga je on
najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Islam je, također, u svom
prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. U Evropi i Americi
riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva, i to zbog
velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. »Semitske crte«, na koje
se često ukazuje, uključujući i izbo-čen nos, nisu uopće semitske. To su upravo
karakteristike po kojima

26

PREDISLAMSKO DOBA

se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu

ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3.
Razlozi koji čine arabljanske Arape, naročito nomade, najboljim
predstavnicima semitske porodice, u biološkom, psihološkom, socijalnom i
lingvističkom pogledu, treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u
potpunoj monotoniji pustinjskog života. Etnička či-stota je nagrada na j
nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. Arabljani
nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab, »Otok Arapa«, a to i jest otok sa
tri strane okružen vodom, a sa četvrte pijeskom. Ovaj »otok« pruža skoro
jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. Da li su
ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima
jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge, kao što je bio slučaj u Indiji,
Grčkoj, Italiji, Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, o tome nam istorija
nije ostavila nikakav pisani spomenik. Ne znamo također ni za jednog upadača
koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao
stalno uporište u ovoj zemlji. Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim
istorijskim vjekovima4.
Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od
Shema. (Post. 10 : 1.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. Semiti potječu od
najstarijeg Nojevog sina i da su, prema tome, rasno homogeni, nauka više ne
prihvata. Ko su onda Semiti?
Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije, vidimo da u Siriji,
Palestini, pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. Ako u
mislima pređemo staru istoriju, sjetićemo se da su, počevši od sredine četvrtog
milenij uma prije naše ere, Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po
njihovom glavnom gradu Akadu (Agada), Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigro-
eufratskoj dolini; da su se poslije 2500. god. pr. n. e. Amoriti i Kanaaniti
(uključujući i Feničane) naselili u Siriji; a da su se oko 1500. god. pr. n. e.
Ara-mejci naselili u Siriji, a Hebreji u Palestini. Sve do devetnaestog stoljeća
ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili
međusobno u bliskom srodstvu. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma
sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog,
hebrejskog, aramejskog, arapskog i etiopskog jezika, došlo se do spoznaje da ovi
jezici imaju upadne crte sličnosti i da su, prema tome, srodni. Svaki od ovih
jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan; postoje dva glagolska oblika —
perfekt i imperfekt; glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. Izvjesni
elementi vokabulara, među kojima lične zamjenice, imenice koje označavaju krvno
srodstvo, brojevi i neki nazivi udova tijela, skoro su svuda jednaki.
Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja, uspoređivanje
fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. tako su otkrili
upečatljive crte sličnosti. Lingvističko srodstvo je, prema tome, samo jedna od
manifesta-
3 George A. Barton, Semitic and Hamitic Origins
(PhiladelpMa, 1934),
str. 85—7; Ignace J. Gelfo, Hurrians and Subarians, (Ćhicago, 1944), Sitr. 69—70
4 Isp. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin, Nov. I,
1928),
str. 516—19; C. Raithjens u Journal asiatique, CCXV, br. l (1929), str. 141—55.

ARAPI KAO SEMITI

27

čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. Ovaj su tip karakterizirali dubok
vjerski instinkt, živa imaginacija, jasno istaknuta individualnost i izrazita
crta okrutnosti. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda - -
Babilonaca, Asiraca, Haldejaca, Amorita, Aramejaca, Feničana, Hebreja, Arabljana
i Abisinaca -- prije nego što su se izdiferencirali, morali su jedno vrijeme
živjeti na istom mjestu kao jedan narod.
Arabim koliievka Gd;je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda?
1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. Ima ih ko-
oermta .. . . ,. , . L --i j i
31, uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita
i Hamita, smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina; drugi, pod
uticajem tradicija Starog zavjeta, tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno
prebivalište. Međutim, dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka, s obzirom na
njihovu ukupnu snagu, izgledaju najvjerovatniji. Vjerodostojnost mezopotamijske
teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog
na nomadski razvojni stepen, a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko
vrijeme. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora.
Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje
okolo periferije. Ovu periferiju opasuje more. Kada se stanovništvo toliko
namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati, suvišak mora tražiti slobodan
prostor. Međutim, ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje, niti
napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. Tada je
taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je
vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline
Nila. Oko 3500. god. pr. n. e. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se
zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera, učvrstila se na samom kraju
teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta, i rezultat ovog stapanja su
istorijski Egipćani. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji.
Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. Skoro u
isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu
sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini, u kojoj je već bila naseljena
visoko civilizovana zajednica, Šumerci5. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski
nomadi, ali su naučili od Sumeraca, osnivača eufratske civilizacije, zidanje
kuća i stanovanje u njima, natapanje zemlje, a, iznad svega, pismo. Šumerci su
bili nesemitski narod. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce, koji,
zajedno s Egipćanima, dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj
baštini. Među ostalim novinama, Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i
svod (možda sumerskog porijekla), kola s točkovima i sistem težina i mjera.
Oko sredine trećeg milenij uma pr. n. e. još jedna migracija dovela je
Amorite u Plodni polumjesec. U sastav Amorita ulaze Hana-
5 Isp. C. Leonard Woolley, The Sumerians (Oxford, 1929), &tr. 5—6.

28

PREDISLAMSKO DOBA

aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. god. pr. n. e.)
i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. Feničani su bili prvi narod
koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. Taj se sistem sastojao
od dvadeset i dva znaka. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom,
čovječanstva (isp. str. 80).
Između 1500. i 1200. god. pr. n. e. Hebreji su prodrli u južnu Siriju,
Palestinu, a Aramejci (Sirijci) na sjever, naročito u kotlina-stu Siriju (CSele-
Siria)6. Hebreji su, prije svih drugih naroda, otkrili svijetu jasnu ideju o
jednom bogu, i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri.
Oko 500. g. pr. n. e. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog
poluotoka. Do koje se visine njihova civilizacija, zahvaljujući rimskom uticaju,
poslije podigla, može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre, njihova
glavnog grada usječenog u stijenu.
Sedmo stoljeće n. e. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom
islama. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo
zemlje Plodnog polumjeseca, oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva
i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora, nego, štaviše, i Egipat, sjeverna Afrika,
Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije.7
Ovu posljednju migraciju,, koja se dogodila u jeku istorije, citiraju kao
istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita.
Nadalje, oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali
čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego
i kod jednog drugog člana rasne grupe, zatim da je njihov jezik najsličniji
jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik.
Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke
semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću
godina, kao moćan rezervoar, postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen
je bilo neizbježno. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku
»talasa«. Vjerovatnije je, međutim, da su ovi semitski pokreti u svojim početnim
stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se
osoba pokrenulo, drugi bi ih slijedili, zatim bi mnogo više njih krenulo na put,
dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom.
Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela
u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan
putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. Proces kojim se jedan
manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično
za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije
postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi, ali skoro nikada
da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. Ovo se tačno dogodilo na starom
Bliskom istoku, čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz-
9 Udubena, kotlinasta Sirija, današnji al-Biqa<, između dva Libanona.
7 Hugo Winckler, The History of Babylonia and Assyria, prev. James
A. Graig (New York, 1907), str. 18—22.

ARAPI KAO SEMITI

29

među sjedilačkog stanovništva, koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu,

i nomadskih Arabljana, koji ih pokušavaju istisnuti. Imigracija i kolonizacija
su, kako je lijepo rečeno, blaži oblik invazije.
Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju
semitski jezik održao na životu. Ovo je odlučujući faktor. Da je, npr., u
Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu, za nas bi bilo teško
uvrstiti narod doline u Semite. U slučaju starih Egipćana razvio se semitsko-
hamitski jezik, i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite. Termin
»Semit«, prema tome, ima više lingvističko nego etnološko značenje, a na
asirsko-babilonski, aramejski, hebrejski, feničanski, južnoarapski, etiopski i
arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog
jezika, prasemitskog (Ursemitisch). Paralelu možemo naći u odnosu romanskih
jezika prema latinskom, s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika, u najmanju
ruku jezik književnosti, i dan-da-nas živi, dok je semitski prototip, koji je
bio samo govorni jezik, potpuno izumro, mada se njegove jezičke osobine mogu
zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim.
Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i
distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada
ranije, u prastara vremena, sa nekim drugim članom bijele rase, Hamitima,
sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. Iz ove su zajednice oni
koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok, možda u
Bab al-Mandab8. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamit-
ska, a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. Plodni
polumjesec je poprište semitske civilizacije.
• Barton, str. 27.

POGLAVLJE II

ARABLJANSKI POLUOTOK

Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok, najve-

doa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. Cjelo-
kupan broj njezinog stanovništva na prostoru
od 1,027.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna
stanovnika. Su'udi Arabija, sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597.000
kvadratnih milja, broji otprilike šest i po milijuna stanovnika; Jemen četiri
milijuna; Kuvajt, Katar, trucijalni šei-kati, Oman i Maskat, Aden i adenski
protektorat ostalo. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno
nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i
velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije
kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. U ranija vremena atlantski zapadni
vjetrovi, koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni, mora da su
dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska
područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. Pošto se ledeni
pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji, Arabija nije bila
nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. Njezina duboka, suha, stjenovita korita
rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz
njih tekle. Sjeverna granica je slabo određena, ali se može uzeti jedna
imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru
do Eufrata. Geološki je, doista, cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio
Arabije.
Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj
depresiji. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže
se do visine od preko 9.000 stopa u Midija-nu, na sjeveru, i preko 12.336 u
Jemenu, na jugu1. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10.000 stopa. Od ove
rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo, a prema zapadu, u pravcu
Crvenog mora, strmenito i kratko. Južne strane Poluotoka, gdje se more godišnje
povlačilo od obale prosječno 72 stope, oivičene su nižijom Tihamah-sa. Nadžd,
sjeverna centralna visoravan, ima prosječnu visinu od
1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. Wissmamji,
Sudarabiens-Reise, vol. III, Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg, 1934), str. 2.

ARABLJANSKI POLUOTOK

31

2500 stopa. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita
Adžu, visok 5.550 stopa. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja
različitih visina. U Omanu, na istočnoj obali, strše vrhovi Džabal Akhdara u
visinu od 9.900 stopa, formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba
tla prema istoku.
Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili, zemlja se
uglavnom sastoji od pustinje i stepe. Stepe su (sing. ddrah) okruglaste ravnice
između brežuljaka pokrivene pijeskom, koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne
vode. Tzv. Sirijska pustinja, Badijat al-Sam, kao i Mezopotamijska, najvećim
dijelom su stepe. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva al-
Hamad. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili
Samaua.
Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla:
1. Veliki Nufud, područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje
tar nanosi na pješčane humke, tzv. dune, i koji pokriva ogromna
prostranstva sjeverne Arabije. Za njih postoji klasični termin al-bd-
diyah, a nekad i al-dahnd'. Mada je suh, izuzev slučajne oaze, al-Nu-
fud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše, koja ga pokrije zelenim
ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. Među
prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nu-
fudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878), en
gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. Blant (Wilfrif S. Blunt) (1879) i
štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).
2. Al-Dahna' (crvena zemlja), površina crvenog pijeska, pruža
se od velikog Nufda, na sjeveru, do Rab al-Khalija, na jugu, opisu
jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko
šest stotina milja. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem
ljište duna). Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično
označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). Kad u al-Dahni padnu
sezonske kiše, ona obiluje ispašama, koje privuku Beduine i njihovu
stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje, ali je u ljetno doba ova
oblast bez daška života. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2
nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem,
»ničijom zemljom« Arabije. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Ara-
bian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250.000 kvadrat
nih milja na svojim geografskim kartama. Tomas ga je za pedeset i
osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zali-
va. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero
slane vode«, u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. Do
toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je
jednako znanju geografa desetog stoljeća.
3. Harrah, površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ
čenjak. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim
i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do
istočnog Haurana. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. Posljed-
- Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk, 1932). 3 Mu'jam
al-Bulđan, izd. F. Wiistenfeld (LeLpzig, 1866—73), indeks.

PREDISLAMSKO DOBA
32
32
nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se
1256. god. n. e.

Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu

Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra

Nadžd, Vahabi zemlja. U Nadždu je vapnenac uglavnom

ARABLJANSKI POLUOTOK

33

dugo vremena na površini. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi

pijeska. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena.
Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. Mada je stisnuta
između mora na istoku i na zapadu, količine vode su suviše male da bi prekinule
klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. Okean na
jugu, dakako, donosi kiše, ali vruć pustinjski vjetar (samum), koji sezonski
provaljuje u zemlju, ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Osvježavajući i
ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih
pjesnika.
U Hidžazu, kolijevci islama, sušne sezone, koje traju možda i po dvije i tri
godine, ne predstavljaju nikakvu novinu. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne
žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu.
Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Poslije ovih
kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. U sjevernom Hidžazu
su izolovane oaze, najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset
kvadratnih milja, jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Pet
šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. Izvjesne oaze, kakve su npr. Fadak
(sada al-Ha'it), koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama, danas
su bez ikakva značaja. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u
vrijeme proroka. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F
nego 80° F. Medina, koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F,
zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu.
Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša, koje omogućuju
sistematsku obradu zemlje. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim
dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. Sana, moderna
prijestonica Jemena, preko 7.000 stopa je iznad mora, i zbog toga jedan od
najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Na obali se nalaze i druga plodna
područja, ali raštrkana. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline,
u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. Oman, najistočnija
pokrajina, ima dovoljnu količinu kiše. Naročito je topao i vlažan Juddah
(Jedda), Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat).
Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje
i koja dospijeva do mora. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. Umjesto sistema
rijeka, ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi), koja odvode bujice kad
nastupe kiše. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i
hodočasnicima. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije
i vanjskog svijeta. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije, preko Burajde u
Nadždu, koji idu koritom Vadi al-Rummah, i iz Sirije, koji prolazi koritom Vadi
al-Sirhan i ide duž obale
4 Futuh al-Buldan, izd. de Goeje (Leyden, 1866), str. 53—5; prev.
Phillip K. Hitti, The Origins of the Islamic State (New York, 1916), str. 82—l
Klimatski uslovi
(storija arapa

34

PREDISLAMSKO DOBA

Crvenog mora. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni, koji opasuju skoro cijeli
Poluotok, ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka, kroz
centralne oaze, i zaobilaze prostor između tzv. Prazne Četvrti.
Al-Istakhri5, geograf desetog stoljeća, govori samo o jednom mjestu u
Hidžazu, brdu blizu Tajifa, gdje se voda mrzne. Al-Ham-dani6 spominje smrznutu
vodu u San'i. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u
Jemenu, gdje snijeg skoro svake zime pada. Mraz je rašireniji.

Vegetacija
Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg
raslinstva. Hi-džaz je bogat datulama. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama.
Ječam se gaji za konje. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima, a pirinač u
Omanu i Hasi. Na visijama, koje se pružaju paralelno sa južnom, obalom, a
naročito u Mahri, tamjanoivo drvo, koje je igralo glavnu ulogu u ranom
trgovinskom životu Južne Arabije, još uspijeva. Karakterističan proizvod Asira
je gumiarabika. Kultura kafe, po kojoj je sada Jemen čuven, uvedena je u
četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. Najranija vijest o ovom »vinu
islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Prva zabilješka o kafi iz pera
jednog evropskog pisca datira iz god. 1585.
Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija, među kojima i aihl
(metljika) i ghada, koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. Jedna druga
vrsta, talh, daje gumiarabiku. Pustinja proizvodi i samh, čije zrno daje brašno
koje se upotrebljava za kašu (poridž), i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana).
Od domaćih biljki vinova loza, koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog
stoljeća n. e., mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove
nabidh al-zablb. Vino (khamr), o kojem pjevaju arapski pjesnici, bila je rakija
koja se uvozila iz Haurana i Libana. Maslina, čija je domovina Sirija, nije
poznata u Hidžazu. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci, jabuke, kaj si je,
bademi, narandže, limuni, šećerna trska, lubenice i banane. Za prenošenje ovog
voća sa sjevera treba, možda, zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima.
Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. Ona daje
najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod, plod par excellence (tamr).
Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i,
izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc, iad. De Goeje (L,eyden, 1870), str. 19, II,
12—13. 8 Al-Iklll, knj. VIII, iad. Nabih A._ Faris (Princeton, 1940), str.
7; vidi također Nazih M. al-'Azm, Rihlah fi Bildd al-<Arab, al-Sandah (Cairo,
1937?), pt. I, str. 118.
7 Kod A. Petermamn, Mitteilungen aus Justus Perthes
geographischer
Anstalt, vol. 32 (Gotha, 1886), str. 43.
8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy, Chrestomatie arabe, 2 dzd. (Pariš,
1826),
vol. I, str. 138. i slj., prev. str. 412. i slj.
Datula

ARABLJANSKI POLUOTOK

35
vinog mesa, jedina je njegova tvrda hrana9. Kiselo piće od datule nabidh mnogo
se traži. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići, koji su svakodnevna
hrana deva. Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan), tj. vodu i datule, san
je svakog Beduina. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku, palmu, koja
je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. Arapski pisci navode sto vrsta
datula u Medini i okolo nje.
I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera, iz
Mezopotamije, gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u
te krajeve. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju,
npr., beri (natopljen samo kišom)11, akkar (orač) itd., ukazuju na pozajmice od
sjevernih Semita, naročito Aramejaca.
Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. namir), leopardi (sing. johd),
hijene, vukovi, lisice i gušteri (naročito al-dabb). Lav, koga često navode
stari pjesnici Poluotoka, sada je izumro. Majmuna ima u Jemenu. Među ptice
grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb), droplje (hubara, houbara),
sokoli,, jastrebovi i sove. Vrana ima u velikom broju. Najobičnije su ptice
pupavac (hudhud), ševa, slavuj, golub i jedna vrsta jarebice, koja je
proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12.
Od domaćih životinja glavne su deva, magarac, obični pas čuvar, hrt
(saluqi), mačka, ovca i koza. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio, poslije
hidžre, Muhamed, koji je više volio da jaše na njoj nego na konju.
Pustinja obiluje skakavcima, koje Beduin rado jede, osobito kada su isprženi
i posoljeni.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme
godine. Od gmizavaca, kako kažu, Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom
otrovnicom) sa roščićima. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim
iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan.
Fauna
Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi, ipak je on kasno uveden u
staru Arabiju. Ova životinja, po kojoj je Nadžd osobito čuven, nije bila poznata
ranijim Semitima. Pripitomili su je dosta rano, negdje istočno od Kaspijskog
mora, indoevropski nomadski pastiri, a kasnije su je u velikom broju uvozili
Kasiti i Hetiti, i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr.
n. e. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju, gdje je imao
najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim
vrstama. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat, a Lidijci iz Male
Azije u Grčku, gdje
• Vidi ibn-Qutayibah, Uyun al-Akhbdr (Cairo, 1930), vol. III, str. 209—13.
10 Suyuti, Husn al-Muhddarah (Cairo, 1321), vol. II, str. 255.
11 Vidi str.'l02.
12 Vidi R. Meinertahagen, The Birds o/ Arabia (Edimburgh, 1954).
18 T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom (New York, 1936), str. 269—70.
Arab l jonski konj

36

PREDISLAMSKO DOBA

ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. U egipatskim, asirsko-babi-lonskim i

ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva, a
ne kao jahač konja. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski
osvajači iznuđivali od »Urba«14. U Kserksovoj vojsci, koja je išla na osvajanje
Grčke, Arapi su jahali deve15. Strabon16, vjerovatno oslanjajući se na autoritet
svoga prijatelja Elija Gala, rimskog vojskovođe, koji je bio upao još 24. g. pr.
n. e. u Arabiju, poriče postojanje konja na poluotoku.
Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti, izdržljivosti, inteligenciji i dirljivoj
odanosti prema svom gospodaru, arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je
na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. U osmom
stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije, gdje je ostavio trajne
tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. Za vrijeme krstaških
ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine.
 U Arabiji je konj luksuzna životinja, čije izdržavanje predstavlja problem
za čovjeka pustinje. Imati konja, znači biti bogat. Njegova glavna vrijednost
leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne
pljačkaške pohode (ghazw). On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld),
hajkama i lovu. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode, ako djeca s
plačem traže da piju vode, gospodar se neće ni pomaći, ali će zato izliti i
posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja.
Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je
čovjek uspio pripitomiti, s nomadske tačke gledišta deva
je svakako- najkorisnija. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla
zamisliti. Deva je nomadov hranitelj, transportno sredstvo i predmet zamjene.
Miraz mlade nevjeste, cijena krvi, dobitak na kockanju (maysir), bogatstvo
šeika, sve se to procjenjuje cijenom deve. Ona je Beduinov nerazdruživ drug,
njegov drugi ja (alter ego), njegov i otac i majka. On pije njezino mlijeko
mjesto vo-de( koju štedi za stoku), on se gosti njezinim mesom, pokriva se
njezinom kožom, pravi sebi šator od njezine dlake. Njezino đubre on upotrebljava
za ogrev, a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. Za njega je deva
više nego »lađa pustinje«; ona je osobit dar Alaha (isp. Koran, 16 : 5—8). Da
citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit.«
Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir, narodu deve.
Musil19 na-
14 Vidi str. 52, 54.
15 Herodotus, Historiae, tonj. VII, (pogl. 86, § 8.
16 Geographia, knj. XVI, pogl. 4, §§ 2 & 26.
17 William R. Brown, The Horse oj the Desert (New York, 1929), str.
123.
i slj.
18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft, XLV
(1891),
str. 361, L. 13.
19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York, 1928),
str. 368, isp. Bertram Thomas 01 The Near East and India, Nov. I, 1928, str.
518.

ARABLJANSKI POLUOTOK

37

vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio
vode iz devinog buraga. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne
štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode. Ako se deva napila vode prije
jednog ili dva dana, tekućina se da piti. Ulogu koju je deva odigrala u
ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski
jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve, a
s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za
mač. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset
i pet, a ljeti po pet dana. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana
islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego
što su je imali sjedilački narodi, a tim i prednost nad njima. Za kalifa 'Umara
se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin ;ma uspjeha gdje ga deva ima.«
Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. Konji Nadžda. majmuni
Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i
u oblasti Perzijskog zaliva, rudnici soli nekih područja i industrija deva bili
glavni izvori dohotka. Ali, otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja
1933. god., široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su
kudikamo najveći izvori prihoda. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u
najbogatija na svijetu.
Deva iz sjeverozapadne Arabije, kao i konj, koji je porijeklom američka
životinja, dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u
jedanaestom stoljeću pr. n. e., Knj. sud. 6 : 5, isp. Post. 24 : 64 izgleda da
su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. U Egipat
je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. n. e., a u sjevernu Afriku
s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. e.
20 Isp. Carleton S. Coon, Caravan: the Story of the Middle East, (New
Yoric, 1951), str. 61.

POGLAVLJE III
ŽIVOT BEDUINA
.
Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta, stanovni-
Nomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: no-
madske Beduine i sjedilačko stanovništvo. Demarkaciona linija između selilačkog
i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Po-, stoji i polunomadski i
kvazigradski stepen. Izvjesno gradsko stanovništvo, koje je jedno vrijeme bilo
beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo, dok su ostali Beduini po svom
ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. Krv sjedilačkog stanovnišva se
na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom.
Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. On
predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. Gdje god
nađe zelenog zemljišta, on tamo odlazi da traži ispašu. Nomadstvo je isto toliko
na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili
Mančesteru.
Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se
urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. Nomad na svaki način hoće da
iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu
nedostaju, i to putem sile — iznenadnim upadima, ili mirnim metodama —
razmjenom. On je kopneni gusar ili posrednik, ili u isto vrijeme i jedno i
drugo. Pustinja, gdje Beduin igra ulogu gusara, ima izvjesne zajedničke crte s
morem.
Nomad, kao tip, danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra.
Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. Promjena, napredak, evolucija ne nalaze
se među zakonima kojima se on brzo pokorava. Otporan prema prodiranju egzotičnih
ideja i običaja, on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli, u šatorima od
kozjih i devinih dlaka, u »kućama od dlake«, i napasa svoje ovce i koze na isti
način i na istim ispasištima. Gajenje ovaca i deva i, u manjoj mjeri, uzgoj
konja, lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i, po njegovom shvatanju, to
su jedina zanimanja dostojna čovjeka. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata
su ispod njegova dostojanstva. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline, on
bi prestao biti no-

2IVOT BEDUINA

39

rnad. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila, ali u neplodnim

pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1.
Nad svim što živi u pustinji Beduin, deva i palma čine trijumvirat, koji je
vrhovni gospodar. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u
drami njenog postojanja.
Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Ona je čuvar njegove
svete tradicije, zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i
najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. Oskudica
vode, nesnosne vrućine, neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u
normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao
odani i nepokolebljivi prijatelji. Zato se ne treba mnogo čuditi što je
Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram.
Kontinuitet, monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se
odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. Anatomski, on je klupko
nerava, kostiju i mišića. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na
njegovom vanjskom izgledu. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa
od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. Njegova odjeća je isto tako
oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja
haljina ('oba'), koja je poznata sa slika. Glavu pokriva šal (kufiyah), koji
drži uzica ('iqdl). Hlače se ne nose, a i obuća je rijetka. Žilavost i
izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline, koje mu omogućuju da
ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. Pasivnost je, opet, suprotnost ovim
vrlinama. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni
stanje u kome se nalazi, bez obzira na teškoću svoje sudbine. Individualizam,
druga karakteristična crta, tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije
bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa,
a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih
koja pripadaju plemenu. Disciplina, poštivanje reda i autoriteta nisu idoli
pustinjskog života. »Gospode«, molio je neki Beduin, »smiluj se meni i Muhamedu
i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je
protiv svakog čovjeka, a ruka svakog čovjeka protiv njega.
Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw, razzia), koje se inače srna-
JL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\.r\Jib 11*1 i i • j • i
i - i • i i
(razzia) oblikom banditizma, dostiglo 3e zbog eko-
nomskih i društvenih uslova pustinjskog života, stepen
nacionalne institucije. Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog
stočarskog društva. U pustinjskoj zemlji, gdje je borbenost hronično duševno
stanje, pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. I hrišćanska
plemena, npr., banu-Tag-hlib, bavila su se njim bez ikakvih skrupula. Al-Qutami,
pjesnik ranijeg umajadskog perioda, izrazio je u dva stiha pokretački princip
1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je
(kolo
nizacija nomada na jednom zemljištu.
2 Abu-Dawud, Sunan (Cairo, 1280), vol. I, str. 89.

40

PREDISLAMSKO DOBA

takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja, svog susjeda, pa i

svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi
Arabiji pljačke su sada protivuzakonite.
Shodno pravilima lova, i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne
smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. Ghaziv, u izvjesnoj mjeri,
pomaže ograničavanju broja grla za prehranu, mada on stvarno ne povećava ukupan
iznos raspoloživih namirnica. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na
pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu
ono što se danas naziva khiiwah. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu
terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja.
Princip gostoprimstva, ipak, u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi
ghazw. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj, ipak, u granicama njegovih načela
o prijateljstvu, on je lojalan i velikodušan prijatelj. Predislamski pjesnici,
novinari svojih dana, neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva, diydfah
(gostoljubivost), koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah
(muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. Ljute borbe oko vode i
ispaše, koje su glavni uzroci sukoba, razdvajaju stanovništvo pustinje na
zaraćena plemena; međutim, zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i
zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti
gostoprimstva. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih
svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne
samo. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga, istinskog zaštitnika.
Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom
zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore, preteče Crnog kamena i
Zam-zama, u islamu, i Bethela, u Starom zavjetu. Vjera se zaista vrlo slabo
nastanila u Beduinovom srcu. Po sudu Korana (9 : 98), »pustinjski Arabljani su
najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. Do današnjega dana oni samo
ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5.
Religioznost
Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Svaki šator predstavlja porodicu;
skup šatora čini hayy; članovi jednog hayya čine rod (qawm). Veći broj
srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi,
podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se
istim bojnim poklikom. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog
zajedničkog imena. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg
matrijarhalnog sistema. Krvno
3 Abu-Tarmmam, Ash'dr al-Hamasah, izid. Freytag (Bonn, 1828), str. 171.
4 Isp. Iginaz Goldziher, Muhammedanische Studien, pt. I
(Halle, 1889),
str 13.
5 Ameen Ribani, Ta'rikh Najd (Beirut, 928), str. 233.

2IVOT BEDUINA

41

srodstvo, fiktivno ili stvarno, stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji.

Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina, ali
voda, ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena.
Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda, niko ga neće braniti. U
slučaju da pobjegne, on postaje vanzakonik (tarid). Ako je ubistvo izvršeno
izvan roda, ustanovljena je krvna osveta, i svaki č]an roda može ga otkupiti
svojim vlastitim životom.
Krv, prema primitivnim zakonima pustinje, izaziva krv. Nikakva se druga
kazna ne priznaje osim osvete. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak
pozvan da na se preuzme odgovornost. Krvna neprijateljstva mogu trajati po
četrdeset godina, što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i
banu-Taghlib. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam al-
lArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi, mada podvlače da su
i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. Nekada se prihvata
otkup krvi (diyah).
Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti.
Čovjek bez plemenske pripadnosti, u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj
sinonim, jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema
zemlje. On ima status vanzakonika, on je bez zaštite i sigurnosti.
Mada je to u prvom redu stvar porijekla, rodovsko srodstvo može i pojedinac
steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi.
Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. Ako rob stekne slobodu, on
često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg
gospodara, pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). Stranac može tražiti
takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). Jednako i cijeli
slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da, konačno, u
njemu nestane. TayyP, Ghatafan, Taghlib, itd. bili su konfederacije sjevernih
arabljanskih plemena, koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još
žive u zemljama koje govore arapskim jezikom.
Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu
svetišta7 i da tako postane štićenik božji. Do današnjeg dana o hodočasnicima
Meke se govori kao o »gostima Alaha«, a učenici koji su vezani za džamiju u Meki
ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. mujdwir).
'Asabivah 'Asablyah je duh roda. On podrazumijeva bez-
uslovnu privrženost članovima roda i općenito
odgovora patriotizmu vatrenog, šovinističkog tipa. »Budi privržen
plemenu«, pjevao je pjesnik, »njegovo pravo na svoje članove toliko
6 Knj. ni, pogl. 8.
7 Isp. Ezekijel, 44 : 7.
42

PREDISLAMSKO DOBA

je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". Ovaj neisko-rjenljivi

partikularizam u rodu, a to je naglašeni individualizam člana roda,
pretpostavlja da je rod ili pleme, već prema slučaju, jedinica sama za sebe,
neovisna i apsolutna, i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom
žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. Islam je potpuno iskoristio plemenski
sistem u vojne svrhe. On je dijelio vojsku na jedinice, koje su se zasnivale na
plemenskim osnovama, smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i
postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. Nesocijalne
i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog
karaktera, pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući
faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država.
Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. Seik nije kao njegov moderni
poznati holivud-ski imenjak, on je stariji član plemena, čije se upravljanje
očituje u davanju trezvenih savjeta, u velikodušnosti i odvažnosti. Godine
života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. U sudskim, vojnim i drugim
stvarima zajedničkog interesa, šeik nije apsolutni gospodar; on se mora
konzultovati sa plemenskim savjetom, koji je sastavljen od starješina pojedinih
porodica. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela.
Arabljanin, općenito, a specijalno Beduin, rođeni je demokrata. On opći sa
svojim šeikom na ravnoj nozi. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako.
Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali, izuzev kada se radilo
o stranim vladarima, a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama
Gasana i Hire. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila.
Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. On gleda na sebe kao
na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. Za njega je arab-Ijanska nacija
najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). Civi-lizovan čovjek je, sa
beduinskog egzaltiranog stanovišta, manje sretan i kudikamo niži. Arabljanin je
vrlo ponosan na čistotu svoje krvi, na svoj govor i poeziju, na svoj mač i svoga
konja, a, iznad svega, na svoje plemenito porijeklo (nasab). On neizmjerno voli
neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. Od
svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke.
Beduinka, bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj,
uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj
sjedilačkoj sestri. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal
ženidbenim sistemom, u kojem je muž bio gospodar, a ona ipak imala slobodu da
bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao.
Sposobnost asimiliranja drugih kultura, ako se pruži prilika, također je
izrazita crta djece pustinje. Sposobnosti, koje su stoljećima bile
neiskorišćene, čini se, iznenada se bude vlastitim pobudama i
8 Al-Mubarrad, al-Kamil, izd. W. Wright (Leipzig, 1864), star. 229, L. 3.

2IVOT BEDUINA

43

razvijaju se u dinamičku snagu. Plodni polumjesec pruža priliku za to. Jedan

Hammurabi se pojavljuje u Babilonu, jedan Mojsije na Sinaju, jedna Zenobija u
Palmiri, jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. Spomenici
su podignuti, kao oni u Petri, koji još izazivaju divljenje svijeta. Fenomenalan
procvat ranog islama, kojemu skoro nema premca, treba pripisati u velikoj mjeri
latentnim snagama Beduina, koji su, po riječima kalifa 'Umara, »snabdijevali
islam sirovinskim materijalom«9.

9 Ibn-Sa'd, Kitdb al-Tabaqat al-Kablr, izd. Eduard Saohau, vol. III, pt.
I (Leyden, 1904), str. 246, L. 3.

POGLAVLJE IV
PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA
Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani
filliUlIliliL -i -i-, -i , i i i •
za sve stanovnika Poluotoka, bez obzira na geografski
smještaj. Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. Među
ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije. Geografska
podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno
odgovara podjeli naroda koji u njima žive.
Sjeverni Arabljani su, uglavnom, nomadi koji žive u »kućama od dlake«, u
Hidžazu i Nadždu. Južni Arabljani su, uglavnom, sjedilački, naseljeni u Jemenu,
Hadramautu i duž susjedne obale. Oni na sjeveru govore jezikom Korana, par
excellence arapskim. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom,
sabejskim ili him-jaritskim, s kojima je vrlo srodan etiopski. I jedni i drugi
su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. Međutim, Južni imaju
vrlo mnogo obalnih elemenata, tj. brahikefalne (kratkoglave) crte lica sa-
širokom vilicom i orlovskim nosom, ravnim obrazima i bujnom kosom, što je
karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). Ovaj je elemenat unesen u
Južnu Arabiju sa sjeveroistoka, možda morskim putem1. Južni Arabljani su se prvi
istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. Sjeverni Arabljani se nisu
pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama.
Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u
njihovim tradicionalnim genealogijama. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe:
izumrle (ba'idah), uključujući Thamud, 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana
—, T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). Thamud je bio istorijski narod koji se
spominje u analima Sargona II2, pisanim klinastim pismom. Oni su poznati
klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom
Hadramautu. Genealozi, opet, obično dalje dijele preživjele
1 Carleton S. Coon, The Races od Europe (New York, 1939), str. 403—4, 408.
2 D. D. Liuckenbill, Ancient Records o/ Assyria and Babylonia, vol.
II
(Chicago, 1927), §§ 17, 118.
8 Plinije, Prirodna istorija, knj. VI, pogl. 32.

SABEJSKI TIPOVI

46

PREDISLAMSKO DOBA

Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane

Arape (musta'ribah). Arabljaruski Arapi ('oribah), kako oni sami o sebi govore
jesu Jemeniti, koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i
predstavljaju starosjedilačku lozu; ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici
su Hidžaza, Nadžda, Naba-tejci i Palmirci, koji svi vuku porijeklo od 'Adnana —
jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. U predaji o
Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i
Sjevernih Arabljana. Stanovnici Medine, koji su pohitali u pomoć Proroku u
vrijeme njegove hidžre, bili su jemenitskog porijekla, ali njegova porodica
Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. Gasanidi iz istočne Sirije i
Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru.
Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti.
Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta, pa čak i
onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski

1. Veze s Egiptom
Kao debeo klin, Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna
centra: Egipta i Babilonije. Pendžab, u Indiji, možda je bio treće kulturno
žarište, a Poluotok leži između njega i zapada. Mada se Arabija nije nalazila
unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina, bilo teritorija jedne ili
obiju rijeka, ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. Njezina kultura je
u svojoj srži bila autohtona. Pripadala je primorskom tipu. Njezini jugoistočni
narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta,
Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali
svoje ime velikom moru koje se između njih prostire.
Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku, preko kojega
prolazi kopneni put, približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba, na razdaljini
od samo petnaest milja, i vezana je, na zapadu, sa sredinom zapadne Arabije
trećim putem, koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat, nasuprot zavoju Nila
blizu Tebe, i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. Ovaj posljednji put bio je
glavna centralna spojnica. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000—
1788 pr. n. e.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. Ovaj
kanal, koji je preteča Sueckog kanala, obnovili su Ptolemejevići. Njega su
ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju
oko Rta dobre nade.

Sinajski bakar
Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza, koji se
nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare, na južnom dijelu Poluotoka, blizu
današnjeg grada Tura. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

47

svoje vrijedne produkte u Egipat. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon

rudnike Poluotoka, ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča
2720. pr. n. e.), iz treće dinastije. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa
Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i
Male Azije -- prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao —
odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih
rudnika. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu, našao je Petri
(Petrie) god. 1900. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armeno-
idnog Semita, koji je obilježen kao »azijat«, sa dugom, šiljatom bra-

STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. pr. n. e. odnosno 1500. g.)

dom i obrijanom gornjom usnom. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. Jedan
raniji reljef, koji je pripadao istoj dinastiji, pokazuje ispijenog beduinskog
poglavicu, s komadom platna oko bokova, kako se ponizno ulaguje egipatskom
zarobijivaču, koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. Ovo su
najranije slike Arabljana koje postoje. Riječ Beduin (egipat. (amu, nomad,
Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima
odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije.
Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske
veze sa Pun-tom i Nubijom. Herodot4 govori o Sesostridu, možda Senusertu I (1980
—1935. pr. n. e.) iz dvanaeste dinastije, kao osvajaču naroda z\rabljanskog
zaliva, vjerovatno afričke strane Crvenog mora. Osamnaesta dinastija držala je
flotu u Crvenom moru, ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553—
2541. pr. n. e.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje
koja proizvodi tamjan, vjerovatno do Somalije, na afričkoj obali.
Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan, koji su oni
visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i pri-
Tamjan
4 Knj. II, pogl. 102.

PREDISLAMSKO

DOBA

likom mumifikacije (balzamiranja), a njime je taj dio Arabije bio naročito

bogat. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u
trgovinsku sferu Egipatskog Carstva, mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona
mjesta kako bi se dobila »izmirna«, mirišljave gume, smola i aromatično drveće.
Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500. pr. n. e.),
prva slavna žena u istoriji. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III,
Napoleo-na staroga Egipta, donijeli su (1479. pr. n. e.) iz iste zemlje
uobičajen tovar »slonove kosti, ebanovine, panterskog krzna i robova.« Pošto su
ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji, može se vjerovati da su
Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba.
Možda je i zlato došlo iz Arabije. Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je
kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat, učinivši taj centralni put najvažnijom
vezom sa Južnom Arabijom.

SEMERKHET, ŠESTI KRALJ PRVE DINASTIJE, POGLAVICU NOMADA

UDARA

Hadramaut5, u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6, bio

je čuvena zemlja tamjana. Zafar, ranije grad, a sada pokrajina na obali, bio je
glavni centar. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom
sultana 'Omana. Ovaj Zafar, trgovinski centar zemlje tamjana, koji je ležao na
južnoj obali, ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena, koji je bio
glavni grad Himjarita7. Tamjan ('luban, odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva
5 IJasarmaweth Knj. ipost. 10 :26.
6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za
čitavo
obalno područje tamjana, uključujući Mahrah i Zafar.
7 lap. Yaqut, Buldan, vol. III, str. 576—7.

TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ

50

PREDISLAMSKO DOBA

u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. Kao i u stara vremena, Zafar je

još glavni centar njegove trgovine.
Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese
u Arabiji. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi
Babilonije.
.2. Veze sa Sumercima i Babiloncima
Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. Rano stanovništvo te oblasti,
Sumerci i Akadi, već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa
svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima
saobraćaju kopnenim i vodenim putevima.
Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom, najranijim metalom koji je
otkriven i upotrebljavan u industriji, bio je možda u Omanu.
Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. 2171. pr. n. e.), unuka i nasljednika
Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji), čitamo da je on osvojio Magan i
porazio njegova vladara Manijuma8. Gudea (ča 2350. pr. n. e.), sumerski patesi*)
iz Lagasa, govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj
hram iz Magana i Melukhke. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka
očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i
centralnoj Arabiji, ali su kasnije, u toku asirskog perioda, bila prenesena na
druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. Etimološki se
»Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«, imenom jedne oaze u sjevernom
Hidžazu (sada u Transjorda-niji), možda nekom starom minejskom kolonijom na
karavanskom putu. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske
spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. »Primorje«
klinastih natpisa bilo je, prema jednoj novijoj teoriji, smješteno u pravoj
Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina
(starog Dilmuna) i, možda, Nu-fud na zapadu sve do Akabe. Nabopolassar je bio
kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona.
3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susre-
nenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmane-
sera III, koji je vodio ekspediciju protiv ara-
mejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba, arabljanskog šeika.
Sukob se dogodio 854. g. pr. n. e. u Karkaru, sjeverno od Hamaha. Evo rijeci
Shalmanesera:
»Karkar, njegov kraljevski grad, ja sam razorio, opustošio i vatrom
zapalio. 1.200 kola, 1.200 konjanika, 20.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (?
Damask);... 1.000 deva Gindibu', Arabljanina.«9
*) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara, a označava »božjeg«
zamjenika (prim. prev.).
8 Isp. F. Thureau-Dangin, Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš,
1905), str. 238, 239.
9 Luckenbill, vol. I, § 611.

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

51

Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati
sa devom.
U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano
Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu, Tiglath--Pileser III (745—727.
pr. n. e.), osnivač Drugog Asirskog Carstva, poveo je više vojni protiv Sirije i
rjezine okoline. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od
kraljice »Aribi« zemlje, Zabibi. Devete godine on je i- dadao još jednu kraljicu
Ariba, imenom Samsi (Shams ili Shamsi. \h). Njegovi ljetopisi bilježe da su mu
728. god. pr. n. e. pleme Mas .i, grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci)
poslali danak u zlatu, devama i u mirodijama. Ova su plemena očigledno živjela
na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. Na taj je način Tiglath-
Pileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima.
Sargon II (722—705. pr. n. e.), osvajač Karhemiša i Samarije, pripovijeda da
je sedme godine svoga kraljevanja pokorio, između drugih, i plemena Tamud
(Thamud iz Korana) i Ibadid, »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni
niskog službenika«, i uništio ih, a ostatak deportirao u Samariju11. U isto
vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi, od It'amare (Yatha'-amar),
sabejskog poglavice, i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato, planinske
proizvode, drago kamenje, slonovu kost i javorove sjeme (?), sve vrste trava,
konje i deve kao njihov danak12. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od
Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima.
Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe, od koga je, kako sam
Sennacherib tvrdi, primao danak, morao biti jugozapadni Arabljanin, koji je
istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. Ako je tako, onda »danak« o kome govore
Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari
poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim, a vjerovatno i kao saveznicima u
zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije.
Oko 688. god. pr. n. e. Sennacherib je pokorio »Adumu, tvrđavu Arabije«, i
odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu, koja je također bila i
svećenica. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji, koja je kasnije, u toku islamskih
osvajanja, pod imenom Dumat-al-Džan-dal, odigrala značajnu ulogu. Kraljica,
imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu), sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv
asirskog gospodstva. Nju je potpomagao Hazael. poglavica plemena Qedar (asir-ski
Kidri), čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni.
Esarhaddon je oko 676. god. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite', sin i
nasljednik Hazaela, koji je, »da bi spasao život, napustio svoj logor i, bježeći
sam, umakao u udaljene (krajeve)«14. Očigledno,
10 Ditlef Nielsen, Handbuch der altarabischen
Altertumskunde, vol. I,
Die altarabische Kultur (Kopenhagen, 1927), str. 65.
11 Duokenbil, vol. II, § 17.
12 Duokenbill, vol. II, § 18.
13 Nielsen, Handbuch, vol. I, str. 75. i slj.
14 Luckenbill, vol. II, § 946.

52

PREDISLAMSKO DOBA

Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. Njih su podbadali na ustanak i

Egipat i Babilonija. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta, strašnog
Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio
»dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. Izaija
(30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«.
Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta; ali da se
krilate zmije nalaze samo u Arabiji, gdje one na okupu zajedno žive«.
Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668—
626. pr. n. e.) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke.
U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge«
kraljevima Ninive i kako im, među ostalim poklonima, prinose zlato, drago
kamenje, boje za obrve, prah od antimona, tamjan, deve i magarce. Mi čitamo
stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II, Sennacherib,
Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine, koji su stalno pustošili
asirske pokrajine u Siriji, presretali karavane na putevima i primali pomoć i
potporu iz Egipta i Babilonije, jer su jedni i drugi bili neprijateljski
raspoloženi prema Asiriji. »Urbi«, koji se u ovim pohodima spominju, morali su
biti u prvom redu Beduini, a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijsko-
mezopotamijska pustinja, Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. Na Sinaju su
starozavjetni Midijanci, a ne Nabatejci, potpali pod asirsko gospodstvo. Prave
Sabejce, na jugozapadu Arabije, nikad nije podjarmila Niniva. Mada ih Asirci s
pravom zovu Rimljanima starog svijeta, Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti
oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije.

4. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma'

Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirsko-
babilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska
rezidencija Nabonida (556-539. pr. n. e.), posljednjeg kralja Haldejaca.
Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva, koje je od vremena Tiglath-
Pilesera III (747-727. pr. n. e.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. Treće
godine svoga kraljevanja Nabonid je, prema riječima klinastog natpisa, »ubio
vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17.
Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze
nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. pr. n. e.) u ruke
Perzijanaca. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme, devete, desete i
jedanaeste godine svoga kraljevanja, dok su njegov sin (tj. Belshazzar) i
vojnici bili u Babiloniji.

15 Isp., Ibid., vol. II, § 558. 19 Knj. III, pogl. 109. 17 R. P. Doughertjr,
Nabonidus str. 106—7.

and Belshazzar (New Haven, 1929),

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

God. 525. Kambiz, sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva, prošao je

kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na
osvajačkom pohodu protiv Egipta. Govoreći o Dariju, Herodot18 primjećuje ovo:
»Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili.«
Kamen iz Tayme, koji je Huber (1883) kupio, sada je deponovan u Luvru. Na
njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. On
datira iz petog stoljeća pr. n. e., napisan je na aramejskom, i na njemu je
zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik
koji se, povrh toga, pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno
svećenstvo19. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način, a ispod njega
stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču.
5. Veze sa Hebrejima
Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima, a rasno im najsrodniji.
Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma
brojne20. Hebrejski i arapski su, kao što smo ranije čuli, srodni semitski
jezici. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska, npr., skoro sva imena
Ezavovih sinova (Knj. post., 36:10—14; 1. Dnev., l : 35—7). Južni Arabljanin bi
imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21.
Osnovi hebrejske vjere, kako najnovija istraživanja pokazuju, upućuju na prve
početke u pustinji.
Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. pr. n. e. hebrejska
(Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. U Midijanu,
južnom dijelu Sinaja, i zemlji istočno od njega, sklopljen je savez s bogom.
Mojsije se oženio Arabljankom, kćerkom midijanskog svećenika22, Jehovinog
štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. Yahu (Yahweh, Jehova) očigledno
je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. On je bio
pustinjski bog, jednostavan i strog. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov
ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. Njegov se kult sastojao od
pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. Hebreji su1 ušli u
Palestinu kao nomadi. Tragovi plemenskog života, koji su oni baštinili od
pustinjskih predaka, bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među
urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani.
Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski
poluotok. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. Ofir, odakle
je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato, drvo almagino i drago kamenje (1.
Car., 9 : 27—8, 10 : 11; 2. Dnev.,
18 Knj. III, ,pogl. 88.
19 G. A. Cooke, A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford, 1903),
str. 195—6.
20 Hoz. 9 :10; Jer. 2:2; Drug. zalk., 32 :10, itd.
21 B. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt, n.
ser.,
vol. III (1926), s,tr. 81. i slj.; D. S. Margoliouth, The Relations between
Arabs
and Israelites (London, 1924), str. 8, 15. Vidi James A. Montgomery, Arabia
and the Bible (Philadelphia, 1934), str. 149. i slj.
22 Knj. iz., 3:1 18 : 10—12.
23 Knj. iz., 3 :18, 5:1; Br. 10 :35—6.

54

PREDISLAMSKO DOBA

9 : 10), bio je možda Zafar u Omanu. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao
sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. Više od jednog stoljeća poslije
Salarnona (873—849. pr. n. e.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Ezion-
geber, današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao
danak od Arabljana, »koji su mu dogonili stoku« (2. Dnev., 17 : 11). Govoreći o
svom trećem ratnom pohodu, koji je bio upravio (god. 701) protiv Sirije i
Palestine, Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije, zastrašujući sjaj moga
veličanstva nadjačao je njega, a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe,
koje je doveo da utvrdi Jeruzalem, svoj kraljevski grad, napustili su ga«21.
Hezekija (1. Dnev., 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. Dnev., 26 : 7) borili su se
protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. Uzziah (792—740. pr.
n. e.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2. Car., 14 : 22).
Kroničar (2. Dnev., 21 : 16, 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu
protiv J ude koji se završio gubitkom sinova, žena i blaga kralja Jehorama (848—
844. pr. n. e.), mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani,
koji su bili blizu Etiopljana«, mogli izvršiti takav upad. Nekako u vrijeme
Nehemije25, sredinom petog stoljeća pr. n. e., Jevreji su počeli da gledaju na
svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje.
Biblijske veze- Etimološki, Arapin je semitska riječ sa znače-
srarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik, bez ika-
kva odnosa na njegovu nacionalnost. U ovom
značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz., 21 : 13, 13 : 20, i kod Jer.,
3 : 2. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. U drugoj knjizi Mak., 12 : 10,
Arapi i nomadi su sinonimi.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju
vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer., 25 : 24: »kraljevi Arabije«.
Proročka karijera Jeremijina pada između 626. i 586. god. pr. n. e. Kraljevi na
koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje.
Do trećeg stoljeća pr. n. e. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika
Poluotoka, jer 2. Dnev., 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu
Etiopljana«, ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli
jugozapadni Arabljani, tj. Sabejci. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare
Arabije, tj. Sabe, Ma'ina, Hadramauta i Katabana, prva se tri — a to su bila ona
koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. U trgovačkom poglavlju
Ezekijela (+ poslije 752. pr. n. e.) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom, i
trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali
među proizvodima Arabije. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se
Arabljani šestog vijeka pr. n. e. zanimali, kao što se još i danas zanimaju,
uzgajanjem stoke, koju su prodavali susjednim doseljenicima. Iz Jer., 3:2,
također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu.
Jer., 25 : 23 (američko revidirano izdanje), ukazuje da su oni brijali svoje
glave osim jednog čuperka na vrhu, praksa slična današnjoj praksi Beduina.
24 Loidkenbill, vol. II, § 240.
25 Neh., 2 :19, 4:7.

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

55
 Dedan (ar. Davdan), na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom
zavjetu (Iz., 21 : 13; Jer., 25 : 23; Ezek., 25 : 13), današnja je (Ula, oaza u
sjevernom Hidžazu. Neko vrijeme je tu, u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni
štab Sabejaca. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod
svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera
do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva.
Kedar (hebr. Qedar), koji spominje Ezekijel26, »Kidri« iz asir-skih anala27
i »Cedrei«28 klasične književnosti, gospodarili su nad Sjevernom Arabijom.
Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište.
Šunammitska djevica, čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se
pripisuje Salamonu (6 : 13, l : 5; isp. I Car., l : 3), bila je, možda,
Arabljanka iz plemena Kedar. Ako je bila istorijska ličnost, kraljica od.Sabe
(arapski Bilqis), koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene
vrijednosti, karakteristične za Južnu Arabiju (I Car., 10 : 10, 2. Dnev., 9 :
9), vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji,nego
u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. Tek dva
stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. pr. n. e.) jemenski kraljevi počinju
igrati neku ulogu na natpisima.
U Job., 6 : 19, Sheba (ar. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). Job,
pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo, bio je Arapin, a
ne Jevrejin, kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob, ar. Ayyiib), a mjesto
radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre
izreke30 Agura, sina Jakehovina (Posl. 30 : 1), i Lemuela (Posl., 31 : 1),
dvojice kraljeva iz Masse, iz plemena Ishmaela (Knj. post., 25 : 14). Imena ovih
dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim
južnoarapskim natpisima. Kod Baruha, 3 : 23, spominju se »Agareni (sinovi Agara
= Hagar, tj. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni), koji traže mudrost na zemlji«.
»Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta, kako ga nazivaju engleski prevodi
(Knj. post, 29 : 1; Br. 23 : 7; Iz., 11 : 14; Jud., 6 : 33; Ezek., 25 : 4; Job.,
l : 3), »istok«, »djeca istoka«, »narod istoka«, itd., odgovara arapskom sharq i
sharqiyun (istok i istočnjaci). U užem smislu, termini znače zemlju i Beduine
istočno od Palestine; u širem smislu, Arabiju i Arabljane. Riječ »Saracen«
dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog
porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. Ova se riječ upotrebljavala
28 Vidi također Iz., 21 :16; Knj. post., 25 :13.
27 Luckenlbill, vol. II, §§ 820 i 869.
28 Plinije, Knj. V, pogl. 12.
29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije,
uklju
čujući paralelizam, kaiko se može vidjeti 'kod Joba, slična su arapskim pje
sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva
dijela, koji jedan drugog nadopunjuju, ili kao dodatak ili kao antiteza.
U
srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu
arapske
gramatike.
30 Isp. s onim kod Duqmana, Koran, 31 :11.

56

PREDISLAMSKO DOBA

još u devetom stoljeću. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može
se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. Job, čija se knjiga
smatra remek-djelom i mudrosti i poezije, bio je poglavica Bene-Qedema (Job
1:3). Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car., 4 : 30). Prema
tome, »mudraci s istoka« (Mat. ,2 : 1), koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem,
bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz
Perzije.
 U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca
(2. Mak., 5 : 8; 1. Mak., 5 : 39). Prva knjiga Makabeja, 9 : 35, spominje
Nabatejce kao takve. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo
sve do Damaska. Arabija, u koju se Pavle povukao (Gal., l : 17), bez sumnje bio
je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. Arabljani u Djel. ap., 2:11,
bili su, po svoj prilici, Nabatejci.
6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i
književnosti Rimljanima. Zemlja je ležala na putu za Indiju
i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji
su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima. Njezini stanovnici bili su
posrednici na južnim morima, kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili
istu ulogu na Mediteranu.
Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix, Arabia Petraea i Arabia
Deserta. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u
prvom hrišćanskom stoljeću. Prva je označavala samostalnu Arabiju, druga
podređenu Rimu, a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija.
Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku
pustinju (Bddiyah). Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se
uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo, kojemu je Petra bila glavni grad.
Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka,
čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. Srednjevjekovna je
zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen, oblast najbolje poznatu Evropi. Sam
naziv, koji znači »sretan«, možda je pokušaj da se prevede ar. yaman (desni)
pobrkan s yumn (sreća). Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj
strani, tj. južno od Hidžaza, nasuprot al-Sha'm, tj. Sirije, koja je ležala na
lijevoj strani ili na sjeveru32. Marcijan (ča. 400 n. e.) iz Herakleje33,
upotre-
31 U ovom djelu, prema tome, termini kao što su »istorija
Saracena«,
»saracenska umjetnost«, »saracenska arhitektura« itd., ne upotrebljavaju se.
Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka, a »arapski«
za ma koje lice koje govori arapski, naročito aiko se rada o muslimanu. Musli
mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«.
32 »Sabaei« (Sabejci), »Minaei« (Minejci), »Homeritae«
(Himjariti), »Sce-
nitae« (stanovnici šatora — Beduini), »Nabataei« (Nabatejci), »Catabaned« (Ka-
tabaniti), »Chatramotitae« (narod Hadramauta), »Omanitae« ('Umaniti),
»Sa-
chalitae« (stanovnici Sahila, tj. primorja, u ovom slučaju južnog
primorja,
srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i
rimskim
•geografijama d istorijama.
33 Periplus of the Outer Sea, iprev. Wilfred H.
Schoff (Philadelphia,
1927), § 1.7a.

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

57

bi java naziv »Saraceni«. Prije Marcijana, Ptolemej:J4, koji je živio u prvoj

polovini drugog stoljeća naše ere, spominje Saracene. Ami-jan Marcelin35, rodom
iz Antiohije, koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. e.,
poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima.
Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. Njegovo pisanje se odnosi
na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. Herodot37 (ča. 484
—425. pr. n. e.) slijedi" ga u jednoj zabilješci

ARABIJA KLASIČNIH PISACA

 34 Geographia, izd. Carolius F. A. Nobbe, vol. II (Leipzig,
1887), kuj. V, pogl. 17, § 3.
:)3 Rerum gestarum, knj. XXII, pogl. 15, § 2; knj. XXIII, pogl. 6, §
13.
36 Perzijanci, si. 320.
37 Knj. VII, § 69.

58

PREDISLAMSKO DOBA

0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci, koji su očigledno bili iz istočnog

Egipta.
Za klasične pisce, od Grka Eratostena (+ ča 196. pr. n. e.) — Strabonova
izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. n. e.), Arabija je zemlja basnoslovnog
bogatstva i raskoši. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. Njezin narod voli
slobodu i uživa u njoj. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči
zapadnim piscima. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet
divljenja
1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do
dana Gibonovih (Gibbon)38.
Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti, koju im je njihova
prirodna okolina pružala, može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska
delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih, indijskih
i kineskih izaslanika. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i
najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". Diodor
Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. n. e.) tvrdi da Arabljani »visoko
cijene i štuju svoju slobodu«. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. g. n. e.),
pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka, tvrdi da su Arabljani bili jedini
narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru, koji je bio skovao plan »da
Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42.
Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta, ipak
ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj
jaram. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10.000 ljudi, koju
je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. g. pr. n. e. i koju su
potpomagali njegovi nabatejski saveznici, doživjela je potpun neuspjeh. Po općem
priznanju, njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u
rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna
bogatstva Jemena. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga, desetkovana
armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran), koju je bila ranije osvojila.
Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. Za
povratak joj je trebalo šezdeset dana. Krajnja tačka do koje su Rimljani u
Arabiji došli bila je »Mariaba«. To, možda, nije bio Ma'rib, sabejska
prijeistonica, nego Mari jama na jugoistoku. Čuveni grčki geograf Strabon,
istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov, svaljuje krivnju zbog mnogih
nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja, koji je bio u službi Nabatejaca«43.
Tako se sramno završio prvi, a u istinu i posljednji, vojni pohod većeg značaja
koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije.
38 Ećhvard Gibbon, The Decline and Fali oj the Roman Empire, izd.
J. B.
Bury (London, 1898), vol. V, ®tr. 319.
39 Ibn-'Abd-Rabbiibi, al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo, 1302), vol. I, str. 125.
40 Bibliotheca historica, knj. II, ipogl. I, § 5.
41 Knj. XVI, pogl. I, § 11.
42 Knj. XVI, ipogl. 4, § 27.
43 Knj. XVI, pogl. 4, § 23.

PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA

59
Zemlja mirisa
Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«, jer je ona »jedina
zemlja koja proizvodi tamjan, izmirnu, kasiju, cimet i mirišljavu smolu tamne
boje .. . Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije, male veličine i šarene
boje. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. Geograf Strabon je, međutim,
malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. I za njega je Južna
Arabija »zemlja mirisa«46, ali njezine »zmije, pedalj duge, skaču čovjeku do
pasa«47. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja
proizvodi mirodije, čije je tlo također mirisavo. Plinije, koji u svojoj
Prirodnoj istoriji (knj. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih
zemalja do 70. g. n. e., također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u
vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena
zbog svoga tamjana«50. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par
excellence zemlja tamjana. Grci i Rimljani su, očigledno, pretpostavljali da su
svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje. Tako
su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji, Indiji i tako je
strog bio monopol.
Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana.
Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. Plinije52,
opet, na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala, to potvrđuje.
su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena, skoro
isto tako bile su cijenjene rudne naslage, osobito zlatne, koje su se nalazile
duž zapadne obale Poluotoka, od Midijana do Jemena, i u izvjesnim količinama u
centralnim dijelovima zemlje. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako
čistog zlata da ga nije trebalo taliti. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto
stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino
zlato.
Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i
latinskih pisaca. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip
poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom, da narod živi u
rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture, po kojem najstariji po dobi
postaje poglavica. On
44 Knj. III, ,pogl. 113.
45 Knj. III, ipogl. 107.
46 Knj. XVI, pogl. 4, § 25.
47 Knj. XVI, pogl. 4, § 19.
48 Knj. II, pogl. 49, §§ 2—3.
49 Knj. XII, pogl. 30.
50 Knj. VI, pogfl. 32.
51 Knj. XVI, pogl. 4, § 3.
52 Kini VI, pogl. 32.
58 Knj. II, pogl. _50, § 1.
54 Ahsan al-Taqaslm, izd. de Goeje (Leyden, 1877), sto:. 101—2.
55 ?i;fat Jazlra't al-'Arab, izd. D. H. Muller (Leyden, 1884), str. 153—4.
56 Knj. XVI, pogl. 4, § 25.

Baefii fl.fontes
NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* i-„ , | j.
RSAE.--J Sa''"^ X
CALAPE
PTOLEMEJEVA mapa
SRETNE ARABIJE
H.
°a>' g
S

5 03
i' **
*
?1* C N 'Tj » J± ??
a;?T ^g ^' o w< o-'
O Ji3 C <-<
C o 3 »rj1 03 O-
s-ge-s-g^B-
S' ?r 3 » E2 b
03 03 03 2-
s 5. l vrp
. O A O M
o' a
03 O
2.CTQ
*»' 3
o GTQ era
^3 3
2 NJ W
3 P ^
2
• - -

POGLAVLJE V
SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE
Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili
kao traovci na pra? civilizaciJe- Oni igraju značajnu ulogu
u kasnim klinastim natpisima. U grčkoj literaturi prvi put
ih spominje Teofrast (-f 288. pr. n. e.) u djelu Historia plantarum (Istorija
biljaka)1. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca.
Plodnost te sretne zemlje, na koju se često navraća kiša, njezina blizina
moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju, sve su to bili odlučujući
faktori u njezinom razvoju. Ovdje su se proizvodile mirodije, izmirna i drugi
miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje
na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Među ovim osobito se isticao
tamjan, najvredniji trgovinski artikal stare trgovine. Preko nje su na svom putu
za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog
zaliva, začini, tkanine, mačevi iz Indije, svila iz Kine, roblje, majmuni,
slonova kost, zlato i nojevo perje iz Etiopije. Autor djela The Periplus of the
Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. god. n. e.)
opći pogled na tržište »Muze«, današnje Moke (Mocha):
Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna;
odjeće arabljanskog stila sa rukavima; jednostavne, obične, izvezene, protkane
zlatom; šafranove boje, devine trave, muslina; od ogrtača, pokrivača (ne
brojnih), nekih jednostavnih, a drugih napravljenih po lokalnoj modi; vrpca
različitih boja, mirisavih pomasti u umjerenoj količini, ne baš mnogo od vina i
pšenice.
Sabejci su bili Feničani južnog mora. Oni su poznavali njegove puteve,
grebene i luke, savladali su njegove podmukle monsune i na taj način
monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. n. e. Plovidba oko
Arabije, za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća, za
njih je bila stvarnost. Za grčke i rimske
1 Krnj. IX, pogl. IV, § 2. Prev. W. H. Schoff (New York, 1912), § 24,

62

.
PREDISLAMSKO DOBA

vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. »Plovidba«, prema

djelu Periplus4, »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije, koja je
bez luka, sa lošim mjestima za ukotvijavanje, izložena vjetrovima, nepristupačna
zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu.
Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi al-
Hammamata, na obali srednjeg Egipta. Prirodne plovidbene teškoće, svojstvene
ovom moru, naročito njegovom sjevernom dijelu, natjerale su Sabejce da otvore
kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. Oni su vodili
kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat, Siriju i
Mezopotamiju. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). Iz
Hadramauta, koji je osobito bogat tamjanom, jedan karavanski put vodio je u
Ma'rib, sabejski glavni grad, gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom.
Duž ovoga puta, koji je išao s juga na sjever, podignut je bio veći broj
sabejskih kolonija. Iz njih su, možda, potekli Sabejci, koji igraju značajnu
ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. Jedna kratka istorijska zabil
ješka sačuvana je u Knj. post., 37:25, o »jednom karavanu Ishmaelita«, koji je
dolazio »iz Gileada sa svojim devama, natovarenim mirodijama, balzamom i
izmirnom«.
Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgo-
natvisi vine i prometa. Kraljevstva koja su oni podigli
nisu bila vojničke države. Kratak pregled njihove istorije
može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli, a nalaze se u starim
semitskim i grčko-rimskim spisima, iz po-lulegendarnih predaja, sačuvanih u
islamskoj literaturi, naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani, ča 728, g.
n. e.), al-Hamda-nija5 (+ 945. god. n. e.) i al-Himyarija (+ 1177. god. n. e.),
ali više od svega, iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom
zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. Sva ova domaća južnoarabljan-ska
književnost, ipak, epigrafska, sačuvana je na metalu i kamenu. Svaki materijal,
sklon kvaru, koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija,
istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda, potpuno je propao. Najraniji
nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. n.
e. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne), urezane
na bron-zanim pločicama, koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene
Almaqi (Ilmuqah), 'Athtaru i Shamsu; (2) arhitektonske, koji se nalaze na
zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili
darovaoca građevine; (3) istorijske, koji obavještavaju o nekoj bitki ili
objavljuju neku pobjedu; (4) redarstvene
3 Erythraean Sea, § 29.
4 Ibid., § 20; D. H. Mtiller, Die Burgen und Schlosser Siidarabiens
nach
dem Iklll des Hamddnl, 2. pts. (Beč, 1879—81).
5 Knj. VIII, izd. Nalbih A. Faris (Prinicetoin, 1940); The
Antiquities of
South Arabia (Princeton, 1938); Knj. X, dzd. Muhifob-al-Dln
al-Khatlb
(Cairo, 1368).

SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2

ARABIJE

63

naredbe, napisane na stubovima ulaza; (5) m grobne natpise, koji se nalaze na

grobovima. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug
ustavni razvoj.
 Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje
južnoarapskih natpisa. Jozef Halevi, prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala
(24. god. pr. n. e.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70), donio je kopije 685
natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. Između god. 1882. i 1894.
Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen, na kojim? je
pronašao oko 2000 natpisa, od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. U svemu,
mi danas posjedujemo oko 4.000 takvih natpisa, od kojih neki potječu čak iz
sedmog stoljeća pr. n. e. Th. S. Arno (Th. S. Arnaud), koji je otkrio ruševine
Mariba, prepisao je 1843. g., rizikujući svoj život, oko šezdeset natpisa.
Džejmz R. Velsted (James R. Wellsted), engleski mornarički oficir, god. 1837.
objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi
uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. Dešifrovanje je završio Emil Rediger
(Emil Rodiger), iz Halea, god. 1837. i Gesenius (1841).

Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon

From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837)
Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis:
Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid
u južnoarapske natpise.

Kao što pokazuju natpisi, južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se

također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. Slova
pokazuju, po svoj prilici, rano odvajanje od sinajskog pisma, koje, opet, čini
spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka. Ova simetrična
pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. Njegovo pismo, kao i
ostali slični oblici semitskih pisama, sastoji se samo od konsonanata. U tvorbi
imenica, glagolskoj konjugaciji, ličnim zamjenicama i vokabularu
6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum, dio IV (Pariš,
1889. i slj.).

'

• ,
i g ' m

s . •
,
. .
m
m
i
' : i

64

PREDISLAMSKO DOBA

južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i

etiopskim (abisinskim). Međutim, on ima nepravilnu množinu, što je
karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski. Akadski, južnoarapski i
etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. S
opadanjem jemenske kulture, južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga
je zamijenio. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru, npr., u Suk 'Ukazu
godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces
zamjene.

i. Sabejsko Kraljevstvo
Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine
bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. Ona su jedan dugi vremenski period
svoje istorije zajedno cvjetala. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme
vladavine, a završila su kao svjetovna kraljevstva.
Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice.
Saba, biblijska Sheba, njihova prvobitna postojbina, nalazila se južno od
Nadžrana, u jemenskoj oblasti. Sabejski period, prema učenju arabologa koji
zastupaju donju (ili kratku) hronologiju, pružao se od oko 750. pr. n. e. do
105. god. pr. n. e., sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. 610. pr. n. e.;
minejski-period od oko 700. pr. n. e. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7.
Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. Dva
rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim
analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina
osmog i prvih godina sedmog stoljeća. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe
proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju, učinivši susjeda, Minejsko
Kraljevstvo, svojim vazalom. Sirwah, koja je bila udaljena dan hoda od Mariba,
bila je prijestonica Sabe. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca
Almaqe10. U njezinim ruševinama, koje se sada nazivaju al-Kharibah, nastanjeno
je selo od sto duša. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu
sagradio Yada'-il, jedan od ranijih mukarriba. Na drugom jednom natpisu
zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. pr. n. e.), koji je
prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«.

Nasip na Maribu
U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. do 115. pr. n. e.) izgleda
da vladar više nije imao svećenički karakter. Marib, udaljen nekih šezdeset
milja isto-
7 Isp. NieLsen Handbuch, vol. I, str. 64. i slj.; F. V. Winett, in
Bulletin,
American Schools of Oriental Research, br. 73 (1939), str. 3—9; G. Ry<dkmans
u Bulletin, School oj Oriental and African Studies, vol. XIV (1952),
str. 1.
i slj.; Jacques Ryckmans, L'Institution monarchique en Arabie
meridionale
avant l'Islam (Louvaki, 1951), str. 257. i slj.
8 MKRB, nesigurna vokalizaolja.
9 Vidi str. 51.
10 Ahmed Fakhry, An Archaeological Journey to Yemen, vol. I,
(Cairo,
1952), str. 29—56. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas,
Qataban
and Sheba (New YoHk, 1955).
Sinaitic
South Arabic
Phoe. nician
Ra's •al-Shamrah
Later Greek
Latio
Arabic
H <^y
h
^
i— ^— k^_^
^ ^
A
A
1
n D o
n
3 3
»-
h
B
*
«?
T
A
r
r
CG
C
^L. v- H
H
^> A
jjj.
/\
D
3
*
vv
AA
^
e
E
Jb
— 0
o
f
*»-
K
FV
J
= 0)
X
j. =
TT
a:
...
J
vb 9 rS A
u; UJ v
a VA
^ *
e
H
c
...
0
©
*
<s>
...
*
<f? ^
?
•^
ft
5
l
tf
+
h
\ 7*
*>-
K
...
oJ
9
1 o *" 5^
1
ci
TU
\,^
L
J
/VVV
3
v y
^
r
M
f
"S,
s
1 *!
>*-
H
N
o
CP t*?>
X
f Ti
Y
z
X

<s> 0
o
0 ^
A
o
0
t
W
0
13)
)=
r
P
<J
Q
A i1!
a /t- »v.
ir
...
• • •
vy>
GGL
*
"PTf
X
9
Q
o
0 ć?Q
5)
^
&>-
P
R
^
<^x>
J J
w
<T>-Ž-
$
S
irU"
H-
X
X
>-
T
T
0
TABELA PISAMA, KOJA SADRŽI I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA

5 — l storija arapa

66

PREDISLAMSKO DOBA

čno od Sane, postao je tada prijestonica. Ovaj je grad ležao 3.900 stopa iznad
mora. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. Prvi među njima bili su Arno',
Halevi i Glazer. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo
zemlje tamjana sa mediteranskim lukama, naročito Gazom. Al-Hamdani u svom djelu
IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu, ali građevina po kojoj je grad osobito
bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. Ovo značajno djelo tehnike, zajedno
s ostalim javnim sabejskim građevinama, otkriva nam jedno miroljubivo društvo,
koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim
dostignućima. Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog
prethrišćanskog stoljeća. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili
Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u
vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. god. n. e.) i Abrahe Abisinca (god. 453.
n. e.). Međutim, al-Hamdani, a poslije njega al-Mas'udi13, al-Isfaha-ni14 i
Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad, neka mitska ličnost.

2. Minejsko Kraljevstvo
Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu, u Jemenu, i kada je bilo na vrhuncu
svoje moći, obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. Prvobitni arapski oblik
Ma'an (biblijski Ma'on, Me'un, Me'in, kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u
Ma'ln, u značenju izvor-voda. Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an
(jugoistočno od Petre, važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. Minejski
natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti
koje su služile kao skladišta i relejne stanice. Minejska prijestonica Kar-nau,
koju je posjetio Halevi god. 1870, današnji je Ma'in (u južnom Džaufu,
sjeveroistočno od Sane). Vjerska metropola Yathll. takođe u južnom Džaufu,
sadašnji je Barakiš, sjeverozapadno od Mariba. Mine j ci su govorili istim
jezikom kao i kasniji Sabejci, samo sa dijalekt-skim razlikama. Među tzv.
minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova
iz Hadramauta. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu, provincijskom glavnom gradu
Džaufa, predstavljaju obješene posude, možda vinske žrtve, gazele i druge
žrtvene životinje, zmije, koje su bile simboli bogova, plesačice, koje su bile
čuvarice hramova, i nojevi, očigledno držani u svetim parkovima.
11 Faris, str. 45.
12 Za opis ruševina vidi ,al-'Azm, pt. 2, str. 50. i slj.
13 Muruj al-Dhahab, iad. i prev. de Meyinard and de Courteille, vol.
III
(Pariš, 1864), str. 366.
14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd', iad. Gottwaldt, (Leipzig,
1844),
str. 126.
15 Buldan, vol. IV, str. 383.
16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. god. pr. n. e. Vidi str. 55.

. '
- -

'

- • • .'. .•"-
•
•

SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE

67

3. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva, na

Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su
dvije važne države. Kataban se nalazio istočno
od Adena, a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. Monarhija Kataban17, čiji
je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan), trajala je otprilike od 400—50. god.
pr. n. e.; a monarhija Hadramaut, čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični
Sabota), trajala je od sredine petog stoljeća pr. n. e. do kraja prvog stoljeća
n. e. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom
hegemonijom. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima, čiji se
natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Oni su organizovali trgovinu
mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove.

4. Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo

Od 115. god. pr. n. e. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su
vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. Zbog toga se o ovoj
civilizaciji govori kao o himjaritskoj, mada kraljevska titula ostaje »kralj
Sabe i dhu-Raydana«. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. Ovo obilježava
početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva, koje je trajalo otprilike sve do god.
300. n. e. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of
the Erythraean Sea (oko 60. god. n. e.), a zatim kod Plinija. Him-jariti su bili
bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po-

HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC

Prednja strana: muška glava sa moncgramom; poleđina: muška
glava sa natpisom koji glasi:
KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar)
Ča 50. n. e.
stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. Njihov je jezik, u
stvari, bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. Plinijeve
zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari, nasipi, cisterne, koje se vrlo često
spominju na natpisima. Branje tamjana, koje se smatralo religioznim činom, bilo
je još uvijek izvor najvećih prihoda.
17 Isp. Phillips, str. 247. Za listu kraljeva vidi kod Miiller, Die
Burgen, pt. 2, str. 60—67; G. Rvckmans, Les noms propres sud-semitiques. vol. I
(Louvain, 1934), str. 36. i slj. H. St. J. B. Philby, The Background of Islam
(Alexandria, 1947), str. 143—4.
m
• :

PREDISLAMSKO DOBA
Zafar (klasični Sapphar i Saphar, Sephar, Knj., post., 10 : 30), grad u
unutrašnjosti, otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu, bio
je glavni grad himjaritske dinastije. On je istisnuo sabejski Marib i minejski
Qarnaw. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega
blizu današnjeg grada Jarima. U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je
bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu).
Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred, pod Elijem Galom,
koji je kobno završio, prodro je sve do Marijame. Strabonov »Ilasaruis«, koji je
bio vladar u to vrijeme, jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa.

Semitsko porijeklo Abisinaca

Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje
arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«, gdje su položili
temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i, na kraju, stvorili kulturu koju
možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. Preseljavanje
južnoarabljanskih plemena, oko sredine petog stoljeća n. e. (narodna tradicija
ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba), koje je odvelo neke u
Siriju i Irak, možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih
naselja u Abisiniji. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija
arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. Počeci Kraljevstva Aksuma
(Axum), prvobitne jezgre kasnije Abisinije, pripadaju prvom stoljeću poslije
nove ere.
Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibn-
Ghumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije
n. e. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji
tvrđava«, kako je Jemen bio nazivan, Ghumdan u Sani. Gradski Him-jariti su
smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro
utvrđene palate. Al-Hamdani, a i Yaqut, povo-deći se za njim, ostavili su nam
detaljne opise Ghumdana, mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska
ruševina. Tvrđava, prema opisu ovih geografa, imala je dvadeset spratova, od
kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji.
Bio je sazidan od granita, porfira i mramora. Kralj je smjestio svoj dvor na
najgornjem spratu, čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako
prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane
i sokola. Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. Na svakom
kamenom uglu stajao je mjedeni lav, koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. U
jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana, a mramor kao
njegov pojas. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je
srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom.
18 Buldan, vol. III, str. 811, l, 8.

SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ

Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa
rezidencijom u utvrđenom dvorcu. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni, srebrni i
bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili
volujskom glavom na drugoj. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su
Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću
prije naše ere. Pored novaca, u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure
helenističke i sasanidske izrade. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost.
Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje.
Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice, kako ga prikazuju
natpisi, predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema, podjelu na kaste
i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju, predstavljajući pojave od kojih se
mnoge mogu naći i drugdje, ali koje su sve skupa jedinstvene.
Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz po-
nac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. morske trgovine Sve 1dok su
Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora, oni su
prosperirali, ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. The
Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. god. n.
e.), prvi pisani spomenik organizovane trgovine s

HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC

Prednja strana: glava Atene, na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n;
na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. Novac
pripada 3. ili 2. stoljeću pr. n. e., a imitacija je starog atičkog tipa
iz 4. stoljeća pr. n. e.
Istokom na lađama, koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod
komandom njezinih podanika, obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine.
Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec, koji je povezivao Evropu s Indijom,
bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. Još prije
ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. Južni pomorski put, međutim, ostao je u
rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. e. Njihov zadatak se sastojao u
skupljanju proizvoda vlastite zemlje, zajedno sa proizvodima istočne Afrike i
Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz
70

PREDISLAMSKO DOBA

Mariba, preko Meke, u Siriju i Egipat, jer su na taj način izbjegavali opasnosti
Crvenog mora. Ako je, pak, izgledalo da transportovanju morem treba dati
prednost, put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se
spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog
mora do Vadi al-Hammamata, a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil
do Memfisa. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19.
Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba
sedamdeset dana. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za
orijentalnu nošnju, mirise i mirodije, Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim
proizvodima, naročito tamjanu i izmirni, i povisivati carinu na stranu robu koja
je prolazila kroz njihove ruke. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali
kontrolu nad putevima. Odatle njihovo poslovično blago. Petra, a zatim Palmira,
postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu, karike u lancu, i zato su
zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Međutim,
sada se čitava situacija počela mijenjati.
Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila, prvo
što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na
moru. Ptolemej II (285—246. pr. n. e.) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more,
koji je najprije, prije nekih sedamnaest stoljeća, bio iskopao Sesostrid. Ulaz
Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je
početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. Rim, koji je osvojio Egipat
od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. n. e., nastavio je njihovu
politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da
oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. U vrijeme Plinija rimski su se
građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci
za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu, jer je mogao da ponudi vrlo
malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. Abisinci, očigledno
nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali,
počeli su sada da traže savez s Rimljanima.
Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin, možda u
abisinskoj pomorskoj službi, uputio se u tajne morskih puteva izloženih
opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u
Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala, uključujući
tu indijske produkte: cimet i biber, trgovinske artikle za koje su zapadnjaci
mislili da su arabljan-skog porijekla. Primjerom ovog Hipala, Kolumba
ptolemejevićke trgovine, pošli su i drugi, koji su doprinijeli konačnoj propasti
arab-Ijanskog monopola. Međutim, punu korist od ovog značajnog otkrića
periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve
dok Rim nije ovladao Egiptom. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio
je smrt za južnoarabljansko blagostanje22.
18 Vidi Karan, 34 :17—18.
20 Knj. XVI, pogl. 4, § 4.
21 Plinije, knj. XII, 'pogl. 41.
22 Isip. George F. Houranii u Journal of Near Eastern
Studies, vol. XI
(1952), str. 291—5.

SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE

71

Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom, kao i uvijek, politički slom. Jedna

po jedna, Petra, Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija, padale 'su u kandže
rimske vučice.
5. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo
Oko 300. g. n. e. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe, dhu-
Rajdana, Hadramauta i Jemenata«. To znači da je do ovog vremena Hadramaut
izgubio svoju samostalnost. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih
Arabljana koji su u planinama i Tihami«. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao
obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu; Tihamah je bila obala Crvenog mora
zapadno od Sane.
Poslije invazije iz Abisinije, što je imalo za posljedicu kratku abisinsku
vladavinu (ča 340—78), domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu
titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525. god. n. e. Na aksumskim
natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj
Aksuma, Himjara, Raj dana, Habašaha23, Salha i Tihame«. Ovo nije bilo prvi put
ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Jednom ranije, u drugom i
trećem stoljeću nove ere, vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast
nad dijelovima Južne Arabije.
Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa.
Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. Među
himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki
Shammar Yarash, za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do
Samarkanda, koji je, prema ovim legendama, dobio svoje ime po njemu. Jedan drugi
bio je abu-Karib As'ad Kamil, Abi-kariba As'ad (ča 385—420. n. e.), za koga kažu
da je pokorio Perziju. On je, navodno, poslije prešao na jevrejsku vjeru.
Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim
baladama. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i
židovske vjere u Jemen.
Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni
iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult
Jemenu boga mjeseca. Mjesec, poznat u Hadramautu
kao Sin, Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik,
otac), Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm
(stric), stajao je na čelu Panteona. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i
nalazio se ispred božice sunca Shamse, koja je bila njegova žena. 'Athtar
(Venera, koja odgovara babilonskoj božici Ishtar, feničkoj 'Ashtart), njihov
sin, bio je treći član trojstva. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga
nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. Sjevernoarabljanski
M Tj., Hadramaut. Vidi Nielsen, Handbuch, vol. I, str. 104.

72

PREDISLAMSKO DOBA

al-Lat, koji se spominje u Koranu, možda je bio drugo ime za božicu sunca.
Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera, naročito
iz Sirije, još u rano doba. Sirijski misionari, bježeći od progona, možda su
ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme, međutim, prvo hrišćansko poslanstvo
u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. 356. pod vodstvom
Teofila Inda, arijevca. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u
sferu međunarodne politike toga doba. Ticao se rivalstva između Rimskog i
Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji. Teofil je uspio da
sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. Nadžran, u koji je
hrišćanstvo monofizitske sekte, po pričanju, uveo sveti čovjek iz Sirije imenom
Faymiyun (Phemion), prigrlio je novu vjeru oko 500. n. e. Ibn-Hisham24 i al-
Tabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi, koga je bio zarobio jedan
arapski, karavan i doveo u Nadžran. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na
sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Drugi kalif, 'Umar,
protjerao je (635—6. n. e.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. Još
god. 840. n. e. čujemo za nekog Mar Petra, biskupa Sane u Jemenu.
Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog
Himjaritskog Kraljevstva. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju, možda kao
posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. god. n.
e. Sudeći po sačuvanim imenima, većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije
požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. Na samom početku
šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je
posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio
Jevrejin. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. preseljeno je u
Izrael.
Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih
monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. Očigledno je
dhu-Nuwas, koji je predstavljao nacionalističke težnje, povezao domaće hrišćane
s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. Ovome se jevrejskom monarhu
pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu, u oktobru 523. god. (sur. 85:4)27.
Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je, prema arapskoj tradiciji, i
zamolio pomoć od Justina I, bizantijskog cara, jer je u to vrijeme bi-zantijski
car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. Car je pisao abisinskom
Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha), jer je on predstavljao
hrišćansku silu blizu prizora nemira. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog
mora u Arabiju, pod vodstvom nekog Arvata, 70.000 ljudi. Ova vojna, prema tome,
ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. Bizantija je tražila da
pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih
24 Strah, izd. Wustenfeld (Gottangen, 1858), str. 20—22.
25 Ta'rikh al-Rusul, izd. de Goeje, vol. I (Leyden, 1881—2), str. 919—
25.
26 Baladhuri, Futuh, str. 66 = Hitti, Origins, str. 101—2. Vidi
str. 165.
27 Vidi Axel Moberg, The Book o/ the Himyarites (Lund, 1924).

SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE

73

upotrijebi protiv Perzije28. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. i ponovo

525. god. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta
Abrahama). On je najprije bio oficir pod Aryatom, ali se kasnije posvadio sa
svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. Prema al-Tabariju29, dhu-
Nuwas »podbode svoga konja, natjera ga u morske valove, iz kojih se nikada više
nije pomolio«. Tako je završio posljednji himjaritski monarh, a s njim je
završen i period nezavisnosti Jemena. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare
himjaritske dinastije, danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar,
istočno od Adena.
Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači, ali su, kao što
vladavine se ces^° događa, ostali kao osvajači. Om su po-
stali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. ćo 575.
god., iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale.
Abrahah, priznati aksumski potkralj, sazidao je u Sani, sada prijestonici, jednu
od najveličanstvenijih katedrala toga vremena, koju arabljanski pisci nazivaju
al-Qalis (al-Qulays, al-Qullays, od grč. ekklesia crkva). Katedrala, od koje se
danas vidi samo mjesto, napravljena je od ruševina staroga Mariba.
Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo
i da stvore takmaca paganskoj Meki, centru hodočašća na sjeveru, jer je
hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su
hodačasnici dolazili, a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su
vodili u grad. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne
mase svijeta, na štetu hidžaskog svetišta, abisinski gospodari su, očigledno,
imali uspjeha. I, stvarno, uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje
ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji, prema kojoj su dva arabljan-ska
nevjernika Fuqaym plemena, pripadnici kulta Kabe, oskvrnuli katedralu u Sani
uoči same svetkovine. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu
ekspediciju protiv Meke. Prema priči, ovaj se incident dogodio upravo u godini
Prorokova rođenja 570. i 571. god. Ta se godina naziva 'dm al-fil, godina slona,
prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. On je
napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza, koji do tada nikada nisu vidjeli
slona. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja, »sitnog kamenja«
(sijjll) u Koranu81.
28 Prokopije, Istorija ratova, izd. i engl. prev. H. B. Dewing
(London, 1904),
knj. I, pogl. 20, §§ 9—12.
29 Vol. I, str. 927—8.
30 Prokopije, ,knj. I, pogl. 20, §§ 2, 6.
31 105 :1—3. Vida ,ail-Tabari, Tafslr al-Qur'an (Bul§q, 1329),
vol. XXX,
str. 193; ibn-Hisham, Sirah, str. 36.

STARA ARABIJA narodi, mjesta i putevi

(sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles
O 100 200 JOO 4OO
ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama
n* 7*> .X?Vt A
f-v fl
AI-Kufaho^
Glavni put (cesta)
_ Vadi (korito rijeke)
"MAl-'Ula
Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF

SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE

75

u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti doga-

L • i • • ' • »T • ^ • -i -i •
i • • v
u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književ-
nosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu, koje je
prouzrokovala velika poplava32. Al-Isfahani33, koji posvećuje osmu knjigu svojih
anala (završeni 951. n. e.) himjaritskim kraljevima, stavlja tragični događaj
četiristo god. prije pojave islama, ali Yaqut34 je bliži istini, jer događaj
stavlja u doba abisinskih kraljeva. Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas.
Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. 542—3. n. e.) datiran od
Abrahaha, koji cpisuje jedno pucanje nasipa, otkrio je i objavio Glazer35.
Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo, 450. g. n.
e., kada je voda provalila nasip. Međutim, tada je građevina restaurirana.
Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila
poslije 542. i prije 570. god. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je
seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana, u Siriji, gdje su oni postali bedem
rimske uprave, i plemena banu-Lakhm u oblast Hire, gdje je veći broj južnoarap-
skih natpisa nedavno otkopan. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja
nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. Pored plemena Ghassan i Tanukh u
Siriji i Iraku, banu-Tayyi', Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj
i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. I danas ima u Siriji
porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem.
Kasnije, arapska mašta počela je, na osnovu ovog neobično značajnog događaja
— velike poplave i pucanja nasipa, da objašnjava stoljetni proces propadanja i
izumiranja južnoarabljanske trgovine, zemljoradnje37, blagostanja i nacionalnog
života, propadanja koje je nastupilo, kako smo već ranije čuli, kao posljedica
ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i
kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je
ona to i postala — treba, možda, tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu
priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do
disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju
rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. Izgledalo je da
su hroni-čari38, pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu
suštinu stvarnih uzroka, navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi
nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog
nasipa. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je, prema tradiciji, vladar
u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo.
32 Koran, 34 :15.
83 Op. cit, str. 126.
34 Buldan, vol. IV, str. 383.
85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft
(Berlin, 1897),
str. 360—488.
86 Al-Mas'udi, Kitdb al-Tanblh, izd. de Goeje (Ley.den, 1893), str.
202.
37 O teoriji .klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu isto-
rijsko vrijeme; Alois Muisil, Northern Ne$d (New York, 1928), str.
304—19. 88 Mas'udi, Muruj, vol. III, str. 383; Yaqut, Buldan, vol. IV,
str. 384; isp. Mas'udi, str. 370—71.

PREDISLAMSKO DOBA
Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog
heroja, kako tradicija kaže, u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze,
u Sayf ibn-dhi-Yazanu. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u
arapskim pričama, koje, pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku
četrnaestog stoljeća, arapski pripovjedači narodnih priča još i danas
prepričavaju po kafanama u Kairu, Bejrutu i Bagdadu. Sayf je, prema tradiciji,
tražio, ali naravno nije uspio, pomoć iz Carigrada protiv Abisinije, jer je ona
bila hrišćanska država i, prema tome, u prijateljskim vezama sa Bizantijom.
Njega je, zatim, arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri
Anushar-wanu, na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). Sudbina
svijeta bila je tada, uglavnom, u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih
Perzijanaca, a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. Arabljanski hrišćani
bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. Jevrejski i
paganski Arabljani bili su, opet, na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz
Ktesifon-ta. Kao odgovor na Savfove molbe, perzijski car posla 575. god. osam
stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski
garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. Najprije
je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. Sayf je
za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan, koja je, očigledno, bila u
ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. Međutim, uskoro je Jemen postao
perzijsko namjesništvo, i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili
jednog gospodara drugim.
U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju
sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju
(potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda, mrtvo Južno Arabljansko
Kraljevstvo. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao
klin za abisinsku intervenciju, dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na
Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. Sa Sirijsko-arabljanskom
pustinjom na sjeveru, koja je priječila penetraciju svjetskih sila, Južna
Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put
na Poluotok.
God. 628, šeste godine poslije hidžre, Badhan, peti perzijski satrap u
Jemenu, prigrlio je islam. Sa rađanjem ove nove vjere, centar interesa na
Poluotoku otišao je dalje na sjever. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći
sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen.
Perzijski period

POGLAVLJE VI
NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE
Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava, u toku predislamske ere se razvilo
nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. Snaga ovih
sjevernih arapskih država, isto kao i onih na jugu, zasnivala se uglavnom na
trgovini. Ni one nisu bile ni u kom pogledu, ni u svom začetku ni u svom
razvoju, militarističke. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo.
Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca, jer oni
tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. Rano u šestom stoljeću pr. n. e.
došli su Nabatejci (al-Anbat, klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz
oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita
(Idumejci, potomci Ezava), od kojih su kasnije oteli grad Petru. Predšasnici
Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. Nabatejci su iz svoje
metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. Petra, grčka riječ koja znači
pećina, pre-vod je hebrejske riječi Sela1, koju spominje Izaija, 16:1, 42:11, i
2. Car., 14:73. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ, a današnji je naziv
Vadi Musa (Mojsijeva dolina). Stari grad, koji je ležao na jednom suhom platou
visokom tri tisuće stopa, pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene
u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje.
U toku četiri stotine godina, počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. n. e.,
Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana.
Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora
Sikula (+ poslije 57. pr. n. e.). Oko 312. god. pr. n. e. oni su bili dovoljno
jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen,
Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom
1 Habr. Nebay6th, asir. Niabaitai, Naibaitu, nisu očigledno Nalbatejci.
2 Knj. post., 14 : 6, 36 : 20.
3 Isp. 2. Dnev., 25 :12; Jer., 49 :16; Ob., 3 :4.
4 Vidi Josip Flavi'je, Starine, fcnj. IV, pogl. 4, § 7, pogl. 7, § 1.
1. Ndbatejci

/G*WtV.
o t\naybar
i
Medina
X ..,' 'UMAN
V> ISULAVM S
SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA
prije islama
(sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles
O IOO 2OO JOO 4OO

-
. • • ,•',".: i s

•
i : .

NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA

79
prijestolju, i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5. Oni su tada bili unutar
uticajne sfere Ptolemejevića. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su
uzeli učešća u invaziji Arabije, koju je predvodio Gal 24. g. pr. n. e. Za
vrijeme kralja Harithatha (al-Harith, Are-tas III, ča. 87—62. g. pr. n. e.)
Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. U to su vrijeme
prvi put kovani kraljevski novci. Julije Cezar je 47. g. pr. n. e. tražio od
Malikua (Malik, Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat.
Njegov nasljednik, 'Obidath ('Ubavdah, Obadaš III, ča. 28—9. pr. n. e.), bio je
vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju, Stjenovita
Arabija (Arabia Petraea), čiji je glavni grad bila Petra, nalazila se na vrhuncu
svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9. pr. n. e. do 40. n. e.). U vrijeme
Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska, koji je,
zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria), Harithath III oteo iz ruku
Seleukida (ča. 87. g. pr. n. e.). Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je
da zatvori u Damasku Pavla6. Hidžr (Mada'in Salih), u sjevernom Hidzazu,
vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo,
kako tamošnji natpisi svjedoče. Imena svih nabatejskih vladara, od Harithatha I
(169. g. pr. n. e.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. g. n.
e.), nama su poznata7. God. 105. n. e. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj
autonomiji, i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska
provincija.
Poslije Diodora, Josip je (-f ča 95. n. e.) glavni naš informativni izvor za
Nabatejce, ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa
Hebrejima. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na
istok do Eufrata. Malchus ili Malichus (ar. Malik), koga Josip8 spominje kao
»kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo, i
Malchus9 (Malchus II, 40—70. god. n. e.), koji je oko 67. n. e. poslao 1.000
konjanika i 5.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem, bili su
oba Nabatejci. U 1. knj. Mak., 5:25, i 2. knj. Mak., 5:8, Nabatejci su
poistovjećeni s Arabljanima. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima
Nabatejaca.
Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom, u
nedostatku arapskog pisma u starija vremena, oni su upotrebljavali pismo svojih
sjevernih susjeda Aramejaca. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni
napisali Antigonu »sirijskim slovima«. Aramejskim jezikom služili su se kao
jezikom nauke, ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima, koje su do nas
došle, arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr
(ne isti), odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa.
Ovo nabatejsko kurzivno pismo, uzeto od aramejskog, razvilo se u trećem
stoljeću n. e. u pismo sjevernoarapskog jezika, arapskog je-
5 Diodor. knj. XIX, §§ 94 :7.
6 2. Kor., 11 :32.
7 Vidi listu kod Cooke, North-Semitic Inscriptions, str. 216.
8 Starine, kraj. XIV, (pogl. 14, § 1; Jevrejski rat, knj. I, pogl. 14, § 1.
9 Jevrejski rat, knj. III, pogl. 4, § 2.

80

PREDISLAMSKO DOBA

zika Korana i današnjeg arapskog. Ono se naročito transformiralo u okruglo

naskhi pismo, za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma, čije ime potječe od
Kufe. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. Naskhi
pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim
dokumentima, spomenicima i na novcima. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je
iz Namare, u istočnom Hauranu, koji potječe iz 328. g. n. e. On se nalazio kao
epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa, lahmidskog kralja Hire. Od nabatejske
književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost.

Sinajsko porijeklo pisma

Sinajski poluotok, koji leži tik uz nabatejsku postojbinu, i blizu poprišta
objavljivanja Deset zapovijedi božjih, u toku nekoliko posljednjih godina pružio
nam je, možda, najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. Ovi
su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej.
Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. Spomenike su pisali sinajski radnici
u rudnicima tirkiza i datiraju, možda, iz 1850. god. pr. n. e. — nekih osam
stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal, grč. Byblos), koji
je pronašao Monte (Montet). On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih
feničkih natpisa.
Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma, njegova su slova odnesena u
sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi, kao što
pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. Ovo pismo,
koje je nedavno otkriveno, kako se vidi, bilo je glasovno i semitsko i, mada je
pisano pisaljkom na tablicama od gline, njegova slova nisu bila posuđena iz
ranijih sumero-akadskih slova. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih
znakova.
U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod
koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova, i da im je u početku kao
osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo, ali je
jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. Sada dolazi sinajsko pismo da
premosti taj jaz. Sinajski Semit je, na primjer, uzeo iz hijeroglifa znak za
volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom
jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. Tada
je, po principu akrofonije, upotrijebio ovaj znak za glas a. Isti je postupak
primijenio na znak za »kuću«, nazvavši ga beth, i upotrijebio ga za glas b, i
tako dalje.
Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti, s jedne strane,
preneseno u Južnu Arabiju, gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo
upotrebljavano od Minejaca možda još 1200. g. pr. n. e. i kako je, s druge
strane, bilo prebačeno na sjever do feničke obale. Sa trgovinom tirkiza, koje su
Arapi prodavali Feničanima, išlo je i pismo, isto kao što je kasnije sa
trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama.
to Knj. XIX, pogl. 96.
11 F. A. Sohaeffer, iu Syria, vol. X (1929), str. 285—97; Charles
Virolleaud, ibiđ.. str. 304—10

:
•,

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA

81

Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu, koji datiraju otprilike

iz 100. g. n. e. ili kasnije12, kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule
u sjevernom Hidžazu (tzv. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. n. e.,
i thamudski spisi iz iste oblasti, naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog
stoljeća pr. n. e. do četvrtog stoljeća naše ere), predstavljaju svojom
epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. Međutim, jezik svih ovih
natpisa je sjevernoarapski, koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog
klasičnog arapskog. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma,
čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. Natpisi iz Safe su
najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. Južno arapsko
pismo takođe se očuvalo u etiopskom.
Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim
pismima, safaitskim, lihjanitskim i thamudskim, nisu potpuno određene.
Lihjaniti, koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni, bili su stari narod,
možda ogranak Thamuda. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska
kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i
Indije u mediteranske luke. Poslije pada Petre (105. god. n. e.), izgleda da su
Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih), nekoć
thamudski grad. Mine j ska, kao i nabatejska, civilizacija izvršila je kasnije
velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu. Ruševine 'Ule, među kojima se
nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu, ukazuju na naprednu
predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15.

Petra
Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše
ere pod pokroviteljstvom Rimljana, koji su je smatrali tampon-državom protiv
Parta. Grad je sa tri strane, s istoka, zapada i juga, bio neosvojiv. Usječen u
tvrdu stijenu, bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim
liticama, i u njega se ulazilo kroz uzak, vijugav klanac. Grad je bio jedino
mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju
nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. Ovdje su Južni Arabljani
na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i
nove goniče. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine, od koje
je Južna Arabija živjela. Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i
sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji.
12 Isp. F. V. Wiinmett, A Study of the Lihyanite and Thamudic
Inscriptions
(Toronto, 1937), str. 53.
13 Rene Dussaud, Les Arabes en Syrie avant l'Islam
(Pariš, 1907),
str. 57—73; Dussaud i F. Macler, Voyages archeologique au $afa et dans le
Djebel et Druz (Pariš, 1901), str. 3—14.
14 Knj. VI, (pogl. 32.
15 Vidi: Eduard Glaser, Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens
(Berlin, 1890), vol. II, str. 98—127; Jaussen i Savignac, Mission Archeologique
en Arabie (Pariš, 1909), str. 250—91.

i — (storija ara pa

•
i

82

PETRA, KRALJEVSKA PALATA

PETRA: DAYR

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA

83

Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares), koja je bila štovana u
obliku crnog četvorouglastog kamena, koji se nalazio ispred Panteona. Allat,
koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom, bila je glavno
žensko božanstvo. Kasnije se Dushara (dhu-Shara, tj. gospod Share) dovodio u
vezu sa vinovom lozom, koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku
helenističkog perioda, i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka.
U toku prva dva stoljeća nove ere, kada je pomorski put za Indiju postajao
sve poznatiji rimskim mornarima, kada je karavanski put od istoka na zapad
postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri, zatim, kada je
trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg
hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice, Petra je izgubila svoj
privilegovani položaj, i nabatejska država počela je da opada. Poslije
potčinjavanja grada 105. godine, zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove,
stjenovita Arabija (Arabia Petraea), bila je uključena (106. g. n. e.) u sastav
Rimskog Carstva, pod imenom Provincia Arabia, i od toga vremena Petra je ostala
skoro bez istorije više vjekova17.

2 Palmirena Novi uslovi, koje je prouzrokovalo osvajanje

Mezopotamije od strane Parta, i novi putevi koji su se
počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere, doveli su
u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od
toga vremena postao čuven svuda po svijetu. To je grad Palmira (ar. Tadmur),
čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke
antike. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva, Partskog i Rimskog,
sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja
neutralnosti18. Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih
voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i
za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. »Poglavica
karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa, predstavljaju njezine stanovnike kao
predstavnike trgovine19. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska
metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku.
Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje, jer
je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča.
1100. pr. n. e.). Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko
impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu
(demonu) koji ju je, kako su oni vjerovali, sagradio za cara Salamona.
18 Knj. III, ipogl. 8.
17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje, 'RM, dvadeset i pet
milja
istočno od Akabe, jest Iram iz Korana (sur. 89 : 6).
18 Plinije, knj. V, pogl. 21.
19 Cooke, str. 274—279.
20 Luokenbill, vol. I, §§ 287, 308. Hebrejski hroničar
(2. Dnev., 8 :4) i
grčki prevodilac prve Car., 9 :18, pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji, koju
je sazidao Salomon. Isp. Ezek., 47 :19, 48 :28.

i
I i

84

PREDISLAMSKO DOBA

Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani

domogli Palmire. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko
Antonije, god. 42—41. pr. n. e., uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog
bogatstva. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. 9. pr. n. e. U to je
vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog
Carstva.
Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu, jer
nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. god. n. e. U
vrijeme cara Hadrijana (117—138. n. e.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali
su rimski vazali. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. 130. grad je dobio ime
Hadriana Palmyra. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u
provincijske gradove Carstva. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila
status kolonije, međutim, i tada mora da je uživala administrativnu
samostalnost, samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Stanovnici
Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. Rimljani su priznavali
stratešku važnost grada, jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz
nju.
Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. i 270. g. n. e. Većina
spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. Međunarodna trgovina išla je preko
nje na istok sve do Kine i, kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku
trgovinu, postala je istinski nasljednik Petre.

Odaynath i Zenobia
Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica
Odavnath (Odenathus, ar. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I, koji je
260. g. n. e. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. Odavnath je
progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). U
dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida, koji su (god. 226) naslijedili
Parte, palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. za
carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). Car Galijen mu je predao počasnu
titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku.
To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim
rukama nominalna, a stvarna nad Sirijom, Sjevernom Arabijom i, možda,
Jermenijom. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. Poslije
četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz
potaje ubijeni u Himsu (Emesa), možda na nagovor Rima, jer je ovaj počeo
sumnjati u njegovu lojalnost.
Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. Bath--Zabbay, ar. al-
Zabba', takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. Upravljajući mjesto
svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata, grč. Athenodorus), ona je
prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu.
Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je
pripojila Egipat i veliki dio Male Azije, odakle su rimski garnizoni 270. g. n.
e. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). Čak i u Kalcedonu (Chal-

PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK

86

PREDISLAMSKO DOBA

cedon), na suprotnoj strani Bizanta, ona je pokušala da vojnim putem uspostavi

svoju vlast. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju,
drugi grad Carstva, a njezin maloljetni sin, koji je tada bio proglašen za
egipatskog kralja, izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana.
Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih
vojskovođa, Zabbavu i Zabdi.
Aurelijan se na kraju trgnuo. U bitki kod Antiohije, poslije koje je
uslijedila bitka blizu Himsa, on je porazio Zabdu i u proljeće 272. god. ušao je
u Palmiru. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u
pustinju, ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred
pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. Na putu u
svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri, na što se
žurno vratio u grad, potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra.
Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram, koji je podigao u
Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. Grad je ostavljen u
ruševinama, stvarno u istom stanju u kakvom je danas. Tako se završila slavna i
meteorska slava Palmire.
 Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih, sirijskih i
partskih (iranskih) elemenata. Značajna je ne samo za sebe nego, kao što je
slučaj i s nabatejskom civilizacijom, koju smo već proučili, i kao ilustracija
kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže
pogodne okolnosti. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla,
očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim
aramej-skim natpisima. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog
aramejskog jezika, koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom.
Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte, koje su bile karakteristične za
vjeru Sjevernih Arabljana. Bel, babilonskog porijekla, stajao je na čelu
Panteona. Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim
natpisima. Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri.
Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva, trgovinski promet je tražio
i našao druge puteve. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi
postali su baštinici pustinjskog grada, kao što je taj grad nekoć bio baštinik
Petre.
3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog juž-
noarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr
Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz
Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća, poslije rušenja
nasipa kod Mariba. Smatra se da je Jafnah, sin 'Amra, osnovao dinastiju koja je,
kako.abu--al-Fida'-'2 tvrdi, imala trideset i jednog vladara, Hamzah al-Isfaha-
21 Asirski ?[auraniu (isp. Luckenbill, vol. I, §§ 672, 821), biblijski
Bashan,
klasični Auranitis.
22 Ta'rikh (Carigrad, 1286), vol. I, str. 76—7.

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA

87

ni23 tvrdi da je imala trideset i dva, a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo

jedanaest vladara. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala
nejasna istorija Jafnida.
Yamani pleme svrglo je pleme Salih, prve Arabljane koji su osnovali
kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska, na
sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom.
Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci, prihvatili su
aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. Kao i
ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu, oni su na taj način postali
dvojezični. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog
uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi,
služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod
Britancima. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva, Gasanidi su
prigrlili jedan oblik hrišćanstva, koje se, mada je bilo lokalna varijanta
monofizitskog učenja, ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. Njihova
prijestonica je najprije bio pokretni logor; poslije je možda postala stalna u
Džabiji, u Džaulanu (Gaula-nitis), a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26.

Sirijsko- Arapsko
^Kraljevstvo na '
Gasanidsko Kraljevstvo, kao i njegov rival i srodnik u Hiri, kraljevstvo
Lahmida, dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere.
T_ , , , - -r-r— -n T-r ••< -r f 1
1 •
U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. 529 —
69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih
istorija, -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. Ovaj al-Harith (s nadimkom al-
A'raj, hromi, kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo
najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. Njegova se istorija može provjeriti
i u grčkim izvorima27. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala
al-Mundhira III, bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. 529) za
gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha
— najveći čin i najbliži položaj samom caru. Na arapski je titula jednostavno
prevedena malik, kralj.
Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u
službi bizantijskih interesa. Oko 544. god. u bitki sa al-Mundhirom III, ovaj
posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi, koja
odgovara grčkoj Afroditi28. Međutim, deset godina kasnije al-Harith se osvetio i
pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti
Kinnasrina. Možda je ovo bitka »Dan Halime«, koju spominje arapska tradicija.
Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Ona je prije bitke namirisala svo-
" Op. cit., str. 115—22.
24 Muruj, vol. III, str. 217—21.
25 Al-Ma<arif, izd. F. Wustenfeld (Gottingen, 1850), str. 314—16.
28 Vidi Leone Caetani, Annali delV Islam (Milan, 1910), vol. III, str. 928.
27 Brokoipije, Knj. I, ipogl. 17, §§ 47 — 8; Jaannes Malalas,
Chronographia,
izd. L. Dindorf (Boon, 1831), str. 435, 461. i slj.
28 Prakopije, >knj. II, pogl. 28, § 13.

88

PREDISLAMSKO DOBA

jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih,
pored oklopa, u plastove od bijelog platna29.
God. 563. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. Pojava
beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Za vrijeme
boravka u Carigradu- al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u
Edesi, Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i), za prelata
sirijskih Arapa. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska
monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska.

Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir, također Alamundarus u

bizantij-skim hronikama. Kao i njegov otac, al-Mundhir se pokazao vatrenim
zaštitnikom monofizitizma31, zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta
prema njemu, a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane
Gasanida. God. 580. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad, i Tiberije II
primio ga je sa velikim počastima. On je na njegovu glavu stavio dragocjen
dijadem sa još dragocjenijom krunom. Iste godine al-Mundhir je uspješno
opljačkao i zapalio Hiru32, glavni grad lahmidskih neprijatelja. Ovo, međutim,
nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari, zbog koje je
njegov otac prije njega bio optuživan. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu,
između Damaska i Palmire, on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u
Carigrad. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. Slično je prošao i njegov sin i
nasljednik al-Nu'-man, koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski
teritorij. I on je bio sproveden u Carigrad.
p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana, po svoj pri-
hnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. Raž-
L/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . i f~^ • • ' i •
»• • • • i • i
 licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi
svoje vlastite poglavice. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane
sasanidskog Khusrawa Parwiza, zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji.
Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. god. obnovio sirijsko-
arapski filarhat, nije sigurno. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja
gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. U znamenitoj bitki na Jarmuku
(636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana, ali je
kasnije prigrlio islam. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća, priča
kaže, jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu.
Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina
ili da plati globu, na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33.
29 rbn-Quitayt>ah, str. 314—15; iisp. abu-al-F,ida', vol. I, str. 84.
30 Theoiphaines, Chronographia, iad. C. de Boor (Leipzig, 1883), str.
240.
31 John of Bphesus, Ecclestiastical History, izd. Williaim Curetom.
(Oxford,
1853), str. 251—2; prev. R. Barune Smith (Ox?ord, 1860), str. 284—5.
32 John of Ephesus, str. 415 (tekst) — str. 385 (prev.).
33 Ibn-<Abd-Rabihi, <Iqd, vol. I, str. 140—41.

Al-Harithov sin al- Mundhir

• — ^B^H
^^^H^l^l

HMBHH9

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA

89

Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi, susjedi Bizantinaca, bez sumnje

je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području,
Lahmidi, ikada postigli. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda,
izgleda, razvila se naročita civilizacija, duž cijele istočne granice Sirije, od
mješavine arapskih, sirijskih i grčkih elemenata. Kuće od bazalta, palate,
trijumfalni lukovi, javna kupatila, vodovodi, pozorišta i crkve stajali su ondje
ffdje danas nema ničega osim gole pustoši. Istočni i južni obronci Haurana
sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo
njih nekoliko.
Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim
filarhima velikodušne mecene. Labid, najmlađi među sedam pjesnika koji je
sastavio čuveni »Mu'allaqat«, borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod
Halime. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem, on je na
dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit
(rod. ča. 563), koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan, posjetio je
njihov dvor u svojoj mladosti, prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus
(dvorski pjesnik), i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj
događaj. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen
prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. U njemu se govori i o mekanskim,
babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi
vina35.
Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne
obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile.
Negdje početkom trećeg stoljeća n. e. veći broj takvih plemena, koja su sebe
nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla, našao je prebivalište u
plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme
sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i
uspostavljanja sasanidske dinastije (226. n. e.).
Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. Njihov privremeni logor u
toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta, logor). On je ležao
oko tri milje južno od Kufe, nedaleko od starog Babilona. Hira je postala glavni
grad perzijske Arabije.
Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. Pripadalo je istočnoj sirijskoj
(kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd, tj.
Kristovi sljedbenici30. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i
stalno nastanili u sjevernoj Siriji. Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije
došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo
od lahmid-skih kraljeva Hire37.
34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini, al-Aghani (Bulaq, 1284—5), vol. XVI, str. 15.
35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom
Lifoanu ima
nekih koje vuku porijeklo od Gasanida.
06 Isp. Tabari, vol. I, str. 770.
37 Isp. Hititi, The Origins oj the Druže People and Religion (New York,
1928), str. 21.
.
4. Lahmidi

90

PREDISLAMSKO DOBA

Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga

naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. Međutim,
pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah
ibn-Lakhm, sin Jadhimahove sestre, koji se oženio Jadhimahovom robinjom. Amr se
smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom.
S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg
stoljeć? n. e. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. Do nas je došio
nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva, ali prva ličnost koja je jasno ocrtana
je Imru'-al-Qays I (-}- 328. god. n. e.), čiji je epitaf najstariji protoarapski
natpis do sada nađen. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje
mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu, naročito u spajanju
slova39.
Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki, ću. 400—418),
proslavljen u poeziji i pričama. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa,
čuvene tvrđave blizu Hire, namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru, sinu
Yazdagirda I (399—420), koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom
zdravom zraku. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom, i kasniji
istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio
sudbinu, zajedničku mnogim legendarnim arhitektima, da je osuđen na smrt pošto
je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama, -tako da niko ne bi
nikada mogao konstrukciju ponoviti. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog
života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima
da posjećuju sv. Simeuna Stilitu, mada je u kasnijem dijelu svoga života
pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. Sam Simeun bio je Arapin i
pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na
vrhu stupa. Podizanje al-Sadira, tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa al-
Khawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40, također se
pripisuje al-Nu'manu. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena.
Nijedno nije identifikovano, izuzev al--Khawarnaqa.

Hira na vrhuncu mnći

IflrUU*
P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča. 418—62. god. n. e.) Hira je
„ , , •* • -i • 1
počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. Tako
je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da
okrune Bahrama, nekoć ljubimca njegova oca, uprkos zahtjevima jednog moćnog
pretendenta na prijesto. God. 421. borio se na strani svog sasanidskog suveren«
protiv Bizan-tinaca.
U prvoj polovini šestog stoljeća, u Hiri je vladao još jedan
Mundhir, al-Mundhir II (ča. 505 — 54), koga Arapi nazivaju ibn-Ma-
38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku.
39 Diissaud, Les Arabes en Syrie, str. 34 — 5.
40 Yaqut, vol. II, str. 375.

•
•

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA

91

al-Sama'. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili

Mawije. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. On se pokazao
trnom na strani rimske Sirije. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do
Antiohije, sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga
takmaca. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. On je
dva vesela druga, kako priča kaže, žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne
pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr, s nadimkom ibn-Hind (554—69. god. n. e.),
mada tiranin, ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. Najveći arabljanski
pjesnici koji su tada živjeli, kao Tarafah ibn-al--'Abd, al-Harith ibn-Hillizah
i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«,
Mu'allaqat), okupili su se na njegovu dvoru. 'Amr, kao i ostali lahmidski i
jafnidski vladari, priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i
potencijalne propagatore. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni
obasipali pjesnike, koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će
vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. 'Amr je našao smrt od ruke svoga
miljenika ibn-Kulthuma, koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj
počinio nad njegovom majkom.

Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin-

1-ralievske ceza iz Gasana- Drugi tvrde da je bila iz ple-
*j. mena Kindah. Ona je osnovala manastir koji je
ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. Yaqut44
nam je sačuvao posvetni natpis. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom
službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. Da je među
stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru,
pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri, od kojih je jedan živio još 410. god.
n. e.
 Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. 580—
602), sina al-Mundhira IV. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha al-
Dhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire, na osnovu neke lažne
optužbe. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući, al-Nuu'man je bio obraćen u
hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. Što se nijedan
član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli
hrišćanstvo, bizantijsku vjeru, može se objasniti time što je političkim
interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa
Perzijom. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku)
zajednicu, kojoj se najmanje protivila Perzija.
Arapska civilizacija Hire, koja stoji nasuprot Perziji, nije dostigla visok
stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre, Palmire i zemlje Gasan pod
sirijsko-bizantijskim uticajem. Arapi Hire go-
41 Prokopi je, Knj. I, ,pogl. 17, §§ 45—8; Malalas, str. 434—5, 445, 460. d
slj.
42 Vol. XIX, str. 86—8. Isp. ibn-Qutaybah, str.
319; Isfahani, Ta'rlkh,
str. 111.
43 Taban, vol. II, str. 1882, 1903.
44 Vol. II. str. 709.

POGLAVLJE VII

HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA

U širim okvirima, arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere:
1. sabejsko-himjaritski period, koji se završava početkom šestog
stoljeća nove ere;
2. jdhiliyah period, koji se, u izvjesnom smislu, proteže od
»stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova, ali
uzet specifičnije, kao što se ovdje upotrebljava, on obuhvata
stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama;
3. islamski period, koji seže do današnjih dana.
Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«, a u
stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona, ni ma
kakva nadahnutog proroka, ni ma kakve objavljene knjige. Ipak, neukost i
barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i
obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. Riječ se pojavljuje više
puta u Koranu (3:148, 5:55, 33:33, 48:26). Želeći žarko da svoj narod odbije od
predislamskih vjerskih ideja, naročito od idolopoklonstva, veliki monoteist
Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje
događalo. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo
svih predislamskih ideja i ideala. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti, i ničiji
veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost.
Za razliku od Južnih Arabljana, stanovništvo Sjeverne Arabije je, u ogromnoj
većini, uključujući Hidžaz i Nadžd, nomadsko. Istorija Beduina uglavnom sadrži
zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima, nazivanim ayydm al-'Arab (dani
Arabljana), u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja, ali malo
krvoprolića. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju
vlastitu kulturu. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima
Nabatejcima, stanovnicima Palmire, Gasanidima i Lahmidima. Na-batejci i, u
velikoj mjeri, stanovnici Palmire bili su djelomično ara-
Period jahiliyah

HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA

95

meizirani. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijsko-

bizantijske i sirijsko-perzijske kulture. Naše proučavanje jdhillyah perioda,
prema tome, ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim
plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih
kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su
pripremili pojavu islama.
Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah
period. Naši izvori za ovaj period, u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj
sistem pisma, ograničavaju se na tradiciju, legende, poslovice, a iznad svega na
pjesme, od kojih nijedna, dakako, nije zabilježena prije drugog i trećeg
stoljeća poslije hidžre, dvije do četiri stotine godina poslije događaja o
kojima, kako se pretpostavlja, one govore. Mada su ovi podaci tradicionalni i
legendarni, uza sve to, oni su i te kako vrijedni, jer ono što jedan narod
vjeruje, ako je i neistinito, ima isti utacaj na njegov život kao da je
istinito. Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena.
Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog
natpsa Imru' al-Qaysa u Namari, 328. god.) jesu natpisi iz Zabada, jugoistočno
od Alepa (512), zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog
stoljeća).
Naziv Arabljanin, kako je već objašnjeno, obuhvata u širokom smislu sve
stanovnike Poluotoka. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane, koji u
međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo
došla islamska moć. Na isti način, naziv arapski označava himjaritsko-sabejski,
kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza, ali pošto je ovaj posljednji postao sveti
jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena, on je postao arapski
jezik par ezcellence. Prema tome, kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i
arapskom jeziku, naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i
jezik Korana.
»Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trve-
dani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko
stoke, ispaša i izvora. Ona su pružala ogromne
mogućnosti za pljačku i upade, za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca
zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika
zaraćenih stranaka. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj, ipak nije po svaku
cijenu želio da bude ubijen. Njegovi okršaji, prema tome, nisu uvijek bili tako
krvavi kako, ponekad, izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje.
Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja
u beduinskoj zemlji, čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od
gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. Zahvaljujući
njima, krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija
u beduin-skom životu.
Tok događaja svakog od ovih »dana«, kako smo obaviješteni, odvijao se nekako
po istom obrascu. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog
neke granične svađe ili zbog lične

••

96

PREDISLAMSKO DOBA

uvrede. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. Do ;konačnog

se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. Pleme sa manje gubitaka
plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. Narodna memorija čuva
stoljećima sjećanje na preživjele junake.
 Takav je bio dan Bu'ath1, koji se vojevao između dva srodnička plemena iz
Medine, plemena Aws i Khazraj, nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih
sljedbenika u taj grad. U danima al-Fi-jar (prestupa), koji su nazvani tako jer
su padali u vrijeme svetih mjeseci, kada je borba bila zabranjena, vođene su
borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah, s jedne, i
porodice Hawazin, s druge strane. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek
sudjelovao u jednoj od četiri bitke2.
Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-al-
Basus, koji se vodio krajem petog stoljeća n. e. između banu-Bakr3 i njihovih
srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. Oba su plemena bila pokrštena i
smatrala se potomcima Wa'ila. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke, koja
je bila vlasništvo starice imenom Basus, iz plemena Bakr. Njezinu je devu bio
ranio poglavica iz plemena Taghlib4. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab,
ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. Plamen rata
su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. Bratoubilačka borba se završila oko
525. god., zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire, ali tek poslije
potpune iscrpljenosti obiju strana. Imena vođa na strani plemena Taghlib, Kulavb
ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. 531. n. e.), kao
i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji
razgovor u svim zemljama arapskog jezika. Ovaj Muhalhil je postao Žir romance
Qissat al-Zir, koja je još uvijek popularna.
Basus rat
Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'-
dan. To je najpoznatiji događaj u paganskom
periodu. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog
plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. Ghatafan je bio, po predaji, predak i
jednih i drugih. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena
na utrkivanju između konja zvanog Dahis, koji je pripadao poglavici plemena
'Abs, i kobile zvane al--Ghabra', koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika.
Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća, malo poslije zaključenja
Basus-mi-ra, i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom
periodu5. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi
1 Agham,_vol. II, str. 162.
2 Ihn-Isham, ,str. 117—19; citirao Yaqut, vol. III, str. 579.
8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena.
4 Aghdni, vol. IV, str. 140—52; aJhu-Tairumam, Hamasaih,
str. 420—23;
(Iqd, vol. III, str. 95.
5 Aghani, vol. IX, str. 150, vol. VII, str. 150.

HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA

97

(ca. 525—615. n. e.), Ahil arabljanskog herojskog doba, istakao kao pjesnik i
ratnik.

Uticaj sjeverno-arapskog jezika

Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema
književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i
izgovorena riječ kao na Arape. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako
neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što, izgleda, vrši arapski.
Današnje slušaoce u Bagdadu, Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do
najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju, kao i govori
držani ria klasičnom jeziku, iako ih samo djelomično razumiju. Ritam, rima,
muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija«
(sihr halal).
Tipični Semiti, Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku
umjetnost. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora.
Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom, Arabljanin je u svojoj odi
(qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. »Ljepota
čovjeka«, izjavljuje stara arapska poslovica, »počiva u izražajnoj sposobnosti
njegova govora.« »Mudrost je«, kaže druga, kasnija izreka, »naišla na tri
stvari, na mozak Franaka, ruke Kineza i jezik Arapa«6. Rječitost, tj. sposobnost
snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji, pored vladanja lukom i
jahačke vještine, smatrane su, u jdhiliyah periodu, kao tri osnovna atributa
»savršena čovjeka« (al-kamil). Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi, arapski
se pokazao izvanredno prikladan za zbijen, prodoran i epigramski način govora.
Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu
njegova naroda. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije
Korana, na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog
istinitosti svoje vjere. Trijumf islama bio je, u izvjesnoj mjeri, trijumf
jezika ili, još bolje, trijumf jedne knjige.
Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti, koje
obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. do 622.
god. n. e., do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica, izvjestan broj legendi
i, naročito, prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije, u islamskom
periodu, skupljeno i izdato. Izuzev nekoliko magijskih, meteoroloških i
medicinskih formula, nije postojala nikakva naučna književnost. Poslovice
pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. Luqman Mudri (al-hakim), u
čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene, bio je ili Abisinac ili
Hebrej. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena
jdhillyah perioda, npr., Aktham ibn-Sayfi, Hajib ibn-Zurarah i Hind, kćerka al-
Khussa. U djelu al-Maydanija7 (-J- 1124) Majma'
6 Isp. al-Jahiz, Majmu'at Rasd'il (Cairo, 1324), str. 41—3;
<Jqd, vol. I,
str. 125.
7 2 vo"l. (Cairo, 1310); G. Freytag, Arabum proverbia (Bonn, 1838
—43).
7 — (storija arepa

98

PREDISLAMSKO DOBA

al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere

ove predislamske filozofske književnosti.
Proza, vjerovatno, nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti,
jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. Ipak imamo nekoliko
odlomaka, uglavnom legendi i predanja, napisanih u islamsko doba, koji ukazuju
da potječu iz ranijih vremena. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i
međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. Arabljanski genealog,
kao i njegov brat arabljanski istoričar, patio je od straha pred prazninom
(horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine
i u ispunjavanjima praznina. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini
primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili, u skromnijim
granicama, od Ishmaela i Abraha-ma. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i
enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. n. e.),
koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama), sadrži najvrednije podatke o
genealogijama. Primjeri rimovane proze, koji se pripisuju predislam-skim
proročanstvima, također su dospjeli do nas.

Poezija
Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin.
Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva.
Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo.
P/rvi počeci arapske književnosti, kao i u većine drugih književnosti,
vezani su za pojavu poezije, ali, za razliku od mnogih drugih književnosti,
njezina je poezija, izgleda, odmah odavala potpunu zrelost. Izgleda da su
najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i
trideset godina prije hidžre. Te ode, međutim, sa svojim strogim, krutim
pravilima, pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i
urođenih jezičkih sposobnosti. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu
bili prevazi-đeni. Rani islamski pjesnici, kao i oni kasniji, a i današnji
stihotvorci, smatrali su, i još smatraju, stare pjesničke proizvode kao modele
nedostižnog savršenstva. Ove rane pjesme su se pamtile, usmenom predajom su bile
prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća
hidžre zapisane. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene
brojne revizije, izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10.
Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han), može se
smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. Koran pokazuje takav stil.
Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. Domaća arapska tradicija, koja
nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa
ritmičkim
8 2 vol. (Constaintkiople, 1300); al-M-ufaddal ibn-Salainah
(+ cd 920),
al-Fakhir, izd. C. A. Storey (Leyden, 1915).
9 Izd. F. Wustenfeld (Gottingen, 1854).
10 Isp. Taha Husayn, al-Adab al-Jahili (Cairo, 1927).

99
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
pokretima devina koraka, na kraju krajeva, može sadržavati klicu istine. Riječ
hadi, pjevač, sinonimna je sa riječju sa'iq, gonič deva.
Ra jaz, koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku, razvio se
iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. »To je prvorođenče
poezije«, kako kaže arapska definicija, »čiji je otac rimovana proza (saj1), a
pjesma majka.«
Oda u klasičnom periodu
U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog
izraza. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip
poetske kompozicije. Muhalhilu (+ ča. 531. god. n. e.), junaku Taghlib plemena u
ratu Basus, pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. Vrlo je
vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima, naročito među
plemenima Taghlib ili Kindah. Imru'-al-Qays (-J- ča. 540. god. n. e.),
porijeklom Qahtani iz Južne Arabije, pripadao je plemenu Kindah. Mada je jedan
od najstarijih pjesnika, on se općenito smatra najvećim, amir (prvak) pjesnika.
'Amr ibn-Kulthum (-f- ča. 600. god, n. e.)> naprotiv, bio je član plemena
Taghlib iz Rabi je, u Sjevernoj Arabiji. Mada su govorili različitim
dijalektima, ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik.
Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano, qasidah svojim metričkim
bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. I kada se
prvi put pojavila na stranicama istorije, izgleda, qasldah se već ravnala prema
utvrđenom sistemu pravila, kao što su: stereotipni počeci, zajednički epiteti,
uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni
period. Bogata jakim emocijama, izražena jezikom snažnirrl i sažetim, oda je
siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa, prema
tome, nedostaje joj ona sveopća privlačnost. Objekt našeg divljenja je češće
pjesnik nego njegova poezija. Prevedena na strani jezik, ona gubi na svojoj
vrijednosti. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. Tema joj je
realistička, horizont ograničen, shva-tanje lokalno. Arabljani nisu dali svoj
nacionalni ep, ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti.
Među starim odama. tzv. »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. One se
još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke
kompozicije. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom
nagradom na književnom skupu u 'Ukazu, i da je bila napisana zlatnim slovima i
obješena na zidovima Kabe11. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu,
između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu, održavan je svake godine vašar, neka vrsta
književnog kongresa, na
11 Al-Suyuti, al-Muzhir (Cairo, 1282), vol. II, str. 240.
Mu'allaqat

.: . .

100

PREDISLAMSKO DOBA

koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se

natječu za priželjkivanu prvu nagradu. Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje
drugdje. Kongres (suq), u 'Ukazu, u predislamsko doba važio je u Arabiji kao
neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise).
Godišnji kongres, kažu, bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe
bile zabranjene. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev, sličan kasnijem
muslimanskom kalendaru. Prva tri proljetna mjeseca, tj. dhu-al-Qa'dah, dhu-al-
Hijjah i Muharram, podudarali su se s periodom mira. Skup je pružao veliku
priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala.
Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne
godišnje skupove, kako zastaju pred šatorima punim robe, kako pijuckaju vino od
datula, kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice.
Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu
sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. 540.), ipak nije učinjen nikakav pokušaj
skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. Hammad
al-Rawiyah, čuveni rapsodist, koji je živio sredinom osmog stoljeća, izabrao je,
bez sumnje, sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu.
Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12.

Predislamski rnesnik
Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi
naslov al-Mu-faddallyat13, po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča.
785), a sadrži sto i dvadeset oda, koje su sastavili slabiji umjetnici; zatim
imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan al-
Hamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. 845), i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni
od al-Isbahanija (+ 967).
 Arabljanski pjesnik (shčHr), kao što mu i ime pokazuje, prvobitno je bio
čovjek koji je posjedovao znanje, skriveno od običnog čovjeka. To je znanje on
primio od demona, svog naročitog shaytana (satana). Kao pjesnik, on održava veze
sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću
neprijatelju. Satira (hi-ja'), prema tome, vrlo se rano pojavila kao književni
oblik u arapskoj poeziji14.
Sa razvojem pjesničkog zvanja, pjesnik je dobivao različite funkcije. U
borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. U miru on
je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. Njegove
su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade
demagoga to čine u političkoj borbi. Njegove su usluge kao borca perom i
novinara svoga vre-
12 Vidi William Jones, Works (London, 1799), vol. IV, str. 245 — 335;
Anne
i Wilfrid S. Blutnt, The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London, 1903).
13 Izd. C. J. Lyall, 3. vol. (Oxford & Leyden, 1921—4).
14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj. 23 : 7).

-.' s i H
. .
.

101
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
mena tražene uz kraljevske poklone, što pokazuju pisane zabilješke dvorova u
Hiri i Gasanu. 'Njegove pjesme, koje su bile učene napamet i prenošene s jednog
jezika na drugi, pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. On je u isto
vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Qatl al-lisdn (odsijecanje
jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo
pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru.
Pored toga što je bio prorok, vod, govornik i predstavnik svoje zajednice,
pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik, bar ukoliko je imala naučnika.
Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. »Ko smije da osporava mome
plemenu ... njegovu nadmoćnost u konjanicima, pjesnicima i brojevima?« uzvikuje
pjesnik u zbirci al-Aghdni15. U ove tri stvari, vojničkoj sili, inteligenciji i
broju, leži nadmoćnost plemena. Kao istoričar i naučnik plemena, pjesnik je bio
dobro upućen u genealogiju i folklor, on je dobro poznavao dostignuća i pro-
šasta ostvarenja njegovih članova, bio je u tančine upoznat s njihovim pravima,
ispašama i granicama. Dalje, njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i
istorijskih neuspjeha rivalskih plemena, bio je zadatak da razotkriva' te
nedostatke i da ih izvrgava ruglu.
Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i
otmjenosti, staro pjesništvo, prema tome, ima i istorijsku važnost kao izvorni
materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. U stvari, ono je za nas,
tako reći, jedini podatak o savremenim događajima. Odatle je i potekla mudra
izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*.
Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline
kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost
(kasnije virtus, vrlina) i 'i?*đ — čast17. Sastavni elementi muru'ah bili su
srčanost, lojalnost i velikodušnost. Srčanost se mjerila po broju preduzetih
pljačkaških up"»da (sing. ghazw). Velikodušnost se očitovala u spremnosti na
žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be;
^moćnih.
Ime Hatima al-Ta'i (-f- ča. 605. god. n. e.) ostalo je do aanašnjeg dana kao
personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. Dok je kao mladić čuvao deve
svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a
ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18.
Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina,
kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez,
pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su
osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne
avanture sa njegovom djevoj-
15 Vol. VIII, str. 77.
18 Muzhir,_vol. II, str. 235.
17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u
Encyclopaedie of
Islam, Dod.
18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje
(Leyden, 1904),
str. 124.

102

PREDISLAMSKO DOBA

kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su

dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom
rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom
jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno
učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«.
»Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19.
Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahili-
Beduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu
vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao
mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti
bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo
konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti
prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu
stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-al-
Khalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21.
Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na
idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga
osvetim!«22
Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog
neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i
tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+
819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju,
nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa
babilonskom.
Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske
vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima,
pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja,
stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u
kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku
državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i
razvoja vegetacije.
Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je
animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao
najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao
je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s
druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo
bojati23.
19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130.
20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo
božanstvo
bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34.
21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92.
22 Aghdni, vol. VIII, str. 70.
23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači
»biti oprezan«,
»boj.ati se«.

103
HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA
Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su:
drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili
direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa
božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha,
liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama,
prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on
snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26
govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i
prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući
asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina
Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je
predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u
isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu
procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l
navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje
nebo navodnjava.
Mišljenja o suncu
Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on
napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult
sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani
Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji
zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje
biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti
Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom.
Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest
njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen
razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog
razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog
panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni
su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani
o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke
svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u
Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu
u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri
stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana
ispasišta (hima).
24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71.
25 Vol. I, str. 434.
200.
26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,
27 Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3.
28 Sirah, str. 22.
29 Vol. I, str. 922.
30 Sirah, str. 844.
31 Kalbi, str. 24—7.
32 Ibid., str. 16.

' •

PREDISLAMSKO DOBA
jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima
životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni.
Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom
odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji.
Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje
prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima
pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i
neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut
od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva
degradirana na takva bića38.
Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo
sedamnaest postotaka, astralni stepeii
neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale
su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu
slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna
božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je
to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri
53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji
poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i
mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i
njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala
je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su
stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje
žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti
posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena.
Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva
koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu.
Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima.
Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u
Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan
među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino
svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina
kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao
zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica
'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama.
33 Koran, 37 :158. 6 :100.
34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6.
35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I,
(Leipzig, 1846),
str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XXVII, str. 34. i slj.;
vol. XVII,
str. 131.
36 Knj. III, pagl. 8.
37 Str. 18—19.
88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA

105

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao

takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište
činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i
ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila
okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao
samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara,
pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski,
pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme).
Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među
Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna,
arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe,
bilo je predstavljano u ljudskom
obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za
vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibn-
Hishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili
Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na
aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio
sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski
pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime),
primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za
crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu
je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili
abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno
sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje
obavljana i prino-šene specijalne žrtve.
Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom
nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i
Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog
plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje
načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje
je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po-
39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11.
40 Kalbi, str. 13.
isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15
41 Cooke, str. 217, 219;
(Giessen, 1915), str. 85.
42 Sirah, str. 50. i slj.
43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija
aramejsike riječi
selem.
44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld
(Leipzig, 1858),
str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18
45 Korani, 2 :118—21.

106

PREDISLAMSKO DOBA

novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još
uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u
hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE

Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime
je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan
minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz
petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno
dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se
susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a
također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u
umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime
Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko
je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni
staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se
zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23.
Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh.
46 Winnett, str. 30.
47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2.
48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und
verivandte Gebiete,
vol. VII (1929), str. 197—204.

107

•:
Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom
klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom
Sjeverne Arabije.
 Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica),
imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog
života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno
izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek
hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen
neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome
što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika:
Vrtimo se i motamo kroz život
Da i bogat i ubog na kraju potraži mir
pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami.
Eto, tu ćemo naći stalni počinak50.
Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene
trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su
se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke
običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod
raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili
oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se
najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u
muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine
(dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u
sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a
četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i
smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz
je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost.
Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba.
Tri arada Hidžaza- Hidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera
J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , .
. —— , v i • • i i
j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obal-
nog područja koje se zove Tihamah (nizozem-
Ije), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime:
Mekom i Medinom.
Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000
stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas,
ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u
augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši
koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice,
banane, smokve, grožđe,
49 Koran, 71 : 23.
50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII.
51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122.

PREDISLAMSKO DOBA
maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su
se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u
zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila
mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je
jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na
Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt

Meka
Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači
svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim
vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar

MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god.

mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih
četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju
Koran opisuje kao »nepogodnu za obi
« Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R.
Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.
" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on
" Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA

109

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu.

Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe
Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja.
Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj
grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni
trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj
grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u
okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Wa-
qidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od
pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom
plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog
svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i
duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke.
Medina
Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih
300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj
južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao
Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U
rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je
postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim
riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji
morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske
loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u
vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su
upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime
Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad«
(proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i
Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena.

Kulturni uticaji u Hidžazu-

Mada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne
može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i
datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi
redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim,
ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih
liječnika, muzičara i trgovaca.
55 Vol. I, str. 281.
56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198.
57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa.
ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni
potekli.
59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str.
74.

110

PREDISLAMSKO DOBA
 Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona
je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3)
Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima:
»Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog
duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent
al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu
i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ
u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je
pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim
(milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i
sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk,
protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu
jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom
natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u
sjeveroarapskom63.

.
2. Abisinija
Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo
već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su
kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog
»trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru
trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike
pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u
Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete
uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abi-
sinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno
grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je
abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4,
24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog
morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska
zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila,
prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5.
60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt
(Berlin, 1897),
str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19.
61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom
jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća.
62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10;
Dussaud, Arabes,
str. 152—3.
63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die
Kunde
des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92.
64 Njegov grob se još nalazi u Damasku.
95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz),
hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto),
mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai
(sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na
muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo,
1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu.
^^B

HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA

111

U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila

s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom
dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju
i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao
Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66.
Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo
perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski
infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci
kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni
sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih,
perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije.
3. Perzija
Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj
granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća
prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo
sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David),
Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim
Arabljanima.
Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska
ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje
nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u
dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj
Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa
savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih
riječi prešao je u stari arapski rječnik68.
4. Gasan

Jevreji
D.
Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa.
Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. Al-
Juma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim
pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj
66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107;
23 :11), sijjll
(kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll
(đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla.
67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923);
Shu'ard'
al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890).
68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls
(monah), sadaqah
(milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro),
qindll (svjetiljka,
izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom
qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac,
palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog
alcćsar.
69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar
(najsilniji) — ukazuju
na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu.
7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74.

112

PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam
je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka,
blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega
čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome,
judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da
se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas.
Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje
prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim
uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih
i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih,
lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom
živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj
domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a
judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki
jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka,
izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve
naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke
nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al--
Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed
Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio
hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na
političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je
anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio
je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa.

71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920).

72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W.
Glididen,
Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp.
Arthu/r
Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15.
Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost
uticaja
nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo.

DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

8 — l storija arapa

H^INIM

m i

POGLAVLJE VIII
MUHAMED, ALAHOV PROROK
Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u
Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati
nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda,
bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2)
glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat
pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju
muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka
Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na
njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo
njegov stric abu-Talib.
Quraysh

Qusayy <Abd-Manaf
rim đuttalib
'Abd-Shams Hast
Umayyah <Abd-al-]

Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD <Ali

 Priča se da je Muhamed, kada mu je bilo dvanaest godina, pratio svog strica
i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. Za vrijeme
toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha, kome je legenda dala ime Bahira.
Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom
svjetlu, njegov rani život nam je samo malo poznat. O njegovoj borbi za život,
njegovim nastojanjima da se usavrši, njegovom postepenom, mučnom ostvarivanju
velikog zadatka koji ga je očekivao, mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti.
Prvi koji je
1 Ibn-Hisham, Sirah, sir. 125; Ya'qubi, vol. II, str. 18; Mas-udi,
vol. IV,
str. 127.
2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu, Corpus inscriptionum Semi-
ticarum, dio IV, t. II, str. 104.

116

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn- Ishaq, koji-je umro
u Bagdadu oko A. H. 150 (767. n. e.). Njegova biografija
0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama, koji je
umro u Egiptu oko A. H. 218 (833). Nemamo nikakvih drugih izvora
osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla
ma. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »sa-
racenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina
devetog stoljeća. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne
kom djelu iz sedmog stoljeća4.
Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom
Khadijom, koja je bila petnaest godina starija od njega, Muhamed stupa na
sigurno tlo istorije. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i, kao udovica bogatog
trgovca, samostalno je vodila trgovinske poslove, pa je uzela mladog Muhameda
sebi u službu. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela,
Muhamed nije tražio nikakve druge žene.
Dovoljni prihodi, koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i
o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5, davali su mu dosta
slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. Tada je
on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne
male pećine (ghar) izvan Meke, na brežuljku zvanom Hira'6. U toku jednog od ovih
perioda nespokojstva i nemira, koji su prouzrokovale sumnje
1 čežnje za istinom, Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji
mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio«
itd8. Ovo je bila njegova prva objava. Prorok je primio njegov poziv.
Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat
al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). Kada je poslije krat
kog razmaka (jatrdh), koji je slijedio njegovom pozivu za proročan
sku službu, došla druga vizija, Muhamed, pod dojmom velikih du
ševnih uzbuđenja, jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi
na njega neku pokrivku, na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti, koji si
ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i
ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11, ali
kasnije, u surama iz Medine, slili su se u jedan glas, poistovjećen
sa glasom Jibrila (Gabrijela).
O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko
proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. Bog je jedan.
On je svemoćan. On je tvorac svemira. Postoji sudnji dan. Izvanredne nagrade u
raju očekuju one koji vrše bozi je
3 Chronographia, str. 333.
 4 A. Mingana, Sources syriaques, vol. I, Bar-Penkaye
(Leipzig. 1908),
str. 146 (tekst) — str. 175 (prev.).
5 Sura, 93 : 6—9.
6 Vi'di Ibrahlm Rif'at, Mir'at al-Haramayn (Cairo, 1925), vol. I, str. 50—
60.
7 Al-Bukhari, §ahlh (Bulaq, 1296), vol. I, str. 3.
8 Koran, 96 :1—5.
9 Koran, 97 :1.
10 Koran, 74 : l i slj.
11 Bukhari, vol. I, str. 2, L. 11. Isporedi Poziv Izaije, 6 :1 i slj.
Vidi: Tor
Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen, 1932), str. 39. i slj.

MUHAMED, ALAHOV PROROK

zapovijedi, a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. To je bila

suština njegovih prvih objava.
Ir'osvetivši se novom pozivu, on mu se predao svom dušom, jer je osjećao da
je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. Zato se Muhamed sada zaputi u
svoj narod da podučava, propovijeda i objavljuje novu vijest. Ljudi su ga
ismijavali. On je postao nadhir (Ko-ran, 67:26; 51:50, 51), savjetodavalac i
prorok sudbine, trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim, živim i
uzbudljivim, opisujući rajska uživanja i paklene strahote, prijeteći svojim
slušaocima čak i neposrednom propašću. Njegove prve objave, sure iz Meke, bile
su kratke, jasne, snažne i impresivne.
Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda, vjesnik i prorok (nabi)
Alahov, Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. Khadijah, njegova žena,
zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala, koji je bio hanif12,
bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. Nju su slijedili Muhamedov
stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. Međutim, abu-Sufyan, koji je
predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh, ostao
je nepokolebljiv. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa
najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh, čuvara Ka-be, panteona
mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća.
Kada su novi članovi, uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa,
počeli da popunjavaju redove vjernika, ismijavanja i zadirkivan ja, kojima su
oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi, sada su se kao
oružja borbe pokazala bezuspješna. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima.
Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica.
God. 615. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice, među
kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. Iseljenici su našli
utočište u zemlji hrišćanina Negusa, koji je uporno odbijao da ih preda u ruke
njihovih tlačitelja13. Za vrijeme ovih teških dana progonstva, uprkos
privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika, Muhamed se pokazao neustrašiv i
smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta
mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. Objave su
neprestano »silazile«. On, koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju
»pisanu knjigu«, uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje.
Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab, koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u
osnivanju islamske države, bio uključen u službu Alaha. Oko tri godine prije
hidžre, vjerna Khadijah je umrla, a malo kasnije umro je i abu-Talib. Mada on
nikada nije ispovijedao islam, ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića,
čiji. je tutor bio. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična
isrd'14, tj. ono
12 Isp. Ibn-Hisham, str. 121, 143.
13 Ibn-Hisham, str. 217—20; isp. ibn-Sa^d, vol. I, pt. I, str. 136—9.
 n Karan, 17:1; Bukhari, vol. IV, str. 156, 230; al-Baghawi, Masablh al-
Sunnah (Cairo, 1318), vol. II, str. 169—72; al- Khatlb, Mishkat al-Masdblh (St.
Petersburg, 1898—9), vol. II, str. 124—9.

118

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

noćno putovanje kada je, kažu, Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u
Jeruzalem, što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. Pošto je
tom prilikom Jeruzalem, koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane,
poslužio kao zemaljska stanica na

MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE

Original u Džami. Yusuf u Zalaykha, petnaesto stoljeće. Britski muzej, Or. 4535.

MUHAMED, ALAHOV PROROK

119

ovom znamenitom putovanju, postao je i ostao treći po svetosti grad, poslije

Meke i Medine, u muslimanskom svijetu. Uljepšavano kasnijim dodavanjima, ovo
čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i
Turske, i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske
komedije. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i
pokretna snaga u islamu, svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u
augustu 1929. god. u Palestini, čiji je centar bio jevrejski Zid plača u
Jeruzalemu, koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt, kri-latog konja sa
licem žene i paunovim repom, na kome je Muhamed putovao u pravcu neba.
Oko 620. god. nekoliko Jatribita, uglavnom članova Khazraj plemena, sreli su
se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o
kojima je on govorio. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo, otprilike od
sedamdeset i pet ljudi, pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu),
nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava
među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. U Medini su Jevreji, koji su iščekivali
mesiju, očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom
pretendentu kakav je bio Muhamed. Pošto je učinio uzaludno propagandističke
putovanje u Tajif, i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu
izgubljena, Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu
budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu, rodno mjesto njegove
majke. On ih je slijedio i tamo stigao 24. septembra 622. god. Tako se odigrala
čuvena negira (hijrah) — u stvari, ne »bijeg«, nego plansko iseljenje brižno
pripremano u toku dvije godine. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio
mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. julom), u kojoj se odigrala hidžra, kao
službeni početni datum muslimanske ere17.
Hidžra, kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski, pokazala se
prekretnicom u Muhamedovom životu. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno
mjesto, on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica.
Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. Proroka
postepeno zasjenjuje državnik.
Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život
iseljenicima (muhajirun), muslimani iz Medine, koji su se sada počeli zvati
ansar (pomagači), pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni
karavan na povratku iz Sirije u Meku, pogodivši na taj način najvitalniju tačku
u životu te trgovinske metropole. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan
napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. Bitka između pojačanog karavana
iz Meke i Medinaca, većinom iseljenika odigrala se u Badru, dvadeset milja južno
od Medine ramazana mjeseca 624. n. e., i zahvaljujući
15 Miguel Asin, Isla!m and the Divine Comedy, prev. H.
Sumderlamd
(London, 1926).
 16 Možda od ar. barq, munja. Današnji Palestinci nazivaju Zid
plača
»al-Buraq«.
17 Tabari, vol. I, str. 1256, 2480; Mas'uđi, vol. IX, str. 53.

120

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

hrabrom Prorokovom rukovođenju, završila se potpunom pobjedom tri stotine

muslimana oiad tisućom Mekanaca. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18,
ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj
vlasti. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu. Sama pobjeda bila
je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. Duh stege i preziranje
smrti, pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama, ostali su njegova glavna
karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. listina je da su Mekanci
sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz,
štaviše ranili i samog Proroka, ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. Islam se
'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje
zauvijek je izgledalo osigurano. Do sada je to bila vjera unutar države; u
Medini, poslije Badra, ona je postala nešto više od državne vjere — postala je
sama država. Tada, i na tom mjestu, islam je prerastao u dno što je svijet
uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica.
God. 627. »saveznici« (al-ahzab), koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i
abisinski plaćenici, probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. Neznaboštvo se
još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha. Po savjetu nekog perzijskog
privrženika, Salmana20, pričaju, Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21.
Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici, koja je na beduinsku mješavinu djelovala
kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli, opsjedaći su se poslije
jednomjesečnog opsjedanja povukli. Gubici i na jednoj i na drugoj strani
iznosili su nekih dvadeset ljudi22. Kada je opsada završena, Muhamed povede
protiv Jevreja, »zato što su bili na strani saveznika«, borbu koja se završila
ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i
protjerivanjem ostalih. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula
postavši na taj način bezvlasnici23. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi, ali ne i
posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere
ili apostaziju ili smrt. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u
progonstvo drugo jevrejsko pleme, banu-al-Nadlr24. Jevreji iz Kej bar a bili su
protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. 629. n. e. (A. H. 7).
U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija, nacionalizacija
islama. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. Subotu je
zamijenio petak, naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju
na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. Ramazan je utvrđen kao mjesec
posta; qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve)
zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka; hodočašće
18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog
djela
Maghazi, str. 11—75, Badru i njegovim herojima.
19 Konan, 3 :119, 8 :42—3.
20 Isp. Josef Horovitz u Der Islam, vol. XII .(1922), str. 178—83.
21 Ar. kharuiaq od perz. kandan (taapaiti) preko aramejskog.
22 Koran, 33 :9—25, raspravlja o ovoj bitki.
23 Koram, 33 : 26—7.
24 Baladhuri, Futuh, str. 17—18 = Hitti, str. 34—5; Waqidi, str. 353—6.
15 Isp. I, Car., 8 :29—30; Dan., 6 :10.
•^^f'^-i

MUHAMED, ALAHOV PROROK

121
u Kabu je ozakonjeno, a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena —
predislamskog fetiša.
God. 628. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno
mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah, po kojemu su na jednak način bili
tretirani Mekanci i muslimani26. Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov
rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. Između ostalih_ članova ovoga
plemena, Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi), predodređeni da postanu
dva silna mača borbenog islama, nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u
članstvo velike vjere. Poslije dvije godine, krajem januara 630 (A. H. 8),
zauzeće Meke bilo je završeno. Ulazeći u njezino veliko svetište, Muhamed je u
komadiće slupao mnoge idole. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. Tom
je prilikom, kažu, uzvikivao: »Istina se pojavila, a laži je nestalo!«27 Sa
narodom se postupalo osobito velikodušno'28. Teško da se može s ovim isporediti
ijedan trijumfalni ulazak u starim analima.
Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe
zabranjenim svetim zemljištem (haram), i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio
objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu.
Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe
u vrijeme godišnjih hodočašća. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. Samo
petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i
da spasu svoje živote. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. 1503, a
među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije
German (Julius Germanus)33. Bez sumnje, najinteresantniji je bio ser Ričard
Berton (Sir Richard Burton) (1853)34.
God. A. H. 9. Muhamed je postavio posadu u Tabuku, na granici Gasana, i bez
ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (al-
Aqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na, Adhruh i al-Jarba' na jugu35.
Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice,
koja je tek bila u začetku, s tim da plaćaju danak, koji se kasnije nazvao
jizyah. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice.
2r> Baladhuri, str. 35—6 = Hitti, str. 60—61.
-7 Ibid., str. 40 = Hitti, str. 66; dsp. Koran 17 : 83.
28 Waqidi, str. 416.
29 Ibn-Sa'd, vol. II, pt. I, ,str. 99; isp. Baydawl, Anvoar, vol I, str. 383,
1.10.
30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni, al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo,
1329),
str. 47.
31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muha-
medovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke. Vidi The Travels of Ludovico
di Varthema in Egypt, Syria, Arabia Deserta and Arabia Felix, prev. J. W.
Jones (Hakluyt Society, vol. XXXI, London, 1863), stir. 25. i slj.
32 The Holy Cities of Arabia, 2 vol. (London, 1928).
3S Allah Akbar (Berlin, 1938).
34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and
Meccah, 3 vol.
(London, 1855—6).
35 Balfadh'UTi, str. 59. i slj. = Hitti, str. 92. i slj.

122

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

Ova 9. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). Za

vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka
da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. Plemena su se priključivala
ukoliko ne iz uvjerenja, a ono zbog vlastitih interesa, jer se islam
zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za
siromašne (zakah). Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu
vjeru, može se nagađati iz izreke, koja se pripisuje 'Umaru, »Beduini su
sirovinski materijal islama«. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali
izaslanstva učinili su to sada. Oni su dolazili iz Omana, Hadramauta i Jemena.
Pleme Tayyi' poslalo je poslanike, a to su isto učinila i plemena Hamdan i
Kindah. Činilo se da je Arabija, koja se do tada nikada nije pokorila volji
jednoga čovjeka, sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi
plan. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala.
Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno
ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. Ovo je bio njegov posljednji
dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. Tri mjeseca poslije
njegova povratka u Medinu, on je iznenada obolio i, žaleći se na strašnu
glavobolju, umro je 8. juna 632. god.
Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu,
koje sadrže, pored vjerskih odredbi o postu, davanju milostinje i molitvi, još i
društvene i političke uredbe, koje se tiču ženidbe i razvoda braka, postupanja
sa robovima, ratnim zarobljenicima i neprijateljima. Sto se tiče propisa u vezi
sa postupanjima sa robovima, siročadima, nejačadima i potlačenima, vidimo da ih
je propisivao naročito dobrohotan čovjek, koji je i sam nekoć bio ubogo
siroče38.
I na zenitu svoje slave, isto kao i u danima kada je bio nepoznat i
neslavan, Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače, koja se
sastojala, kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i
Siriji, od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti
samo s te strane. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. Cijelo
vrijeme bio je nadohvat svome narodu. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je
državnom svojinom. On je uzeo oko dvanaest žena, neke iz ljubavi, druge zbog
političkih razloga. Između njih najviše je volio A'ishu, mladu kćerku abu-Bakra.
Sa Khadijom je imao velik broj djece, nijedno, izuzev Fatime, slavne Alijine
žene, nije ga nadživjelo. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina
Ibrahima, koga mu je rodila Marija, hrišćanka Koptkinja. »Bez obzira da li
ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan, ipak je njegov svakodnevni način života
uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im
podražavaju. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao
savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37.«
38 Koran, 2 :172, 218—19; 4 :40; 9 :60; 24 :33; 93 :9. Vidi Robert
Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London, 1925).
37 D. G. Hogarth, Arabia (Oxford, 1922), str. 52.

123
MUHAMED, ALAHOV PROROK
Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. Ova
nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao
Alahova zajednica (Ummat). Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se
stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. Alah
je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. Njegov Prorok, sve vrijeme dok je
živio, bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. Kao takav, Muhamed
je, pored svojih duhovnih funkcija, vršio i ovu zemaljsku vlast, koju svaki
drugi državni vladar vrši. Unutar ove zajednice, svi su, bez obzira na plemenska
srodstva i stare prijateljske veze, bili sada, u najmanju ruku, u principu
braća. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog
hodočašća«.
Ljudi, poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman
brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Protuzakonito je,
prema tome, za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu
ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38.
Na taj je način, jednim potezom, na j glavni ja veza arapskog srodstva, tj.
veza zasnovana na plemenskom srodstvu, bila zamijenjena novom, vjerskom vezom.
Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Nova
zajednica nije smjela imati klera, ni ma kakve hijerarhije, ni ma kakve
centralne crkvene vlasti. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko
vježbalište, kao i mjesto zajedničkog kulta. Vođa molitve, imam, trebao je
takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika, kojima je bilo naređeno da
štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. Svi Arabljani koji su ostali
neznabošci bili su van okrilja, skoro izopćenici i izvanzakonici. Islam je
zbrisao prošlost. Vino (khamr, od aram.) i kockanje — pored žena arabljanskom
srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. Na pjevanje, koje je
skoro jednako bilo privlačno, gledalo se prijekim okom. Kontrast između starog i
novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta
Ja'fara ibn--abi-Taliba, glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji.
Ja'far je rekao Negusu:
Mi smo bili jahilivah narod, koji smo štovali idole, hranili se uginulim
životinjama (mavtah)40, ogrezli u nemoralu, ostavljali svoje porodice i kršili
ugovore o uzajamnoj zaštiti, tako da su jači među nama gutali slabije. Tako je
bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika, čije porijeklo mi
znamo i čiju istinoljubivost, odanost i neporočnost mi priznajemo. On je bio taj
koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga, i njega jedinog
štujemo, a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci
umjesto njega štovali. On nam je, povrh toga, naredio da govorimo istinu, da
vratimo drugima ono što im dugujemo, da se držimo svojih porodica i da se
uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. On nam je zabranio da činimo
preljube, da krivo svjedočimo, da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da
loše govorimo o nevinim ženama. On nam
38 Ilbn-Hisham, str. 969; isp. Waqidi, str. 433—4.
39 Karam, 5 :92. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo.
40 Isp. Koraoi, 2 :168.

124

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog

drugog. On nam je, takođe, zapovjedio da se molimo, da dajemo milostinju (zakah)
i da postimo41.
Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj
Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne
Afrike. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica.
U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je, u zemlji koja je
dotle bila samo geografski pojam, stvorio od bezizglednog i ne mnogo
obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. On je osnovao
vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i
koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. On je
položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti
obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg
civilizovanog svijeta. Sam neuk čovjek42, Muhamedu ipak treba zahvaliti za
knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja,
mudrosti i teologije.

41 Post je bio naređen u medinskom periodu, mnogo poslije abisinske

migracije; Koran, 2 :179, 183. Ibn-Hisham, str. 219.
42 Koransko ummi (3 :19), što suni'tski (pravovjerni) muslimani
tumače
»nepismen«, objašnjava T®t>aird, Tafslr, vol. III, sitr. 143, toao čovjeka
među
arabljaoiskim'politeis'tima, koji nemaju nikakve objave. Kritički naučnici
ističu
da se u Koranu (7 :156; 3 : 68—9; 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč
nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i, prema tome, treba da znači čovjeka
nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera; iz sure 25 :6 da se
naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska.
m. in
a • ?d^0$Mm

W^

;:->'•

POGLAVLJE IX

i •
KORAN, ALAHOVA KNJIGA
Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti, prema ortodoksnom mišljenju, abu-
Bakr, na preporuku 'Umara, koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz)
Korana, naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. Zadaća je povjerena
Zayd ibn-Thabitu iz Medine, koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. Odlomci »sa
rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1
skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56)
pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima, koja su, uglavnom,
nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. 'Uthman je zato postavio god.
651. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. Abu-Bakrov primjerak, koji
je tada bio na čuvanju kod Hafse, •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih
udovica, poslužio je kao osnova. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u
Medini2. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u
Damask, Basru i Kufu, dok su sve druge bile uništene.
Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu
recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u
Arabiji, Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. 'Uthman je proglasio ispravnim
medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. Konačan tekst su utvrdila dva
vezira, ibn-Muqlah i ibn-'Isa, god. 933, uz pomoć učenog ibn-Mujahida. Ibn-
Mujahid je priznao kanonskim sedam čitanja, koja su se razvila zbog nedostatka
samoglasnika i dijakritičkih znakova3.
Po muslimanskom mišljenju, Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko
Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. 43:3,
56:76—9, 85:21—2)4. Nije, prema tome, nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i
svako slovo.
Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je, prema redu njihove dužine.
Mekanske sure, kojih ima oko devedeset i pripadaju
1 Khatlb, Mishkah, vol. I, str. 343.
2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru
Vilimu II.
Vida: Versajski ugovor, pit. VIII, sec. II, 51. 246.
8 Arthur Jefferv, MateriaHs for the History oj the Text of the Koran
(Levden, 1937), str. l—10; isp. Hantwig Hirschfeld, New Researches into the
Composition and Axegesis of the Koran (London, 1902), str. 138. i slj.
* Vidi Baydawi, vol. II, str. 235, 309—10, 396.

im

.- . ,, .
• •'-S ' ' l

126

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

periodu borbe, većinom su kratke, oštre, vatrene, usplamtjele po stilu i pune
proročanskog duha. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga, njegovi
atributi, etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. Ostale dvadeset i četiri
sure, koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana), »koje
su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede, većinom su duge, obilne riječima i
bogate zakonodavnim materijalom. U njima su izložene teološke dogme i ritualni
propisi koji se odnose na javnu molitvu, post, hodočašće i svete mjesece. Pored
toga, one sadrže pravila koja zabranjuju vino, svinjetinu i kockanje, zatim
,finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata
(jihdd), građanskog i krivičnog prava, koje se odnosi na ubistva, osvetu, krađu,
lihvarenje, brak i razvod, preljub, nasljedstvo i oslobođenje robova. Sure 2, 4
i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. Cesto citiram bračni propisi
(sur. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. Kritičari
smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24, 33:48, 2:229)
zaslužuju najveće zamjerke, a da su one koje govore o postupku sa robovima,
siročadima i strancima (4:2, 3, 40; 16:73; 24:33) naj-humaniji dijelovi
islamskog zakonodavstva. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje
se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. BI ješci stare
rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao,
npr., u suri 246. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172,
256.
Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s
izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada, Thamuda i
Luqmana, »vlasnike slona«, i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog
(Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko
spomenute. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam, Noa, Abraham8
(spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura, a sura 14 nosi njegovo ime),
Ishmael, Lot, Josip (kojemu je posvećena sura 12), Moj sije (čije se ime susreće
u 34 različite sure), Saul, David, Salamon, Ilija, Job i Jona (čije ime nosi
sura 10). Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta, veliki potop osam
puta, a Sodoma osam puta. U stvari, Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet
knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije.
Sve ove priče imaju didaktički cilj. Njihova svrha nije da ispričaju priču,
nego da propovijedaju neku moralnu pouku, da poduče kako je bog u ranija vremena
uvijek nagrađivao pravednike, a kažnjavao grešnike. Priča o Josipu ispričana je
na vrlo interesantan i
5 Isp. sur. 70 : 29—30.
8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj.
7 Sur. 18 :82 i slj., gdje izgleda da je on obdaren božanskim
(punomoćijem.
Dan. 8 :5, 21, jasno aludira na Aleksandra,
8 U medinskim surama Abraham postaje hanif, musliman (sur. 3 :
60).
On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni, duhovnim ipretkom islama
(sur. 4 :124; 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj.). Kao »prijatelj« Jbožja,
on
se citira u Starom zavjetu (Iz., 41 :8, 2. Dnev., 20:7), u Novom zavjetu (Jas.,
2 : 23) i Koranu (4 :124).

KORAN, ALAHOVA KNJIGA

127

realističan način. Varijante ovog i drugih sličnih primjera, kao što je, npr.,
priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. 21:52 i slj.),
imaju svoje paralele u midrašu, Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim
djelima9.
Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija, Ivan Krstitelj, Isus
(Isa) i Marija. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Marija, Isusova
majka, također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. Haman (Haman), Ahasverov
miljenik11, jeste sluga Faraonov12. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno
arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom
sirijskog (npr. Nuh, Noah) i grčkog (npr., Ilyas, Elias; Yunus, Jonah) nego
direktno iz hebrejskog.
Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i
takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu
ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. ap. 7:36—53; sur. 2:273 i Mat. 6:3, 4; sur. 10:72
i 2 Pet. 2:5; sur. 10:73, 24:50 i Zak. pon. 26:14, 17; sur. 17:23—40 i Izl. 20:2
—17, Zak. pon. 5:6—21; sur. 21:20 i Otkr. 4:8; sur. 23:3 i Mat. 6:7; sur: 36:53
i I Tim. 4:16; sur. 39:30 i Mat. 6:24; sur. 42:19 i Gal. 6:7—9; sur. 48:29 i
Mark. 4:28; i sur. 92:18 i Luk. 11:41. Jedini odlomak koji se može smatrati
direktnim citatom je sura 21:105, isp. Ps. 37:9. Drugi koji imaju upadnu
sličnost su sur. 21:104 i Iz. 24:4; sur. 53:39—42 i Ezek. 18:20; sur. 53:45 i I
Sam. 2:6; i sur. 53:49 i I Sam. 2:7. Takvi stihovi kao što su oni koji govore
»oko za oko« (sur. 5:49 i Knj. izl. 21:23—7), i »deva i igla« (sur. 7:38 i Mat.
19:24), i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. 9:110 i Mat 7:24—7), i »svaka duša
okušaće smrt« (sur. 21:36, 29:57, 3:182 i Heb. 9:27, 2:9, Mat. 16:28) očigledno
predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke, zajedničke Hebrejima i
Arapima. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito
mnogobrojne. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu, npr., kada
govori u kolijevci (sur. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. 3:43),
podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima,
uključujući i Injil al-Tufullyah. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem
svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla, naslikanoj četkom
zamočenom u materijalističke boje (sur. 56:8—56), čija se kopija nalazi u
kasnijim spisima Parsa. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih
minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama.
Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke.
Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama, on je najčitanija knjiga
koja je ikada bila napisana, jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju, to je
udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. Osim službenog
prevoda na turski jezik, ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na
strane jezike; ima, međutim, neautorizovanih, između redaka napisanih slobodnih
prevoda
6 Vidi The Legacy of Israel, izid. E. R. Bevan i C. Siioger (Oxford,
1928), str. 129—71.
10 Sur. 19 :16—29; 3 :31—10.
11 Estera, 3 :1.
12 Sur. 28 :38; 40 : 38.

128
koje su izvršili muslimani na više jezika, uključujući perzijski, ben-galski,
urdu, marathi, javanski i kineski. Sve u svemu, Koran je preveden na nekih
četrdeset jezika13. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77.934), stihovi
(6.236), štaviše, i slova (323.621)14. Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi
dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja, odjek
»Logos« teorije15. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16.« I dan-danas se može
često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u
zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime.
Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje, čitanje, razgovor. Ova
knjiga, koja je snažna i živa riječ, namijenjena je za čitanje naglas i mora se
slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. Njena najveća snaga leži u
njezinim rimama i retorskoj snazi, u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa, što
se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. Njegova
dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. Vjerski uticaj, koji
on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima,
samo je jedna strana priče. Pošto muslimani smatraju teologiju, pravnu nauku i
nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari, Koran postaje naučni
priručnik, udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. U takvoj jednoj školi
kakva je al-Azhar, najveći muslimanski univerzitet na svijetu, ova knjiga još
važi kao osnov cijelog nastavnog plana. Njegov književni uticaj može se
ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog
jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim
jezicima. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor
Marokanca, a, s druge strane, ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov
pisani jezik, jer se i u Iraku i u Maroku, jednako kao i u Siriji, Arabiji i
Egiptu, klasični jezik, koji je izrađen po uzoru na Koran, svugdje vjerno čuva i
njeguje. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na
arapskom. Koran je bio, prema tome, najraniji, i do danas je ostao, uzor proznog
djela. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike, ali nije poetičan. Njegova
rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac
nastoji savjesno imitirati.
13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad
pokroviteljstvom
Časnog Petra, opata iz Klinija (ča. 1141), ikoji je obezbijedio usluge trojice
hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina, hoteći da pobije islamsko vjerovanje.
Na engleskom prvi prevod se pojavio god. 1649. (London) pod naslovom The
Alcoran of Mahomet, ali je prevod izvršen sa francuskoga, ikoji je preveden
s arapskog originala; prevod je izvršio Sieur Du Ryer... Novi engleski prevod
izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz
nostima«. Sejlov (Sale) prevod (1734. god.) s arapskog originala je parafraza
u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci)
Refutatio
Alcorani (1698); Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura;
Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus; Marmaduka Piiktola
(Pickthall) (1920) vrlo je uspio. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava
da da kritioko preuređenje stihova. Najranije arapsko štampanje
Korana
izvršio je između 1485. i 1499. u Veneciji Aleksandar Raganini.
14 Ima i drugih brojanja.
15 Isp. Iv., 1:1; Posl., 22—30.
19 Sur. 56 : 78.8.

• ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI

ALAHOVOJ
POGLAVLJE X
Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita, islam Korana je
na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog
zavjeta. On, ipak, ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim, pa je po shvatanju
mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao
heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. U svojoj Božanskoj
komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla, sa svima onima
»sijačima skandala i raskola«. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban
vjerski sistem. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove
orijentacije.
U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između
iman (religijsko vjerovanje), 'ibadat (bogoštovni čini, vjerske dužnosti), ihsan
(pravična djela), što sve sačinjava din (vjera)1. «Zakon božji (din) je islam.«2

Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele, u

. i . . .. . ., . I*T
rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljed-
nji dan. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-l-
Ldh, nema nijednog drugog boga osim Alaha. U Imdnu pojam boga zauzima na j
uzvišeni je mjesto. I stvarno, preko devedeset posto muslimanske teologije
govori o Alahu. On je jedini pravi bog. Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja
najpregnantniji izraz u suri 112. Bog je najveća stvarnost, on je prije svega
postojao, on je stvoritelj (sur. 16:3—17; 2:27—8), on je sveznajući i svemogući
(13:9—17; 6:59—62; 2:100—101; 3:25—7), nepromjenljiv (2:256; 3:1). On ima
devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3, sur. 7:179) i isto toliko
atributa. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de-
1 Isp. al-Shahrastani, al-Milal w-al-Nihal, izd. Cureton, London, 1842
—6,
str. 27.
2 Koran, 3 :17.
3 Al-Ghazzali, al-Maqsad al-Asna, II izd. (Cairo, 1324), str.
12. i slj.;
Baghawi, Masdblh, vol. I, str. 96—7.
P — Istorija arapa

130

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

vedeset i devet bobaka, koji odgovaraju njegovim imenima. Atributi (sijat)

njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. 59:23—24).
Islam je (sur. 5:5, 6:125, 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji
Alahovoj. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji, pokušaj
žrtvovanja sina od strane oca, koji je izražen riječima aslama (sur. 37:103),
očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. U ovom
nekompromisnom mo-noteizmu, sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno
upravljanje jednog transcendentalnog bića, leži glavna snaga islama. Njegovi
vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj, što nije
poznato kod sljedbenika drugih vjera. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim
zemljama.
Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur.
7:157; 48:29). Njegov prorok (7:156, 158), savjetodava-lac (35:22) svoga naroda,
posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40), prema tome je
najveći. Po koranskom teološkom sistemu, Muhamed je samo ljudsko biće čije je
jedino čudo i'jdz Korana5. Međutim, prema tradiciji, folkloru i narodnom
vjerovanju, on je obdaren božanskim dahom. Njegova je vjera prevashodno
praktična. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača.
Ne nudi nikakav nedostiživ ideal, u njoj ima malo teoloških zamršenih i
zapletenih pitanja, ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije
koja za sobom povlači rukopoloženje, posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«.
Koran je Alahova riječ (kalam, sur. 9:6; 48:15, isp. 6:114—15). On sadrži
konačnu objavu (sur. 17:107—8; 97:1; 44:2; 28:51; 46; 11). On nije »stvoren«.
Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. Po svojoj fonetskoj i
grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako
vječan kao i njegov nebeski prototip (sur. 56:76—9; 85:21—2). Od svih čudesa on
je najveće. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici
proizvedu nešto nalik na njega (17:90).
U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu
(Jibril), nosiocu objave (2:91)6, koji je takođe »duh svetosti« f!6:104, 2:81) i
»vjerni duh« (26:193). Kao vjesnik vrhovnog božanstva, on odgovara Hermesu iz
grčke mitologije.
Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. Najteži i jedini neoprostiv grjeh
je shirk, dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51,
116). Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i
u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62.
i slj., 21:98. i slj.). Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«,
skriptu-
4 C. C. Tonrey, The Jewish Foundation of Islam (New York, 1933), str.
90,
102. d slj.
 5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter;
Koran,
13 :27—30; 17 :87—96. Vidi ibn-Hazm, al- Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-
-Nihal, vol. III (Cairo, 1347), str. 10—14; al-Suyuti, al-Itqan f i (Ulum al-
Qur'an
(Cairo, 1925), vol. II, str. 116—25.
6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik
objave; isp. sur. 81 :19—20; 53 :5—7.

ISLAM, VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU

131
raristi7, tj. hrišćani i Jevreji, nisu možda bili uvršteni u politeiste, mada
neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje.
Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. Čitava jedna sura
(75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). Stvarnost budućeg (zagrobnog) života
istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6; 82:17—18), na »dan
uskrsnuća« (22:5; 30:56), na »dan« (24:24—5; 31:32), na »sat« (15:85; 18:20) i
na »neizbježni« (69:1—2). Budući život, kako je naslikan u Koranu, sa tjelesnim
mukama i fizičkim uživanjima, pretpostavlja uskrsnuće tijela.
Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se
1. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama.
vjere Ispovijedanje vjere (shahadah), prvi stub, sažeto
je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la
ildha illa-l-Ldh; Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga, Muhamed je
Alahov vjesnik). Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog
novorođenčeta, a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. I
između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. One se javljaju i u
mujezinovom pozivu na molitvu, koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha
minareta. Islam se, uglavnom, zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere.
Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se, osoba je nominalno musliman.
2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8
dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori
propisanu molitvu. Molitva je drugi stub vjere. Pogled na muslimanski svijet iz
ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku
prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog
niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i
pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od
Tobolska do Kejptauna.
Termin za ritualnu molitvu, saldh, aramejska je pozajmica. Na to ukazuje
njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). Ako je molitva postojala prije
islama, morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. Mada je preporučuje jedna
ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116; 17:80—81;
30:16—17), ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih
molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239, 24:57",
4:46; 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. Zajednička molitva
(2:239) najkasnije je naređena. Prema al-Bukhariju10, do pet molitava došlo se
kompromisom nakon što je Alah zahtijevao
7 H. Lammens, L'Islam: croyances et institutions (Beirut, 1926),
str. 62,
L. 17, i str. 219, L. 7.
8 Svitanje, podne, sredina popodneva, zahod sunca i smrkniuće.
• Isp. Ps., 55 :17.
10 Sahlh, vol. I, str. 85. d slj.; isp. Knj. post., 18 :23—33. 9*

132

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo

(sur. 17:1). Sur. 4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana
upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih
nereda.
Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim
držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku.
Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah), a upotreba arapskog
jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna, bez obzira koji je njegov
maternji jezik. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i
ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10, 8:47). Jednostavni i
pun značenja jatihah, koji se često ispoređuje s Očenašem, vjernik musliman
dnevno ponavlja oko dvadeset puta. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula
koja je ikad izumljena. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja
se obavlja noću (tahajjud 17:81; 50:38—9), jer je to djelo koje nadilazi lične
obaveze (najilah).
Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9; 5:63) i obavezna je
za sve odrasle muškarce. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene. Jedna
karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed), koju govori predvodnik
(imam), u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. Ovom
bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi, ali u
njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba
božja. Po svom dostojanstvu, jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao
kolektivni bogoštovni običaj. Stojeći uspravno, svrstani u redove u džamiji i
slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama, vjernici pružaju prizor koji uvijek
ostavlja dubok utisak. Kao disciplinska mjera, ova je zajednička molitva morala
imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. Ona
je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. Ona je
unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski
zamijenila krvna srodstva. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo
vježbalište islama«.
o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba-
•-, J. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost, zekat
se (vjerska milostinja, sur. 2:216—17; 263—9,
273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine, uključujući novac, stoku, žito,
voće i robu. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh, (9:5; 2:40, 77 itd.). Za
mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se
rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici,
podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. 9:60). Riječ zekat je
aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah, koja je dobrovoljna i
podrazumijeva davanje milostinje uopće. Zekat je čisto vjerska ustanova, pod
kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli-
11 Ovu du'a', nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu, ne treba
brkati sa formalnom molitvom saldh.
mfi&jjjsm .,«....-*. •.: ,v
•."• :•:•-••:;- • •' .: : l ' l •

133
ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA ALAHU
manima. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi, koji su, prema
Pliniju12, južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije, nego im je
bilo dozvoljeno prodavati mirodije. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se
u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh, ali je obično u prosjeku
iznosio dva i po postotka. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Kasnije, sa
raspadanjem čisto islamske države, zekat je bio ponovo ostavljen savjesti
muslimana. Zekdt čini treći stub vjere.
Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5; 19:27;
4:94; 2:192), ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). Taj
naročiti mjesec, koji je možda bio svet u predislamsko doba, bio je izabran zato
što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. 2:181) i dobijena bitka kod
Badra. Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca
(sur. 2:183). Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili
narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu
postili.
Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji,
ali je institucija, naravno, bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i
Jevrejima (Mat. 4:2; Zak. pon. 9:9). Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena
Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na
brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). U Medini i prije uspostavljanja ramazana
Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. Ovo
je on preuzeo od Jevreja14. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo
jednom (19:27), i tu očito u značenju »šutnje«.
4. Post
5 Hodočašće Hodočašće (hajj, sur. 3:91; 2:192—6; 5:1—2, 96)
jeste peti i posljednji stub islama. Pretpostavlja se da
jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u
određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. 'Umrah je manje putovanje u
Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba.
Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u
neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i
sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah,
koje leži nasuprot njemu15. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16, koji
traje od sedmog do osmog dhu-
12 Kuj. XII, pogl. 32.
13 Sirah, str. 151—2.
14 Bukhard, vol. II, str. 208; Lev., 16 :29.
15 Muslimana, prema njihovoj (predaji, obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu
na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva
uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina.
18 'Arafah je dolina, a 'Arafat brdo, prema Rif<atovu djelu Mir'dt, vol.
I, str. 44, ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično.

i :

i
•

134

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

-al-Hijjah. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe, naime, Muzdalifi i

Mini. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat
'Akabi. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini
(Koran 22:34—7), koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah, što se slavi po
čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja), čitava se
ceremonija formalno završava. Poslije brijanja glave, odjeća (ihram) se odbacuje
i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik
muhrim u posvećenom stanju, on se mora uzdržavati, pored ovog što je propisano u
vezi sa postom ramazana i drugog, kao što je seksualno općenje, zatim, mora se
pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi, lov i
čupanje biljaka iz korijenja.
Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. Odjeci o
njemu održali su se u Starom zavjetu. (Knj. izl. 23:14, 17; 34:22—3; l Sam.
1:3.) U početku to je mogao biti kult sunca, čije su ceremonije padale u vrijeme
jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem
palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. U
predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji, poslije godišnjih vašara, slijedilo je
hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. Sedme godine hidžre Muhamed
je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u
Kabu i 'Arafu. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom
naslijeđenom od predislamske Arabije. Riflatls priča da Beduin, kada danas
obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe, ponavlja na govornom arapskom sljedeće
riječi: »O, gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. Ne reci da nisam
došao. Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. Inače, oprosti mi uprkos tvojoj
nesklonosti, jer sam ja obavio, kako vidiš, svoje hodočašće19.«
Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike, od
Senegala, Liberije, Nigerije, uvijek je u pokretu prema Istoku, i stalno
brojčano raste kako se naprijed kreće. Neki idu pješice, drugi na devama. Većina
njih su muškarci, ali ima i nekoliko žena i djece. Oni trguju, prose, oni
odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah al-
Munawwarah). Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima; oni koji prežive na
kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora, odakle ih transportu ju na drugu
stranu specijalnim brodovima. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena, Iraka,
Sirije i Egipta. Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu
karavana mah.mil kao simbol svoje veličine. Mahmil, raskošno ukrašenu nosiljku,
nosi deva
17 W. Robertson Smith, Lectures on ihe Religion of the Semites,
3. izd.,
S. A. Oook (London, 19(27), str. 80, 276.
18 Vol. I, str. 35.
19 Isti pisac (vol. I, str. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se
obraća
Kaibi na ovaj načini: »O, gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da
dobijemo mnogo hajra (ikhayir), ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš
svoju kosu.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka, upitala je sagovortnicu: »Da li
zaista misliš da joj doneseš bocu, fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila:
»Šuti, ja samo s njom zbijam šalu. Kad nam jedanput da kišu, ja joj neću
donijeti ništa!«

i
H

135
ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA ALAHU
koja se ne jaše nego vodi. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju
muslimanske poglavice, željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja
prava na zaštitu svetih mjesta. Savremena predaja smatra da je sredinom
trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre, žene jednog od
posljednjih ajubidskih sultana. Međutim, nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj
običaj umajadskom vicekralj u Iraka, čuvenom al-Hajjaju (f 714. god.). Bez
obzira koja je od ove dvije priče tačna, potpuno je sigurno da je Mameluk Bay-
bars (1260—77), koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima, ovaj
običaj postavio na čvrste temelje21. Posljednjih godina sirijski i egipatski
karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. Prosječan broj hadžija
između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172.000. Službene statistike za
1958. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620.280. God. 1957. broj
hodočasnika popeo se na jedan milijun. Egipat i Pakistan su poslali najveći broj
hodočasnika. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve
do otkrića naftonosnih izvora.

EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU, 1904. godine

20 Ibn-Qutaybah, Ma'arif, str. 274; Yaqut, Buldan, vol. IV, str.
886, L. 6;
ibn Rustah, str. 192; al-Suyuti, al-Kanz al-Madfun (Bulaq, 1288), str. 68.
21 Suyuti, Husn, vol. II, str. 74; isp. (al-Maqrizi, al-Mawd{iz w-al-
Ltibdr,
izd. Gaston Wiet (Cairo, 1922), vol. III, str. 300; al-Suluk f i Ma'rifat Duwal
al-Mulukt prev. M. Quatremere, Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte
(Pariš, 1845), vol. I <pt. 1), str. 149—50. Mahanil, markab (nosiljka) Ruwa/laha
i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo.
i I ' S
m

- •' 11

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja
u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je
prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj
put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane
svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima,
Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim,
visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od
svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši
barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica
svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog
čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u
ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za
propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu
zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije
živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče
svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim
razgovorima vođenim ovdje u Meki.
Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo
šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila
duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od
glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid
koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija).
Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima
svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina,
međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog
pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod
uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše
blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak
protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad
Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio.
Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu
(sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka
kroz vjekove.
Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove
islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima
iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom
svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena
na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a
šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je
prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području
etičkih principa on je mjesto plemenske zajed-
22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu.
Sveti rat

137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU

138
niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih
ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U
odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno
uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6;
Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI
PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE
632—61. n. e.
Ortodoksni kalifi:

1. Abu Bakr
2. <Umar
3. 'Uthman
4. Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka,

zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog
poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude
njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao
posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju,
očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi.
Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka
Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat
zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom
plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem
ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome
je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće
pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci
kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abd-
al-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u
Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po
riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno
pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«.
Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i
sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na
jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na
činjenici da oni pripadaju
1 Str. 12.

. J
140

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na

drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi
zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili
utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova
(sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji
su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i
hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za
njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi
Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i
jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i
njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv
izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja.
Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja
plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme
predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su
kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je
protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke.
Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i
jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je
od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom
planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je
bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama.

Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba

Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još
uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova
života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva
četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini,
pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji
je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku.

Arabija osvaja samu sebe

Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom
zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju
arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je
prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti
otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih
proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva
organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna
trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i
priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih
aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine

OSVAJANJE, EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

141

prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu

izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u
ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice
priznale islam.
Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini
zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan
od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice
Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su
jedanput bile u punom dejstvu.
Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj
kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid
bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao
glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je
pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo
nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili
pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u
deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji
otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda
hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i
oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je
uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove
treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo
dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama
komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u
Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka.
Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici —
ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi
koji su do toga vremena bili van njegova stada.
Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom,
Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet.
Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za
nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže
nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje
primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko
bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja
kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog
Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do
temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je
kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da
je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro-
2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23.
3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62.
4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936).

„HMKOJiA TfT.'lA

142

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do

tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije
ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj.
Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali,
eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se
Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se
teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida
ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u
naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se
slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim.
Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv
drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi
ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti.
Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito
duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu
osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u
Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo
utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su
zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih
Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije
je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno
od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini,
kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego
što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na
muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda
starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo
učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su
tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari,
i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske
obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu,
raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu
potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik
udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike,
prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi
konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali.

Ekonomski uzroci ekspanzije

»Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od
njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski
uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi-

5 Teophanes, str. 335—6.

OSVAJANJE, EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

143

poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako

jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito
u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta
osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim
između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak,
svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije
silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i
Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao
nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje,
djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje
do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna
snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe
tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od
Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na
sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali
isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom
civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca.
Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u
obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker
(Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar
osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku
vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i
Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i
za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio
svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom
izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i
siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je
objasnio stvar:
Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada,
na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama.
Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u
dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni
polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija.
.Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu
njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih
vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i
njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam
pokazuje samo malo slučajeva u
• Sur. 9 : 29.
7 Annali, vol. II, str. 831—61.
8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI.
9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165.
10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12.
11 Str. 795.

144
kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne
daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog
proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju
novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene
bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne
osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih
koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u
bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno
je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba
pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti.
Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje
božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske
istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove
osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti
u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno,
kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala
isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je
osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država.
Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne
nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne
muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina
narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru.
Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i
njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni
su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i
izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se
sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i
baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj
prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije
političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu
nadmoćnost.

POGLAVLJE XII
OSVOJENJE SIRIJE

Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac

hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je
upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su
trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande,
koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici
Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibn-
Harithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U
ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju
ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid.
Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova
izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj,
međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili
proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u
predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih
uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela
bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće
prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred
posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske
katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo.
Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova.
Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično
predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i
hrišćanskih oaza.
Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih
nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili
1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu.
2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336.
3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J.
de
Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5.
4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92.
10 — Istorija arapa

•
•

146

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u

pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je
imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača
umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an,
dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude
glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se
popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao
da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i
krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od
Medine do Damaska.
U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid
je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio
u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća
bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro
potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u
prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije,
koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje
očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da
organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U
međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji
je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa
plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj
granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada
je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak
hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa
stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja.
Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i
njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz
nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim
vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka
koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji,
sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na
Siriju.

Khaliđo?; opasni pohod

Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske
probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne
datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi-
5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees
(Calcutta, 1853—4),
str. 8—11, 40—42.'
6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad.
<Abd-al-Qadir
Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102.
7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51;
Tabaci,
vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, al-
Kamil
ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\
* N A S R l N
. 'Aimjiio jeru
S VRI A
showing
The Junds or Military Districta
English Milcs to 40 bo Ro 100

IO1

KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS)

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je
kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji
leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom
došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr)
do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je
Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici
Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u
Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi'
ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u
mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili
su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam
stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi
upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako
zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti
očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj).
Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda
potekla na utjehu iznurene vojske.
 Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u
blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je
započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio
i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova
Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (Eski-
Sham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa
drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž
Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu.
Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada
je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala
je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je
gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put
prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog
potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid
je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na
svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite
noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica
islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje-
8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj.
post., 25 :14, Iz., 21 :11.
10 Današnji Qulban Qaraqir1
11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska.
12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve
koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta,
str. 570.
13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'.
14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal,
American Oriental
Society, vol. LXX (1950), str. 106.
15 Ravnica 20 milja južno od Damaska.

149
OSVOJENJE SIRIJE
sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed
slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na
cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo.
Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijsko-
palestinskim gradovima:
U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti
stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i
crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u
njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova
Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati
dobro16.
Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po
svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak,
Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u
kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod
Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i
pjevača i duboko im se poklonio«17.
Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od
r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu
lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v
svoga brata Teodora, spreman da da odlučan
otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške
gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke
rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god.,
na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su
vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti.
Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,
potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih
krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski
plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u
strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko
rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u
neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od
najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena.
16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187.
17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2.
18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i
muslimanske
armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien,
Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416;
prev. Chabot,
vol. II (Pariš, 1901), str. 421.
19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom
Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna.
20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the
Desert (London, 1949),
str. 258—62.
21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163.

150

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile

su Heraklijeve oproštajne riječi.
Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od
najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik
jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za
generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema
kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je
pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu
nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez
ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo
koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće
stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i
sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada
živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni
gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj.
Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma,
čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a
druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani
nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja
i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio
potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god.
sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena.
Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge.
Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n.
e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na
gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i
kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između
semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim
razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav,
a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što
je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis,
promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh
Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove
osobe, nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). Odatle ime monotelit
za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. Kao i ostali vjerski kompromisi,
ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. Mjesto toga on
je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. Veći dio
sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. Iza ovog razvoja i
upornog njihova pristajanja uz odvo-
22 Baladh-urd, str. 137 = Hitti, str. 210.
23 Baladhuri, str. 137, 1.13 = Hitti, str. 211.
24 Baladhuri, sitr. 116, 1.18, str. 126, 11.13; 19 = Hitti, str.
179, L. 17, str. 193,
L. 22, str. 194, L. 7.
25 Sirijac j-alkobitske loze.

OSVOJENJE SIRIJE

151

jenu sirijsku crkvu, bez sumnje, krije se skriveno i napola izraženo osjećanje
nacionalnosti.

Administracija novog područja

•
Upravo prije pada Jeruzalema, kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji, koja
je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. Njegovo ime još uvijek nose
zapadna vrata Damaska. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda, da
se utvrdi status pokorenih, da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom
abu-'Ubaydahom, koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke
kod Jarmuka, i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. Kada
je pao Jeruzalem, također ga je 'Umar posjetio. Dok je jeruzalemski patrijarh
Sofronije, koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«, pokazivao starom
kalifu sveta mjesta, bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim
odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se, pričaju, okrenuo jednom od svojih
pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je, uistinu, gnusoba pu-
stošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu.«26
Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja
je, kažu, pokosila 20.000 njegovih vojnika, i poslije smrti njegova nasljednika
Yazida, vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye.
Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. jund), koje
su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije.
To su bile Dimašk, Hims, al-Urdunn (Jordan), koji je obuhvatao Galileju do
Sirijske pustinje, i Filastin (Palestina), područje južno od velike ravnice
Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio
umajadski kalif Yazld I.
Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara
toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i, što je
još važnije, pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. Iz Sirije su horde pojurile u
Egipat, a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. Sa Sirijom
kao bazom, prodiranje u Jermeniju, sjevernu Mezopotamiju, Đorđiju i Azarbejdžan
bilo je omogućeno, kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo
izvršiti u toku mnogo idućih godina. Uz pomoć sirijskih trupa, Španija, na
najudaljenijem kraju Evrope, bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od
Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama.

•
 28 Theophanes, str. 339; Constantine Porphyrogenetus, »D.e admirustrando
imperio«, u J. P. Migine, Patrologia Graeca, vol. CXIII (Pariš, 1864), col. 109;
Dan., 11:31. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla.

Nihiiw*ml %-.
-d° P o E .R S I A (ianciahir
,** H*MAD <q ^.^ \ ''V<-, 'i
-.»''fa*^ \ V''' V^
PROVINCE OF FARIS

POGLAVLJE XIII

OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE

Kada je Khalid god. 634. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz
Hire, on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika al-
Muthanna ibn-Harithaha, šeika plemena banu-Shavban. U međuvremenu, Perzijanci su
pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na
mostu1 blizu Hire, 26. novembra 634. god. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je
nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad
perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba, na Eufratu. Al-Muthanna
je, međutim, bio samo beduinski poglavica, bez ikakvih veza sa Medinom ili
Mekom, i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam, niti je na njega
prešao. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa, jednog od onih drugova
kojemu je Muhamed, kao vrhovnom komandantu obećao raj, na završetku bitke kod
Badra. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije
zapečaćena. Sa(d je sa svojih 6.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije,
nedaleko od Hire, sa Perzijan-cem Rustamom, administratorom Carstva. Dan
(posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal, sličan onome
na koji se bila bitka na Jarmuku. Tamu je pravila prašina koju je nanosio
vjetar. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. Rustam je bio ubijen,
velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2
zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. Doček od strane
aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček
sirijskih seljaka, i to iz istih razloga. Semitski Iračani gledali su u iranskim
gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima.
Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. Stoljećima prije
pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračko-
arabljanskoj granici. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka,
iz-
1 Preko Eufrata, Baladhuri, str. 251—2; Tabari, vol. I, str. 2194—
2201.
2 'Iraq, možda pozajmica iz Pahlaui, Jeo ja znači »ndzija«,
odgovara ar.
1Sawad, crna zemlja, upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji.
Yaqut, vol. III, str. 174; isp. A. T. Olmstead, History oj Assyria (New York,
1927), .str. 60.

154

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze, koje datiraju još iz
rane babilonske ere. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom
kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. Kao i u
Siriji poslije bitke na Jarmuku, i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska
plemena., namamijena novim ekonomskim pogodnostima, u velikom broju počela su se
doseljavati u tek osvojene oblasti.
 Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3, perzijska pri-jestonica.
Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom
pogodnom gazu prešao je Tigris, koji je bio nabujao od proljetnih poplava.
Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih
hroničara pozdravljen je kao čudo. U junu 637. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni
grad. Njegov garnizon, zajedno sa carem, bio ga je već napustio. Arapski hroni-
čari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom
prilikom. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4.
Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove
neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg
savremenog visokog društva. Iwdn Kisra, kraljevska palata sa prostranom salom za
prijeme, otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve
proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje
Sa'du. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike, koje bacaju
svjetlost na stepen kulture dva naroda. Kamfor, koji oni do tada nikada nisu
vidjeli, bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za
kuhanje5. »Žuto« (al-safra' tj. zlato), nešto nepoznato u Arabiji, nuđeno je u
zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. Kada su nekog arabljanskog borca u
Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je
kao dio plijena bila dopala, on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći
od deset stotina«7.
Poslije Kadisije i Madajina, započelo je sistematsko osvajanje carstva iz
novoosnovane baze u Basri. Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi, blizu
starije Hire, trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad, gdje je Sa'd
sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku.
U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na
sjever. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli, na granici perzijske
visoravni, i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. God. 641.
dospjeli su do Mausila (Mosul), blizu mjesta stare Ninive, i zauzeli ga. Ovo je
donijelo ekspediciji, koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz
sjeverne Sirije,
3 Arapski al-Mada'in, bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i
Kte
sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada.
4 Tabari, vol. I, str. 2436; isp. itan-ial-Athlr, vol. II, str. 400;
Caetani, Annali,
vol. III, str. 742—6.
5 Ibn-al-Tiqtaqia, al-Fakhri, izd. H. Derenbourg (Pariš, 1895),
str. 114.
6 Fakhri, str. 115; prev. C. E. J. Whitting (London, 1947),
str. 79. Isp.
al-Dinawari, al-Akhbdr al-Tiwal, izd. V. Guirgass (Leyden, 1888),
str. 134.
7 Baladhuri, str. 244 = Hi-tti, .str. 392; isp. Fakhri, str. 114—15.

OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE

155

najveći uspjeh. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda
(blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim, koji je predvodio arabljanske
snage. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka
Yazdagirdove armije. Kuzistan (stari Elam, kasnije Susijana, današnji Arabistan)
bio je zauzet god. 640. iz Basre i Kufe. U međuvremenu, izvršen je napad na
susjednu provinciju Pars (Faris, prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog
zaliva, iz Bahreina, koji je sada, zajedno sa Basrom i Kufom, činio treću vojnu
bazu za operacije protiv Irana. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno
je razbio 'Abdullah ibn-'Amir, upravitelj Basre, koji je zauzeo Istakhr
(Persepolis), glavni grad Farisa god. 649—509. Poslije Farisa red je došao na
veliku i udaljenu provinciju Kurasan, na sjeveroistoku. Tada je bio otvoren put
do Oksusa. Pokorenjem Mukrana, obalne oblasti Beludžistana, kratko vrijeme
poslije 643, dovelo je Arape do samih granica Indije.
Još god. 640. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. Otprilike
četiri godine kasnije, jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba
ibn-Maslame. Međutim, ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. 65210.
Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. Ne obazirući
se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost,
karakteristična za Hidžaz, Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu
u Ktesifonu. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Ovaj simbolički
običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku. Napravljen najprije od trstike
za smještaj vojnika i njihovih porodica, logor je zamijenio svoje kolibe kućama
od nepečene cigle (ćerpiča). On je uskoro prerastao u važnu metropolu. Uporedo
sa logorom u Basri, Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske
Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad.
God. 651. mladi i nesretni Yazdagird, bježeći sa svojom krunom, riznicom i
nekoliko pratilaca, pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u
kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. Marv)11. Njegovom smrću sramno je
završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih
dvanaest stoljeća, carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više
godina.
Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij.
Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji, i u borbama
je moralo učestvovati nekih 35.000—40.000 Arabljana, uključivši žene, djecu i
robove. Perzijanci su bili arijevci, a ne Semiti. Oni su stoljećima uživali
svoju nacionalnu samostalnost
8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. Samo njegov južni dio bila je
provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida
i
Sasanida). Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja
vali su je za čitavo kraljevstvo.
9 Vidi Tafoari, vol. I, str. 2545—51; Caetani, vol. IV, str. 151—3
vol. V,
str. 19—27, vol. VII, str. 219—20, 248—56.
10 Vidi Baladhuri, str. 193—212; Caetani, vol. IV, str. 50—53,
vol. VII,
str. 453—4.
11 Isp. Michel le Syrien, vol. IV, str. 418 = vol. II, str. 424.

156

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu, koja je u toku više od

četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. U toku sljedeća
tri stoljeća arapske vladavine, arapski je postao službeni jezik, kao i govor
obrazovanog društva i, u manjoj mjeri, govorni narodni jezik. Međutim, stari duh
pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. Perzija je
dala velik udio u karmatijskom pokretu, koji je dugi niz godina do temelja
potresao Kalifat. Ona je, takođe, mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za
osnivanje fatimidske dinastije, koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća.
Njezina umjetnost, njezina književnost, njezina filozofija i medicina postale su
zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. Neke od
najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri
stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci.
Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na
istoku, jedna druga, pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa, operisala je
na zapadu. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline
Nila i sjevernoafričke Berbere. Prividno vjerska, ali uglavnom politička,!
ekonomska, ova arabljan-ska ekspanzija, kojoj nema premca, sada je prerasla u
carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao
kalif u Medini. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke,
povećavajući neprestano svoj broj i veličinu, rasle mimo svake kontrole.

POGLAVLJE XIV
POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE
Strateški položaj Egipta, zato što leži tako opasno blizu i Sirije i
Hidžaza, bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta, koje je učinilo zemlju
žitnicom Carigrada, činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza
bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog
koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči
prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije.
Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih
pljačkaških pohoda. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog
proslavljenog rivala Khalida, 'Amr ibn-al-'As, koji je u jdhilžyah periodu vodio
u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1,
iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i
ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. Kada se, međutim,
'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su
ukazivale na eventualne rizike i opasnosti, on je poslao glasnika da zaustavi
napredovanje kolone. Kalifova poruka, pričaju, sustigla je 'Amra upravo prije
prelaska egipatsko-palestinske granice, ali predosjećajući njezin nepovoljan
sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne
moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji
njegov dio, odmah se vrati natrag; ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga
pisma, onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2, (Amr nije htio otvoriti
pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939). Ovaj 'Amr, koji je bio iz
plemena Quraysh, imao je 45 godina, bio je ratoboran, vatren, rječit i
oštrouman. On je već stekao, priznanje zbog pokoren ja Palestine, zapadno od
Jordana. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za
svog pobratima Mu'awiyu
1 Ibn-'Abd-al-Hakam, Futuh Mi.sr, izd. C. C. Torrey (New Haven, 1922),
str. 53.
2 Ya<qubi, vol. II, str. 168—9; isp. ibn-<Abd-al- Hakam, str. 56—7; J.
WeU-
hausen, Skizzen und Vorarbeiten, vol. VI, Prolegomena zur dltesten Geschichte
des Islams (Berlin, 1899), str. 93.

158

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu«

(duhdt)3. Put kojim je on išao sa svojih 4.000 jahača bio je ona ista utrta
staza duž obale kojom je išao Abraham, Kambiz, Aleksandar, Antioh, Sveta
porodica, Napoleon i Džemal Paša. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji
je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4.
Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom
januara 640 god.5 - - bio je Farama (Pelusium), ključ u istočni Egipat. Poslije,
otprilike, jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde, koje nisu možda
bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije, bile su
sravnjene sa zemljom. Iza njega je došao Babilon6, Bilbajs (varijante Bilbis,
Balbls) sjeveroistočno od Kaira, a zatim su na red došli drugi. Najzad, jaka
tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje.
Kir (ar. al-Muqawqis), koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631. god. od
strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika
u civilnoj administraciji, pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim
komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. 'Amr se ulogorio izvan Babilona
čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. Uskoro su ona došla na čelu s
al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom, proslavljenim drugom Prorokovim. Na taj se način
arabljanska kolona popela otprilike na 10.000 ljudi, koji su se trebali
suprotstaviti Bizantincima, kojih je bilo oko 20.000, izuzimajući garnizon koji
je brojao oko 5.000 ljudi. Dok je opsjedao Babilon, 'Amr je napadao (Ayn Shams7
u julu 640. godine. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. Teodor je
pobjegao u Aleksandriju, a Kir je bio zatvoren u Babilonu. Arabljani su stezali
obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da
prisile tvrđavu na predaju. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače,
ali bez uspjeha. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam, danak i
mač. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na
njih učinili Arabljani:
Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od
života, skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve
privlačnosti. Oni sjede samo na goloj zemlji, jedu samo na svojim koljenima.
Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između
nižih i viših, niti između gospodara i roba. Kada dođe vrijeme molitvi, niko joj
se ne uklanja., svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8.
Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne
pregovore, Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju
3 Ibn-Hajair, al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah, vol. V (Cairo, 1907), sitr. 3.
4 V. Oimstead, History of Palestine, str. 44—8.
5 Ovaj, kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. Tabari,
vol. I,
str. 2592, L. 16, izabrao je Rabi1 I, 16 (Ap. 637) kao datum okupacije Egipta;
isp. ibn-'Abd-al-Hakam, str. 53, 58.
B A. J. Butler, The Arab Conquest oj Egypt (Oxford, 1902), str. 245—7.
7 Dosloivno »izvor sunca«, sitari Heliopo-lis, On (On) starozavjetni d
glifskih natpisa.
8 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 65.

DONJI EGIPAT
na karti su predstavljeni
muslimanski gradovi i
njihova osvajanja
OAyn Shams (Heliopolis, OnJ
Kanali (jedn. KhallJ)
English M i les
20 3° 4° 50
6m«ry Vilkcr Hi i

160

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. Opet su bile ponovljene tri
alternative. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči
caru uslove mira. Oni se nisu svidjeli He-rakliju, koji je optužio svoga
namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo.
U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. Na kraju sedmog
mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i,
popevši se na zid Ijestvama, savladali su stražu i garnizon. Ratni islamski
poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave
6. aprila 641. god.9.
 Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte, 'Amrov gvozdeni obruč
počeo je stezati vrh. Nikiu (ar. Naqyus, današnji Šabšir) pao je 13. maja,
poslije čega je slijedio krvavi pokolj. Međutim, Alek-sandrija (al-
lskandarlyah), poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu, još je
bila daleko.
Sa svježim pojačanjima iz Arabije, koja su njegovu vojsku povećala na oko
20.000 ljudi, 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i
kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. Na jednoj se strani
dizao visoki Serapeum10, u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika
Aleksandrijska biblioteka. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv.
Marka, nekadašnji hram Caesarion11, koji je započela graditi Kleopatra u čast
Juli ja Cezara, a završio August. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska
od asuanskog granita, za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra, ali su, u
stvari, bili djelo Tutmosa III (ča 1450. pr. n. e.). To su ona ista dva obeliska
koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u
Njujorku. U pozadini se visoko dizao Far, sipajući po danu sunčeve zrake, a po
noći svoje vlastito svjetlo, i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa
svijeta12. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je, bez sumnje, ostaviti isti
utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u
nebo stršećim neboderima.
Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom, koji je brojao nekih 50.000
ljudi. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice
koja je bila stacionirana u Aleksandriji. Napadači, i brojem i opremom mnogo
slabiji, nisu imali nijedne lađe, nikakvih opsadnih sprava, nikakvih neposrednih
izvora za snabdijevanje ljudstva.
Ivan iz Nikiua, savremeni pisac, opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli
bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. Ostavivši
kontingent vojske u pozadini, 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije
je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi-
9 Baladhiurd, str. 213 = Hiitti, str. 336; ibn-'Abd-al-Haikam, str. 61. i
slj.
10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari, što se vidi sa Diokle
cijanovog stupa još i damias. Maqrlzi, Mawa(iz, izd. Wiet, vol. III, str. 128. i
slj.
11 U arapskom Qaysarfyah. Ibn-'Abd-al-EIakaim, str. 41, 42.
12 Vidi Maqrlzi, vol. III, str. 113—43; Suvuti, Husn, vol. I, str. 43—5.
13 H. Zotenberg, Chronique de Jean, eveque de Nikiou. Texte ćthiopien,
sa ,prevodom (Pariš, 1883), str. 450.

POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE

161

čija u Gornji Egipat. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. god.) njega je na
prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin. 641—68). Kir, koji je ponovo
stekao milost, vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. Nadajući se da će
neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana, biskup je s 'Amrom,
u Babilonu 8. novembra 641. god., potpisao sporazum, koji se može nazvati
aleksan-drijsjkim sporazumom. On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara
po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli
bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju. Grad je
bio evakuisan u septembru 642. god. Car Konstant, nejak i mlad, ratifikovao je
sporazum, koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u
arabljanske ruke.
Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima; >'Ja sam
osvojio grad, ali ću se suzdržati od njegova opisivanja. Dovoljno je reći da sam
se u njemu dočepao 4.000 ljetnikovaca sa 4.000 kupatila i 40.000 Jevreja koji
plaćaju lični porez, kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku
porodicu.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u
Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu.
 Urođenicima, egipatskim Kop tima, prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+
257 = 871), koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju
Egipta, još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da
osvajačima ne pružaju nikakav otpor. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na
progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske
(kraljevske) crkve. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira
zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu
monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. Zbog nemilosrdnih progona
svećenstva koptske crkve, Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala
Antihristom.
Saobrazno s 'Umarovom politikom, mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor
van Babilona postalo je nova prijestonica, dobivši ime Fustat16, i odgovaralo je
vojnim logorima Džabije u Siriji, Basre i Kufe u Iraku. Ovdje je 'Amr podigao
jednostavnu džamiju, prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). Ona pod tim imenom
stoji još i danas. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i dozi-
đivanja. Fustat (stari Kairo, Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do
Fatimida (969. god.), kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). Da bi
otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova, 'Amr je sada očistio
stari faraonski kanal, koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina,
prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17, na
Crvenom Moru18. Trajan je očistio kanal, ali se on zbog nemara poslije njegove
vladavine zamuljio. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove
smrti 644. god., sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim
14 Ibn-'Abd-al-Haikam, ,str. 82; isp. Zotenberg, str. 463.
15 Str. 58—9.
16 Latinski fossatum = logor, tabor, preko biz. grčkog — phossatun.
17 Antička Klysma, današnji Suec.
18 Isp. Mas'uđi, vol. IV, str. 99.
11 — Istorija arapa

POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE

163

Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske, a da

Abdullah bude finansijski administrator. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni
'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok
je drugi muzu.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog
namjesnika.
Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak, sada je Abdullah nastavio
borbe u pravcu zapada i juga, uglavnom radi pljačkanja. Uspio je da pomakne
granice u oba pravca. Međutim, njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće
u osnivanju prve muslimanske mornarice. Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom,
upraviteljem Sirije. Aleksandrija je, naravno, bila prvo brodogradilište
egipatske f J ote. Pomorske operacije, bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili
iz Sirije pod komandom Mu'awiye, bile su uperene protiv Bizan-tinaca. God. 649.
Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus), drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu, koja
je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. Na taj je način izvojevana za islam
prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. Aruad
(Aradus), koji se nalazi tik uz sirijsku obalu, zauzet je sljedeće godine. God.
652. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. Poslije dvije
godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. God. 655.25
sirijsko-egipatska flota, pod komandom Mu(awiye i Abdullaha, uništila je
bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa.
Car Konstant, koji je komandovao bitkom, jedva je bijegom spasao život. Ova
bitka, poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola), zapečatila je
sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. Međutim, zbog unutarnjih nereda
muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema
Carigradu, glavnom cilju. God. 668. ili 669. jedna flota od 200 lađa usudila se
da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah, Siqilliyah) i da je
opljačka. Otok je, u najmanju ruku, morao još jedanput ranije (652) opljačkati
neki od Mu'awiyinih komandanata28. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje
prve admirale29.
Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa
medinskim kalifima, svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. 'Umar je ovakve
instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se
zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju.«30
'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko
puta
•3 Ibn-'Abd-al-Hak-m, str. 178; isp. Baladhuri, str. 223 = Hitti, str. 351.
24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. A.
H. 52 (672),
str. 235—6 = Hitti, -str. 375—6.
25 Isp. C. H. Beoker, cl. »'Abd-Allah B. Sa<d«, Encyclopaedia of Islam.
26 Ibn'Abd-al-Hakam, sitr. 189—91.
" Isp. str. 543.'
28 Baladhuri, str. 235 = Hitti, str. 375.
29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na
žalost u
arapskim izvorima vrlo oskudne.
30 Ya<qubl, vol. II, str. 180. Fakhri, str. 114, govori da je
'Umar pisao
Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more
bude između kalifa i muslimana.

ir

164

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

isticao blizinu otoka, samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31.
Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče
na zapadu. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na
osvajanje novih provincija. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio
svoju pozadinu, 'Amr je, njemu karakterističnom brzinom, jurnuo (642—3) na čelu
svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo
Barku. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije, uključivši
pleme Lawatah32. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i
pokorio je dio Ifriqiye, čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila
danak33. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio, doduše ne kao na
kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi), iste privilegije
koje su uživali zimi je. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na
jugu, koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta
za nomadski način života. Stoljećima prije pojave islama, manje-više neprekidna,
infiltracija u Egipat, pa čak i u Sudan bila je u toku. God. 642. 'Abdullah je
počeo pregovarati sa Nubijcima34, koji su u to vrijeme bili još daleko od
pokorenja. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom,
svojom prijestonicom, i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca,
ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug.

31 Baladhuri, str. 152—3 = Hitti, str. 235—6.

32 Ya<qubi, vol. II, str. 179.
33 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 183.
84 Baladhuri, str. 237—8 = Hitti, str. 379—81.
POGLAVLJE XV
UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA
Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi
nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog
kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima, o kojima
nije razmišljao prvi zakonodavac, bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam.
'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. Tradicija njega predstavlja
kao čovjeka koji ga je riješio i, prema tome, kao osnivača druge teo-kratije
islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje
dugo.
J O
'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar
je uzeo da se na samom Poluotoku smije tole-
risati samo muslimanska vjera. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve
ranije ugovore1 i, između ostalog, A. H. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje
iz Kejbara2, koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima, kao i
hrišćane iz Nadžrana, koji su pobjegli u Siriju i Irak3. Druga kardinalna tačka
'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana, koji su sada svi bili
muslimani, u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu, čiji će se članovi
čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je —
odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. Imajući to u vidu,
arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju
izvan Poluotoka. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je
u naravi na nju desetinu ((ushr). Prema tome, arabljanski osvajači u Siriji
najprije su živjeli u logorima: Džabiji, Imsu, Amvasu, Tabariji4 (za jordanski
distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski)
distrikt. U Egip-
1 Vidi Waqidi, Maghdzi, str. 391—2, i abu-Yusuf, Kitdb al-Kharaj
(Cairo,
1346), str. 85—6, za luslove koje je Prorok postavio.
2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine.
* Baladhuri, str. 66 = Hitti, str. 101—2.
4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. <Amwas .ili (Amawas, stani
Emaus, Lk. 24 :13.

166

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. U Iraku, kao

glavna, služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. U osvojenim
oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje
zemlje. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u
korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam,
morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman
Arabljanin.
Kao zimije7, pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili
obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost, jer im je vjera zabranjivala
služenje u muslimanskoj vojsci; međutim, oni su morali plaćati teške poreze.
Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona, njima je bilo dozvoljeno da
ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona, kakve su propisivali pojedini
glavari njihovih vjerskih zajednica. Ovo stanje djelimične autonomije, koju su
kasnije priznavali turski sultani, zadržale su arapske zemlje, nasljednice
Turske.
Kada je neki podanik prešao na islam, on nije, prema ovome primitivnom
sistemu, koji tradicija pripisuje 'Umaru, bio oslobođen svih poreskih obaveza,
uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. Porez na
zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'.
waqf, tj. vlasništvo cijele muslimanske zajednice, i musliman ga je i dalje
plaćao. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim
oblastima čiji su se stanovnici, prema tradiciji, svojevoljno predali arapskim
osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. Takve su
se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). Umjesto glavarine,
obraćenik se izlagao novim obavezama, obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). S
druge strane, međutim, on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim
povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu.
Kasnije razvoje, rezultat dugogodišnje prakse, ova je tradicija pripisivala
'Umarovoj inicijativi. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i
rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji
finansija nije mogla biti velika. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u
Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu
uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. Od
samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je
preovladavao u tom kraju pod starom upravom, bilo da je bila bizantijska, bilo
perzijska. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili
putem sile (<anwatan), niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8.
Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se
5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih
zimovinika, m,pr. 'Askar Mukram u Kuzistianu, Ši/raz u Fa.risu i
Borka asd
al-Kejravian u sjevernoj Africi.
6 Yahya ibn-Adam, Kitdb al-Khardj, dzd. Juynboll (Leyden, 1896), str. 27.
7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze), termin koji se
primje
njivao inajiprije samo ;na Ahl al-Khitab, tj. <n.a Jevreje, hrišoame
i Sabijce
(koji se ne smiju brkati sa Sabejciima), a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju
čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi.
8 Isjp. Daniel C. Dennett, Jr., Conversion and the Poli Tax-in Early
Islam
(Cambridge, Mas.s., 1950), str. 12.

UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA

167

primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna

fikcija nego pravi uzrok. Na sličan način razlike između jizyah u značenju
glavarina i khardj (od gr. choregia ili aram. ke-raggd) u značenju poreza na
zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). U ovo rano doba ove dvije
riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. U Koranu se sa
riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9.29, gdje riječ ni u kom smislu
nema pravnog značenja. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu
(23:74), i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. Očigledno,
prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u
vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u
svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja.
Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i
khardj sve do vremena posljednjih Umajada. Porez na zemlju je plaćan u ratama i
u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke, ali nikada u obliku vina, svinja i
zaklanih životinja. Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa.
Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne, za srednju klasu dva, a
jedan dinar za siromašne. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju
druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. Ovi nameti odnosili su se
samo na tjelesno jake: žene, djeca, prosjaci, monasi (kaluđeri), starci,
umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti, osim u slučajevima
kada je neki od njih imao samostalne prihode.
Kažu da je treći princip, koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa
mišljenjem svojih savjetnika između drugova10, bio da samo pokretna imovina i
zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju
borcima kao i do toga vremena, ali ne i zemlja. Zemlja, kao i sav novac primljen
od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao
cjelini. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na
zemlju čak i ako su prešli na islam. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu
blagajnu, i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za
administraciju i za vođenje rata, moralo se podijeliti među muslimane. Da bi se
mogla obaviti raspodjela, bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva, prvi
popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. 'A'ishah se
nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12.000 dirhama13. Poslije Ahl-
al-Bayt, tj. Prorokove poro-
9 Od grčko-laitinskog denarius; zlatna novčana jedinica za vrijeme
kalifata
koja je bila teška oko 4 ginama. U lUmarovo vrijeme dinar je bio
jednak
10 dirhama, kasnije 12.
10 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, str. 212.
11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod al-
Maward)i, al-
-Ahkam al-Sultdniyah, izd. M. Enger (Bonn, 1853), str. 217—45; abu-
Yus.uf,
str. 21—32.
12 Prema sur. 8 :42, samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro
roku, tj. državi, ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga
osigurali.
13 Ar. dirham (perz. diram, ,od grčkog drachme), srebrna jedkiica u
arap
skom novčanom sistemu. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran
cuski franak, otprilike 10 penija (19 US santima), ali svakako njegova prava
vrijednost je varirala.

168

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

diče, dolazili su emigranti i pristalice, svaki sa novčanom potporom prema

prioritetu priznanja nove vjere. Oko 5.000 ili 4.000 dirhama prosječno dobivalo
je godišnje svako lice iz ove kategorije14. Na dnu se nalazila masa arabljanskih
plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. Minimum za
običnog borca iznosio je 500—600 dirhama; čak i žene i djeca i klijenti15 bili
su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode, koji su se kretali od 200—
600 dirhama. Ova institucija diwdn (odatle f r. douane, carinarnica), ili
državni spiskovi primitaka i izdataka, koja se pripisuje 'Umaru, bila je
očigledno preuzeta iz perzijskog sistema, kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako
pokazuje sama riječ (od perz. dlwdn).
•Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti, a
osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status
nevjernika. Međutim, on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao
iskušenje vremena. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je
dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima.
Kako su odmicale godine, tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog
prirasta Mawali stanovništva.
Voiska Vojska je bila ummah, cijela nacija, ti akciji.
Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u
Medini, koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. U ranijoj
etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i
predvodnika u molitvi, a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. Al-
Baladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan, a
drugog za Hims i Kinasrin. Ako je to istina, onda je on osnivač sudstva18.
Podjela vojske na centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu već je bila
poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. Khamis
(pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. Konjica je
štitila krila. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. Svako pleme je imalo
svoju zastavu, platno nataknuto na koplje, koju je nosio najhrabriji među njima.
Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). Pješadija je upotrebljavala
luk, strijelu i praćku, a ponekad štit i mač. Mač je bio nošen u koricama, koje
su bile obješene o desno rame. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije.
Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh, čije su bambusove držalice
proslavljene u arapskoj književnosti kao khai.ti, koje su tako nazvane po Katu,
obali Bahreina. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz
Indije. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. Najbolji
mačevi takođe su pra-
14 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, str. 213—14; Mawardi, str. 347—8; abu-
Yusuf.
str. 50—54; Baladhuri, str. 450—51.
15 Mawdli, sing. mawla, Nearapin koji je prihvatio islam i priključio
se
nekom arapskom plemenu. Njegov neodređen status stavljao ga je
ispod
muslimana Airabljanma.
16 Fakhri, str. 116; isip. Maward-i, str. 343—4.
17 Str. 141 = Hitti, str. 217.
18 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, str. 202, II. 27—8.

169
vljeni u Indiji, zato im je i dato ime hindi. Odbrambeno oružje bili su oklop i
štit. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. Bojni poredak bio je
primitivan, u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. Neprijateljstva
su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca, koji bi istupili iz
redova i pozivali na megdan. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego
njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. Služenje
u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima
Alaha nego i najunosnije. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni
u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije, nego u
njezinom višem moralu, čemu je vjera, bez sumnje, doprinijela svoj udio, kao i u
snazi njezine izdržljivosti, koju je odnjegovao pustinjski odgoj, i u njezinoj
zadivi j a vajućoj pokretljivosti, koju treba pripisati u prvom redu
prebacivanju trupa na devama20.

Takozvana
arapska
civilizacija
Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta, Arabljani su došli
u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije
čitavog svijeta. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih
kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih,
iranskih, faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. U umjetnosti i arhitekturi,
u filozofiji, u medicini, u nauci i književnosti, u upravi najraniji Arabljani
nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati, a svašta što su mogli da nauče. A
pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem
radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima
podstica-ne, ovi muslimanski Arabljani, u saradnji sa svojim pokorenim narodima
i uz njihovu pomoć, počeli su da asimiliraju, prilagođavaju i reprodukuju
njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. U Ktesifonu, Ede-si, Nisibisu, Damasku,
Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali, divili se i imitirali djelo arhitekta,
zanatlije, draguljara i fabrikanta. U sve ove centre stare kulture oni su došli,
vidjeli ih i osvojili. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik, bio
savladan od pobijeđenog.
Prema tome, ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim
začecima, ni u svojoj fundamentalnoj strukturi, ni po svojim etničkim aspektima
bilo arabljanska civilizacija. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u
lingvističkom i donekle u vjerskom području. Tokom cijelog perioda kalifata
Sirijci, Perzijanci, Egipćani i drugi, bilo da su bili muslimanski obraćenici,
bilo hrišćani i Jev-reji, bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke, isto
kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. Arapsko-islamska
civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija
koja se razvijala pod okriljem Kalifata, a njezino izražajno
19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah, {Uyun, vol. I, str. 128—32.
20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman, A
History
of the Art of War in the Middle Ages, 2. izd. (London, 1924), vol. I, str. 208.
i slj.

170

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

sredstvo bio je arapski jezik. U jednom drugom smislu, to je bilo logičko

nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i
razvijali Asiro-Babilonci, Feničani, Aramejci i He-breji. U njoj je svoju
kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije.
Karakter i dosti Pokorenje svijeta, koje je dobilo svoj podsticaj
gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra, a dostiglo vrhunac
i. -,-, za Umarove vlade, došlo je do privremenog za-
stoja za vladavine Alije, čiji je kalifat bio jako
zamračen unutrašnjim nemirima, tako da se nije moglo pomišljati na oalju
ekspanziju. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko
carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte, u sjevernoj Africi. Iako je
započeo iz ništa, muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču
silu na svijetu.
Abu-Bakr (632—4), osvajač i pokoritelj Arabije, živio je u patrijarhalnoj
jednostavnosti. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan
putovao tamo i amo, iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom
Habibom) u prijestonicu Medinu, i nije primao nikakve plaće, jer država u to
vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. Sve državne poslove on je obavljao
u dvorištu Prorokove džamije. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u
njegova zeta Muhameda, koji je od njega bio stariji tri godine, čine ga jednom
od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime al-
Siddlq (vjernik)22. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom
nego što mu pripisuje savremena tradicija. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo
lijepe tjelesne vanjštine, vitke građe i mršavog izgleda. Bojio je bradu i hodao
pognut23.
Jednostavan i štedljiv u životu, njegov energični i talentovani nasljednik
'Umar (634—44), koji je bio neobično visoka stasa, jake tjelesne konstrukcije i
čela24, bar neko vrijeme pošto je postao kalif, nastavio se izdržavati od
trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav
beduinski šeik. Stvarno, 'Umarovo je ime, prema muslimanskoj tradiciji, u ranom
islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti, pravednosti i
patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni
'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog
kalifa. Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede
svi savjesni nasljednici. On je imao, govore, samo jednu košulju i jedan ogrtač,
čije su zakrpe padale u oči25. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa
ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere, podupiranje pravde i jačanje i
bezbjednost islama i Arabljana. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi-
21 Ibn-Sa d, vol. III, pt. I, str. 131—2; ibn-al-Athlr,
Usd al-Ghdbah fi
Ma'rifat al-Sahabah (Cairo, 1286), vol. III, str. 219.
22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. Međutim, vidi
ibn-Sa'd, vol. III,
pt. I, str. 120—21.
2:1 Ya'qubi, vol. II, str. 157.
24 Ibid., str. 185.
25 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, str. 237—9.

UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA

171

jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. Za njega pričaju da je smrtnom

kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. Pošto je u nastupu gnjeva
zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv
ugnjetača, kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj
udaraca. Ovaj posljednji, međutim, to je odbio. 'Umar se povukao u svoju kuću sa
sljedećim monologom:
Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao; zastranio
si, Alah te je izveo na pravi put; bio si slab, Alah te je ojačao. On ti je tada
dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži
tvoju pomoć, ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred
njim?27
Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere, koji je rukovodio
osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta, koji je utemeljio državni
popis i organizovao vlast novog carstva, našao je tragičnu i iznenadnu smrt na
samom zenitu svoga života, kada ga je 3. novembra 644. god. oborio zatrovanim
bodežom rob28, hrišćanin Perzijanac, usred skupa ljudi koji su se oko njega bili
okupili.
'Uthman, koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su
vladavine osvojeni Iran, Azarbejdžan i dijelovi Jermenije, bio je također
pobožan i dobronamjeran starac, ali previše slab da se odupre nasrtljivim
navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha,
ranije sekretara Prorokova, koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između
desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke, on je postavio za
upravitelja Egipta. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha, koji je pljunuo
Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio, on je postavio za upravitelja Kufe, a
svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama, kasnijeg umajadskog kalifa, on je
odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). Mnoge važne službe preuzeli su
Umajadi, članovi kalifove porodice30. Sam kalif primao je poklone od svojih
upravitelja ili njihovih pristalica, uključujući i lijepu djevojku koju rnu je
ponudio upravitelj Easre. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte.
Nezadovoljstva, čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija,
raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija, Talhah i
al--Zubavr. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici, koji su naročito
bili jaki u Egiptu. On je u aprilu 655. god. poslao oko 500 pobunjenika u
Medinu. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok
je on čitao primjerak Korana31, koji je bio
26 Diyarbakri, Ta'rikh al-Khamls (Cairo, 1302), vol. II, sfcr.
281, II, 3—4;
al-Nuwayiri, Nihayat al-Arab, vol. IV (Cairo, 1925), str. 89—90.
27 Ibn-ol-Athir op. cit., vol. IV, str. 61.
28 Tatoari, vol. I, str. 2722—3; Ya'qubi, vol. II, str. 183.
29 Koran, 6 :93; Baydawi, vol. I, str. 300.
30 Ibn-Hajar, vol. IV, str. 223^1; ibn-Sa'd, vol. III, pt. I,
str. 44; Mas<udi,
vol. IV, str.'257. i slj.
31 Ibn-Battutah (+ 1377), vol. II, str. 10—11, tvrdi da se prilikom
njegove
posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa
stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131, gdje se,
prema
ibn-Sa'du, vol. III, pt. I, str. 52, tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. Vidi
Quatremere, Journal asiatique, ser. 3, vol. VI (1838), str. 41—5.

172

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

priznao autentičnim, kuća je bila na juriš zauzeta. Muhammad, njegov prijatelj i
predčasnik, abu-Bakrov sin, provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na
njega32. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke
(17. juna 656). Patrijarhalna epoha islama, u toku koje su strahopoštovanje,
koje je ulio Prorok, i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna
živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika, završila se bujicama krvoprolića
koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto, najprije između Alije i njegovih
bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra, a zatim između Alije i novog pretendenta na
prijesto Mu'awiye, pobornika umajad-skih interesa, čiji je predstavnik bio i
ubijeni 'Uthman.

v Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, str. 51.

POGLAVLJE XVI
BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI
POLOŽAJ
Izborni Kalifat Ab-Bakr, jedan između najranijih privrženika
i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda, čiji je alter
ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti, bio
je određen za Muhamedova nasljednika 8. juna 632. godine nekom vrstom izbora, na
kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini.
Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su
se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću.
Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah), koji je u ovom
slučaju primijenjen na Abu-Bakra, možda on sam nije upotrebljavao kao titulu.
Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28, 38:25). Ni u jednom ni u
drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se
odnosi na Muhamedova nasljednika.
'Umar, logični kandidat poslije abu-Bakra, bio je određen od ovog
posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s
oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah, koji se pokazao previše
dug i, prema tome, bio je skraćen1. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je
prvi nosio, u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske, osobitu titulu
amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika), »miramolin« kod hrišćanskih
srednjovjekovnih pisaca. Prije svoje smrti, kažu, 'Umar je naimenovao odbor od
šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba, 'Uthman ibn-'Affana, al-Zubayra ibn-
al-'Awwama, Talhah ibn-'Abdullaha, Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman
ibn-'Awfa2, pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika.
Obrazovanje ovog odbora, nazvanog al-Shura (vijeće), u koje su ušli najstariji i
najistaknutiji živi drugovi, pokazivalo je da je stara arabljanska ideja
plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha.
1 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. I, ,str. 202.
2 Ibid., vol. III, pt. I, str. 245. i slj.
174

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov
izbor nad Alijom. 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot
dvojici svojih predšasnika, koji su predstavljali emigrante. Nijedan od ovih
kalifa nije osnovao dinastiju.
Poslije 'Uthmanova ubistva, Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u
Prorokovoj džamiji u Medini 24. juna 656. Praktično, cijeli islamski svijet
priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. Novi kalif je bio prvi stričević
Muhamedov, muž njegove ljubimice kćerke Fa-time, otac jedina dva njegova živa
muška potomka, al-Hasana i al--Husayna, i čovjek koji je drugi ili treći
povjerovao u njegovu proročansku misiju. On je bio prijazan, pobožan i hrabar.
Stranka ahl al-nass. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimi-
sti), koju je on predstavljao, uporno je dokazivala da su od početka Alah i
njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika, ali da su
ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja.
Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice
svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo
bio preuzeo. To su bili, kako smo već vidjeli, Talhah i al-Zubayr, koji su
predstavljali mekansku stranku. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u
Hidžazu i Iraku, koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo.
A'ishah, Prorokova žena, koju je on najviše volio, »majka vjernika«, prećutno je
bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana, ali se sada priključila redovima
pobunjenika protiv Alije u Basri. Mladolika A'ishah, koja se udala tako mlada5
da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra), mrzila je Aliju
svom gorčinom povrijeđenog ponosa, jer jednom, dok je išla iza karavana svoga
muža, on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao
njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). 9. decembra 656. g. Alija je
predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«,
prema devi na kojoj je A'ishah jahala, zato što je ona bila zborno mjesto
pobunjenih ratnika. Oba Ali j ina rivala su poginula. On je velikodušno oplakao
pale i sahranio ih sa svim počastima6. A'ishah je bila zarobljena i s njom se
postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u
zemlji. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Tako se završio prvi, ali ne i
posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv
muslimana. Dinastički ratovi, koji će potresati s vremena na vrijeme islam i
pokatkada ga uzdrmati do samih temelja, tek su započeli.
Prividno siguran na svom prijestolju, Alija je iz nove prijesto-irice Kufe
započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio
imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. Među
njih nije računao Mu'awiyu
3 Shahrastana, str. 15.
4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca.
5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu, str. 1001.
6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime.

BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE

175

ibn-abi-Sufyana, namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. Mu(awiyah se pojavio kao

osvetnik mučeničkog kalifa. On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu
košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile, koja ga
je pokušavala odbraniti7. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao
da podstakne muslimanske osjećaje. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji, Mu'a-
wiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno
postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva, a taj bi
ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. Stvar je ipak bila više nego
lična; ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe. U stvari,
radilo se da li će Kufa ili Damask, Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u
islamskim stvarima. Medina, koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god.
656. napustio da se u nju više nikada ne vrati, već je ispala iz kombinacije.
Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na
sjever.
Na ravnici Sifin, južno od Rake, na zapadnoj obali Eufrata, stajale su
konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. Govorilo se da je Alijina
vojska brojala 50.000 Iračana, a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci.
Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji, jer nijedna strana nije željela da se
prenaglo upušta u konačnu odluku. Konačna je bitka odigrana 26. jula 657. g. Pod
zapovjedništvom Malika al-Ashtara, Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je
oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As, Mu(awiyin vojskovođa, pribjegao
lukavstvu. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana, koji su bili
prikačeni za koplja. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba
tražiti prizivom na Koran, a ne putem oružja. Neprijateljstva su prestala. Po
nagovoru svojih sljedbenika, bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da
se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. Presuda je,
naravno, glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti.
I protiv svog pravilnijeg mišljenja, kalif je imenovao za svoga predstavnika
abu-Musu al-Ash'arija, čovjeka, bez sumnje, pobožna, ali slabo odana Alijinoj
stvari. Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa, koji je bio nazvan
političkim genijem Arapa9. Svaki naoružan pisanim dokumentom, koji mu je davao
punomoć za akciju, svaki u pratnji 400 svjedoka, dvojica arbitara (sing hakam)
održali su javni skup januara 659. god. u Adhruhu, na glavnom karavanskom putu
između Medine i Damaska, na pola puta između Ma'ana i Petre.
Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji, teško je ustanoviti.
U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Savremena tradicija
govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj
način otvore put »neočekivanom po-
7 Fakhri, str. 125, 137.
8 O arbitražnom. dotoumenitu vidi Dinawari, istr. 206^-8.
9 Mas'udi, vol. IV, str. 391. Vidi str. 189. Isp. str. 158.
10 Isp. Tabari, vtol. I, .str. 3340—60; Mas'udi, vol. IV, str. 392—402;
Ya<qu!bi,
vol. II, str. 220; Fakhri, str. 127—30.

176

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA

bjedniku«; ali kada je stariji od dvojice, abu-Musa, ustao i izjavio da je

Kalifat njegova gospodara bez valjanosti, 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio
Mu'awiyu. Međutim, kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11, kojima su
prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12, sklone su mišljenju da se u ovoj
tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole, kojoj pripada većina danas
postojećih izvora. Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida, smrtnih
neprijatelja Umajada. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara, a taj je čin
značio za Aliju gubitak. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo
svrgnuti. On je bio samo namjesnik provincije. Sam arbi-tražni postupak podigao
ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija, čiji je položaj tim postupkom
bio umanjen na stepen običnog pretendenta. Presuda sudaca lišila je Aliju
stvarnog položaja, dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još
nije smio javno podnijeti. Tek god. 661, dvije godine pošto je spuštena zavjesa
na lakrdiju arbitražnog suda, Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa.
Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju
više nego u jednom pogledu. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja
njegovih pristalica. Ovi haridžiti10 (separatisti), kako su bili nazivam,
najranija sekta islamska, postali su njegovi smrtni neprijatelji. Uzevši za
svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu), njih se do
4.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. Na
obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. g.) i skoro ih hametice
potukao. Oni su se, međutim, ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn
unutar Kalifata sve do abasidskog perioda.
Rano izjutra 24. januara god. 661, kada je Alija bio na putu za džamiju u
Kufi, bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. Sabljom, koja se zarila do mozga,
rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam, koji je na djelo bio podstaknut
željom da osveti rođake neke žene, svoje prijateljice, koji su bili sasječeni u
bitki kod Nahravana. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri
saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu
istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije, Mu'a-wiye i 'Amra ibn-
al-;Asa16, što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. Pusto
mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17,
11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut,
1907),
pogl. VII.
12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin, 1902), pogl.
II = The Arab
Kingdom and its Fali, prev. Margaret G. Weir (Calcutta, 1927)L pogl. II. _
13 Nazivaju se također Haruriyah, od Harura' (Ha;rawxa'
kod Yaquta,
vol. II, str. 246).
14 Fakhri, str. 130. Isp. Koran, 12 :70.
15 12.000 kod Shahrastanija, str. 86.
10 Isp. Dlnawari, str. 227; Tabari, vol. I, str. 3456. i slj.; H.
Zotenberg, Chronique de Tabari, vol. III, (Pariš, 1871), str. 706. i slj.
17 Mjesto, prema šiitsikoj tradiciji, bilo je odabrano u saglasnosti sa
željom umirućeg Alije, koji je zapovjedio da se .njegovo tijelo stavi na neosed-
lanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. Mjesto je držano u tajnosti sve dok
nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. 791. Prvi podrobniji
izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala, al-Masalik w-al-Mamalik, izd. de
Goeje (Leyden, 1872), str. 163.

BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE

177

današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu, postalo je jedno od velikih centara koje

posjećuju islamski hodočasnici.
Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu
svetac sekte, wali (prijatelj i namjesnik) Alaha, upravo kao što je Muhamed bio
prorok islama i Alahov vjesnik. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog
Alije. Kao kanoniziram mučenik, on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego
što je za života izgubio. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i
državnika, tj. hitrina, opreznost, odlučnost, ekspeditivnost, ipak je on
posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. Neustrašiv u boju. mudar u
savjetovanju, rječit u razgovoru, iskren prema prijateljima, velikodušan prema
neprijateljima, on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah)
i Salamon arapske predaje, oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme,
slovice, propovijedi i anegdote. On je bio crnomanjaste puti, velikih crnih
očiju, ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom, korpulentan, srednjeg
stasa18. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice), kojom je rukovao Prorok
u znamenitoj bitki kod Badra, ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio
urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri
wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i
nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn,
koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno
evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju, uzeli su Aliju za svog prvog
Fata i uzor. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim, a mnoga
fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom, njegove pristalice bezgrešnim i
nepogrešivim, a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom
božanstva, on, čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh, nastavio
je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji
hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu
njegova sina al-Husayna, glavnog sveca i mučenika
dramsko predstavljanje njegova stradanja, koje se
muharema po čitavom šiitskom svijetu, svjedoče da
koristiti od njegova života.
vrši sam veliki Prorok. Mase
(mashhad) u Nadžafu i grobu
šiija u obližnjoj Karbali, i
glumi svake godine desetog
smrt jednom mesiji može više

Periodi velikih Kalifata

Smrću Alijinom (661. g.) završio se period koji bi se mogao nazvati
republikanskim periodom Kalifata. On je započeo s abu-Bakrom (632). Četiri
kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun).
Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah, iskusan čovjek, za nasljednika je
imenovao svoga sina Yazida, postavši na taj način osnivač dinastije. Time je
uveden princip nasljedstva u Kalifatu, koji poslije toga nikada potpuno nije bio
napušten. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama.
Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno
13 Mas'uđi, Tanbih, str. 297.
19 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, tj. vol. I, njegova djela Kitdb
al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo, 1284), str. 174—5 =
str. 376—7
12 — Utori ja arapa

178

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»rasprodaja«), na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku

novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651—
750), čija je prijestonica bio Damask, došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu
(750—1258). Fatimidski Kalifat (909—1171), čije je sjedište bilo u Kairu, bio
je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. Još jedan Umajadski Kalifat
u Kordovi (Qurtubah), u Španiji, trajao je od god. 929. do 1031. god. Posljednji
veliki islamski Kalifat nije bio arapski, nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča
1517—1924). U novembru 1922. god. Velika narodna skupština u Ankari proglasila
je Tursku republikom, svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa
njegova stričevića Abd--al-Majida, odrekavši mu sultanat. U martu god. 1924. sam
kalifat bio je ukinut20.

Kalifat, prvenstveno politički položaj

Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. U
ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa
današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele
bi nas na kriv put. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa, vrhovnog
zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). Kao predvodnik javne molitve (imam),
kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao
propovijedi (khutbah). Ovo je, međutim, bila služba koju je mogao vršiti i
najniži među muslimanima. Ter-
Quatremereova izdanja, u Notices et extraits itd., vol. XVI (Pariš, 1858), i
str. 424—6 u prevodu de Slainea, vol. XIX (Pariš, 1862). 20 Priloženo
irodoslovno stablo loze kalifa:
Quraysh
'Abd-Manaf

Hashim <Abd-al-Muttalib

'Abd-Shams Umayyah
•Umar
Hafsah <A'ishah+MUHAMED
+ Muhammad

al-'Abbas
KALIFI ABASIDI 750—1258.

929—1031.

i i
Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali
al-Hasam al-Husayn
Imami
FATIMIDSKI KALJFI 909—1171.

BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE

179

min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog

suvereniteta. Muhamed kao prorok, kao instrumenat objave, kao Alahov glasnik
(rasul), nije mogao imati nasljednika. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio
granice njegove zaštite i odbrane religije. On je branio vjeru isto onako kao
što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. On je gušio hereze,
ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. Za
izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. Kasnije
su pravni teoretičari, koji su živjeli uglavnom u Meki, Medini i drugim centrima
i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku, Bagdadu i
Kairu, lijepo iskonstruisali kvalifikacije, privilegije i funkcije za koje se
smatralo da pripadaju kalifu. Al--Mawardi22 (-J- 1058) u svojoj utopističkoj
političkoj raspravi, al-Na-safi (-f- 1310), ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim
čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu)
teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice
Quraysh, mora biti muškarac i punoljetan, zdrava tijela i duše; mora posjedovati
hrabrost, energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva; mora
osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. Siije, naprotiv, koji ne
ističu toliko Kalifat koliko imamat, ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu
porodicu, koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog
zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na
njegove nasljednike, koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. U
kalifove dužnosti, prema sunitskoj školi, spadaju: zaštita i odbrana vjere i
teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u
slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd); postavljanje državnih službenika,
ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima; kažnjavanje zlodjela i
dijeljenje pravde25. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u
khutbah i stavljanje njegova imena na novcima; nošenje Prorokova ogrtača burdah
na važnim državnim svečanostima; čuvanje takvih svetih relikvija kao što su
štap, pečat, cipele, zub i dlaka, za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26.
Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi
mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju
nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. U djelu Tableau general de
l'empire othoman (Pariz 1788)27, d'Ohsson, carigradski Jermen bio je prvi koji
je pustio u svijet ovu
21 Vidi Thomas W. Arnold, The Caliphate (Oxford 1924), str. 9—41.
22 Str. 5—10.
23 Muqaddamah, str. 161.
24 Shahrastami, str. 108—9; ibn-Khaldun, str. 164—5.
25 Mawardi, str. 23—4; ial-Na®afi, <l/mđat <Aqldat Ahl
al-Sunnah, izd.
W. Cureton (London, 1843), str. 28—9.
 28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima, otomainSkim sultanima
povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je
sultan Šalim god. 1517. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta.
Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand
Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga.
27 Vol. I, str. 213. i slj.
12«

180

POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

zabludu. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj

prestiž u očima evropskih sila, koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare
nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. Jedan negativno okarakterisan
pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom
panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se
zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. Sa Turskom, kao svojom
centralom, on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata.

'

DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

POGLAVLJE XVII
UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU
Quraysh 'Abd-Manaf

'Abd-Shams Umayyah

Hashim 'Abd-al-Muttalib

Abu-al-'As Harb
Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan
l l l
MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH
l l
Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah Al-'Abbas Hamzah
MUHAMMAD

Uklanjanje pretendenata na Kalifat

MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. H. 40 (661)1.
Njegovim dolaskom, prijestonica provincijske vlade, Damask je postao glavni grad
muslimanskog carstva, mada je to carstvo bilo nešto suženo. Poslije presude
arbitražnog suda, 'Amr ibn-al-'As, Mu'awiyina desna ruka, otrgao je Egipat od
Ali-jinih nasljednika, ali je Irak proglasio al-Hasana, najstarijeg Aliji-nog i
Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika, dok su se Meka i Medina
ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida, koji nisu priznavali
Muhameda sve do pada Meke, prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na
oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. Interesi al-Hasana, koji se
kretao više

1 Tabari, vol. II, str. 4; isp. Mas'udi, vol. V, str. 14.

184

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

kod kuće u haremu nego na prijestolju, bili su usmjereni više na druga područja
nego na državnu upravu. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog
sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i
raskošnom životu. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah, koji
mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2, koju je on sam sebi
odredio. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u
Kufi3, uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života.
Mada je al-Hasan umro u 45. toj godini (ča 669), možda otrovan4 zbog nekih
haremskih intriga, za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto
brakova, koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. Šiije su
ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili
mučenika (shahld), u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«.
Njegov mlađi brat al-Husayn, koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo
vrijeme Mu'awijine vladavine, odbio je god. 680. da prizna Mu'awiyina sina i
nasljednika Yazida i, odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana,
koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije, uputio
se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. (tu je bio njegov
harem i odani sljedbenici). Ubaydullah, čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat
Mu'awiyah priznao za svog brata, sada je bio umajadski upravitelj Iraka. On je
sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. Desetog
muharema A. H. 61 (10. oktobra 680) 'Umar, sin proslavljenog vojskovođe Sa'da
ibn-abi-Waqqasa, komandujući vojskom od 4.000 vojnika, opkolio je al-Husayna sa
njegovom beznačajnom "četom, koja je brojala oko 200 ljudi, u Kar-bali, nekih 25
milja sjeverozapadno od Kufe, i pošto su odbili da se predaju, on ih je
sasjekao. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova
glava bila je poslana Yazidu u Damask. Glava je bila vraćena natrag al-
Husaynovoj sestri i sinu, koji su s njom otišli u Damask6, i s tijelom je
sahranili u Karbali. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«, šiije muslimani
su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke
žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i
stradanje. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela, jedan koji se
zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao
uspomena na bitku, a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u
Karbali sa naslovom »Povratak glave«.
Al-Husaynova krv, čak više nego krv njegova oca, postala je sjeme šiitske
»crkve«. Šiizam je rođen 10. muharema. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva
postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija
Muhamedova u Islamu. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik,
koji je ukratko
2 Vidi ibn-Hajar, vol. II, str. 13; Dlnawari, str. 231.
3 Tabani, vol. II, str. 3.
4 Ya'qubi, vol. II, str. 266.
5 Ibn-'Asakir, vol. IV, str. 216, L. 21.
6 Ibn-Hajar, vol. II, str. 17.

UMAJADSKI KALIFAT

185
izražen u formuli »osveta al-Husayna«. On je na kraju i bio jedan od faktora
koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. U drugom taboru sunije su
dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti
čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije
na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. Međutim, obično je važnije kako
narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako
treba da gleda na njega. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada
kasnije nije bilo izglađeno.
Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat, bar što se tiče
Alijinih nasljednika, u stvari je borba bila trougaona, jer treća stranka još
nije bila eliminisana. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio, 'Abdullah, Aišin nećak
i al-Zubayrov sin, koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat, stajao je
mirno po strani u Medini. Kada ga je Yazid, dobro poznat po svojoj lakoumnosti i
rasipnosti, naslijedio na prijestolju, 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv
novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga
koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto.
Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika
u Medini poslao kaznenu ekspediciju, u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih
hrišćana. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah, koga su zbog
starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. Kaznena ekspedicija,
koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine, stupila je
u borbu 26. avgusta 683. god. i izašla je pobjednik. Priča o tri dana, u kojima
je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad, neautentična je.
Poslije toga je vojska otišla u Meku. Na putu je Muslim umro, i u svojstvu
vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7, koji je
iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke, na čijem je
svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. U toku opsade samu Kabu zahvatio je
požar i ona je do temelja izgorjela. Sveti kamen se raspao na tri komada, a
Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. Dok su ove operacije
bile u toku, Yazid je umro, a ibn-Numayr, bojeći se nereda koji bi u Siriji
mogli uslijediti, zaustavi 27. novembra 683. operacije započete 24. septembra.
Drugi građanski islamski rat, koji je, kao i prvi između Alije i Mu'awiye, bio
takođe dinastički, privremeno je bio zaustavljen.
Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa, koje je
ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla, ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne
samo u Hidžazu, gdje mu je bilo sjedište, i u Iraku, gdje je njegov brat Mus'ab
bio postavljen za njegova predstavnika, nego i u Južnoj Arabiji, Egiptu i
dijelovima Sirije. Nad Damaskom, pak, ovaj kalif je imenovao za svog privremenog
namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija, vođu stranke plemena Qays (sje-
vernoarabljanske), koja je potpomagala al-Zubayra. Al-Dahhak je
7 Tabari, vol. I, str. 2220; Ya'qubi, vol. II, str. 299.
8 faibari, vol. II, str. 427; al-Faifcihl, al-Muntaqa fi Akhbdr umm-
al-Qura,
izd. F. Wiistenfeld (Leipzig, 1859), str. 18. i slj.; Azraqi, Akhbdr Makkah,
str. 32.
Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu.

186

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

konačno bio poražen jula god. 684. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od
svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika, koji
su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. Kalbiti su bili Siro-Arapi
koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. Marwan (684—
5), stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar, postao je tada osnivač
mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683),
Jazidova slabašnog i boležljivog sina, koji je vladao samo tri mjeseca i nije
ostavio nasljednika11. Međutim, odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom
nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik, Marwanov sin i nasljednik, nije u Tajifu
poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja, koji je ranije bio učitelj. Na čelu
sirijske vojske, koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu.
25. marta 692, al-Hajjaj je započeo opsadu Meke, koja je trajala šest i po
mjeseci, koristeći se uspješno svojim katapultama12. Nadahnut pod-sticajima
svoje junačke majke Esme13, kćerke abu-Bakra i Aišine sestre, ibn-al-Zubayr se
hrabro, ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. Njegova je glava bila
poslana u Damask14, a njegovo tijelo, nakon što je na vješalima visilo neko
vrijeme, bilo je predato njegovoj staroj majci. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je
posljednjeg pobornika stare vjere. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen, ako ne
od Muslima, a to sigurno od al-Hajjaja. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek
skršena. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da
bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi, Španiji i drugim
ratnim poprištima. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem
vanjskog svijeta na Poluotok, a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet.
Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila.
. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim
1u<awiyah, i strankama, mogao je Mu'awiyah (661—80) da
arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad, pro-
9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae, nedaleko od
Damaska. Vidi
'I/cd, vol. II, str. 320—21; Mas'udi, vol. V, str. 201. Ove 'unutarnje svađe
između
Qays, koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba, koji
su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa, bili su
među
događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. Stranka Kaysa i Yamani
igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. Vidi str. 262.
10 Ya<qubi, vol. II, str. 304, 1.19.
11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak
umajadske
dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka:
Umayyah

Abu-al-'As
Harb
Al-Hakam
' l Abu-Sufyan
1) MU'AWIYAH (661—80
2) YAZID I (680—83)
3) MU'AWIYAH II (683—4)
4) MARWAN I (684—5)
12 Dlmavvari, ,str. 320; dbn-'Asa.kir, vol. II, .str. 862.
13 Tabari, vol. , str. 845—8.
14 tabari, vol. , str. 852.

UMAJADSKI KALIFAT

187

tiv Bizantinaca, velikih neprijatelja islama. U Aki (Acre) on je brzo poslije

osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar
al-sina'ah,, odatle dolazi engl. riječ arsenal), kojima se on poslužio u
izgradnji muslimanske mornarice. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza
egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. Sirijska brodogradilišta, prema piscu
al-Baladhuriju15, prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16, gdje su
ostala do vremena Abasida. Ova je flota morala, bez sumnje, biti snabdjevena
mornarima grčke i sirijske nacionalnosti, koji su bili naviknuti na pomorski
život. Arabljani Hidžaza, glavna snaga islama, bili su vrlo slabo upoznati sa
morem, jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa
između njega i njegovih vojskovođa. Ovakva politika objašnjava, na primjer,
zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). Tek
je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti, a nije baš rado
ni on pristao na invaziju otoka. I prema kalif ovom naređenju, Mu'awiyu je
morala pratiti njegova žena (649)17. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da
je Kipar blizu i da se lako može zauzeti.
Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje
kalifatskih teritorija. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku,
što, u prvom redu, treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. Na istoku je iz Basre18
ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). Rijeka Oksus bila je pređena i
Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674). Na taj je način Mu'awiyah
postao ne samo otac dinastije nego, poslije 'Umara, i drugi osnivač Kalifata. U
obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda
Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce, koji su još bili u većini hrišćani i
na Širo-Arape, koji su bili ponajviše Jemenci, izuzev novih muslimanskih
imigranata iz Hi'džaza. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod
Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. Mada se kao vojnik nikako nije mogao
usporediti s Alijom, kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savreme-
nicima imao sebi ravna. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila
sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu
čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične
plemenske organizacije, ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. Dokinuo je
mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima
izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. Iz prividno haotičnog stanja on je
uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. Istoričari mu pripisuju da je
bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi
15 Str. 118 = Hitti, str. 181.
19 Vidi Guy Le Strange, Palestine under the Moslems (Boston, 1890),
str. 342; isp. ibn-Jubayr, Rihlah (Leyden, 1907), str. 305.
17 Vidi str. ...
18 Ya'qubi, vol. II, str. 258; Baladhuri, str. 410; Tabari, vol. II, str.
166. i slj.
19 Tabari, vol. I, str. 3409—10; Mas'udi, vol. V, str.
80, 104; isp. <Iqd,
vol. , str. 207, 1.31.

188

UMA.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. Ona se kasnije razvila pod

'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove
prostranog carstva. Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu
Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal, imenom Mavsunu, koja je s
prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje
Stihovi koji se ni oj pripisuju, mada ih možda ona nije nikad sastavljala,
izražavaju osjećaje nostalgije, koju su mnogi Beduini, koji su sada prelazili na
gradski način života, morali osjećati21.
Maysun je bila jakobitska hrišćanka, kao i njezina predšasnica Na'ilah,
'Uthmanova žena, koja je takođe pripadala plemenu Kalb. Ona je često vodila
svoga sina Jazida, kasnije nasljednika Mu'awiy-ina, u Sirijsku pustinju
(badiydh), naročito u Palmirenu, po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i
u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov, teška jahanja, pijenje
vina i-pravljenje stihova. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola
umajad-skih prinčeva, gdje su oni učili čisti arapski jezik22, nenatrunjen ara-
meizmima, i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često
napadale gradove. Kasnije su umajadski kalifi, uključujući 'Abd-al-Malika i Al-
Walida II, nastavljajući tradiciju, gradili seoske dvorce na granici Sirijske
pustinje, koje su nazivali »al-Badiyah«.
Mansur ibn-Sarjun (gr. Sergius)23, koji je odigrao vodeću ulogu u
izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije, bio je potomak odlične
hrišćanske porodice, čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih
državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. Ovaj je položaj
smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog
komandanta. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv. Ivan (Yuhanna) Damascenski,
koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. Kalifov liječnik, ibn-Ut-hal,
bio je također hrišćanin. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem
provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema
presedana u muslimanskim analima25. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski
pjesnik) al-Akh-tal, još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti, pripadao je
Taghlib hrišćanima, Arapima iz Hire, i bio je prijatelj sv. Ivana. Ovaj dvorski
pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom, koji se njihao o
njegovu vratu. I on je recitovao svoje pjesme, u kojima je uživao mladi
muslimanski kalif i njegova pratnja. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu
u vjerskim razmiricama26. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio
hrišćansku crkvu u Edesi, koja je bila razrušena u jednom zemljotresu.
20 Fakhri, str. 148; vidi str. ...
11 Abu-al-Fida', vol. I, str. 203; Nicholson, Literary History, str. 195. 1
'Iqd, vol. I, str. 293, L. 30.
28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin--
Mansura u arapskim hronikaima, vidi Tabari, vol. II, str. 205, 228, 239;
Mas'udi, Tanblh, str. 302, 306, 307, 312; isp. Theophanes, str. 365.
24 Ibn-'Asakir, vol. V, istr. 80.
25 Ya'qubi, vol. II, str. 265; Wellhausen, Reich, str. 85, smatra
izmišljenim
izvještaj o ovom postavljenju.
28 Wellhausen, Reich, str. 84. 27 Str. 356.

UMAJADSKI KALIFAT

189

Kada je 679. god. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28
i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti, on je
u Kalifat uveo princip nasljedstva, koga su se poslije pridržavale vodeće
muslimanske dinastije, među kojima i Abasidi. Držeći se ovoga presedana, kalif
na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili
rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu
vjernosti, najprije od prijestonice, a zatim od ostalih glavnih gradova carstva.
Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima
kojima je on bio okružen, u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu, namjesniku plodnog
Egipta, zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu, upravitelju buntovne Kufe, i Ziyadu-
ibn-AbIhu, vladaru nezadovoljne Basre. Ova su trojica sa svojim vladarom
Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ziyadu
je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost
njegova oca. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. S njom je
abu-Sufyan, Mu'awiyin otac, održavao intimne odnose. Ziyad je bio Alijin
pristalica. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog
zakonitog brata29. Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu.
Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru, centar šiizma. Poslije smrti Al--
Mughire, njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. Taj ga je položaj činio
apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva, uključujući Arabiju i Perziju. Uz
pomoć izvježbane tjelesne garde od 4.000 ljudi koji su vršili izvidničku i
policijsku službu, on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se
usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu.
Kod Mu'awiye, možda više nego kod i jednog drugog kalifa, bio je razvijen
osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). Prema njegovim arapskim
biografima, njegova najveća vrlina bio je hilm39, ona neobična sposobnost
pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i
primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. Njegova razborita
blagost, kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju,
njegova sporost prelaženja u ljutnju, njegovo apsolutno vladanje samim sobom
ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. »Ja se ne služim mačem«,
za njega tvrde da je izjavljivao, »gdje je dovoljan moj bič, niti bičem ondje
gdje je dovoljan moj jezik. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim
bližnjim, neću dozvoliti da se ona prekine; kada je oni zatežu, ja je labavim, a
kada je oni olabave, ja je zatežem.«31 Ovo što slijedi, kopija je pisma za koje
se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja
to dopuštam zbog krvnog srodstva, koje ti daje više prava na taj vi-
28 Mas'udi, vol. V, str. 69—73; isp. Tabairi, vol. II, str. 174—7.
29 Dlnawari, str. 232—3; Tabari, vol. II, str. 69—70;
ibn-'Asakir, vol. V,
str. 397.
30 Fakhri, str. 145; (Ikd, vol. II, str. 304; Mas<udi, vol. V, str. 410.
81 Ya'qdbi, vol. II, str. 283; <Iqd, vol. I, str. 10.

190

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

soki položaj nego meni. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš
ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje, ja bih se tebi bez ikakva ustezanja
zakleo na lojalnost. Sada pitaj što želiš.« U pismo je stavljena blanketa, koju
je već bio potpisao Mu'awiyah, da je al-Hasan ispuni32.
Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta, Mu'awiyi nije pokazao naklonosti
veći broj istoričara čija su djela došla do nas. Oni u njemu gledaju prvog
islamskog kralja (malik); a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko
odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. Stav istoričara
odražava stav puritanaca, koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i
promijenio proročanski, tj. teokratski, kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu
vlast, raulk33. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsu-
rah34, neku vrstu stana unutar džamije, rezervisanu isključivo za kalif ovu
upotrebu. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. Prvi je
takođe ustanovio kraljevski prijesto, (sarlr al--mulk)36. Arapski anali,
uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija, napadaju njegovu
pobožnost. Sirijska tradicija, međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira, govori
o njemu kao o dobrom muslimanu. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net
ostavio primjer blagosti, energije, pronicljivosti i državničke sposobnosti koju
su mnogi pokušavali nadmašiti37, mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. On nije bio
samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva.
32 Tabari, vol. II, str. 5.
33 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 169. i slj. Ya qubi, vol. II, str. 257.
34 Ya'qubi, vol. II, str. 265; Dlnawari, str. 229; Tabari, vol. II, str. 70,
L. 20.
35 Ibn-al-'Ibri, str. 188.
36 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 217; al-Qalqashandi, $ubh al-A
sha,
vol. IV (CaLro, 1914), str. 6.
37 Mas'udi, vol. V, str. 78. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju
/al-/Bab al-Saghlr u Damasku.

POGLAVLJE XVIII
NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA
Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao
pune ruke posla u domaćim poslovima, našao je za korisno da sklopi1 primirje
(658. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza, koji
spominje Teofan1, a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. Međutim, odmah iza toga
porez je bio uskraćen, i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s
kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog
neposrednog nasljednika. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu
protiv same neprijateljske prijestonice. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na
teritoriju Rimljana, Malu Aziju (Bildd al Rum), bio je naravno dobivanje
plijena, mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada, koja se
nazirala daleko u pozadini. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svako-
godišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre
uvježbanosti armije. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj
Aziji. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad, duž linija
najslabijeg otpora. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji,
pa čak i preko Helespon-ta, vjerovatno bila drugačija. Na sjeveru, izgleda,
priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao
pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim
obroncima. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u
političku sferu islama, ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik
nije uspio da zavlada. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena,
počevši još od Hetita, uvijek je bilo nesemitsko, i njezina se klima pokazala
previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino
tlo.
U dugom lancu muslimanskih utvrda, koje su se pružale od Malatje (ili
Malatiyah, Melitene), kod gornjeg Eufrata, do Tarza, blizu obale Sredozemnog
mora, uključujući Adanu, Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia), bile su
smještene jedinice na raskršćima
1 Str. 347.
2 Str. 159, 1. I = Hitti, str. 245.

192

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. Ova utvrđenja
sa svojom okolinom nazivana su lawasim. Međutim, 'awd-sim su, u užem smislu,
značila unutrašnju južnu liniju tvrđava, unutar vojnih granica, za razliku od
vanjskog, sjevernog zemljišta, koje se zvalo thughur*. Ono se za vrijeme Abasida
smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa, na obali Sredozemnog
mora pored Tarza, do Sumejsata (Samosata), na Eufratu4. Linija koja je štitila
Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah; međutim, ona
linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. Tarz, koji
je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura, poznat pod imenom
Kilikijska vrata, služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. On
je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. Drugi prolaz kojim
se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb
al-Hadath. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6, bio je manje
posjećivan. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova
su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku, prema tome da li je ratna
plima opadala ili se dizala. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu
vođena je više puta ogorčena borba, i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije
je tlo toliko nakvašeno krvlju.
Već A. H. 34 (655), dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj
Sirije bio Mu'awiyah, njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7, u
zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha, predusrela
u Feniksu (današnji Fi-nike), na likijskoj obali, grčku mornaricu kojoj je na
čelu stajao car Konstant II, Heraklijev sin, i zabilježila prvu veliku pomorsku
pobjedu islamskog oružja. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu
(ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u
bitku prsa u prsa, povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni
objekat9. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Bizantijske snage su bile do
nogu potučene10. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom
krvlju. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad,
možda zbog ubistva 'Uthmana, koje se zbilo u ovo vrijeme, i zbog drugih
građanskih pratećih nereda.
Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. To su bile jedine prilike
kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. Prvi
puta su je napali A. H. 49 (669) pod ko-
 3 Isp. Guy Le Strange, The Lands of the Enstern Caliphate
(CambrLdge,
1905), str. 128.
4 Istaikhri, str. 67—8.
5 Baladhuri, str. 183. l slj., 163. i slj.
6 Yaqut, vol. I, str. 93—4; isp. Le Stramge, Eastern
Caliphate, str. 133.
Bizantijsko ime bilo je Ablastha, grčko Arabissus, kasnije .arapsko al-Bustan.
7 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 189—90; ibn-Haj<ar, vol. I, str. 153.
8 Ili prema imenu samog mjesta, za koje se\ govori da je bilo bogato
čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari), ili zbog
velikog broja jarbola .koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u
borbi.
9 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 190, 11, 18—19.
10 Theophanes, 'str. 332, 345—6.
11 Vol. I, sitr. 2868.

NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA

mandom prestolonasljednika Yazida, čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili
poglede na Carigrad12. Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki
Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju, koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko
predgrađe Carigrada), a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji
su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od
vladajućeg kalifa. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. god.
obustavljena je u ljetu iste godine. Carigrad je imao novog energičnog cara
Konstantina IV (668—85).
Prema legendi, Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama
Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). U
zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva
suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. Čuvši da se u
jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma, a u drugom kćerka Jabalaha ibn-al-
Ayhama, Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog
kralja. Međutim, pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari,
Prorokov zastavnik, koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija
je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona
mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. U toku opsade abu-Ayyub je
umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. Njegov je grob
uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke, koji su do njega hodočastili u
vrijeme suše da bi izmolili kišu15. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. god. od
strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na
licu mjesta sazidana je džamija. Ova se epizoda može uporediti s epizodom
otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. Na taj je način
Medinac postao svetac triju nacija.
Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674—
80), koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. Arapi su
osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru, na otoku Riziku17, što je, očigledno,
»otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. On je poslužio kao komandno mjesto za
armiju u napadu, odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. Arapski
izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. Pretpostavlja se da je upotreba
grčke vatre spasla grad. Ovu vrlo zapaljivu smjesu, koja gori i na vodi,
pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. Grčki izvještaji
opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. Agapije
iz Manbidža19, koji se povodi za
12 Tabari, vol. II, ,str. 86; >isp. str. 27.
3 Vol. XVI, str. 33.
4 Baladhuni, -str. 5 = Kitti, str. 19.
15 Ibn-Sa'd, vol. III, pt. 2, str. 50; za njim se povodi Tabari
vol III
str. 23—24. Oba pisca stavljaju god. 52. A. H. kao godinu njegove smrti.
16 Vidi J. B. Buri, A History of the Later Roman Empire (London 1899)
vol. II, str. 310, br. 4.
17 Theophanes, str. 353—4.
8 Tabari, vol. II, str. 163; Baladhuri, str. 236 = Hitti, str. 376. 19 »Kitab
al-'U;nwan«, ,pt. 2, izd. A. Vasiliev, u Patrologia Orientalis
(Pariš, 1912), vol. VIII, str. 492.
13 — Istoči ja ar*pa

UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO

194
Teofanom, ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je
oni prvi upotrijebili u ratne svrhe.
U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20, 672) i Krete
(Iqritish, 674). Rod je bio ponovo zauzet 717—18. Ranije su ga jednom prilikom
(G54) Arapi opustošili, a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog
čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. Priča kaže da je on
upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. Kasnije su opet otok
zar.zeli arapski pustolovi iz Španije.
Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog
mora, ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. Čitamo
skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah), mada nijedan od njih nije bio
od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). Sulavman je sebe
smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude
nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. Drugu i posljednju veliku opsadu
Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat, odlučni Maslamah,
od augusta 716. do septembra 71721. Ova znamenita opsada, koja je bila
najgrozniji arapski napad, najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj
postoje. Opsjedalo se i s kopna i s mora, a opsjedači su bili pojačani s
egipatskih lađa, odakle im je dolazila pomoć. Oni su bili snabdjeveni naftom i
specijalnom artiljerijom za opsadu22. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah al-
Battal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. U toku kasnije
bitke (740. god)23 on je bio ubijen. U tradiciji al-Battal je postao jedan od
nacionalnih turskih heroja, pod imenom Sayyid Ghazi. Njegov grob, na kome je
podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom, još se vidi blizu Eski-Šara
(srednjevjekovni Dorvlae-um). On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome
su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24.
Najzad je car Leo Isaurijac (717—40), vojnik niskog sirijskog porijekla iz
Maraša, koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25, nadmudrio Maslamu i
spasao prijestonicu. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji
je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. Čuvena grčka vatra i napadi
Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. Glad, kuga i neobično žestoka zima
također su imali udjela. Maslamah, međutim, nije popuštao. Smrt kalifova u
Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. Međutim, naredbi novog kalifa
'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. Na povratku kući oluja
je završila djelo koje su započeli m-zantinci. Od 1.800 plovnih objekata, ako
smijemo povjerovati Teo-fanu26, samo je pet bilo pošteđeno. Oni su jedini
doplovili do sirijske luke. Arapske armade je nestalo. Sirijski osnivač
isaurijske di-
20 Bala<dhur.i, str. 236 = Hitti, str. 375.
21 Tabari, vioil. II, str. 1346; isp. Bury, vol. II, str. 401, br. 2.
22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1871), pt. 3. br. 24.
23 Tabari, vol. II, str. 1716.
24 Mas'udi, vol. VIII, str. 74.
25 Kitab al-(Uyun, pt. 3, str. 25.
26 Str. 395 399.

č nerakliiske din
jc njega pj.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije. Samo
još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na
dogled Carigradu, To 1e bilo ondalcada SP "Haran, sin kalifa al-Mahdija:
ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. 782. i kada je carica Irena požurila da
skloni mir pristavši da plaća danak. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti
muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća, sve -dok nisu
rnon= goloidni Turci, novi rasni elernenat, preuzeli barjak vjere Muha-
se ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno
kao i ona koja joj je prethodila, ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene,
uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--, o njegovu
podizanju česme58, o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u
crkvu sv. Sofije. Pišući god. 985. o ovom događaju, ai-Maqdisi30 mogao je reći
ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na
njezinu teritoriju, on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga
dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske)
ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31.
Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju
arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih
mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. To je bio narod neutvrđenog
porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna
Lukama (Amanus). Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime), kako su ih također
nazivali Arapi, snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom
Kalifatu u Siriji. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni
zid«32 za odbranu Male Azije. Oko god. 666. njihove bande su prodrle u srce
Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i
nezadovoljnici, među kojima su bili Maro-niti. Mu'awiyah je pristao da plaća
teški godišnji danak bizantij-
!7 Ibn-Taghri-Birdi, al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah,
izd. W. Popper (Berkeley, 1909—12), vol. II, pt. 2, str. 40, 11, 12—13,
.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. Vidi ibn-al-Qalanisi,
Dhayl Ta'iikh Dimashg, izd. H. F. Amedros (Beyrut, 1908), str. 68, 11.27—8. U
maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji.
!8 Ibn-Khuirdadhbih, al-Masalik w-al-Mamalik, izd. de Goeje (Leyden,
1899), str. 104. 1. I; Mas'udi, vioil. II, str. 317, naziva mjesto Andalus.
!fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii), Kitdb al-Bulddn, izd. de Goeje
(Leyden, 1885), str. 145, 1. 15; Yaqut, vol. I, str. 374, maziva grad imenom
Andus, pogreškom mjesto Abdus.
30 Str. 147.
31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat, vol. I, str. 709, da je bila u
upotrebi
u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). O etimologiji riječi balat
vidi str. 453, bilj. br. 31.
32 Theophanes, str. 364.

196
skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja,
kojemu je takođe pristao da plaća danak. Oko 689. god. Justinijan II još
jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju, i Abd-al-Malik, slijedeći
presedan Mu'awiym33, prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da
plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. Na kraju je većina napadača
napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male
Azije, gdje su postali pomorci. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od
elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice, koja još živi u sjevernom
Libanu.

Balađhuri, str. 160, 1.8 = HitU, str. 247, 1.28.

POGLAVLJE XIX
VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI
 MARWANA (683—5), osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije,
naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705), s nadimkom »otac kraljeva«.
Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina, koji su ga
naslijedili1, dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. Za
vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju
ekspanziju, pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica
Kine. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država, a u novije
vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. Ovom slavnom periodu
pripada pokorenje Transoksijane, ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne
Afrike, kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali —
Spanije.
Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije, administracije i
uvođenja prvog čisto arapskog novca, razvoja poštanske službe i podizanja takvih
spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -- trećem najsvetijem
svetištu islama.
Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja,
'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i, kao i njegov veliki
predšasnik Mu'awiyah, čija je kopija bio, morao se suočiti sa neprijateljima na
raznim frontovima. Ipak, kada je umro krajem drugog decenija, on je predao svome
sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo, koje je obuhvatalo ne samo
cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. Al-Walid se
pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca.
Dok je okupacija Sirije, Iraka, Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom
označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja, druga etapa je
počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom.
1 Al-Walid (705—15), Sulayman (715—17), Yazld II (720—24) i Hlsham (724—
743). 'Umar (717—20), koji je prekinuo sinovsko nasljeđe, bio je sin 'Abd-al-
Malikova brata <Abd-al-<AzIza.

198

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije

, *,*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-
-Yusufa al-Thaqafija, na istoku, i Muse ibn--Nusavra, na
zapadu.
Al-Hajjiaj, mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu, koji je odložio pero i
prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu, koji se drmao, bio
je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31.
godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. Ovaj posljednji
je devet godina imao titulu i vlast kalifa. U toku dvije godine al-Hajjaj je
umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu, na istoku, i u decembru
694. god. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i
nezadovoljnom Iraku, čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. Ovdje su
Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. Iznenadan
dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo
dvanaestorice jahača na devama, njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i
skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice, njegov vatreni govor
spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj
književnosti. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom
početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako
nelojalnim narodom. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog
pjesnika:
»Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. Kad skinem s glave turban,
vi ćete me upoznati«
govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za
sječu, a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. Čini mi se .da vidim krv
između turbana i brada. . .«4.
 Uistinu, nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni
umajadski namjesnik nije smrskao, nijedna šija tako snažna da on do nje nije
došao. Čak i Anas ibn-Malik, plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug
Prorokov, koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji, morao je oko vrata
nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. upravitelj Iraka
sma-knuo 120.000 života6. Njega arapski istoričari, treba napomenuti da su oni
većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida,
predstavljaju kao krvoločnog tiranina, pravog pravcatog Nerona. Pored njegove
krvoločnosti, istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i
bezbožnosti7.
2 Ibn-Rustah, -str. 216; ibn-Dyrayid, Ishtiqaq, str. 187.
3 Ya'qubi, vol. II, str. 326; Mas<udi, vol. V, str. 295.
4 M'Uhsinrad, Kamil, str. 215—16; isp. Ya'qubi, vol. II, str.
326; Mas<udi,
vol. V, str. 294.
5 Tabari, vol. II, str. 854—5.
6 ibn-al-'Ibri, str. 195; isp. Mas'udi, vol. V, str. 382;
Tanblh, str. 318;
Tabari, vol. II, str. 1123.
7 Dl.nawari, Akhbdr, str. 320—22; Mas'udi, vol. VII,
str. 218; Tabari,
vol. II, str. 1122—3; ifon-'Asakir, vol. IV, str. 81.

N.ysi -K H U R A S A N
atv)
Nihiwu-.đ
°P E R S I A
SHASH
(TASHKANĆ)
K A R M A N
MUK R/A N
ARGHANAH

PROVINCIJE OKSUSA I DZAKSARTESA

200

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj

preduzeo, on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i
Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva, koje je
obuhvatalo Irak i Perziju. Njegove vojskovođe, na čijem se čelu nalazio al-
Muhallab ibn-abi-Sufrah, praktično su istrijebili (698. ili 699) stanovnike
Azrakisa8, koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva.
Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Kar-
manom9, Farisom i drugim istočnim provincijama. Na suprotnoj obali Perzijskog
zaliva Oman je, koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo
nominalno doveden u sferu islama, sada bio potpuno uključen u umajadsko
kraljevstvo. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa,
Vasita (središnji), koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva
ključna grada Iraka - Basre i Kufe10, sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u
pokornosti sav ovaj teritorij. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe, kao i
njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve
granice.
Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje, energični namjesnik
se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju
u pravcu istoka. Jedan od njih, 'Abd-al R,ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath,
potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana, koji je kasnije
poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti, bio je poslan (699—700) protiv
Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11, turskog kralja Kabula (današnji Av-
ganistan), koji je odbio da plaća uobičajeni danak12. 'Abd-al-Rahma-nova vojna
na čelu tako veličanstveno opremljene vojske, koja je bila nazvana »vojskom
pauna«13, doživjela je potpun uspjeh, ali su njegovi podvizi bili blijedi u
poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima al-
Thaqafija, zeta al-Haj-jajova. Na preporuku al-Hajjajovu, Qutaybah je bio
postavljen za upravitelja Kurasana 704. god. Za prijestonicu je odabrao Marv.
Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15, on je pod svojom komandom u Kurasanu,
koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni, imao 40.000 arapskih trupa iz
Basre, 7.000 iz Kufe i 7.000 klijenata.

da su svojim
Tako nazva.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu, koji je -naueaveo svi
sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i
djecom; Shahrastani, str. 89—90.
Ili Ki'nman; Yaqut, vol. IV, str. 263.
dana,s n možda
12
Iranci;
13
1 Yaqut, vol. IV, stir. 881—2; isp. Tabani, vol. II, str. 1125—6.
Grad je samo gomila ruševina.
Wellh?iuse.n, Reich, str. 144, br. 3. »Zunbll« je bila titula. Ovi su 'kraljevi
bili Perzijanci.
Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su
dinastije i vojska bili su uglavnom turski.
Mas'udi, Tanblh, str. 314.
Str. 423.
Vol. II, str. 1290—91.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

Osvajanja
>.s druge strane
rijeke«
Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16, koji je do sada činio uobičajenu,
mada ne
istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«, tj. između naroda koji
govore perzijski i naroda koji govore turski, i uspostavljeno je s druge strane
rijeke stalno muslimansko uporište. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je
ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr.
Baktra), zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710—
12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu. Godine 713—
15. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa, specijalno u
Farganu, .uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima
koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati.
Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između
Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane
islama mongoloidnim narodima i budistima. Balk, Bukara i Samarkand imali su
budističke manastire. U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola, čiji
su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih
oskvrnuti. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. Taj
je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. Međutim,
veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II
(717—20), kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka.
Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. Tako je trebalo da Bukara
i Samarkand, kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture,
rasadišta islama u centralnoj Aziji, isto što su bili Marv i Nejsabur (perz.
Nishapur) u Kurasanu. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715)
Kašgar, u kineskom Turkestanu, i da je dopro do same Kine, ali je, očigledno,
ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i
njegovih nasljednika19. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog
upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. i 740. god.
većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. Arapski otpravnici koje je
postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i
ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima, a
njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. Napad na Khazare i
Hune god. 737. s druge strane Kavkaza, koji su kasnije bili judaizirani, ostao
je bezuspješan. God. 751. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend), sjeveroistočno od
Samarkanda. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj
Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20.
10 Današnji Amu Darja, ar. i per. Džejhuin. Džejhun mjesto Oksa, a
Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). To su adaptacije
starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona, Knj. post., 2 : 13, 11.
17 Baladhiiri, str. 421.
18 Vol. II, str. 1275.
19 H. A. R. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies,
London
Institution, vol. II (1921), str. 476—74.
20 Domaći vladari Samarkanda, Kvanizma i Šaša bili su
možda preko
ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom
zapadnih

202

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr, ono što leži s druge strane rijeke)
najzad bila uključena u carstvo kalifa, koje se stalno širilo. Islamski svijet
time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom
mongolskom kulturom, koja je također bila stara. Kasnije ćemo opširno obrađivati
značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu.
Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod
zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. Napredujući 710. god. na čelu ogromne
vojske, u kojoj je bilo 6.000 Sirijaca, ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran,
forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. 711—
12. pokorio Sind, donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). Među ovdje zauzetim
gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul, u kome je bila Budina statua (ar.
Budd) »visoka 40 lakata«21, i Nirun (današnji Hajdarabad). Osvajanja su se
proširila (god. 713) na sjever sve do Multana, u južnom Pendžabu, mjesta čuvenog
Budinog svetišta, gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika, koje su
zarobili. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba, ali je
ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća, kada je započela
nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. Tako su pogranične indijske
provincije zauvijek islamizirane. Tek 1947. god. stvorena je nova muslimanska
država Pakistan. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i
indijskog budizma, isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom
kulturom. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi, bez obzira bio
to al-Thaqafi ili Qutaybah, koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo.
Međutim, nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. Prava Kina, izuzev
Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana, koliko ima danas, nikada
nije ušla u sferu islama. Sind na jugu, kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru
postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata.
Osvajanja Indije
Protiv Bizantinaca ,Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku, ni
bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. U prvom dijelu svoje vladavine i
dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat, 'Abd-al-Malik je slijedio presedan
Mu'awiye22 i plaćao danak (A. H. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«, čiji je
predstavnik, hrišćanin Jarajimah iz Lukama, prodro u Liban. Ali kada se
unutarnji politički horizont raščistio, neprijateljstva su nastavljena
Turaka, imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim
titulama kao što su khuddh, shdh i dihkdn. Vladar Sagdijafte, ikojd je stanovao
u Samarikcindu, također je nosio perzijsku titulu ikhshld, ,kao što su činili i
kraljevi Fargane. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih, str. 39—40; Ya'qubi, vol. II, str.
479. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero--
isto&nio od rijeke Oksa*
21 Ya'qu!bi, <vol. II, istr. 346.
22 Vidi str. 195. Baladhuri, str. 160.

INDIJA
karta predstavlja muslimanska osvajanja i kasnije kraljevstvo Ghaznawida
- . - - Granica kraljevstva Ghaznawida
p<L»^?"OS J

204

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

sa vječnim neprijateljem. God. 692. Justinijan II bio je poražen u blizini

Kilikijskog Sevastopolja, a oko 707. Tjana (al-Tuwanah), najvažnija tvrđava u
Kapadokiji, bila je zauzeta. Pošto je zauzeo Sard i Pergam, Maslamah, kao što
smo ranije čuli, preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 —
septembar 717). Muslimanska armija, koja je prešla Dardanele kod Abidosa, bila
je snabdjevena artiljerijom za opsadu, ali se armada morala usidriti u blizini
zidina grada na Mramornom moru i Bosforu, pošto je prolaz u Zlatni rog bio
zatvoren jednim lancem. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila
opsjedana od arapske vojske (v. gore str. 196). Nestašica namirnica i napadi
Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23.
Jermenija, koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. 644—5,
kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se, ali je kasnije
ponovo pokorena24.

Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi '

Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa
bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili
al-Hajjaj i njegove vojskovođe. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43)
pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad, u Afriku (Ifriqiyah)25, ali
potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin
namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. god.26. Njemu je Kejravan
služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. 'Uqbah, za koga
tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu
zaustavili njegova konja, poginuo je mučeničkom smrću (683. god.) blizu Bis-kre,
u današnjem Alžiru, gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. Čak i tada
je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije
(Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. Sve do vladavine
Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj
bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. U kooperaciji sa muslimanskom flotom
Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. god.) i iz drugih primorskih
gradova. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera, koje je sada
predvodila neka proročica (ar. kahinah)27, koja je vršila neobično jak uticaj na
svoje sljedbenike. Zahvaljujući izdaji, ko-
23 Vidi Theophaines, str. 386 — 99; Tabari, vol. II, str. 1314 —
17; ibn-ail-Athlr,
vol. V, str. 17—19.
24 Baladhuiri, str. 205. i slj. = Hitti, str. 322. i slj.
25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«; Arapi su preuzeli naziv od Rimljana
i dali
ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). Naziv Maghrolb je rezervisan
za zapadni dio. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički
kontinent.
28 Od per. karijoan, odatle kod nas karasvan.
27 Baladhiuri, str. 229; dlbn-Khaldun, vol. VII, str. 8 — 9;
ibn-'Idhari, al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib, izd. R. Dozy (Leyden,
1848), vol. I, str. 20 — 24. Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom
plemenu.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

205

načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi
njezino ime Bir-al-Kahinah.
Hassana, ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah), naslijedio je
čuveni Musa ibn-Nusayr, pod kojim je uprava oblasti, kojom se upravljalo iz
Kejravana, postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku.
Musa, čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa, Prorokova biografa) bio jedan
od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su
proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28, proširio je granice
svoje provincije do Tandžera (Tangier). Ovo je dovelo islam konačno u stalan
kontakt sa još jednom rasnom grupom, Berberima. Oni su pripadali hamitskoj grani
bijele rase, i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa
Semitima29. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu
plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. U ovoj oblasti su
Tertulijan, sv. 'Ciprijan i, iznad svih, sv. Augustin postali prvaci među ranim
hriš-ćanskim očima. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija, jer
su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali
su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih
Sjevernoafrikanaca. Naprotiv, islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su
bili Berberi na ovom kulturnom nivou. Štaviše, semitski su Arapi, srodnici
starih Feničana, koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi
postali opasan takmac Rimljanima, vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim
hamitskim rođacima. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih
osvajanja. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i
islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa
pojačanja u borbama za dalja osvajanja. Na taj se način krv osvajača obogatila
svježim etničkim osobinama, arapski je jezik stekao bogato područje za širenje,
dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji.
Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30, put je bio
otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. God. 711. Berber
Tariq, oslobođeni rob i Musin komandant, preduzeo je dalekosežan korak prešavši
Španiju u svrhu pljačkanja. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog
poluotoka (al--Andalus) (niže str. 447 i slj.). Ovo je predstavljalo posljednji
i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. Rezultat njegov bilo je
prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni
ikada držali. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji, napredovanje
Arapa i Berbera zaustavio je
28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. Isp. Baladhuiri,
star. 230;
ibn-Idhari, vol. I, str. 24.
29 Općenito se .smatra da je naš naziv »Berber« došao od
araips'ke riječi
Barbar. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi
barbari, koja je grčkog porijekla. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se
upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za ;sve urođeno stanovništvo
koje mije prihvatilo latin-aki jezik.
30 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH
l
Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634
Carstvo KALIFA oko 750 god
ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715
«mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

207

Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu
granicu arapske penetracije.
God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se
na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto
godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari
carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo
od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih
slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha
dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi,
sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema
tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj,
postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput
bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s
koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda
Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime
Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač
dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno
ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote.
U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim
jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih
audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo.
Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo,
isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi.
Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i
danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu
morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto),
primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i
ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose
gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao
primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova.
Nacionalizacija
argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-
-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga
(diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i
istočnim provincijama sa pahlaui jezika na
31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi
iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj.
f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo.
_33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena
kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159.
34 Aghani, vol. IV, istr. 80.
35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib,
30.000,
izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr,
vol. IV,
str. 448.
208

UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je,

naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje,
nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u
državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku
i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se
situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji
su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio
zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom
<Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je
možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je
bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog
razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U
Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno,
čuveni al-Hajjaj.
U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac,
zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta
atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom
valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju
utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM

Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i
Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kov-
nički znak.
piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena
'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abd-
al-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje
su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je
kovao srebrni novac u Kufi40.
Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju
carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim
smjenama zaprega konja za prevoz putnika
36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str.
322.
37 Str. 193 = HLtti, str. 301.
38 Baladhuri, str. 465—6.
89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240.
40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886.
41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312),
str. 185.

VRHUNAC UMAJADSKE MOCl

209

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu,

poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i
njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati
kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.
Finansijske i druge reforme
U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i
administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan
musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu
poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij
bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi
obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da
napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima
nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali
(klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika:

•ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC

Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj

znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk.
Imitacija bizantijskog novca.
su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što
bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je
preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo
im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su
uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak
prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju
uobičajenu zemljarinu.
Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog
toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari
princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin
ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj
zemljišta su-
42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme
niije imala
značenje inferiornosti.
43 Mubarrad, str. 286.
H — Istorija arap«

210

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100

(718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da
će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti
seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac.
Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila
uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u
gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati
novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi
prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena
razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i
kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je
blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije
pretrpjela znatne štete.
Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji
al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između
Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta.
Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se
lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i
đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim
znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod
konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi
greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio
pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao
interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad
poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima al-
Farazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda,
bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik
bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali
irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini
ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama.
Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-
-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih
su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif
Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad
44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str.
80; Ya<qubi,
vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz
(Cako, 1331),
str. 88—9.
45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100.
46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str.
220—21 = de
Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359—
60;
isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans
(Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East
Studies,
vol. VIII (1948), str. 236-^2.
47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

211

Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se

vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je
iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće
vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV
stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i
prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu
Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na
Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova
džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac
Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko
kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je
restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio
svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni
datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena,
nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-al-
Malika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je
podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema
lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija
džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio
čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito
svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke
i Medine.
 Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija
je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog
kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu
ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za
vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji
je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54,
prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i
darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u
srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i
mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po
ugledu na muslimanske
1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220.
49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire.
50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU
KUPOLU
SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER
NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO
STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN.
51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je
prvi
otkrio falsifikat.
52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. Al-
Buraq se tu
zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije.
58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3.
54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76.
55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7.

212

UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom,

koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje
bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od
svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na
svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom
bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida
muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se
opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio
zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta,
jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali.
Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada.
Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se
može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste,"
vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57.
O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev
o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i
vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj
oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID (+ 715).

Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, tj. dvije unci je, a na poleđini
kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif priznao kao ekvivalent za dva
wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski natpis do sada nađen.
vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među
Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se
pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na
čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu«
trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se
tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu
s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao
da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra-
56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences.
57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8.
58
Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI

213

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha,

sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti
morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili
izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme
Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60.
Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščaš-
ćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa
Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom
zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski
stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada
je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio
i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on
tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod
čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima
Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon
što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije
je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio
uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o
državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave
administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski
prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca.

59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar al-

Haqd'iq,
izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4.
60 Fakhri, str. 176.
61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibn-
Qutaybaih,
Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69.
12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9.
63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387.

POGLAVLJE XX
POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA
Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i
Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i
Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući
i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda
Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti
Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*.
Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet
potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,
koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju
prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog
zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu,
a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u
dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio
zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima
istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg
Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu
Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala
je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu.
Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu
funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je
potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom
posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku
vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i
Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib)
kao svoga zamje-
1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von
Kremer,
Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienn-
a, 1875),
str. 162—3.
2 Ya'qubi, vol. II, str. 272.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

215

nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom

u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom
službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je
vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je
uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu
finansijsku administraciju.
Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih
kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su
podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih
plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u
kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih
godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u
modernoj državi.
Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali
pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo
sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili
pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još
nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne
službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida
najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar
postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se
zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili
popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i
muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su
upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika.
Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana,
Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost
bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog
pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika
Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7.
Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM
organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je
bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj
je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do
posljednjeg kalifa Marwana II
3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24.
4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10.
5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908),
str. 300—301.
Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61.
6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str.
205—6;
Fakhri, str. 149.
7 Mas'udi, vol. V, str. 239.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

217

tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je

pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se
mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on
nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me
'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za
koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko
gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je
jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki
tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn
i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha
koja je on lično sastavio19.
Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih
stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka
Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki.
Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima
kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi
se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio
slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21.
Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez
sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek
bile samo orgije.
Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i
njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao
obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj
umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio
sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo
upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na
scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio
prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo
prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je
prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja.
On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao
posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma-
15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz
djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije
shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor
podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«.
19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165.
17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98.
1S Sur. 14 : 18. '
19 Aghani, vol. VI, str. 125.
20 Vol. II, str. 72.
21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo,
1914),
str. 32.
22 Fakhri, str. 76.

218
jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i
potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio
pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila
smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj
takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema
ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa
držala je konje radi trka26.
Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski
pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme
Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza
zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice
njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu
novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah
al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku
uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji
je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa
Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona
zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok
nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva
sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem,
sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena
Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u
arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31.
Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio
svoj opći način života i svoj
karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas,
u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim
čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa
crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile
kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom
obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat
aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut
23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17.
24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56.
25 Mas'udi, vol. V, str. 466.
26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12.
27 Aghani, vol. VI, str. 158—61.
28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49.
29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5.
30 Aghani, vol. IV, str. 78—9.
31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth
Century
(.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence
(Pariš, 1919), str. 154.
32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane;
naročito .uobi
čajena za vrijeme krstaških ratova.

DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE

220

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod
žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova,
koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru
se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom
magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je
prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa.
Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim
četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i
drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija
svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo
veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na
vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili
limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo
snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su
snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji
još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je
ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33
da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim
vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje
četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po
gradu.
Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase.
Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao
kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću
ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj
godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj
oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast
bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik
prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla
do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u
cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri
hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek
prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare
kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski
ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba;
vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli.
33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de
Đamas: Oyoun
et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII
(1896), str. 400.
34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique
(Beirut, 1921), vol. I,
str. 119—20.
Društvo

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

221

Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su

neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja,
ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im
dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se
suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava.
Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez
obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu,
kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do
oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U
Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio
je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u
vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U
Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u
vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez
sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida,
Egipćani, Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano
nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla.
Reducirani na položaj klijenata (mawali), ovi novoobraćeni muslimani činili
su najniži sloj muslimanskog društva. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. Ova
činjenica objašnjava njihovo podupiranje, u mnogo slučajeva, takvih pokreta
kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. Ipak isu se neki od
njih, kao što se često događa, pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog
kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru, koje se graničilo sa fanatizmom,
gonilo ih je da progone nemuslimane. Među na j ne tolerantni je rane muslimane
spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere.
Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti, naravno, prvi posvetili
naučnim studijama i lijepim umjetnostima, jer su oni predstavljali dužu kulturnu
tradiciju. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah
su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. Međusobnim ženidbama sa
pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju
učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih
osobina.
Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih
sekti, oni koji su ispovijedali objavljene vjere,
tzv. ahl al-dhimmah, tj. hrišćand, Jevreji i Sabijci, s kojima su muslimani
sklopili savez. Sabejci, koji su bili identični sa Mandej-cima, takozvanim
hrišćanima sv. Ivana, koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata, spominju
se tri puta u Koranu (2:59, 5:73, 22:17). Izgledalo bi, po ovim mjestima iz
Korana, da ih je Muhamed smatrao
35 Al-Ya'qubi, Kitdb al-Bulddn, izd. de Goeje (Leyden, 1892), str.
339. 38 Isp. Ya'qu/bi, vol. II, str. 277; T. W. Amold, The Preaching o/ Islam,
2. izd. (London, 1913), str. 81.

222

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vjernicima u pravog boga. Ovo priznanje tolerisanih vjera, čije je pristalice,

trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku
zaštitu, bila je glavna Muhamedova politička novina i, u najvećoj mjeri, treba
je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji, a djelimičrio i
aristokratskim vezama sa banu-Ghassan, Bakr, Taghlib i drugim hrišćanskim
plemenima.
U ovakvom položaju zimije su uživale, izuzev plaćanja poreza na zemlju i
glavarine, u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. I u stvarima građanskog
krivičnog sudskog postupka, izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten,
ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. Zbog svoje
izuzetne svetosti, muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. Bitni
dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih
režima u Iraku, Siriji i Palestini.
U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz
Korana koji su došli pod islamsku vlast, tolerisani status su kasnije muslimani
proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus), neznabošce Harana i
paganske Berbere. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su
stvarno bili van zaštitne domene, perzijskim sljedbenicima Zaratustre i
sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam,
mač ili danak, radije nego samo prva dva. Ondje gdje mač islama nije bio
dovoljno dug da dohvati sve glave, stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. U
takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali
nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na
vrhuncu svoje moći38. Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme
Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. Kako smo već čuli, Mu'awiyina je žena
bila hrišćanka, kao što su bili i njegov pjesnik, lični liječnik i sekretar
finansija. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku, naime da je Walid I na smrt
osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da
prizna islam39. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih
muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine
Abasida al-Ma'muna (813—33)40.
»Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj po-
uaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su
bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. 'Umar je bio prvi
kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća
ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i
pradjedu po materi,
37 Sur. 9 : 29; 2 : 99 103; 3 : 62—65 itd.
38 Vidi str. 196.
39 Aghdni, vol. X, str. 99. H. Lammens u Journal asiatique, ser.
9. vol. IV
(1894), str. 438—9.
40 Kindi, str. 73, 81, 96, 116, 117; Maqrlzi, Khitat (Bulaq,
1270), vol. II,
str. 497.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

223

'Umaru I. Ovaj tzv. »'Umarov ugovor«, koji prećutno podrazumijeva 'Umara I,

zabilježen je u više oblika41, većinom u kasnijim izvorima. Njegove odredbe
pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće
u prvim danima okupacije. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog
kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi, zabrana nošenja
turbana, traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu, da oblače naročita
odijela sa kožnim pojasima, da jašu bez sedla ili samo na samarima, da ne podižu
bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. Prema njegovom dekretu, ako bi
musliman ubio hrišćanina, on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje
hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. I Jevreji su vjerovatno
bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih
službi42. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi,
svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri, upravitelj Iraka za
vladavine Hishama, sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43, koja je
bila hrišćanka. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu
bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima.
Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44.
Islam je zadržao stari semitski robovski sistem, čiju je
zakonitost priznavao i Stari zavjet, ali on je znatno poboljšao položaj roba.
Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika, ali
slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. Robovi su u prvim
danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. U te redove su ulazile
i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. Robovi su bili i kupovani ili
hvatani prilikom pljačkaških pohoda. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo
živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. Neki robovi iz istočne i centralne
Afrike bili su crnci, drugi, iz Fargane i kineskog Turke-stana, bili su žuti;
dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli.
Španski robovi, zvani saqaHbah45, od špan-skog esclavo, koštali su svaki oko
tisuću dinara, dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi.
Prema islamskom zakonu, potomstvo robinje sa drugim robom, ili sa ma kojim
drugim čovjekom izuzev njezina gospodara, pa i sa njezinim gospodarom u slučaju
da on ne prizna očinstvo djeteta, smatralo se isto tako robom, dok se potomak
roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom.
Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije
uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih
41 Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 151—2; dibn-'Asakiir, vol.
I, .str. 178—80;
al-Ibshlhi, al-Mustatraj (Cairo, 1314), vol. I, str. 100—101.
42 Abu-Yusuf, Kharaj, str. 152—3; ibn-al-Jawzi, Sirat
'Umor, str. 100;
'Iqd, vol. II, str. 339—40; dlbn-al-Athir, vol. V, str. 49; A. S. Tritton, The
Caliphs
and their non-Muslim Subjects (Oxford, 1930), str. 5—35.
43 Ibn-Khalliikan, vol. I, str. 302 = de Slane, vol. I, str. 485.
44 Ar. 'abd (pl. <abiđ), naročito ako su orni; inače su
(posjedovali mamluk
(pl. mamdlik).
45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. Vidi str. 474.

224

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300.000 ljudi u Africi

(Ifriqiyah), od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i, a od gotskog plemstva
u Španiji on je zarobio 30.000 nevinih djevojaka47. Qutaybini zarobljenici samo
iz Sogdijane brojali su 100.000 lica48. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u
nasljedstvo, između ostale svoje pokretne imovine, tisuću muških i ženskih
robova49. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-f-
ča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. Nije bilo ništa neobično za jednog
umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. U bitki kod Sifina
običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51.
Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat, dok se njihov brak
smatrao nezakonitim. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i,
prema tome, bili su slobodna; međutim, položaj konkubine time je bio samo
podignut na status majke djece (umm-walad), koju njezin muž-gospodar nije mogao
niti prodati niti napustiti. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. U procesu
miješanja, čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca, trgovina robljem
je, bez sumnje, odigrala izvanredno važnu ulogu.
Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je
davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. Kada je
rob stekao slobodu, on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg
gospodara, sada svoga patrona. U slučajevima kada je patron umro bez
nasljednika, klijent je nasljeđivao njegovu imovinu.
Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila
svetištem, privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju
spomenika njezine svete prošlosti, kao i one koji su prikupljali pravne i
ritualne uredbe. Grad, koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi
centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibn-
Malik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio
u prvorazredan naučni centar.
Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu, sa nadimkom
abu-al-'Abbas (t ča 688), Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa,
čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po-
46 Maqqari, vol. I, Str. 148.
47 Ibn-al-Athtr, vol. IV, str. 448.
44 Ar. <abđ <jpl. <ablđ), naročito ako su orni; inače su posjedovali mamluk
48 Ibiđ., vol. IV, str. 454.
46 Mas'udi, vol. IV, str. 254.
50 Aghdni, vol. I, str. 37.
51 Mas'udi, vol. IV, str. 387. Vidii: Jurji Zaydan, Ta'rlkh al-
Tamaddun
al-Islami, III dzd. (Cairo, 1922), vol. V, str. 22. i slj.
52 Najstariji sin drugog kalifa. Kao tradicionalist, on se smatra
(pouzda
nijim nego iibn-Malik, čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ
Ahmada
ihn-lijanibala.
53 Mas'udi, vol. IV. str. 254—5.
SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

225

zna van ja svjetovne i svete tradicije, pravne nauke i zbog njegove okretnosti i
vještine tumačenja Korana, pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac
zajednice). Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog
falsifikatora hadisa.
Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. U
Medinu, napuštenu prijestonicu Arabije, sada su se vraćali mnogi od onih koji su
željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da
nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. Po
vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna, velik broj novih bogataša
(nouweaux riches) sjatio se ovamo. Unutar grada dizale su se palate, a izvan
njega vile, u kojima su vrvjele sluge i robovi, snabdijevajući njihove stanare
svakovrsnim luksuzom53. I Meka je, kao i njezina posestrima Medina, privlačila
ljubitelje zabave i uživanja. Što je život u dva grada postajao raskošniji,
razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. Hodočasnici iz čitavog
muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. Kakav
kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz
Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500.000 dirhama! Kalif je
posumnjao u mogućnost tako velike svote i, kada je dva puta bio uvjeravan da
svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«, on je dozvao narod i objavio
im: »Ljudi, evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. Ako želite, mi ćemo
svakom pojedinom dati njegov dio vagom, a ako ne, onda brojanjem55«.
S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila
na svetosti. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u
postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme. U Meki je osnovana neka vrsta
kluba čiji su pokrovitelji bili gosti, koji su, prema kazivanju, uživali
privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno
je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha, tritrakta,
kocki ili na čitanje50. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i
bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). Ljubavna poezija, uporedo sa novim
razvojem, držala je korak. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u
Medini, čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa,
koji je uživao nacionalnu slavu57. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne
melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju, ovi su,
obučeni u šarena odijela, ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili
jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska
vina.
Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom
Sayyidom58 Sukaynom (f 735), kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom
unukom, koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba.
54 Aghdni, vol. XXI, str. 197.
55 Ibn-Sa <d, vol. III, pt. I, str. 216.
58 Aghani, vol. IV, str. 52; isp. str. 311.
57 Jbid., vol. XXI, str. 197.
58 »Gospođa«, titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime.
15 — Istorija arapa

226

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Sukaynin visoki položaj i učenost, zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i

pjevanje, i njezin šarm, prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom
mode, ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. Sukavnah je bila poznata
po svojim šalama i podvalama59. Grube šale, koje su se cijenile i u visokom
društvu toga vremena, ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog
perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi
razveselila goste koji su upravo prispijevali. Drugom prilikom ona je poručila
šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. Kada je šef sa svojim
ađutantom stigao u žurbi, našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. I tada,
kao i danas, Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. Divni skupovi
pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona, koji
je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. Naročito se
ponosila svojim precima, svojom kćerkom, koju je voljela da kiti draguljima,
svojom kosom, koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. Frizura d la
Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je
strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62, čiji je brat bio sklopio brak sa
Sukavnom, iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. Sto se tiče
kasnijih muževa, koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće
vrijeme, oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. U nekoliko
slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu.
Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu, čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i
Medine. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda
u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. Aišin otac bio je istaknuti
Prorokov drug; njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše, Muhamedove
žene miljenice. Ova Talhahova kćerka, pored plemenita roda, posjedovala je
neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. Ove su tri osobine Arapi najviše
cijenili kod žene. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona
zauzela. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64.
Kada je jednom bila na hadžu u Meki, zamolila je predvodnika ceremonije, koji je
takođe bio glavar grada, da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji
od sedam propisanih ophoda oko Kabe. Ovo je pažljivi glavar, naravno, izvršio,
ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd- al--Malik65. 'A'ishah se
samo tri puta udavala66. Kada ju je njezin drugi
59 Aghdni, vol. XIV, str. 164-^5; vol. XVII, star. 97, 101—2. 80 Aghani, val.
XIV, đtr. 166; vol. XVII, str. 94.
61 Ibn-Khallilkan, vol. I, str. 377.
62 Aghani, vol. XIV, str. 165.
63 I&p. njihove liste ikod iibn-Sa'ida, vol. VIII, str.
349; ibn-Qutaybah,
Mo/a'riJ, str. 101, 109—10, 113, 122, 289—90; ibn-Khallikan, vol. I,
str. 377;
Aghani, vol. XIV, str. 168—72.
64 Aghani, vol. X, str. 60.
65 Ibiđ., vol. III, str. 103.
66 Ibn-Sa'd, vol. VIII, str. 342.

SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA

227

15*

muž Musab ibn al-Zubayr, koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore
da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne
pokriva svoje lice, ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog, neka bude
blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja, JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po

67 Aghani, vol. III, ,str. 122 88 Ibid., vol. X, str. 54.

POGLAVLJE XXI
DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA
Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili
nikakvu naučnu baštinu, niti ma kakvu kulturnu tradiciju. U Siriji, Egiptu,
Iraku, Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili.
A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja!
Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja.hillyah, mnogi
ratovi, kako građanski tako i vanjski, nesređene društvene i ekonomske prilike u
muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u
ovom ranom periodu. Međutim, sjeme je tada zasijano i drvo znanja, koje je pro-
cvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu, sigurno je
imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke, sirijske i perzijske
kulture. Umajadsko se doba, prema tome, uglavnom može nazvati dobom inkubacije.
Čim su Perzijanci, Sirijci, Kopti, Berberi i ostali jatomice prigrlili islam
i počeli s Arabljanima sklapati brakove, srušio se prvobitni visoki zid koji je
ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. Nacionalnost muslimana
se povukla u pozadinu. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost, sada se
Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin. Odsada se naziva Arapinom svaki
onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom, bez obzira na
njegovo rasno porijeklo. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji
islamske civilizacije. Prema tome, kada govorimo
0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema
tici«, mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke, filozofija i
matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti
koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku, nego da
je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap
skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i
sami bili Perzijanci, Sirijci, Egipćani ili Arabljani, hrišćani, Jevreji
1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih,
aramejskih, indo-perzijskih i drugih izvora.

DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA

229

Kao što su dva grada posestrime, Meka i Medina, pod Uma jadima postali centri
pjesme i muzike, ljubavi i poezije, tako su se dva grada blizanca u Iraku, Ba-
sra1 i Kufa, razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti
u muslimanskom svijetu.
Basra i Kufa
Arapska ^va ^va S^avna iračka grada, kao što smo ranije
aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po
naređenju kalifa 'Umara 17. muslimanske godine (638)2. Kufa,
ranija Alijina prijestonica, podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i
u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire, lakhmidskog
glavnog grada. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, trgovini i
imigracijama, dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto
naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Za Basru, iz koje se pod Umajadima
upravljalo Kurasanom, kažu da je do 50. muslimanske godine (670) imala 300.000
stanovnika, a da je nešto kasnije u njoj bilo 120.000 (!) kanala3. Ovdje na
pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i
gramatike, koje je dalje nastavljeno, u prvom redu, za potrebe stranaca
obraćenika, a djelimično i od njih samih. Prvi su podsticaji došli iz želje da
se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita, koji su htjeli proučavati
Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Pored toga
je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i
svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog,
perzijskog i drugih jezika, kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za
oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa.
 Prema tome, nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike
abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. Prema čuvenom biografu ibn-
Khallikanu4, »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri
vrste riječi — imenicu, glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu
zasnuje čitavu raspravu«. Ovo je on uspješno obavio. Arapska gramatika ipak
pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike.
Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad, još jedan naučnik iz Basre,
koji je umro oko 780. god. Al-Khalilu, koji je prvi sastavio arapski rječnik,
Kitab al-'Ayn, biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih
pravila, koja su se do današnjih dana održala na snazi. Njegov učenik Perzijanac
Sibawayh (-f- ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike,
koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). Ona je poslije
postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta.
1 Eng. Bassora. Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog
grada.
- Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre; Yaqut, vol. IV,
str. 322—3.
3 Istekhri, str. 80; ibn-Hawqal, str. 159.
4 Vol. I, str. 429—30 = de Slane, vol. I, str. 663.

230

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo

čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i
leksikografije, kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske
literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth, bukvalno »pripovijetka«). Po
svom stručnom značenju, jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje
Proroku ili jednom od njegovih drugova. Koran i predaja dali su osnove na kojima
su sazdani teologija i pravo (jiqh), lice i naličje svetog zakona. Po shvatanju
modernih pravnih stručnjaka, pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego
sa pravnom naukom. Rimsko pravo, direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika,
bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo, međutim, ne može se sa
sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. U stvari, mi znamo za
vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda, jer do nas nije došla
skoro nikakva literatura o njima. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan al-
Basri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]- 742). Ovaj posljednji, koji je dokazivao da je
potomak plemena Prorokova, uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini
studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari, pa je
jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha, ove su
tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. Al-
Basri se visoko cijeni kao prenosač predaje, jer se vjerovalo da je on lično
poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. Objašnjenje
porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija.
Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti,
ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke, šta-više i
mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. Zato se ne treba čuditi što je
čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. oktobra
728. god., tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje
popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji
islama«7.
Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije
ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro,
ali ne sasvim, onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre.
Zahvaljujući rivalstvu naučnika, iz ova dva tabora, rodile su se dvije priznate
škole arapske gramatike i književnosti. Među proslavljenim članovima koji se
smatraju autoritetima muslimanske predaje, a koji su se nastanili u Kufi za
vrijeme kalifatstva 'Uthmana, bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud
(ča 653), kome se pripisuje 848 predaja8. Kada bi davao obavještenja o Proroku,
ibn-Mas<ud bi se tresao, lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i
oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. Isto se tako među kufanskim
tradicionalistima isticao 'Amir
5 Ibn-Khallikain, vol. II, Str. 223; abu-al-Fida', vol. I, str. 215—16.
6 Vidi str. 357, br. 2, 150.
7 Ibn-KhalM!kan, vol. I, str. 228.
8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd', izd. F. Wuste!nfeld (Gottinigen, 1842
—7),
str. 370.
8 Ibn-Sa d, vol. III, pt. I, str. 110—11.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

231

ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728), jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se

istakao u prvim danima islama. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje
otprilike od 150 drugova10. Njih je on po pamćenju govorio, a da nije nijedan
redak zabilježio. I pored toga, opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad
je u pitanju njegova vjerodostojnost. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim
učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija, njega je
kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad.
Pod Abasidima, kao što ćemo vidjeti kasnije, ova dva iračka grada dostigla
su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. U svom kasnijem
razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj
starih konzervativnih tradicija, kao što se dogodilo sa školama Hidžaza.
Arapska istoriografija, čiji počeci padaju u ovo vrijeme, počela je u obliku
predaje (hadith). To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se
bavili arapski muslimani. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih
kraljeva i vladara, interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim
drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah)
i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog
pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju
je on primao iz državne blagajne, razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i
identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama, želja pokorenih
naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom
šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. Među prvim
istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid
((Ubayd) ibn-Sharyah, koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti
kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. 'Abid je za svoga
kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. Jedna od njih
Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je
mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). Drugi koji je bio
upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f- u
Sani ča 728), jemenski Jevrejin perzijskog porijekla, koji je možda ispovijedao
islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. Wahb, čija se
vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje, postao je jedan od glavnih
obavještajnih izvora, ili, radije, izvor krivog obavještavanja o pred-
Istoriografija
10 Al-Saniiani, al-Ansab, izd. Margoliouth (Leyden, 1912), fol.
334 recto;
isp. ilbn-.Khallikain, vol. I, istr. 436.
11 Al-Nadlm, al-Fihrist, iad. G. Fliigel (Leipzsig, 1872), str.
89, 1.26; isp.
ibn-Khalliikan, vol. II, str. 365.
12 Vol. IV, str. 89.
13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad, 1347), sa dodatkom (str. 311
—
489), s naslovom »Aikhbar (AbId«, od 'Abida.

232
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara
(Ka b rabina, -f- 652 ili 654. u Himsu), također jemenskog Jevrejina, koji je
prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. On je i djelovao kao
učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj
Sirije15. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku
usmenu predaju. Posredstvom Ka'ba, ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika,
veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. One
su uvrštene u arapsku istorijsku predaju.
U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religiozno-
filozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. U prvoj
polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f- 748), osnivač
čuvene racionalističke škole, poznate pod nazivom Mu tazilah. Mutaziliti
(separatisti, odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog
učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima
vjernika, ali ne postaje nevjernik. On zauziVna središnje mjesto između ove
dvojice1". Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija, koji je jedno vrijeme
naginjao učenju o slobodi volje, a to je učenje postalo druga glavna tačka
mutazilitskog vjerovanja. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala
je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga), koja je stajala u opoziciji
džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. Kadariti predstavljaju reakciju protiv
strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći, koja
je vrlo jako istaknuta u Koranu18, i odaju hrišćanski grčki uticaj. Kadariti su
bili najranija filozofska škola islama i, koliko su raširene bile njihove ideje,
može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa, Mu
awiyah II i Yazid III, bili kadariti19.
Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje
bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa, kao što su moć, mudrost i
život, zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. Odatle i
počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i
jedinstva«. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme
Abasida, naročito al-Ma'muna (813—33), kao što ćemo kasnije vidjeti. U duhovnoj
djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa.
11 Ibn-Khalliikan, vol. III, str. 106—7; Tabari, vol, III, str. 2493—4;
Nawawi, str. 619
15 Vidi Nawawi, str. 523; ibn-Sa'd, vol. VII, ipt. II, str. 156; 'ibn-
Qutaybah, Ma ari/, str. 219.
1B Mas uđi, vol. VI, str. 22, vol. VII, .str. 234. Isp. Shahrastand,
str. 33; al-Baghdadi, Uxul al-Dln (Istanbul, 1928), vol. I, str. 355; do.,
Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq,':\zd. Hitti (Cairo, 1924), str. 98; al-
Nawbakhti, Firaq al-Shl'ah, izd. H. Ritter (Istanbul, 1931), str. 5.
17 Isip. al-Iji, Kitdb al-Mawakif, izd. Th. Soerensen (Leipzig, 1848),
str. 334, 362.
H Sur. 3 : 25—26. 15 : 21, 42 : 26, 43 : 10, 54 :49 itd.; isp. Ibn-
Hazm, vol. III, .sir.-31.
19 Ibn-al-'Ibri, str. 190; Ya<qubi, vol. II, str. 402.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

233

Sv. Ivan iz Damaska

Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka
i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes
Damascenus), sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas), kao što je njegov raniji
imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. Mada je pisao na grčkom, Ivan nije
bio Grk, nego Sirijac, koji je u kući govorio aramejski i znao je, pored oba ova
jezika, još i arapski. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik
u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao
damascenskom biskupu predaju grada. On je zadržao svoj položaj za vrijeme
muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. Kao mladić, Ivan
je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca
u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. On je ovaj položaj držao sve do
kalifata Hishama (724—43), kada se povukao u pobožni i asketski život u
manastiru sv. Sabe blizu Jeruzalema. Ovdje je umro oko 748. god. Među djelima
sv. Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi
ljudske volje, koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva, priručnik za
ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. Vjerovatno je sam
Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa. Nije teško otkriti njegov
uticaj na formiranje kadaritske škole. Sv. Ivanu tradicija pripisuje priču o
asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu, možda najčuvenijoj religioznoj
romansi srednjeg vijeka. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska
verzija jedne epizode iz Budina života, koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf),
mada može izgledati čudno, proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. Tako
je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i
Jozafatu, preko latinskog, grčkog i đurđijanskog, došla je u arapski, a sama ona
je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. Ivana20.
U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. Ivan
Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. U
crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek
nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom
najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. Kao himnolog, teolog, pravnik,
pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit
crkveni ukras za vrijeme kalifata.
Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u
islamu, međutim, oni su predstavljali i prvu
vjersko-političku sektu. Ovi opasni Alijini protivnici, nekoć njegove
pristalice, više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih
članovima plemena Quraysh, tj. da kalif mora biti član njihova plemena22. U
nastojanju da sačuvaju prvobitni, demokratski princip
20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. XLIX
(Rnussels, 1931),
str. 276—312.
21 Str. 305.
22 Ibn-al-Jawzi, Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo, 1340), str. 102.

234

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

islama, puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku

tri prva muslimanska stoljeća. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i
lokalna hodočašća za njih vezana. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. Danas
oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). Nazvani su
tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća),
najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. Raštrkani su
posvuda po Alžiru, Tripolitaniji i Omanu, odakle su kasnije prešli u Zan-zibar.
Jedna druga sekta, ali ne tako važna, koja se pojavila u umajadskom periodu bili
su mur-džiije, čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd')
onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. Još
preciznije, murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona, koje su izvršili
umajadski kalifi, gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog
priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Za sljedbenike ove
doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani.
'Uthman i Alija, kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora
suditi. Uopće, murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. Najistaknutiji
predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f
767), koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke.
Murdžiije
gll-e Šiije, jedan od dva neprijateljska tabora na ko-
ja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata,
dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. Tada je nastao
imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije
(ortodoksne) od šiija. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u
Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom
katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima, i ona je
do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. Osnivač islama
objavio je Koran, koji je posrednik između boga i čovjeka. Šiije hoće još jednog
posrednika u ličnosti imama25. Riječima »Vjerujem u Alaha, jedinog boga« i
»Vjerujem u objavu Korana, koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale:
»Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam, kao nosilac dijela božanskog
bića, predvodnik spasenja.«
23 Shahrastani, str. 100; Biaighdadi, dzd. Hitti, str. 87—8; Ijd, str. 356.
24 Isp. Baghdadi, op. cit., str. 122—3; ibn-HaZm, vol. II, str. 89.
25 Od arap. korijena koji znači prednjačiti, voditi. Termin,
ikoji ne dolazi
u Koranu (2 f 118, 15:79, 25:74, 36:11) ni u kakvom tehničkom
značenju
obično se prknijenj.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne
pokrete. U početku. Prorok, la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili
su
ovu dužnost. Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 159—60.

DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA

235

Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj

koncepciji vlasti. Prema toj teoriji, koja je oprečna gledištima Sunija20, imam
je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice, koji je od boga određen za tu
najvišu dužnost. On je izravni potomak Muhamedov, preko Fatime i Alije. On je
duhovni i vjerski vođa, kao i svjetovni, snabdjeven tajanstvenom snagom koja na
njega prelazi sa njegova predšasnika27. Kao takav, on je daleko iznad ina kog
drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. Ekstremisti među šiijama
išli su tako daleko da su smatrali imama, zbog ove božanske i sjajne
suštastvenosti, utjelovljenjem samog boga29. Za njih Alija i svi kasniji imami
predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. Jedna kasnija
ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30,
jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. U svim ovim stvarima
šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim.
Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj
kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima, a koliko, opet, judejsko-
hrišćanskim idejama. Hipoteza Mahdi, koja se kasnije razvila i pretpostavljala
očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja, bez
sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba,
koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim
pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31, bio
je jemenski Jevrejin. I gnosticizam je, bez sumnje, imao dosta udjela u razvoju
koncepcije imamata. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo
za rasađivanje Alijine nauke, i do današnjeg dana Perzija, sa svojih 15
milijuna, ostala je bastion ši-ija32. Unutar same šiitske zajednice razvio se
skoro neograničen broj manjih sekta. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl al-
bayt, tj. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve
vrste rionkonformista i nezadovoljnika, ekonomskih, društvenih, političkih i
vjerskih. Mnoga krivovjerja, koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja
su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana,
postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom
poretku. Ismailije, kar-mati, druži, nusajrije i njima slični, o kojima ćemo
kasnije govoriti, bili su izdanci šiitske sekte.
26 Za ovo gledište vidi liji, str. 296. i slj.
" Shahrastani, str. 108—9; Mas'udi, vol. I, str. 70.
 28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u
različitim stepe-
nima suniti samo .prorocima, naročito Muhamedu. Ibn-Hazm, vol. IV, str. 2—25;
I. Goldziher u Der Islam, vol. III (1912), istr. 238—15; Iji, str. 218. i slj.
29 Vidi str. 400 i slj.
30 Baghdadi, izd. Hitti, str. 157; ibn-iall-Javvzi, Naqd, str. 103—4.
31 Iji, Str. 343.
32 U svemu danas ima oko 50,000.000 šiija, od kojih oko osamnaest
milijuna
živd u Iranu, sedam u Indiji, tri u Ira'ku, četiri iu Jemenu, gdje su poznati
pod imenom zejdi, 350.000 <u Libaaiu i Siriji, gdje su .poznati pad
limenom
matawilah (tj. pristalice /Alijine/). Ultrašijitske sekto, među kojima su
ismiaiiliti,
druži, nusejri, jazidi i Ali-ilahi, broje u svemu otprilike 60,000.000, oko 14
pro
cenata svih muslimana. Isp. str. 21 i str. 408.

236

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Kao nikada dotada, u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika
javnog go-vorništva, koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada
kasnije. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim
propovijedima, vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje
ratničkog duha među trupama, a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za
usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. U doba koje nije znalo
ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao
izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. Visoko moralni
Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama, besjede askete al-Ha-sana al-Basrija
(-f- 728), koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih
je sačuvao njegov biograf33), ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i
vatrenog al-Hajjaja -- sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do
nas došlo iz tog ranog doba34.
Govorništvo
Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoks-
nih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću
tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od
nekoliko redaka35. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog
stila sa njegovom konvencionalnom, otmjenom frazeologijom, koja odaje perzijski
uticaj, 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. pisaru, -f- 750), sekretaru posljednjih
umajadskih kalifa. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim
generacijama pisaca. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina
sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom, a završila s ibn-
al-'Amidom«37. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim
izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji, njegovom vojskovođi al--Ahnafu
(krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687), čak i Akthamu ibn--Savfiju, koji je
uživao ugled u predislamsko doba. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski
mudrac« (ha/dm/'9.
Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrije-
me Umajada zabilježen je, bez sumnje, na području
pjesničkog stvaralaštva. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza, jasno
pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao
nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada
stare veze sa boginjama vi-
33 Ifca-al-Jawzi, Sirah, str. 121—6.
34 Vidi ibn-Qutaybah, <Uyun al-Akhbdr, vol. II, str.
231—52; al-Jahiz,
al-Bayan, vol. I (Cairo, 1926), str. 177. i slj.; vol. II, str. 47. i slj.;
<Iqd., vol. II,
str. 172. i slj.
35 Za obresce vidi Qalqashandi, Subh, vol. VI, str. 38C—91.
36 Vol. I, 'Str. 550; isp. Mas'udi, vol. Vi, str. 81.
37 Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida.
38 Jahiz, Bayan, vol. I, str. 58. Vidi ibn-Qutaybah, Ma an/, str.
216; Tabari,
vol. II, str. 438—9.
39 Ibn-Qutaybah, Ma'drif, str. 153; isp. Aghani, vol.
XV, str. 73, 1.28.
Vidi Jahiz, Baydn, vol. II, str. 63.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

237

na, pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. Prvi put se u punom sjaju na

arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. Dok su mnogi predislamski
pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko
stihova erotskog karaktera, ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se
specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). Iz ovog ljubavnog preludija
(nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na
njih razvila se arapska lirska poezija.
Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f
ča 719). Ovaj prvak erotske poezije, »Ovidije Arabije«, bio je bezbožan član
plemena Quraysh, dovoljno bogat41, čiji je glavni posao bio izjavljivanje
ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu, kao i takvim
mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. Jezikom punim strasti i
izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu.
Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu, s jedne strane,
prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa, i, s druge, prema stereotipnim
osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43.
Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji, njegov savremenik Jarmi
(t 701) iz banu-;Udhrah, hrišćanskog plemena jemenskog porijekla, koje je
živjelo u Hidžazu, pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa.
Jamilovi stihovi, svi upućeni njegovoj dragani Buthavni, koja je pripadala istom
plemenu44, odišu takvom jvj.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. Zbog
njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski
pjesnici su komponovali melodije za njih. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju, i
napola mitski Majnun Layla45, čije je prvobitno ime, prema predaji, bilo Qays
ibn- al-Mulawwah4(i, bio je lirski pjesnik. On se, prema legendi do ludila
(odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla, koja
je odgovarala na njegovu ljubav, ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila
svome ocu. Mahnit od očaja, Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag
po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i
izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. Samo kada bi se spomenulo njezino
ime, on bi dolazio k sebi47. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih
arapskih, perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. Bez
sumnje, mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni
sastavili, nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme.
40 Njegov Dlwan, izd. Paul Schwarz, 2. vol. (Leipzig, 1901—9).
41 Aghani, vol. I, str. 32. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il
Jabbur,
'Umar ibn,-abi-Rabl<ah, 2. vol. (Beirut, 1935—9).
42 Ibn-Qutaybah, Sh'ir, str. 349.
43 Vidi W. G. Palgrave, Essays on Eastern Questions (London, 1872), str. 279.
44 Vidi_Ibn-Qutaybah, Sh'ir, str. 260—68; Aghani, vol. VII, str. 77—
110.
45 Aghdni, vol. I, sir. 169, citiran od ibn-Khallikana, vol. I, str. 148.
46 Al-Ku'tubi, Fawdi al-Wafayat (Bulaq, 1283), vol. II,
str. 172, stavlja
njegovu smrt otprilike A. H. 80—699.
47 Ibn-Qutaybah, Shi'r, str. 358—62.

238

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Pored ljubavne poezije, pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i

političko pjesništvo. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da
sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. U
ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije.
Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. prenosač, ča 713—72)49.
Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca), ratnog zarobljenika50, i
arapski je govorio stranim akcentom, ali je u arapskim analima ostao čuven zbog
svoje fenomenalne memorije. Kao odgovor na pitanje al-Walida II, on se ponudio
da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su
se rimovale na svako slovo alfabeta. Nakon što je lično i od opunomoćenog
zastupnika čuo 2.900 qasldah, al-Walid je, kažu, bio zadovoljan i zapovjedio je
da se recitatoru isplati 100.000 dirhama51. Hammadova velika zasluga je,
svakako, i njegova čuvena zbirka Zlatne ode, koje su inače poznate i pod nazivom
Mu'allaqat.
Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali
su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729), a na čelu prijestoničke škole
al-Akhtal (t ča 640—ča 710). Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. Oni su
bili satiričari i panegiričari. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska
kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti.
Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52.
Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova
al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. Jarlr, najveći satiričar toga doba, bio je
dvorski pjesnik al-Hajjaja54. Svojim panegiricama, na kojima počiva njihova
slava više nego na njihovim satirama, ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju
danas vrši stranačka štampa. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan
drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. Al-Akhtal je uvijek bio na strani
prvoga. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala,
najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula
da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na
kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56
48 Aghani, vtol. XVIII, str. 71—2; iap. ihn-Qutaybah, Shi'r, str. 347.
49 Fihrist, str. 91; ibn-Khalllkan, vol. I, str. 294.
50 Ibn-Quitaybah, Ma'arif, str. 268.
51 Ibn-Khalliikain, vol. I, str. 292; Aghani vol. V, str. 164—5. Vidi
(lqd.,
vol. III, str. 137—8.
52 Ibn-Qu<tayibah, Shi'r, str. 301—4.
53 Ibid., str. 297—8. O Farazdakijevim panegiricima u čast
njegovih pa
trona kalifa, vidi njegov Dlwdn, izd. R. Boucher (Pariš, 1875), passim.
54 Ibn-Qutaybah, str. 287. Za primjere njegovih panegirika
vidi njegov
Dlwan (Cairo, 1313), vol. I.
55 O njemu vidi Aghani, vol. VIII; str. 186—97,
vol. XIX, str. 2—52;
ibn-Khailikan, vol. III, s;tr. 136—46 = de Slane, vol. III, str. 612—28; Josaph
Hell, Daš Leben des Farazdak (Leipzig, 1903).
56 Aghani, vol. VII, str. 183, gdje je ispričana anegdota da bi
ilustrovala
njegovu odanost religiji.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

239
Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i or-
ganizovan odgoj. Prvim umajadskim vladarima
sirijska pustinja, bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali
svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u
poeziji. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda.
Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom
maternjem jeziku, služiti se lukom i strijelom i plivati. Takav se čovjek naziva
al-kamil, savršen57. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama
Sredozemnog mora. Etički i odgojni ideali, kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u
književnosti, a koji se odnose na ovaj predmet, bili su srčanost, izdržljivost u
vrijeme teškoća (sabr), poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti
(jiwar), čojstvo (muru'ah), velikodušnost, gostoljubivost, pažnja prema ženama i
ispunjavanje svečano datih obećanja. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline
koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina.
Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib), obično
hrišćanin ili klijent, postao je stalna figura na dvoru. Tutor sinova ovoga
kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih
da ne spavaju dugo«58. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako
bi se ogriješila o pravila arapske gramatike, pa je čak bio sklon da primjenjuje
tjelesnu kaznu59. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom
tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim
vrstama zabava kojima je začetnik đavo, iza kojih dolazi srdžba božja«60.
Javnost, želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja, potpomagala je džamije,
u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. Prema tome, najraniji
učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). Već je 17. god. (638) kalif
'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju
petkom u džamijama. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abi-
Habiba (j 746). Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao
učitelj61. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao
osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. Dozna-jemo da je u
drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se
školarina plaćala64.
_57 Ibn-Sa'd, vol. III, ,pt. 2, str. 91, 11.10—11, isp. vol. V, str. 309,
11. 7 i slj., Aghani, vol. VI, str. 165, 1. 9.
58 Mubarrad, s>tr. 77, 11. 6—7.
59 Yaqut, Mu'jam, al Udabd', izd. Margoliouith, vol.
I, (Levdan, 1907),
str. 25—6.
60 Ibn-al-J<awzi, Sirah, str. 257—8. Vidi Jahiz, Baydn, vol. II, str. KJ8—43.
61 Suvuti, Husn, vol. I, str. 134; isp. Kkidi, Wuldh, str. 89.
82 Spominje ga i Jahiz, Bayant vol. I, str. 175, kao
tutora sinovima Abd-al-Malika.
63 Ibn-Sa'd, vol. VI, str. 210.
64 Yaqut, Udaba', vol. II, str. 239.

240

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Nauka
»Nauka je«, Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku, »dvovrsna: jedna se
odnosi na vjeru, a druga na tijelo (tj. medicina).« Medicina na Poluotoku
uistinu je bila vrlo primitivna. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim
radnjama i talismanima protiv uroka. Nekoliko recepata, koji su liječenje
svodili na upotrebu meda. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama, bili
su se uvriježili u tradiciju. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«, pa su
zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. Kritički ibn-Khaldun u svom
čuvenom djelu Muqad-riaraah,05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine
izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije
nego liječenje.
 Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim, a djelomično i na
perzijskim izvorima. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom
stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f- ča 634) iz Tajifa, koji je studirao u
Perziji66. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je
počasnu titulu »doktor Arabljana«07. U vještini liječenja, kao što je bio
običaj, njega je naslijedio njegov sin al-Nadr, čija je majka bila Prorokova
tetka po materi08.
U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije, grčka nauka više nije bila živa
snaga. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su
pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. Dvorski liječnici Umajada pripadali su
ovoj grupi. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal, hrišćanin, Mu'awiyin
liječnik69, i Tayadhuq, očigledno Grk, liječnik al-Hajjaja70. Sačuvani su neki
Tayadhuqovi aforizmi, ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se
njemu pripisuju. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre,
koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama, preveo je (683) sa
sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao
na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji, i tako ovome
čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. Za kalifa al-
Walida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo
za njihovo liječenje72. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije, gdje je grčka
tradicija bila živa, prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73.

Alhemija
Alhemija, kao i medicina, jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije
dali značajne doprinose, jedna je od disciplina koja se rano razvila. Khalid
(f 704
65 Str. 412.
66 Ibn-abi Usavbi'ah, Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba', izd.
A. Miiller
(Cairo, 1882), vol. I, str. 109; ibn-al-'Ibri, str. 156.
67 Ibn-al-'Ibri, str. 156—7; Qifti, Htifcama, str. 161.
68 Ibn-abi-Usayibi'iah, vol. I, str. 113; isp, Nawawi, Tahdhlb, str. 593.
69 Itana!bi-Us>ayibi'ah, vol. I, str. 116.
70 Ibid., str. 121; viai str. 211.
71 Ibn-al-'Ibri, str. 192.
72 Ibid., str. 195; Taban, vol. II, str. 1196.
73 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. I, str. 116, 11.25—6.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

241

ili 708), sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«, prema
Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor), bio je prvi u islamu koji
je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije, medicine i
astrologije. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75, koji se
pripisuje aktivnosti Khalida, ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su
Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke
dobivali odatle. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog
Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). Jabir je, međutim, živio
kasnije, 776. god., i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period
Abasida. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i
alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i, Alijinu
potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77. Najnesretnija činjenica o
duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali
nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu
donijeti ocjenu.
Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhi-
tekture, ona je mogla postojati samo u Jemenu,
ali što se toga tiče, dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u
stanju da nam pruže dovoljno podataka. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla
igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. Ovdje je šator bio obično
prebivalište, hram se nalazio pod otvorenim nebom, dok je pustinjski pijesak
služio za grobnicu. Stanovnik rijetke oaze znao je, kao što i danas još uvijek
zna, za primitivnu arhitekturu, koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča,
pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. Ona ne zna za
dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. Čak i
nacionalno svjetište Hidžaza, Ka-ba, nije ništa drugo 'do primitivna građevina
kockastog oblika, bez ikakva krova. Ona građevina, koja se nalazila i u
Muhamedovo vrijeme, bila je djelo nekog drvodjelje, koptskog hrišćanina, koji je
za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu
koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. Grobnice uklesane u stijeni u
Madajinu Salihu (stari Hidžr), živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene
grebene u Petri, palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire, takve crkve
kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith
obnovio na grobu mučenika sv. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik
74 Str. 242, 354.
75 Julius Ruska, Arabische Alchemisten, I, Chdlid Ibn Jazid Ibn
Mu'dwija
(Heidelberg, 1924), str. 8. i slj.
76 Fihrist, str. 317, 1.25; abn-Khailldikan, vol. I, str. 185 =
de Slane, vol. I,
str. 300; Hajji Khalfah, Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-al-
Funun,
izd. Fluegel, vol. II (Leipzig, 1837), str. 581, 604, vol.
III (London, 1842),
str. 53, 128.
77 J. Ruska, Arabische Alchemisten, II, Cfa(/ar Alsadiq, der
Sechste Imam
(Heidelberg, 1924), str. 49—50.
78 Ibn-Hisham, str. 336—7.
16 — Istorija arapa

242

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

stepen umjetničke tehnike, ali je ta tehnika posuđena i, helenizira

ma u so
građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne

UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI

umjetnostima, u s

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

243

ma, ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Na taj je način
džamija (mošeja od ar. masjid, mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica
istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim
odnosima. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao
uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija.
Jednostavna Muhamedova džamija u Medini, više nego svetište u Meki, slučajem
sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. Ova
se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta, koje je bilo ograđeno zidom od
ćerpiča78. Kasnije je Prorok, za zaštitu od sunca, sa susjednih zgrada produžio
ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno
Džamija u Medini

DŽAMIJA U MEKI
dvorište. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni
stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. Palmin trupac pričvršćen
za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0, na kojoj je
on stajao dok je oslovljavao skup81. Mjesto njega kasnije je postavljena mala
platforma sa tri
79 Baladhuri, str. 6; Buikhari, vol. I, str. 106—7.
80 U Orientalische Studien. Theodor Noldeke, jad. C. Bezold
(Giessen, 1906),
vol. I, str. 331. i slj., C. H. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila
izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne
treba
povezivati sa bogoštovljem.
81 Ibn-S'ad, vol. I, pt. II, str. 9; F. Wiistenfeld, Geschichte
der Stadt
Medina (Gottingen, 1860), str. 63; isp. Bukhari, vol. I, str. 107.
16'

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. Da li
je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi
pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah), nije sigurno. Dok su izgovarali
svoje molitve, vjernici su se svrstavali u paralelne redove, licem okrenuti
prema zidu, najprije u pravcu Jeruzalema, a kasnije u pravcu Meke82. Sa vrha
ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na
molitvu83. Ovdje, prema tome, mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve
osnovne elemente zborne džamije — dvorište, neku vrstu krova za zaštitu vjernika
i propovjedaonicu.
Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu
Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina
koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i, što je još bitnije, to im je
omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili
članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. Ova tehnika, primijenjena na
vjerske potrebe muslimanske zajednice, kako pokazuje džamija u Medini,
modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti, proizvela je tokom
vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska, arabljanska,
muslimanska i muhamedanska84. Građevinski materijal, bez obzira da li se radi o
kamenu, cigli ili ilovači, u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je
preovladavao u dotičnoj oblasti. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod
uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila, zatim
domaćeg i rimskih stilova, koji su ovim prethodili, U Mezopotamiji i Perziji na
nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici, koji su se zasnivali na
ranijoj domaćoj tradiciji. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo
dekorativnih motiva. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno
obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. sirijsko-egipatska, koja se ugledala na
grčko-rimske i domaće uzore; 2. iračko-perzijska, koja se zasnivala na
sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima; 3. španska i
sjevernoafrička, koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj, koji se
često naziva i maurski ili magribski; i 4. indijska, koja nosi jasna obilježja
hindu stila. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama.

Prve džamije u provincijama

Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan
(637 ili 638). On je osnovao i sam grad, koji je služio kao zimovnik za vojsku.
Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto, unaokolo ograđeno trskom.
Kasnije je od ilovače i ćerpiča
82 Ibn-S'aid, vol. I, pt. 2, str. 3—5.
83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se
odlučio na
adhan kao formalni poziv na molitvu, nakon što je razmatrao mogućnost
upotrebe drvenog igonga (naqils), fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama.
Ibn-S"ad, vol. I, pt. 2, str. 7.
 84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog
njegove
uporednosti sa terminom hrišćanin, kojii se upotrebljava z,a Kristove vjernike,
jer oni nisu, kako sami tvrde, Muhamedovi vjernici.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

245

(libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari, 'Umarov upravitelj, koji je krov
džamije pokrio travom85. God. 638. ili 639. okupator, vojskovođa Sa'd ibn-abi-
Waqqas, podigao je drugi vojni logor, Kufu, sa jednostavnom džamijom kao
njegovim centrom. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar al-
imdrah). Kao i u Basri, džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od
trske, a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Ziyad, Mu'awiyin zamjenik, ponovo je
sagradio ovu džamiju sa stubovima, ugledajući se u sasanidske obrasce. U ostalim
pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed
slučajno planirao u Medini. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri.
Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. god., koju je
posjetio 1184. god. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87.
Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari
Kairo). Ovdje je god. 642. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. U
svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija, od koje isto tako nije ostao nikakav
trag88, bila je kao i ostale, jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab),
koja bi označavala pravac molitve, i bez ikakva minareta (mi'dhanah). 'Amr ju je
kasnije snabdio propovjedaonicom, koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski
nubijski kralj89. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u
Kejravanu (670—75), koja je, kao i džamija u Fustatu, bila vojni logor. (Uqbah
je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao
ostale zgrade za stanovanje naroda90. Njegovi nasljednici više puta su
obnavljali džamiju, a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817—
38). Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama.
U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim
gradovima, stare građevine su im poslužile za džamije. U Ma-dajinu, Sa'd ibn-
abi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog
cara91. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. Ivana92. Kažu,
međutim, da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao
crkva93.
Mihrab, udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve,
kasniji je dodatak opremljenosti džamije. On je preuzet od crkve. Uvođenje ove
novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-al-
Azizu94, mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. Džamija u
Medini očigledno je bila

vol. I, Vollers

Baladhuri, str. 346—7, 350; Yaqut, Bulddn, vol. I, str. 642.

Tabari, vol. I, str. 2489; Yaqut, vol. IV, str. 323—4.
Str. 211—12.
Što se tiče njezinih ranijih prepravki, vidi Yaqut, vol. III, str. 899—900.
Maqrlz,i (Bulaq), vol. II, str. 248, 1.30.
Yaqut, vol. IV, str. 213.
Tabari, vol. I, str. 2443, 2451.
Baladh'uri, str. 125; Yaqut, vol. II, str. 591; >ibn-Juhayr, str. 262.
Istakhri, str. 61; ibn-Hawka'l, str. 117; Maqdizi, str. 156.
Maqrizi, vol. II, str. 247, 11.16—17; MaqdLz:i, str. 80, 1. 17; ibn-Battutah,
str. 271, 272; ibn-Duqimaq, al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar,
izd.
(Bulaq, 1893), ;pt. IV, str. 62, 1. 12; Šuvuti, Hus'n, vol. II, str. 149.
Ibn-al-Faqih, str. 109, 1.2.
246

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

prva koja je dobila mihrab. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim
džamijama i, kao hrišćanski oltar, zadržao je najveći stepen svetosti. Kao takav
on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i
zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj
dekorativnoj umjetnosti, koji su se neprestano mijenjali.
Profana inovacija u džamiji, zbog koje se obično krivica svaljuje na
Mu'awiyu96, jest maqsurah, ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije, koji
je bio rezervisan za kalifa. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima,
a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata
na kalifa97. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i
odmaranja ili u svrhu razmišljanja98.
Kao i mihrab, Umajadi su uveli i minaret. Sirija je, prema tome, prvobitna
domovina minareta. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog
nasljednika crkvenog tornja, koji je bio četverouglast".
Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u
Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao
katedrali sv. Ivana. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj, koji
je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. U Iraku, u
Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102.
Međutim, čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge
minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu
novinu na džamiji u Medini103. Poslije njega minareti su bili sve brojniji.
Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski
minaret i služio je kao prototip drugim, naročito minaretima 'u sjevernoj Africi
i Španiji. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio.
Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva
crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. U Egiptu su minareti tokom
mnogih stoljeća zidani samo od cigle, i neki autori misle da je čuveni
Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na
njihovu gradnju. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu, koji
potječe iz IX stoljeća, podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku-
98 Ya'qubi, vol. II, str. 571. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-al-
Hafeimu (Baladhuri, str. 6, 1. 16 =: Hitti, str. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi, vol.
II, str. 247, 1. 32).
97 Dirnawari, sitr. 229; ibn-Khalidun, Muqaddamah, str. 224—6;
isp. Taban,
vol. I, str. 3465, 11.8—9.
98 Isp. Aghani, vol. XVII, str. 116, 1.6.
99 Maqdisi, str. 182, 11. 8—9.
100 Ibn-al-FaqIh, str. 108; isp. ibn-Battutiah, vol. I, str. 203.
101 Maqr!zi, vol. II, str. 248.
102 Baladhuri, str. 348.
103 Wu9tenfeld, Stadt, .str. 75; libn-Battutah, vol. I, .str. 272.
104 Morris Jastrow, Jr., The Civilization o/ Babylonia and Assyria
(Philla-
delphia, 1915), str. 376—7. Vidi str. 379—80.
105 Ibn-S'ad, vol. I, pt. 2, str. 3; vidi Koran, 2 :136, 138.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

247

la) sa sedam njegovih spratova. Oni predstavljaju sunce, mjesec i pet planeta-
koje su tada bile poznate104
Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom, i kao prvi qiblah islama105 i
kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu
u nebo, vrlo rano dobio svetište, koje uživa osobitu svetost u očima svih
muslimana106. Kada je god. 628. kalif 'Umar posjetio grad, vjerovatno je on
podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku, gdje
je nekoć stajao Salamonov hram, a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska
crkva. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom
koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki,
koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje
odvratio bujice hodočasnika108, sagradio je 691. god. na istom mjestu u
Jeruzalemu Kupolu na stijeni, kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«.
Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji, mjestu svetom za
jevrejske, paganske, hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra
mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. Kufijski natpis
oko Kupole, čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109, jedan je
od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. (Abd al-Malik je upotrebio
materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i
oštetio Kozroes II god. 614. On je uposlio domaće majstore, od kojih su neki
vjerovatno bili bizantijskog porijekla. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje
od dotadašnjih obrazaca. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi
dekorativni motivi, kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv.
groba111. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je
ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. 2'a
muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski
interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere.
Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke, naročito poslije
strašnog zemljotresa 1016. god.112, ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj
prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik.
Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113, koji ga je napisao negdje oko
903. god. Poslije njega opisao ju je oko 985. al-Maqdisi114.
106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi
Nuwayri, vol. I,
str. 334. i slj.
107 Maqđisi, str. 159.
108 Ya'qubi, vol. II, sir. 311.
109 Vidi str. 211.
110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni
nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. H. 31/651—2.
Vidi
Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal, vol. XXXVIII (1930), str. 1179—91.
111 Maqdisi, str. 159. Kupola je napravljena prema kupoli
'katedrale u
Busri. Isp. M. S. Briggs, Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine
(Oxford, 1924), str. 37.
112 Ifon-al-Athir, vol. IX, str. 209.
113 Str. 100—101.
114 Str. 169—71.
Kupola na stijeni

KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA

DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA

249

Džamija Aqsa
Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. Naziv al-
Masjid al--Aqsa, kao što smo čuli ranije, upotrebljava se u arapskoj literaturi
u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola,
grobovi, derviški manastiri (sing., taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing,
sabil), koje su podigli mnogi kalifi, počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog
sultana Sulejmana Veličanstvenog. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34
jutra. U strogom smislu riječi, naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je
sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. Za njezinu izgradnju koristile su se
ruševine crkve sv. Marije, koju je bio podigao Justinijan. Ona je stajala na tom
mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa
podigao oko 771. god. Abasid al-Mansur. Kasnije su je preinačili krstaši. Zatim
ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god. 1187. Kao i
za Kupolu na stijeni, i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115
i al-Maq-disija116.
Džamija Umajada God' ,795' .'Abd al-Malikov sin Al. Walld. zapo-sjeo je
mjesto na kome se nalazila bazilika u
Damasku posvećena sv. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije
nazvala džamija Umajada117. Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je
hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. Dva južna minareta nalaze
se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118, međutim
sjeverni minaret, koji služi kao svjetionik, sigurno je sagradio al-Walid i on
je postao model za slične građevine u Siriji, sjevernoj Africi i Španiji. To je
najstariji sačuvani čisto islamski minaret. Tri lađe i poprečna lađa, iznad koje
se diže velika kupola sa svojim mozaicima, takođe su djelo kalifa, koji je kako
smo obaviješteni, uposlio perzijske i indijske majstore, kao i grčke mehaničare,
koje mu je poslao bizantijski car119. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su
materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. Zidovi su bili
raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. Geograf al-Maqdisi121, koji je posjetio
džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća, govori o njezinim zlatnim mozaicima
i dragom kamenju. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi, a bili su
takođe ispisani lijepi natpisi. One iste slike koje je kasnije premazao neki
pobožni kalif ponovo su otkrivene god. 1928122. U ovoj džamiji nalazimo prvu
pojavu polukružne niše za
115 Str. 100.
116 Str. 168—9.
117 Među đa.našnjjm glavnim džamijama Alepa, Himsa i
Bej.ruta ima
nekih koje su u prošlosti bile crkve.
118 Isip. Yaqut, vol. II, str. 593.
119 Maqdisi, str. 158; ibn-'Asakir, vol. I, str. 202; ibn-
Jubayr, str. 261;
isp. Ta'b-ari, vol. II, str. 1194.
120 H. I. Bell, u Der Islam, vol. II (1911), str. 274, 374.
121 Str. 157; vidi tafcođe Istakhri, str. 57; ibn-Rustah, str. 326.
122 E. de Lorey i M. van Berchem, Les mosalques de la
mosquee
Omayyades d Damas (Pariš, 1930), K. A. C. Creswell, Early Muslim Archi Do
ture, pt. I (Oxford, 1932), str. 119—20.

UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

251

molitvu (mihrab). Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice.
Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske
džamije, koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. Mada je ova Umajadska
džamija bila tri puta spaljena, prvi put 1069. god., drugi put od Tamerlana
1400. god. i posljednji put 1893. godine, ipak je u mašti muslimana uvijek
zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. Nju smatraju četvrtim svetištem
islama (vidi str. 211).
U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije
raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije
(jama ah) bila je potpuno završena. Zborna džamija je, treba primijetiti, uvijek
bila nešto više od obične zgrade za molitve, ona služi kao dvorana za opće
skupljanje i kao politički i odgojni forum124. Fizičke potrebe zajednice sada su
znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora, a isto tako pokrivenog
prilaza; takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta, niša,
propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. Političke potrebe zadovoljene su
veličanstvenošću plana, sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i
sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u
veličanstvenim hrišćanskim katedralama.

Palate: Na svim drugim arhitektonskim područjima,

Qusayr 'Amrah izuzev religijskog, Umajadi su ostavili samo
nekoliko spomenika. Među njima su najglav-nije pustinjske
palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. Većina kalifa, kao i
gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i
'Abd-al-Malika. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. U samom glavnom
gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125, kraljevske rezidencije, koja
se nalazila tik uz džamiju. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove
rezidencije istog naziva, al-Qubbah al-Khadra'126, u Vasitu. Međutim, po
rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su
ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i
preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti
prema bizantijskim i perzijskim obrascima. Ruševine jedne palate koju danas
nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra, na istočnoj strani Sirijske
pustinje, ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada
ili prvih Abasida127. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka.
Ovdje je Ya-zld, 'Abd al-Malikov sin, ili sagradio ili prepravio palatu zvanu
Mu-waqqar128, čijih se nekoliko ostataka još vidi. Njegov sin al-Walid II,
str. 591
124
činjale
12.5
Ihn-al-Faqih, str. 106; ibn-'Asakir, vol. I, str. 198; Yaqut,
vol. II,
Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij
s/kim -skupovima ipetkom.
Vidi str. 207. Ibn-al-Athir, vol. V, str. 224.
Baladhuri, str. 290; Mas'udi, Tanblh, str. 360; Ya<qubi, str. 322.
Gertrude L. Bell, Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford, 1914), str. 167.
128
predio
Yaqut, vol. IV, str. 687. Al-Balqa', gdje je palata stajala, bio je južni
istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab.

FASADA AL-MUSHATT

%^fell.-— '• '*&*? ''"f:' 3

/w Jm* ?'*&% y"A* i- :r*^
QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA

254

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama, držao je susjedni Kastal129 i
Azrak130, dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. Istom ovome kalifu
al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas
nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je
arheolozima pala u oči. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa
graditelja. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se
nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. Ipak, najpoznatija palata ove grupe
je Qusayr (mali zamak) 'Amrah, koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od
sjevernog kraja Mrtvog mora. Ovaj zamak, koji je možda sagradio između 712. i
715. god. Al Walld I, otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. god. Ime je
vjerovatno novijeg datuma, jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni
traga. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito
značajnom, o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku.

Slikarstvo
Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i
životinja posebno pravo božje, i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom
zanima smatrali su bogohulnikom. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj
umjetnosti, koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove
zabrane idolopoklonstva, ima direktnu potvrdu u jednom hadisu, u kome se govori
da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. Naziv
musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. Zbog toga se
nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića, mada ih nalazimo u nekoliko
slučajeva na palatama i u knjigama. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj
umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. Uspjehe
kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv
»arabeska«, koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika.
Međutim, sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za
slikarstvo, na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i
književni opisi njihovih bogomolja. Muslimanska umjetnost bila je u svom
postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja, i u većini slučajeva ona je
produkt umjetničkog genija pokorenih naroda, ali se razvijala pod okriljem
islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere.
129 Od la't. castellum, tvrđava. Yaqut, vol. IV, str. 95.
130 Taban, vol. II, str. 1743.
131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta, zimovnik.
132 Isp. R. E. Brunnow i S. v. Domas/zew,ski, Die Provincia
Arabia, vol. II
(S'trasibuirg, 1905), str. 105—70; B. Schulz i J. Strzygowski, »Mschatta«,
Jahrbuch
der koniglich-preussischen Kunstsammlungen, vol. XXV (1904), str. 205—373.
133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab, ,pt. I
(Wiemna,
1902), str. 5. d slj.; Musil, Kusejr 'Amra, I Textband (Wiemna, 1097). Musil je
smatrao graditeljem ial-Waiida II.
134 Bukhari, vol. VII, str. 61.
135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime
ovdje); Bukhari,
vol. II, str. 135.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

255

Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr

'Amre, koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. Na zidovima ovog trans
jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva,
uključujući samog kalifa Wallda i Roderika, posljednjeg vizigotskog kralja
Španije. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi«
(Negus), a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom). Na slikama je očigledan
sasanidski uticaj. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu, Filozofiju,
Istooriju i Poeziju. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg
magarca. Veći broj aktova prikazuje plesače, muzičare i zabavljače. Ornamentiku
sačinjavaju draperija, lišće koje raste iz vaza, vinova lo-za, palme sa
grozdovima plodova, lovor i pustinjske ptice. Natpisa su većinom arapski sa
nekoliko imena na grčkom. Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo
nije sačuvano u tako odličnom stamju.

Muzika
U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske,
ratničke, vjerske i ljubavne. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u
vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. Inshad, ili pjevanje pjesama,
uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. Međutim, karavanska pjesma
hudd' bila je njihova omiljena pjesma i, po njihovom mišljenju, prvi oblik
pjevanja. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -- započela je onda kada je
jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i, slomivši ruku, počeo
svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko, o moja ruko!).
To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu.
Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz, koji se upotrebljavao u karavanskim
pjesmama. On je najjednostavniji poetski metar.
Južni Arabljani su, bez sumnje, imali svoje vlastite tipove pjesama i
muzičkih instrumenata138, o kojima se vrlo malo zna; međutim, nije sigurno da li
je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana, i prema tome
muslimana Arabljana. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su
četverouglasti tamburin (duff), frula (qassabah, gassabah) i svirala od trske
ili oboe (zamr, mizmar)™9. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo.
Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. Gasanidski
velikaši držali su horove grčkih pjevačica. Lah-midi Hire imali su perzijsku
drvenu lutnju ("ud, odatle eng. »lute«), koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od
njih. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku al-
Nadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah, liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske
recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142.
Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726)
136 Vol. VIII, str. -92.
137 Isp. »Almodad«, -u I Dn. l : 20.
138 Mas'udl, vol. VIII, str. 93.
139 Aghdni, vol. II, istr. 175.
140 <Iqd, vol. III, str. 237; Mas<udi, vol. VIII, str. 93.
141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. 31 :5—6.
142 Mas'udi, vol. VIII, str. 93—4.

256

UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

uveo perzijsku lutnju. Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama

perzijskih radnika koje je u Arabiju god. 684. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr
radi prepravljanja Kabe143. Kasnije je na sličan način bio preuzet, zajedno sa
nazivom, drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy
(vertikalna svirala), kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G.
Farmera144. Očigledno, većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile
su žene, i zbirka Aghani145, koja također sadrži pjesme (pjesmarica), sačuvala
nam je imena nekih od n]ih. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje
njegova sestra al-Khansa', savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća
pjesnikinja Arapa, očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. Većina
predislamskih pjesnika je, očigledno, uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala
i melodije za njih.
Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao
pjesnika, nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. Prorok je mogao gledati
s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim
obredima. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat
đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. Većina muslimanskih
pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici; neki je osuđuju u
svim njezinim vidovima, dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s
religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh), mada stvarno nije grešna
(haram). Međutim, sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo,
muzika duša, a veselje je njihovo čedo«149.
Uskoro, čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam, tendencije socijalnih
promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani, naročito za vrijeme
'Uthmana, prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. Tada
je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. Umjetničko i otmjeno
pjevanje, ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq, tj.
onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam
(iqa<), uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. Profesionalni muški muzičari
pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun, tj. ženskonje, ljudi koji su
bojili ruke i podržavali ženske manire. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun,
632—710) iz Medine, koji je bio smatran za oca islamske pjesme. Pretpostavlja se
da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz
pratnju instrumenta tamburina150.
143 Aghani, vol. I, str. 98.
144 U Journal Royal Asiatic Society (1929), str. 119. i
slj.; str. 489. i slj.;
A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London, 1929), str. 7.
145 Vol. VIII, str. 3, vol. X, str. 48.
146 Aghani, val. XIII, str. 140.
147 Sur. 26 : 224—6.
148 Vidi Nuwayini, Nihdyah, vol. IV, str. 132—5; Farmer,
Arabian Music,
str. 24—5; A. J. Wenstock, A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition
lLeyden, 1927), str. 173.
149 Nawaji, str. 178. Vidi Nirwayiiu, vol. IV, str. 136. i slj.
150 Aghani, vol. II, str. 170, 171, 173.

DUHOVNI 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA

257

Prva generacija muslimanskih pjevača, na čijem je čelu stajao Tuways, bili

su strani oslobođeni robovi. Tuways je ostavio podmla-dak učenika, među kojima
je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726), koga ubrajaju među četiri velika islamska
pjevača151. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje, za
njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi.
Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob, sin nekog Turčina. Uživao je zaštitu čuvene
ljepotice Sukayne, Husaynove kćerke. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog
crnca, klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha, f ča 714). Za Sa'ida se govori
da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada, da
je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i
perzijske pjesme152. Očigledno, on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizo-
vao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. Drugi njegov učenik
bio je al-Gharid153, berberski melez, koga je kao Su-kayninog roba podučavao
ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan
stepen jednog od četiri velika islamska pjevača. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f
ča 715), perzijskog porijekla, čiji je popularni naziv »arapski cimbalist
(sannaj)«155, i Ma'-bad (f 643), medinski mulat, koji je bio osobit ljubimac na
dvorovima al- Walida I, Yazida II i al Walida II156. Prije nego se nastanio u
glavnom gradu, Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. Među pjevačicama
prve generacije (qiydn) Jamilah (-f- ča 720), medinska slobodnjakinja, važila je
za kraljicu muzičke umjetnosti137. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih
muzičara i pjevača Meke i Medine, od kojih su mnogi bili njeni učenici. Među
čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih
pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal-
lamu, ljubimice Yazlda II. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino
impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica,
pjesnika i muzičara, obožavalaca i prijatelja, koji su svi bili obučeni u
svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158.
Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima
aristokrati je privlačili su gomile diletanata. Lutnja od drveta, koja je preko
Hire uvedena iz Perzije, do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju
od kože. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah, neka vrsta
psaltera. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od
trske (mizmar) i rog (buq). Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti
tam-burin, koji su naročito voljele žene, doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti
(sunuj). Upoznavši notni sistem, oni su ga usmenim putem pre-
151 Aghani, vol. I, str. 98.
152 Ibid., vol. III, str. 84.
153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. Gharld znači »dobar pjevač«.
154 Aghani, vol. I, str. 99—100.
155 Ibid., vol. I, str. 151.
158 Ibid., str. 19. i slj.
157 Ibid., vol. VII, str. 124. i slj.
158 Ibid., vol. VII, str. 135.
17 — Istorija arapa

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

nosili s jedne generacije na drugu, zbog čega se potpuno izgubio. Aghani je

krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada, a
ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. Prilikom posjete Hidžazu
hrišćanina Hunavna al-Hirija, starješine iračkih pjevača, skupilo se toliko
mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su
stajali srušio, tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. Sveto
hodočašće, sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva
muslimanskog svijeta, pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da
pokažu svoje umijeće. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih
događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. Zbirka Aghani nam
je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah,
predstavnik pjesničkog duha ovoga doba, obučen u najljepše odijelo i udvarajući
se ženama putnicama, imao glavnu ulogu. U njegovom društvu nalazio se ibn-
Surayj, koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja
njihovih ritualnih propisa160.
Tako su Meka, a još više Medina, za vrijeme umajadske vladavine postale
rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. Kao takve, one su
snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. Uzalud su se
konzervativci i ulema tome protivili, povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem
vina i kockanjem, kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali
Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo
zavodi ljude. Bujica se više nije mogla zaustaviti. Muze su bile toliko sklone
javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. Obo-žavaoci pjesme
mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro
dokazivati da poezija, muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude, štaviše
da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između
dva spola163. Drugi uma-jadski kalif Yazid I, lično kompozitor, uveo je pjevanje
i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. On je uveo u praksu održavanje
veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i
pjesma, što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. 'Abd-al-Malik je
uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. Njegov sin al-Walid,
zaštitnik umjetnosti, pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad, gdje su
bili primljeni s velikim počastima. Yazid II, nasljednik strogog i puritanskog
'Umara, umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i
muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. Hisham je
postao zaštitnik Hunavna iz Hire. Walld II, veliki ljubitelj veselog života i
sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama, srdačno je dočekao na svom dvoru
veliki zbor muzičara — pjevača, medu
159 Aghani, vol. II, str. 127.
160 Ibid., vol. I, str. 102.
181 <Iqđ, vol. III, star. _237.
162 Gtoazzali, Ihya' Ulum al-Dln (Cako, 1334), vol. II, str. 238. i slj.
163 <Iqđ, vol. III, str. 225—6; Nawaji, str. 177—9.
164 Aghani, vol. XVI, str. 70; isp. Mas'ud'i, vol. V, str. 156—7.
165 Mas'Uidi, vol. V, str. 446. i slj.

DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA

259

kojima je bio i čuveni Ma'bad166. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem

muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma
jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo
njihovim neprijateljima, aba-sidskoj stranci, snažne argumente u propagandi da
potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «.
168 Ibid., vol. VI, str. 4.
17*

STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI

^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD,

POGLAVLJE XXII
SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE
4. MARWAN I (683—5) 5. 'ABD-AL-MALIK (685—705)

~1
14. MARWAN II 12. YAZID III 13. IBRAHIM 11. AL-WALlD II
(744—50) (744) (744) (743—4)
Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije
Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i, kako smo ranije čuli, s pravom
ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i
posljednjim državnikom banu-Umayyah. Četiri njegova nasljednika, izuzev Marwana
II, kojim se završava dinastija, pokazali su se nesposobnim, iako nisu bili
raskalašeni i izrodi. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif, kao što
je primjerom pokazao Yazid II, provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se
više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. Eunuški
sistem, koji je omogućavao haremsku instituciju, sada je bio potpuno razvijen.
Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova, ljudi su se
počeli odavati raskošnom životu. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla
ponositi čistotom arabljanske krvi. Yazld III (744. god.) bio je prvi islamski
kalif koga je rodila majka robinja1. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili
sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. Takve ljage
1 Tabari, vol. II, str. 1874; Ya'qubi, vol. II, str. 401;
Mas'udi, vol. VT,
str. 31—2. Vidi str. 306.
2 Ya'quhi, vol. II, str. 403, 404.

262

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu

iskvarenost. Karakteristični poroci civilizacije, naročito vino, žene i pjesma,
zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog
arapskog društva.
Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog
Jemena života sa jako naglašenom individualističkom
crtom, plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se
počeli javljati. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi
centrifugalne snage, latentne u društvenom životu, koji je bio organizovan na
širim razmjerama, počele su tada slabiti. Počevši s 'Uthmanom, dinastički duh,
koji je do sada bio suzbijan i sprečavan, počeo se sve više i više afirmisati.
Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak, gdje su duž
rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar
(koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Najvažniji položaj u banu-Mudar
držala je porodica Qays. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom
su bila iz Južne Arabije i, prema tome, nazivali su se Jemeniti. U sirijskoj
jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. Arapi Ku-rasana,
sjeveroistočne perzijske provincije, uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema
tome bili su većinom Sjeverni Arabljani; tu je istu ulogu igralo pleme Tamim,
koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. U Kurasanu je jemenska partija bila
poznata pod nazivom Azdita, prema imenu vodeće porodice. U drugim oblastima
pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. Bez obzira pod kakvim su imenom
istupala ova plemena, obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv
južnoarabljanskih. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike, Sjeverni
Arabljani, koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani, nikad
se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima, koji su vukli porijeklo od
Qahtana, koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). Tokom vremena
pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke, a Jemeniti druge.
Mu(awiyah, osnivač umajadske dinastije, podigao je sirijski pri-jesto
zahvaljujući jemenskim mišicama. Njegov sin i nasljednik Yazld, čija je majka
Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke, sklopio je brak sa Kalbitkinjom.
Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i
izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. Odlučna pobjeda Kalbita nad
plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu, ocu
marvanidskog ogranka umajadske dinastije. Pod al-Walidom I moć plemena Qays
dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada,
osvajača Indije, kao i Qutaybe, pod-jarmljivača centralne Azije. Al-Walidov brat
Sulayman bio je sklon
* O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd, Ishtiqaq; F. Wustenleld, Ge-
nealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen, 1852), i Register zu den
genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen, 1853).

SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE

263

Jemenitima. Yazid II, međutim, pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje, štitio je
pleme Qays, a to isto činio je al-Walid II; Yazid III oslanjao se na jemensko
oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. U drugom
dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke
grupe nego vladar ujedinjenog carstva.
Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena
Qays i Jemenita, koji se pojavljuju i pod drugim imenima, bilo je svršen čin.
Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u
kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. Oblast Damaska bila je jednom
poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato, kako smo obaviješteni4, što je
neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. Pričaju, opet, da se u dalekoj
Murciji, u Španiji, nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit
otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3. Svugdje, u glavnom gradu
kao i u provincijama, na obalama rijeke Inda, na obalama Sicilije, kao i
granicama Sahare, osjećale su se pradjedovske razmirice. One su izazvale
stvaranje dviju političkih stranaka, koje su sada stupile u otvorene međusobne
borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog
oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. U Libanu i Palestini
posljedice tih razmirica osjećale su se doskora, jer su nam poznate ogorčene
borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj .polovini osamnaestog
stoljeća.

Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na

kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. Mu'awijah
je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika,
međutim, zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu
uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast
preda svome sinu. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz
vjernosti dinastiji. Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I,
Yazld I, Marwan I, i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje
sinove. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana
kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-al-
Malika, poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. Kada je
došao na vlast, (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije. Pokušao je da
nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida, a u
međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na
prijesto7. Al-Walid je, opet, uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana
njegovih prava u korist svog
4 Abu-al-Fida', vol. II, str. 14.
5 Ibn-'Idharii, Baydn, vol. II, str. 84.
6 Ya'qubi, vol. II, str. 306.
7 Ibid., str. 334—5.
Pitanje nasljedstva

264

UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO

vlastitog sina. Svi ovi manevri, naravno, nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do
stabilnosti i kontinuiteta režima.
Odmetnici šiije, koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih
uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu,
sada su postali aktivniji nego ikada ranije. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim
potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. U njihovom su se taboru
okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih, ekonomskih ili
društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah. U Iraku, gdje je
stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam, opozicija sirijskoj upravi, koja
se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti
toj zemlji, sada je poprimila religijske boje. U samim sunitskim redovima
pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i
tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu
svaku opoziciju koja bi se pojavila.
Alijine pristalice
Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dej-
pretendenti stvo. Abasidi, potomci Prorokovog strica al-
-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima, počeli su da
prisvajaju pravo na prijesto. U zajednici s Alijinim pristalicama, oni su
pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Siije su smatrale članove
ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim, međutim Abasidi su sebe uvrštavali
u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i, prema tome, bližim Prorokovim
rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8.
Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju,
potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta.
Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom
Humejma, koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. Ono je naoči izgledalo bezazleno i
daleko od ostalog svijeta, ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i
raskrsnica9 hodočasničkih puteva. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg
i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama.

•Abdullah
l MU^AMMAD

Hashim
l 'Abd-al-Miuttaliib
l
Abu-Talib •Ali- -f Fatimah

AL-'ABBAS

9 Ya'qubi, vol. II, str. 356—7; Fakhri, str. 192—3; Tabari, vol. III,
str. 34; Yaqut, vol. II, str. 342; Musil, Northern Hegćz (New Voilk, 1926),
star. 56—61. i džepne mape.

SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE

265

Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće, a posebno per-

zijski, imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. Ne
samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim
muslimanima nego su, mjesto toga, bili i degradirani na položaj klijenata i nisu
uvijek bili izuzeti od glavarine, koju su plaćali nemuslimani. Još ih je više
činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj
kulture. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. Među ovakvim nezadovoljnim
no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. Iz Iraka, koji je
uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari, šiitska se nauka raširila po Perziji i
uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu, koji
je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. U Perziji su donekle već bile
pripremile put azd-mudarske razmirice, koje su neprestano obnavljali Arapi.
Međutim, jače snage stupile su u dejstvo. Pod maskom šiitskog islama počeo je
oživljavati iranijanizam.
Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana
koalicija između šiitskih, kurasanskih i abasidskih snaga, koju su ovi
posljednji iskoristili u svoju korist. Na čelo koalicije stavio se abu-
al-'Abbas, šukununuk al-'Abbasa, Prorokova strica. Pod njegovim vodstvom
revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske
ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. 9. juna 747. god. izbila
je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim,
perzijski slobodnjak, čovjek nepoznata porijekla10, razvio crni barjak
(prvobitni Muhamedov barjak, a sada amblem Abasida). Na čelu plemena Azd
(Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. Većina njegovih pristalica, međutim,
bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. Uzalud je Nasr ibn
Sayyar, umajadski upravitelj Kurasana, tražio od Marwana II pomoć. U jednom
patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. Marwan, međutim, mada je svojom
ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike, nije
odgovarao na njegove molbe, jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji
se iz Palestine širio u Hims. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima
između plemena Qays i Jemenita, koje su častoljubivi aspiranti na kalifski
prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika, Yazidom III i
Ibrahimom, i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. Yazid je situaciju
još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. Ibrahim se stavio na
čelo jemenskoj stranci. Marwan II, koga je pomagalo pleme Qays, učinio je
fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran,
u Mezopotamiji, otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. Pored
Sirijaca, glavnog oslonca umajadske moći, i irački haridžije, stalni zakleti
neprijatelji postojećeg poretka, sada /su stupila u otvorenu pobunu13. Spaniju,
najzapadniju islamsku provinciju, mučile su prastare razmirice. Tri godine je
60-godišnji kalif, koji je
10 Isp. Fakhri, str. 186. 1 Tabari, vol. II, str. 1953. i slj. Dlnawiairi,
str.'359. i slj.
12 Fakhri, str. 194; Ndcholson, Literary History, str. 251.
13 Tabani, vol. II, str. 1943—9.

266

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio

nadimak Marwan al-Himar (magarac)14, odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih
ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. Njemu se kao vojnom organizatoru
ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. On je mjesto borbe u redovima
(sitfuf), prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom, uveo
sistem kohorti (karadls), tj. manje jedinice koje su bile zbijenije, ali zato
mnogo pokretljivije. Međutim, bilo je isuviše kasno da se popravi opća
situacija. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas.
Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva, slijedio je
god. 749. pad glavnog grada Iraka Ku-
fe, skrovišta abu al-'Abbasa, koji se ustanicima predao bez većeg otpora. Ovdje
je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. oktobra 749. god. javno izražena zakletva na
vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi
abasidski kalif. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli
barjak Umajada i njihovih saveznika. Marwan se odlučio na zadnji očajnički
potez. Sa 12.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750.) na
lijevoj obali Velikog Žaba, pritoke Tigrisa, sa neprijateljskim snagama, kojima
je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali, stric novog kalifa. Izgaranje za pobjedom
i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije, i
njezin je poraz bio neminovan. Poslije bitke kod Žaba, Sirija se našla na
koljenima pred abasidskim pobjednicima. Svi njezini glavni gradovi, jedan za
drugim, otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. Jedino je
bilo potrebno opsjedati Damask, ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko
dana predala 26. aprila 750. god. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u
potjeru za odbjeglim kalifom. Njega su uhvatili (5. augusta 756) u egipatskom
gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve, u kojoj je bio potražio utočište.
Još i danas pokazuju tu njegov grob. Njegova glava i kalifska obilježja, kako
priča al-Masludi18, poslani su abu al-'Abbasu.
Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. Njihov
vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu
istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. On je njih 80 pozvao
na svečani ručak 25. juna 750. god. u abu-Futrus, stari Antipatris na rijeci
Audži, blizu Jafe, i u toku veselja dao da se svi pogube. Pokrivši mrtve i
umiruće kožnim pokrivačima, on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz
prat-
14 Fakhri, str. 184.
15 Ya'qubi, vol. II, str. 417—18; Tabari, vol. III, str. 27—
33; Mas<udii,
vol. VI, str. 87, 98.
16 Tabari, vol. III, str. 47 (isp. str. 45). Vidi str. 216.
17 Takođe Abusir, možda Busir al-Malaq u Fajumu. Vidi Savvirus ibn-
-al-M>uqaffa', Siyar al-Batarikah, al-IskaVidardrai/In, iad. C. F. S€yfoold (Ham
burg, 1912), str. 181. i slj.', Tabari, vol. III, str. 49—50.
18 Vol. VI, str. 77.

SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE

267
nju ljudskih jecaja i grcanja19. Uhode i agenti poslani su po cijelom
muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije, od
kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. Dramatično bjekstvo mladog
abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju, gdje je uspio da uspostavi
novu slavnu dinastiju Uma-jada, spada u kasnije poglavlje. Čak ni mrtvi nisu
smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. Smrtni ostaci
kalifa pokopanih u Damasku, Kinasrinu i drugim mjestima, bili su, po nalogu
'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je
iskopano u Dabiku, dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi,
gdje je nađeno balzamovano i, pošto su mu udarili 80 udaraca šibama, bilo je u
pepeo spaljeno21. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II.
Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao
kraj. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio
njihovu zemlju i pomjerio se na istok i, mada su nekoliko puta s oružjem
pokušali da povrate staru slavu, sve je bilo uzaludno. Njihova posljednja nada
bio je dugo očekivani Sufvani22, neke vrste mesija, koji je trebao da dođe i
oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. I dan-danas se mogu čuti u Siriji
muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. Umajad-ski pad
značio je mnogo više od ovoga. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je
prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži
svome kraju. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23, novom erom, a u
stvari to i jest bila nova era. Iračani su se oslobodili sirijskog
starateljstva. Šiije su smatrale da su osvećeni. Klijenti su bili emancipirani.
Kufa, na granici Perzije, postala je nova prijestonica. Od Kurasanaca je
obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u
vladi. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska
hijerarhija, koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva naj-
različitijih rasa. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli
su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. Arabljan-stva je nestalo,
islam je i dalje živio i, pod vidom internacionalnog islama, iranijanizam je
trijumfalno naprijed kročio.
19 Ya''qubi, vol. II, str. 425—6; Mas<uđi, vol. VI, str.
76; lilbn-ail-Athlr,
vol. V, .str. 329—30; Mubarrad, str. 707; Aghdni, vol. IV, str. 161;
isp. Ibid.,
str. 92—6; Fakhri, str. 203—4; Theophanes, str. 427. Ispored/i .priču o Jehuovu
istrebljenju Ahabove kuće (2 Car., 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu
od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan, Ta'rikh Misr al-Hadith, 3. izd.,
Cairo,
1925, vol. II, str. 161—62).
20 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 120.
21 Mas'udi, vol. V, str. 471; isp. Yai<quibi, val. II, str. 427—8. Vidi
Fakhri,
str. 204.
22 Taban, vol. III, str. 1320; ibn-Miskawayh, Tajdrib al-Umam wa-
Ta'dqub
al-Himam, izd. de Goeje i de Jo'ng, vol. II (Leydem, 1871), str. 526;
Yaqut,
vol. IV, str. 1000; Aghdni, vol. XVI, .str. 88; H. Lammens, Etudes sur le siecle
des Omayyades (Beyrut, 1930), str. 391—408.
23 Tabari, vol. III, str. 85, 11.16, 17, str. 115, 1.9.

POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA

Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom
(750 — 54) kao protagonistom te drame. Irak je pozornica. U svojoj inauguralnoj
besjedi khutbah, održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi, prvi abasidski
kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. Taj mu je nadimak kasnije
ostao. Ovo je bilo zlokobno, jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje
politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. Prvi put se u istoriji
islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto, koji je bio potrebni
dodatak carskog prijestola. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. Ovaj al-
Saffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije,
treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. Nasljednici abu al-'Abbasa
vladali su sa prekidima od god. 750. do 1258.
U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao
početak istinskog shvatanja Kalifata, tj. uspostavljenje teokratske države
mjesto svjetovne (mulk), kakva je bila uma-jadska. Kao znak vjerskog karaktera
svoje uzvišene službe, kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u
petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak, Prorok2.
On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. Od
njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. Dobro
organizovana propagandna mašinerija, koja je za vrijeme umajadske vladavine
pomogla da potkopa javno povjerenje, sada je razumno usmjerena na to da
naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. Od samog početka radilo se na tome da
vlast zauvijek ostane u rukama Abasida, da bude konačno predana Isusu ('Isa),
Mesiji3. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se
obori ovaj Kalifat4. Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna.
Mada je, suprotno svom umajadskom predšasniku, Abasidski Kalifat poprimio izgled
pobožnosti i simulirao religioznost, bag-
vol. IH, str. 36, 1.20; ibn-al-Athk, vol. V, str. 316.
2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski
odnosi
između Abasida d Muhameda.
3 Tabari, vol. III, str. 33; i'bn-al-Athlr, vol. V, str. 318.
4 Vidi str. 441.

USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA

269

dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski, koga
je on istisnuo. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo
imalo je arapski karakter, a abasidsko internacionalni. Abasidsko carstvo bilo
je neomuslimansko, u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim
brojem rasa.
Hashim

'Attfullah
l MUHAMMAD

Abu-Talib
!
'Ali

Al-<Abbas
l
•Abdullah

Al-IJasan
Muhammad

1. Al-SAFFAH (750—54)

2. Al-MANSUR (754—75)

Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i

Muhameda
Bilo je i drugih razlika. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste
granice s islamom. Spanija i sjeverna Afrika, Oman, Sind, pa čak i Kurasan5 nisu
u potpunosti priznavali novog kalifa. Priznavanje od strane Egipta bilo je više
nominalno nego realno. Wasit, umajadska prijestonica Iraka, odolijevao je
jedanaest mjeseci6. Sirija je bila u stalnim nemirima, osobito zbog nasilja
izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. Abasidsko-pro-Alijin savez, koji je
bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja, nije
mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. One Ali-jine pristalice koji su
naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali.
Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi, al--Saffah je
sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu, starom pretku
porodice) u Anbaru8. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru, a pored toga
njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. Al-Saffah
je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici, rano u svojoj 30-toj
godini9.

Al-Mansur, pravi osnivač dinastije

Njegov brat i nasljednik abu Ja'f.ar (754—75), koji je sada uzeo počasni naziv
al-Mansur (bogom obdareni pobjednik), pokazao se jednim od najvećih, mada i
najneskrupuloznijih od svih Abasida. On je novu
5 Dimaw)ara, str. 373.
• Dl<nawari, str. 367—72; Tabani, vol. III, str. 61—6; ibn-aJ-Athir, vol. V,
str. 338.
7 Ya(qubi, vol. II, str. 429; Dinawari, str. 372—3.
8 Na lijevoj strani Eufra/ta, na sjeveru Iraka. Mjesto je danas sasvim
pusto.
• Ya<qubd, vol. II, str. 434; Tabani, vol. III, str. 87—8.

270

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. Svih 35 kalifa koji su poslije
njega vladali bili su njegovi direktni potomci. Njegov stric 'Abdullah, junak
kod Žaba, koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije, borio
se za kalifski položaj sa svojim bratićem, ali ga je u novembru 754. god. abu-
Muslim potukao kod Nasibina (Nisibis). Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je
svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli, oko
koje je svuda bila voda. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. Odmah poslije
pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. Na povratku u svoju
provinciju Kurasan, kojom je skoro samostalno upravljao, abu-Muslim je bio
nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. Kurasanski vođa,
čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha, bio
je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Jedna čudna
nova sekta perzijskih ekstremista, Rawandiyah, koja je pokušala da poistovjećuje
kalifa sa bogom, nemilosrdno je ugušena (75812). Pobuna nezadovoljnih šiija,
koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad, sa nadimkom Al-Nafs al-
Zakiyah (čista duša), Hasanov praunuk13, bila je okrutno ugušena. Muhammad je
bio obješen 6. decembra 762. god. u Medini; Ibrahlmu je 14. februara 763.
odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. Za nepomirljive Ali-
jine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori, jer su za zakonite kalife,
imame, oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. Alijine pristalice nisu nikad
prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su
tvrdili da su njihovi imami naslijedili
•Abd-al-Muttalib

'Abdullah MUHAMMAD

Abu-Talib Al-<Abbas
(predak abasidskih kalifa)

FATIMAH + <ALI

Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah

Al-Husayn

IBRAHIM (+ 763)

MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci

10 Tabari, vol. IH, str. 330.

11 Ibid., str. 105—17; Dlnawari, str. 376—8.
12 Talbairi, vol. III, str. 129—33; Mas'udii, vol. VI, str. 26, 54. i
slj.; Baghdadi,
izd. Hitti, str. 37. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a.
13 Vidi gornje rodoslovno stablo.
14 Tabari, vol. III, str. 245—65, 315—16; Mas'udi, vol. VI, str. 189—
203;
Dlnawari, str. 381.

USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA

271

u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u

amanet ostavio Prorok. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad
(Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. Prvi je htio da osveti abu-Muslima.
Perzija, u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim
Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama, najzad je bila privremeno
umirena. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan,
jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika, gdje se kalifova vlast nije pružala
dalje od Kejravana. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu
(čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog
rivala.
Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji, on je ponovo
preduzeo, u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta, ubitačne pogranične
ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca, koji su, sa prekidima,
vođeni duže od jednog stoljeća. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične
tvrđave (thughur) Malatja (Melitene), u Maloj Jermeniji, i Masisa, u Kilikiji17.
Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je
udaren porez. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan, južno
od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar), gdje je stvarno samostalno vladala neka
porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. Na indijskoj
granici, među ostalim mjestima, pokoren je Kandahar (al-Qunduhar), gdje je
nađena Budina statua bila porušena20. Al Mansurovi su generali u svom
pljačkaškom pohodu, u stvari, došli sve do Kašmira (ar-Qashmir), bogate
prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. Iz Basre je poslata flota u deltu
Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu.
Madinat Al-Mansur, koji je imao svoju rezidenciju u
al-Salam Hašimiji, između Kufe i Hire21, god. 762. uda-
rio je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu,
pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj
noći. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22, koje
znači »dat od boga«. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio
velik broj drugih, »jer je«, prema njegovim riječima, »izvanredno pogodno za
vojnički logor. Pored toga, ovdje je Tigris, koji će nas povezivati sa zemljama
sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora, kao i prehrambene produkte
Mezopotamije, Jermenije i okolnih zemalja. Dalje, tu je Eufrat, koji će nam
dovesti sve što daje Sirija, Raka i
15 Jajari, vol. III, str. 119—20; 354—8; Ya'qu>bi, vol. II, str. 441—2;
dta-
-al-Athir, vol. V, str. 368—9.
16 Ya'qubi, vol. II, atr. 436; ibn-Qutayibah, Ma<arif, str. 191.
17 Ya'qubi, Bulddn, str. 238, 1. 5.
18 Mas'udi, vol. II, str. 25; Yaqut, vol. I, str. 477.
19 Ya'qubi, vol. II, str. 446—7.
20 Baladhuri, str. 445; Yaqut, vol. IV, str. 183^i; Ya<quM, vol. II, str.
449.
21 Ya'qubi, Buldan, str. 237.
22 Ibid., str. 235; Baladhuri, str. 294 = Hitti, str. 457.

272

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

susjedne zemlje«23. U izgradnju svoga grada, koji je bio završen u roku od

četiri godine, Mansur >e utrošio nekih 4,883.000 dirhama24 i zaposlio je oko
100.000 arhitekata, zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije,
Mezopotamije i drugih krajeva carstva25.
Madlnat al-Salam (grad mira), zvanično ime koje je al-Mansur dao svome
gradu, ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa, u onoj istoj dolini u kojoj su
našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. On je po obliku
bio okrugao, zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah), sa dvostrukim
zidovima od cigle, dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom, visokim 20 stopa,
koji je opasivao centralni prostor. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim
rastojanjem, od kojih su se četiri glavne ceste, koje su polazile iz centra
kruga, zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane
carstva. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom
palatom, koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili
Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'), jer je bila nalik na balčak sablje. Pored
palate stajala je velika džamija. Kupola dvorane za prijeme, po kojoj je palata
dobila naziv, dizala se u visinu od 130 stopa. Kasnija tradicija stavila je na
njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci, koje je u vrijeme opasnosti
pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. Yaqut, koji je
brzo otkrio zabludu, primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti
pravac, što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu, i
izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim
fabrikacijama«27. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile
su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom, dok
je cigla bila pravljena na licu mjesta. Prije svoje smrti al-Mansur je na
obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. Ona je nazvana
Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini
vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran, 25:16—17) i, dalje na sjever,
treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put), koja je bila namijenjena kalif
ovom sinu, prestolonasljedniku al-Mahdiju.
Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe,
svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan,
kako je predskazao dvorski astrolog28. Za nekoliko godina grad se razvio u
središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog,
značaj a. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića, ovaj al-Mansurov grad
naslijedio je moć i ugled Ktesifona, Babilona, Ninive, Ura i drugih prijestonica
starog Orijenta, dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem
vijeku, izuzev možda Carigrada, i poslije mnogih igara sud-
23 Tabori, vol. III, str. 272.
24 Al-Khatlb (al-Baghdadi), Ta'rikh Baghdad, vol.
I (Cairo, 1931),
str. 69—70; Tabari, vol. III, str. 326; Yaqut, vol. I, str. 683.
25 Tabari, vol. III, str. 276; Ya'qubi, Bttldan, str.
238; Khattb, vol. I,
str. 66—7.
26 Khatlb, vol. I, str. 73.
27 Vol. I, str. 683.
28 Yaqut, vol. I, str. 684—5; Khatlb, vol. I, str. 67—8.
USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA

273

bine, nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva
pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom.
Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. Ovdje su kalifi obrazovali
vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. Arapski islam potpao je pod perzijski
uticaj. Kalifat je, u stvari, bio višeo živi javan je iranskog despotizma a
manje arabljanskog šeikata. Postepeno su sebi krčili put perzijske titule,
perzijska vina'i žene, perzijske ljubavnice, perzijske pjesme, kao i perzijske
ideje i misli. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko
pokrivalo glave (pl. qalanis), u čemu su ga, naravno, slijedili njegovi
podanici29. Perzijski uticaj, treba upozoriti, izgladio je grube crte
primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri, koju karakteriše
njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. Samo na dva područja Arabljanin
je ostao pri svom. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao
službeni jezik državne administracije.
Perzijska
vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u
porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje
vezirat. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko
zvanje30. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim
god. 705. zarobio u Balku. Njegov otac bio je barrnak, tj. svećenički poglavar u
jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. Khalid je bio u vrlo dobrim
odnosima s al-Saffahom, tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg
kalifa, čija je, opet, kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. Već u prvo
vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka
(diwdn al-kharaj). God. 765. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom, gdje je
ugušio opasan ustanak33. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne
bizantijske tvrđave34. Mada, u stvari, on nije bio vezir35, nego ministar u
kasnijem značenju riječi, ovaj službenik perzijskog porijekla, izgleda, u više
je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira.
Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. oktobra 775.
god. Imao je više od 60 godina. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini
svetog grada, ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga
nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. On je bio mršav, visok
čovjek, crne puti i tanke brade37. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira,
on je
» Tabani, vol. III, str. 371.
30 Isp. Ibn-Khallikan, vol. I, str. 290, gdje je wazir možda
upotrijebio em
za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30.
31 Ibn-al-Faqih, str. 322—4; Tabari, vol. II, Str. 1181;
Yaquit, vol. IV,
str. 818.
32 Tabaci, vol. II, str. 840.
33 Ibn-al-Faqih, str. 314.
34 Tabani, vol. III, str. 497.
35 Isp. Fakhri, str. 206; 211; Mas'iidi, Tanblh, str. 340.
36 Ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 13.
37 Tabari, vol. III, str. 391; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 14;
Mas'udu, Tanblh,
str. 341.
18 — Istorija a^apa

274

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. Međutim, oni su svi
nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku, isto kao što su Uma-jadi išli
stopama svoga pretka Mu'awiye.
Khalidovu sinu Yahyi, al-Mansurovom nasljedniku, al-Mahdi (god. 775—85)
povjerio je odgoj svoga sina Haruna. Kada je Harun poslije kratke vladavine
svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif, imenovao je Barmakida, koga je još s
poštovanjem nazivao »ocem«, vezirom sa neograničenom vlašću. Yahya, koji je umro
805. god., i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom
od 786. do 803. god.38.
Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu, gdje su živjeli raskošnim
životom. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe
veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u
kalifsku palatu (dar al-khilafah). Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile
pored rijeke Tigrisa. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih
ograda. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. I ono što su
smatrali da treba dati klijentima, panegiričarima i svojim pristalicama bilo je
dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. Njihova velikodušnost bila je
poslovična. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se
upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka, a izreka »darežljiv kao Ja'far«39
poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju.
Velik broj kanala40, džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući
inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje
svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Ja'far je stekao veliku
slavu zbog svog govorničkog dara, literarnih i spisateljskih sposobnosti41.
Uglavnom, zahvaljujući njemu, arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima
staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). On je, međutim, bio
više nego literat. Davao je ton modi, i govori se da treba zahvaliti njegovom
dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. Njegov otac Yahya
nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom, jer se sumnjalo
u njegovu moralnost43.
Najzad, došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva.
Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786
—809), na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. Najprije je god. 803.
bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na
kolac na jednom mostu u Bagdadu, a dvije polovine njegova tijela na druga dva
mosta44. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao
prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom
sestrom al-'Abbasom. Kasnije je, međutim, dok je
38 Ya'qi3bi, vol. II, str. 520.
89 Vidi ibn-Khallikan, vol. I, str. 185. i slj.
40 Vidi Tatari, vol. III, str. 645, 11.18—19; Baladhuri, str. 363.
41 fabari, vol. II, str. 843; Mas'udi, vol. VI, str. 361.
" Jahiz, Bak/an, vol. III, -str. 201.
48 TabaVi, vol. III, str. 674—6.
44 'Iqd, vol. III, str. 28; T'abari, vol. III, str. 680.

USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA

275

bio na svetom hadžu, otkrio da mu je ona rodila sina, koga je bila sakrila^ u
Meki45. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. Sva porodična imovina, za
koju govore da je samo u novcu, ne uzimajući u obzir zemljišne posjede, palate i
namještaj, iznosila 30,676.000 (dinara), bila je konf iskovana46. Na taj je
način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više
nikada nije pojavila.

45 Tabari, vol. III, str. 676—7; Mas'udi, vol. VI, str. 387—94;
Fakhri, str. 288. Isp. ibn-Khaldun, vol. III, str. 223—4; Kitdb al-'Uyun, pt. 3,
str. 306—8. 49 (Zqd, vol. III, str. 28.
POGLAVLJE XXIV
ZLATNI VIJEK ABASIDA
Al-'Abbas

1. Al-Saffahi (750)

2. Al-Man§ur (754)
3. Al-Mahdi (775)
2.

4. Al-Hadi (785)

5. Al-Rashld (786)

C. Al-Amln (809) 7. Al-Ma'mun 813)

8. Al-Mu'ta?im (833)

9. Al-Wathiq (842)

10. Al-Mutawakkil (847>

Abasidska dinastija, kao i druge u muslimanskoj istoriji, dostigla je svoj

najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast.
Bagdadski Kalifat, koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur, doživio je svoj zenit
u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija, i devetog, al-Wathiqa, a
osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. Zahvaljujući, u
prvom redu, ovoj dvojici istaknutih kalifa, abasidska dinastija je stekla slavu
u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. Prema tome, nije
daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama al-
Tha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«, al-
Ma'mun »središnja ličnost«, al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. Poslije al-Wathiqa
država počinje propadati, dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima,
37. po redu kalifa, potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. god. Uvid u
postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove
slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim
državama, proučavanja dvorskog i aristokratskog
1 Lata'if al-Ma'arif, izd. P. de Jong (Leyden, 1867), str. 71.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

277

života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog

buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna.

Odnosi sa Francima
U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara:
Karlo Veliki, na zapadu, i Harun al Rašid, na istoku. Od njih dvojice Harun je,
bez sumnje, bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. Prijateljske uzajamne
odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su, naravno, lični
interesi. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao
da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta, a
Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih
neprijatelja susjednih Umajada u Španiji, koji su uspjeli da osnuju moćnu i
naprednu državu. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza, prema pisanju zapadnih
pisaca, u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. Jedan franački pisac, koji
je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara,
pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili
kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima, među kojima su se
nalazile tkanine, miomirisi i slon2. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim
analima (Annales royales)3. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku,
koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Međutim, podatak da je Harun poslao
orgulje Karlu Velikom jest, kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti,
izmišljen. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza
(clepsydra), koji, u stvari, znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i
odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz
Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. groba4.
Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima, koji su, prema kazivanju,
izmijenjani između 797. i 806. god., potpuno šute muslimanski autori. Dok se
aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene, nema ni riječi o
pomenutom događaju. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih
kalifa i bizantijskih careva. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji
»indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa
velikom pompom. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun
primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«, možda Mihajla
II.
* Eginard, Vie de Charle Magne, izd. i prev. L. Halphen (Pariš, 1923),
str. 47.
* »Annales regni Francomm«, izd. G. H. Pertzii i F. Kunze u Scriptores
rerum Germanicarum, vol. 43 (Hamovar, 1895), str. 114, 123—4
4 Vidi str. 459, 574. Isp. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Mar-
seille. Congres frangais de Syrie. Seances et travaux, fasc. 2 (1919), str. 15—
39.
5 Vol. I, sto. 197—8.
* Kuttitbi, Fawat, vol. I, đtr. 307, 11.12—13.

278

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Odnosi sa
Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva, k°Ja Je traiala duže od Jedn°g
stoljeća, obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85), ali ti sukobi nisu bili tako
česti i uspješni. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale
su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. To je omogućilo
Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok, duž cijelog
graničnog područja Male Azije i Jermenije7. Muslimanska pogranična linija
utvrđenja (thughuT), koja su se pružala od Sirije do Jermenije, povlačila se
unazad, dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed.
Al-Mahdi, prvi abasidski kalif, obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i
izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu. Harun,
njegov mladi sin i kasnije nasljednik, ko-mandovao je poduhvatom. God. 782.8
arapske snage su doprle do Bosfora9, a možda i do samog Carigrada. Irena, koja
je upravljala mjesto sina Konstantina VI, bila je prisiljena da traži mir i da
zaključi veoma ponižavajući sporazum, prema kojemu se obavezala da će u
polugodišnjim ratama plaćati danak od 70.000 do 90.000 dinara10. U toku ove
borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošten-
iskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto, poslije
njegiova starijeg brata Muse al-Hadija.
Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala
ispred zidina gorde prijestonice. Bile su svega četiri ekspedicije koje su
doprle do Carigrada. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i
Sulavman11. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput
je to učinio Yazid (49/669), a drugi put Maslamah (98/716). Turska tradicija,
međutim, govori o sedam, odnosno o devet. Od njih se dvije pripisuju Harunu. U
Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije
protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. One su naročito
cvjetale za vrijeme krstaških ratova.
Irena (797 — 802), koja je prigrabila prijesto, bila je »prva žena u
bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. Nju je
naslijedio Nikefor I13 (802 — 11), koji je odbio uslove ugovora
7 A. A. Vasiliev, History of the Byzantine Empire, prev. S. Ragozin,
vol. I
(Madisom, 1928), str. 291; Charles Diehl, History of the Byzantine
Empire,
prav. G. B. Ives (Priniceton, 1925), str. 55.
8 Kitab al-'Uyun, pit. 3, str. 278, stavlja ekspediciju u 163
(780 n. e.),.
Yai<qubi (vol. II, str. 478, 486) iu 164, a Tabari (vol. III, sltr. 503 — 4) u
165. god.
9 Teofan, koji je pisao 'god. 813, (tvrdi (str. 456) da je Hairuin
napredovao
sve do Hrisopolisa, koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar).
10 Tabari, vol. III, str. 504.
11 Vidi str. 192.
2 Vasiliev, vol. I, sto. 287.
13 Niqfur tt arapskim izvorima. On je bio arapskog porijekla; možda
potomak Gasanida Jabale; Tabari, vol. III, str. 695; Miohel le Svrien,
Chronicle, izd. J.-B. Ohaibot, vol. III {Pariš, 1905), str. 15. Irena, koju je
on svmgnuo sa pnijestola, bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske
dinastije (717 — 802), koju je osnovao Leon III (717 — 41). On j>e sa svojim
nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta, koji .nosi tragove
muslimanskog uticaja. Teofan, str. 405, naziva Leona ».saracensfciim
istomišljenikom«.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

279

koje je sklopila carica, pa je čak zahtijevao od kalifa, tada al-Ra-šida, da mu

vrati plaćeni danak. Razjaren od ljutnje, al-Rašid zatraži pero i mastilo i na
poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi:
U ime boga milostivog i dobrostivog.
Od Haruna, gospodara vjernika, Nikeforu, Rimljaninu psu.
Znaj da sam pročitao tvoje pismo, sine đaurke majke. Što se tiče odgovora,
tvoje će ga oči morati gledati, a tvoje ga uši neće morati slušati. Salam14.
Vjeran svojim riječima, Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu
Raki, koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom, preduzeo
nekoliko ratnih pohoda. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju.
Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar. Hiraqlah) i Tjane (al-
Tuwanah) 806. god. i, pored udaranja poreza, nametanje sramotnog danka na samog
cara i na svakog člana njegova kućanstva15. Ovaj događaj i datum u vladavini
Haruna al-Rašida, može se smatrati, označavaju najvišu tačku do koje se uspela
abasidska država.
Poslije 806. god. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura
uporište s druge strane gorja Taura. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. godine.
Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska, »snabdjevena bolje nego ijedna druga
vojska ranijih kalifa16«, prodrla u srce >;rimske zemlje« i privremeno bila
zauzela Amorij (Amorio>n, ar. Ammuriyah), rodno mjesto osnivača vladajuće
dinastije17, pokušaj nije uspio u cijelosti. Očekivalo se da će arapske snage
nastupati prema Carigradu, ali su se vratile kada su primile alarmirajuće
vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. Tadašnji car Teofil (829—42), bojeći se da ne
izgubi prijestonicu, uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na
umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. Teofilu je već jednom prijetila
opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun, Harunov sin, lično komandovao bitkom, ali
je našao smrt (833) u blizini Tarza. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više
preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. Onim njegovim
nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do
pljačkanja nego do osvajanja. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg
značaja, niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. Ipak je tokom cijelog
devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do
neprijateljskih sukoba, doduše ne tako važnih. Jedan arapski geograf18 tvrdi da
je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi:
jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta, drugi u
proljeće, započinjao je 10. maja i trajao 30 dana, dok je treći, sa trajanjem od
60 dana, preduziman u ljeto. On je počinjao 10. jula. Takvi su upadi dobro
dolazili za odr-
14 Tabari, vol. III, str. 696.
15 Ibid., str. 696, 709—10; Ya<qufbi, vol. II, .str. 519,
1. 14, str. 523, 1. ;
Diniawar,i, str. 386—7; Mas'uidii, vol. II, str. 337—52.
19 Tabari, vol. III, str. 1236.
17 Michel le Svriein, vol. III, str. 72.
18 Qu>damah, Kitdb al-Kharaj, izd. de Goeje (Levden, 1889), str. 259.

280

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. Međutim,

prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude, koji su
u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu, sada su postali kudikamo
manje važni faktori. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se
odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. Jedna od manjih
dinastija, Hamdanidi u Alepu, koja je došla do izražaja oko sredine desetog
stoljeća, latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. O tome ćemo čuti
kasnije.

Nekadašnja slava Bagdada

Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za
vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). Mada nije bilo prošlo ni pola
stoljeća, Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar
bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao
takmičiti s Carigradom. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome
je bio glavni grad. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na
čitavom svijetu«19.
Kraljevska palata, sa mnogim dogradama za hareme, eunuhe i specijalne
službenike, zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. Osobit utisak ostavljala
je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima, zavjesama i minderlucima, najboljim
stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. Zubavdah, žena i stričevićka
kalifova, kojoj kasnije generacije, prema tradiciji, jednako kao i njenom mužu
pripisuju aureolu slave i otmjenosti, podnosila je na stolu samo zlatno i
srebrno posuđe ukrašeno draguljima. Ona je davala ton modi otmjenog društva i
prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20. Samo na jedno sveto
hodočašće, kažu, potrošila je tri milijuna dinara. U te troškove bili su
uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz
izvora udaljenog 25 milja21.
Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi, kćerki al-Mahdija i Harunovoj
polusestri, koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila
neki nedostatak na svom čelu. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras
savremene mode22.
Naročito o svečanim prilikama, kao što su bili, npr., ustoličenje kalifa,
svadbe, hodočašća, prijemi stranih izaslanstava, dvorsko bogatstvo i raskoš
zablistali bi u punom sjaju. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna, kada se
on 825. god. vjenčavao sa 18. godišnjom Buranom23, kćerkom svoga vezira al-
Hasana ibn-Sahla, utrošena je bajoslovna suma novca, tako da je u arapskoj
književnosti taj.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti
toga perioda. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlat-
w Khatlb, vol. I, str. 119.
20 Mas'uđi, vol. VIII, str. 298—9.
21 Isp. libn-Khalliikain, vol. l, str. 337; Boirokhardt, Travels, vol. I,
str. 196.
82 Aghdni, vol. IX, str. 83.
23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna; oJbn-
Kh.alli-kan, vol. I, str. 166.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

281

nog poslužavnika 1.000 komada bisera iste veličine. Oni su sjedili ria^ zlatnom
minderu, po kojem su bili posuti biseri i safiri. Dvije stotine svijeća na
svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. Kuglice od moška, u kojima su se
nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona,
bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. God. 917.
kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom
izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII, čija je zadaća, očigledno,
bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. Kalifova pratnja je brojala
160.000 konjanika i pješaka, 7.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. U
paradi je išlo 100 lavova, a u kalifovoj palati visilo je, pored 22.000
serdžaza, 38.000 zavjesa, od kojih je 12.500 bilo pozlaćeno. Izaslanici su sa
takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije
komornikov, a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme.
Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah), u kojoj se
nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata, koje je bilo teško 500.000 drama i
u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako
napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. U bašti su se
divili vještački zakržljalim palmama, koje su pod stručnim gajenjem davale
rijetke vrste datula26. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih
nasljednika, najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal), poput
magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike, šaljivdžije, muzičare, pjevače,
plesače, dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti, za-
interesovati i zabaviti27. Ibrahim al-Mawsili, Siyat i ibn-Jami' vodili su popis
imena pjevača i muzičara. Pjesnik abu-Nuwas, oslobođeni rob, prisni al-Rašidov
drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama, ostavio nam je nezaboravne
opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. Na stranicama zbirke al-
Aghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine.
Prema jednoj priči, jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku
Ibrahimu ibn al-Mahdiju, profesionalnom pjevaču, iznos od 300.000 dinara zato
što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. Ovaj iznos je povećao na
20,000.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. Al-Amin, o kome
ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi, imao je velik broj
specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja, koje je dao da se naprave za
svoja društva na Tigrisu. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina, druga na lava,
treća na orla. Svaka od njih koštala je 3,000.000 dir-
24 Taibari, vol. III, _str. 1081—4; Mas'uđi, vol. VII, str. 65—6;
(ibn-al-Athir,
vol. VI, str. 279; Tha'alibi, Latd<if, <str. 73—4; libn-Khalduin,
Muqadammah,
str. 144—5.
25 Mas'udi, Tanblh, str. 193.
28 Khatlb, vol. I, str. 100—5; abu-al-Fida', vol. II, str. 73; Yaqut,
vol. II, str. 73; Yaqut, vol. II, -str. 520—21.
27 Balađhiuri, Ansab al-Ashraf, izd. Max Achloessinger, vol. IV,
B (Jeru-
salem, 1938), str. 1.
28 Aghani, vol. IX, str. 71. Vidi str. 296.
29 Vol. XVI, str. 207.

282

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

hama30. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala

cijelu noć. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. U njoj je velik broj
lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike.
Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. Al-Mas'udi32
pripovijeda da je prilikom jednog ručka, koji je Ibrahim priredio u čast svoga
brata al--Rašida, pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici
bili neobično maleni. Domaćin je, da bi objasnio stvar uzvanicama, primijetio da
su režnjici riblji jezici, na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli
koštalo preko tisuću dirhama. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i
mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu, mnogo toga ostaje što izaziva
naše iznenađenje.
Ugledavši se na svog gospodara, i ostali članovi abasidske kalif ske kuće:
veziri, dvorski službenici, činovnici, kao i ostali trabanti kalif ovog
kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. Članovi hašimitskog plemena,
kojemu su Abasidi pripadali, primali su redovno velike plate iz državne blagajne
sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu
majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160,000.000 dirhama34. Neki
Muhammad ibn-Sulayman, čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao al-
Rašid, ostavio je 50,000.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100.000 dirhama
od nekretnina35. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u
živjeli članovi kalifova kućanstva. O svakidašnjem životu običnog građanina u
Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima
vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye.
Kada je 819. god. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg
brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica
Ibrahima ibn al-Mahdija, koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto al-
Ma'mun pobjedonosno ušao u Bagdad, našao je veliki dio grada u ruševinama. Ne
čujemo više o Okruglom gradu. Kao kalif, al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju
palatu Ja'fari, koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na
istočnoj strani rijeke. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane
ponovo trgovinski i kulturni centar. Abasidsku prijestonicu, prirodnog
nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini Tigris-
Eufrat, počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona, nije bilo lako uništiti. Sva
tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna, a njegov pogodni
geografski položaj činio ga je transportnim centrom. Duž njegovih riječnih
gatova, koji su bili miljama dugi, ležalo je usidreno na stotine lađa. Među
njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu, počevši od kineskih
džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože, sličnih današ-
80 Ibiđ., str. 206; Taibari, vol. III, str. 951—3.
31 Vol. XVI, str. 138—9.
32 Vol. VI, atr. 349—50.
33 lap. Tha'alibi, Lata«if, str. 16,
34 Mas'udi, vol. VI, str. 289.
85 Ibiđ.

ZLATNI VIJEK ABASLDA

283

njim, koji su plovili do Mosula. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan,

svila i mošak, iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije, minerali i boje, iz
turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini, lazurni kamen, tkanine i robovi, iz
Skandinavije i Rusije med, vosak, razne vrste krzna i robovi bijelci, iz istočne
Afrike slonovača, zlatna prašina i robovi crnci. Za prodaju kineske robe bile su
određene specijalne pijace. Carske provincije slale su karavanima ili morem
svoje domaće proizvode: Egipat rižu, žito i platno; Sirija metalnu robu i voće;
Arabija brokat, bisere i oružje; Perzija svilu, mirise i povrće36). Saobraćaj
između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična
današnjim bagdadskim mostovima. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj
istoriji bagdadskim mostovima, a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). Iz
Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog
istoka, Evrope i Afrike tkanine, dragulje, metalna ogledala, staklene kuglice,
mirodije itd.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim
mjestima sjevernih zemalja: Rusije, Finske39, Švedske i Njemačke svjedoče o
nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem
periodu. Za avanture mornara Sind-bada, koje čine jednu od najbolje poznatih
priča u zbirci Hiljadu i jedna noć, davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim
izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci.
Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. Članovi svakog
zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40, kao što je to
običaj i danas. Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je
slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. Stručnjaci --
liječnici, pravnici, učitelji, pisci i si. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su
da igraju vidnu ulogu. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni
spis al-Fihrist, neku vrstu popisa postojećih arapskih djela, bio je ogroman
broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam,
žonglerstvo, gutanje mača i žvakanje stakla41. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio
detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq,
koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. Hunavna
najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu, gdje ga posluga
polijeva vodom. Izašavši iz kupatila, on oblači laku haljinu, natenane pije neko
piće, jede komadić dvopeka, leži i ponekad spava. Poslije popodnevnog odmora on
zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak, koji se obično
sastoji od supe, debele piletine i kruha. Zatim opet legne da spava i kad se
probudi, popije četiri funte starog vina, uza što, ukoliko osjeti želju za
svježim voćem,, jede dunje i sirijske jabuke.
36 Vidi Le Strange, Eastern Caliphate, passim. Vidi str. 315, 321. 87 Vol. I,
,str. 111—17. 18 Vidi str. 317 i slj.
39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca.
40 Ya'qubi, Bulddn, str. 246.
41 Str. 312.
41 Vol. I, s>tr. 298.

284

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad

okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog
perioda, jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i
pripovijetki, ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj
istoriji, jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog
buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli
i kulture. Ovo buđenje treba zahvaliti, u velikoj mjeri, tuđinskim uticajima,
djelomično indo-perzijskom i sirijskom, a najviše helenskom. Ovaj je period
značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog, sanskrita,
sirijskog i grčkog. Arabljanski musliman, koji nije imao skoro nikakve vlastite
ni nauke, ni filozofije, ni književnosti, ponio je sa sobom iz pustinje dubok
smisao za intelektualna saznanja, nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih
sposobnosti, pa je uskoro postao, kao što smo ranije čuli, korisnik i baštinik
starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju
sukobio. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja
je bila pod uticajem kasnije grčke kulture, tako je i u Iraku prigrlio istu
civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. 75 godina poslije
osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode
glavnih filozofskih djela Aristotela, najbolje komentare neoplatonika i većine
medicinskih spisa Galena, a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43.
Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci
stoljećima razvijali. Islam je, primajući glavne crte helenske i perzijske
kulture, izgubio mnogo od svog izvornog karaktera, koji je odisao duhom pustinje
i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. On je, međutim, preuzeo važno mjesto u
srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu, koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim
istokom. Ova je kultura, treba napomenuti, bila napajana iz jedne te iste
rijeke, rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu, Babiloniji, Fenikiji, Judeji
i, oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku hele-
nizma. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu
rijeku ponovo skrenuli u Evropu, gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse.
Duhovno buđenje
T j- • Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspira-
cija, naročito na području filozofije, književnosti i
matematike. Oko A. H. 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu
o astronomiji, koja se naziva Siddhanta (ar. Sind-hind). Nju je po Mansurovom
naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. i 806), koji je
kasnije postao prvi muslimanski astronom44. Arabljane su, još dok su živjeli
pustinjskim
43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je
isa sličnim
pariadom prevođenja, uglavnom sa francuskog d engleskog.
44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai), Tabaqat
al-Umam, lizd. L.
Cheikho (Beirut, 1912), str. 49—50; Yaqu't, Uđaba', vol. VI, str. 268; Mas'udi,
vol. VIII, str. 290—91.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

285

životom, interesovale zvijezde, ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano
nikakvo naučno istraživanje o njima. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije
jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi, prema kojoj treba upraviti
poglede prilikom molitve. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje
nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio
indijski i grčki astronomski sistem, a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. Među
ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla
ibn-Nawbakhta45 (ča 815), glavnog bibliotekara al-Rašidova46, koji je prevodio
sa perzijskog na arapski. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu
matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje
su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Njih, međutim, Arapi nazivaju indijskim
(Hirtđi)47. Kasnije, u devetom stoljeću, Indijci su dali još jedan važan
doprinos arapskoj matematičkoj nauci, decimalni sistem.

Perzija
Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni
doprinos. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za
estetskim temperamentom, kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije.
Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost, i književnost se arapska, više
nego nauka i filozofija, razvijala pod perzijskim uticajem. Najranije književno
djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče
Bidpaia). To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski), koji je također
prevod sa sanskrita. Original je donesen u Perziju iz Indije, zajedno s igrom
šaha, za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). Arapski prevod je naročito
važan, jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni, mada se
opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri.
Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode, kojih ima
oko 40, uključujući u taj broj, pored evropskih jezika, hebrejski, turski,
etiopski i ma-lajski. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. Ovo djelo,
koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o
upravljanju državom, preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48; zara-tustrovac,
obraćenik na islam. On je ča 757. god. bio spaljen, jer se sumnjalo u
ortodoksnost njegove vjere.
Ibn al-Muqaffin prevod je, s obzirom na njegov stil, umjetničko djelo i
poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog
stila osjećati u pretjeranoj eleganciji, u raskošnom i slikovitom prikazivanju i
u kitnjastom izražavanju. Mjesto
45 Perz. nawbakht, dobra sreća. Mnogi 'članovi ove porodice listakli su
se u nauci o zvijezdama. T'ak'ar<i> vol. HI, str. 317, 318 (gdje ime dolazi u
obliku Nlbakht ili Navbakht), 1364.
48 Fihrist, str. 274.
47 Vidi str. 517 i slj.
48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de
Sacv's
(Pariš, 1816), ponovo ištampan u štamparija Bulšq, 1249; Kihalll <al-
Yaziji's,
2. izd. (Beinut, 1888); L. Oheilkho's (Beiirut, 1905). O i>bn-al-Muqaffi vidi
Fihrist,
str. 118; iibn-Khallikan, vol. I, str. 266—9.
HMKO.

286

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

starog arapskog stila, koji je snažan, odsječan i sažet, u velikoj mjeri se

ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme
Sasanida. Arapska literarna djela, kao što su al-Aghd-ni, al-<7qđ al-Farld i al-
Turtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske
izvore, naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu, filozofiji, oblicima
vladavine i istoriji. Arapska istoriografija, kako ćemo kasnije vidjeti, rađena
je po perzijskim izvorima.
God. 765. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila
njegove liječnike, pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51
(Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771), starješinu tamošnje bolnice. Džundi-Šapur
bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji, koju je oko 555.
osnovao veliki Anusharwan. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj
tradiciji, ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. Jurjis je uskoro
zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika, mada je ostao
vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam, on
bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca, bez obzira da li se oni
nalaze u raju ili u paklu52*. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne
porodice, koja je u toku šest ili sedam generacija, to znači dva i po stoljeća,
sa mnogim usponima i padovima, držala skoro stalan monopol nad dvorskom
medicinskom praksom. Zanimanje naukom, kao i draguljski i drugi zanati, u ono
doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na
sina. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice
za vrijeme al-Rašidove vlade. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da
izliječi al-Rašidovu ljubimicu, robinju, od histerične paralize pretvarajući se
da je hoće u javnosti svući. Zbog toga je 805. god. imenovan privatnim kalif
ovim liječnikom53.
U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke
nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. Zato se
helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. Edesa
(al-Ruha'), glavni centar hrišćanskih Sirijaca; Haran, sjedište paganskih
Sirijaca, koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar.
Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija, jedna od mnogih starih grčkih kolonija;
Aleksandrija, stjecište istočne i zapadne
49 Objavljeno u Kairu, 1289, 1306, ditd.
50 Ar. Jundavsabur. Grad, nazvan prema svom osnivaču
Sasanidu Sha-
purai I, iprema ikojem je d dobio ime, što !bi moglo značiti »Shapurov logor«,
stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu, u jugozapadnoj
Perziji.
51 Isp. Fihrist, str. 296; ibn-ail-'Ibri, <str. 213—15. »Bakht«, ikoju
iibn-abi-
-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju, koja znaiči »sluga«, u
paihlaiuiu glasi
»bokht« i znači »oslobodio je«. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«.
52 Ibn-al-'Ibri, str. 215, za njim se doslovno povodi ibn-abi-
Usaybi<ah,
vol. I, str. 125.
53 Ibn-al-'Ibri, str. 226—7; Qifji, str. 134—5.
54 Vidi str. 326.
Helenizam

ZLATNI VIJEK ABASIDA

287

filozofije, i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji, gdje su ne samo crkvene

nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su
kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. Razni pljačkaški upadi u
»zemlju Rimljana«, koje je naročito preduzimao Harun, imali su za posljedicu
donošenje, između ostalih zaplijenjenih stvari, grčkih rukopisa, u prvom redu iz
Amo-rija i Ankire55 (Ankare). Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru
Leonu, Jermencu, čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. Kažu da je sam
Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga,
među kojima i Euklida56. Pošto Arabljani nisu znali grčki, u prvo vrijeme bili
su ovisni o pre-vodima, koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji, pagani
i, u prvom redu, nestorijanski hrišćani. Ovi sirijski nestorijanci, koji su
najprije prevodili na sirijski, a poslije sa sirijskog na arapski jezik, postali
su na taj način najjača veza između helenizma i islama i, prema tome, najraniji
orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. Helenizam
je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše.
Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade.
Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku
doktrinu, koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim
razumom, dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima
Grka. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel
prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog
zakona. Rukovodeći se svojim političkim principima, al-Ma'mun je osnovao god.
830. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti), neku vrstu
kombinacije biblioteke, akademije i prevodilačkog biroa, koji se u mnogim
pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja
Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. n. e. Do ovog
vremena, neovisno jedni o drugim, vršili su sporadične prevode grčkih djela
hrišćani, Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. Al-Ma'mun i njegovi
neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj
akademiji. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. god. gotovo čitavo
stoljeće. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla,
mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski), a tek onda
s aramejskog na arapski. U slučajevima teških odlomaka, kojih je bilo mnogo,
prevađala se riječ po riječ. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna
arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin, pribjegavalo se prostoj
transkripciji s izvjesnim adaptacijama58.
55 Ar. Anqirah; Ya(qubi, vol. I, str. 486.
56 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 401.
57 Str. 243.
58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika),
jumatrlya (geo
metrija), jighrdflyah (.geografi!ja), muslqi (muzika), jailsajah (filozofija),
asturlab
(astrolab), athlr (eter), ikslr (eliksir), ibrlz (čisto zlato), maghnatls
(magnet),
urghun (organ). Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd, Mafatlh al-<Ulum, izd. G.
van Vloten (Levden, 1895), indeks; Fihrist, passim; Kolso/iZ Ikhwdn
izd. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo, 1928), passim.

288

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa.

Prema tome, nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke
drame, grčke poezije i grčke istorije. Na tom području i dalje je suvereno
vladao perzijski uticaj. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo
Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma, iz Ruhe (-f- 785)59, maronit, al-Mahdijev astrolog,
ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima, tj. njegov pre-
vod na arapski. U prvom redu grčka medicina, koju su izložili Ga-len (f ča 200.
n. e.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. n. e.)60, zatim grčka matematika i srodne
nauke, čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. pr. n. e.) i Ptolemej
(živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća), najzad grčka filozofija,
kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari, naučne su grane
koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića.
Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između
796—806), za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hi-
pokrata (živio ča 436. pr. n. e.), a za jednog drugog patrona Ptole-mejev
(Quadri partitum61. Euklidovi Elementi i Almagest, arapski al-Majisti ili al-
Mijisti (izvorno od gr. megiste, najveća), veliko Ptolemej evo astronomsko
djelo62, možda su u isto vrijeme prevedeni, ako je podatak o tome kod al-Mas
udija63 ispravan. Očigledno, svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali
su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna.
Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac, sirijski hrišćanin Yuhanna (Ya-
hya) ibn-Masawayh64 (-}- 857), učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna
ibn-Ishaqa, za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise, uglavnom
iz područja medicine, koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. Yuhanna je bio
u službi kod al-Rašidova nasljednika. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski
ljubimac uvrijedio, on mu je ovako odgovorio; »Ako bi se glupost od koje ti
boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih
ljudi, svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66.
Prevodioci
Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca, kako ga Arapi na-
11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . . i, . T-r • i -rt
— /-r • , •
živa ju, bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms,
809—73), jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba.
Hunayn je bio 'ibadi, tj. nestorijanski hrišćanin iz Hire, i kao mladić vršio je
službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn-
59 Ibn-al-'Ibri, str. 41, 220.
60 Ibid., str. 176.
61 Fihrist, str. 273.
62 Y,a'qubi, vol. I, str. 150—51.
63 Vol. VIII, str. 291. Isp. str
64 U latinskom Mesue (Mesua), ili Mesue Major (Stainijii), da .bi
se razli
kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni), jakobitski liječnik koji je
živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015.
65Ibn-al-'Ibri, str. 227; ibn-abi-Usaybi<aih, vol. I, str. 175.
i slj.; QLfti, str. 380.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

289

-Masawayha. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod
Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je
napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67, dječak sa suzama u očima
napusti službu kod Masawayha, ali se svojski preda učenju grčkog jezika. Njega
su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira, koji su se
samostalno bavili istraživačkim radom, u razne grčke pokrajine u potragu za
rukopisima. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua, ličnog
liječnika kalifa al-Ma'muna. Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom
biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim
prevodilačkim radom, u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog
nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69, koje je on podučavao. Od mnogih djela koja se
pripisuju njemu neka, bez sumnje, treba pripisati ovoj dvojici njegovih
pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole, kakvi su, npr., bili
'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. U mnogim slučajevima Hunayn je, očigledno,
izvršio prevod sa grčkog na sirijski, a njegove kolege drugi dio posla,
prevođenje sa sirijskog na arapski72. Aristotelovo djelo Hermeneutica je, npr.,
najprije preveo otac sa grčkog na sirijski, a zatim je izvršio prevod sa
sirijskog na arapski sin Ishaq, koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i
proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. Pretpostavlja se da je
između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena, Hi-
pokrata i Dioskorida (živio ča 50. n. e.), a takođe i Platonove Države
(Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*, Fizike (Tabi'iyat) i djela
Magna Moralia (K.hulqlyat)™. Između ovih radova svakako njegov najveći je
doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog
opusa77. Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno, ali
su, srećom, ostale sačuvane u arapskom prevodu78. Do nas nije došao Hunaynov
arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79.
Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi
prevodioci, dok su bili u službi sinova ibn-Shakira, pri-
88 Fihrist, str. 295.
87 Ibn-al-'Ibri, str. 250; ibn-abi-U§aybi<ah, vol. I, str. 185.
58 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 116 = de Slane, vol. I, str. 187—8.
89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. Ibn-ab.i-
Usaybd'ah,
vol. I, str. 87, 203; Fihrist, str. 297; ibn-al-'Ibrd, str. 252.
70 Fihrist, str. 297.
71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski, ibiđ., str. 244, 1. 28.
72 Fihrist, str. 249.
73 Fihrist, str. 298, kopirao ga je Qifti, str. 80.
74 Ibid., str. 246, 1. 5.
75 Ibid., str. 248.
76 Qifti, str. 38, 42.
77 Ibn-abi-Usaybii(ah, vol. I, str. 188—9; Qifti, str. 94—5.
78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah, koje
sadrži deset
od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga, a koje nosi datum 572. god. (1176. n.
e.)
vidi Hitrti, Faris i Abd-al-Malik, Catalog of the Garrett Collection oj Arabic
Manuscripts (Princeton, 1938), JSTs 1075.
79 Qifti, str. 99.
19 — Istorlio 3")Dfl

290
1928).
mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu
plaćao težinu knjiga koje je prevodio. Ali on nije postigao najveću slavu kao
prevodilac, nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61)
imenovao svojim privatnim liječnikom. Njegov patron ga je, naime, osudio na
jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za
jednog kalif ovog neprijatelja. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu
zaprijetio smrću, on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za
dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. Kad ga je zatim upitao kalif, koji ga je
uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost, šta ga je
sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov, Hunavn je odgovorio:
»Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. Moja vjera naređuje
da činimo dobro i našim neprijateljima, a koliko tek više našim prijateljima.
Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu
olakšicu i -ozdravljenje. Pored toga, svaki se liječnik zakleo da neće nikome
davati smrtonosne lijekove«8i
Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor
znanja i rudnik vrline«, a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX
stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle), štaviše i za »jednog od najvećih
umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus
belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans
l'histoire«82.
Thabit ibn- Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-
-Ourrah storijanske grupe prevodilaca, tako je Thabit
ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge
grupe, koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad
Carrhae). Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo
interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. Za vrijeme al-Mutawakkilove
vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je
ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. Thabit i njegovi učenici
živjeli su u ovoj sredini. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih
matematičkih i astronomskih djela, među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f-
212. pr. n. e.) i Apolonija iz Perge (r. 262. pr. n. e.)85. Oni su vršili
ispravke na ranijim prevodima. Thabit je, npr., revidirao raniji Hu-naynov
prevod Euklida86. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo
postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87.
80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah, vol. I, str. 187—8; ibn-al-'Ibni, str. 251.
81 Ibn-al-'Ibri, str. 251—2.
82 L. Lecleirc, Histoire de la medicine arabe (Pariš, 1876), vol. I, str.
139.
83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. Sobni (Cairo,
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
u stvari pseudo-Sabijci. Vidi str. 327. ss Fihrist, str. 267. s« Ibn-
Khallikan, vol. I, str. 177, 29«. 87 ibn-aibd-Usaybi'ah, vol. I, str. <!lb.

ZLATNI VIJEK ABASIDA

291

Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943),

njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk
abu-al-Faraj90. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. Međutim,
poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929, Albategnius ili
Albatenius kod latinskih autora), čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibn-
Jabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. Al-Battanijeva slava,
međutim, počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije, jer se
on nije bavio prevodilačkim radom.
Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je
imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. i 833). Njemu se
općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo
Almagest. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela,
jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91, prije nego je Hunavn pripremio svoj
prevod. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829—
30. god. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. Prvi pokušaj prevođenja djela
Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov
vezir, ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani
al-Hasib93 (940—97. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela.
On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. Još jedan kasniji
prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922),
hrišćanin iz Balabaka. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela.
U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski
prevodioci, čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi, koji je rođen u Takritu
god. 893, a umro je u Bagdadu 974, i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f
1008)95. Yahya, koji je postao nadbiskup svoje crkve, izjavio je jednom prilikom
piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova.
Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih
djela ili pripremanjem novih prevoda. Osim toga, zahvaljujući u prvom redu
njihovu uticaju, arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i
misticizmom.
Prije nego što se završio period prevođenja, slobodno se može reći da su sva
postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih, prirodno, bila su neautentična),
postala dostupna arapskom čitaocu. Ibn-abi-Usavbi'ah97, a poslije njega al-
Qifti98 citiraju ništa manje nego 100
88 Ibid., str. 224—6.
88 Ibid., str. 226; Qift-i, str. 57—9; Fihrist, str. 272.
90 Oifja, str. 428.
91 Fihrist, str. 265.
12 Fihrist, str. 267—8. Isp. str. 288.
93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto; hasib znači
»mate
matičar«.
94 Str. 295. I'sp. Qiftf, str. 262—^3.
95 Fihrist, str. 264; dibn-aibi-Usaybi(aJi, vol. I, str. 235—6; Qiftd, str.
245—6.
98 Str. 264.
97 Vol. I, str. 57. i slj.
98 Str. 34. d slj.
19*

292

UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro
ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. Jer, dok su se al-Rašid i al-Ma'mun
zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju, njihovi savremenici na Zapadu Karlo
Veliki i njegova vlastela, prema savremenim izvorima, mučili su se kako će
napisati svoja imena. Aristotelov logički Organon, u koji je u arapskom prevodu
ulazila Ari-.stotelova Retorika i Poetika, kao i Porfirijev Isagoge (Uvod),
uskoro su postali, pored Arapske gramatike, temelj humanističkih studija islama.
Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Muslimani su prihvatili
mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje
(Aflatun) u suštini isto. Naročito se u sufizmu, muslimanskom misticizmu,
ispoljio uticaj neoplatonizma. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibn-
Rushd), kako ćemo kasnije vidjeti, platonizam i aristotelijanizam prokrčili su
sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski
skolasticizam. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine
prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa, o čemu ćemo raspravljati
u jednom kasnijem poglavlju. Do desetog stoljeća arapski jezik, koji je u
predislamskom periodu bio samo jezik poezije, a poslije Muhameda prevashodno
jezik objave i vjere, preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo
za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. U
međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od
centralne Azije, duž cijele sjeverne Afrike, sve do Španije. Poslije tih vremena
narodi Iraka, Sirije i Palestine, zatim Egipta, Tunisa, Alžira i Maroka svoje
najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana.

ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC, IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. e.).

Na prednjoj strani stoji napisano shahddah, a na poleđini izvrnuto OFFA REX.

POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA

Abasidski kalif
Na čelu države stajao je kalif, koji je bio, u najmanju ruku u teoriji, izvor
sve vlasti. On je mogao, a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na
vezira (wazlr), sudačke na suca (qadi), a vršen je. svoj ih vojnih funkcija na
vojskovođu (amir). Kalif je, međutim, uvijek donosio posljednju odluku u
državnim stvarima. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski
kalifi držali perzijskih manira. Iskoristivši narodnu reakciju protiv
bezbožničkog stava posljednjih Uma jada, Aba-sidi su s početka isticali
religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata, ali je to
isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom
moći. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske
dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih
dovodile u vezu s Alahom. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih
obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji
kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji). Ovim je titulama
najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. One su zadržane sve do
posljednjeg otomanskog kalifa.
Pogrešno postavljen princip nasljedstva, koji su zasnovali uma-jadski
kalifi, prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala
mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. Vladajući kalif je obično za svog
nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu
naklonost ili ga smatrao sposobnim, ili nekog od svojih rođaka koga je držao
najkompetentnijim za taj položaj. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura,
koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. Iza al-Mahdija je došao njegov
najstariji sin al-Hadi, a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8.
Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog, a svog mlađeg
sina, koji je bio darovitiji, za drugog nasljednika. On je podijelio carstvo
između njih dvojice, ostavivši al-Ma'-
1 Mas'uda, vol. VII, str. 278.
2 Vidi Ya<qulbi, vol. II, dtr. 437. i si;., 472. i si;.; Fakhri, str. 236.
3 Fakhri, str. 261—2; Rabati, vol. III, str. 523.

294

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Poslije ogorčene borbe,
koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813), al-Ma'mun je preoteo
Kalifat. Četiri godine kasnije, kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem
mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu
'Ali al-Ridu, razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa, jula 817.
god., al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. Sve do 819. god., šest godina
poslije smrti svoga predsasnika, al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu
carstva. Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i
odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Na taj način on je
ubrzao pobunu armije, koja je bila na strani sinovljevoj. Al-Mu'tasima je
naslijedio njegov sin al-Wathiq -f- 847), s kojim se završava slavni abasidski
period. Od 24 kalifa, čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750—
991), samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi.
Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib), čija je
dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike.
Njegov je uticaj, naravno, bio veliki. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat,
koji je bio istaknuta dvorska ličnost. Nadsvođene podzemne prostorije, koje su
služile za mučenje, pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. Uz dvorskog
astrologa, i dželat je (obje funkcije su perzijski importi), postao prijeko
potreban pratilac abasid-skog prijestolja.

yezir Poslije kalifa, po položaju je odmah dolazio ve-

zir (wazir). Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em
perzijske tradicije5. Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego
(drugi ja), imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik, uče^tvo^ao je u
velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180—
1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju
»božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika:
Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i
kod svih naših podanika. Zato onaj ko njega sluša, nas sluša; a ko nas sluša,
boga sluša, a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. Međutim, onaj ko ne
sluša našeg vezira.ne sluša ni nas; a ko ne sluša nas, ne sluša ni boga; a bog
će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6-
Jednako kao i kod Barmakida, vezir je često bio svemoćan. On je postavljao
i uklanjao upravitelje i suce, teoretski naravno, u sa-glasnosti sa kalifom, čak
je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. Bio je običaj da vezir
konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. To isto je običavao
učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana, a i
kalif je
4 Ya<qubi, vol. II, str. 500. i slj.; Fakhri, str. 292; Mas-udi, Tanbih,
str. 345.

5 Isp. ifbn-al-'Ajbbaiais, Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal

(Cairo, 1295),
str. 62, S. D. Goitein u Islamic Culture, vol. XVI, (1942), str. 255—63, 380—92.
6 Fakhri, str. 205.

ABASIDSKA DRŽAVA

295

opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. Gubitak imanja često je bio
popraćen gubitkom života. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao
redovno vladino odjeljenje. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja al-
Mu'tadida iznosila je tisuću dinara. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari
razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću, neograničeni) i tanfidh
(samo s izvršnom vlašću, ograničeni). Vezir sa neograničenom vlašću imao je u
svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. Vezir s
ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku, nego je svoje dužnosti
svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim
instrukcijama. Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo
amir al-umard', zapovjednik nad zapovjednicima. Ovaj su položaj kasnije držali
Buvejhidi.
Poreska Vezir, u stvari veliki vezir, predsjedavao je sav-
kancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih
odjeljenja. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri, ali
je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. Pod Abasidima je državna
mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije, mada je veći red vladao u
državnim poslovima, naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. Pošto
su vladi najviše briga zadavale finansije, zadržan je, kao i u vrijeme Umajada,
pp-reski biro (dlwdn al-kharaj), ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao
najvažnija ustanova. Šef toga odjeljenja, koji se često naziva »nadziratelj
poreza«, i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. U izvore državnih
prihoda ulazio je zekat, jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana.
Zekat se plaćao na obradivu zemlju, mal, zlato i srebro, trgovinsku robu i druge
oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo
investiranjem. Muslimani, kao što znamo odranije, nisu plaćali glavarinu.
Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji, malu i sličnim stvarima, međutim,
pokretnine, uključujući zlato i srebro, bile su ostavljene savjesti svakog
pojedinog čovjeka. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne
blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim, siročadi, strancima, dobrovoljcima svetog
rata, robovima i sužnjima. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi
stranih neprijatelja, novac od primirja, glavarina od podanika nemuslimana
(jizyah), porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika
nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Od svih ovih pojedinosti
porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od
nevjernika. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je
7 Iibn-al-Aithir, v»l. VI, str. 19—20.
8 Isp. Hilal ai-§abd', Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara', izd.
H. F.
Amedroz (Beirut, 1904), str. 306.
9 Str. 33—47.
0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je
-bila zacrtana. Vidi str. 167. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal
al-'askari (Kletvenički danak), koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih
podanika za oslobađanje od vojne službe.

UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

poznat pod imenom faj/' (isp. Koran, 59:7). Kalif ga je upotrebljavao za
plaćanje trupa, održavanje džamija, cesta, mostova i za opće dobro muslimanske
zajednice11.
Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena
abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom
stoljeću te vladavine, jer su, kako smo ranije čuli, omogućavali kalifima da
žive na velikoj nozi, i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća.
Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji, kod ibn-Khalduna, koji govori o
prihodu pod al-Ma'munom; drugi, kod Qudamaha, za prihode nešto kasnijih godina,
možda pod al-Mu'tasimom; i treći, kod ibn Khurdadhbiha, koji prikazuje dohotke u
prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. Prema ibn-Khaldu-nu12, godišnji
zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak, stara Babilonija), ne
uračunavajući ono što je plaćeno u naravi, iznosio je u vrijeme al-Ma'muna
27,800.000 dirhama; Kurasan 28,000.000 dinara i Egipat 23,040.000; Sirija —
Palestina13 14,724.000; sve ove provincije carstva 331,929.000 dirhama,
isključujući poreze u naravi. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti
da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130,200.000 dirhama15; iz
Kurasana 37,000.000; iz Egipta, uključujući i Aleksandriju, 37,500.000; iz
Sirije — Palestine, uključujući i Hims, 15,860.000, a iz cijelog carstva
388,291.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi. Ibn--Khurdadhbih16
nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu
i naravi iznosio 78,319.340 dirhama17; Kurasana i potčinjenih teritorija
44,846.000; Sirije — Palestine18 29,850.000, a čitavog carstva 299,265.34019.
Sto se tiče rashoda, nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam
mogle garantovati konačne rezultate. Mi smo, međutim, obaviješteni da se
prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600,000.000
dirhama i 14,000.000 dinara20. Kada je umro al-Rašid, u njoj je bilo preko
900,000.00021, a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina, uključujući
dragulje, namještaj i nekretnine, iznosila je 100,000.000 dinara22.
11 Mawairdi, str. 366. i slj.
12 Muqaddamah, str. 150—51. Isip. Huart, Histoire des
Arabes, vol. I,
str. 376; Ailfred w>n Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen,
vol. I (Wienna, 1875), str. 356. i slj. O&iito je da ibn-Khaldunova lista, kao i
druge dvije, unije mi jasna ni tačna.
18 Porezi Rinasrdna, Damaska, Jordana i Palestine dati su globaOino u
sumi od 1,227.000 dinara.
14 Kharaj, str. 237^52.
15 Samo u novcu 8,095.800 dirhama; Qudamah, str. 249, 239. Stvarno, on
daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se
ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima.
18 Passim.
17 Samo u novcu Oko 8,456.840 dirhama; libn-Knuo-dadbih, str. 5. i slj.
18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi, Hims, Damasik, Jordan i Palestina.
19 Zaydan, Tamaddun, vol. II, str. 61. Isp. Huart, vol. I, str. 376.
20 Mas'udi, vol. VI, str. 233.
21 Tabani, vol. III, str. 764.
22 Tha( alibi, Lata'if, str. 72.

ABASIDSKA DR2AVA

297

Druge vladine ustanove

Pored poreskog biroa, abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa
(diwdn al--zimdm), koju je osnovao al-Mahdi; dopisno odjeljenje ili kancelariju
za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'), koja je izdavala sva službena pisma,
političke dokumente i carska naređenja i diplome; upravu za nadziranje žalbi;
policijsko i poštansko odjeljenje.
Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka
vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda, čija je zadaća bila da ispravlja
slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju.
Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada, jer al-Mawardi23 govori da je
'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju
priziva i žalbi svojih podanika. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24.
Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. Njegovi nasljednici
al-Hadi, Harun, al-Ma'mun, kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe
saslušavali na javnim skupovima; al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif
koji je praktikovao ovaj običaj. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu
instituciju na Siciliji, gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25.
Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki
službenik koji se zvao sahib al-shurtah, a bio je šef policije i dvorske
tjelesne garde, a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. Svaki veći
grad imao je svoju policiju, koja je imala vojne činove i, po pravilu, bila je
dobro plaćena. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib, jer je on vršio
nadzor nad pijacama i javnim moralom. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje
ispravnosti utega i mjera u trgovini, nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito
sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti), bdijenje nad održavanjem
javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih, npr. kartanja, lihvarstva
i javne prodaje vina. Al-Mawardi26 ubraja, između ostalih interesantnih dužnosti
ovog prefekta policije, i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala
između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u
crno da bi se na taj način udvorili ženama.
Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27, čiji se
šef naziva sahib al-baild. Među Umajadima Mu'awijah, kako smo vidjeli, bio je
prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. 'Abd al-Malik ju je proširio na
čitavo carstvo, a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova.
Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku
službu
23 Str. 131. Isp. dlbn-al-Athlr, vol. I, str. 46.
24 Mawairdi, str._ 131. Isp. Ya'qubi, vol. II, str.
367. Isp. al-Bayhaqi,
al-Mahasin w-al-Masawi', izd. F. Sohwally (Giessen, 1902), str. 525. i slj.
25 M. Amari, Storia dei Musulmani di Sicilia, diad. NalMino, vol.
III (Catanaa,
1937—9), str. 452; von Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 420.
26 Str. 417—18, 431.
27 Diwan al-baiid, poštanski ured, ar. baSrld je, možda,
semitska riječ
koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus, iperz. birdan, brzi konj,
ar.
birdhawn, teretna konj. Isp. Est., 8 :10; Isfahanii, Ta'rlkh, str. 39.

298

UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO

na novoj bazi. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države,
poštanska institucija je u ograničenoj mjeri, doduše, obavljala i prenošenje
privatne korespondencije28. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven
poštanskim uredom. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29,
a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. Sudeći po svemu,
moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. U Perziji su vršene smjene mula
i konja, u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Barid je bio upotrebljavan
za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte
trupa s njihovom vojnom opremom31. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje
zamašne sume novaca.
Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. Prvi zapisani
primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu
0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak), poglavice Khurrami32 sekte
god. SS?.33.
Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva, koji su
pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima. Ovi planovi stajali su pri
ruci putnicima, trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za
geografska istraživanja. Prvi arapski .geografski stručnjaci ilslkoristili su
ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. Jedan od njihovih vođa
bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912), čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik, zasnovan na
materijalu državnih arhiva, pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju.
On je lično bio sahib al-barid, za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija).
Ovaj razrađeni sistem, koji se iz carske prijestonice granao na sve strane,
baština je ranijeg Perzijskog Carstva. U njemu je kurasanska državna cesta bila
najvažnija arterija. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan, Raj,
Nejsabur, Tuš, Marv, Bu-karu, Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim
gradovima Jaksartesa i granicama Kine. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste
odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. Do današnjeg dana perzijski poštanski
putevi, čiji je centar Tihran (Teheran), koji leži u blizini starog Raja, idu
istom stazom. Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada, niz Tigris, kroz Vasid i
Basru do Ahvaza, u Kuzistanu,
1 odatle do Širaza u Farisu. Isto tako, od ove su se ceste odvajale u
pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa
drugim naseljenim centrima i, najzad, sa kurasanskom arterijom. Po
ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije, koji su iz Bagdada
mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. Za usluži-
vanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara-
88 Mas'udii, vol. VI, Str. 93, 11. 5—6.
29 Ibn-Klhurdadbah, possim.
30 Isp. libn-al-Aithlr, vol. VI, str. 49, 11.11—12.
81 Ibid., vol. IV, str. 373—4.
32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je, očigledno, sekta maštala
toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. NeM od njih poricali
su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na
svijetu. Mas'udd, vol. VI, str. 186; Baghdadli, izd. Hititi, str. 162. i slj.;
Fihrist, str. 342.
38 Mas'udi, vol. VII, str. 126—7.

BILAD AL-RUM
phdid J«ndi-,
• M A K R A N
ABBASIDSKI KALIFAT
Sn'i' - V
''•HADRAMAWT%'
(Deveto stoljeće)
Na karti su predstavljene glavne provincije, glavni putevi i rasrto-
janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja
šest ili sedam morskih milja)
English Mile« o loo 200 300 400 500
-~.'— Roađs ..——... Boundaries

300

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vanskim svratištima, skloništima i cisternama. Takvi hanovi duž karavanskih

cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. Treći glavni put povezivao je
Bagdad sa Mausilom (Mosul), Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima. Na
sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima
preko Anbara i Rake.
Glavni direktor pošta, pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim
drugim poštanskim ustanovama, imao je još jednu važnu funkciju. On je bio šef
špijunaže, kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. Zato je njegova puna
titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35, nadglednik pošta i obavještajne
službe. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi
predstavnik centralne vlade. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega
ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama,
uključujući i samog upravitelja. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav
izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. On je sa hadžiluka
u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se, kako se u izvještaju kaže,
zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske
svrhe upotrebljavao trgovce, torbare i putnike, koji su djelovali kao detektivi.
To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. Za al--Ma'muna govore da je u
svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1.700 starijih žena. Naročito je
»zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola, koji su bili prerušeni
u trgovce, putnike i liječnike.
Sudska administracija
Dijeljenje pravde, koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom
dužnošću, abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu
bogoslovskog staleža (jakih), koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili,
ako se radilo o Bagdadu, qadi al-quđah (glavni sudac). Prvi koji je primio naziv
qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798), koji je službovao za vrijeme
kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. Sudac, prema
teoriji muslimanskog prava, morao je biti muškarac, punoljetan, mentalno
sposoban, slobodan građanin, vjere muslimanske, neporočna vladanja, zdravog vida
i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. To se sve, naravno, odnosilo
samo na šerijatsko (vjersko) pravo. Nemu-slimani, kao što je ranije rečeno, u
stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i
činovnika. Al-Ma-
94 Ibn-al-Athlr, vol. V, Str. 44; Nawawi, Tahdhlb, str. 468, 1.16.
85 Qudamah, str. 184.
39 Atlldd, I'lam al-Nas (Cairo, 1297), str. 161.
37 lap. Aghdni, vol. XV, >9tr. 36, 1.14; Miskawayh, izd. de Goeje
i de Jong,
str. 234, 466, 498, 512, 514, 567.
38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina, od
njih šest
dolazi u službenim britskim dokumentima qađi, qazi, kazi, čađi, al-kali, kathi.
39 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334 = de Slane, vol. IV, str. 273.
40 Mawairdi, str. 107—11.

ABASIDSKA DRŽAVA

301

wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi, po kome je vlast sveobuhvatna i
apsolutna f'dmmah mutlaqah), i drugi, po kome je ona specijalna i ograničena
(khassah). Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju
pravnih slučajeva, u objavljivanju skrbništva nad siročadi, umobolnim i nad
maloljetnicima, u upravljanju vjerskim fundacijama, odmjeravanju kazne
prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava, postavljanju sudskih zamjenika
(sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima
zbornoj molitvi u petak. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce
postavljao je upravitelj, ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili
zamjenici glavnog kadije u Bagdadu. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna
plata suca Egipta penjala na 4.000 dirhama. Vlast suca druge klase, tj. onoga
koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje, bila je ograničena u samom aktu
postavljenja od strane kalifa, vezira ili upravitelja43.

Vojna organizacija
Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi,
dobro orga-nizovanu, pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i
vojnoj obuci. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne
trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim
starješinama, uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja, čije
su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. Regularne trupe (jund),
koje su bile u stalnoj aktivnoj službi, nazivale su se murtaziqah (redovno
plaćene), jer su bile na vladinom platnom spisku. Druge su se zvale
mutatcmJiin'ah,44 (dobrovoljci), koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili
na dužnosti. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina, seljaka, kao i od
gradskog stanovništva. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili
opremljeni boljim oružjem i uniformama. Za vladavine prvog abasidskog kalifa
prosječna plata pješadijskog vojnika, pored dnevnog sljedovanja, iznosila je
godišnje 960 dirhama45, dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. Za vrijeme
al-Ma'muna, kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja, kažu, iračka je vojska
brojala 125.000 vojnika, čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46,
a konjica dva puta toliko. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom
graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu

41 Str. 117—25.
42 Suyuti, Husn, vol. II, str. 100, 1. 4.
43 Isp. Richard Gottheil u Revue des etudes
ethnographiques (1908),
str. 385—93.
44 Ili muttawwi<ah, Tat>ari, vol. III, str. 1008. i slj.; ibn-
Khaldun, vol. III,
str. 260.
45 Tabari, vol. III, str. 41, 11.17—18. Njega kopira iibn-al-Athir,
vol. V,
str. 322, 11.14—15.

46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom, on je morao da

ponovo
vrati cijenu od 960 dirhama, jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki
iznos. Tabani, vol. III, str. 830, 11. 7—8, str. 867, 1.14.

302

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

dirhamu, a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47, biva nam jasno kako je
relativno dobro bila plaćena vojnička karijera.
Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s,
naoružani kopljima, mačevima i štitovima, strijelci (rami-yah) i konjanici
(jursan), koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i
bojnim sjekirama. Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski
način, oko pasa, a ne na arapski način, preko ramena49. Svakom korpusu
strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun), koji su nosili
uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50.
Inženjeri, koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje, uključujući katapulte,
man-gonele i ovnove, pratili su vojsku. Takav jedan inženjer, ibn-Sabir al-
Manjaniqi, koji je živio kasnije, za vrijeme al-Nasira (1180—1225), ostavio je
nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51.
Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila, koje su nosile deve, pratile su
vojsku kada je bila na bojištu. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da
je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama.
Za vrijeme abasidske vladavine, koja, kao što smo vidjeli ranije, duguje
svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju, arabljan-ski elemenat je
izgubio svoju vojnu premoć, jednako kao i političku. Za vrijeme prvih kalifa
tjelesna garda, jaka sila vojne mašinerije, u velikoj mjeri bila je sastavljena
od kurasanskih trupa. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije:
jedna od Sjevernih Arabljana, mudaritska, a druga od Južnih Arabljana, jemenska.
Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i
na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena. Al-Mu'tasim je dodao
novu diviziju sastavljenu od Turaka, prvobitno njegovih robova iz Fargane, i
drugih krajeva centralne Azije52. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je
postala strah i trepet cijelog^av-nog grada, i 836. god. kalif je morao da
sagradi novi grad Samaru, kamo je prenio sjedište vlade. Poslije smrti al-
Muntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da
vrše odlučujući uticaj na državnu politiku.
Po rimsko-bizantijskom običaju, za vrijeme al-Ma'muna, al-Mu-sta'ina i
drugih abasidskih kalifa, grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a
(koji je odgovarao dekurionu, desetaru), grupa od 50 pod komandom khallje, a
grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53. Na
čelu korpusa od 10.000 ljudi, koji je obuhvatao 10 bataljona, stajao je amlr
(general). Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru, a više takvih četa
sa-
47 Khaflb, voil. I, str. 70; Tatari, vol. III, str. 326.
48 Spomenut od Tabori']®, vol. III, str. 998. i slj.; ibn-
Khaldun, vol. III,
str. 238, 1.17, str. 245, 11.23, 26.
49 Ibn-Khaldun, vol. III, str. 275.
50 Aghani, vol. XVII, str. 45; ifon^haldun, vol.'III, str. 260, 1.20.
51 Ibn-KhaUikan, vol. III, str. 397.
52 Mas'udii, vol. VII, str. 118.
53 Ibn-Khaldun, vol. III, str. 299, 1.7. Isp. Mas'udi, vol. VI,
str. 452;
Tabari, vol. III, str. 1799.

ABASIDSKA DR2AVA

303

činjavalo je kohortu (kurdus). Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku

arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu.
U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je
ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci, koja nije bila samo upotrebljavana za
ugušivanje pobuna u Siriji, Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje
agresivnih ratova protiv Bizantinaca. »Dvije su stvari«, po mišljenju jednog
novijeg naučnika55, »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima, —
njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta.« Ali to nije bilo sve. U
raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912)
piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i
najmudriji u svojim vojnim operacijama«. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina
Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje
bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni, pa ako samo jedna tisuća
njih zauzmu logor, nemoguće ih je istjerati. Oni ne jašu konje, nego deve.« Iz
izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima, kao što je djelo o vojnoj
taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9), jasno se vidi da arapski
borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme, da im je obično nedostajala
potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova
pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena
mašina. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima, koje oni nazivaju
nevjernicima i barbarima, svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. Tokom
desetog stoljeća, međutim, ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje
opasan, dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno
preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu.
Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo
strane jedinice, koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje
morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). Kasnije je al-Muqtadir
(908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili
vojnim komandantima. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova,
a ne iz ispražnjene carske blagajne. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su
primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. Ovo je posij alo sjeme
feudalnog vojničkog sistema, koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. U
to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove
gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali, plaćajući seldžučkom
sultanu godišnji danak i, u vrijeme rata, stupali su pod njegovom zastavom s
određenim brojem trupa, koje su oni opremali i izdržavali.

54 Culturgeschichte, vol. I, str. 227—9 = S. Khuda Bulkhsh, The

Orient
under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6.
55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209.

56 »Itectica« Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

Patrologia Graeca,
vol. CVII.

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia

Graeca, vol. CXUI.

304

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu uma-

jadske podjele carstva na provincije kojima su
upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na
ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena
na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara
geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn
al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih
abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno
sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene;
4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein
i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja
Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8)
Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio
Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i
Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami
(Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i
Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~
starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji
glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i
prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15)
Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis,
Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji
danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur,
Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23)
Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eu-
karom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske
zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju,
treba primijetiti, starim arapskim provincijama.
Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila
neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih
komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna
vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok
se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe
je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62
razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći
emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu
58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-al-
maghrib, zapad/ne
provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se
govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije.
59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski
Irak),
tj. Donja Mezopotamija.
60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar.
61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm
Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Tamađđun, vol. II, str. 37—44; von
Kremer,
Culturgeschichte, vol. I, str. 184.
«2 Str. 47—54.

ABASIDSKA DR2AVA

305

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza,

održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje
policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila
ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao
jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj
mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u
direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i
udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro
u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako
su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku
blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je
pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama
provincije.

20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI

ABASIDSKO DRUŠTVO
Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene
organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju
stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki
svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim
kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i
al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja
potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio
prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se
pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je
bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od
al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al--
Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, al-
Muntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), al-
Muktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila
je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna al-
Khayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih
kalifa4.
Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim
metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se
čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi
oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku
aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne
narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je
oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao:
1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75.
2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13.
8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.
 4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina
kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi
Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str.
67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3.

ABASIDSKO DRUŠTVO

307

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje
kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari

oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog
i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih
mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života
današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku
u općim potezima.

Domaći život Žena u ranom periodu abasidske vladavine uži-

vala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska
sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem
strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava.
Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle
i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, al-
Mahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, al-
Rašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim
djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i
takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i
zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim
izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja
je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i
sviračica6.
U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav
seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo
iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i
spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U
izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr
al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne
korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao
najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7.
Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino
zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito
sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje
mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i
tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra al-
Rašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se
dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim
5 Muibairad, str. 302.
6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7.
20
7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20.

308
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice

(asdwir).
Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave
bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo
ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja,
prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali
su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa,
istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing
taylasdn)ls.
Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani
arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri
posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima
koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn)
među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija
od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na
kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog
dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci
dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera
u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti
šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna').
Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž
tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme
ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste
madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno
podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod.
Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale
na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama
tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili
oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti
svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu
hranu15, koji je rižu smatrao
8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim
zemljama, savremeni je dao nošnje.
• Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des
noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4.
10 Dozy, str. 16(2—3.
11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u
jedinom
rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i
oda/tle
prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je
ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«.
12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji.
13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273;
Aghani,
vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abi-
Usaybi'<aih, vol. II,
str. 4, 1.23.
14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog
jezika
u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd'
(Cairo, 1319), str. 119. i slj.
15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO DRUŠTVO
309

otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo

vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta,
uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac
sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala
nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale
ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od
zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova.
Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a
i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio
u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je
namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena
toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne
manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima,
visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva
tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje,
razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava
bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim
skupovima i na ulici.
Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći
po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći
i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika
abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih
pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to
vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava
Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i
suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači
i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je
perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog
režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I
drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim,
al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su
protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da
16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8.
17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154.
18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju
iz jedinog
ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«.
19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi
shdrdb.
20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena
u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije
poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji
Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhali-
ranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja
praktikovano je prije Otkrića Amerike.

21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. Briinnow (Levden,

1886),
str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142.
12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj.
23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26.
24 Str. 99, 11. 24—7.

310

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali
uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je
najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i
al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog
grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju
ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u
izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo
starije od dva dana26.
Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i
pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27
domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi
oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se
namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici.
Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje
labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija
prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme
vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah
al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30.
Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u
specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u
to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«.

Kupatila
»Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u
ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih
kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao
predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu
čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi
proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog
pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila
dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad
se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih
25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u
Koranu
(5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme
niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav
ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost
i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno
vrijeme
ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405—
14.
26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo,
1313), vol. I,
str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232.
27 Nawaji, str. 38.
28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9.
29 Washsha',str. 92. i slj.
»o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31
Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO DRUŠTVO

311

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina
drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33
napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibn-
Battutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova
koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe
izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada
kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a
unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile
oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo
je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila
zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz
bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen
je pićem.
Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije
bili su više pratioci indoevropske nego semitske
civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to
sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako
privlačilo.
Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo
spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima
za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih
novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru
šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska
igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati
je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom
poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa
Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah
(nard), takođe indijskog porijekla37.
Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo
(jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel,
neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke
i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom
al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i
šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva
straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio
je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio
8Z Ibid., str. 117.
33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9.
34 Vol. II, ®tr. 105—7.
85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str.
157—8.
88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina
drugim mjestima,
igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom.
89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj.

312

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude
protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra
loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao
biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne
konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito
zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik
broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade.
Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim.
Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika,
lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio
da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I
abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom.
Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje
zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te
sportove.
Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što
pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito
popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se
praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir
al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u
Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje
guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i
kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju
je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj
odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama
bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na
jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u
obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tig-
gris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako
40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130.
41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4.
42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske
riječi
tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog
grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje
su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn
D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32.
43 Vol. VI, istr. 348—9.
44 Vol. I, str. 63—5.
45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3.
46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9.
47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172,
vol. III, str. 209,
spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu.
48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na
arapskom vidi
Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191—
226;
prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York,
1929),
str. 221—54.
49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116.

ABASIDSKO DRUŠTVO

313

da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom

opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih
kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki
kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali
strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i
pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu
i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao
zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i
držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53.

Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i

njegova porodica, vladini službenici, potomci
hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo
uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i
klijente i robove.
 Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz
redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu
ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili
bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i
Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema.
Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod
svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne
uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo.
Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin
je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom
svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac
za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na
primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška
svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne
izlive svojih pjesničkih umotvorina.
so Fakhri, str. 73—4.
51 Athar al-Uwal, str. 135.
52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj.
53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5.
54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120.
55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205.
56 Mas'udd, vol. VII, str. 47.
57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889.
Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i
konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva
je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000
dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se al-
Rašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu
molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina
imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah

poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova
majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj
robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti
za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz
medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo
retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od
ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom
sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale
kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je
postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac
pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao
dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa
zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u
rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti
grandiozan završetak60.
Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif
ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32)
živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom
izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom
prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63.
Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su
obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se
smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od
svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod
sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65.

Ekonomski život: trgovina

pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza
aristokratije^ — tu su
bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci,
zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i
bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali
domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem
poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je
dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije
nipošto bio nizak.

58 Aghdni, vol. XVI, str. 137.

59 Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9.

81 Fdkhri, str. 352.
62 Mas'udi, vol. VII, str. 276.
63 Ibid., vol. VII, str. 281.
64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str.
627, kopira ga
ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86.
65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO DRUŠTVO

315

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla

tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani,
Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli
muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa
zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija.
uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine.
Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se,
prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68
dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim
komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira
(trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se
trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se
dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski
Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu
drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo
karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno
bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok
kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U
Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima
koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog
ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U
kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mi-
mo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U
vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme
ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui
(muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.
Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. 1949.
formirali Ujedinjene Države Indonezije.
Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. Tisuću
godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun
66 Vidi -ibn-KhuTdadbih, str. 153—4.
*7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi,
vol. I, istr. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog aba-
sidđkog perioda.
68 Is. Marshall Broomhall, Islam in China (London, 1910), str. 5—36.
89 Silsilat al-Taioan/ch /sic./, izd. Langles (Pariš, 1811), prev. G.
Ferrand, Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš, 1922).
70 Thomas F. Čarter, The Invention of Printing in China, and its
Spread
Westward (New Yonk, 1925), str. 85. i slj.
71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913), vol. II, str. 177—91.
72 Iz pahlaui Tdjik, današnja Tazi, Arapin. Termin je
očigledno perzi-
janiziran oblik riječi Tayyi', arapsikog plemena.
73 Isp. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the
Royal
Asiatic Societyt vol. LX (1929), .str. 42—78.
74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibn-
Khurdadbih,
str. 70, 170.

316

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. Arapska trgovina na

Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. Crno more takođe je
bilo negostoprimljivo za nju, mada je u desetom stoljeću zabilježena živa
kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. Međutim,
Kaspijsko more, zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima
Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom, bilo je poprište nekakve trgovinske
razmjene. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule, šećer, pamuk, vunene
tkanine, čelične alatke i staklenu robu; oni su uvozili, između ostale robe,
mirodije, kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost, ebanovinu i robove
crnce iz Afrike.
Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga
doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa, koji je
ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16,000.000 dinara njegove
imovine. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. Svaki
trgovac iz Basre, čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta, imao
je godišnji prihod viši od milijun dirhama. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i
Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe
razdijeli sto dinara. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. U
Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara, a neke i
preko trideset tisuća. Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4,000.000
dinara78. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«, a al-
Istakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina.
Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila
na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. Ručna industrija
cvjetala je u raznim dijelovima carstva. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila
koncentrisana na izradu serdžada, ćilima, svilenih, pamučnih i vunenih tkanina,
satena, brokata (dibaj), pokrivača za sofe (od ar. sujjah) i jastuke, kao i
drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. Mnogi perzijski i irački
razboji proizvodili su ćilime i tekstil, koji su zbog svojih visokih kvaliteta
bili osobito cijenjeni. Al-Musta'inova majka kupila je za 130,000.000 dirhama
jedan specijalno za nju izrađen ćilim, na kome su bile u zlatu utkane slike svih
vrsta ptica, čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. Po
jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu, umajadskom velikašu, koji je
bio njezin najistaknutiji građanin, dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81.
Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. Arapi u Španiji su je
imitirali i pod trgovin-
75 Mas-udi, vol. IV, .str. 98—9.
76 Kutubi, vol. I, str. 177.
77 Fakhri, str. 321—2.
78 Istakhri, istr. 127, 139; ibn-Hawqal, str. 198; Maqdisi, str. 426.
79 Str. 138.
80 Ibshlhi, vol. I, str. 144.
81 Spominje ga MaqdM, str. 323, 1.20; ibn-Hawqal, str. 261, 1.13.
Yaqut,
Buldan, vol. I, str. 822, 1. 22 (gdje je krivo napisano).
Industrija

ABASIDSKO DRUŠTVO

317

skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj, Italiji i drugim evropskim

zemljama. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«, koji se upotrebljava na Zapadu
za prugaste ili šarene mačke. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene
marame za glavu, koje se još nose pod nazivom kuflyah. Tavadž, Fasa i drugi
gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika, gdje su za
kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi, vezovi, brokati i svečana odijela — znak
odličja na Istoku82. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od
perz.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. U
Tustaru i Sušu, u Kuzistanu83 (stara Suzijana), nalazio se velik broj čuvenih
fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura, kao i fabrika za izradu zavjesa
od svilene pređe (khazz). Njihove tkanine od devine i kozije dlake, kao i
ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. U Širazu su rađeni prugasti
vuneni ogrtači, kao i svilene tanke tkanine tzv. gaze i brokati. Pod nazivom
»taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima
perzijsko svileno platno toftah. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim
prostirkama, zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka. U centralnoj Aziji Bu-kara,
veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka, bilo je naročito poznato po
molitvenim ćilimima. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani
možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio al-
Maqdisi85. On sadrži sljedeće artikle: sapun, ćilime, bakrene lampe, robu od
kositra, ogrtače od filca, krzno, jantar, med, sokole, makaze, igle, noževe,
mačeve, lukove, razne vrste mesa, slovenske i turske robove itd. Stolovi, sofe,
lampe, svijećnjaci, vaze, zemljano posuđe, kuhinjske potrepštine bile su
pravljene u Siriji i Egiptu. Egipatske tkanine, koje su nosile nazive dimiyati
(po Dimjatu), dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86, bile su posvuda u
svijetu poznate i u Perziji oponašane. Stare industrijske umjetnosti faraonskog
vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta.

82 Istakhiri, str. 153. Isp. Maqdisi, str. 442—3.

83 Maqdisi, str. 402, 407—9.
84 Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku, odatle joj ime.
85 Str. 323—6.
86 Yaqut, vol. II, str. 603, 648, vol. I, str. 882; Maqddsi, str.
201, 433, 11.
16—17, 443, 1. 5. Vidi str. 569.
87 Tha'alibi, Lata'if, str. 95.
88 Spominje ga liibn-Battutah, vol. I, str. 415, vol. II, str.
46, 130, 225, 297,
vol. III. str. 79.
 Staklo iz Sidona, Tira i sirijskih gradova, ostatak stare feničke
industrije, koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u
istoriji, bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. Raznim vrstama
svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških
vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama. Staklene i
metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni
predmeti. Stakleni fenjeri, na kojima su bili ispisani natpisi u različitim
bojama, visili su u džamijama i palatama. Damask je bio centar posvuda poznate
mozaičke i qdshdni industrije. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi),

318

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

koji je izveden od Kašana89 u Mediji, davan je četverouglastim i hek-sagonalnim

pločicama, nekada sa figurama običnog cvijeća, koje su se upotrebljavale za
unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. Preo-vladale su ove boje: indigo plava,
tirkizno plava, zelena, rjeđe crvena i žuta. Ova umjetnost, koja je stara kao
Elamiti i Asirci, živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog
stoljeća.
Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira, koji je iz Kine
polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. Smatralo se da papir iz
Samarkanda, koji su Turci zarobili 704. god., nije imao premca91. Prije svršetka
toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. Postepeno su podizane
i druge fabrike za izradu papira. Egipat je imao svoju fabriku oko 900. god. ili
ranije, Maroko oko 1100. god., Španija oko 1150. god. Proizvodile su se
različite vrste papira, od bijelog do šarenog. Al-Mu'tasimu se pripisuje
podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. Za Samaru i druge gradove
tvrde da su unapređivali industriju papira. Najstariji arapski doku-menat pisan
na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se, prema tradiciji, naziva
Gharib al-Hadlth. Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837), a datiran
je mjeseca dhu-al-Qaldah, A. H. 252 (novembar 13-decembar 12, 866) i čuva se u
Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. Najraniji dokumenat koji je napisao
jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820), datiran
mjeseca Habr I, A. H. 264 (novembar 11 — decembar 10, 877). koji je pohranjen u
Britskom muzeju. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je, u
dvanaestom i trinaestom stoljeću, konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu,
gdje je, sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa, (1450—55) uticala na brz
razvitak narodnog prosvjećivanja, kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe.
Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. Biseri, safiri,
rubini, smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru,
dok su tirkiz, kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim
klasama. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin,
koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha, na kome je Harun
utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40,000.000 dinara94. Rubin je bio
tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen
osvjetljavao kao svjetiljka«. Harunova je sestra, kako smo već čuli, nosila
dragulje na
89 Ar. Qash§in; Yaqut, Bulddn, vol. IV, str. 15.
90 Viidi Friedrich Hirth, Chinesische Studien (Minhen i
LajpcLg, 1890),
vol. I, str. 259—71. Vidi str. 376. Papirni novac, također kineskog porijekla,
bio
je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu, jednom od najra
nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije.
91 Tha'alibi, str. 126; Maqdisi, str. 326, 11.3—4.
92 William Wright, The Palaeographical Society, Oriental Series
(London,
1875—83), ipl. VI.
93 Theodorus iabu Kurra, De Cultu Imaginum, izd. i prev. I.
Arendzein
(Borim, 1897).
94 Mas'udli, vol. VII, str. 376. Isp. Fakhri, str. S52--3;
Tabari, vol. III,
str. 602, 1.12.

ABASIDSKO DRUŠTVO

319

kapi, a njegova žena ih je stavljala na obuću. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je

jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7,000.000 dirhama za kutiju
koja je bila napravljena od dragog kamenja, ali je ponuda bila odbijena95. Za
al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20,000.000
dinara96. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po
raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi, jer »nad
ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. Na njemu je jelo bilo posluživano
na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. Čak
i ibn-Khaldun, koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života,
dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj
svečanosti98. Prema al-Mas'udiju", al-Multazz (866—9), trinaesti abasidski
kalif, bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i
zlatnim sedlom, dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite.
Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir
(908—32), koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u
Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina, a isto tako
poznatog »jedinstvenog bisera«, koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala), i
drugog dragog kamenja, koje je on sve spiskao101.
U glavne rudne izvore carstva, koji su omogućivali draguljarsku industriju,
ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. Iz iste provincije dobivao se mramor i
živa102. Rubini, lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103, olovo i
srebro iz Karmana104, biseri iz Bahreina105, Tirkiz *iz Nejsabura, čiji je
rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758,720
dirhama106, kornalin iz Sane107, željezo sa planine Libanon108. U ostalo rudno
blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza, antimon iz blizine Isbahana109,
bitumen i nafta iz Đor-đije, mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110), azbest
iz Transkosi-jane111 i živa, smola i katran iz Fargane112.
95 Taban, vol. III, str. 703.
96 Tha'alibi, str. 72.
97 Ibid., str. 72—3.
1)8 Muqaddamah, str. 15, 11. 20. i slj., str. 144—5.
99 Vol. VII, str. 401—2, citira ga abn-KhaJidun, Muqaddamaht str. 15.
100 Vidi str. 315.
101 Fakhri, str. 353. »Jedinstvena biser« također
spominje ibn-5awqal,
str. 38, 1. 7. Isip. Maqdisi, dtr. 101, 1. 16.
102 Maqdisi, str. 326.
103 Ibid., str. 303. »LaizuM«, kao i »azure«, dolazi preko lat. od
ar. ldzaward
i, konačno, od iperz. lazhuward.
104 Ibn-al-FaqIh, str. 206.
105 Maqdisi, str. 101.
108 Ibiđ., str. 341 n.
™ Ibid., str. 101.
108 Ibid., str. 184, k. 3.
109 Istaikhri, .str. 203; Tha'alibi, Lata'if, str. 110. ar. kuhl,
možda »galenit«,
vidi H. E. Stapleton et al., u Memoirs of the Asiatic Society of
Bengal,
vol. VIII (1927), str. 352.
110 Maqdisd, str. 184.
111 Ibid., str. 303, 11.13—15.
112 bn-9awkal, str. 362.

320

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrije-

me režima prvih Abasida u prvom redu zato što
se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu, naplavlje-noj ravnici
koja je općenito poznata pod imenom Sauad; zatim, zato što su oni uvidjeli da je
zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i, najzad, zato što je obrada zemlje
bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva, čiji se položaj pod novim režimom
donekle popravio. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva
bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana. Donji krajevi doline
Tigris—Eufrat, najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu, i tradicionalni
položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. Kanali od
Eufrata, bilo da se radilo o starim, ponovo otvorenim ili o sasvim novim, činili
su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa,
nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu
kod Anbara, spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. Jedan od glavnih ogranaka
kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar,
koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva
rijeka«), koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. Niže dviju rijeka nalazio se
Nahr Kutha i Velika Šarah115, odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala.
Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah, Tigris), koji je prvobitno spajao
Tigris s Eufratom, postao je zamuljen do desetog stoljeća, a njegovo je ime dato
novom kanalu, kanalu sa zavojima, koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i
ponovo se s njim spajao dalje na jugu, pošto se od njega odvojio vrelik broj
rukavaca116. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah, koji je prokopao
al-Mahdi u Vasitu117. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili
otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom
prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko
doba. U Iraku, kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari
sistem kanala. Prije prvog svjetskog rata, kada je otomanska vlada opunomoćila
ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka,
njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego
otvaranje novih118. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno
izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili
svoje tokove tokom istorije.
Glavni proizvodi Iraka bili su ječam, pšenica, riža, datule, sezam, pamuk i
lan. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada,
118 Istakhri, ,str. 85, 1. 3; ibn-HaAVikal, str. 166, 1.2.
114 O ovim kanalima vidi Istakhri, str. 84—5; isto kod
ibn-Hawkala,
str. 165—6; Maqdisi, str. 124; Khatib, Ta'rlkh, vol. I, str. 91, 111. i slj.;
kod
G'uya Le Strainigea, »Description of Mesopotamia and Baghdad«, kojii je napisao
oko god. 900. ibn-Serapion (Suhrab), Journal, Royal Asiatic Society
(1895),
str. 255—315.
115 Yaqut, vol. III, str. 377—8.
118 Istakhri, str. 77—8; Yaqut, vol. II, str. 555.
117 Baladliuri, str. 291 = Hitti, str. 451; Qudama>h, str. 241.
118 William Willoooks, Irrigation o/ Mesopotamia (London, 1917),
str. XVII
i slj., II a slj.

ABASIDSKO DRUŠTVO
321

gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa.
Veliko obilje oraha, narandži, modrih patlidžana, šećerne trske, divlje kafe i
takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda.
Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih
proizvoda. Pregled prihoda, o kojem je ranije raspravljano119, pokazao je da je
on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. Politički, on
je obuhvatao neko vrijeme, u najmanju. ruku, Transoksijanu i Sidžistan i bio
isto tako veliki rezervoar ljudstva. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u
prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120.
Zemlja oko Bukare, po sudu arapskih geografa, bila je, naročito za vlade
Samanida, početkom desetog stoljeća, prava bašta121. Ovdje se, između Samarkanda
i Bukare, nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana), jedan od »četiri zemaljska
raja«. Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu), vrtovi Ubale
kanala, koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122, i voćnjaci (ghiitah)
Damaska123. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća, povrća i cvijeća,
npr. datule, jabuke, kaj sije124, breskve, šljive, limunovi, narandže, smokve,
grožđe, masline, bademi, mogranji, modri patlidžani, rotkve, krastavci, ruža i
bosiok (rayhdn). Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i al-
Watiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. Svaki komad takvog voća bi se
prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. U stvari, većina voća i povrća koje sada
uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme, izuzev rnanga, krumpira,
paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i
udaljenih evropskih kolonija. Narandži, zajedno sa četrunom i limunom, domovina
je Indija ili Malaja, odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i
susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i
Evropi126. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127, sa
njihovim poznatim rafinerijama, kasnije su podignute slične na sirijskoj obali,
odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. Na taj je
način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl, koji je možda bengalskog
porijekla. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane
civilizovanog čovjeka.
119 Str. 321.
120 Ya'qubi, vol. II, str. 555, 1. 4.
121 Istaikhni, s>tr. 81; isto kod ibn-ttavvkaila, str. 355. i slj.
122 Istaikhni, str. 81; isto 'kod ibn-Hawkala, str. 160; Maqdlsd, str. 117—18.
123 Yaqut, vol. I, str. 751, vol. III, str. 3S4; isp. vol. I, str. 97, 11.15—
16.
124 Za etimologiju riječi vidi str. 478, n. 6. Biljka potječe iz Kine.
125 Tha'allbi, str. 129.

126 Ovo je gorka vrsta, ar. abu-sufayr. Engl. i inaša riječ

»orainge«, odnosno
»nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj, od per. narang.
»Lemon« (limun) je ar. laymun, per. limun (vidi str. 600).
127 Thia'aliibi, str. 107.

128 Ar. sukkar; »cainidy« dolazi od iar. qandah, qandi, što je u

per. qand.
»Čame« je također semitsikoig porijekla; odgovara arapskom qanah, teška, ali
su odvojeno ušle u evropske jezike.

322

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. Cvjećarstvo je takođe

njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama, iz kojih je
prskala i u mlazovima se rasipala voda, nego je u velikim količinama uzgajano i
u trgovinske svrhe. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža, lapuha,
narandži, ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u
Damasku, Šira-zu, Džuru i u drugim gradovima. Cijela oblalst Džura ili
Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. 'itrj, koje se
dobivalo iz crvenih ruža129. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do
Kine i na zapad sve do Magriba130. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj)
30.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže, koje su svake godine
otpremane kalifu u Bagdad131. Sabur (perz. Shdpur) i njegova dolina proizvodili
su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od
ljubičica, lapuha, narcisa, palminog cvijeta, irisa (perunike), bijelog
ljiljana, mirte, slatkog mažurana, limunovog i narandžinog cvijeta132. Između
ovih, ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu, što pokazuju
riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad
ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133.
Između cvijeća, izgleda, ruža je bila najpopularnija. Po mišljenju
obrazovane robinje Tawaddude, koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja
između desetog i dvanaestog stoljeća, ruže i ljubičice su najbolji miomirisi,
mogranj i četrun najbolje voće, a endivija (cikorija) najbolje povrće134. Visoko
mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje
Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja
(mi'rdj), crvena od znoja Gabrijela, a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. Sa
riječima: »Ja sam kralj sultana, a ruža je kraljica mirisavog cvijeća; svako od
nas dvoje, prema tome, dostojan je jedan drugoga«, kažu, al-Muttawakil je
monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj
cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136.
Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. »Adam je strovaljen iz raja sa
tri stvari«, tvrdi jedna proročanska predaja, »sa mirtom, koja je glavna
mirisava biljka na svijetu, sa klasom pšenice, koja je glavna hrana svijeta, i
datulom, koja je glavna voćka na svijetu»m. Druge vrste cvijeća na velikoj
cijeni bile su: narcis, karanfil, jasmin, mak i šaf ranika.
Kako je velik interes vladao za zemljoradnju, najbolje pokazuje veći broj
napisanih knjiga o biljkama, među koje spadaju i prevodi
129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. 180 Ibn-Hawkal, str. 213;
Istakhri, str. 152—3.
131 Tha'alUbi, str. 109—10.
132 Maqdlsi, str. 443.
133 Suvuti, Husn, vol. II, str. 242.
134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć), JSfs 453. Isp. nos. 864, 865.
135 Suvuti, Husn, vol. II, str. 236.
isa N-avvajii, str. 235; Suyuti, vol. II, str. 236.
137 Suvuti, vol. II, str. 245. Vi'di Bdward W. Lane, Thousand and one
Nights, vol. I (London, 1839), str. 219. i slj. (u 11. 22, pogl. III).

ABASIDSKO DRUŠTVO
sa grčkog koje nabraja Fihristlss, zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i
podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu, koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah.
Zimije' Zemljoradnička klasa, koja je sačinjavala veći-
hrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor
prihoda, bili su autohtoni stanovnici zemlje,
koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. Arapin je smatrao bavljenje
zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. Status
autohtonih stanovnika — zimija, tj. sljedbenika objavljene knjige, u koje su
ulazili hrišćaini, Jevrerji i Sabijci, proširio se, kako smo ranije čuli, i na
Zaratustrine sljedbenike, manihejce, haranske sabejce i druge. Svi su ovi sada
bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj
toleranciji. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije
držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike:
aramejski i sirijski u Siriji i Iraku, iranski u Perziji i koptski u Egiptu.
Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove.
Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske, crkvene i
druge strukovne položaje. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane
muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. Međutim,
najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer
nije bio desi jedno primjenjivan.
Prvi kalif, kako smo već čuli, koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da
oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad
'Umar II, čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. Između Abasida Harun
je, očigledno, bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. God.
807. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima, kao i one koje
su podignute poslije muslimanske okupacije. Isto tako, zapovjedio je članovima
tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140. Stroge odredbe protiv zimija
dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila, koji je 850. i 854.
god. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike
đavola, poravnati svoje grobove sa zemljom, nositi odijelo žute boje kao med,
staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova, jednu na leđa, a drugu na
prsa, jahati samo mule i magarce, i to na drvenim samarima, koji na stražnjem
unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. Zbog ove
posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. Jedna druga ozbiljna
pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih
pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana
ne može prihvatiti, jer su Jevreji i hriš-
138 Str. 78, 11.12, 23, str. 79, 1.3, str. 83, 1.16, str.,252, 11.9—10.
139 Fihrist, str. 317.
140 Tabari, vol. III, str. 712—13; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 141.
141 Tabari, vol. III, str. 1389—#3, 1419.
142 Isip. Jahiz, Baydn, vol. I, str. 79, 11. 27—8.
21'

324

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

ćani jednom izopačili tekst Biblije, kao što ih i Koran optužuje14'5, zbog čega
im se više ne može vjerovati. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku
obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021).
Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani, uprkos ovih
restrikcija, za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku
snošljivost. Veći broj vjerskih diskusija, sličnih onima koje su bile
priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika, bile su držane i u prisustvu
Abasida. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god. 781. održao
nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Isto
tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145, koja je sigurno savremeni
izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. god. pred al-Ma'munom o
zaslugama islama i hrašćanstva. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854)
u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje
islama, ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. To je rasprava izložena bez
Ijutine, umjereno i bez strasti. Ona obiluje citatima iz Biblije, očigledno
sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. U vrijeme kada je al-Nadim pisao
svoje djelo Fihrist (988), Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom
prevodu na arapskom147. Znamo, da j,e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam
prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. Ima
podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća
dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte.
Al-Tabari149 je pod god. 61. A. H., zabilježio da je 'Abdullah, sin osvajača
Egipta, čitao knjigu Danijela. Međutim, prvi važni arapski prevod Starog zavjeta
bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon, 882—942), iz Egipta, koji je do
današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. Ovi su prevodi izazvali
interes kod muslimana u spornim tačkama, i mi nalazimo al-Jahiza (t 869), među
mnogim drugim, koji je pisao odgovore hrišćanima. Staviše, čitamo i o
hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća, npr. u 'Abdun ibn-
Sa'idu, u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija, zbog
čega je naišao na negodovanje gledalaca150. Al-Muttaki (940—44) imao je za
vezira hrišćanina151, a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid
(892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. Ovi hrišćanski visoki
143 Sur. 2 :70, 5 :16—18.
144 A. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library, vol. 12
(Main-
chester, 1928), str. 137—298.
145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London, 1870), 2. izd. (London, 1885).
146 Izđ. A.. Mingamia (Oairo, 1923); prev. Mingaina, The Boo/c
of Religion
and Empire (Manchesiteir, 1922).
14? Fihrist, .str. 23.
148 Ibid., str. 22. Možda je ovo samo djelomičan prevod.
149 Vol. II, str. 399.
150 Yaqut, Udaba', vol. II, str. 259.
151 Al-Tanukhi, al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo, 1904), vol. II, sitr. 149.
152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. Vidi Miskawayh,
Tajarib
al-Umam, dtzd. Mangolioaith, vol. II (CalLro d Oxford,- 1915), str. 408, 412.
153 §abi', Wuzard', str. 95.

ABASIDSKO DRUŠTVO

325

službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. Susrećemo se sa slučajevima

kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. Većina kalifovih ličnih
liječnika, kako znamo, bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. Nedavno
objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. izdao al-Muktafi154
baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i
službenog hrišćanstva toga perioda.

Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini

slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se
smatrale heterodoksnim. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci.
Nestorijanci su bili jači u Iraku. Nestori janski patrijarh ili katolikos
(iskvareno u arapskom jdthillq, jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu, a
taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. Oko patrijarhove rezidencije,
koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir), nastao je u
Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). Pod jurisdikcijom ka-
tolikosa bilo je sedam nadbiskupa, među kojima su bili nadbiskupi Basre, Mausila
i Nasibina (Nasibis). Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili
tri biskupa. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa, koji ga je
priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. God. 912—13. katolikos
je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha, čije je sjedište
bilo u Anti-ohiji, da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička
optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima.
Međutim, jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu,
nedaleko od glavnog grada. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom
Bagdadu, ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada.
Egipatski Kop ti, kao što smo ranije rekli, pripadali su jakobit-skoj
vjerskoj zajednici. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat
aleksandrijskog patrijarha. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je
imalo svoje sljedbenike među Berberima, ali je najveći dio stanovništva u
unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere, koje su odgovarale njihovim plemenskim
podjelama.
 Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka
vitalnost. Zahvaljujući njoj, hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove
agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. Al-Nadim159
donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. S
njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. Čuveni nadgrobni spomenik
Sian Fu, u
154 A. Mingana u Bulletin John Rylands Library, vol. 10 (1926), str. 127—33.
155 Yaqut, Bulddn, vol. II, str. 662.
156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (al-
Sam'ani),
Bibliotheca Orientalis, vol. II (Rome, 1721).
157 Yaqut, vol. II, str. 662, 1. 18.
158 Pod ddyr.
159 Str. 349.
160 Dar al-Rum, ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama
krivo uzima
za Carigrad.

326

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Kini, koji je podignut 781. god. kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice
nestori janskih misionara161, zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u
Indiji, naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali, svjedoče
o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata.
Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe
od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci.
Kao jedan od »zaštićenih« naroda, Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego
hrišćani, i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. Njih je
bilo manje i nisu predstavljali takav problem. God. 985. al-Maqdisi163 je našao
da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji, a većina činovnika i
liječnika hrišćani. Za vrijeme mnogih kalifa, naročito za vrijeme al-Mu'tadida
(892—902), čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo
odgovornim državnim položajima. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku
koloniju164, koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. Benjamin iz
Tudele165, koji je posjetio koloniju oko god. 1169, našao je u njoj deset
rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. Glavna, koja je bila obložena
raznobojnim mramorom, bila je bogato iskićena zlatom i srebrom. Benjamin živim
boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom
Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava
jevrejske zajednice (aram. resh gdlutha, zasužnjeni princ167 ili egzilarh), u
stvari kao glavar svih Jevreja. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj
mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu, tako je i egzilarh vršio nad
svojim vjerskim jednomišljenicima. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ«
živio u obilju i da je posjedovao vrtove, kuće i bogate plantaže. Na putu za
jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori, na glavi je nosio turban
sa kojega su odsijevali dragulji, a pratila ga je konjanička pratnja. Ispred
njega je svečano koračao glasnik, koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem
gospodaru, sinu Davidovu!«.
Jevreji

Sabijci

Mandejci168,-stvarni Sabijci169 arapskih pisaca, bili su judejsko-hrišćanska

sekta, koja je sama

161 Vidi P. Y. Saeki, The Nestorian Documents and Relics in China

(Tokoo,
1937), str. 10. i slj.
162 Sur. 2 : 70—73; 5 : 16, 66—9.
163 Str. 183.
184 Yaqut, vol. IV, str. 1054.
165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela, prev. d izd. A. Asher,
vol. I (London i Berlin; 1840), str. 100—105.
lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole, što je mnogo
vjeiro-vaitnije.
167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje
je
Nalbukodomosor odveo u progonstvo .god. 597. i 586. pr. n. e.
168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<, znata;
sdkta je bila
gnostička.
169 Ar. $abi'ah, ili Sabi'un, slng. $dbi' od mandaičkiog
(airamej/slki) Sabi',
onaj ikojd uronjuje; riječ nema nikakve veze sa Saba', imenom velikog naroda
u jugozapadnoj Arabija.

ABASIDSKO DRUŠTVO

327

sebe nazivala Nasoraie d'Yahya, nasorijanci170 (tj. opservanti) sv. Ivana, zbqg
čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. Ivana (Krstitelja). Mandejci
su obred krštenja vršili poslije rođenja, prije ženidbe i o različitim drugim
prilikama. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku
porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. Prvobitno prebivalište ove i drugih
baptističkih zajednica možda je bila Palestina. Njihov jezik je mandejski
dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i
palmirenskom. Tri puta se spominju u Koranu. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su
status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. Prema Fihristu171,
u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). Oni su živjeli u močvarama
donjeg Iraka. Pripadnici ove zajednice, koja broji oko pet tisuća duša, još i
danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. Pošto žive u blizini rijeka,
sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske
prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). U današnjem Bagdadu
Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. mina'
obrade172.
Zaratustrijevci (Majus), koje samo jedanput spominje Koran (22:17), nisu po
Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige.
Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. Tumačilo
se da se naziv »Sabijci« može pri-
drugi
Magijci i dualisti
170 Nepravilan je previd NaZaireni, tj. hrišćaind.
171 Str. 340, 126; Mas'udi, vol. II, str. 112.
172 Od perz. mino, .nebeski.
173 Mas'udi, vol. IV, str. 61—71, posvećuje njima cijeli odsjek.
174 Fihrist, str. 272, 1.11.
175 Ibid., str. 302, njega citira Usaybi'ah, vol. I, str. 220—21.
176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. Chwolsohn, Die
Ssabier
und der Ssabismus, 2 vol. (St. Petersburg, 1856).
Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz
Harana173. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. Haranski Sabijca, u stvari,
bili su oibožavaoci zvijezda. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli
ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. To im
je ime i poslije ostalo, i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini
glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća, kada su Mongoli
uništili njihov posljednji hram. Bez sumnje, zasluge na duhovnom polju i naučne
usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu
muslimana174. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim
astronomima. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na
islam175. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal al-
Sabi', sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91); al-Battani,
astronom; ibn--Wahshiyah (živio ča 900), tobožnji autor djela o nabatejskoj
zemljoradnji; a možda i Jabir ibn-Hayyan, alhemičar. Posljednja trojica
ispovijedali su islam176.

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

mijeniti i na njih. Politički razlozi i svrsishodnost, kako smo čuli ranije,
učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana.
Poslije okupacije, zaratustrijanizam, koji je bic^. državna religija, i dalje je
postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama
nego i u Iraku, Indiji i provincijama istočno od Perzije177. Zaratustrijance i
danas u Indiji predstavljaju Parsi178, čiji su preci emigrirali iz Perzije u
prvoj četvrtini osmog stoljeća. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj
istaknutih konvertita, najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. Izvjesne
faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija
njegovih stavova.
Manihejci, koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili
zaratustrijancima, kasnije su stekli status tolerisane zajednice. Perzijanac
Mani (umro 273. ili 274. n. e.) i njegovo učenje, izgleda, vršili su na
Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć, jer vidimo da su i al-Mahdi i
al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. Čak i
posljednji umajadski kalif, čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq, bio
je osumnjičen kao manihejac179. God. 780. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo
veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine
zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. Al-Hadi je nastavio progone svoga
predšasnika182. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da
rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. Čini se da su ipak mnogi
manihejci, pa čak i komunistički maz-dakiti184, ostali na životu. Mada Koran185
ne daje nikakva prava štovateljima idola, praktični islam prešutno je trpio
manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji, jer su bile sasvim
beznačajne da privuku pažnju javnosti. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti
pa-ganstvo u Indiji.

islamizacija carstva
Takozvana »muslimanska osvajanja«, koja su uglavnom izvršena za vrijeme
ortodoksnih kalifa, bila su, u stvari, kako je ranije primijećeno, pobjede koje
su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru-

177 Mas'udii, vol. IV, .str. 86.

178 Ime izvedeno od Pars (Fars), današnji Faris. Vidi str. 155, n. 8.
(od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine
perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito, a posebno manihejske. U kasnijoj
upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda, slobodan
diuh. Isp. E. G. Brovvne, A literary History of Persia, vol. I (New Yoirk,
1902), str. 159—60. Isp. str. 92, n. 46.
180 Tabarl, vol. III, str. 499.
181 Ibid., str. 519—20, 588.
182 Ibid., str. 548—51.
iss Arapslki izvori, među kojima su Fihrist, str. 327 i slj., Shahrastani,
str. 188. i slj. i Ya'qubi, vol. I, str. 180—82, jesu imeđu inajstarijiim i
najboljim izvorima koje .imr.mo o maminejcima. Za noviju obradu toga pitanja
vidi A. V. Williams Jackson, Researches in Manichaeism (New York, 1932).
184 Vidi Tabari, vol. I, str. 885—6, 897; Shahrastani, -str. 192.
i slj. Browne,
vol. I, str. 166—72.
185 Sur. 4 :116—20, 21 : 98—100, 66 : 9.

ABASIDSKO DRUŠTVO
329

žjem. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju, Plodni polumjesec i

sjeveroistočnu Afriku. U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su
stupila u svoju drugu fazu, tj. pobjedu islama kao religije. U toku ove faze
većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. Mnogi su se prelasci, bez
sumnje, zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima, ali zemlje, kao što
je bila Sirija, i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele
umajadske vladavine. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati.
Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na
ove prelaze. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali
su njihov broj. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh, koje je al--Mahdi zatekao blizu
Alepa, odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. Međutim, proces
prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji, mada je bio
neizbježan. Lični interesi su ga diktirali. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg
nameta i drugih pravnih nesposobnosti, osiguranje društvenog ugleda ili
političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti, eto, to su bili
motivi koji su ljude tjerali na prelaske.
Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog
uključenja u arapsko carstvo. I danas oko 9.000 njezinog stanovništva pripadnici
su Zaratustrove religije. Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog
stoljeća još je bilo, po mišljenju ibn al-Faq!ha187, muslimansko po imenu, ali
po svojim osobinama hriš-ćansko. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je
ostalo hriš-ćansko stanovništvo. Egipat, koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo
u četvrtom stoljeću, kasnije je, isto tako, još lakše islamiziran nego druge
zemlje. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu.
Nubijsko Kraljevstvo, koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća,
još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188, pa čak i u drugoj polovini
četrnaestog189. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam, čija je
crkva, kako smo ranije vidjeli, dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih
boraca, započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej
ravan 670. god. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. Ono
je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u
muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena.
Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne
Afrike i pokorile Španiju. Međutim, i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije
arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190, a nekoć ih je bilo pet
stotina. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću,
mada
186 Ibn-al-'Ibri, Chronicon Syriacum, izd. i prev. P.
J. Bruns d G. G.
Kir-sch (Leipzig, 1789), vol. II (tekst), str. 133 = vol. I, str. 134—5.
187 Bulddn, str. 315, 1.9.
188 Al-Idrisi, Sifat al-Maghrib, izd. i prev. R. Dozy i
M. J. de Goeje
(Leyden, 1864—66), str. 27 (tekst) = str. 32 (prev.).
189 Ibn-Battutah, vol. IV, str. 396.
i»o ?>e jyjas Latrie, Relations et commerce de l'Afrique
septentrionale (Pards, 1886), str. 27—8; Arnold, Preaching, str. 126. i slj.

330

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

neki alžirski Kabili (od ar. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na
islam andaluzijskini Maurima, koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada
Granade 1492. god.
Pobjeda arapskog Treča eta?a u nizu osvajanja bila je pobjeda
•jezika arapskog jezika nad domaćim jezicima pokore-
 nih naroda. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. Na ovom
području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. One su bile spremnije,
kao što je često slučaj, da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru, pa
čak i svoje vjere nego svoga jezika. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika
svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije.
U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših
društvenih slojeva, ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. U
Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika, aramejskog, na drugi, arapski,
bio je, naravno, lakši. Ipak u zabačenim krajevima, kakav je npr. Liban sa
brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom, domaći sirijski jezik očajnički je
odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. Sirijski se još govori u
Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. Iako ga je nestalo, aramejski je ipak
ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova, koji su naročito vidljivi u
rječniku, akcentu i gramatičkoj strukturi191.
Arapski kao jezik nauke, treba istaći, dobio je bitku prije nego arapski
govorni jezik. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna
strujanja iz Bizant!je, Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova
kulturna središta u Bagdadu, Baisri i Kufi, s kojim se može porediti samo
Aleksandrija u ranija vremena. Ona su učinila arapski jezik, koji se nikada
ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe, sprovodnikom islamske civilizacije.
Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta.

191 Hittl, al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut, 1922), str. 30—46.

POGLAVLJE XXVII
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI
Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je
epoha stvaralačke aktivnosti. Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i
klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i
načinu mišljenja. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio
tako vidljiv kao u al-hemiji, astronomiji, matematici i geografiji. U pravu,
teologiji, filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj
originalni način mišljenja i istraživanja. Njihovi prevodi, koje je u velikoj
mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio, prenošeni su, zajedno sa
mnogim novim doprinosima, u Evropu preko Sirije, Spanije i Sicilije i oni su
postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom
evropskom mišlju. A prenošenje, sa stanovišta istorije kulture, jednako je važno
kao i originalno stvaralaštvo, jer da su za kasnija pokoljenja propala
Aristotelova, Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja, svijet bi jednako bio
siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena.
Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog
djela. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Ma-
sawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). Prvi, liječnik, hrišćanin i
učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha, kada nije uspio da dobije ljudska bića za
seciranje, pribjegao je sekciji majmuna, od kojih je jedan kao poklon al-
Mu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. god.1. U ovim uslovima mali je napredak učinjen
na području anatomske nauke, izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka.
Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih mu-
slintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. Iz pera
ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji
na arapskom2. Knjiga s naslovom al-'Ashr
1 Ibn-abi-Usayibi'ah, vol. I, str. 178.
2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o;ka), rukoipis; jedan se
primjerak nalazi
u biblioteci Tay\mur Paše, u Kairu, drugii u Lenjingradu.
Medicina

332

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku), koja se pripisuje njegovu učeniku

Hunaynu ibn-Ishaqu, nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji
postojeći udžbenik oftalmologije.
Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji,
koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. Liječnik je
u isto vrijeme bio metafizičar, filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez
razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Slučaj nestorijanca Jibril
ibn-Bakhtishuha (t ča 830), koji je bio dvorski liječnik al-Rašida, al-Ma'muna i
Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88,800.000 dirhama4,
pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. Kao privatni al-Rašidov liječnik,
Jibril je, tvrde, primao godišnje 100.000 dirhama za dva puštanja krvi, a istu
toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva.
Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika,
od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća.
Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne
svrhe. Oni su osnivali prve apoteke, otvarali najranije apotekarske škole i
sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. Napisali su
nekoliko farmakoloških rasprava. Prva među njima bila je ona koju je sastavio
čuveni Jabir ibn-Hayyan, otac arapske alhemije, koji je živio oko 770. god. Već
u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj
vrsti ispita5. Kao i od apotekara, tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje
ispitu. Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. god. naredio
Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da
izda svjedočanstvo (sing. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. Preko 860
ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio
nadriljekara i šarlatana6. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije
ibn-'Ise, Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od
mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. Drugi su liječnici
svakodnevno posjećivali tamnice7. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu
higijenu, koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba. U Sina-novim
nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi
za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. Ovu
bolnicu, prvu u islamu, podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća,
imitirajući perzijske bolnice, na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. Nešto
kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu.
U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. god. Ta je
institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. U jedanaestom stoljeću
pojavile su se putujuće klinike. Muslimanske bolnice
3 Max Meyerhof (Cairo, 1928).
4 Qdfti, str. 143.
5 Ibiđ., str. 188—9.
6 Ibn-abi-Usavbi'ah, vol. I, str. 222; Qlfti, str. 191.
7 Ibn-.abi-U?aybi'<ah, vol. I, <s'tr. 221; Qifti, str. 193—4.
8 Perz. blmar, bolestan + stan, mjesto.
' Ibn-Duqmaq, jpt. IV, str. 99.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

333

imale su specijalna odjeljenja za žene, a svaka je imala svoj vlastiti

dispanzer. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. Na njima su
održavani kursevi iz medicine.
Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke, koji su se pojavili odmah poslije
epohe velikih prevodilaca, bili su po narodnosti Perzijanoi, ali po jeziku
Arapi: 'Ali al-Tabari, al-Razi, 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna.
Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole
Univerziteta u Parizu.
'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je- živio sredinom devetog stoljeća,
bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana, kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb al-
Dln i kako pokazuje i ime njegova oca10. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on
je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. Za vrijeme njegove uprave on
je god. 850. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). To je jedan
od najstarijih priručnika medicine. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i
materijal iz filozofije i astronomije. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima.
Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi.
'Ali al-Tabari
Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes, 865—925) nazvan je tako po
mjestu rođenja, Raju, nedaleko od Tihrana (Teherana), glavnog grada današnje
Perzije. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih
liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. Odabirajuci novi položaj za veliku
bolnicu12 u Bagdadu, u kojoj je on bio glavni liječnik, pričaju, povješao je
komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo
najmanje znakove truljenja13. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor
u hirurgiji). Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam
manjih al-Razijevih djela. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. Jedno
od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni), nakon što je
prošlo kroz mnoge izdavačke ruke, preveo je na latinski istaknuti prevodilac
Gerard iz Kremone (t 1187). Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok
ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. U djelu pod
naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). Dok
je još živio u Perziji, al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz
Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka, koje je
10 Str. 124—5 = Boofc oj Religion, str. 147. Vidi također Fihrist,
.str. 296;
isp. ibn-Rhallilkain, vol. II, str. 503, 1.25. »Ralbban« u ime svoga oca, što
je
navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla, očevidno je
sirijski
oblik za »naš učitelj«, kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws
al-Hikmah /i al-Tibb, dzd. Muhamimad Z. §iddlqi (Berlin, 1928).
11 Edward G. Browne, Arabian Medicin (Cambridge, 1921), sitr. 44.
12 Kasniji pisoi nemaju pravo .kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«, prema
buvej-
hidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah, koji je na njegovom mjestu sazidao svoju
vlastitu bolniiiou.
13 Ibn-abi-Usaybi'aih, vol. I, str. 309—10.
14 Str. 299—302.
Al-Razi

334

UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO

nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. Latinski prevod ovoga

djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog
stoljeća. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. Od
njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama
(al-J udari w-al-Hasbah). To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno
smatra uresom arapske medicinske literature. U njemu nalazimo prvi klinički
izvještaj o malim boginjama15.
Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565), a kasnije i na
nekoliko drugih novih jezika, ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od
najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i
cijelog srednjeg vijeka. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna
knjiga), koje je najprije4279. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I
Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim, sicilski Jevrejin. Pod naslovom Continens
štampano je više puta poslije god. 1486. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji
1542. Kao što sam naslov pokazuje, ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko
u granicama medicinskih informacija. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o
medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka, Perzijanaca i Indusa,
a tome su dodati i novi doprinosi. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja
medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima, ona
su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada.
'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas, t 994), u početku zaratustrovac, na što ukazuje
njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac), istakao se kao pisac djela al-Kitdb
al-Malaki (kraljevska knjiga, Liber regius), koje je on napisao za velikog
Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa, koji je vladao od 949-8316. Ovo
djelo, čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah, »plemenito blago koje
obuhvata medicinsku nauku i praksu«17, bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo
je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. Najbolji
dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. Među njegovim
originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da
prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna
skupljanja materice.
Al-Majusi
Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim ana-
lima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine
(latinski Avicenna, preko jevrejskog Aven Sina, 980—1037). Arapi ga nazivaju al-
shaykh al-ra'is, »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Al-Razi ima više veze sa
medicinom od ibn-Sine, ali je zato ibn-Sina jači
15 Izd. Corneliuis Van Dyek (London, 1866, i Berrut, 1872);
prev. W. A.
Greennill, A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London, 1848).
16 lbn-a'bi-Usayibi'ah, vol. I, str. 236—7; Qifti, str. 232.
17 Qifti, str. 232. O .potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n.
e.) vidi
Hitti, Faris and 'Abd-al-Malik, Catalogr oj Arabic Manuscripts, dod. no. I.
18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni, drugi učitelj (poslije Aristotela).

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

335

kao filozof. Arapska je nauka s ovim liječnikom, filozofom, filologom i

pjesnikom došla do svoje kulminacije i, može se reći, on je njezino ovaploćenje.
Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije
'Abdullaha. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom
dijelu muslimanskog svijeta. Sahranjen je u Hamazanu, gdje još uvijek pokazuju
njegov grob. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz
Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i, prema tome, data mu je povlastica da se
služi čuvenom vladarevom bibliotekom. Pošto je bio obdaren izvanrednom
sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje, ovaj muslimanski
naučnik perzijskog porijekla gutao je, tako reći, sadržaje knjiga kraljevske
biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao
pisac. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. Al-
Qifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibn-
Sme. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju
predmete iz područja filozofije, medicine, geometrije, astronomije, teologije,
filologije i umjetnosti. Između ovih, njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je
podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«, koju još i
danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Među njegovim naučnim
djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja), filozofska
enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji, u kojoj se zapažaju uticaji
neoplatonizma i muslimanske teologije, zatim al-Qanun }i al-Tibb, koja
predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. Arapski tekst
djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. god. i, prema tome, to je jedna od
najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Kada je ovo djelo pod
naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone, ono
je, zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju, sistematskom rasporedu i
filozofskom planu, zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba,
istisnuvši djela Galena, al--Razija i al-Majusija, i postalo je udžbenik za
medicinsko obrazovanje u evropskim školama. Posljednjih trideset godina
petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno
hebrejsko. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na
engleski21. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa; ono
priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. Ono daje
naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. Popis
lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. Od dvanaestog do
sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke
na Zapadu, a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. Po
riječima dr
19 Str. 418. Isp. iibr^aibi-Usay!bicaih, vol. II, str. 18—
20; ibn-iKhaJliikan,
vol. I, str. 273—4; Čari Brookelmann, Geschichte der arabischen
Literatur,
vol. I (Weimar, 1898), star. 453—8.
20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak
ovome
djelu.
21 O. Cameron Gruner, A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna
(London, 1930).

336

tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Oslera22, ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«.
Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa
(Jesu Haly), najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). Hrišćanin 'Ali živio je u
Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća, _stol ječe i po poslije dvorskog
liječnika al-Mu'tamida, čije se ime, llsa ibn-'Ali23, često miješa s njegovim.
Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo
Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste), koje je došlo do nas u potpunom
originalnom obliku, svakako je najstarije i najvrednije. Samo dvije rasprave
ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. Tadhkirah brižno i
savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. Prevedeno je jedanput na
hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku.
Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla, F '.gezla, t
1100), prvobitno hrišćanin25, koji je napisao medicinski iz d pod naslovom
Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko
ustrojstvo čovjekovo), sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah, koje je napisao
jedan drugi hrišćanski doktor, ibn-Butlan26. On je umro u Antiohiji oko 1063. U
Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim
tablicama. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532.
Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhi-
Hizam, nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902), koji je sastavio raspravu o
vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). To je prvo arapsko djelo ove
vrste. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu. Došlo je
do nas u rukopisu, koji se čuva u Britskom muzeju27.

Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna-

 vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini
utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. U suštini, njihova
filozofija bila je grčka, modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim
istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena
arapskim jezikom. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala
potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke, kao što su Galenova predstavljala
medicinsku nauku. Grčka filozofija i medicina značile su, naravno, sve što je
Zapad posjedovao. Kao pripadnici islama, Arapi su držali da su Koran i islamska
teologija zbir vjerskih zakona i iskustava.
22 Williaim Osler, The Evolution of Modem Medicine (New Haven,
1922),
str. 98.
23 Fihrist, str. 297; ifon-aibd-Usavbi'afa, vol. I, str. 203.
24 Itan-iabi-UsaybiiIah, vol. I, str. 247. Preveo, ali ne s
arapskog originala,
Casey A. Wood, The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago, 1936).
25 Ibid., vol. I, str. 255; ,Qtifti, str. 365; ibn-Khallikan, vol. III, str.
255.
26 Hitti, Arab-Syrian Gentleman, str. 214—16; ibn-abi-Usaybi(ah,
vol. I,
str. 241. d slj.; Qifti, str. 294. d. slj.
27 Fihrist, str. 315, spominje nekog ibn-akhi-Hizama, možda sina Ya'qubova.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

Njihov originalni doprinos, prema tome, nalazio se na granici između filozofije
i vjere, s jedne, i filozofije i medicine, s druge strane. U toku vremena
arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi
ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala
vjera, dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom
objavljenoj vjeri, oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam
(govornici, dijalektičari). Muta-kallimun (dijalektičari), koji su odgovarali
sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope, izlagali su svoje teorije u obliku
teorema, i zato su bili nazivani tim imenom. Postepeno je kalam počeo da
označava teologiju, a mutakallim je postao sinonim za teologa. Al-Ghazali je, u
prvom redu, bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. Najveća imena na
polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija, al-Farabija i ibn-Sine.
Al-Kindi, abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq, rođen je u Kufi oko polovine devetog
stoljeća i živio je u Bagdadu. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu
je naziv »arapski filozof« i, zaista, on je bio prvi i posljednji ariš tote-
lovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. U svom
filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. On je nastojao, poput
neoplatoničara, da spoji Platonove i Aristotelove poglede. Smatrao je da je
neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. Al-Kindi je bio više
nego filozof. On je bio astrolog, alhemist, optičar i muzički teoretičar. Njemu
se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela, ali, na nesreću, većina njih je
izgubljena. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici, zasnovano
na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji, mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i
na Zapadu, sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. Latinski prevod
toga djela, koji se pojavio pod naslovom De aspectibus, uticao je na Rođera
Bejkna (Roger Bacon). Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike
najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. U
jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske
muzike. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika, prema tome, moralo je biti
poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku
Evropu28. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima,
uključujući prevode Gerarda iz Kremone, nego u arapskom originalu.
Al-Kindi
Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom, koje je
 započeo Arap al-Kindi, nastavio je Turčin al--Farabi i na
Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna.
Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen
je u Transoksijani. Obrazovanje je dobio od ne-
28 Vidi str. 542.
29 Iz Faraba iu Turkestaniu. Ihn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 134; Qifti,
277.
22 — Istorija arapa

338

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. Živio je kao

sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. Umro je u
Damasku 950. god. doživjevši blizu osamdeset godina. Njegov filozofski sistem,
koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu,
bio je neke vrste sin-kretizam platonizma, aristotelijanizma i sufizma, i
pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij, odmah iza
Sta-glrićanina. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim
filozof ima, al-Farabi je pisao razna psihološka, politička i metafizička djela,
od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere
mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o
mišljenjima naroda gornjega grada)-1. U posljednjoj poslanici i u svom djelu al-
Siyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi, pod uticajem
Platonove Republike i Aristotelove Politike, izlaže svoju ideju o idealnoj
državi — gradu, koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam, analogan
ljudskom tijelu. Vladara, koji odgovara srcu, služe službenici, a njih opet
slušaju drugi, niži od njih. Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest
sreća svakog pojedinog građanina, čiji vladar treba da je i moralno i
intelektualno savršen.
Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i
matematičara, čarobnog naučnika i odličnog muzičara. U stvari, njega drže za
najvećeg od svih arapskih teoretičara. Pored obrade muzike u dva njegova
kompendija o naukama, on posvećuje tri veća djela ovome predmetu, od kojih je
glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. Za njega govore da
je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro
da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju, da je iz njihovih očiju
izmamljivao suze i da ih je uspavljivao, uključujući čak i same vratare33. Stare
napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši.
Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na
arapskom Ibn-Sina (t 1037). O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim
radnicima. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija.
Po sudu ibn-Khallikana34, »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih
nauka dostigao al-Farabija; zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju
njegova stila, ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je
nauci«. Ibn-Sina je, međutim, bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije
80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber
im IX und X Jahrhundert n. Chr., vol. XIV (Lejnden, 1890), str. 66—83.
31 Objavljeno u Kairu, 1323, a također i Dieterici u Philosophie der
Araber,
vol. XVI (Levden, 1895), koji ga je također preveo pod naslovom Der Muster-
staat von Aliarabi (Leyden, 1900).
32 Izvodi od J. P. N. Landa objavljeni su u Actes du sixieme
congres
International des orientalistes, pit. 2, sec. I (Leyden, 1885), sibr. 100—
168. Na
tone. preveo Rodolphe d'Erlainger, La musique arabe, vol. I, II, al-Farabi
(Pariš, 1930—35). Hitti, Faris and (Abd-al-Mailiik, Catalog oj Arabic
Manu-
scripts, no. 1984.
38 Ibn-Khalliikan, vol. II, str. 501.
34 Vol. II, str. 499 = de Slane, vol. Ili, str. 307.

339
kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje
obrazovanom muslimanskom svijetu. Zahvaljujući njemu, grčki filozofski sistem,
naročito Filonov, spojio se s islamom.
Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala
jedna interesantna
eklektička škola narodne filozofije, koja se naslanjala na pitagorovski
filozofski sistem. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća).
Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah,
u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su
jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36.
Iskrena braća (Ikhwan), koji su imali ogranak u Bagdadu, osnovali su ne samo
filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim, možda
ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka, koji
su oni, očigledno, namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni
duhovni sistem i religijska vjerovanja. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja
obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. Zbirka njihovih poslanica
Rasa'il37, uređena na enciklopedijski način, došla je do nas. Ona za saradnike
ima nekakva nejasna i opskurna imena. Poslanica ima pedeset i dvije i one
raspravljaju o matematici, astronomiji, geografiji, muzici, etici, filozofiji,
obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je
obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. Prvih pedeset i jedna poslanica
postupno služe kao uvod posljednjoj, koja je zbir svih nauka. Jezik poslanica
pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u
na j različiti j im njezinim aspektima. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi
Iskrene braće38, a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn--
Sulavman, poglavica asasina u Siriji39. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' al-
Ma'arri, veliki sirijski pjesnik—filozof, on je pohađao s#-stanke udruženja,
koji su se održavali petkom40. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41, čuveni
mu'tazilit, koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057)
obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42, bio je učenik ako ne aktivni član
ovoga bratstva.
35 I. Goldziher u Der Islam, vol. I (1910), str. 22—6.
36 Iz ovog bi .izgledalo da uobičajeni prevađ, »the brethren of
puri(ty«,
»les freres de la [purlite«, »dae lauiteren Rriider« »čista braća«, nije tačan.
37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die
Philo-
sophie der Araber, 16 vol. (Leipzdg i Leyden, 1858—1859). Posljednje
orijenta'liao
izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija, 4 vol. (Caiiiro, 1928).
38 Isp. Ihyd', viol. II, str. 254, 11.8—12, .str. 262,
11.18—20, sa Raso'il,
vol. I, đtr. 180.
39 M. C. Defremery u Journal asiatique, ser. 5, vol. V (1855), str. 5—6.
40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand, izd. Shakdr Shuqayr
(Beiiruit, 1884),
sir. 112, 1.15, str. 104, 11.4—0.
41 Isp. Ibn-Khallikan, vol. II, str. 470; Yaqut, Udabd', vol. V, str. 381.
42 Al-Subki, Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo, 1906), vol. IV, str. 3.
Iskrena braća
NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

340

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je
matematika započeto, kao što smo već čuli, pod uticajem
indijskog djela Siddhanta (ar. Sindhind), koje
je u Bagdad doneseno 771. godine. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibn-
Ibrahim al-Fazari. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. Pahlaui
tablice (zik), sastavljene u toku sasanidskog perioda, uskoro su dodate u
prevedenom obliku (zlj). Grčki elementi, po vremenskom redoslijedu posljednji,
po važnosti su bili prvi. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela
Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god.
A. H. 212 (827—8), a drugo, koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq, revidirao je Thabit
ibn-Qurrah (t 901). Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna
Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim
instrumentima. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u
blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom
obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43.
Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih
kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne
elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike, unazadno pomicanje ekvinokcija,
dužinu sunčeve godine itd.44. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još
jednu na planini Kasi junu, izvan Damaska45. Astronomska oprema se u tom periodu
sastojala od kvadranta, astrolaba, dijala i globusa. Prvi musliman koji je
napravio astrolab, bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. On ga je, bez sumnje,
napravio po grčkom uzoru, kako pokazuje arapski naziv (asturldb). Najraniju
raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač
astrolaba), koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. god.
Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih
operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. Cilj ovoga bio je da se
odredi veličina Zemlje, njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla.
Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara, sjeverno od Eufrata, a takođe i u
blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56,2/3
arapskih milja — vrlo tačan rezultat, koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu
stepena oko 2877 stopa47. Prema ovome računu, opseg bi Zemlje iznosio 20.400
milja, a njezin promjer 6.500 milja. Među onima koji su sudjelovali u ovoj
operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi, čije je tablice
(zlj) revidirao, poslije dva stoljeća, špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (-
f- ča 1007), a preveo ih na latinski 1126. god. Abelard iz Batha. One su postale
osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. Te arapske astronomske tablice
zamijenile su sve
43 Fihrist, str. 275.
44 C. A. Nallinio, art. »Astrcnoimjr«, Encyclopaedia oj
Islam. Isp. Sa'id,
Tabaqdt, str. 50—51.
45 Ibn-al-^Ibri, str. 237.
46 Fihrist, str. 273.
47 Nallino, 'lim al-Falak (Caiiro, 1911), str. 281. i slj. Ar.
falak (nebeska
sfera) možda je babilonska riječ, str. 105—6.

ASTROLAB IZ GODINE A. H. 1010 (1601—2 n. e.). 1. Lice 2. Naličje.

342
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini.

Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 al-
Farghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani, koji je god. 861. nadzirao u
ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. Al-Farghanijevo
glavno djelo al-Mudkh.il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god.
1135. Ivan Seviljski i Gerard Kremonski, a također i na hebrejski. U arapskom je
sačuvano pod različitim nazivima51.
Pored Ma'munove opservatorije, radila je još jedna, kojom su upravljala tri
sina Muse ibn-Shakira (850—70), u njihovoj kući u Bagdadu. Buvejhidski sultan
Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji,
gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986), čije se djelo al-Kawdkib
al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske
astronomije, Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. Na dvoru još
jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76), iz Raja, živio je abu-Ja'far al-
Khazin iz Kurasana53, koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan
Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. Drugi su astronomi
vršili sistematska izučavanja neba u Širazu, Nejsaburu i Samarkandu.
Između 877. i 918. god. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54
(Albatenius), porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje
narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu, vršio je
osmatranja i proučavanja u Raki. Al-Battani je bio originalan istraživač. On je
na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i
nekih drugih planeta. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i
odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o
određivanju vidljivosti mladog mjeseca55.
Al-Battani
Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-
-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i
(973—1048), koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom
48 »Muhamimad« u Fihristu, str. 279; aa njim se povodi Qifti, str. 286.
49 Ibn-abi-Usavibi'iah, vol. I, str. 207.
50 Ibn-al-'Ibri, str. 236; Qifti, str. 78.
51 Vidi Hiitti, Faris sad (Abd-al-Malik, Catalog oj Arabic
Manuscripts,
M> 967.
52 Fihrist, str. 283; đibn-'al-Athlr, vol. IX, str. 97; d'bn-
Khallilkan, vol. II,
str. 508—9.
53 Qifti, str. 396; Fihrist, str. 266, 282.
54 Fihrist, str. 279.
55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je
C. A. Nallino
(Rome, 1899).
56 Ibn-ab;i-U32yibi'ah, vol. II, str. 20—21; ibn-al-<Ibri, str.
324—5. Njegovo
prezime je izvedeno od Birun (perz. izvana), predgrađe Kvarizma, mada auto
graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic
Culture,
vol. VI (1932), .koji stoji nasuprot strani 534, nosi njegovo ime »al-Bayruni«.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

343

islama na području prirodnih nauka. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog

porijekla, koji je govorio turski, a pored toga znao perzijski, hebrejski i
sirijski, napisao 1030. god. za svog patrona Mas'uda, sina slavnog Mahmuda,
jednu raspravu iz oblasti astronomije, koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi
al-Hay'ah w-al-Nujum. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije,
aritmetike, astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at
al-Tanjim. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khali-
yah57, koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda. U ovim
djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije
Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i
dužine. Al-Biruni, koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima, boravio je u
Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom. Među njegovim naučnim doprinosima
su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa,
nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen
ispunjen nanosima, kao i opis mnogih čudovišta, ubrajajući i sijamske
blizance59.
'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao
astronomske studije. On je
osnovao god. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u
građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom
određivanju dužine tropske godine. Za obavljanje reforme starog perzijskog
kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60,
koji je rođen u Nejsaburu između 1038. i 1048. god., gdje je i umro 1123—4. god.
'Umar je svijetu poznat, u prvom redu, kao perzijski pjesnik61 i slobodni
mislilac. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom.
Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje
kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. On je mnogo
tačniji od gregorijanskog kalendara. Ovaj posljednji u 3.330 godina griješi za
jedan dan, dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5.000 godina za jedan
dan.
Godinu dana nakon što je razorio Bagdad, Hulagu je započeo (1259), u
blizini jezera Urmije, građenje velike Maraghah opservato-
57 Izd. E. Sachau (Leipzig, 1878); prev. Sachau (London, 1879).
58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind, izd. E. Sachau
(London,
1887); prev. Sachau (London, 1888), 2 vol. (ponovo štampano, London, 1910).
59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa
prvim
pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko; F. Krenkow u Majallat al-Majma',
vol. XIII (1935), str. 388.
60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii
(onaj
koji pravi šatore). O njegovu životu vidi Qifti, str. 243—4; Q.azwini, Athdr,
str. 318.
61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine), koje je prvi na engleski preveo Fiitz-
Gerald
(London, 1859), kasnije se .pojavio u francuskom, njemačkom,
talijiainis'kom,
danstaom i arapskom prevodu.

344

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

rije, čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274),

posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. Instrumentima ove
opservatorije mnogi su se divili. Među njima se nalazila prstenasta kugla, zidni
kvadrant i sunčev obruč. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove
astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani, u čast Hulagua, prvog Il-
Khana63. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji, čak i u Kini. Temelji ove
kratkovjeke opservatorije još se vide. U njezinoj blizini nalazila se
biblioteka, koju je takođe podigao Hulagu. Za nju kažu da je imala 400.000
svezaka (?). Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije, Iraka
i Perzije.
U astrologiji, sluškinji astronomije, najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar
(f 886). On je bio rodom iz Balka, u Kurasanu, a živio je u Bagdadu64. Njega kao
izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar
on je u ikonografiji predstavljan kao prorok. Četiri njegova djela preveli su na
latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. Osim svoje
fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja, drugih događaja u životu
i smrti svih stvari, abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. Taj
zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja
Mjeseca.
Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na
latinski, naročito u Španiji. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u
hrišćanskoj Evropi.
Astrologija
Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov
dvor astronomsko djelo Sindhind
pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim
sistemom (koji se na arapskom zove Hindi), kao i uvođenje oznake za nulu65.
Prema tome, al-Fazariju, prevodiocu hinduskih djela, pripada zasluga što je
islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. Tablice al-Khwarizmija i
Habasha al-Hasiba (t između 867. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu
svuda u arapskom svijetu. Međutim, arapski matematičari i astronomi su bili
spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. Još u jedanaestom
stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra-
62 Ibn-al-'Ibri, str. 500; Rashid-al-D!n Fadl-Ailah,
Jami'. al-Tawdrlkh,
izd. li iprev. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse, vol. I
(Pariš,
1836), str. 324. i slj. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln).
63 Vidi str. 442, bilj. 9.
61 Fihrist, str. 277; ibn-Kballikan, vol. I, str. 198—9.
65 G. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies, vol. VI (1931):
str. 323—8, bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom
stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. I »zero«
(mula), koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika, i »oipher« (nula),
koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije, dolaze od ar. si/r. To je
prevod sanskr. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). Prema jednom siriiljisikom
izvioru koji Gitara F,. Nau u Journal asiatique, ser. 10, vol. XVI (1910), str.
225. d slj., brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god.
662.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

345

vilno Karkhi, f između 1019. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb
(dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. Drugi, povodeći se za
starom semitskom i grčkom praksom, upotrebljavali su slova alfabeta hisab al-
jummal. Ahmad al-Nasawi66 (-f- ča. 1040), čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb al-
Hindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje
kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način, upotrebljavao je
indij-' ske brojke, kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi.
Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. 850) bio je glavna ličnost u
ranijoj isto-riji arapske.matematike. Jedan od najvećih naučnih umova islama, on
je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi
srednjovjekovni pisac. Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68,
al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici, koje je poznato samo u
prevodu. Takođe, on je napisao najstarije djelo o algebri. U ovom posljednjem,
koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina),
dato je nešto više od 800 primjera, od kojih su neke već ranije bili
upotrijebili Neobabilonci. To je njegovo glavno djelo, ali je, na žalost, u
arapskom originalu izgubljeno. U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski
Gerard Kremonski. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog
stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i,
zahvaljujući njemu, u Evropi je uvedena algebarska nauka, a zajedno s njom i
samo njezino ime. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog
načina obilježavanja brojeva, koji su prema njemu nazvani algorizmi69. Među
kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam,
Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god.) i magiser Jakob iz Firence, čija
talijanska rasprava o matematici iz 1307. god, sadrži, kao i Leonardova djela,
pet tipova kvadratnih jednačina, koje su se nalazile u djelima muslimanskih
matematičara. Al-Khayyamova algebra70, koja označava značajan napredak od al--
Khwarizmijeve algebre, sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina
drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina.
Al-Khwarizmi

AI hernija
Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija, astronomije i matematike, Arapi
su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. U oblast hernije i drugih
prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente, nedvosmislen napredak
ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. Iako su bili tačni
66 Iz Naše .u KJuriaisanu.
67 Kviarizm, gdje je on rođen, današnja je Kiva, zemlja na donjem
toku
rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). Tabani, vol. III, str. 1364, naziva ga al-
Majusii,
tj. potomak nekog Magijca.
68 Vidi Fihrist, str. 274, ikoju citira Qifti, str. 286. Is>p. i'bn-al-
<Iibri, str. 237.
69 »A'ugrim«, »augrym«, kod Češera (Ćhaucera), A Treatise on the
Astro-
labe, pt. I, § 7 i § 8.
70 prev. Daoud S. Ka'sir, The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk, 1932).

346

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica, Arapima ipak nije

pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Najslabija tačka u njihovom
intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne
zaključke i izrade konačan sistem.
Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben), koji je živio u
Kufi oko 776. god. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području
srednjovjekovne hemijske nauke. Legenda govori da su njegovi učitelji bili
umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f- 704) i šesti imam Ja'far
aj,-Sadiq (f 765), iz Medine. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom
predšasnicima, Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali, npr.
kalaj, olovo, gvožđe i bakar, mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne
misteriozne supsk.'jnce. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. On
je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost
vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom
tako i na praktičnom polju. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti, kada je bila
popravljana jedna ulica u Kufi, pronađen je njegov laboratorij i iz njega su
iskopani stupa i veliki komad zlata. Zapadna tradicija njemu pripisuje
pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana
arapska djela koja nose njegovo ime73. Objavljeno je pet od ovih djela koja se
pripisuju Jabiru, među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa), Kitab al-
Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh,arqi (knjiga o istočnoj živi).
Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na
arapskom i latinskom jeziku, koja se proturaju pod njegovim imenom, njemu krivo
pripisuje. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila, poslije četrnaestog
stoljeća, najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. Neki njegovi
doprinosi su neosporni. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije:
oksidaciju i redukciju. On je unaprijedio metode isparivanja, sublimacije,
taljenja i kristalizacije. Međutim-, neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se
spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se, navodno, one miješaju
sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). Uglavnom, Jabir je
modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala, tako da je njegova teorija
bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u
osamnaestom stoljeću.
Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. Čak
i najbolji među njima, npr. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. 1121), pjesnik—
državnik, koji je pisao na arapskom je-
71 Ova riječ potječe od <ar. riječi al-klmiyd', .koja se preko ©rčkog
oblika
vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«.
72 Govore čita je bio Saibejac .i kasnije postao šiija; prema
drogama pori
jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. Fihrist, str. 354
—6; Qifti,
str. 160—61.
73 Hajji Khalfaih, passim, citira dvadeset !i sedam djela. Vidi
Faius Kraus,
Jabir ibn Hayydn, vol. I (Cairo, 1943), str. 3—170.
74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam, odi koja se za
Nearape
rimuje ma 1. Tughrd'i znači »ikancelar«, lice koje potpisuje na voihu državnih
akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji
izdaje
dakumenat Ibn-Khailikain, vol. I, sitr. 284. i slj.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

347

ziku, i abu-al-Qasim al-'Iraqi, koji je živio u drugoj polovini trinaestog

stoljeća75, vrlo su malo unaprijedili njegove metode. Oni su i dalje ispitivali
dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života. Poslije abasidskog
perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav
vidljiv napredak. Današnji muslimani, ako bi se oslanjali na svoje knjige, imali
bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. U medicini,
filozofiji, matematici, botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne
tačke i onda je uslijedio zastoj. Poštovanje starine, sa njezinim tradicijama i
vjerskim i naučnim, sputavalo je okovima arapski duh. Njih se on tek sada
počinje da oslobađa. Treba, međutim, istaći da srednjovjekovnom islamu pripada
vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i
izmiri monoteizam, taj najveći doprinos starog semitskog svijeta, sa grčkom
filozofijom, najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način
otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78.
Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji,
dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici, kako ćemo kasnije
vidjeti. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu
književnici, čija su d jela. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi
davali životinjama. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz, djela
pjesnika. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Ono se razvilo skoro do
naučnog stepena. Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. U
njima se nabrajaju njegove pasmine, donose nazivi dijelova njegova tijela,
opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79.
Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antro-
poloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz
(buljooki, f 868—9), koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o
životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. Ovo
djelo, u kome pisac citira Aristotela, sadrži klice kasnijih teorija o
evoluciji, adaptaciji i životinjskoj psihologiji. Al-Jahiz je znao kako se putem
suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. Očigledan je njegov
uticaj na kasnije zoologe, npr., na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283),
koji je pisao na arapskom, i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo-
75 Vidi IJaj'jd Khalfah, vol. III, str. 218, vol. V, str. 47, vol. VI,
str. 304. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi
s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. J. Holmyard (Pariš, 1923).
78 Al-kibrlt al-ahmar, bukvalno »crveni sumpor«.
77 Od ar. al-ikslr, lizvonno grčka riječ.
78 Vidi str. 523.
79 Vidi al-Asma'l, Kitab al-Khayl, izid. August Haffner
(Vdenina, 1895);
ibn-Durayd <u William Woght, Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859); al-
Kalbi,
Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi, Asmd' Khayl al-<Arab
wa-Fursdniha, izd. G. Levd della Vida (Levdein, _1928).
80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib al-
Mawjudat
(čudesa stvaranja i oudinositi positojianja); izd. Wiistenfeld
(Gottimigen, 1849).

348

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. Al-Da-miri je

najveći arapski zoolog81. Međutim, uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i
pisca je veći. On je osnovao mutazilitsku sektu, koja nosi njegovo ime82, i bio
je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj
literaturi83. Njegova originalnost, dosjetka, satira i učenost učinili su ga
vrlo poznatim, ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila
da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84.

Rasprave o draguljima
U mineralogiji, koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom, Arapi su učinili
neznatan napredak. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne
kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima,
preko pedeset, koje su napisali arapski pisci. Od ovih je najstarija rasprava
'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća, koja
je do danas ostala sačuvana. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir al-
Ahjdr (cvijeće misli o dragom kamenju), koju je napisao Shihab al-Din al--
Tifashi86. On je umro u Kairu 1253. god. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i
četiri draga kamena: o njihovom porijeklu, geografiji, čistoći, cijeni,
medicinskim i magijskim vrijednostima i, izuzev Plinija i neautentične
Aristotelove rasprave o draguljima, citira samo arapske izvore. Čuveni al-Biruni
je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih
kamenova i metala.
Institucija svetog hadža, postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba
određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom
izučavanju geografske nauke. Astrologija, koja je iziskivala određivanje
geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji, izvršila je svoj naučni
uticaj. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine,
na istok, i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i
najudaljenijih obala Afrike, na jug, probili se u Rusiju, na sjever, i jedino su
bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora«
(Atlantika). Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su, naravno,
narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. Sulavman al-Tajir (trgovac)
iz Si-rafa, u Perzijskom zalivu, čije je putovanje na Daleki istok opisao
anonimni pisac god. 851, ostavio nam je prvi arapski opis Kine i
81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta
štampan
u Kairu; iprev. 'na engleski od A. S. G. Jayakara (London, 1906, 1908), vol. I
i vol. II, pit. I.
82 Baghdadi, izd. HiitJti, str. 117—18.
83 Yaqut, vol. VI, str. 75—8, nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera.
84 Ibn-Khallilkan, vol. II, str. 108—9.
85 Fihrist, str. 278. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar
(upotreba dragog
kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale, Pariš; de
Slane, Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš, 1893—5), Ne 27753.
86 lad. i prev. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence, 1818).
Geografija

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

349

priobalnih oblasti Indije. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u

Kini87. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno
grupisale oko imena Sinbada mornara. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji
je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Njega je god. 921. al-Muqtadir poslao
bugarskom kralju, koji je prebivao duž rijeke Volge. Veći dio toga izvještaja
reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al--
Bulddn. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim
plemenima al-Dir, u blizini Pripeta, pritoke Dnjepra.
Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno
sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba
ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. god. i Thabita ibn-Qurre, koji je umro god.
901. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac, čuveni Khwa-rižmi je napisao
svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje), koje je poslužilo kao osnov za
kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih
rasprava. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«, geografska
karta, koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor
al-Ma'muna. To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. Al-Mas'udi90,
koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća, služio se ovom kartom. Sve do
četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske
pisce, kako pokazuje abu-al-Fida'.
Grčke preteče
»Vrh svijeta« U međuvremenu, prvi arapski geografi su do-
nijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta,
koji su oni nazivali arin91. To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini
(Ožene u Ptolemejevoj Geografiji), gdje se nalazila astronomska opservatorija.
Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«.
Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru, između krajnjih tačaka istoka i zapada.
Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta.
Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana
koji upotrebljava Ptolemej. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski
otoci.
Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku
itinerara, u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto.
87 Silsilat al-Tawarlkh, izd. Lanigles, str. 44. Isp. prev.
od E. Renaudot
(London, 1733), đtr. 26; Ahbar as-$in wa-l-Hind, lizd. i prev. J.
Sauvaget
(Pariš, 1948), eto:. 19.
88 Vol. III, str. 64.
89 lad. Hans v. Mžik (Leopzig, 1926).
90 Vol. II, str. 308.
11 Varijante UjjaAn, Uzayn, Udhayn, itd. Ibn-Rustah, str. 22, 1. 17;
Mas'udi, Tariblh, str. 225, 1.2; ia/bu-al-Fida', izd. Reina<u<d i de Slatne,
str. 376, 11.8—12.
92 Qubat al-ard, abu-al-Fdda', str. 375, 376; abin-Hustah, str. 22,
11.17. i slj.; Blruni, Tahqlq, str. 158.

350

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Ibn-Khurdadhbih (f ča 912), Perzijanac, direktor pošta i obavještajne službe u

Džibalu (Medija), započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93,
čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. Ovo djelo, koje je naročito važno
zbog svoje istorijske topografije, upotrebljavali su ibn-al-Faqih, ibn-al-
Hawqal, al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. God. 891—2. šiija ibn-Wadih al-
Ya'qubi94, koji je živio u Jermeniji i Kurasanu, napisao je djelo Kitdb al-
Bulddn95 (knjiga o zemljama), u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim
naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. Uskoro poslije 928. Qudamah,
koji je bio porijeklom hrišćanin, ali je kasnije prešao na islam i služio kao
knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu, dovršio je
svoje djelo al-Khardj, u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije, o
organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti. Jedan
drugi arapski geograf, porijeklom Perzijanac, ibn-Rustah sastavio je oko god.
903. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). Iste te
godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani, tako nazvan po rodnom mjestu, dovršio je svoj
spis Kitdb al-Bulddn97, opsežnu geografiju, koju često citiraju al-Maqdisi i
Yaqut.
Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali
geografiju ne pojavljuju se prije al-Istak-
hrija, ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. Al-
Istakhri, koji je rođen u Istakhru (Persepolis), živio je oko 950. godine.
Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake
zemlje. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd
al-Balkhi (t 934). On je živio na samanidskom dvoru. Njegovo se djelo nije
sačuvalo. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir
zemlje van islama, i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. Njegovi
predstavnici su bili i sami putnici. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje
vjetrenjače (u Sidžistanu), al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. Na molbu al-
Istakhrija, ibn-Hawqal (živio 943—77), koji je putovao sve do Španije, revidirao
je geografske karte i tekst svoje geografije. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu
knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW().
Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi),
nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). Ovaj je
geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije, Sidži-stana i Indije i
između 985—6. god. sastavio je izvještaj o svojim dva-
93 Izd. de Goeje (Leyden, 1889).
94 Al-'Abbasi; Yaqut, vol. II, star. 156—7.
95 Izd. de Goeje >(Leyden, 1892).
98 Izd. de Goeje (Leyden, 1891—2).
97 Izd. de Goeje (Deyden, 1885).
•8 Izd. de Goeje (Leyden, 1870).
99 Vol. II, str. 80. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd,
Nukhbat al-Dalhr fi
'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. PetersbuTg, 1866), str. 182.
 100 Izd. de Goe-je (Leyden, 1873); druga veraijia, $urat al-Ard,
izd. J. H.
Kramers, 2 val. (Leyden, 1938—9).

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

351

desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi

Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela), koje
sadrži mnogo vrijednih i novih podataka.
U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad al-
Hamdani, koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i
Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske
i islamske Arabije. O svjetskom putniku al-Mas'udiju, koji je živio u ovom
periodu, govorićemo u vezi s istoričarima. U mineraloškom dijelu svojih
poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'), koji također pripadaju ovome
dobu104, izradili su teoriju kozmičkih ciklusa, po kojoj obradive zemlje postaju
pustinja, pustinjske zemlje postaju obradive, stepe se pretvaraju u mora, a mora
se mijeniaju u stepe ili planine.
Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim
geografima, Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229), pisac geografskog
rječnika Mu'jam al-Buldan106, koji je često bio citiran na prethodnim
stranicama, a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'.
Mladog Yaquta, koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji, kupio je u
Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). Pošto mu je dao
dobar odgoj, on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog
pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. Da bi se mogao izdržavati, Yaqut je
putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. God. 1219—20.
morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag, kakav treba
da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. Prvi nacrt njegova
geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224, a konačna redakcija je završena
1228. god. u Alepu, gdje je on umro. Ovaj Mu'jam, u kojem su imena mjesta
poredana alfabetskim redom, prava je enciklopedija, koja sadrži, pored cijelog
fonda geografskog znanja toga doba, i važne podatke o istoriji, etnografiji i
prirodnim naukama.
Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na
srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na
latinski. Izvjesni aspekti astronomske geografije, među kojima približno
ispravna teorija uzroka plime i oseke, koju je izradio abu-Macshar, i dužina
zemaljskog stepena, našli su put na Zapad, ova posljednja, zahvaljujući prevodu
al-Farghanijeva djela o astronomiji. Na sličan su način i fragmenti geografske
grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa
ponovo
101 Izd. de Goeje (Leyden, 1877).
102 Vidi str. 62, bilj. 4.
103 Izd. D. H. Miiller, 2 vol. (Leyden, 1884—91).
104 Izd. Zikikli. vol. II, str. 80. d slj. lap. Mas'udi, Tanblh, str. 3.
105 Riječ znači »iruibim«. Bobovima su često davana imena
dragocjenih
stvari, npr. L/u'lu' (biser), Jawhar (drag1! kamen).
106 Izd. F. Wu3tenfeld, 6 vol. (Leipzig, 1886—73).
107 Ibn-Khallikain, vol. III, str. 162 = de Slane, vol. IV, str. 10.
Yaqut

352

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bili doneseni na Zapad. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro
na Zapad. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju
Dalekog istoka, Istoka, sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije, zatim na
tačno izrađenu kartografiju, naročito u obliku geografskih karata svijeta, i,
najzad, na geografiju provincija, gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje
su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. Primarni interes
latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara,
tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih
knjiga pomoću Aristotelovih komentara. Najveći dio naučnog materijala, bilo da
se radilo d astronomskom, astrološ-kom ili geografskom materijalu, prodro je na
Zapad preko španskih i sicilskih kanala. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove,
al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o
Spa-niji i Siciliji.
Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sa-
čuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasid-
skog perioda. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo.
Prvi sadržaji, kao što smo ranije čuli. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota
koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije, koja se
gomilala oko imena i života Prorokova. Na području predislamske istorije osobito
se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). Od sto dvadeset i devet djela koja
se u Fihristu10* pripisuju njemu, samo su tri došla do nas109. Međutim, izvaci
iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija, Yaquta i drugih istorijskih
pisaca.
Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh, Prorokova
biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine, čiji se djed Vašar nalazio među
hrišćanskom djecom koju je zarobio god. 633. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru
u Iraku110. Ova biografija ibn--Ishaqa, koji je umro u Bagdadu oko 767. god.,
došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111, koji je umro 834. god.
u Kairu112. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja:
Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758), zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3), obadva
iz Medine, najzad djela drugih pisaca. Iz pera ibn--Sa'da, koji je umro u
Bagdadu 845. i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115, imamo prvu veliku knjigu
klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova, njegovih
drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. Dva vodeća
istoričara mu-
108 Str. 95—8.
109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam, izd. Ahmad ZaM (Cako, 1914).
110 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 282.
111 lad. Wiistemifelid, 2 vol. (Gottingem, 1858—60).
112 Ibn-Khaliiikain, vol. I, str. 520.
113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. 1387.
114 Izd. von Kremer (Calcutta, 1856). Vidi ibn-Khallikan, vol. II, sitr. 324—
6.
115 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 326.
118 Izd. Sachau i dr., 9 vol. (Levden i Berlin, 1904—28).

NAPREDAK NAUKE I KNJI2EVNOSTI

353

slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71), čiji je

Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta,
sjeverne Afrike i Španije, i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892),
koji je pisao arapski. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb
al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj
cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja, pa je na taj
način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela.

Prvi pravi istoričari

Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na
legendama, predajama, biografijama, genealogijama i pričama. Očigledno, kao
obrazac služila im je perzijska istoriografija, koja je mogla dati takva djela
kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). Nju
je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam.
Pisanje isto-rije svijeta, u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju
islama, oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Metod izlaganja, međutim,
i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. Svaki je događaj
ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg
pripovjedača, a to je sam autor, posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca.
Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost, koja je tražila strogo
datiranje događaja prema mjesecima i danima. Međutim, autentičnost ispričanog
događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd), o vjeri u
neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog
događaja. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka,
istori-čar je događaje vrlo malo analizirao, podvrgavao kritici, ispoređivao i
donosio zaključke o njima.
Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah, čije je pravo ime
Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. 889.
nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja), zapravo
priručnik istorije. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud
al-Dinawari123 (t 895), koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u
perzijskom Iraku). Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge
priče), opća istorija sa perzijskog stanovišta. Oba su bila iranskog porijekla i
napisali su, pored istorijskih djela, još i nekoliko literarnih i
117 Izd. Charles C. Tomrey (New Haven, 1922).
118 Izd. de Goeje (Leyden, 1866); prev. Hitti, The Origins o/ the
Islamic
State (New York, 1916), prvi dio; drugi dio F. C. Mairgoitten (New York, 1924).
119 Izd. W. Ahhvardt, vol. XI (Greiswald, 1883); S. D. F. Goitein,
vol. V
(Jerusalem, 1936); Max Schlos&inger, vol. IV B (Jerusalem, 1938).
120 Vidi str. 358.
121 Vidi Fihrist, str. 77—8; Nawiawi, Tah-đhlb, str. 771;
Sam'ani, Ansab,
fol. 443a.
122 Izd. Wu9tenfeld (Gdttiingen, 1850).
123 Vidi Fihrist, str. 78; Yaqut, Udabd', vol. I, str. 123—7.
124 Izd. Vladimir Guirgass (Leyden, 1883).
23 — Istorija arapa

354

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

filoloških. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi,

čiji je kompendij opće istorije125, koja se završava sa A. H. 258 (872), sačuvao
staru i neizopačenu šiitsku predaju. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani, koji
je radio u Isbahanu, gdje je umro ča. 961. god. i čiji su prilično kritički
anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. Drugi veliki istoričar
perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030), koji je bio na vi okom
položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128,
koja dopire do A. H. 369 (979—80). Miskawayh, koji je bio i filozof i liječnik,
uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara, od kojih su, bez sumnje, dva
najveća al-Tabari i al-Mas'udi.

47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-

-Tabarija (838—923), koji je rođen u Tabarista-
nu, brdovitom kraju Perzije, duž južne obale Kaspijskog mora, počiva na njegovoj
izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129
(anali apostola i kraljeva), kao i na njegovom komentaru Korana130. U svom
komentaru, prvobitno napisanom na široj osnovi, on je skupio ne samo najraniju
nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. Njegov spis je postao
standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. Njegovo
monumentalno djelo opće istorije, prvo potpuno djelo te vrste na arapskom
jeziku, isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je
Misqawayh, ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. Kao i većina muslimanskih istoričara,
al-Tabari reda događaje hronološki, svrstavajući ih postupno prema godinama
hidžre. U stvari, njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. H.
312 (915). Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega,
kao i Mi-skawayh, ibn-al-Athir, abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132
(1274—1348) poslije njega. Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio
deset puta duži od sačuvanog izdanja. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja
jest metod vjerske tradicije isnad. Pored toga što se koristio postojećim
literarnim izvorima, kao što su bila djela ibn--Ishaqa, al-Kalbija, al-Waqidija,
ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog, al-
Tabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije, koju je on
sakupljao na svojim putovanjima, i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u
Bagdadu i drugim duhovnim centrima. Njegova putovanja u potrazi
125 Ta'rlkh, izd. Th. Houtsona, 2 vol. (Leyden, 1883).
126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya', izd. I.
M. E. Gottwaldt
(Leipzig, 1844); prev. na latinski Gottwaldt (Laiipzig, 1848).
127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«; Yaqut, vol. II, str. 88; Qilti, str. 331.
128 Tajdrib al-Umam, izid. A. F. Aimedros, 2 val. (Oxford,
1914—21); prev.
D. S. Margolioirth, The Experiences of the Naitions, 2 vol. (Oxford, 1921).
129 Izd. de Goeje i dr., 15 vol. (Leyden, 1879—1901).
130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a.n, 30 vol. (Bulaq, 1323—9).
131 Vidi njegov Ta'rlkh, koje se također zove al-Mukhtasar .fi
Akhbar
al-Bashar, 4 vol. (Consten'tiinople, 1286).
182 Vidi njegov Duwal al-Isldm, 2 vol. (Havdarabad, 1337).

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

355

za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju, Irak, Siriju i Egipat133. Jednom

prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje
mogao kupiti kruha. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj
marljivosti i entuzijazmu prema nauci. Ona govori da je al-Tabari u toku
četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134.
Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135, koga nazivaju
»Herodotom Arapa«, započeo je među Arapima tematski metod
pisanja istorije. Mjesto da grupiše događaje po godinama, on ih je grupisao oko
dinastija, kraljeva i naroda. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji
istoričari. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom.
Mladi al-Mas[udi, koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita, preduzeo
je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«, koje ga je odvelo iz
njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije, pa čak i u Zanzibar.
Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći
materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska, koje je do nas došlo u
izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici
dragulja). U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa
naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan
tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku, rimsku i jevrejsku. Na
početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more,
ili da je more gdje je bilo kopno. To je sve rezultat prirodnih sila. Prije
svoje smrti u Fustatu 956. god. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm
ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa
o stepenima između minerala, biljki i životinja139, koji se mogu usporediti sa
pogledima Plinijevim. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima
al-Ta-barija i al-Mas'udija, i poslije Miskawayha (t 1030), počela je naglo
opadati. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu al-
Kamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio
izlaganje događaja do 1231. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je
rad. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi
guštare), zbornik od 7.500 biografija Prorokovih drugova. Njegov savremenik Šib
t ibn-al-Jaw-
138 Fihrist, str. 234.
134 Yaqut, vol. VI, str. 424.
135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda.
136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. Isp.
Yaqut, vol. V, str. 148.
137 Izd. i prev. de Meyinard i de Courteille, 9 vol. (Pariš, 1861—77).
138 Izd. de Goeje (Levden, 1893—4).
138 Isp. Ikhwan, Rasd'il, vol. I, str. 247—S.
140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu, živio je u Mausiilu.
Ibn-
-Khallikan, vol. II, str. 35—6.
141 Izd. C. J. Toimberg, 13 vol. (Levden, 1867—74).
142 5 vol. (Gata), 1280).

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

zi143 (1186—1257), koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob,
napisao je, među ostalim djelima, Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam, opću
istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada
glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282), prvi musliman koji je sastavio,
mogli bismo tako nazvati, rječnik nacionalnih biografija. Prije njega Yaqut je
izdao rječnik književnika, a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je, u grubim crtama,
u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim
rodnim mjestom Damaskom145.
Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom
jeziku, djela al-Tabarija, al-Mas(udija i ibn-Athlra, kao i njihovih stručnih
kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. U novije
vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti.
Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama.
Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama, Sarton146 s entuzijazmom
izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. Najveći filozof
al-Farabi bio je musliman; najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn
Sinan148 bili su takođe muslimani; najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi
bio je musliman; najveći istoričar, al-Tabari, bio je isto tako musliman«.
Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za
koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao
Arapi i kao muslimani. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija, predaja,
pravna nauka, filologija i lingvistika. Većina naučnika na ovom području bili su
arapskog porijekla, nasuprot liječnicima, astronomima, matematičarima i
alhemistima, o kojima je maločas bilo govora. Oni su mahom bili sirijskog,
jevrejskog i perzijskog porijekla.
Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke
koje proizlaze iz religioznih pobuda. Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo
je postala osnov intenzivnog teološkog, kao i lingvističkog izučavanja. Veze sa
hrišćanstvom dale su, u prvom stoljeću, u Damasku povoda teološkim teorijama
koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149.
143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^
dbn-al-Jawzija
(t 1201).
144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens
des croisades:
historiens orientaux, vol. III (Pariš, 1884). Bt. 8, reprodukovao je u faksimilu
James R. Jeweit/t {Chiaaigo, 1907).
 us Al-Ta'rlkh al-Kablr, izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd
(Daimasous, 1329—51) iprvdh sedam volumena.
146 Introduction to the History of Science, vol. I (Baltimore, 1927), str.
624.
147 Shuja1 ibn-Aslam, iz Egipta, ikoji je u početku desetog
stoljeća dovršio
al-Khwarizmioevu lalgebm.
148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. Njegova
kvadratura parabole
je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je
pronalaska
integralnog računa.
149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

357

Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150, tj. djela, izreke i

prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. Ovi
Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem, zatim su, u
drugom stoljeću, dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. Prema tome je hadis
vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. U još širem
smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili
izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. Mada nemaju istu kanonsku
vrijednost kao Koran, Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj
na razvoj islamske misli. U hadisu govori Muhamed; a u Koranu Alah. U hadisu je
samo smisao nadahnut; u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. Osnovi pravne
nauke (ftqh), kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu, a zatim u
hadisu. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz
mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs).
Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je
postala nauka par excellence152. U prvom redu u potrazi za
tom naukom, tobožnji naučnik, u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite
nauku makar ona bila u Kini«, preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna
prostranstva Kalifata. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su
slavljena kao djela savršene pobožnosti; onaj ko bi izgubio život u ovakvim
opasnostima, bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu.
U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i
djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. Kad god bi nastala neka
nesuglasica — vjerska, politička ili sociološka, — svaka je stranka nastojala da
nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci, bez
obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. Političko rivalstvo između
Alije i abu-Bakra, borba između Mu'awiye i Alije, neprijateljstva između Abasida
i Uma jada, goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični
slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na
njihovo rasprostranjivanje. Povrh toga, falsifikovanje hadisa imalo je i
trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. Prije svog pogubljenja u
Kufi god. 772, ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4.000 predaja koje je
on izmislio154. Općenito, mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi
tradicija nego školi u Kufi, mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju.
Abu-Hurayrah, na primjer, Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih
riječi i
150 Etimološki zoači »običaj«, »praksa«. Ova se riječ
upotrebljava u neko
liko tehničkih značenja. Oprečno šiijama, ova se riječ upotrebljava za teoriju
i praksu cjelokupne muslimanske zajednice.
151 Vidi str. 230.
152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm, vol. I, str. 19. i slj.
 153 vidi iiibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 476; Alfred Guillaoune,
The Tra-
ditions of Islam (Oxford, 1924), str. 68—9.
154 Tabani, vol. III, str. 37t. ijega kopira ibn-al-
Athlr, vol. VI, str. 3:
Isp. Baghdadi, iz!d. Hiitti, str. 164.

358

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

djela, navodno, prenio je preko 5.300 hadisa155, od kojih su, bez sumnje, mnogi
krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. Aiša je
prenijela 2.210 hadisa, Anas ibn-Malik 2.286, a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al-
Khattab 1.630156.
Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad)
i teksta (matn). Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru:
A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao, na osnovu svjedočanstva C, na
osnovu svjedočanstva D, na osnovu svjedočanstva E, koji je rekao ... Ista je
formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. Na svim ovim
područjima kritika je bila obično izvanjska, jer se ograničavala na uzimanje u
obzir ugleda prenosača, koji su u isto vrijeme bili jamci, i na mogućnost da oni
čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Na osnovu ovakve kritike
hadisi su razvrstani na autentične (sahlh,), zadovoljavajuće (hasan) i
nepouzdane (đa'vf)157. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može
dovesti, najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. On je primio veliku čašu
vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo
zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina, on se ovako
pravdao: »Mi, prenosači, smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan
ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu, na temelju
svjedočanstva njegova roba, na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi,
ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158.
Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je
kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga,
koje su poslije toga vremena postale standardne. Od tih »šest
knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija
(810—70)159. Al-Bukhari, koji je bio Per-zijanac, odabrao je od 600.000 predaja,
koje je skupio od 1.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po
Perziji, Iraku, Siriji, Hidžazu, Egiptu, nekih 7.275160 predaja. On je njih
razvrstao po predmetnoj materiji, npr. na molitve, hodočašća i sveti rat. Al-
Bukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao
neki hadis161. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. Zakletva njome
je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. Odmah iza Korana ova je
knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. Grob njezina autora u
Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici, koji mu priznaju mjesto odmah iza
Muhameda,
155 Ibn-Hajar, Isabah, vol. VII, str. 201. Naziv »abu-H>urayrah«, »otac
mačića«, dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama; ibn-Qutaybah, Ma'drif,
str. 141; ibn-Sa'd, vol. IV, pit. 2, str. 55.
158 N,awawi, str._ 165, 358.
157 Vidi ibn-'Asakir, Tafrlkh, vol. II, str. 18; dbn-KhaMun, Muqaddamdh,
str. 370. i slj.
iss Nawajii, Halbah, str. 17.
159 Al-Jamv al-$ahlh, 8 vol. (Bulšq, 1296).
IM Nawawi, str. 93, 95—6.
161 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 231.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

359
 Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja
(f 875) iz Nejsabura. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih, autentična
zbirka. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve
zbirke, iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. Iza ovih »dviju
autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang
kanonskih knjiga. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888), Jami' al-Tir-midhija
(t ča 892), Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u
Meki god. 915162.
Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana, književnost hadisa snabdijevala je
muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na
cijeli niz čovjekovih dužnosti. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni
takva beznačajna pitanja kao što su, npr.: na koji način treba rezati lubenicu
prije nego što će se jesti, ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno«
sa stanovišta Prorokove prakse. Noćno putovanje, o kojem određeno govori jedan
jedini redak Korana (17:1), u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko.
S njim se Zapad vrlo rano upoznao, kako se može vidjeti sa stranica Danteova
djela. Dalje, književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih
izreka, anegdota, parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz
različitih svjetovnih i vjerskih izvora, uključujući i Novi zavjet. Kod abu-
Dawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. Kod al-
Bukharija104 i Muslima165, Muhamed, po~ svjedočanstvu abu-Hurayre, kome se
pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka, jedanput je pohvalio »onoga
ko daje milostinju samo u samoći, tako da njegova ljevica ne zna što radi
njegova desnica«. Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i
gostoljubivost islama kao sistema. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je
svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud.
Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu
nauku i, prema tome, stvorio svoj samostalni sistem. Njihov sistem, fiqh166,
kako su ga oni nazivali, u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj.
hadisima), zvanim usul (korijeni, osnovni principi). Na njega je uticao također
i grčko-rimski sistem. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama
(sharl'ah)167, cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi, koje su objavljene u Koranu
i razrađene u hadisima, prenesene kasnijim generacijama. Ove zapovijedi obuhvata
ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat), građanske i
zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat).
182 Razna dadanja ovih 'djela, .ali nijedno kritično, štampana ili
liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji.
163 (Gaaro, 1280), vol. II, str. 101.
164 Vol. II, str. 105.
55 (Delhi, 1319), vol. I, str. 331.
166 Bukvalno »znanje«, »mudrost«.
167 Bukvalno »put do .pojila«, »pravi put kajl treba slijediti«.
Pravna nauka

360

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Od 6.000 stihova u Koranu, ili otprilike toliko, u strogo legisla-tivne mogu

se uvrstiti, samo oko dvije stotine, od kojih većina dolaze u medinskom dijelu,
naročito sure druga i četvrta. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe
nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske, krivične, političke i
finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u
novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji,
Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. Zato se pojavila potreba za teoretisa-
njem (spekulacijom). Zahvaljujući njemu, nastala su dva osnovna principa: qiyas,
tj. analogna dedukcija, i ijma', tj. sveopći pristanak. Na taj je način
muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora, pored Korana i tradicije:
analogiju i saglasnost mišljenja. Što se tiče privatnoga suda (ra'y), mada se
često i njemu pribjegavalo, on nije nikada podignut na rang petog osnovnog
principa. Jedan tradicionalni razgovor, za koji tradicija tvrdi da je vođen
između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala, njegovog zamjenika u svojstvu kadije u
Jemenu, ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova:
/
Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?«
Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi.«
Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?«
Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika.«
Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?«
Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^.
Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom
-kO7e teoretisanju (spekulaciji), nasuprot medinskoj
školi, koja je pridavala naročitu važnost ha-
disu169, bio je abu-Hanifah, zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. Abu-Ha-nifah je bio
unuk nekog perzijskoga roba170, a živio je u Kufi i Bagdadu. Umro je 767. god.
Po zanimanju je bio trgovac, ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik
islama. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. Jedan od njih,
abu-Yusuf (t 798), sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke
učenja svoga učitelja. Abu-Hanifah zapravo nije uveo, mada ga je jako isticao,
princip analogne dedukcije, koja vodi, kako mi danas kažemo, do tzv. pravne
fikcije. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172,
na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. Kao ni njegov takmac Malik iz
Medine, ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred), pa
ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije, najveće i na j tolerantni je škole
islama. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. Ona
je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman-
168 Shahnastanil, sitr. 155.
169 Ibid., str. 160—61; ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 372.
170 Fihrist, str. 201; ibn-Kha'likan, vol. III, str. 74.
171 (Cairo, 1346).
172 Istihsdn hamafitske škole, istislah, dpriincip opće
koristi) malikitske
škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija).

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

skog Carstva, u Indiji i u centralnoj Aziji. Kao sistem religiozno-pravne misli,
fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio
kadar postići«173.
Vođa medinske škole, navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom
njegova mišljenja, bio je Malik ibn-Anas (ča. 715— —95)174, čije je djelo al-
Muwatta175 (poravnata staza), odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743),
najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. Ovo monumentalno djelo, sa svojih
1700 pravnih tradicija, jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula
saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo
malikitske škole. Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja
sistema, al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83), i do današnjeg dana
preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji.
Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od
svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale.
Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna
koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila
teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. Ovo je šafijitska škola, čiji
je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. Rođen u Gazi (767), al-Shafi'i,
koji je pripadao porodici Quraysh, studirao je kod Malika u Medini, ali glavna
mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. On je umro u Kairu, gdje je
njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. Šafijitska škola
još vlada u Donjem Egiptu, istočnoj Africi, Palestini, na zapadu i jugu Arabije,
obalnim predjelima Indije i istočne Indije. Njezinih pristalica ima oko
105,000.000 nasuprot 180,000.000 hanafita, 50,000.000 malikita i 5,000.000
hanbalita.
Posljednja od četiri škole, u koje se cijela muslimanska zajednica, izuzev
šiija, bila podijelila, jest hanbalitska. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibn-
Hanbalu, učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz
slovo hadisa. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u
Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao
inkviziciji (mihnah) i stavio u okove, al-Mu'tasim šibao i zatvarao, ibn-Hanbal
je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve
modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. Računa se da je njegovu sprovodu,
god. 855. u Bagdadu180, prisustvovalo 800.000 muškaraca i 60.000 žena. Ovo
pokazuje kakvu je moć imao na javno mi-
173 Culturgeschichte, vol. I, str. 497. '4 Isp. ibn-Khallikan, vol. II, str.
201.
175 Delhi, 1302. Vlidi također njegov al-Mudawwanah al-
Kubra (Cairo,
1323), 16 vol.
176 Majmu' al-Fiqh, izd. E. Griffini (Milan, 1919).
177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan, vol. I, str.
312), s na
dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana
i hadiza autoritativnim. Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota
gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064), ipak se nije održalo.
178 Yaqut, Udabd', vol. VI, str. 367. l slj.; ibn-Khalliikan, vol. II, str.
215—16.
179 Ibn-Asakir, Ta'rlkh, vol. II, str. 41. d slj.
180 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 28.

362

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Potomstvo je štovalo njegov

grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu, imam, kojom je
obdarilo i Hanifu, Malika i al-Shafi'ija. Dugo je vremena zbirka od preko 28.000
tradicija Musnadlsl, koja se njemu pripisuje, uživala osobit ugled. Danas,
međutim, hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica
van Vehabija.
U principu saglasnosti mišljenja (ijma1), koji je u tančine razradio al-
Shafi'i, muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo, koje je
omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim
novim situacijama u svijetu, koji se neprestano mijenja. U zajednici koja ne
priznaje nikakvu crkvu, nikakav kler i nikakvu centralnu vlast, poštovanje i
priznavanje javnog mišljenja, naravno, preuzima važnu ulogu. Zahvaljujući ovome
principu, proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana, priznato je .šest
kanonskih knjiga hadisa, čudesa Prorokova su prihvaćena, litografske
reprodukcije Korana su ozakonjene, a od otomanskih kalifa nije se kao uslov
tražilo da budu članovi plemena Quraysh. Treba naglasiti da šiije imaju svoju
vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). Njemu oni
suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama, potomaka Alijinih. Sa
četiri naprijed navedene škole, koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve
što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj, sunitskoj zajednici zauvijek su
bila zatvorena vrata ijtihdda, prava da dalje tumači Koran i sunete ili da
stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. Međutim, šiije još imaju svoje
učene ljude (mujtahids), koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime
uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje.
Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu, koje je stoljećima
bilo vladalo u Siriji, Palestini i Egiptu, još nije postao predmet izučavanja
koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. Neki orijentalisti vide rimski uticaj
ne samo u nekim poreskim uredbama nego također, što je mnogo važnije, u
principijelnim pitanjima i metodologiji. Justinijanov Kodeks je priznavao metod
analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. Neke bizantijske uredbe mogle su
ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini, prodaji i drugim trgovinskim
odnosima. Druge, opet, koje se odnose na starateljstvo i oporuku, iznajmljivanja
i posuđivanja mogle su proći kroz judejske, ra-binske i talmudske kanale.
Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca al-
Awza(ija (t 774), koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću, kada je u
ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava, gdje je malo trebalo da
njegov sistem postane peta škola.

Etika
Propisi vjerskog prava (sharl'ah), o kojima smo maločas raspravljali; regulišu
čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru, politiku i društvo.
Oni
181 6 vol. (CaiTO, 1313).
182 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 493.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

363

upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima, kao i njegovim odnosima sa

nemuslimanima. Prema tome, etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od
vjerskog zakonodavstva. Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih
kategorija: 1. apsolutne dužnosti (fard). One obuhvata ju djela čije se
izvršenje nagrađuje, a propust zakonom kažnjava; 2. hvale vrijedna ili zaslužena
djela (mustahabb), čije se izvršenje nagrađuje, a neizvršenje se ne kažnjava; 3.
dozvoljena djela (jd'hiz, mubah), koja su pravno indiferentna; 4. djela koja
zaslužuju osudu i prekor (makruh), ona se ne odobravaju, ali se i ne kažnjavaju;
5. zabranjena djela (haram), njihovo izvršenje povlači kaznu.
Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji, mada su mnogobrojni, ipak ne
iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala
fakh.laqj183. Postoje, u najmanju ruku, tri druga tipa. Više djela raspravlja o
moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. Ona se
zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama, poslovicama i mudrim
izrekama. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. 757), koji
veliča umjerenost, smjelost, širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i
poslovanju, može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. Slična popularna moralna
filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana, arapskog Ezopa. Etička
rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185,
bogata mudrim izrekama Proroka, kao i njegovih drugova, još je popularna kao
udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. Jedan drugi tip etičkih djela je
filozofskog karaktera. Ona se, u krajnjoj liniji, oslanjaju na Aristotela preko
neopla-toničara i neopitagorovaca. Ova grčka djela, čiji je prototip
Aristotelova Nihomahova etika, koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq
Hunayn i ili njegov sin Ishaq186, čine temelje arapske moralne filozofije ('Um
al-akhlaq), čiji je cilj bio, kao i Platonov i Aristotelov, olakšanje postizanja
zemaljske sreće. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh,
čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili
neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman. Također u poslanicama
Iskrene braće, od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq), osjeća se u
astrološkom, metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke
etike. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere
moralnih ljudi, mada su za sunije Muhamed, a za šiije Alija savršeni ljudi.
Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. Njegovi predstavnici su
bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom
narednom poglavlju. U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem
se govori o izvjesnim vrlinama, npr. o odricanju, zadovoljstvu i istrajnosti. O
porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što
liječnik liječi bolesti. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi
183 Vidi Hajji Khalfah, vol. I, str. 200—205.
184 Izd. Shakib Arislan (Oairo).
185 Adab al-Dunya w-al-Dln, 16. izd. (Caliro, 1925).
186 Isp. Fihrist, str. 252.
187 Više kairskih izdanja, ni jedino od njih nije kritično.

364

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

raznih sposobnosti duše, tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok.
U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama, naročito među
Perzijancima. razvio se interesantan pokret, čiji je cilj bio borba protiv duha
superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla, stvarnog ili
prisvajanog, duboko ispoljavali. Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada
nearapskim narodima), prema jednom retku iz Korana (49:13). Njegov cilj je bio
da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. Dok je ovaj pokret među
haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike, a među nekim
Perzijancima vjerske, povlačeći za sobom herezu i zindlqism, ipak se kod
pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. Oni su
ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za
Nearape superiornost u poeziji i literaturi. Pobornici nearapske stvari bili su
takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani, dok je arapsku stranu
predstavljalo više Arabljana, kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla,
među kojima su bili al-Jahiz188, ibn-Du-rayd189, ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. U
vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi
arapske književnosti.
Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u
kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. Njezini pisci
bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona
predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. Čak i
takve discipline kao filologija, lingvistika, leksikografija i gramatika, koje
su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi
dali svoj glavni originalni doprinos, u svoje su redove uvrstili neke
najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. Al-Jawhari (t ča. 1008),
čiji je rječnik191, poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova
riječi, poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima, bio je Turčin iz
Faraba192. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002), koji je bio dika i ponos
hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi
filologije, bio je sin grčkog roba193.
Književnost

Lijepa književnost
Arapska književnost, u užem smislu lijepa književnost - - belles-lettres (adab),
počela je sa al-Jahizom (t 878—9), poglavicom (šeikom) literata Basre, i
dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u

38 Bayan, vol. III, .str. 9. d slj.

189 Leksikograf, urnro u Bagdadu god. 933. On je napisao protiv
Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq, izd. Wustenfeld (Gottingein, 1854.
i»o u svom djelu Muqađdamah, str. 477—9, 'ibn-.Kheldun ima poglavlje s
naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«.
191 Sihah, 2 vol. (Bulaq, 1292).
192 Ydqut, Udabd', vol. II, str. 266.
193 Jbiđ., vol. V, str. 15.

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

365
djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008), al-Tha(ali-bija194 iz
Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). Karakteristična crta proznih
spisa ovog perioda je tendencija, koja je bila posljedica perzijskog uticaja, da
stil bude što neprirodniji i kićeniji. Jedrog, oštrog i jednostavnog načina
izražavanja, koji je bio karakterističan za raniju književnost, potpuno je
nestalo. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil, bogat brižljivo dotjeranim
komparacijama i krcat rimama. Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih
studija nad čisto naučnim. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja.
Njega je gajio književni proletarijat, čiji su mnogi članovi, zbog toga što se
samostalno nisu mogli izdržavati, lutali od mjesta do mjesta, spremni da stupe u
borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju
svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost
bogatih mecena. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza,
tzv. maqdmah.
Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog
izraza maqamah (skup), koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju
pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku
sposobnost, učenost i govornički dar. Zaista, takav oblik kompozicije kao što je
maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. To je bio prirodni razvoj
rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji
stilisti. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz
Basre196, čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao
glavna riznica, odmah iza Korana, književnog arapskog jezika. U ovim
maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od
elegantnog oblika i retoričkih anegdota, mada većina čitalaca smatra to jedinom
značajnom crtom. Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan
način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave
moralne pouke. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja, maqdmah 3e postala
najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku,
jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. Rane talijanske i španske priče
različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah.
Prije nego se maqdmah razvila, u arapskoj književnosti se pojavio najveći
književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani, ili al-Isfahani (ča. 897—967),
direktni potomak Marwana, posljednjeg umajadskog kalifa. Abu-al-Faraj živio je u
Alepu, gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama), pravu riznicu
poezije i književnosti i
194 Ime znači krznar; ibn-KhaJliikan, vol. I, str. 522.
Njegovo najpoznaitiije
djelo je Yatlmat al-Dahr, 4 vol. (Dama&ous, 1302),
'ainitologfijja savremenih
pjesnika.
195 Maqamat, lizd. Muhammad 'Abduh (Beiruit, 1889).
196 Ibn-Khallikan, vol.'l, str. 68.
197 Izid. de Sacy, 2 vol. (Pariš, 1847—53); prev. na
engleski Thomas Chenery
i F. Steingaas, 2 vol. (London, 1867—98).
198 20 vol. (Bulaq, 1285); Bruinnow je izdano vol. 21
(Leyden, 1888), a Goridi
je objavio indeks (Leyden, 1900).

366

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. U svom djelu

Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i
»neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. Njegov patron iz
Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu
za ovo djelo200, a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu. Za nekog
buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na
putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama, a kada je, međutim, dobio
samo jedan primjerak djela al-Aghdni, sve je knjige ostavio i od tada je nosio
samo ovu knjigu201.
U ovom periodu, nešto prije desetog stoljeća, napravljen je u Iraku prvi nacrt
onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^- (Hiljadu i jedna noć).
Osnova ovoga nacrta, koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942), bila je
perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča), koje je sadržavalo više priča
indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih
pripovjedača204. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt, zaplet i nomenklaturu
glavnih junaka i junakinja, uključujući Shahra-zadu. Kako je vrijeme odmicalo,
vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih, grčkih, hebrejskih, egipatskih i
sličnih izvora. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih
vrsta. Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota
i ljubavnih romansi. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj
konačni oblik. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima
jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske
priče koje je, prema uzoru Bude, kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u
Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. Pošto ih je najprije na
francuski preveo Galan (Galland)206, Noći su prokrčile sebi put u sve glavne
evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske
književnosti na Zapadu, i kudikamo su popularnije tamo nego na samom
muslimanskom Istoku. Prvi engleski važniji prevod, doduše nepotpun, ali tačan,
izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207. Popraćen je vrijednim i
bogatim komentarom, i doživio je više izdanja. Prevod Džona Pejna (John
Payne)208, najbolji u Engleskoj, potpun je, ali bez komentara. Ser Ričard F.
Berton (Sir Richard F.
1911 Str. 487.
200 Yaqut, vol. V, str. 150; ibn-Khalliikan, vol. II, str. 11.
-'" Ibn-Khallikain, vol. II, str. 11, tisp. vol. I, str. 133.
202 Buluq izdanja' A. H. 1251. (1835) i 1279. utvrdila su zvam
i oni arapski
tekst.
203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-al-
Kuttab, izd. Hans
v. Mžik (Leipzig, 1926).
204 Fihrist, str. 304. Isp. Mas'uđi, vol. IV, str. 90.
205 Fihrist, str. 304, 1.16; Tabari, vol. I, str. 688, 11. I, 12—13, i sir.
689, 1. I.
2UB 12 vol. (Pariš, 1704—17).
207 3 vol. (London, 1839—41). Izd. s ilustracijama E. S.
Poole, 3 vol. (Lon
don, 1859). Revidirao E. S. Poole, 3 vol. (London, 1883). Nekoliko izdanja
kasnije.
208 9 vol. (London, 1882—4).
Arabljanske noći

NAPREDAK NAUKE I KNJI2EVN OSTI

367

Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna, izuzev u poetskom

dijelu, i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da
orijentalni okus originala.
Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima
umajadske dinastije, čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda
smatrali klasičnim. Licemjerni duh, koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa,
strani kulturni i religiozni uticaji, koji su uglavnom dolazili iz Perzije i
mecenatstvo kalifa, u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo
da će ih slaviti i veličati, — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla
napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza.
Uprkos tome, poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih
umjetnosti. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. Čak i novi
arapski stihotvorci iz Kaira, Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje
ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana, čije oči
oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji, možda je
pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari
pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe.
Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac
Bashshar ibn-Burd, koji je pod al-Mahdijem 783. god. bio pogubljen zato što je,
prema nekim izvorima, ismijavao svoga vezira, ali vjerovatnije je da je to bilo
zbog njegova zindlqizma, zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja.
Bashshar, koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da
ja ne moram gledati ono što mrzim«210, bunio se protiv arhajskih formula stare
poezije211. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je, upola Per-zijanac,
abu-Nuwas212 (f 810), prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su
pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg
dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). On je stvarno imao
malo takmaca u ljubavnim osjećajima, erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. On
je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. Mnoge
pjesme o ljepoti dječaka, koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu
abasidskog dvora, kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat), koje nisu
prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju, bacaju interesantno svjetlo na
savremeni aristokratski život213. Ghazal abu-Nuwasa, tj. kratke ljubavne pjesme
koje sadrže od pet do pet-
209 16 vol. (London i »Benares«, 1885—8).
210 Aghdni, viol. III, str. 22.
211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. fad-Qirmi, Bashshar ibn-
Burd:
Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo, 1925); Aghdni, vol. III, str. 19—73, vol.
VI,
str. 47—53; ibn-Khallikan, vol. I, str. 157; ibn-Qutaybah, Shi'r, str.
476—9.
212 Al-Hasan ibn-Haini; liibn-Khallikan, vol. I, str. 240.
213 Vidi njegov Dlwan, izd. Mahmud Wasif (Caliro,
1898); Aghdni,
vol. XVIII, str. 2—8; ibn-Qutaybah, Shi'r, str. 501—25.
Poezija

368

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

naest stihova, oponašaju obrasce perzijskih pjesnika, koji su ovu vrstu gajili
mnogo prije Arapa.
Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu
dvorskog života, tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča.
828), zanimanjem grnčar, dao oduška pesimističkim. meditacijama o smrti, koje je
gajio obični čovjek religioznog duha. Duša ovog potomka beduinskog plemena
'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu, gdje je on
živio. Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50.000 dirhama, on je ipak
navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat)
koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215.
Provincije, naročito Sirija, odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine
velik broj prvorazrednih pjesnika, među kojima su najslavniji bili abu-Tammam.
(t ča 845) i abu-al-'Ala'. Abu-Tammamov otac, koji je držao vinaru u Damasku,
bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). To je ime sin promijenio u Aws kada
je prešao na islam216. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. Njegova
slava, međutim, isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan
al-Hamasah,217, koje slave junašvvo u borbi, koliko i na
NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA
iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. Rukopis, koji je datiran A. H. 707
(1037—8 n. e.), nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu.
214 Isma'il ibn-al-Qasim. O njegovu životu vida. Aghani, vol. III,
sto. 126—
83; Mas'udi, vol. VI, str. 240—50, 333—40, vol. VII, str. 81—7; đibn-Khallikan,
vol. I, str. 125—30.
215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut, 1887).
216 Vidi Aghani, vol. XV, str. 99—108; Mas'udi, vol. VII,
str. 147—67;
ibn-Khallikan, vol. I, str. 214—18.
217 Izd. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni, 1828), dopunjeno
komen
tarom u 2. vol. (Botnn, 1847—51).

NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI

369

njegovom djelu Diwan21s. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. Zbirka pjesama
Hamasah219, koje pjevaju o istoj temi, pripada drugom dvorskom pjesniku imenom
al-Buhturi (820—97). Njegova zbirka, koju je on napisao prema abu-Tammamovoj
zbirci, zaostaje za svojim uzorom.
Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi, njihovi veziri i upravitelji provincija
ukazivali pjesnicima, kojima su se oni koristili kao pane-giričarima, ne samo da
je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego
je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost, a rezultat je bio lažan
sjaj i prazne bombastične fraze, za koje se često govorilo da su karakteristika
arapske poezije. Poezija abasidskog perioda, slično arapskoj poeziji drugih
perioda, bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru,
puna lokalne boje, ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi
zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza.

8 Izd. Shahln <AtIyah (Beirut, 1889). 219 Fotografska reprodukcija s

indeksima od (Leyđen, 1909).

Geyera i Margolioutha

94-, —

srapa
POGLAVLJE XXVIII
PROSVJETA
Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. Čim je dijete moglo govoriti, očeva je
dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga
izuzev Alaha). Kada je djetetu bilo šest godina, ono je m6ralo obavljati
ritualne molitve. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1.
Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena dža-
miji ukoliko to nije bila sama džamija. U centru
njezinog nastavnog plana bio je Koran, koji je služio kao udžbenik u nastavi
čitanja. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje. Prilikom posjete Damasku god.
1194, ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana,
nego iz svjetovne poezije, jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi
njegovu ugledu. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku
gramatiku, priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom, — osnovne
principe aritmetike i pjesme, ali ne pjesme erotskog karaktera. U toku cijelog
toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. Učenici koji su se
istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u
paradi prolazili na devama kroz gradske ulice, a stanovništvo bi ih obasipalo
bademima. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak, jer je jednom
mladom učeniku izbijeno oko3. Nisu ni danas, međutim, u muslimanskim zemljama
rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. U
izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od
njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. Djevojke su bile rado primane na sve
vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti, međutim nije
postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu
nauke. Jer, na kraju krajeva, zar vreteno nije bilo središte ženskog
1 Isp. Ghazzali, lhyd', vol. I, str. 83.
2 Str. 272.
8 Aghani, vol. XVIII, str. 101.

PROSVJETA

371

zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. mu'ad-dib), koji su

ih podučavali u vjeronauci, lijepoj književnosti i vještini sastavljanja
stihova. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. Ideal aristokratskog
odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina
al-Amina:
Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle
popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. Ispravljaj ga što
više možeš svojom blagošću i strpljivošću, ali pribjegni sili i strogosti
ukoliko on ne odgovoriš.
Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i, kako se jasno vidi
iz citiranog teksta, bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. U
djelu Risdlat al-Siydsah6, u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom, ibn-
Sina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu
poslu.
Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim, a ponekad faqlh zbog njegova
teološkog obrazovanja. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu.« Ne traži
nikakva savjeta od učitelja, čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama;<7,
opominjala je jedna omiljena stara izreka. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove
vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao
zadovoljavajući dokaz na sudu. U arapskoj književnosti postoji čitav niz
anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. Izreka »gluplji od učitelja osnovne
škole«8 ušla je u poslovicu. Međutim, učitelji višeg stepena bili su uglavnom
visoko cijenjeni. Očigledno, oni su bili organizovani u neku vrstu cehova.
Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod
njega s uspjehom završili propisani nastavni plan. U svojoj raspravi o
pedagogiji al-Zarnuji9, koji je pisao 1203. god., posvećuje jedan odsjek
osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu,
citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je
naučio samo jedno jedincato slovo.« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je
najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava, od kojih je većina
sačuvana u rukopisu10.
Više prosvjetne
ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u isla-
mu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti), koju je u svojoj
prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). Pored toga što je služila kao prevodilački
biro, ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. Uz nju se
nalazila i opservatorija. Opserva-
4 Isip. Mubarrad, str. 150, 1. 3.
5 Mas'uđi, vol. VI, str. 321—2; ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 475—
6.
6 Izđ. Luwls Ma'luf u al-Mashriq, vol. IX (1906), str. 1074.
7 Jahiz. Baydn, vol. I, str. 173.
8 Loc. cit.
9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum, izd. C. Caspari (Leipzig,
1838),
str. 14—19. Vidi Ghazzali, vol. I, str. 8—11.
10 Popis vidi kod Khalil A. Totah, The Contribution of the Arabs to
Edu-
cation (New York. 1926), str. 67—76.

372

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

torije koje su podignute u ovo vrijeme, treba imati na pamtti, bile su i škole
za učenje astronomije isto kao što su bolnice, koje su se prvi put u ovom
periodu počele pojavljivati, služile kao centri za izučavanje medicinskih
studija. Međutim, prva prava akademija u islamu11, koja je opskrbljivala svoje
studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg
školstva, bila je Nizamlyah. Nju je osnovao god. 1065—7. prosvjetitelj Nizam-al-
Mulk, perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron
'Umara al--Khavjama. Seldžuci, kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani, koji
su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu, takmičili su se međusobno u pomaganju i
unapređivanju umjetnosti i višeg školstva, možda kao sredstva da se dodvore
stanovništvu. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah), naročito za
izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. U njoj su Koran i
staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao
što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije, u srednjem vijeku.
Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su
stipendije. Tvrdi se da su, po svoj prilici, izvjesne pojedinosti njezine
organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. Da su studenti njegovali u
izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps), može se utvrditi iz grubog
postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati
vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. 1177. ne
ostavivši nikakvih nasljednika1'0.
Nizamivah je bila teološka ustanova, koju je država priznavala. Ibn-al-
Athir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris), koji je bio naimenovan, ali
nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. Očigledno je u jedno vrijeme
bio postavljen samo jedan predavač15. Predavač je pod sobom imao dva ili više
korepetitora (sing. mu'Iđ ponavljač)16, čija je dužnost bila da poslije časa
ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. Ibn-
Jubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih
molitava održao glavni profesor. Predavač je stajao na uzvišenom mjestu
(platformi), dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje
molitve pismenim i usmenim pitanjima. U ovoj školi, koja nosi naziv Nizamiyah,
al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. U poglavlju o učenju, koje mu
je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9, al-Ghazzali zastupa mišljenje da je
prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti
učenika. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja
doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom. Među
11 Vidi Suyuti, Husn, vol. II, str. 156—7. Isp. Qazwlini, Athdr,
str. 276
12 Reuben Levy, A Baghdad Chronicle (Cam.bri.dge. 1929), str. 193.
13 Ibn-al-Athir, vol. XI, str. 115.
14 Vol. XI, str. 100.
15 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 123.
16 Vidi ibn-Khallikan, vol. III, str. 430.
17 Str. 219—20.
18 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 246; al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro,
1329),
str. 29—30.
19 Vol. I, str. 43—9; Ayyuhal al-Walad, izd. i prav. Hammer—Purgstall
(Vienna, 1838); prev. (engl.) G. G. Scherer (Beirut, 1933).

PROSVJETA

373

drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din, Salah al-Dinov
(Saladinov) biograf, koji u svojim zapamćenjima govori, kako nam ih je prenio
ibn-Khallikan20, da je grupa studenata, da bi izoštrila svoje pamćenje, jednom
ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih
potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. Kada je usred smijeha cijelog
razreda bio upitan za objašnjenje, on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi
drugovi pili ekstrakt anakardije, od čega su svi, izuzev njega, poludjeli, jer
je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet.
Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom
njegovog pada u ruke Hulagua 1258. god. Isto tako je preživjela i kasnije
tatarske invazije, dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom al-
Mustansiriyom, otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio
Bagdad, god. 1393, potpuno nestalo. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po
imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22, koji ju je sagradio 1234. god. kao
seminar za četiri ortodoksne škole. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip
klepsidre), bila je opremljena kupatilima i kuhinjama, a pored toga imala je
bolnicu i biblioteku. Ibn-Battutah23, koji je posjetio Bagdad 1327. god.,
ostavio nam je detaljan opis građevine. Ovo zdanje, sada pod upravom za zaštitu
starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi, služi kao muzej i njih dvije jedini
su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena.
Pored Nizamlve u Bagdadu, seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više
drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. Prije Salah al-Dina on
je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. Medrese tipa Nizamiye podizane
su sada po Kurasanu, Iraku i Siriji. Osnivanje medrese u islamu se uvijek
smatralo zaslužnim djelom. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima
govore putnici. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola; u
Damasku, koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek, oko
dvadeset, u Mausilu više od šest, u Himsu samo jednu.
U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov
nastavnog plana. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. U ono vrijeme,
kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika, mora da su
se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo
vjerovati izvorima. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet
islama) zato što je naučio napamet 300.000 predaja. Za Ahmada ibn-Hanbala govore
da ih je znao napamet 1,000.00025. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi
za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd)
-° Vol. III, str. 435. i slj.
21 Ar. balddhur, od per. baladur. Za slavnog isto.rucara al-
Baladhurija
govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). Odatle
njegovo prezime Baladhuri.
22 Abu-al-Fiida', vol. III, str. 179.
23 Vol. II, str. 108—9.
24 Str. 229, 1.10, str. 283, 1.8, str. 236, 11.1—2, str. 258, 1.20.
25 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 28,

374

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. — Sve je to on lijepo po

pamćenju uspio da razmrsi26. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u
memorisanju. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara, al-Mutanabbi'
nije više vidio razloga da kupuje knjigu, jer je njezin sadržaj već bio
pohranjen u njegovom pamćenju. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se
potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija.

Obrazovanje odraslih
Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski, ali su zato džamije u skoro
svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. Kada bi putnik
došao u neki novi grad, on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći
prisustvovati čitanju badisa. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio
udaljeni Sus. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini
Palestini i u Siriji, Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. halqah) ili skupove f
sing. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i
književnika28. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah)
u 'Amrovoj džamiji u Fustatu, gdje je on svako jutro, sve do svoje smrti 820.
god., podučavao razne predmete29. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u
Sidžistanu. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o
lingvističkim i pjesničkim temama31. Svaki musliman imao je slobodan pristup na
takva predavanja u džamijama. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna
škola islama. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih
društava, poglavito književnih, koja su se okupljala u kućama aristokratije i
kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). Ovi
skupovi počeli su se javljati rano, u periodu abasidske vladavine. U prisustvu
nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja, vjerske rasprave
i književni sastanci. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33.
Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. Za-
hvaljujući poklonima i zadužbinama, džamijske
biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. Između ostalih,
istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao
waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«, ali su one bile smještene u kući jednog
njegova, prijatelj a34. Druge biblio-
26 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 230—31.
28 Maqdlsi, str. 182, 179, 1.20, str. 205, 439, 1.11.
29 Yaqut, Uđaba', vol. VI, str. 383; Suyuti, Husn, vol. I, str. 136.
30 Str. 317.
31 Yšqut, vol. IV, str. 135, 11.14—16, vol. VI, str. 432, 11.14—16.
32 Aghani, vol. XVIII, str. 101.
33 Vidi str. 324.
34 Yaqut, vol. I, str. 252, vol. IV, str. 287.

PROSVJETA

375

teke, koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove,

sadržavale su kolekcije iz područja logike, filozofije, astronomije i drugih
nauka-55. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu
pristupa čak i u privatne zbirke. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća
biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin, gdje je studentima na
raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju
je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane
u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. U
istom stoljeću je Basra imala biblioteku, čiji je snivač davao stipendije
naučnim radnicima koji su u njoj radili38. U Raju u isto vrijeme bila je »kuća
knjiga«, u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri
stotine deva. Oni su bili zavedeni u katalog, koji je imao devet svezaka39.
Biblioteke su služile za sastanke, za naučne diskusije i raspre. Yaqut je
utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u
bibliotekama Marva i Kvarizma, odakle je pobjegao 1220. god. zbog približavanja
mongolskih horda Chingiz Khana, koji je naredio da se sve ove biblioteke spale.

Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme

abasidske vladavine. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme
(891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga, koje su sve bile kon-centrisane u
jednoj ulici. Mnoge od ovih prodavnica, kao i njihove današnje nasljednice u
Kairu i Damasku, bile su tek male daščare pored džamija, ali su neke bile, bez
sumnje, dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. Sami
knjižari često su bili kaiigrafi, prepisivači i ljudi od pera, koji su svoje
prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao
centre za književne diskusije. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. Yaqut je
započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. Al-Nadim (t
995), koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama), bio je
očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga, čijemu katalogu možda imamo
da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. U ovome djelu41
čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno
ogromno blago rukopisa, među kojima su se nalazile pergamene, egipatski
papirusi, kineski papir i svici od kože. Na svakome je stajalo napisano ime
pisara, posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija.
Knjižare

35 Kao ilustraciju toga vidi ibid., vol. V, str. 467.

ati Yaqut, vol. II, str. 420.
37 Maqdisi, str. 449. Vidi također Yaqut, vol. V, str.
3« Maqdlsi, str. 413.
39 Yaqut, vol. II, str. 315.
- Str. 245.
41 Str. 40.

376

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg
muslimanskog stoljeća. Neki zvanični dokumenti, napisani na pergameni i
opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna, bili su kasnije
saprati i ponovo prodati42. Poslije početka trećeg stoljeća male količine
kineskog papira bile su uvezene u Irak, ali je ubrzo industrija papira davala
domaći proizvod. Kao što smo već istakli, neki kineski ratni zarobljenici su
najprije u Samarkand donijeli godine 751. vještinu proizvođenja papira od lana,
lanenih i konopijanih krpa43. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je
kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. Iz Samarkanda je
industrija ubrzo prešla u Irak. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye, koji je
bio upravitelj Kurasana 794. god., prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44.
Njegov brat Ja'far, Harunov vezir, mjesto pergamene počeo je u državnim uredima
upotrebljavati papir45. Drugi muslimanski gradovi, prema planu tvornica u
Samarkandu, počeli su podizati svoje vlastite fabrike. U Tihami su podigli
domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. U vrijeme al-
Maqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. Međutim, u
sljedećem stoljeću, jedanaestom, mnogo je bolji papir izrađivan u takvim
sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Iz zapadne Azije industrija
papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu, odakle
je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod
nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. Do kraja desetog stoljeća papir je u
čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu.
Papir
Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Aba-
njk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi, ali
nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih
masa. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje
da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. Odgovori koje
daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br.
438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan
čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. Prema Tawaddudi, umne
sposobnosti su dvovrsne. Jedne su urođene, druge stečene. Njihovo je mjesto
srce, gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u
18 Fihrist, str. 21.
48 W. Barthold, Turkestan down to the Mongol Invasion, 2. dzd. (Oxford,
1928), str. 236—7. _Iap. Fihrist, str. 21.
44 Ibn-Khaldun, Muqaddamah, str. 352.
45 Maqrlzi, Khitat, izd. Wiet, vol. II, str. 34. Isp.
Qadqa'&hain1di, vol. II,
str. 475—6.
48 Vidi Fihrist, str. 40, 1. 23.
47 Str. 326.
48 Nasix-i-Khusraw, Sefer Nameh, izd. d prev. Charles
Schefer (Pariš,
1881), tekst str. 12, prev. str. 41.
49 Skig. girtas, od gr. chartes. Vidi Y'a(qubd, str. 338, 11.8,
13; Qalqashandi,
vol. II, str. 474. Vidi str. 318.
50 Val. I, str. 38—9.

PROSVJETA

377

mozak. Čovjek ima tristo i šezdeset vena, dvjesta i četrdeset kostiju i pet
čula. On je sastavljen od četiri elementa: vode, zemlje, vatre i zraka. Stomak
leži ispred srca, kojemu su pluća ventilatori. Jetra su sjedište samilosti,
slezena smijeha, a dva bubrega prepredenosti. Glava ima pet svojstava: osjećaj,
imaginaciju, volju, fantaziju i pamćenje (retenciju). Stomak je prebivalište
svih bolesti, a hrana je izvor zdravlja. Ima sedam planeta: Sunce, Mjesec,
Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn51.
51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. Zadnjih pet su oni koji su bili
poznati Asiroiima i Babiloncima; Jastrow, Civilizattion o/ Babylonia, str. 261.

SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ GOD. 855),

KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. NA GLAVI IMA NISKU KAPU
SASANIDSKOG TIPA.
POGLAVLJE XXIX
U svojoj umjetnosti, kao i u svojoj poeziji Arapin, Semit, ispo-Ijio je jako
razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj, ali
nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova
u veliku jedinstvenu cjelinu. Međutim, u arhitekturi, a naročito u slikarstvu,
on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka, ali nije
kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog
stoljeća.

Arhitektura
Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida
nije ostalo ni traga, dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske
građevine, džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu, datiraju
iz umajadskog perioda. Od kalifske palate, nazvane

TORANJ MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI, DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE

380

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Zlatna kapija (bab-al-dhahab), ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra'), koju

je podigao osnivač Bagdada, isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr al-
khuld) i Rusafe palate, sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1; zatim od
palata Barmakida u Šamasiji-, od palate Plejada (al-thurayya), na koju je al-
Mu'tadid (892—902), koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare,
potrošio 400.000 dinara3, i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*), koju je
dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8), od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908—
32), koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i

STEPENICASTE KULE, ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA)

srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru; od Buvejhidske palate nazvane po imenu
al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah, koja je koštala 1,000.000 dinara5 — od svih
ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam
mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. U toku građanskih ratova
između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja, dok je konačno
pustošenje grada izvršio god. 1258. Hulagu, a najzad su pri-
1 Al-Khatib (al-Baghdadi), vol. I, str. 82—3.
2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada.
3 Mas'udi, vol. VIII, sitr. 116. Ova je palata bila razorena dva
stoljeća
kasnije.
4 Khatib, vol. I, str. 99. i slj.
5 IbnHal-Athir, vol. IX, str. 256.

RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI

381

rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima

je većina ovih palata stajala.
Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v;e-rovatnoćom datum
nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja al-
Mu'tasima (833—42), osnivača Samare, i njegova sina al-Mutawakkila (847—861),
graditelja nezine velike džamije6. Ova zborna džamija, koja je koštala 700.000
dinara7, bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski
uti-caj. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog
stoljeća), blizu Samare, nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u
zidu qiblah. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je, po svoj
prilici, građen prema apsidi hrišćanske crkve8. Izvana, prema zidu velike
džamije u Samari, dizao se toranj, koji je analogan staroj babilonskoj
stepeničastoj kuli (ziggurat)9. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9), za obrazac
minareta svoje džamije, u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk,
prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). Preostali
ostaci iz aba-sidskog perioda, koji se nalaze u Raki i u Samari, potječu iz
osmog stoljeća. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture, u prvom redu
perzijske, koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada, koje
pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. U toku sasanidske
dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i
eliptičnim kupolama, polukružnim svodovima, spiralnim tornjevima, zupčastim
grudobranima, uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. Ovaj je
tip postao ;edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti.

Slikarstvo
Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije
zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama, kao što ni izričita zabrana
vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. Mi smo već
napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika, koja
je mogla služiti kao vjetrokaz, da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce
načinjene u obliku lavova, orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i
srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj
palati. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika, obučenih u
bro-kat i naoružanih kopljima, koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi.
Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u
tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama
0 Ya'qubi, str. 260; Maqdisi, atr. 122.
7 Yaqut, Bulđan, vol. III, str. 17.
8 Eruiest T. Richmand, Moslem Architecture, 623 to 1516 (London,
1926),
str. 54; isip. Bnnist Herzfeld, Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen
von Samarra (Berlin, 1912), str. 10. Vidi str. 245.
9 Str. 246. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim
stepeništem
još postoji pod imenom Malwlyah (savijena).
10 Vidi str. 254.

MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU

Original u rukopisu djela Jami- al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. A. H. 710
(1210—11). Edinburgh University Lihrary, Arabic N° 20.

RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI

383

i golim ženskim figurama, kao i scenama iz lova. Možda je to bilo djelo

hrišćanskih majstora. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil, pod kojim je ova
privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11, za izradu zidnih dekoracija
svoje palate uposlio je bizantijske slikare, koji se nisu kolebali da među mnoge
oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12.
 U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada
postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. Najranije
predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih
godina devetog stoljeća. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu, koju
su vjerovatno mogli izra-

PRIZOR IZ AL-HARIRJA, MAQAMAH 19

Bolesnika, čiji se sin nalazi iza njegove glave, posjećuju njegovi prijatelji.
Rukopis iz A. H. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču
diti nestorijanci. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip,
preko perzijskih kanala, grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom
starih Asiraca. Muslimansko se vjersko slikarstvo, međutim, ne pojavljuje u svom
punom zamahu sve do početka četr-
11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi, str. 266—7, d Yaqut, vol.
III,
str. 17—18, kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294,000.000 dirhama.
12 Ernst Herzfeld, Die Malereien von Samarra. (Berlin, 1927),
pls. LXI,
LKIII.
13 Mas'udi, vol. I, str. 315—18.

384
UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO
naestog stoljeća. Ono, očigledno, vuče svoje porijeklo iz umjetnosti
orijentalnih hrišćanskih crkava, u prvom redu jakobitske i nestori-janske, iz
dekoracija knjiga, što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. U
ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. Od nekoliko
arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara, na nesreću, nijedno
nije sačuvano. Za taj predmet tako je malo bilo interesa.
Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest al-
Sufijeva astronomija iz god. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). Ilustrovanih
književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. To
su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. Te
minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih
iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. Ovakvi muslimani, kojima je
bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa, morali su najprije da
upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare, sve dok sami muslimani nisu
našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. Perzija, sa svojini starim
indo-iranskim instinktima i tradicijama, naročito je bila plodna u proizvodnji
ovakvih samostalnih slikara. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju
treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga
što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do
dolaska safa-nidske dinastije god. 1502.

Industrijske umjetnosti
Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara
i boja. Zahvaljujući njihovim nastojanjima, islamske industrijske umjetnosti
dostigle su visok stepen savršenosti. Tkanje čilima ovdje je još u doba
egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. Scene iz lova i bašta bile su
omiljele šare na serdžazama. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi
stvrdla mnoge boje. Ukrašene svilene tkanine, proizvodi muslimanskih ručnih
razboja u Egiptu i Siriji, bile su visoko cijenjene u Evropi, pa su ih krstaši i
drugi zapadnjaci, iznad svih tkanina, birali za umotavanje svetačkih relikvija.
U keramici, drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza,
reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka, kao i
geometrijske i epigrafske figure, dostigle su ljepotu dekorativnog stila, koja
nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. Uprkos
štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću
iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva, grnčari i majstori
metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije
bilo premca u
14 Painting in Islam (Oxford, 1928), pogl. III.
15 Isp. Thomas W. Anraold i Adolf Grohman, The Islamic Book, (London,
1929), str. 2.
16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. vidi Bulletin de l'Institut
d'Egypte,
vol. XXVIII (Cairo, 1946), str. 1—5.
17 Gaston Mignon, Les oris musulmans (Pariš, 1926), str. 36—7.

RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI

385

srednjem vijeku. Kašanska cigla (qashani), ukrašena konvencionalnim cvijećem,

koju su iz Damaska uvozili u Perziju, bila je u osobitoj modi zajedno sa
mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. Bolje nego išta
drugo, arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni
motivi u islamskoj umjetnosti. Ona su, štaviše, postala religijski simboli.
Naročito u An-tiohiji, Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je
Tir, proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. Među pohranjenim blagom
Luvra, Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi
primjerci tanjira, sol ja, vaza, vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku
upotrebu iz Samare i Fustata, naslikani sa vrlo blistavim sjajem, koji je tokom
stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja.
Kaligrafska umjetnost, čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći
ovjekovječavanja riječi božje, našla je odobrenje u Koranu (68:1, 96:4). Ona se
prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala
najcjenjenija umjetnost18. Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na
slikarstvo bio je vrlo primjetan. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj
estetskoj prirodi, koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića.
Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. Čak i vladari
su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. Arapska istorijska
i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa, dok
su prećutno prešla preko imena arhitekata, slikara i bakrorezaca. Među
osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani, t 834), koji je
živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime; ibn-Muq-lah (886—
940), abasidski vezir, kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. On je i pored toga
mogao lijepo pisati lijevom rukom, pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak
odsječene desnice20; ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032), sin vratara bagdadske
kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq. Posljednji pisar
abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi,
dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa, prema čijemu je imenu stil
Yaquti dobio svoj naziv. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske
vještine, kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba, njihovi umjetnički
kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. Kaligraf i ja je možda jedina arapska
umjetnost koja danas u Carigradu, Kairu, Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i
muslimanske predstavnike. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom
sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli.
Kaligrafija
18 Vidii Qalq>ashandii, vol. III, str. 5. i slj., vol. II, str. 430. i slj.
19 Fihrist, str. 119; Yaquit, Udaba', vol. V, str. 268. i slj.
20 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 472; Fakhri, sir. 368, 370—71; Yaqut, vol.
III,
150, 11.8—10.
21 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 31. i slj.; Nuwayri, vol. VII, str. 3—4.
22 Vidi B. Morditz, Arabic Palaeography (Gairo, 1905), pl. 89.
25 — (storija arapa
386

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti, upotreba boja i

ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa
svetom knjigom. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost
ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana, koja je dostigla najveći stepen
razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. I ovdje je slikarska umjetnost
nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. Muslimanski
pozlatar (mudhahhib), koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa, po važnosti je bio
odmah iza njega. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane
rukopise.
Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je
tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i
ranije bio slučaj u Damasku. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma
jad završio. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86),
»čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24), i njegova
učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804), koji je poslije svoga učitelja postao
patrijarh klasične muzike. Dok je još bio mlad, Ibrahim, potomak jedne plemićke
perzijske porodice25, bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen
ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. On je prvi davao takt dirigentskom
palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj
da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. Kasnije je al-Rašid uzeo
Ibrahima sebi u službu, za svog prisnog druga, darovao mu 150.000 dirhama i
doznačio mu mjesečnu platu od 10.000 dirhama. Od svog patrona umjetnik je primao
povremene poklone. Za jedan od njih, koji je dobio za otpjevanu pjesmu, govore,
iznosio je 100.000 dirhama. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju,
pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. Po ocjeni djela 'Iqd, »Ibrahim je
bio najveći i najsvestraniji muzičar, ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28.
Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju,
dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med, koji je sladak koliko god ga
vi kušali«29).
Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje, kao što je
činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih
skupova muzičkih zvijezda30. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu
muških i ženskih robova pjevača. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj
fantastičnih anegdota koje su
23 Abd'ullah ibn-Wabb, slobodnjak Khuiza'ae; Aghdni, vol. VI, str. 7.
24 Agha.ni, vol. VI, str. 8, 11.4—5, što citira Nuwayrd, vol. IV, str.
289.
25 Fihrist, str. 140; ibn-KhaFaikan, vol. I, str. 14; Nuwayird, vol. IV, str.
320.
26 <Iqd, vol. III, str. 240, L. 4. Isp. str. 257.
27 Aghdni, vol. V, str. 41.
28 Vol. III, str. 239.
29 Loc. cit. Isp. Aghdni, vol. VI, str. 12.
S(* (Iqd, vol. III, str. 239. i slj.

RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI

387

ovjekovječene na stranicama djela Aghani31, 'Iqd, Fihrist, Nihayah i, iznad

svega, u Arabljanskim noćima. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na
jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. Njegov sin al-Amin
priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate
plesalo do zore32. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad, al-Amin je
patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica
pjevačica33.
 Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845), Ibrahimov učenik. Dok
je još bio mlad, Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u
očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. Kasnije je on
prešao u Harunovo vlasništvo. On ga je oslobodio, nagradio sa 100.000 dinara34 i
dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. Jedne večeri on je otišao na Tigris i
počeo da pjeva. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama
u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35.
Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma
al-Mawsilija (767—850), prvaka muzičara svoga doba36. Poslije svoga oca, Ishaq
je predstavnik duha klasične arapske muzike. Kao svestran muzičar, bio je
»najveći muzičar koga je islam dao«37. On je tvrdio, kao što su tvrdili i njegov
otac i Ziryab, da mu jinn došaptava melodije.
Ovi i drugi virtuozi vedrih dana, koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi
drugovi, bili su više nego muzičari. Oni su bili nadareni neobično jakom
dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem, znali su veliki broj stihova i prijatnih
anegdota. Bili su pjevači, kompozitori pjesnici i naučnici, dobro upućeni u
savremene naučne grane. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. darib), koji
su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju; violu (rabat),) upotrebljavali
su izvođači nižeg ranga. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. qaynah), koje su,
po pravilu, pjevale sakrivene iza zavjesa. Takve su djevojke postale potreban
ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. Za
jednu, koju je izvježbao Ishaq, glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30.000
dinara, a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. Nju je povisio
na 40.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. Ishaq je riješio problem na
taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38.
Kalifova kuća u Bagdadu, više nego kuća u Damasku, dala je nekoliko
istaknutih lutnjista, pjevača i kompozitora. Od svih Abasida Ibrahim ibn-al-
Mahdi, Harunov brat i god. 817. al-Ma'munov tak-
31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi
arapskog
društvenog života, ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. pred-
islaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967), najvećeg
muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija.
32 Vidi str. 281.
33 Mas'udu, vol. VI, str. 426—30.
34 Aghani, vol. XXI, str. 226, vol. VIII, sitr. 20.
35 Aghani, vol. XXI, str. 237—8. Isp. Nuway,ri, Nihayah, vol. IV, str. 307.
36 Vidi ibn^KhalMkan, vol. I, str. 114. i slj.; Fihrist, str. 140
—41; Aghani,
vol. V, str. 52. li slj.; Nuwiayirti, vol. V, str. 1. i slj.
37 Fairmer, Araibian Music, str. 125.
38 Fakhri, str. 276—9.
25'

388

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

mač za Kalifat, stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. Al--Wathiq (842—

7), koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40, bio je prvi kalif
muzičar. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto
pjesničkog i muzičkog talenta41. Međutim, jedini pravi muzičar bio je kalif al-
Mu'tamid (870—92), u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj
govor o muzici i plesu, važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono
doba42.
Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja
su obrađivala naučnu teoriju muzike. Dva takva Aristotelova djela preveo je na
arapski, pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De
animaj43, čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73), koji je
također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). Euklidu .se
pripisuju dva prevedena djela na arapski, Kitdb al-Nagham (knjiga melodija),
pseudo-Euklidovo djelo, i Kitdb al-Qdnun (canon)44. Aristoksen, iz četvrtog
stoljeća pr. n. e., bio je, u prvom redu, poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa<
(ritam)45, a Nikomah, Aristotelov sin, po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus
major o muzici)46. Iskrena braća (deseto stoljeće), od kojih su neki očigledno
bili muzički teoretičari, uvrstili su muziku u granu matematike i slavili
Pitagoru kao osnivača te teorije47. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su
pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i
fiziološkim gledištima teorije tona. Naučno-matematička strana arapske muzike,
prema tome crpljena je od Grka, ali praktična strana, kako su pokazala
Farmerova48 ispitivanja, imala je čisto arabljanske obrasce. Nekako u ovo
vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi, kasnije musiqa (muzika) i počela se
primjenjivati na teoretske aspekte nauke, ostavivši samo za praktičnu umjetnost
stari arapski termin ghind', koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i
za muziku. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje), kao nazivi instrumenata, i drugi
tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. Orgulje su,
očigledno, import iz Bizanta. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom
stoljeću, abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180), iz Damaska, i abu-Zakariva'
Yahya al-Bayasi, koji je bio u službi Salaha al-Dina49.
»• Ibn-Khallikain, vol. I, str. 12. i slj.; Tabani, vol. III, str. 1030. i slj.
40 Aghdni, vol. VIII, str. 163, njega citira N>uwayrti, vol. IV, str. 198.
41 Niuwayiri, vol. IV, str. 199.
42 Mas'udi, vol. VIII, str. 88—103.
43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910).
44 Fihrist, str. 266; Qifti, str. 65.
45 Fihrist, str. 270.
48 Ibid., str. "G9.
47 Rasa'il, vi»l. I, str. 153.
48 Arabian Music, sitr. 200—201; »MaMc« u The Legacy of Islam,
izd. Tho-
mas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford, 1931); str. 336. i slj.
49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah, vol. II, str. 155, 163.
Muzički teoretičari

RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI

389

Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi, koji
je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. Njegova djela, kako je ranije
istaknuto, nose najranije tragove grčkog uti-caja. Al-Kindiju se pripisuje šest
djela. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. Ne samo
al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također
muzički teoretičari. Al-Razi (865—925) napisao je, u najmanju ruku, jedno takvo
djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. Al-Farabi (-j- 950), lično savršen
svirač lutnje, bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. Pored toga
što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima, on je sastavio
tri originalna djela. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled
na Istoku. Na Zapadu je, međutim, izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka
Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o
muzici koje je prevedeno na latinski. Pored spisa al-Farabija, i djela ibn-SIne
(-f- 1037), koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa',
raspravu o muzici, kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski
i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. Može se reći da je,
zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i
pjevanje)53, muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava.
Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. Arapska muzika, sa
svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i
iqa< (ritam), prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena.
Arapski napjevi su danas oskudni melodikom, ali jaki ritmom, i nijedan današnji
čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili
potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu
terminologiju. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i
Indiji.

50 Vol. I, str. 320, 1. 26.

51 Vidi str. 338.
52 Izd. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo, 1931).
53 Ihya', vol. II, str. 238. i slj.

POGLAVLJE XXX
MUSLIMANSKE SEKTE

Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750—

1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i
dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. U teologiji
i pravu, prirodnim naukama i filozofiji, u književnosti i humanističkim naukama
islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. Njegove
filozofske škole, koje su se tada razvile, traju u nekom obliku do današnjeg
daha. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije.
Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puri-
ortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je
Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko
njegova jedinstva. Kasnije se, međutim, razvio jedan racio-nalistički ogranak
koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. Na
podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn- al-Duwada1, al-Ma'mun, čiji je interes
za filozofiju dao novom učenju status državne vjere, izdao je god 827. znamenitu
proklamaciju, u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u
opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran, u svom postojećem obliku u arapskom
jeziku, identična reprodukcija nebeskog originala2. Ova nova dogma »o stvaranju
Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. Čak su i
suci morali proći kroz to iskušenje. Kalif je god. 833. izdao zloglasni edikt da
nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati
sudački položaj ili biti imenovan na novi. U -isto vrijeme on je ustanovio
mihnah, inkvizicijski sud, radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu
dogmu3. Tako je, čudnom ironijom sudbine, pokret za
1 Vidi iibn-Khallikan, vol. I, .str. 38—45; Taibari, vol. III, str. 1139. i
slj.
2 Vidi str. 125.
3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija,
vol. III,
str. 1112—16.

MUSLIMANSKE SEKTE

391

koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat

njenog ugušivanja.
Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio he-
inkvizicija rezu. Umajad Isham (724—43) naredio je da se
pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da
je Koran stvoren4, isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz
Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. I al-Mahdi i al-Hadi su na
krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. Međutim, ovaj al-Ma'munov
inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila
na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni.
Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7,
čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini
jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. Progon ortodoksa nastavljen je i
pod al-Ma'munova dva nasljednika. Međutim, u drugoj godini svoga kalifovanja,
god. 848. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo
uspostavio staru dogmu.
Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845).
Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije
u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. Njegov
sistem, u glavnim potezima, podsjeća na učenje Anaksagore. Al-Nazzam je ubrajao
među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. Drugi rani vođa
bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835), kadarit koji je naginjao
indijskoj školi.
Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi-
«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i po-
novno uspostavljanje ortodoksnog učenja, koje
je poslije postalo baština sunitskog islama, bio je abu-al-Hasan 'Ali--al-
Ash'ari iz Bagdada (-f- 935—6)11, potomak izabranog suca abu--Muse. »Mutaziliti
su« po riječima jednog pobožnog muslimana, »bili podigli visoko glave, ali je
njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija.« On je počeo
kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). Međutim, al-Ash'ari
je u kasnijem
4 Itan-al-Athlr, vol. V, istr. 196—7.
5 Ibid., str. 197; Tabani, vol. II, str. 1733.
• Vidi str. 328.
7 Talbani, vol. III, đtr. 1131. i slj.
8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani, str. 37—42;
Baghdadi, izd.
Hitti, str. 102—9.
9 Ibn-IJazm, vol. IV, -str. 148; al-iKhayyat, Kitdb al-Intisdr,
izd. H. S.
Nyberg (Cairo, 1925), indeks.
10 Vttdi Shahrasitani,_ str. 46—8; Baghdadli, str. 109—10.
11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln, azd. H. Ritter (Consitantiinople,
1929),
str. 155—278; Shahrasitani, str. 65—75.
12 Vidi Shahnastami, str. 54. i slj.; Baghdadli, str. 121.

392

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u

svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni
uveli i dalje razvijali. Tako je on postao, uza sva druga svoja dostignuća, i
osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). Poslije njega skolastički
pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su
najglavnija crta muslimanskog duhovnog života, isto kao što je bilo i u
srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule
bila fcay/ (bez modaliteta, uvjetovanosti), prema kojoj se od ljudi očekivalo da
prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih
objašnjenja. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog
istraživanja. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da
propagira Ash'arijev teološki sistem.

Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Algazel), bez sumnje najveći

 islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i
najoriginalni]ih mislilaca, pošao je stopama „ al-Ash'arija. Al--Ghazzali je bio
taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje
za opću nauku islama. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od
toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. Muslimani kažu, ako se
poslije Muhameda mogao pojaviti prorok, to je mogao biti samo al-Ghazzali.
Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. u Tušu, u Kurasanu, gdje je i umro
1111. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz
koje je prošao islam. Evo njegovih riječi:
Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset)..., ja sam
stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. Nijednog batinita nisam nikada sreo
a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam; nijednog zahirita a da nisam
zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja); nijednog
filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije;
nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim
cilj njegove dijalektike ili teologije; nijednog sufiju a da me nije vukla vruća
želja da uđem u tajne sufizma; nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem
u porijeklo njegova asketizma; nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam
pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. Takva je bila
neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti, neki nagon i
temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet
Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks, ali je ubrzo postao sufija,
i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina, on je potpuno prekinuo sa prošlošću.
God. 1091. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu, gdje je
postao skeptik. Poslije četiri godine on
13 Fihrist, str. 181.
14 Od ghazzal (prelac), neispravmije al-Ghazali; Muhammad dibn-abi-Sha-
nab u Majallat al-Majma', vol. VII (1927), str. 224—6. Isp. Dumcan B. Macdonald
u Journal Royal Asiatic Society (1902), sitr. 18—22.
15 Neoplatoniist.
16 Al-Munqidh min al-Dalal, izd. A. Schmoldens (Pariš, 1842), str.
4—5;
isip. C. Field, The Conjessions oj Al Ghazzali (London. 1909), str. 12—13. Auto
biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. Augustina.

MUSLIMANSKE SEKTE

393

se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe, koja ga je i fizički

i moralno potpuno skrhala. Intelektualizam ga je iznevjerio. Kao derviš, on je
lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. Poslije
otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima,
uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću, on
se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. Ovdje je napisao svoje remek-djelo
Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). Misticizam ovoga djela ulio
je život u pravnu nauku, a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku. U
njemu i u drugim djelima, koja su slična ovome, kao npr. Fdtihat al-'Ulum18,
Tahdjut al-Falasifah,19, al-Iqtisad fi al-I'tiqad20, ortodoksna teorija došla je
do svog vrhunca. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki
položaj koji je uzurpirao. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao
jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne
škole teologa. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150.
god. i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. Na Tomu
Akvinskog, jednog od najvećih hrišćanskih teologa, i, indirektno, kasnije na
Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija, koji je od svih muslimanskih mislilaca
bio najbliži hrišćanskom učenju. Skolastički kolstur, koji su izradili al-
Ash'ari i al-Ghazzali, islam je zadržao do današnjeg dana, međutim, hrišćanstvo
je uspjelo da prekine sa skolastikom, naročito u vrijeme protestantskog odmetni-
štva. Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli, prvi je kročio naprijed, dok
je posljednji ostao na istom mjestu.

Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. To nije toliko skup doktrina koliko

način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. Muslimanski misticizam
predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma, koji
se razvio kao posljedica toga. Psihološki, njegovu osnovu treba tražiti u
ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj
istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. Kao i ostali islamski pokreti,
i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. U Koranu ima u obilju stihova
kao što su npr. 4:96; 9:113; 33:47, koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom
ovoga svijeta«, preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu
svoje uzdanje u boga, jer je bog dovoljan zaštitnik.« Muhame-dov odnos prema
bogu ima mističan aspekt, naime, direktnu svijest božanskog prisustva. Zato su
pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova
kakvo je sačuvano u ha-disima.
Sufizam
17 Četiri -vol. (Cairo, 1334). Još ima nekoliko izdanja.
18 (Cairo, 1322).
19 Izd. M. Bouyges (Beyj*it, 1927).
20 Drugo flzd. (Cairo, 1327).
21 Od iar. suf, vuna, 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom
prihva-
tanja mističnog života. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgen-
Idndischen Gesellscha/t, viol. 48 (1894), str. 45—8.

394

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Pristalice sufizma su u početku provodile asketski, uglavnom kontemplativan

život, kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi, međutim u toku drugog
islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret,
koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva, neoplatonizma, gnosticizma i
budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. Njegove
pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim
monasima, od kojih su prihvatili i ideju o celibatu, za koju se ortodoksni islam
nije nikada zalagao. Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također
pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi
put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću, sa magistrom (shaykh) i iskušenicima
(murid), što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika, potpuno se
približava mona-škim redovima, uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva
(rah-baniyah) u islamu«. Vjerska služba bratstva, koja se zove dhikr23, jeste
jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske
litanije24. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je
bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam
iz starijih monoteističkih vjera.

Asketizam
Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog
stoljeća. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. Prvi čovjek kome je
dat naziv suji, i to prema kasnijoj tradiciji, bio je čuveni okultist Jabir ibn-
Hayyan (živ. ča 776), koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu.
Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f- ča 777) može se uzeti kao tip
ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). U sufijskoj legendi o njegovu
obraćenju, koja je očigledno napisana prema priči o Budi27, Ibrahlm se
pojavljuje kao kraljev sin, koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas
kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. Na to je kraljević s jahao
s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio
asketskom životu i pobožnosti. Prema jednoj drugoj priči, njegovo je obraćenje
rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se
zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli.
Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan, Ibrahlm je na se stavio
odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. Poslije prihvatanja sufizma
Ibrahlm je otputovao u Siriju, gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Tu
je živio od rada svojih ruku.
22 Sur. 46 :29 i slj.
23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje; sur. 33—41.
24 Reynold Nicholson, The Mystics of Islam (London, 1914), str. 10.
25 Al-Maslh al-Dajjdl, od ar. Meshlha Daggdla. Isp.
Mat. 24:24; Rev.
13 :1—18; Dan.'li : 36.
26 Jahiz, Bayan, vol. I, Str. 233.
27 T. Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904), str. 132. i slj.
28 Vlidli ibn-'Asaklr, vol. II, str. 167—96; Kutubi, vol. I, str.
3—5; al-Qus-
havni, al-Risalah (Cairo, 1284), str. 9—10.

MUSLIMANSKE SEKTE

395

Misticizam
Pod uticajem hrišćanskih, kao i helenističkih ideja, muslimanski asketizam
postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan, tj. pristalice su ga počele
smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu, tako da ona
može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti, nego sredstvom kojim se
zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah)
boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog
pojedinca, suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom
priznate tradicije. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849—
50), čiji je grob u Daraji, blizu Damaska, bio cilj hodočašća u Yakutovo
vrijeme29. Ali prvi član mističke sufijske škole, koja se suprotstavila,
njihovoj asketskoj školi, bio je Ma'ruf al-Karkhi, član bagdadske škole, koji je
umro 815. godine. Ma'ruf a, koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30,
opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca. Njegov grob u Bagdadu,
na lijevoj strani obale Tigrisa, još je veliko stjecište hodočasnika, i u
vrijeme al-Qushay-rija31 (-j- 1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim
lijekom za ozdravljenje bolesnika. Prema mističkom učenju, jedino *postoji bog.
Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. Na taj način ljubav
postaje bitni osnov misticizma.

Teozofija
Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. Za ovaj prelaz, koji
se zbio u periodu prevođenja sa grčkog, presudan je bio helenistički uticaj.
Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. Egip-
ćanin), potomak nubijskih roditelja33, koji je umro u Džizi (Gizeh) god. 860.
Pristalice sufizma, uglavnom, smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine.
Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate
spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«.
Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. On je začetnik učenja da se prava
spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom, ekstazom (wajd). Al-Mas'udi34
govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže
domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za
nestale antičke nauke.

Panteizam
Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod
indijsko-iranskim uticajem. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo, u najmanju ruku,
jedan
29 Buldan, vol. II, str. 536.
30 Isp. al-H'UijwIrli, Kashf al-Mahjub, prev. R. A. Nioholsan
(Leyden, 1911),
sbr. 114.
31 Risalah, str. 12.
32 »Riblji čovjek«, u Koranu primijenjen na Janu, Sur. 21 :87.
Dhu-al-
-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim.
33 Qushayri, str. 10; Hujwlni, str. 100.
34 Vol. II, str. 401—2.
35 Vol. III, str. 24, 11. 27—8.

396
opis očigledno budističkog pogleda na život, a monasi heretici (zindlq), koje
opisuje al-Jahiz36, bili su ili indijski sveci (sadhus), budistički monasi ili
njihovi imitatori37. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875), čiji je djed bio
Magijac, možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja), koja je vjerovatno
odbljesak budističke nirvane. Drugi je jedan Perzijanac, al-Hallaj (grebenar),
bio god. 992. šiban i izložen ruglu, a zatim pogubljen i spaljen od abasidske
inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. bog). Njegovo pribijanje na
krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. Njegovu mističku teoriju
objašnjavaju sljedeći stihovi:
Ja sam onaj koga ja volim, a onaj koga ja volim jest ja.
Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu.
Kada ti vidiš mene, ti vidiš njega:
a kada vidiš njega, vidiš nas obadva.39
Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca.
Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165—
1240) iz Španije, čiji je grob na podnožju brda Kasijun, u Damasku, danas
uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. Suprotno od ortodoksnih sufija,
kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40, ibn-'Arabi je
nastojao da sufizam učini naukom, koju je on namjeravao da rezerviše za krug
novoko-optiranin članova. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke
ideje da je sve bog.

Mistička poezija i -filozofija

Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. To je bio
Egipćanin Ibn--al-Farid, 1181—1235, čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom
na slovo tj41, koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. S druge strane,
skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici, npr. Sa'di, Hafiz i al-Rumi, bili su
mistici. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost
može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao, a to su al-Farabi i al-
Ghazzali. Ovaj posljednji je izmirio sufizam, koji je obilovao mnogim
neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov
intelektualizam.
88 Hayawan, vod. IV, str. 146—7.
37 Ignaz Goldziher, Vorlesungen uber den Islam, izd. F. Baibanger (Hed-
delberg, 1925), sitr. 160.
88 Turski izgiovor ar. aibu-Yaz!d. Vidi Qushayiri, str. 17—18; ibn-
Khallikan, vol. I. str. 429.
39 Ibn-Khialllkara, vol. I, str. 261. Isp. R. A. Nicholson,
Studies in Islamic
Mysticism (Camibodge, 1921), str. 80; Lomiš Massignon, La Passion d'al-Halldj:
martyr mystique de l'Islam (Pariš, 1922), vod. II, str. 518.
40 QusJiayiii, str. 24—5; Hujwlri, str. 128—30.
41 Dlwan, izid. Amln Khuri, 3. izd. (Beirut, 1894), str. 65—132; prev.
skoro
potpuno Nichodson, Studies, str. 199—266.
MUSLIMANSKE SEKTE

397

Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjer-

skog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao
se skoro potpuno na individualnoj osnovi. Mali kružoci učenika i sljedbenika
okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja,
npr. u slučaju al-Hallaja. Međutim, takva orga-nizovana tijela bila su lokalna
po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. Pred kraj dvanaestog
hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. Prvo bratstvo
(tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko, nazvano tako prema
Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42, koji je
živio u Bagdadu. Red, jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih, i sada
tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu, uključujući Alžir, Javu i
Gvineju. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko, koje je osnovao
Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183), čiji članovi, kao i članovi drugih bratstava,
mogu da izvode čudnovate majstorije, kao što su gutanje užarene žeravice, živih
zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Zatim slijede
mawlawiti, općenito poznati kao derviši koji se okreću. Njihov red grupiše se
oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija, koji je umro u Kuniji
(Konieh, klasično Iconium) god. 1273. Suprotno općoj muslimanskoj praksi, al-
Rumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. Red je uvijek za
starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. Starješina
je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem.
Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito
vrijeme, prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog
antinomijanizma. U većini slučajeva osnivač reda lično je, obdaren i snabdijeven
božanskom ili polubožan-skom moći, postajao središte kulta i glavno prebivalište
njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. U Africi su najjače
vjersko bratstvo šadiliti43, koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f- 1258), a
naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima.
Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego
što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. Današnje bratstvo sanusi, čije se
glavno sjedište nalazi u oazi Kufre, a ranije i Džagbubu, osnovao je 1837.
Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova
zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim, kao i vjerskim
ciljevima. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah, nazvano prema Ah-madu
al-Badawiju (f 1276), čiji je centar u Tanti. U Turskoj je jedan od najjačih
redova imenom baktashi, poznat zbog svojih veza sa janjičarima. Ovaj red, koji
je stao na čvrste noge oko 1500. god., pro-
42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh
al-Islam«,
D. S. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907), sttr. 267—310. O nje
govim čudesima Viidi Shajtanav^fi, Bahjat al-Asrar (Cairo, 1304), na
čijim
marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom
Futuh
al-Ghayb.
43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili, Qawanin Hikdm al-
Ishrdq
(Damascuis, 1309); prev. Edwand J. Jurji, Illumination in Islamic Mysticism
(Pirinceitexn, 1938).

398

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

pagira celibat, štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj

teologiji. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo.
Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije, derviški redovi te zemlje
sačuvali su tragove šamanizma, koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne
Azije.
Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. Članovi,
koji se obično nazivaju derviši44, žive u naročitim stanovima zvanim taklyah,
zdwiyah ili ribat, koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove. To je
funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. Bratstvo može imati, pored starijih
članova i novaka, još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka, koji se moraju
pokoravati naredbama starješine reda.
Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika mona-
štva i rituala45, sufije su doprinijeli islamu i na
drugim područjima. Njima, očigledno, treba pripisati rasprostranje-nje brojanica
(subhah) među muslimanima46. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju
brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). Ovo sredstvo pobožnosti, koje je
indijskog porijekla, sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava, a
ne direktno iz Indije. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na
Zapad, u katoličku crkvu. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje
dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. 810)47. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz
Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze. Kada
mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije, uprkos
dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti, ibn-Junayd je ovako odgovorio:
»Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48.
Kult svetaca Sufizam je, osim toga, započeo i popularisao
kult svetaca. Kult svetaca nije nigdje u Koranu
naišao na odobravanje. On se pojavio, povodeći se za hrišćanskom praksom, kao
odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i
čovjeka u islamskoj teologiji. Iako u islamu nema formalne kanonizacije, narodno
priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca
(wali, prijatelj boziji). Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog
mišljenja, zajedničkog i Sunijama i Šiijama, da je zazivanje svetaca
idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s
ortodoksnim principima, koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog
uticaja. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«,
44 Ar. daruilsh, od ;par. sinamaš,an, potreban, prosjak.
45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-al-
Javvzi, Naqd,
str. 262. i slj.
46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions, vol. XXI
(1890).
str. 295—300; Vorlesungen, str. 164.
47 Dlwan, istr. 108, 1.18. Isp. ibn-Quitaybah, al-Shi'r, str. 508, 1.2.
48 Quishayri, str. 25.

MUSLIMANSKE SEKTE

399

nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. Oni
su, .na primjer, dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81), iz Basre, ženi mistiku
plemenita života i divnog karaktera, prvo mjesto na listi svetaca. Od toga
vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«.
Dok je još bila mlada, ona je bila pro-data u ropstvo, ali kada je njezin
gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve, poklonio joj
je slobodu. Ona je odbila da se uda, provodila je pravi svetački i asketski
život. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«, opominjući ljude
na pokoru, strpljivost, zahvalnost, sveti strah, dragovoljno siromaštvo i
potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. Kada su je upitali da li mrzi đavola,
Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta
mojoj mržnji đavola.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli, ona
je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema
mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome, osim prema njemu«50.
Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema
njemu ... ili iz ljubavi prema raju ... nego samo iz ljubavi prema njemu i iz
čežnje za njim«51.
Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi, jedan od onih
ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja
al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. Ta molitva jasno svjedoči
koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52.
Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. Tada je on
razgranao svoje ogranke, koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i
Kalifata. Kao sljedbenici Alijini, nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Aba-
sida nego pod režimom Umajada, mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto
prvih na štetu drugih. Naklonost al-Ma'muna, koji je išao čak dotle da je nosio
odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od
njihovih imama, 'Alije al-Ride53, pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. Ubrzo
je došao al-Muta-wakkil, koji je 850. nastavio raniju praksu proganjanja šiija.
On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali, koji je bio još
više štovan54. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. God.
1029. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao
49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima
jedan odsjek
svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya', vol. II (Cairo,
1933), str. 39—79.
50 Farid-tal-Dln 'Attair, Tadhkirat al-Awliya', izd. R. A.
NidDolson, vol. I
(Leyden, 1905), str. 67. "
51 Abu-Talib (al-Makki), Qut al-Qulub (Caliro, 1932), vol. III, str.
83. Više
o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith, Rabi'ah the Mystic alnd her Fellow-
Saints in Islam (Gaimibiidige, 1928).
62 Louis Masisigmon, Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de
la mystique en pays d'Islam (Pariš, 1929), isitr. 111—12.
53 Ya'qubi, vol. II, str. 544—5.
54 T-'akhri, str. 325; Mas'udi, vol. VII, str. 302—3.

400

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. Ovo sveopće neprijateljstvo

navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56, tj. oslobađanje od
vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. Legitimnost licemjerja
kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57, ali su ga šiije
učinile svojom fundamentalnom dogmom. Tome su oni pridodali još jednu tačku, tj.
da vjernik, kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni,
ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da
to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58.
Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih, mada ne uvijek
neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka, šiije, nonkon-formisti, nastavili
su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su
je bili dužni iskazivati walayah), naime imamu, koji je vukao porijeklo od
Alije. Suprotno od sunitskog kalifa, šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne
samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. U tome svojstvu on je bio
nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski
dar bezgrešnosti60. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci, šiije su učile da se
sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom
zaštitom protiv zablude i grijeha. Aliju, njihova prvog imama, naslijedio je
njegov sin al-Hasan, zatim drugi njegov sin al-Husayn61, čija je loza još
slavnija. Posljednjih devet od dvanaest imama, kojima su pristalice
dvanaestorice (Ithna lAsharlyah, glavnina šiija) prisezali vjernost, bili su
potomci Husaynovi. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili
otrovani: Ja'far (765), u Medini, Musa62 (799), u Bagdadu, -Ali-al-Rida63 (818),
u Tušu, i Muhammad al-Yawad (835), u Bagdadu. Drugi su pali boreći se protiv
vlasti kalifa ili od ruke dželata. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad
»nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka,
on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. Kao takvog,
njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti
(ghaybah). U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo
uspostavi pravi islam, da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij
prije kraja svih stvari. Mada skriven, ovaj dvanaesti
« Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 278.
56 Doslovno »oprez«, »strah«, Koram, 3 :2.7..
57 Shahrastani, str. 92, 1.15, str. 93, 1. 6.
88 Goldziher, Vorlesungen, )Str. 203.
59 Vidi str. 248. Baghdadii, Usul, vol. I,_sitr. 277—9.
80 Shahrastani, str. 108—9; ibn-KhiaLdun, Mugaddamah, str. 104—5.
81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od
ostalih
muslimana titulama sharlf (plemić), odnosno sayyid (gospodin), i što imaju
pravo da nose zeleni turban. Sharifi Meke, čiji je potomak bio sunitski irački
kralj Faysal, kao i sharffi Maroka, predstavljaju lozu
najstarijeg Fatimi-
nog sina.
81 Isp. Yai'quibi, vol. II, str. 499.
88 Ya'qulbi, vol. II, str. 551; ibn-Ktoallilkan, vol. I, str. 577.
84 Shahrastani, str. 128; Baghdadii, izd. Hititi, str. 60—61; ibn-
IJazm, vol. IV, str. 138; al-Nawbaikh,ti, Firaq al-Shl'ah, izd. Hellmut Riitter
(Conistanitkiiople, 1931), str. 84—5; isp. Ibn-Khalduin, Muqaddamah, str. 166.
Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire.

MUSLIMANSKE SEKTE
imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). U Perziji su Safavidi
god. 1502. postavili dvanaestog šiiju, koji je tvrdio da je potomak sedmog imama
Muse al-Kazima. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum
tenens) skrivenog imama, a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i
posrednicima sa ljudima.
Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. I
danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. Dok
sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere, oni u svojoj eshatologiji ne
ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65.
Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Prema jednoj predaji,
Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset
ili sedamdeset i dvije sekte, a na isto toliko i hrišćani, moja, međutim,
zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. Od ovih sekta mnoge su bile
ogranci šiija.
Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima
imamata. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju
nasljedstva sve do šestog imama, Va'fara al-Sadiqa, ali na ovom mjestu su se
razilazili, imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina
Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. Ova je sekta svodila broj
vidljivih imama na sedam i, prema tome, bili su nazivani pristalice sedmorice
(Sab'i-yah), Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila, ali kada je doznao
za Isma'ilovu neumjerenost, promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina
Muse. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse al-
Kazima, koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama.
Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju
takvom stvari kao što je opijanje vinom, ostali su lojalni Isma'ilu, koji je
preminuo pet godina prije svoga oca. Za ove pristalice sedmorice, koji su se
također nazivali ismailije, Isma'il je postao skriveni Mahdi67.
U ismailitskom sistemu, kao i u starom Pitagorinom, broj sedam dobio je
karakter svetosti. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske
događaje prema ovome broju. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji, koja se
djelomično bazira na neoplatonizmu, bilo je sedam stepeni emanacije
(proisticanja): 1) bog; 2) sveopći um ('aql); S) sveopća duša (nafs); 4)
iskonska materija; 5) prostor; 6) vrijeme; 7) svijet zemlje i čovjeka. Ovome je
svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing, ndtiq): Adam, Noa,
Abraham, Mojsije, Isus C'Jsaj, Muhamed i Muhammad al-Tamm, Isma'ilov sin. Između
65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. Vjera u
povratak Mahdi ja
omogućila je prevare pa se u svim periodima 'islamske isitorije pojavljivao
velilk 'broj pretendenata.
66 Ibn-al-Jawzi, Naqd, str. 19—20. Isp. Baghdadi, izd. Hitti, str. 15.
67 Navvibaikhti, str. 57—8; Baghdadi, izld. Hitti, str. 58, ibn-
Khalduo, Mu-
qaddamah, str. 107—8.
Ismailije
26 — Istorijo arapa

402

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

ova svaka dva proroka zakonodavca oni su uvrstili sedmoricu nijemih (sing.
samit), od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). Među nijeme proroke ulaze
takvi ljudi kao što su: Ishmael, Aron, Petar i Alija. Paralelno s njima išla je
još jedna niža hijerarhija, svrstana u nizove od sedam do dvanaest, propagandnih
vođa (sing. hujjah) i običnih misionara (sing. đa'i)68.
L 'ALI, f661

2. AL-HASAN, f 669.

3. AL-HUSAYN, f 680.
4. -ALI ZAYN-AL-'AB1DIN, f Ča 712.
3.

Zayd

5. MUHAMMAD AL-BAQIR, f 731.

6. JA'FAR AL-SADIQ, f 765.
5.
Isma'il, + 760. 7. MUSA AL-KAZIM, f 799.
8. <ALI AL-RIPA, f 818.
9. MUHAMMAD AL-JAWAD, f 835.

10. -ALI AL-HADI, f 868.

11. AL-HASAN AL-'ASKARI, f 874.
12. MUHAMMAD AL-MUNTAZAR
(al-Mahdi), f 878.
Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama

Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmukli-

jih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne
propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. Iz svojih skrovišnih mjesta
oni su počeli da šalju misionare, koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu
propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutrašnji, ezoterički). Prema
njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih
batini je), Koran treba tumačiti alegorično, do vjerske, se istine može doći
otkrivanjem unutrašnjeg značenja, čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena
namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno, novi član je
pod zakletvom upoznavan sa tajnarru ezoteričkih nauka, uključujući i tako
zamršene i nerazumljive kao št( je stvaranje svemira emanacijom iz božanske
esencije, seljenje duša imanacija božanstva u Isma'ilu i očekivanje njegova
brzog povratk: (raj'ah) kao Mahdija. Za pristupanje u sektu bilo je potrebno,
kak
«8 Shahrastani, str. 145—7; al-Iji, al-Mawaqif, vol. VIII (Caino, 1327 str.
388—9. Vidi W. Ivanov, A Guide to Ismaili Literature (London, 1^33)
69 Baghdadi, Usul, atr. 329—30; Shahrastani, str. 147. i slj.; ibnnal-
Jaws str. 108.

MUSLIMANSKE SEKTE
se govorilo, sedam do devet etapa70, koje podsjećaju na današnje slobodno
zidarstvo.
Ovaj ezoterički sistem našao je oduševljenog pristalicu u nekom 'Abdullahu,
čiji se otac Mavmun al-Qaddah, nepoznatog porijekla, bavio liječenjem očiju
(qadddh) u Ah vazu prije nego se preselio u Jeruzalem. 'Abdullah je usavršio
religiozno-politički sistem ismailija, tj. oslobođenje od vjerskih obaveza pod
pritiskom ili prijetnjom koji smo maloprije opisali u grubim crtama. Iz svog
prebivališta, najprije u Basri, a kasnije u Salamiji71, u sjevernoj Siriji, on i
njegovi nasljednici slali su tajne misionare, koji su kao polaznu tačku svojih
propovijedi sistematski uzimali izazivanje skepticizma kod budućeg sljedbenika.
Zatim bi svratili pažnju na velikog Mahdija, koji će se ubrzo u javnosti
pojaviti. Iskorištavajući rastuću mržnju između arapskih i perzijskih muslimana,
ovaj sin skromnog perzijskog okuliste zasnovao je smion projekat da ujedini u
tajno društvo, sa hijerarhijskim stepenima, i pobijeđene i pobjednike, koji će
se, kao slobodni mislioci, koristiti vjerom za obaranje Kalifata i osigurati
'Abdullahu ili njegovim potomcima prijesto—projekat koji izaziva zapanjen je i
svojom koncepcijom i brzinom izvršenja i djelomičnim uspjesima. Zahvaljujući
ovome planu, u Tunisu i Egiptu na vlast je došla dinastija Fatimida.
Karmatije PriJe sv°Je smrti> oko 874- g°d-72> 'Abdullah je
našao najrevnosnijeg učenika i prozelitu u
Hamdanu Qarmatu73, jednom iračkom seljaku, koji je u zvijezdama pročitao da će
Iranci povratiti arapsko carstvo74. Hamdan je postao osnivač batini ja sekte,
koja je po njemu dobila ime karmatije. U ovome pokretu stara neprijateljstva
između urođeničkog seljaštva i sinova pustinje očigledno su našla odjeka. Oko
890. god. osnivač je sebi sagradio u blizini Kufe službenu rezidenciju Dar al-
Hijrah75 (utočište emigranata), koja je postala centar novog pokreta.
Zahvaljujući aktivnoj propagandi među domaćim narodnim masama, naročito
takozvanim nabatejskim seljacima i zanatlijama, kao i među samim Arapima, broj
članova nove sekte se sve više povećavao. U osnovi, organizacija je bila tajno
društvo koje se zasnivalo na komunističkom sistemu. Za prijem je bilo potrebno
izvjesno vrijeme kušnje. Nova se zajednica izdržavala iz zajedničkog fonda
stvore-
70 Mandhejci d nelke grčke filozofske škole prije ovog vremena
prakti-
kovaile su ipočetno iprosvijećivainje, 'koje isu ipasteipeno prenosili na nove
članove.
71 VMi Istaikhiri, star. 61; ibn-al-Faqih, str. 110; Yaqut, vol. III,
str. 123.
Mamje autentičan d nov oiblik je Sailaimiyaih; MJaqiđLsi, str. 190; ibn-
Khurdadhbih,
str. 76, 98.
72 Prema bilješci kod al-Jiuwaynija, Ta'rlkh-i-Jahdn-Gushd,
rad. Mlnza
M. al-Qazw!nd, p«t. 3 (Leyiden, 1937), str. 315.
73 Etimologija ove <riječi milje sigurna; možda to
nije arapska riječ
(Baghdadi, iad. Hitti, str. 171; Fihrist, str. 187, 1.9; Sam'anii, Ansdb, fol.
448b),
nego aramejslka u značenju »-tajni učitelj«; T^ari, vol. III, str. 2125,
2127;
ibn-al-Jawzi, str. 110.
74 Fihrist, str. 188.
75 Isp. ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 143, 11.13—14.
26*

404

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

nog od doprinosa, koji su naoko bili dobrovoljni, ali, u stvari, to je bila

serija poreza, svaki naredni bio je teži od prethodnog. Qarmat je išao tako
daleko da je propisao i zajednicu žena i vlasništva (ul-fah)76. U svojoj su
teologiji ovi »islamski boljševici«, tako ih nazivaju neki novi pisci,
upotrebljavali neku vrstu alegorijskog katehizma, koji se temeljio na Koranu i
navodno bio prilagođen svim vjeroispovijestima, svima rasama i svima kastama.
Oni su naglašavali toleranciju i jednakost, organizovali radnike i zanatlije u
cehove (sing. sinj.) i u svom cerem'onijalu imali su cehovski ritual. Najraniji
nacrt organizacije muslimanskih cehova susreće se u osmoj poslanici Iskrene
braće (Ikhwan al-Safa'j, koji su i sami možda bili karmatije. Pokret sta-leškog
udruživanja u cehove, po mišljenju Massinjona (Massignon), dopro je na Zapad i
uticao na formiranje evropskih cehova i slobodnog zidarstva77.
Karmatski pokret, sa svojim komunističkim i revolucionarnim tendencijama,
razvio se u najpogubniju izraslinu u državnoj politici islama. Karmatije su
smatrali potpuno zakonitim prolijevanje krvi svojih protivnika, pa makar u
pitanju bili i muslimani. Prije nego su se potpuno organizovali, oni su
sudjelovali u robovskom ratu Zanj (crnci) u Basri, koji je između 868. i 883. do
samih temelja potresao Kalifat. Pod vodstvom abu Saida al-Hasana al-Jannabi
ja78, najprije Qarmatova79 misionara, oni su uspjeli da osnuju (899) samostalnu
državu na jugozapadnoj obali Perzijskog zaliva s Ahsom80 kao glavnim gradom.
Uskoro je ova država odjedanput postala bastion njihove moći i strah i trepet
bagdadskog Kalifata. Iz svog novog centra oni &u preduzimali čitav niz strašnih
pljačkaških pohoda u susjedne zemlje. Al-Jannabi je lično pokorio Jamamu oko
903. god. i upao u Oman. Njegov sin i nasljednik abu-Tahir Sulavman opustošio je
najveći dio donjeg Iraka i presjekao hodočasničke puteve81. Njegova krvološtva
dostigla su vrhunac 930. god.., kada su zauzeli Meku i odnijeli sa sobom Crni
kamen82. Poslije otprilike dvadeset godina, ova najsvetija islamska relikvija
vraćena je godine 951. u Kabu po naređenju fatimitskog kalifa al-Mansura83.
Između desetog i jedanaestog stoljeća pristalice karmatija i al-Jannabi iz svog
centra Sa-lamje krvlju su natapali Siriju i Irak84. Čak su i udaljeni Kurasan i
Jemen zbog karmatske aktivnosti postali stalna žarišta nezadovoljstva.
76 O ostalim sektama s istim nazorima vi/dli ibn-Hazm, vol. IV,
str. 143,
11.13-^14.
77 Cl. »Karmatije-« u Encyclopaedia of Islam.
78 Džainaib je bio grad u Fairisu blizu lišća jedne rijeke koja
se ulijeva
u Perzijski zaliv, IstaiMufi, sitr. 34.
79 Ibn-yawkaa, str. 210.
80 Današnji al-Hufuf. Ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 63.
81 Ibid., vol. VIII, iStir. 124—5, 132—3, 158—9, 232.
82 Miskaway, Tajarib al-Umam, izd. H. F. Aimedr.oz, vol. I
(Oxfond, 1920),
str. 201; ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 63.
83 Isip. Baghdadi, izd. Hitti, str. 176—7; ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 153—
4.
84 Tabari, vol. III, sitr. 2217. ii slj.; Mas'udi, Tanblh, str.
371—6; Miskaway,
vol. II, str. 108—9.

MUSLIMANSKE SEKTE
405

Asasini Karmatska država je propala, ali je njezina na-

uka prešla u fatimidski Egipat. Iz jednog njezinog ogranka
nastao je druzizam, a kasnije neoismailije ili asasini85, iz Alamuta i Sirije.
Asasinski pokret, koji su njegovi članovi nazvali >-nova propaganda«86, započeo
je al-Hasan ibn al-Sabbah (t 1124), možda Perzijanac iz Tusa, koji je tvrdio da
je potomak himjaritskih kraljeva Južne Arabije. Njegovi su motivi očigledno bili
lična ambicija i želja za osvetom od strane vođe krivovjeraca. Kao mlad čovjek,
u Raju87 se al-Hasan uputio u batinitski sistem i, nakon što je proveo godinu i
po u Egiptu, vratio se u svoju domovinu kao fatimitski misionar88. Ovdje je on
god. 1090. osvojio jaku brdsku tvrđavu Alamut, sjeverozapadno od Kazvina. Njezin
strateški položaj nalazi se na prostoru gorskog lanca Alburz 10.200 stopa iznad
morske površine i na teškoj, ali najkraćoj cesti između obala Kaspijske i
Perzijske visoravni. Ovo »orlovo gnijezdo«, što možda i samo ime znači, pružilo
je ibn-al-Sab-bahu i njegovim nasljednicima centralno uporište prvorazrednog
značaja. Njegovo zauzeće bio je prvi istorijski događaj u životu novog reda.
Iz Alamuta je veliki učitelj fda'i al-du'ah) sa svojim učenicima vršio
iznenadne pljačkaške pohode u raznim pravcima koji su poput mreže povezivali
druge tvrđave. U potrazi za pljačkom oni su se slobodno i mučki služili bodežom,
stvorivši od potajnog umorstva pravu vještinu. Njihova tajna organizacija,
zasnovana na ismailitskim obrascima, razvila je neku vrstu agnosticizma, kojemu
je bio cilj da oslobodi novog člana okova nauke. Ona ga je učila o nepotrebnosti
Proroka i podsticala da ne vjeruje ni u što i da se ne boji ničega. Pod velikim
učiteljem stajali su veliki nadstojnici (sing. al-dd'i al--kabir). Svaki od njih
upravljao je jednom oblašću. Poslije njih dolazili su obični propagandisti.
Najniži stepen ovoga reda obuhvatao je fžda'is89, koji su uvijek bili spremni da
izvrše sve naredbe koje bi veliki učitelj izdao. Marko Polo nam je ostavio jedan
dosta kasan i dosta vjeran opis, mada iz druge ruke, koji prikazuje metod
gospodara da upotrebom hašiša hipnotizira »svoje ljude koji su bili spremni da
sebe žrtvuju«. On je u blizini tih krajeva prošao 1271. ili 1272. god. Pošto je
živopisnim riječima opisao veličanstven vrt koji je opasivao divne paviljone i
palate koje je sagradio veliki učitelj u Ala-mutu, Polo nastavlja:
Nijednom čovjeku nije bio dozvoljen pristup u vrt izuzev onima koje je on
namjeravao učiniti svojim ASHISHIN. Na ulazu u vrt stajala je tvrđava, dovoljno
jaka da se odupx*e čitavom svijetu, a nije bilo drugog puta da so unutra uđe. Na
svom dvoru on je držao veći broj mladića sa sela, od 12 do 20 godina, onih koji
su imali sklonosti i volje za vojnički poziv... On bi ih zatim uveo u svtoj vrt,
po> četiri, po šest ili deset odjedanput, davši im najprije
85 Od ar. hashshdshun, oni 'koji se odajiu 'upotrebi
hashfsha, konoplja
koja oipiija.
86 Al-da'wah al-jadldah, Shaihrastaini, str. 150.
87 Odatle njegovo ime al-Razi; dibn-al-AithiT, vol. X str. 369.
88 Ibn-ail-Aithlr, _vol. IX, str. 304, vol. X, str. 161.
89 Vanijiamta jidawi, čovjek koji ije spreman da žrtvuje svog
žw<oit za neku
stvar. Isp. ibn-Ba^tutah, vdl. I, str. 166—7.

406

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

da se napiju nekoga pića koje bi ih bacilo u dubok san, a zatim bi ih dao podići
i unijeti unutra. Kada bi se probudili, oni bi se našli u vrtu.
Prema tome, kada bi se probudili i našli na tako očaravajućem mjestu, oni
su mislili da je to uistinu raj. Žene i djevojke zabavljale su se s njima na
zadovoljstvo njihova srca ...
 Kada bi starac htio da smakne nekog velikaša, on bi rekao takvom mladiću:
»Idi i ubij toga i toga; i kada se vratiš, moji će te anđeli odnijeti u raj. A
ako bi ti umro, ja 6u opet poslati svoje anđele da te odnesu natrag u raj«90.
Umorstvo Nizama al-Mulka, glasovitog vezira seldžučkog sultana, koje je god.
1092. izvršio neki fida'i prerušen kao sufija91, bilo je prvo od čitavog niza
misterioznih ubistava koja su islamskom svijetu utjerala strah u kosti. Kada se
te iste godine seldžučki sultan Malikshah trgnuo i poslao jednu kaznenu
ekspediciju protiv tvrđave, njezin garnizon je noću izvršio juriš i odbio vojsku
koja je tvrđavu opsjedala. I drugi pokušaji kalifa i sultana pokazali su se
jednako uzaludni dok najzad nije Mongol Hulagu, koji je oborio Kalifat, zauzeo
tvrđavu god. 1256. zajedno sa pomoćnim tvrđavicama u Perziji92.
Već krajem jedanaestog stoljeća asasini su uspjeli da se učvrste u Siriji i
da pridobiju za svoju sektu seldžučkog velikaša iz Alepa Ridwana ibn-Tutusha (t
1113). Do 1140. god. oni su bili zauzeli brdsku tvrđavu Masjad93 i mnoge druge u
sjevernoj Siriji, uključujući Kalif, Kadmus i Ulejku94. Čak i Šejzar (današnji
Savjar), na Orontu, privremeno su bili zauzeli asasini, koje Usamah95 naziva
ismailijama. Jedan od njihovih najslavnijih učitelja u Siriji bio je Rashid-al-
Din--Sinan (-f- 1192), koji je živio u Masjadu i nosio naziv shaykh al-jabal,
koji krstaški hroničari prevode kao »le vieux de la montagne«96 (starina brda).
Rashidove štitonoše zadavale su strah i trepet krstašima. Poslije zauzeća
Masjada god. 1260. od strane Mongola, mamelučki sultan Bavbars god. 1272. zadao
je sirijskim asasinima smrtni udarac. Od toga vremena asasini žive raštrkani po
sjevernoj Siriji, Perziji, Oma-nu, Zanzibaru i naročito u Indiji, gdje ih ima
oko 150.000 i poznati su pod nazivom khojas ili mawlas97. Oni svi priznaju za
titularnog poglavicu Aghu Khana iz Bomba ja, koji tvrdi da je preko posij ea
njeg velikog učitelja iz Alamuta potomak Ismalla, sedmog imama.
90 The Book of Ser Marco Polo, the Venetian, iprev. Henri Yule, 2. izd.
(London, 1875), viol. I, str. 146—9. Isp. upadno sličan opis odgovarajuće
ceremonije u Maisijaidu koja ise u Fundgruben des Orients pripisuje ibn-
Khallilkanu, vol. III (Viemna, str. 1813), izd. i prev. Hammer, atr. 201—6.
81 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 256; vidi str. 434.
92 Pošto su tada isisasdnske knjige i ostali pisani spomenici 'bili
uništeni, naša obavještenja o ovom čudnom i neobičnom redu potjječu iz
neprijateljislkdh izvora.
»s Varijante M'asyaf, Masyath. Ona se još nalazi ina istočnoj strani brda
Nuisaijri'jia. Ibn-al-Aithtr, vol. XI, sitr. 52; abu-al-Fida', vol. III, str.
16.
94 Ibin-Battutah, vol. I, str. 166.
95 Kitdb al-I(tibar, izd. Hiibti, str. 159—60 = Arab—
Syrian Gentleman,
str. 190.
96 Isp. Wiilliam of Tyre, »Historia renuim« u Recueil des
historiens dss
croisades: historiens occidentauz, vol. I (Pariš, 1844), str. 996.
97 Drugi damidi iz Guidžarata, u Indiji, kojih ima preko sito
tisuća, također
su ismiailije, ali nisu pristalice age Khana. O dawudima vtiidi D. M^nanit u
Revue du monde musulman, vol. X (1910), str. 472. i slj.

MUSLIMANSKE SEKTE

407

On prima desetinu prihoda svojih sljedbenika, čak i iz Sirije, a najveći dio

svog vremena provodi kao sportista između Pariza i Londona.
Nusajrije iz sjeverne Sirije, koji su prethodnici libanskih druza, čine još
jednu od preživjelih ismailitskih sekta. Oni su tako nazvani prema Muhammadu
ibn-Nu-sayru, s kraja devetog stoljeća, pristalici jedanaestog pro-Alijinog
imama al-Hasana al-'Askarija (t 874)98. Prema Disou (Dussaud)99, sljedbenici
ibn-Nusayra pružaju značajan primjer jedne grupe koja je direktno prešla sa
paganstva na ismailizam. Ovo objašnjava znatne razlike između njih i glavnine
ismailija.
Nusajrije, zajedno s ostalim sektama ekstremnog šiizma. ali različito od
ismailija, smatraju Aliju inkarnacijom božanstva100. Zato je njima dat naziv
alaviti otkako je francuski mandat uspostavljen na njihovoj teritoriji. Za
razliku od druza i drugih muslimanskih sekta, oni imaju liturgiju i prihvatili
su veći broj hrišćanskih svetkovina, među kojima Božić i Uskrs. Neki od njih
imaju hrišćanska imena, npr. Matta (Matija), Yuhanna (Ivan) i Hllanah (Jelena).
Uz ove pozajmice iz hrišćanskih izvora, vjera koju oni praktikuju, i to sa još
većom tajanstvenošću nego druži, zadržala je jasne ostatke njihovih ranijih
paganskih vjerovanja. Danas oko trista tisuća privrže-nika ove sekte, većinom
seljaka, stanuju u planinskim predjelima sjeverne i centralne Sirije i razasuti
su sve do turske Kilikije.
Nusajrije

Druga šiitska krivovjerja

Nusajrije, asasine, druže, karmatije i slične ismailitske grupe, smatraju čak i
sami šiije, tj. pristalice dvanaestorice, koji sačinjavaju većinu »šiitske
grupe, pravim ekstremistima (ghulah), uglavnom zato što dovode u pitanje
božanstvo boga i što ne uzimaju u obzir konačnost Muhamedova proroštva101. Među
krajnjim ekstremistima (ghulah) postoji jedna sekta koja je otišla tako daleko
da izjavljuje kako je Gabrijel zamijenio Muhameda s Alijom kada ga je pozvao na
njegovu proročansku misiju102. Od najekstremnijih šhtskih sekta, koje su se
kasno razvile, mogu se spomenuti takhtaji (drvosječe) iz zapadne Anadolije, Ali-
ilahi ( Ali j ini obožavaoci) iz Perzije i Turkestana, njihovi najbliži srodnici
qizil-bash (crvenoglavi) iz istočne Anadolije i baktashi iz Turske i Albanije.
Na suprotnoj strani stoje zaydi iz Jemena, pristalice Zayda103, unuka
Husaynova, koga oni smatraju osnivačem svoje sekte. Od
važniji podaci o ibn-Nusayru i irujegovim .pristalicama nalaze se u
rukopisima Hamze i drugih (polemičara druza iz ranog jedanaestog stoljeća.
99 Rene Dussaud, Histoire et religion des Nosairis (Pariš, 1900), str. 51.
100 Shahrastani, str. 143 — 5.
101 Za os/tale dkstremiste vidi Baghdadi, izd. Hitti, str. 145. i slj.;
Shahra
stani, str. 132. i slj.; liibn-IJazm, vol. IV, str. 140. i slj.; Ash'ari,
Maqdliit, vol. I,
str. 5—16.
102 Baghdadi, str. 157.
103 yidj rodoslovno stablo str. 402.

408

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

svih šiitskih sekti ova je najbliža i na j srodni ja sunijama i u nekim

pogledima najtolerantnija. Između krajnjih ekstremista (ghuldh), s jedne, i
zavdija, s druge strane, pristalice dvanaestorice zauzimaju srednje mjesto u
šiizmu. Suprotno drugim šiitskim grupama, zaydi ne vjeruju u skrivenog imama, ne
praktikuju sklapanje privremenim brakova (mut'ah) i ne dozvoljavaju licemjerje
(taqiyah). Ali, kao i sve ostale šiitske grupe, gaje neprijateljski stav prema
sufizmu. Sve u svemu, šiija sa njihovim podgrupama nema više od 60,000.000 ili
14% čitavog islama104,
.
'
'°4 Vidi str. 235, n. 32.

DINAR AHMADA IBN-TULUNA, MISR, 881 N. E.

POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA
ZAPADU
Pet godina poslije osnutka Abasidskog Kalifata mladi 'Abd-al-Rahman, jedini
istaknuti potomak Uma jada, da bi izbjegao opći pokolj, koji je najavljivao
dolazak novog režima, došao je u Kordovu, u dalekoj Španiji. Godinu dana
kasnije, 756, on je tu osnovao glasovitu dinastiju. Prva je provincija time bila
zauvijek otrgnuta od abasidskog carstva, koje je još bilo u povojima. Druge će
uskoro iza nje doći.
1. U Španiji
? Idrisidi God. 785.. Idris-ibn-'Abdullah, Hasanov prau-
nuk, sudjelovao je u Medini u jednoj pro-Aliji-noj pobuni,
koje su se vrlo često ponavljale. Ustanak je bio ugušen, i on je pobjegao u
Maroko (Maghrib)1, gdje mu je uspjelo osnovati kraljevstvo, koje nosi njegovo
ime. Ono je trajalo skoro dva stoljeća (788—974). Idrisidi2, čija je
prijestonica bila Fas (Fez)3, bili su prva
1 Ya'qubi, val. II, str. 488; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 12—14; ilbn-
Idhari,
Bayan, vol. I, str. 72. i si}.; 217. i slj.; prev. E. Fagnan, vol. I (Algier,
1901),
str. 96. i slj.; 303. i slj.
2 Vidi Stanley Lane-Poole, The Mohammadan Dynasties (London,
1893,
ponovo dodano 1925), str. 35; E. de Zambaur, Manuel de genealogie et de chro-
nologie pour l'histoire de l'Islam (Hanover, 1927, str. 65).
3 Grad je sagradio Idds. Ibn-abi-Zar< (al-Fasi), Rawd al-Qirtds /i
Akhbar
Muluk al-Maghrib, iad. J. H. Tornberg (Upsala, 1843), str. 15; ,prev. Torn'berg,
Annales regum Mauritaniae (Upsala, 1845), str. 21. i slj.

410

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

šiitska dinastija u istoriji. Njihova se moć oslanjala na Berbere, koji su

uvijek bili spremni da podupru šizmatičku stvar, iako su bili su-nije. Pošto su
bili opkoljeni između egipatskih Fatimida i španskih Uma jada, njihova je
dinastija konačno podlegla pod sudbonosnim udarcima koje im je zadao jedan
vojskovođa kordovskog kalifa al--Hakama II4.

i t n
m

-i I

3 Aalabidi ao ° su šiitski Idrisidi stvorili sebi na za-

padnom dijelu sjeverne Afrike suverenu državu,
tako su isto sunitski Aglabidi učinili na istočnom njezinom dijelu. Nad
teritorij om koja se naziva Ifrlqiyah (Africa Minor, tj. uglavnom Tunis),
iskvaren oblik latinske riječi »Afrika«, Harun al-Rašid je god. 800. postavio za
upravitelja Ibrahima ibn al-Aghlaba5. Ibn al-Aghlab (800—811) vladao je kao
samostalan vladar i, godinu dana poslije njegova postavljanja za upravitelja,
nijedan abasidski kalif nije vršio vlast dalje od zapadne granice Egipta.
Aglabidi su se zadovoljili nazivom amir, ali su rijetko razbijali glavu da na
svoj novac napisu kalifove ime, čak i kao znak njegove duhovne vlasti. Oni su u
stoljeću svoje moći (800—909) iz prijestonice Kejravana> nasljednika Kartage,
vladali srednjim Mediteranom.
Mnogi su Ibrahimovi nasljednici pokazali jednako energičan stav kao i on.
Dinastija je postala jedna od centralnih tačaka istorije u dugotrajnim sukobima
između Azije i Evrope. Sa svojom dobro opremljenom flotom oni su pljačkali obale
Italije, Francuske, Korzike i Sardinije. Jedan od njih, Ziyadat-Allah I (817—
38), poslao je protiv bi.zantijske Sicilije god. 827. ekspediciju, kojoj su
prethodili mnogi gusarski pljačkaški pohodi. Ova i naredne ekspedicije završile
su se potpunim zauzećem otoka do 902. god.6. Sicilija je, kao što ćemo vidjeti,
postala pogodna baza za operacije na kopno, naročito na Italiju. Pored Sicilije,
zauzete su bile Malta i Sardinija, uglavnom od gusara, čiji su se pljačkaški
pohodi proširili sve do Rima. U isto vrijeme muslimanski gusari sa Krete u više
navrata opljačkali su otoke Egejskog mora i do sredine desetog stoljeća već su
pustošili obale Grčke. Tri kufijska natpisa, koja su nedavno nađena u Ateni,
pokazuju da je tu postojala arapska naseobina, koja se možda održala sve do
desetog stoljeća7.
Velika džamija u Kejravanu, koja još stoji kao takmac čuvenim džamijama
Istoka, započeta je pod ovim Zivadat Allahom, a dovršio ju je Ibrahim II (874—
902). Sagrađena je bila na mjestu gdje je stajala primitivna zgrada 'Uqbaha,
osnivača Kejravana. 'Uqbahovu džamiju, ukrasio je jedan od njegovih nasljednika
mramornim stubovi-ma, iskopanim iz ruševina Kartage, koji su ponovo iskorišteni
na
4 Ibn-aibi-Zar', sitr. 56—7.
5 Ilbn-al-Arthir, vol. VI, str. 106. i slj.; ibn-ldhari, vol. I, star. 83.
6 Vidli ibn-al-Athlir, vol. VI, str. 235. i slj.; 'ilbn-Khailduin,
vol. IV, str.
198—204.
7 K. G. Kampooiroglious, »The Sariacens in Athens«, Social Science
Ab-
stracts, vol. II (1930), N° 273; G. Soteriou, »Arabiic Remains in Atheons
in
Bvzaetine Times«, ibid., Ns 2360.

MALE DINASTIJE NA ZAPADU

411

aglabidskoj građevini. Četverouglasti minaret ove džamije također je ostatak

neke ranije građevine iz vremena Uma jada i, prema tome, najstariji preživjeli
minaret u sjevernoj Africi. On predstavlja u sjevernoj Africi sirijski oblik
minareta, koje nikada nisu istisnuli vitkiji i fantastični j i oblici
perzijskoga porijekla, kao ni egipatski oblici. Za sirijski tip upotrebljavan je
kamen, dok je za onaj drugi služila cigla. Zahvaljujući ovoj džamiji, Kej ravan
je postao za zapadne muslimane četvrti sveti grad, dolazeći po važnosti odmah
iza Meke, Medine i Jeruzalema. Smatran je jednim od četverih vrata u raj.
Pod Aglabidima je izvršena konačna transformacija Afrike (Ifri-qiyah) od
zemlje sa latinskim jezikom i hrišćanskom vjerom u zemlju arapskog jezika i
islamske vjeroispovijesti. Kao kuća od karata, latinska se sjeverna Afrika, koja
je Augustinu pružila sve uslove za kulturni razvoj, srušila da se više nikada ne
podigne. Transformacija je možda bila potpunija nego i u jednoj drugoj oblasti
koju je do toga vremena pokorilo muslimansko oružje. Opozicija, koja je kasnije
došla od strane nepokorenih berberskih plemena, imala je oblik shizmatičkog i
heretičkog muslimanskog sektaštva.
Posljednji Aglabid bio je Ziyadat-Allah III (903—9)8, koji je god. 909.
pobjegao pred napredovanjem Fatimida ne pruživši nikakav otpor9. Istorija
Fatimida, koji su u sjevernoj Africi god. 909. naslijedili Aglabide i 969. god.
istjerali iz Egipta i južne Sirije Ikšidide, pripada kasnijem poglavlju. Prije
Ikšidida, o čijoj ćemo istoriji ubrzo govoriti, vladala je dinastija Tulunida.
4 Tulunidi Osnivač kratkotrajne dinastije Tulunida (daw-
lah, 868—905) u Egiptu i Siriji bio je Ahmad
ibn-Tulun, čijeg je oca, koji je bio Turčin iz Fargane, god. 817. sa-manidski
vladar Bukare poslao na poklon al-Ma'munu10. God. 868. Ahmad je kao vojni
komandant svoga upravitelja otišao u Egipat. Ovdje se ubrzo osamostalio11. Kada
se kalif al-Mu'tamid (870—92) zbog pobune Crnaca Zanj našao u teškoj novčanoj
krizi, zahtijevao je, od svog egipatskog komandanta finansijsku pomoć, ali je
nije primio. Ovaj događaj je bio prekretnica u životu Egipta. On je obilježio
pomaljanje jedne nezavisne države u dolini Nila, koja je zadržala svoj
suverenitet kroz čitav srednji vijek. Dotada su bogati prihodi Egipta išli
djelomično u Bagdad, a djelomično u džepove uzastopnih upravitelja, koji su, u
prvom redu, bili ubirači poreza. Sada je novac ostajao u zemlji i trošen je u
svrhu slavljenja i veličanja vladajuće kuće. Sve do vremena ibn-Tuluna, stotina
raznih muslimanskih upravitelja (od kojih je svaki prosječno bio na toj dužnosti
oko dvije godine i četvrt12, preuzimali su jedan od drugoga eksploataciju
zemlje.
8 O drugim Aglalbi'dima vidi Lane-Poole, str. 37; Zaimbaur, str. 67, 68. 8
Kbn-IčUharti, vol. I, str. 142—6; ibn-Khaldun, VK>1. IV, str. 205—7; ifon--
abi-Ziar', str. 61.
10 Ibn-KhaJdun, vol. III, str. 295, vol. IV, str. 297.
11 Ya'qubi, vol. II, str. 615. i slj.; Taibari, vol. III, str._1697.
12 Isip. liste kod Kiinidija, itzd. Guest, str. 6—212; Suyuti, Husn,
vol. II,
str. 2—10; de Zambaur, str. 25—7.

412

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Egiptu je dobrodošao tulunidski režira, jer je u njemu nastupilo razdoblje

relativnog prosperiteta.
Ibn-Tulun (868—84) dao je svojoj novoj državi strogu vojničku organizaciju.
Da bi očuvao vlast, on se morao oslanjati na vojsku, koja je brojala sto tisuća
vojnika i čije je jezgro činila tjelesna garda turskih i crnačkih robova. Od
svojih trupa, kao i od svojih robova i podanika on je tražio zakletvu lične
vjernosti13. Kada je god. 817. umro upravitelj Sirije, Ahmad je bez mnogo
opozicije zauzeo susjednu zemlju14. Prvi put od vremena Ptolemeja Egipat je
postao suverena država i prvi put od faraonskih vremena on je vladao Sirijom. Da
bi zadržao svoju vlast i u Siriji, Ahmad je izgradio pomorsku bazu u Aki
(Acre)15. U toku nekoliko narednih stoljeća Sirijom se upravljalo iz doline
Nila.

Javni radovi Tulunidski režim interesovao se za navodnjava-

nje, a to je bilo životno pitanje u ekonomskom
životu zemlje. Ahmad je usavršio Nilski vodomjer na otoku Raudi u blizini Kaira.
Ovu napravu za mjerenje, koja je zamijenila stariju u Memfisu16, najprije je
sagradio neki umajadski upravitelj god. 716. Poslije arapske okupacije Egipta
ovo je bio prvi režim koji je muslimanski Egipat učinio slavnim kao umjetnički
centar i sjedište veličanstvenog dvora. Al-Qata'i'17 (zatvor), nova četvrt
Fustata, bio je ukrašen veličanstvenim zgradama. Jedna od njih bila je bolnica
(bimaristan), koju je Ahmad sazidao za šezdeset tisuća dinara18. Džamija, koja
još uvijek nosi ime Ahmada al-Tuluna, jedan je od glavnih vjerskih spomenika
islama. Ona pokazuje, naročito svojim minaretom — nastarijim u Egiptu —
arhitektonski uticaj škole u Samari, gdje je Ahmad proveo svoju mladost.
Izgradnja je koštala 120.000 dinara19 i značajna je zbog lukova od cigle i zbog
ranog primjenjivanja oštrog luka (v. gore str. 381). Otprilike sedamnaesti dio
Korana ispisan je lijepim kufijskim pismom na drvenom obrubu okolo ponutrice
zgrade, upravo ispod ravnog drvenog krova20.
Palata Khumarawayha (884—95), Ahmadova rasipnog sina21 i nasljednika, sa
njezinom »zlatnom dvoranom«, čiji su zidovi bili pokriveni zlatom i ukrašeni
njegovim vlastitim bareljefima, kao i njegovih žena i pjevačica22, bila je jedna
od najznačajnijih islamskih građevina. Statue Khumarawayha i njegovih žena. koje
su nosile
13 Ya'qubi, vod. II, -str. 624.
14 Iibn-Khaldun, vol. IV, .str. 300—301; Kindi, str. 219. i slj.
15 Yaqut, vtol. III, str. 707—8.
16 Maqrizi, izid. Wiet,'vol. I, str. 247—50.
17 Maqr!z.i (Bulaq), vol. I, str. 313. i slj.
18 Ibii-Taghtfi-Bi'rdi, al-Nujiim al-Zdhirah fi Muluk Misr w-al-
Qahirah,
izd. T. G. J. Jiuvnfooll, vol. II (Levden, 1855), .str. 11; Kindi, str. 216.
19 Ibn-Khallilkan, vol. I, ista. 97; iton-Tisighri-Birdi, vol. II, str. 8.
20 Maqrizi (Bulaq) (najljepše ije opisao ovu džamiju otoo 1420.
god.; vol. II,
str. 265. i slj. Iskoristio ga je Suyuti, Husn, vol. II, str. 152—4.
21 Jedan od sedamnaest sinova l trideset d troje djece; iibn-Taighri-
Biirdi,
vol. II, str. 21; Suyuti, Husn, viol. II, str. 11.
22 Ibn-Taghri-Birdi, vol. II, .str. 57—8; M.aqrlzi, vol. I, str. 316—17.

MALE DINASTIJE NA ZAPADU

413

zlatne krune, bile su u prirodnoj veličini i izrađene u drvetu. Ovakva

predstavljanja živih osoba su vrlo rijetka u islamskoj umjetnosti. Palata je
stajala usred vrta punog mirišijavog cvijeća zasađenog u lijehama koje su imale
oblike arapskih riječi, i egzotičnog drveća zasađenog okolo pozlaćenih vodenih
bazena23. Među drugim stvarima od osobite vrijednosti bio je kafez24 i zoološki
vrt25, ali je ipak glavno čudo palate bilo živino jezerce u njezinom dvorištu.
Kožnati jastuci napuhani zrakom bili su usidreni na površini ovog jezerceta i
svilenim vrpcama privezani za srebrne stubove. Na njima je vladar običavao
ležati, ugodno se ljuljajući, da bi ublažio nesanicu i uspavao se. Nedavno su
nađeni tragovi žive na ovom mjestu26. Kratko vrijeme prije svoje naprasne smrti,
kada je Khumaraway udavao svoju kćerku Qatr-al-Nadu (kaplja rose) za kalifa al-
Mu(tadida, za miraz joj je dao 1,000.000 dirhama, a uz to joj je poklonio tisuću
zlatnih prangija i drugih stvari, kakve se nikada prije nisu na poklon davale27.
Zbog njegove rasipnosti i raskoši ortodoksni muslimani su Khuma-rawayha smatrali
bezbožnikom. Za njega tvrde da je na jednoj sje-deljci mogao popiti četiri funte
egipatskog vina28. Pričaju da su, kada je njegovo tijelo bilo spuštano u
grobnicu, sedmorica recitatora Korana, koji su bili postavljeni da čitaju svetu
knjigu na susjednom grobu njegova oca, slučajno pjevali: »Uhvatite ga i odvucite
nasred paklene vatre«29.
Dinastija Tulunida najranije je predstavljala političku kristalizaciju u
nemirnom i dotad suzdržljivom turskom elementu u srcu Kalifata. Trebalo je da
uskoro dođu druge, još važnije turske dinastije. Slučaj Ahmada ibn-Tuluna bio je
tipičan za osnivače mnogih država na ruševinama Kalifata. Ove su se države
potpuno otcijepile od centralne vlade ili su ostale samo nominalno ovisne o
Kalifatu u Bagdadu. Ahmad je služio kao primjer vojnika podanika jake i odlučne
ambicije i njegovih robova satelita zbog onoga što se moglo učiniti za
postizanje vojne i političke moći na račun ogromnog i glomaznog Kalifata.
Međutim, Tulunidi, kao i Ikšididi i većina drugih dinastija nisu imali u
zemljama kojima su vladali nikakve nacionalne osnove i zato nisu bili duga
vijeka. Njihova je slabost ležala u odsustvu jakog tijela jednodušnih pristalica
njihove vlastite rase. Sami vladari bili su nametljivci, koji su morali da
regrutu ju svoje tjelesne garde. One su bile njihove vojske, skupljene iz raznih
stranih izvora. Takvu vlast mogu održati samo ljudi osobitog ličnog ugleda, jer
čim rnoćno oružje osnivača oslabi i iščezne, nastane dezintegracija. Zato nije
nikakvo čudo što se država koju je osnovao ibn-Tulun vratila
23 Ibn-Taghri-Birdi, vol. II, str. 56.
24 Ibid., str. 56—7.
25 Ibid., str. 60—61.
26 Ibid., str. 58—9; Maqrizi, val. I, str. 317.
27 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 310. Lsp. ibn-Khalduin, vol.
IV, sttr. 307—8;
Taban, vol. III, str. 2145—6; ibn-Taghri-BLrdii, vol. II, str. 55.
28 Tanukhi, Jami' al-Tawdrlkh, izd. D. S. Margoliouth,
vol. I (London,
1921), str. 261.
29 Sur. 44 : 47.

414

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

pod vlast Abasida za vrijeme vladavine njegova sina i četvrtog nasljednika

Shaybana (904—5)30.

Ikšididi
Poslije kratkotrajnog vremenskog intervala nesigurne vlasti Abasida u Egiptu i
Siriji, u Fus-tatu je osnovana još jedna turska dinastija farganskog
porijekla31, Ikšididi (935—69). Osnivač Muhammad ibn-Tughj (935—46), pošto je
doveo u red dezorganizovanu situaciju u Egiptu32, dobio je god. 939. od kalifa
al-Radija stari iranski velikaški naziv ikh.sh.Id. U toku sljedeće dvije godine
al-Ikhshid, povodeći se za primjerom Tulunida, pripojio je svojoj napola
samostalnoj državi Siriju i Palestinu. Sljedeće godine u njezin sklop ušle su
Meka i Medina. Poslije je sudbina Hidžaza, spornog teritorija između Istoka i
Zapada, kroz više vjekova bila povezana sa sudbinom Egipta.
Eunuh - • crnac Dva sina' k°Ja su nasli3edila Muhammada al--Ikhshida,
vladala su samo formalno, jer je sva
vlast bila u rukama sposobnog abisinskog eunuha abu-al-Miska Ka-fura (mošusov
kanfor). Pošto ga je al-Ikhshid otkupio od jednog trgovca uljem za nekih osam
funti ulja, on je ubrzo postao jedini vladar od 966. do 968. god.33. Uspješno je
odbranio Egipat i Siriju od jedne druge male dinastije na sjeveru, Hamdanida.
Njegovo je ime ovjekovječio u stihovima, koji su najprije ispjevani njemu u
pohvalu, a kasnije na ruglo, najveći pjesnik njegova doba al-Mutanabbi'34,
panegiričar Kafurova protivnika Savfa al-Dawle al-Hamdanija. Slučaj ovoga crnog
roba koji se digao iz najnižih slojeva do apsolutističkog vladara bio je prvi,
ali nije bio posljednji u islamskoj istoriji. Kao i ostali vladari dinastije
Ikšidida, a naročito njihov osnivač, i on je izdašno trošio državni novac da bi
stekao naklonost svojih podanika. Dnevna opskrba Muhammadove kuhinje, prema
pričanju, uključivala je sto ovaca, sto jaganjaca, dvjesto i pedeset gusaka, pet
30 Kindi, str. 247—8. Priloženo je rodoslovno stablo tulunidisike dinastije. 1.
AiJMAD-IBN-TULUN (868—84)

2. KHUMARAWAYH (884—95)

3. JAYSH (895—6) 4. HARUN (896—904) Qatr-al-Nada

5. SHAVBAN (904—5)
 31 Ibn-Sa'Id, al-Maghrib fi Hula al-Maghrib, izd. K. L. Tallqv,isit
(Leyden,
1899), str. 5.
32 Kiindd, str. 288; Mls'kaway, vol. I, str. 332, 366,
n.; ibn-Taghri-Birdi,
vol. II, str. 270.
33 Ibn-Khaililkain, vol. II, str. 185 — 9; iibn-Khaldum, vod.
IV, str. 314—15;
ibn-Taghri-Birdi, vol. II, sitr. 373.
34 Dlwdn, izd. Fr. Dieterici (Berlin, 1861), str. 623—732, ibn-Sa'id, str. 45
—6.

MALE DINASTIJE NA ZAPADU

415

stotina peradi, tisuću golubova i stotinu vrčeva slatkiša. Kada je pjesnički

objašnjeno Kafuru da učestale zemljotrese toga vremena treba pripisati
razbuktalom veselju Egipta, gordi je Abisinac nagradio tobožnjeg seizmografa
iznosom od tisuću dinara. Inače Ikšididi nisu ništa doprinijeli umjetničkom i
literarnom životu svoga područja i iza njih nisu ostali nikakvi tragovi nekih
većih javnih radova. Posljednji predstavnik ove dinastije bio je
jedanaestogodišnji dječak abu al-Fawaris Ahmad, koji je god. 969. predao vlast
nad zemljom glavnom fatimidskom vojskovođi Jawharu35.
Ikšididi iz Egipta imali su jake rivale u šiijama Hamdanidima na sjeveru. U
početku su Hamdanidi živjeli u sjevernoj Mezopotamiji, gdje im je glavni grad
bio Mausil (929—91). Oni su bili potomci Hamdana ibn-Hamduna36 iz plemena
Taghlib. Godine 944. oni su krenuli u sjevernu Siriju i pod vodstvom budućeg
Sayf al-Dawle (mač dinastije) oteli Alepo (Halab) i Hiniš od glavnog ikšididskog
komandanta. Sirija, koja nikada nije zaboravila svoju raniju slavu pod
umajadskom dinastijom, bila je uvijek žarište nezadovoljstva i pobune protiv
abasidskog režima. Sayf al-Dawlah (944—67), iz Alepa, postao je osnivač jedne
sjeverne sirijske dinastije koja se održala na vlasti sve do 1003. god. Njegov
drugi nasljednik Sa'id al-Dawlah (991—1001), međutim, bio je vazal egipatskih
Fatimida. Nalazeći se u teškom položaju između Bizanti-naca i Fatimida,
Hamdanidi37 su ustupili vlast ovim posljednjim.
6. Hamdanidi
Sa^f al-Dawlah ima da zahvali svoju slavu u arapskim analima u prvom redu svom
velikodušnom mecenatstvu nauke i, u manjoj mjeri, svom energičnom stavu prema
hrišćanskim neprijateljima islama kada su drugi muslimanski vladari odustali od
pružanja otpora hrišćanstvu. Književni
Književni procvat
Tughj
1. MUHAMMAD AL-IKSHlD (935—46) l

2. ABU-AL-QASIM UNUJUR (946—60)

3. 'ALI (960—66)
1
5. AHMAD (968—9)

4. ABU-AL-MISK KAFUR (966—8)

Zvjezdice oanačavaijiu odnose između gospodara i roba. Postoje naeličite

varijante izgovora »Uinujur«. Isp. ibn-Taghri-Biirdi, vol. II, str. 315; Kradi,
str. 294; ibn-Khalduin, vol. IV, str. 314; itan-ial-A'thir, vol. VIII, str. 343;
M'iis/kaway, vol. II, str. 104. Vidi lateođer F. Wiisitenfeld, Die Statthalter
von Agypten zur Zeit der Chalifen, ,pt. IV (Gottingen, 1876), str. 37.
36 Taban, vol. III, str. 2141.
37 1. Sayf-al-Dawlah albu-al-Hasan Ali (944—67)
2. Sa'd-al-Dawlah a!bu-al-Ma<šJd Sharif (967—91)
3. Sa(ldMal-Dawlaih abu-al-Fada<il Sa'id (991—1001)
4a. Abu-al-IJasan 'Ali (1001—3) 4b. Abu-al-Ma-ali Sharif (1001—3)

416

tTMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO

' V : - • • '

kružok ovoga Hamdanida, koji je bio takođe pjesnik38, podsjeća na at-Rašidove i

al-Ma'munove dane. Njegov je član bio čuveni filozof muzičar al-Farabi, koji je
svoje skromne dnevne potrebe podmirivao svotom od četiri dirhama. Njih je kao
potporu dobivao iz državne blagajne. Njegov član bio je i istaknuti književnik i
muzički istoričar al-Isbahani, koji je poklonio svome patronu autograf rukopis
svog monumentalnog djela Aghdni i za nagradu primio tisuću zlatnika. U njemu se
nalazio i rječiti dvorski propovjednik ibn-Nubatah (-f-984), čiji su elegantni
govori39 u rimovanoj prozi rasplamsavali oduševljenje slušalaca u preduzimanju
svetog rata protiv Bizanta. Više od svih drugih članova toga kružoka treba
istaknuti dvorskog ovjenčanog pjesnika al-Mutanabbija (915—65). Njegov
bombastični i kićeni stil, sa frazerskom retorikom i nevjerovatnim metaforama
učinio ga je do današnjeg dana najpopularnijim i najviše citiranim pjesnikom
muslimanskog svijeta40. Neki rani izvor naziva njegovu poeziju »vrhuncem
savršenstva«41. Al-Mutanabbi'42 (pretendent na proročki poziv), sin nosača vode
u Kufi, nazvan je tako jer je u svojoj mladosti tvrdio među Beduinima Sirije da
ima proročanski dar. Njegov pjesnički takmac u Alepu bio je stričević Savfa al-
Dawle 'abu-Firas al-Hamdani43. Pošto se bio udaljio neko vrijeme od svog
hamdanid-skog patrona, al-Mutanabbi' je potražio i primio pokroviteljstvo ikši-
dida Kafura, u kom se kasnije razočarao.
Kao kasniji produkt ove efemerne renesanse u sjevernoj Siriji možemo
spomenuti »filozofa pjesnika i pjesnika filozofa« abu-al--'Ala' al-Ma'arrija
(973—1057), koji je izražavao skeptična i pesimi-stička 'osjećanja jednog doba
socijalnog propadanja i političke anarhije u islamu. Potomak plemena Tanukh,
abu-al-'Ala' je rođen u Ma ar-ratu al-Nu'manu, gdje je i umro i po njemu je
dobio svoj nadimak. Njegov je grob bio renoviran 1944. god. prilikom njegove
tisuću godišnjice. Kada mu je bilo četiri godine, obolio je od malih boginja,
usljed čega je izgubio vid, ali kao naknadu za taj gubitak došlo je njegovo
izvanredno pamćenje. God. 1009. abu-al 'Ala' otišao je u Bagdad, gdje je proveo
oko godinu i sedam mjeseci i došao pod uticaj ideja Ikhwana al-Safa' i drugih
mislilaca indijskog porijekla. Na povratku kući on je provodio vegeterijanski
način života u priličnoj samoći. Njegova kasnija djela, osobito njegov
Luzumlydtu i Risdlat

38 Ibn-Khallikan, vol. II, istr. 66—8; Tanulkihi, str. 134.

39 Khutab, ikoji se pojavio iu više kainskih i bejrutskih izdanja.
40 Njegov Dlwan izdao je Dieterici, a (kasnije Nasif a!-YazLji
(Beiirut, 1882).
Tisoićigodišnjica njegove smiriti (A. H. 354) bila je proslavljena
god. 1935. u
Siriji, Difoainu i drtuigikn zemljama.
41 libn-Knallikan, vol. I, str. 63. O ranijem kritičkom
stanovištu vidi
Tha'alibi, Yatlmah, vol. I, str. 78—164.
42 pravilno aibu-al-Tayyib Ahmiaid ibm-Hiusavn.
43 Dlwan, izd. Naiklah Qalfat (Beirut, 1900); djelomičan prevod,
Rodolph
Dvorak kao Abu Firas: ein arabischer Dichter und Held (Leyiden, 1895). Vidi
talkođer Tha'alibi, vol. I, str. 22—62.
44 Al-Luziimiydt aiw Luzum Ma la Yalzam, izd. 'Aziz Ziamd, 2 vol.
(Cairo,
1891, 1895); djelomičan prev. Ameen Rihani (New York, 1918).

MALE DINASTIJE NA ZAPADU

417

al-Ghufran45 (rasprava o zaboravnosti), odaju ga kao čovjeka koji je uzeo za

svoj putokaz razum i za svoju filozofiju pesimistički skepticizam. Tvrdi se da
je ovaj njegov Risdlah izvršio odlučujući uticaj na Dantea u Božanskoj
komediji46. Njegove kvatrine47 su djelomično prevedene na engleski. Više puta su
povlačene paralele između ovog sirijskog pjesnika i Perzijanca 'Umara al-
Khayyama, koji je umro otprilike šezdeset godina poslije njega i koji pokazuje
očite znakove da je bio pod uticaj em svoga predšasnika. S al-Mutanabbijem i
al--Ma'arrijem završava se period velike arapske poezije. Od toga vremena jedva
da je ijedan arapski pjesnik uspio da dostigne išta više od lokalne slave.
;
Upadi u »zemlju Pošto Je osigurao svoj položaj u sjevernoj Siriji,
Rimljana« »mač-dinastije Hamdanida« od god. 947. predu-
zimao je svake godine vojne pohode u Malu Aziju, sve do
svoje smrti, dvadeset godina kasnije, nijedna godina nije prošla bez okršaja sa
Grcima48. U prvo vrijeme sudbina se nasmijala Savfovim poduhvatima. On je
osvojio Maraš među ostalim pograničnim gradovima. Međutim, izvanredno
komandovanje Nike-fora Foke i Ivana Cimiska49, budućih careva, spasio je za neko
vrijeme Bizant. God. 961. Nikefor je osvojio glavni grad Alepo, izuzev tvrđave,
i mačem je sasjekao preko deset tisuća njegove omladine i sve ostale
zarobljenike, pored toga uništio je palatu Sayf-al-Dawle. Međutim, poslije osam
ili devet dana on se povukao50. Kasnije, kada je postao car (963—9), njegove su
trupe preotele od Arapa Kipar i zauzele Kilikiju51. Na taj je način bio otvoren
put prema Siriji. Posljednje godine njegove vladavine njegova je vojska zauzela
Antio-hiju, za kojom se, kao za gradom patrijarha, svetaca i crkvenih sabora,
kao i za religijskim centrom samog Bizanta, odavno čeznulo. Grad je ostao u
bizantijskim rukama od 969. do 1084. god. Ubrzo poslije zauzimanja Antiohije
Nikeforov vojskovođa ušao je u Alepo i zahtijevao od Sayfova sina i nasljednika
Sa'da al-Dawle (967—91) sraman ugovor52. Car Ivan Cimisko (969—76) zastupao je
politiku konsolidovanja i učvršćenja osvojenih posjeda u Kilikiji i u sjevernoj
Siriji i za konačan cilj sebi je postavio oslobođenje Jeruzalema. U tom cilju on
je preduzeo iz Antiohije prvi krstaški pohod, ušao u Damask, ali nije prodro
duboko u Palestinu. U prvim godinama njegove vla-
45 Ed. Karnil Kllani, 2 pts. (Cairo, 1923); djelomično .preveo R.
A. Nicholson
u Journal Royal Asiatic Society (1900), sir. 637—720; (1902), str. 75—101, 337—
62,
813—47.
46 Asin, Islam and the Divine Comedy, prev. Sunderlamd.
47 Rubd'lyat, stanice od četiri stiha u kojim se rimuju prvi,
drugi i četvrti;
izvorno perzijski oblik koomipozicije.
48 Vidi Yahya ibn-Sai'Id al-Antalki, »T.a<dkJi«, izd. i prev.
(Fr.) I. Kratch-
kovskv i A. Vašiliev u Paltrologia Orientalis, viol. XVIII, sitr. 768. i slj.
49 »Ibn-Shamshaqlq« iz arapskih branika; ibn-al-Atihlr, vol.
VIII, str. 407;
abu-al-Fida', vol. II, str. 110, 1.20.
60 Miiskawayh, vol. II, ®tr. 192—4; Yahya, str. 786—7. " Yaqut, vol. III, str.
527. 52 Yahya, str. 823—4.
27 — Istorija arapa

418

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

davine buntovno pleme Habib iz Nasibina, rođaci Hamdanida, sa ljudstvom od
12.000 napustili su svoje kuće zbog visokog poreza, prigrlili hrišćanstvo i
pridružili se Bizantincima da bi zajedno napadali muslimanske zemlje53. Cimiskov
nasljednik Vasilije II (976—1025), mada je bio uznemirivan od sjevernoafričkih
Arapa, koji su u to vrijeme bili gospodari Sicilije i mnogih egejskih otoka,
lično je nastavio bitku da bi odbranio sirijske posjede, kojima su sada
zaprijetili egipatski Fatimidi. Međutim, na početku jedanaestog stoljeća on je
potpisao mirovni ugovor sa Fatimidom al-Hakimom i više između njih nije bilo
ozbiljnih sukoba. Zahvaljujući naporima Vasilija II, kojima su prethodila
nastojanja Nikefora i Cimiska, istočna se granica Bi-zantijskog Carstva pomakla
na štetu islama sve do Eufrata i do srca sjeverne Sirije54. Njihove vladavine se
ubrajaju u »najbriljantniji period u istoriji bizantijskih odnosa s istočnim
muslimanima«55.

58 Ibn-Hawkal, str. 140—41.

54 Ibn-al-Aithir, vol. VIII, str. 440—41.
55 Vasiliev, Byzaintine Empire, vol. I, str. 381.

POGLAVLJE XXXII
RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU
Dok su male dinastije, većinom arapskog porijekla, rasparčavale područje
Kalifata na zapadu, isti proces vršile su druge dinastije, većinom turskog ili
perzijskog porijekla, na istoku.
l Tahiridi Prvi koji je osnovao napola samostalnu državu
istočno od Bagdada bio je Tahir ibn-al-Husayn
iz Kurasana, nekada povjerljivi al-Ma'munov vojskovođa. On je pobjedonosno
komandovao oružjem svoga gospodara protiv al-Amina. U ovome ratu jednooki Tahir
je, prema pričanju, tako efektno baratao mačem u objema rukama da ga je al-
Ma'mun1 nazvao dhu -al-Yam!nayn (dešnjak u obje ruke), a pjesnik ga je opisao
kao borca »jednim okom, ali zato sa jednom desnom rukom više«2. Ta-hira, potomka
perzijskoga roba, postavio je god. 820. al-Ma'mun za upravitelja svih zemalja
istočno od Bagdada sa centrom njegove vlasti u Kurasanu. Poslije dvije godine, a
dvije godine prije smrti u svojoj prijestonici Marvu, Tahir je propustio da
spomene kalifove ime za vrijeme molitve u petak3. Mada su nominalno bili
kalifovi vazali, Tahirovi nasljednici proširili su svoju vlast sve do indijske
granice. Oni su premjestili svoju prijestonicu u NVjsabur, gdje su na vlasti
ostali sve do 872. god.4, kada su na njihovo mjesto došli Safaridi.
Safaridska dinastija, koja potječe iz Sidžistana i koja je vladala u Perziji
četrdeset jednu godinu (867—908), može zahvaliti svoje osnivanje nekom Ya(qubu
ibn--al-Laythu al-Saffaru (867—78). Al-Saffar (kotlar) bio je po profesiji
kotlar, a po sporednom zanimanju drumski razbojnik. Njegovo hra-
1 Tabari, vol. III, str. 829; ibn-Khallikan, vol. I, str. 424.
Isp. Ma/s'udi,
vod. VI, str. 270.
2 Ibn-Khallikan, vol. I, istr. 422; đibn-al-Aithk, vol. VI, str. 270.
8 Ibn-al-Athlr, vod. VI, str. 255, 270.
4 Ma-s'udi, vol. VIII, str. 42; Tabaci, vol. III, str. 1880.
2. Safaridi
27*

420
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bro i viteško držanje, dok je bio poglavica jedne razbojničke bande, privuklo je
naklonost i pažnju kalifova upravitelja u Sidžistanu. On mu je poslije toga
povjerio komandu nad svojim trupama5. Al-Saffar je slučajno naslijedio svoga
dobročinitelja i njegovim oblastima dodao skoro cijelu Perziju i pogranično
područje Indije. Zaprijetio je čak i samom Bagdadu za vrijeme vladavine kalifa
al-Mu'tamida6. Samanidi su postali baštinici velikog dijela safaridske države7.
Samanidi iz Transoksijane i Perzije (874—999) vuku porijeklo od Samana
Zaratustrovca, velikaša iz Balka. Osnivač dinastije bio je Nasr ibn-Ahmar (874—
92), praunuk Samana, ali onaj koji je učvrstio vlast bio je Nasrov brat Isma'il
(872—907), koji je god. 900. oteo Kurasan od Safarida8. Iako su počeli kao
muslimanski viceupravitelji pod taharidskom dinastijom, Samanidi su u toku
vladavine Nasra II ibn-Ahmada9 (913—43), četvrtog vladara po redu, proširili
granice svoga kraljevstva kakve nikada ni ranije ni kasnije nije imalo, tako da
su pod svojom vlašću držali Sidžistan, Karman, Džurdžan, Raj i Tabaristan, pored
Transoksijane i Kurasana. Mada su prividno priznavali lojalnost Abasi-dima,
njihova je dinastija stvarno bila samostalna. U očima bagdadskog kalifa njezini
članovi bili su upravitelji (amlrs) ili čak ubirači poreza (dmils), ali unutar
njihove teritorije njihova vlast nije dolazila u pitanje.
Pod Samanidima je izvršeno konačno podjarmljivanje Transoksijane
muslimanskom režimu. Njihova prijestonica Bukara i njihov vodeći grad Samarkand,
kao centri nauke i umjetnosti, skoro su u zasjenak bacili Bagdad. Ne samo
arapska nego i perzijska nauka bila je zaštićena i njegovana. Samarkandskom
velikašu abu-Salihu Man-suru ibn-Ishaqu iz Sidžistana, nećaku drugog vladara,
slavni al-Razi je u čast svoga patrona posvetio svoju knjigu o medicini koja
nosi naslov al-Mansuri. Kao odgovor na pozive samanidskog vladara Nuha II (976—
97)10, mladi Ibn-Sina, koji je bio još u dobi ispod 20 godina, posjetio je
Bukaru, gdje mu je bio omogućen slobodan pristup u bogatu kraljevsku
biblioteku11. U njoj je on stekao, tako reći, neiscrpnu zalihu znanja. S ovom
epohom započinje nova perzijska književnost. Dovoljno je podsjetiti da je
Firdawsi (ča. 934—1020) napisao svoje
3. Samanidi
« Ibn-al-Athlr, vol. VII, str. 124—5; ibn-Khallikan, v,ol. III, str. 350—
51; Ya'qiibi, vol. II str. 605; Mustawfi-i-QazwLni, Ta<rlkh-i-Guzlda, izd. E. G.
Browne, vol. I (Levden, 1910), str. 373; iprev. (skr.) Browne,. vol. II,
(Leyden, 1913), str. 72.
6 Istakhri, str. 245—7.
7 Mas'uđi, vol. VIII, str. 41—5; Tatari, vol. III, str. 1698—1706, 1880—87.
8 rbn-al-Athlr, vol. VII, str. 192—5, 346—7, vol. VIII, str. 4—6;
Isfaham,
izd. Gottwaldt, sitr. 236—7; Takari, vol. III, str. 2194; Tarikh-i-Sistan, izd.
Bahar
(Teheran, 1935), str. 256.
9 Vidi Mus'taii-i-Qazwini, vol. I, str. 381—3 — vol. II, str. 74; ibn-
al-Athir,
vol. VIII, str. 58—60, 154—6.
10 Vidi ibn-al-Athir, vol. IX, str. 69. i slj.
11 Ibm-abi-Usavbi'ah, vol. II, str. 4.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

421

prve pjesme u ovom periodu i da je Bal'ami, vezir Mansura I12 (961—76), preveo
izvod iz Tabarijeve istorije13 i na taj način stvorio jedno od najstarijih
postojećih proznih djela na perzijskom jeziku. Još od muslimanske okupacije
Perzijanci su kao sredstvo književnog izraza upotrebljavali arapski jezik, ali s
ovim piscima počela se razvijati sjajna muslimanska književnost Perzije.
Mada su Samanidi bili jedna od najprosvjećenijih iranskih dinastija, nisu
bili oslobođeni onih elemenata koji su se pokazali fatalni po druge dinastije iz
tog perioda. Svakidašnjim problemima koje je nametala buntovna vojna aristokrati
ja i nesigurno dinastičko nasljeđivanje pridošla je nova opasnost, nadiranje na
sjever turskih nomada. Čak i unutar države vlast je postepeno neprimjetno
dolazila u ruke turskih robova, kojima su Samanidi bili napunili svoj dvor.
Samanidskom teritorijom južno od Oksa god. 994. potpuno su ovladali Gaznavidi,
koji su se dočepali vlasti pomoću_ jednog od ovih robova. Teritorij sjeverno od
rijeke zauzeli su tzv. Ilek (Ilaq) Khani Turkestana, koji su 992. godine zauzeli
Bukaru i poslije sedam godina zadali posljednji udarac (coup de grace) dinastiji
Samanida, koja je bila na izdahu. Tako prvi put, ali ne i posljednji,
primjećujemo tu-ranijske horde iz centralne Azije kako se guraju u prve redove
islamske politike. Borba između Iranaca i Turanaca za gospodstvo nad pograničnim
područjem islama u četvrtom muslimanskom stoljeću bila je samo preludij u mnogo
ozbiljnije događaje. Mi ćemo kasnije vidjeti ove Turke kako igraju sve veću i
važniju ulogu u državnim poslovima, dok konačno ne preuzmu najveći dio vlasti
bagdadskog kalifa, u stvari, dok ne osnuju svoj vlastiti Otomanski Kalifat »u
Bagdadu na Bosforu«.
4 Gaznavidi Među turskim robovima, kojima su Samanidi
darivali visoke državne službe, bio je neki Alp-
tigin, koji je započeo svoju karijeru kao član tjelesne garde. Uskoro je
proizveden za komandanta garde14 i poslije toga, god. 961, unaprijeđen za
upravitelja Kurasana. Kratko vrijeme poslije, međutim, on je pao u nemilost kod
novog samanidskog vladara i uputio se na istočnu državnu granicu. Ovdje je god.
962. zauzeo Gaznu, u Avga-nistanu, od njezinih domaćih vladara i osnovao
samostalnu državu15, koja se razvila u carstvo Gaznavida Avganista i Pendžaba
(962— —1186). Stvarni osnivač dinastije Gaznavida, međutim, bio je Su-buktigm
(976—97), rob i zet Alptigina. Šesnaestorica Gaznavida, koji su poslije njega
vladali, bili su njegovi direktni potomci. Subuktigm je proširio svoj teritorij
pripojivši mu Pešavar u Indiji i Kurasan u Perziji, koji je on držao ranije, pod
Samanidima.
12 Laskav opis unutrašnjeg stanja pod njim ostavio nam je jedan
očevidac,
ibn-Ba\vikal, str. 341—2, 344—5.
13 Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 385 = vol. II, str. 75.
14 Ibn-5awkal, str. 13, 14, govori .o njemu kao o Albtakln, hdjib
sdhib
Khurdsdn.
15 Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 393 — vol. II, str. 78.

422

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Mahmud iz Gazne Najistaknutiji član dinastije bio je Subuktigi-nov sin Mahmud

(999—1030). Položaj njegove
prijestonice Gazne, koja se nalazila na vrhu visokog platoa s koje se pruža
vidik na ravnice sjeverne Indije, u koju je bio lak pristup kroz dolinu Kabul,
pružao mu je povoljne uslove za niz vojni u pravcu istoka. Između 1001. i 1024.
Mahmud je upadao sedamnaest puta u Indiju. Rezultat tih njegovih upada bilo je
prisajedinjenje Pendžaba sa njegovim centrom Lahorom, Multana i dijela Sinda16.
U Pendžabu je sada muslimanski uticaj bio trajno učvršćen. S ovih pljačkaških
upada Mahmud se vratio sa basnoslovno bogatim plijenom iz indu-skih hramova i
dobio je zavidan naziv među svojim savremenicima kao rušilac idola i borac
ortodoksnog ikonoklastičkog islama. On je bio jedan od prvih ljudi u
muslimanskoj istoriji koji je dobio, i to oko 1001. god., naziv al-ghdzi, koji
se davao onome koji se odlikovao u ratu protiv nevjernika.
Na isti način je Mahmud proširio zapadne granice svoga područja. Ovdje je on
oteo od šiija Buvejhida perzijski Irak, uključujući i Raj i Isbahan. Oni su u to
vrijeme pod svojom kontrolom držali kalifa. Kao sunija, Mahmud je od vremena
svogas tupanja na vlast priznavao vrhovnu vlast kalifa al-Qadira (991—1031)17,
od koga je kasnije primio naziv Yamin-al-Dawlah (desna državna ruka)18. Na
svojim novcima on i njegovi neposredni nasljednici zadovoljili su se titulom
amlr (upravitelj) ili sayyid (poglavica). Mada se misli da je Mahmud u islamu
bio prvi imenovani sultan19, svjedočanstva sa novca pokazuju da su ovo visoko
imenovanje najprije službeno nosili seldžučki vladari20. U svom najvećem opsegu
Mahmudovi posjedi, pored sjeverne Indije na istoku i perzijskog Iraka na zapadu,
obuhvatali su cijeli Kurasan, Tukaristan sa njegovim centrom Balkom, dio Tran-
soksijane na sjeveru i Sidžistan na jugu21. On je ukrasio svoju prije-stonicu
veličanstvenim zgradama22, osnovao je i potpomagao akademiju i svoj je dvor
učinio velikodušnim utočištem pjesnika i naučnika. U njegovom kružoku književnih
genija nalazili su se arapski istoričar al-'Utbi23 (t 1036), čuveni naučnik i
pisac istorije al-BIruni i slavni perzijski pjesnik Firdawsi, čija se
tisućgodišnjica rođenja slavila 1934—5. u Aziji, Evropi i Americi. Prilikom
posvete njegova velikog epa Shdhndmah Mahmudu, kada je primio mjesto 60.000
dinara samo 60.000 dirhama za 60.000 stihova, Firdawsi je žigosao svog patrona u
jednoj oštroj satiri, zbog koje je morao bježati da bi spasao život.
16 Ibid., vol. I, str. 395. i slj.; Biruni, Tahqlq, str. 11; M. Nazim,
The Life
and Times oj Sultan Mahmud oj Ghazna (Cambridge, 1931), str. 86. i slj.
17 Vidi Hilal al-§albi', Ta'rlkh al-Wuzara' (dodataik Miskawayhovu,
Tajdrib,
vol. III), izd. Amedroz, str. 341—5.
18 M'Ustafi-i-Qazwini, vol. I, str. 395.
19 Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 92.
20 Vidi str. 430.
21 Hilal al-Sabi', str. 340, 386.
22 Vidi S. Flury u Syria, vol. VI (1925), str. 61—90.
23 Njegov Kitab-i-Yamini, prev. James Reynolds (London, 1858),
izvorno
na arapskom, veliča slavnu Mahmudovu vladavinu.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

423

Uspon dinastije Gaznavida predstavlja prvu pobjedu turskog elementa u borbi

protiv iranskog elementa za konačnu prevlast u islamu. Ipak se država Gaznavida
nije radikalno razlikovala od sa-manidske i safaridske države. Ona se nesigurno
održavala silom oružja i, čim je moćna ruka koja je držala mač oslabila, bilo je
sigurno da će sastavni dijelovi otpasti. A to se dogodilo poslije Mahmu-dove
smrti. Istočne su se provincije postepeno otcjepljivale od prije-stonice na
visoravni i na taj način nastalo je nekoliko samostalnih muslimanskih dinastija
u Indiji. Na sjeveru i zapadu turkestanski Kahni i veliki Seldžuci u Perziji
rasparčali su gaznavidsku državu. U centru su joj hrabri Guridi iz Avganistana
zadali konačan udarac i god. 1186. uništili posljednje Gaznavide u Lahori.
Dok su krila abasidskog orla na oba njihova kraja bila potkresavana, bodež, koji
su čvrsto držale perzijsko-turske ruke, bio je uperen u njegovo srce. Za vrijeme
vladavine perzijskih Buvejhida, koji su bili šiije, a poslije njih sunijskih
turskih Seldžuka, kalifu je bilo vrlo malo ostalo izvan pri-jestonice, pa čak i
ovdje je njegov ugled ličio na sjenku. Poslije ustanka neposlušne i buntovne
garde došla je pobuna crnačkih robova, a one su podrivale ugled i pripremale put
za dolazak buvej-hidskog režima.
Osmi kalif abasidske dinastije al-Mu'tasim (833—42), sin Haruna i jedne
turske robinje, prvi se okružio tjelesnom gardom turskih regruta iz
Transoksijane. Garda je brojala 4.000 ljudi. U početku je regrutovana da bi
održala u ravnoteži uticaj kurasanskih vojnika, kojima su Abasidi dugovali svoje
kalif ovan je, ali su svakogodišnja dolaženja Turaka postajala sve veća i veća
prijetnja integritetu Kalifata. Al-Mansurov »grad mira« postao je grad nemira.
Pošto je prijetila opasnost od domaće pobune u Bagdadu protiv bahatog i okrutnog
ponašanja njegove garde, kalif je god. 836. premjestio mjesto svoje vlade
šezdeset milja dalje uz Tigris, u Samaru24. Gradu, koji je bio asirskog
porijekla, on je promijenio ime nazvavši ga Surra Man Ra'a (sretan je onaj koji
ga gleda) i pod tim imenom on se pojavljuje kao grad-kovnica na abasidskim
novcima. U to je vrijeme od usta do usta išao duhovit šapat da novo ime zapravo
znači »onaj koji ga gleda (sa Turcima nastanjenim u njemu) zadovoljan je (s
Bagdadom koji se njih oslobodio)«.
Samara je bila ukrašena palatama i džamijama, koje je uglavnom podigao al-
Mu'tasim i njegov sin al-Mutawakkil (847—61). Ona je bila prijestonica pedeset i
šest godina (836—92) u toku vladavine osam uzastopnih kalifa i njezine su
ruševine najimpozantniji preživjeli abasidski spomenici25.
Carska garda
24 Tabari, val. III, str. 1179—81; M.a.s'uidl, vol. VII, str.
118. i slj.; Yaqut,
Buldan, vol. III, str. 16—17.
25 Maqdisi, str. 122—3; Ernst Herzfeld, Der Wandschmuck
der Bauten
von Samarra (Berlin, 1923).

424

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

RODOSLOVNA TABELA ABASIDSKIH KALIFA U SAMARI 8. AL-MU<TASIM (833—42)

Muhammad 9. AL-WATHIQ 10. AL-MUTAWAKKIL
(842—7) (847—61)

12. AL-MUSTA-IN (862—6)

11. AL-MUNTASIR (861—2)

13. AL-MU-TAZZ (866—9)

14. AL-MUHTADI (869—70)

15. AL-MU'TAMID (870—92)

Pojava ovog tijela, sastavljenog pretežno od turskih vojnika, koje je igralo

sličnu ulogu onoj koju su odigrale pretorijanske garde u Rimu i janjičari u
Turskoj, obilježavala je početak svršetka kalifske moći. Kalif je živio u svojoj
novoj prijestonici skoro kao njihov zarobljenik. Ubistvo al-Mutawakkila, koje su
oni izvršili u decembru 861. god. po nagovoru njegova sina26, bilo je prvo u
seriji događaja u toku kojih se moćna mašinerija abasidske dinastije -- već
poljuljana — našla licem u lice pred neizbježnim padom. Al-Mutawakkil je bio
prvi kalif u periodu propadanja. Poslije njega susrećemo kalife koje su
postavljale i smjenjivale trupe, uglavnom turske, pod vodstvom vojskovođa,
većinom robova, koji su se borili za vlast. Zbog uticaja koji su imali na ove
robove, dvorske žene počele su da igraju važnu političku ulogu i na taj su način
povećavale opći metež. U slučaju kolebljivog i neodlučnog al-Musta'ina (862—6),
koji je slučajno pobjegao u Bagdad kada ga je progonila njegova garda pošto je
bio opsjednut i prisiljen da abdicira, njegova je majka robinja podijelila vlast
sa dvojicom turskih vojskovođa27. Majka njegova nasljednika al-Mu'tazza (866—9)
odbila je da isplati 50.000 dinara, koji su mogli spasiti život njezina sina
kalifa, mada je krila u podzemnom podrumu milijun dinara pored vrlo vrijednih
dragulja28. U toku dva stoljeća istorija raspadajućeg Kalifata pruža konfuznu
sliku nominalnih vladara koji su stupali na prijesto bez ikakve moći i odlazili
u grob neožaljeni. Mir i sigurnost, ukoliko ih je igdje bilo, jedino su uživale
udaljene provincije, gdje je upravitelj, stvarno samostalan, držao uzde
gvozdenom rukom.
Robovski rat Jedna od najspektakularnijih i najkrvoločnijih
epizoda ovoga perioda bila je pobuna robova
Crnaca Zanj29. To su bili Crnci dovedeni iz istočne Afrike koji su bili
zapošljavani u rudnicima salitre na donjem Eufratu. Vođa (sahib
26 Tabari, vol. III, str. 1452—65; skr. ibn-al-Athlr, vol. VII, str. 60—64. 87
Tabari, vol. III, str. 1512—13, citira ga ita-al-Athlr, vol. VII, str. 80—81.
28 Tabari, vol. III, str. 1718—19.
29 Od per. Zang (Etiopija), odaikle Zangbar, ar. Zainjabar,
iskvareno u
Zanzibar.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

425

al-Zanj) bio je neki 'Ali ibn-Muhammad, prepredeni varalica, možda arapskog

porijekla. Iskoristivši nesređene prilike u prijestonici i pobunu nezadovoljnih
i nesretnih rudara, on je septembra god. 869. tvrdio da je Alijin sljedbenik
koji je priviđenjima i tajnim naukama pozvan da njih oslobodi. Jedna po jedna
skupina robova okupljala se oko barjaka novog mesije — »skitnice« i Alahova
neprijatelja«, kako ga naziva naš glavni izvor, al-Tabari30. Nekoliko vojski
bilo je poslano da uguši ovu čudnu bunu, ali pošto su se pobunjenici nalazili na
pogodnom i njima dobro poznatom kraju, koji je bio barovit i ispresijecan
kanalima, Crnci su ih sve nadvladali i, ishodno haridžit-skoj nauci, koju je
prihvatio njihov vojskovođa, sasjekli sve i borce i neborce zarobljenike31. U
toku četrnaest godina (870—83) za vlade al-Mu'tamida (870—92) ovaj robovski rat
je bjesnio. Brojke poginulih variraju, neki govore da prelaze po milijuna.
Poslije jedne borbe glave muslimana, koje nisu bile tražene natrag, bile su tako
mnogobrojne da su ih Crnci bacali u kanal koji ih je odnio u Basru, gdje su ih
rođaci i prijatelji mogli identifikovati32. Basra, Vasid, Ahvaz i Ubala ležali
su opustošeni. Sve dok nije kalifov brat al-Muwaffaq uzeo u svoje ruke
rukovođenje operacijama, nije skršena glavna snaga opozicije. God. 883. al-
Mukhtarah, tvrđava koju je sagradio njihov vojskovođa, bila je na juriš zauzeta
i on ubijen. »Na taj je način završila jedna od najkrvavijih i najopasnijih
pobuna koju je istorija zapadne Azije zabilježila«33. U toku ovog rata Egipat,
jedna od prvih i najljepših provincija, otcijepio se od Kalifata za vlade ibn-
Tuluna.
Amlr ni llmjirn' Restauracija Bagdada kao prijestonice za vrije-
JTi / / l/b l IX t C/ / / MX l Li t •* *• ,. t , t
ti ss\r\f* r\f\ e*\ t * i
na vlasti me al~Mu tadidove vlade (892—902), nakon sto
je Samara u kratkom roku više od pedeset godina vršila tu
službu, promijenila je samo pozornicu, ali ne i tok događaja. Vlast je iz
kalifovih ruku i dalje prelazila u vojničke ruke. U ovome se periodu izdigao
'Abdullah ibn-al-Mu'tazz, koji je, pošto se borio za Kalifat sa svojim drugim
nećakom al-Muqtadirom, doživio jedinstven slučaj da je bio na vlasti pod imenom
al-Murtada samo jedan dan (17. decembar 908), poslije koga je bio svrgnut i
ubijen. Jednodnevni kalif bio je više pjesnik i beletrist nego političar. Od
njegovih djela koja navode al-Fihrist34 i ibn-Khallikan35 samo je nekoliko došlo
do nas.
Dvadeset i četiri godine Muqtadirove vladavine (908—32) obilježene su
dolaskom i padom trinaestorice vezira, od kojih su neki bili pogubljeni36. Da bi
povećala opći metež, kalifova majka, Turkinja, neprestano se miješala u državne
poslove. Jedan od ovih vezira
30 Vol. III, str. 1785, 1786.
31 Mas'uđi, vol. VIII, str. 31, 58—61.
32 Tabari, vol. III, str. 1785—6.
33 Noldeke, Sketches from Eastern History, prev. J. S.
Blaok (London,
1892), str. 174.
84 Str. 116.
35 Vol. I, str. 462.
86 Fakhri, str. 360. i slj.

426
UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO
bio je ibn-Muqlah, osnivač arapske kaligrafije37. Drugi je bio 'Ali--ibn-'Isa,
koji, u doba opće pokvarenosti i ugnjetavanja za vrijeme okrutnih i svirepih
režima, stoji kao jedina svijetla tačka zbog svoje neporočnosti i sposobnosti.
Za vrijeme dva njegova vezirata, koja su trajala pet godina, on je strogim
ekonomisanjem poboljšao državne finansije i dao primjer visoke radne
sposobnosti, koja nije našla podražavaoca38. Za vrijeme al-Muqtadirova
kalifovanja Fatimid •Ubavdullah (909) u sjevernoj Africi i Umajad 'Abd-al-Rahman
III (929) u Spaniji primili su položaj i obilježja kalifa, stvorivši na taj
način pojavu, neobičnu u muslimanskom svijetu, trojice priznatih rivala kalifa u
isto vrijeme. Slabi i nesposobni al-Muqtadir (dosl. moćni [božjom pomoću])
prepustio je državne poslove u ruke svoga komandanta tjelesne garde Mu'nisa al-
Muzaffara39, eunuha kome je on dao novoustanovljen naziv amir al-umara'
(komandant komandanata). Mu'nis je uskoro postao pravi vladar. On je svrgnuo al-
Muqta-dira i postavio njegova polubrata al-Qahira40. Poslije kratke restauracije
al-Muqtadir je našao smrt od ruku berberskih vojnika, koji su odnijeli u
trijumfu njegovu glavu svome vojskovođi Mu'nisu41. Al--Qahir (932—4) nije bolje
prošao od svoga predšasnika. Kada je po drugi put svrgnut, on je bio oslijepljen
i posljednji put bio je viđen kako prosi milostinju na ulicama Bagdada42. Dva
njegova nasljednika, al-Muttaqi (940—44) i al-Mustakfi (944—6), pošli su za
njim_na isti način u carstvo tmina — zahvaljujući uticaju amir al-umara'**.
Jedno vrijeme Bagdad je pružao prizor trojice ljudi koji su nekoć držali najviši
položaj u islamu, ali su sada bili svrgnuti, oslijepljeni i objekti javnog
samilosrđa. Amir al-umara' al-Radija (934—40) otišao je tako daleko da je svoje
ime povezivao sa kalif ovim imenom u molitvi petkom. To je bio nov postupak u
islamskoj istoriji44. Al-Radi je bio jedan od malog broja kalifa ovoga perioda
koji je izbjegao svrgnuće, ali nije izbjegao smrt od ruku soldateske. Po
mišljenju arapskih analista, on je »posljednji pravi kalif«. Pod tim oni
razumiju da je on zadnji držao petkom u džamiji govor i vodio izvjesne državne
poslove45. On je posljednji čija je poezija sačuvana. S njim su iščezli i
posljednji tragovi moći i dostojanstva koji su pripadali njegovom položaju.
Komandant komandanata (amir al-umara) sada se učvrstio kao stvarni vladar
muslimanske države46.
87 Miskawayh, vol. I, str. 185. i slj.; Safoi', Wuzara', izd. Amedroz,
str. 109, 326, 359—60.
38 Vidi Harold Bowen, The Life and Times of 'Ali Ibn <fsd, »The
Good
Visier« (Cambridge, 1928).
39 »Pobjedonosni«. Miskawayh, vol. I, str. 76; Tabari, vol. III, str.
2199.
40 Mlđkawayh, vol. I, str. 193; Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 147—8.
41 Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 179.
42 Miskawayh, vol. I, str. 291—2; Ibn-ad-Athir, vol. VIII,
str. 209, 211,
332—3; Fakhri, str. 375; Mas'udi, vol. VIII, str. 287, i slj.
43 Miskawayh, vol. II, str. 72; Mas'udi, vol. VIII, str. 409.
44 Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 241.
45 Fakhri, str. 380; Tanukhi, str. 146.
46 Rodoslovna tabela bagdadskih kalifa pod vojnim režimom:

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

427

5. Dinastija Buvejhida
Još se crnje poglavlje u istoriji Kalifata otvorilo decembra 945. god., kada je
kalif al-Mu-stakfi (944—6) pobjedonosno primio u Bagdadu Ahmada ibn-Buwayha i
učinio ga komandantom komandanata (amir al-umara'), davši mu još i počasnu
titulu Mu izz al-Dawlah (onaj koji čini državu moćnom). Ahmadov otac abu-Shuja'
Buwayh tvrdio je da potječe od starih sasanidskih kraljeva, vjerovatno, kao što
se događa u većini takvih slučajeva, da bi podržao prestiž dinastije47. On je
bio poglavica jedne ratoborne horde koja je uglavnom bila sastavljena od
dajlamitskih gorštaka iz brdovitog predjela na južnoj obali Kaspijskog mora i
jedno vrijeme bio je u službi Samanida. Njegova tri sina, među kojima i Ahmad,
postepeno su prodirali na jug, zauzevši Isbahan, zatim Širaz sa njegovom
provincijom (945), a u toku sljedeće dvije godine provincije Ahvaz ("današnji
Kuzistan) i Karman. Siraz je izabran za prijestonicu nove dinastije. Dolaskom
Ahmada u Bagdad (945) turska je garda pobjegla, ali se kalifova sudbina nije
popravila pod zaštitom njegovih novih gospodara, šiija Per-zijanaca. Mada je
njegov službeni položaj bio samo amir al-umara', Mui'zz-al-Dawlah je insistirao
da se i on spominje uporedo sa kalifom u khutbah. Štaviše, on je svoje ime dao
utisnuti na novac48.
U januaru 946. god. nesretnog al-Mustakfija je oslijepio i sa prijestolja
svrgnuo Mu'izz-al-Dawlah, koji je za novog kalifa izabrao al-Mutija (946—74).
Sada su uvedene šiitske svetkovine, naročito javna žalost na godišnjicu al-
Husaynove smrti (10 Muharram) i dan veselja, kada je, navodno, Prorok postavio
Aliju za svog nasljednika u Gadiru al-Humu49. Kalifat je sada preživljavao svoje
najdublje poniženje, jer je poglavar vjernika bio obična lutka u rukama
heretičkog komandanta komandanata. Ipak, Buvejhidi nisu prvi u istoriji islama
uzeli titulu sultana, kako se ponekad tvrdi50. Oni su se zadovoljili, prema
svjedočanstvu njihovih novaca, nazivom amir ili malik,
16. Al-Mu'tadid (892—902)

17. Al-Muktafi (902—8)

22. Al-Mustakfi (944—6)
18. Al-Muqtadir (908—32)
19. Al-Qahir (932—4)

20. Al-Radi (934—40)

21. Al-Muttaqi (940-44)

47 Isp. ibn-Khallikan, vol. I, str.,98; Fakhri, str. 375; Ibn-al-

Athlr, vol. VIII,
str. 197; Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 413—14; Friedrich Wiliken, Mirchonds
Geschichte der Sultane aus dem Geschlechte Bujeh (Berlin, 1835), str. 13 (pers.
tekst), str. 58 (prev.) (izvod iz Mlrkhvvand, Rawdat al-Safd').
48 Miskawayh, vol. II, str. 158; Ibn-al-Athir, vol. VIII,
str. 337; Wilken,
str. 21 (tekst), str. 66 (iprev.). Isp. Miskawayh, vol. II, str. 396; Ibn-
Khallikan,
vol. II, str. 159.
49 Vrelo između Meke i Medine gdje šiitsika tradicija tvrdi da je
Prorok
izjavio: »Kome god sam ja vladar, njegov je vladar također i Alija«. Iibn-Sa'd,
vol. V, str. 235; Mas'udi, Tanblh, str. 255—6. Na uspomenu ove njegove izjave
šiije poste 18-sti mjeseca dhu-al-Hijjah.
50 Isp. str. 422 i 431.

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

koji su utiskivali uz tako počasne nadimke kao što su Mu'izz al-Daw-lah, 'Imad
al-Dawlah (uporište države) i Rukn al-Dawlah (stub države), nazive koje je kalif
istovremeno dodijelio trojici Buwayhovih sinova. Poslije njih slični pompezni
nadimci postali su moda. Visoku čast amir al-umara.' nosilo je više Mu'izz
buvejhidskih nasljednika, mada je ona postala samo počasni fiktivni naziv.
 Otprilike u toku jednog stoljeća prevlasti (945—1055) Buvejhidi su
postavljali i svrgavali po svojoj volji kalife. Iz svoje prijestonice Širaza u
Farisu Buvejhidi su upravljali Irakom kao provincijom. U Bagdadu su držali više
veličanstvenih palata pod zajedničkim imenom dar al-mamlakah (prebivalište
kraljevstva)51. Bagdad više nije bio središte muslimanskog svijeta, jer su sada
ne samo Širaz nego i Ga-zna, Kairo i Kordova dijelili njegov internacionalni
istaknuti položaj.
<Adud-al-Dawlah Moć BuveJhida dostigla je svoj vrhunac pod
•iiU- LtC*/ Lt l i-/Lt LAJ (/Ltl t A -l 1 t T^ -l
y • v • -iv f\ M f\ nr\\
(Adud-al Dawlom (mišica države, 949—83),
koji je bio Ruknov sin. 'Adud je bio ne samo najveći Buvejhid nego i najslavniji
vladar svoga vremena. Pod svojim žezlom on je ujedinio god. 977. više malih
kraljevstava koja su pod Buvejhidima nastala u Perziji i Iraku, stvorivši na taj
način državu koja se svojom veličinom približavala carstvu. 'Adud al-Dawlah
oženio se kćerkom kalifa al-Ta'ia i natjerao je kalifa da oženi njegovu kćerku
(980) uzdajući se da će na taj način dobiti potomka koji će se moći prihvatiti
kalif -skog položaja52. 'Adud je bio prvi vladar u islamu koji je nosio titulu
shahanshah53. Mada je zadržao svoj dvor u Širazu, on je uljepšao Bagdad, očistio
kanale koji su bili ispunjeni blatom, u nekoliko drugih gradova podigao je
džamije, bolnice i javne zgrade, kako izvještava zaslužni istoričar Misqawayh54,
'Adudov rizničar55. Za svoje dobrotvorne poduhvate 'Adud je uzimao novac iz
državne blagajne. Interesantna njegova građevina bila je svetište (mashhad) na
tobožnjem Alijinom grobu. Ali najznačajnija bila je čuvena bolnica u Bagdadu,
al-Bimaristan al-'Adudi, koju je on završio god. 978—9. i poklonio joj 100.000
dinara. Bolnica je imala osoblje od dvadeset četiri liječnika, koji su takođe
vršili službu profesora medicinskog fakulteta56. Pjesnici, npr. al-Mutanabbi',
pjevali su pjesme u slavu •Adudovu. Pisci su mu posvećivali svoja djela. Među
njima je bio gramatičar abu-'Ali al-Farisi, koji je napisao za njega Kitab al-
Jdah (knjiga objašnjenja)57. U njegovanju mirnodopskih umjetnosti 'Adud je našao
sposobnog saradnika u svom hrišćanskom veziru Nasru ibn-
51 Khatlb, vol. I, str. 105—7.
52 Miskawayh, vol. II, str. 414; Yaqut, Udaba', vol. VI, str. 266.
53 Skraćen oblik riječi shahanshah, pers. za kralja kraljeva,
napravljeno
prema staroj iranskoj tituli za kraljeve. Odgovarajuću araipsUou riječ, malik-
-al-muluk, možda je najprije uzeo 'Adudov sin Baha'-al-Dawlah, a naročito
su je voljele kasnije dinastije 'turskog [porijekla.
54 Vol. II, str. 404—8. Vidi Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 16.
55 Qifti, str. 331.
58 Ibn-a:bi-Usaybi'ah, vol. I, str. 310, 238; 244; Qifti, str. 235—6, 337—8;
438. 57 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 159.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

429,

-Harunu, koji je uz kalifove odobrenje podizao i popravljao crkve i manastire58.

Presedan književnog i naučnog mecenatstva, koji je započeo 'Adud al-Dawlah,
nastavio je njegov sin Sharaf al-Dawlah59 (983-89). Slijedeći al-Ma'munov
primjer, Sharaf je sazidao godinu dana prije smrti čuvenu opservatoriju. Drugi
'Adudov sin, njegov drugi nasljednik Baha' al-Dawlah60 (989—1012), koji je god.
991. svrgnuo kalifa al-Ta'iha, za čijim je ogromnim blagom čeznuo, imao je
prosvijećenog vezira Perzijanca u ličnosti Sabura ibn-Ardashira. Sabur je
sazidao god. 993. u Bagdadu akademiju sa bibliotekom od 10.000 knjiga61, kojom
se koristio sirijski pjesnik al-Ma'arri kada je studirao u tome gradu. Iqhwan
al-Safa', treba napomenuti, živio je za vrijeme buvejhidskog režima. Ipak je
država naginjala propadanju. Ratovi između Banana, Sharaf a i njihova trećeg
brata Samsam al-Dawle02, dinastičke i porodične svađe prenosili su se na njihove
nasljednike, kao i simpatije Buvejhida prema šiijama, na čemu su im jako
zamjerali u sunitskom Bagdadu, doveli su do pada dinastije. God. 1055. Seldžuk
Tughril Beg ušao je u Bagdad i učinio kraj vlasti Buvejhida. Posljednji iz
dinastije u Iraku, al-Malik al-Rahim (milosrdni kralj r 1048—55), završio je
svoj život u zatočenju.
Priložena genealoška tabela pokazuje rodbinske odnose abasid-skih kalifa za
vrijeme premoći Buvejhida (945—1055):
16. Al-Mu<tadid

17. Al-Muktafi

18. Al-Muqtadir

19. Al-Qahir

22. AL-MUSTAKFI (944—6)

20. Al-Radi Al-Muttaki

23 AL-MITJT (946—74)
l 24. AL-TA'I1 (974—91)

25. AL-QADIR (991—1031)

26. AL-QA'IM (1031—75)
6. Seldžuci
Dolazak seldžučkih Turaka otvara novu i značajnu eru u istoriji islama i
Kalifata. U vrijeme njihove pojave s istoka, u prvoj polovini jedanaestog
stoljeća, kalif je bio samo sjenka svoje ranije moći i njegovo je carstvo bilo
sasvim raskomadano. Uma jadi u Spaniji, šiije Fatimidi u Egiptu i sjevernoj
Africi učvrstili su se bez ikakve nade da će ih Bagdad istisnuti. Sje-
58 Miskawayh, vol. II, str. 408.
59 »Dika države«. Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 16—7;
Ruđhrawari, Dhayl
(dodatak Miakawayihiu, Tajdrib, vol. III), izd. Amedroz, str. 136. i slj.
60 »Sj?y države«. Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 42. i slj.;
Rudhrawari, str.
153. i slj.
ai Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 71; Ibn-Khallikan, vol. I, str. 356. 62 »Mač
države«. Ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 16—19, 32—5; Rudhrawari, str. 184,
260.

430

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

verna Sirija i gornja Mezopotamija, kako je ranije istaknuto, bile su u rukama

istaknutih arapskih poglavica, od kojih su neki bili uspjeli da osnuju
dinastije. Perzija, Transoksijana i zemlje na istoku i jugu bile su rasparčane
među buvejhidske i gaznavidske velikaše ili su ih u svojim rukama imali mali
dinasti. Svaki je od njih čekao priliku da uhvati za gušu drugoga. Svugdje je
preovladavala politička i vojnička anarhija. Šiitsko-sunitski neredi bili su
svakodnevne pojave. Izgledalo je da je islam do temelja uništen.
U ovo rastrojeno carstvo ušao je oko 956. god. poglavica imenom Seldžuk na
čelu svogat urkomanskog plemena (Ghuzz ili Oghuzz). Došavši iz kirgiskih stepa
Turkestana, ovi su se nomadi nastanili u oblasti Bukare, gdje su svim žarom
prihvatili sunitski islam. Polagano, ali sigurno Seld_žuk i, poslije njega,
njegovi sinovi krčili su sebi put kroz kraljevstvo Ilek Khana i Samanida63,
Seldžukov unuk Tug-hril64 usudio se da sa svojim bratom prodre sve do Kurasana.
God. 1037. dvojica braće otela su Marv i Nejsabur iz ruku Gaznavida. Ubrzo su
bili pripojeni Balk, Džurdžan, Tabariistan i Kvarizm, kao i Hamazan, Rej i
Isbahan. Dinastija Buvejhida se pred njima srušila. God. 1055, 18. decembra,
Tughril Beg je na čelu svojih turkomanskih plemena stajao pred vratima Bagdada.
Al-Basasiri, turski vojskovođa i vojni guverner Bagdada za vrijeme posljednjih
Buvejhida, napustio je prijestonicu65, a kalif al-Qa'im (1031—1075) pohitao je
da primi seldžučkog upadača kao oslobodioca.
Tughril na vlasti PosliJe Jednogodišnjeg odsustvovanja, Tughril se vrati u
Bagdad, gdje je bio primljen s osobitim počastima. Noseći ogrtač i držeći
Prorokovu palicu, kalif je zauzeo mjesto na uzvišenom podij umu iza zastora koji
se podizao kada se osvajač približavao. Tughril je sjeo na susjedni podijum i
razgovarao je sa kalifom uz pomoć tumača. Osvajač je postavljen za namjesnika
carstva i bio je pozdravljen kao »kralj Istoka i Zapada«66. Njegov službeni
naziv trebalo je da bude al-sultan (onaj koji ima vlast, sultan)67. Kalifat je
sada prešao pod novo i blagonakloni je pokroviteljstvo.
63 Mustawfi-i-Qazwlni, str. 434—6, prev. str. 93—4; Joainnes
A. Vullers,
Mirchondi historia Seldschukidarum (Giessen, 1837), str. 1. i slj. (izv. iz
Rawdat-
-al-§afd').
64 Ime njegovog oca bilo je Mika'Il, njegova brata Dawud
(David), a
njegova strica Musa; Ibn-al-Athir, vol. IX, str. 322. Ovakva imena, naročito
među ranim Seldžucima, pokazuju hrišćanski, možda nestorijanski
uticaj.
Vidi Qazwini, Athdr, str. 394.
65 Ibn-Knallikan, vol. I, str. 107—8; Ibn-Taghri-Birdi, izd.
Popper vol. II,
pt. 2, str. 225.
66 Ibn-al-Athir, vol. IX, str. 436; Ibn-Taghri-Birdi, op. cit.,
str. 233; Tmad-
-al-Dln (al-Isfahani), sikr. Al-Bundari, Tawdrlkh Al Saljuq, izd.
M. Th.
Houtsma (Leyden, 1899), str. 14.
67 Al-Rawandi, Rdhat-al-^udur, izd. Muhammad Iqbal
(London, 1921),
str. 105. Tughril je bio prvi muslimanski vladar čiji su novci nosili ovaj
naslov.
Stanlev Lane-Paole, Catalogue of Oriental Coins in the British Museum, izd.
R. S. Poole, vol. III (London, 1877), str. 28—9. Od vremena Seldžuka »sultan«
je [postao redovna vladarska titula.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

431

Iskoristivši privremeno Tughrilovo odsustvo radi jedne sjeverne ekspedicije,

al-Basasiri, koji se u međuvremenu borio za stvar Fati-mida, vratio se god.
1058. na čelu svojih davlamitskih i drugih trupa i ponovo zauzeo glavni grad.
Kalif al-Qa'im bio je prisiljen da potpiše dokumenat u kome napušta svoja prava
i prava svih drugih Abasida u korist svog rivala Fatimida al-Mustansira (1035—
94) u Kairu, kome je on sada poslao obilježja Kalifata, među kojima ogrtač i
druge svete relikvije. Al-Qa'imov turban i lijepi prozor s njegove palate
također su bili poslani u Kairo kao trofeji68. Na povratku, međutim, Tughril je
ponovo postavio al-Qa'ima i naredio da se al--Basasiri zbog nelojalnosti kazni
smrtnom kaznom (1060). Davlamit-ske trupe su bile raspuštene, a moć Buvejhida
zauvijek skršena.
Vladavine Tughrila (1037—63), njegova nećaka i nasljednika Alp Arslana (1063
—72) i Malikshaha (1072—92), sina ovoga posljednjega, spadaju među na j
briljantni je periode seldžučke prevlasti nad islamskim Istokom. Kada su svježa
turska plemena u velikom broju na-grnula u njihovu vojsku, Seldžuci su širili
svoja osvajanja u svima pravcima sve dok se zapadna Azija nije još jedanput
ujedinila u jedno muslimansko kraljevstvo i ponovo oživjela izblijedjela slava
muslimanskog oružja. Nova rasa iz centralne Azije — sada je prolijevala svoju
krv u borbi za svjetsku prevlast islama. Istorija ovih barbarskih nevjernika,
koji su zajahali za vrat Prorokovim sljedbenicima i u isto vrijeme prigrlili
vjeru potlačenih i postali njezini vatreni borci, nije bila jedinstven primjer u
šarolikim analima te vjeroispovijesti. Njihovi rođaci Mongoli trinaestog
stoljeća, kao i njihovi drugi srodnici otomanski Turci iz prve polovine
četrnaestog stoljeća ponovili su isti proces. U najmračnijem času političkog
islama vjerski islam je bio u stanju da postigne nekoliko svojih najsjajnijih
pobjeda.
U drugoj godini svoje vladavine Alp-Arslan (junak—lav) zuzeo je Ani, glavni grad
hrišćan-ske Jermenije, u to vrijeme bizantijske provincije69. Uskoro poslije
toga on je nastavio da ratuje protiv vječnog neprijatelja Bizantinaca. God.
1071. Alp je dobio odlučnu bitku kod Manzikarta (Malazkird, Malasjird), sjeverno
od jezera Van u Jermeniji, i zarobio je cara Romana Diogena70. Seldžučka
nomadska plemena, prvi muslimani koji su osvojili stalno uporište u »zemlji
Rimljana«, počeli su sada da naseljavaju visoravni Male Azije, koje su od ovog
vremena postale sastavni dio prebivališta islama (dar al-Isldm). Ovi seldžučki
nomadi postavili su temelj turcifikaciji Male Azije. Alpov bratić, imenom
Sulavman ibn-Qutlumish, kojemu je kasnije povjeren na upravu ovaj teritorij,
osnovao je (1077) sultanat Rum Seldžuka71. Udaljena Nikeja (Niqiyah, tur. Izniq)
postala je prva prijestonica, i iz toga su
68 Vidi str. 561.
89 Ibn-al-Athir, vol. X, str._25. i slj.
70 Ibid., str. 44. i slj.; "Lmad-al-Din, str. 38. i slj.;
Vasiliev, Byzantine
Empire, vol. I, str. 431.
71 Ar. rum je ekvivalent za »Rimljani«. Vidi str. 191.
AZp-Arslan
HHKO/IA lECJlA'M'.MUJ

432

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

grada Qilija Arslana, sina i nasljednika Sulavmanovog, istjerale prve krstaške

horde. Poslije 1084. god. Ikonijum (Quniyah, Konieh), najbogatiji i najljepši
bizantijski grad u Maloj Aziji, postao je sel-džučka prijestonica u toj zemlji.
U međuvremenu seldžučka dinastija Sirije (1094—1117), koju je osnovao Tutush,
Alpov sin, 1094. god. davala je svoj udio na taj način što je zaustavljala
napredovanje prvih krstaša. Alp je od god. 1070. u svojim rukama držao Alepo72.
Ovdje je on zaustavio napredovanje Fatimida, iz čijih je ruku povratio Meku i
Medinu.

Vrhunac seldžučke moći

Prva dva seldžučka sultana nisu živjela u Bagdadu, nego sii svoju službu vršili
posredstvom vojnog rezidenta. Alp nije nikada posjetio ili vidio kalifovu
prijestonicu73. Sjedište njegove vlade bio je Isbahan, dok su Marv i Raj bila
sjedišta njegovog predšasnika. Tek u zimu 1091. god., pred sam kraj Malikshahova
vladanja, seldžučko vladino sjedište premješteno je u kalifovu prijestonicu.
Kalif je postao više nego igračka, koju je po svojoj volji premještao sultan,
igračka ukrašena svim vladarskim obilježjima visokog položaja i podržavana na
vladarskom prijestolju stranim rukama. Sultanovo ime se pored kalifova
spominjalo petkom u propovijedi. God. 1087. kalif al-Muq-tadi (1075—94) oženio
je kćerku sultana Malikshaha, i kada je Ma-likshahu bio rođen sin, on je
planirao, ali bez uspjeha, da u svom unuku objedini Kalifat i sultanat na
zajedničkom prijestolju74.
Pod Malikshahom (1072—92) seldžučka moć dostigla je vrhunac svoje slave.
»Njegova se vlast protezala u dužinu od Kašgara, grada na krajnjem kraju turske
zemlje, do Jeruzalema, a u širinu od Carigrada do Kaspijskog mora«75. Malikshah
je izdao naredbu da se nekim lađarima, koji su ga jednom prilikom preveli preko
rijeke Oksusa, isplati lađarina iz riznice njegova namjesnika u Antiohiji76.
Međutim, Malikshah je bio više nego vladar jednog prostranog carstva. On je
gradio ceste i džamije, popravljao nasipe, kopao kanale i trošio velike sume na
karavanska svratišta podižući ih na hodočasničkom putu u Meku. Prema riječima
njegova biografa, sve su ceste velikog carstva bile sigurne — dovoljno sigurne
za karavane, čak i za jednog ili dva čovjeka da putuju mirno i bez naročite
zaštite — iz Transoksijane u Siriju77. Vjerovatnije je da je sanitarne mjere,
koje su u ovo vrijeme uvedene u Bagdadu, a koje ibn-al-At-hlr78 pripisuje kalifu
al-Muqtadiju, započeo ovaj sedžučki sultan. Ove su mjere uključivale odvraćanje
nečiste vode iz javnih kupatila i banja od Tigrisa u specijalne zahodske jame i
određivanje specijalnih mjesta za čišćenje i soljenje ribe. Jedna anegdota
sačuvana kod
72 Ibn-al-Athlr, vol. X, str. 43—4.
73 Jbn-Khalliikan, vol. II, str. 443.
74 Ibid., str. 589-H90.
75 Ibid., str. 587.
76 Ibid., str. 589.
77 Ibid.. str. 587.
78 Vol. X, str. 156.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

433

ibn-Khallikana79 osvjetljava Malikshahov karakter. Prilikom jedne posjete

džamiji u Tušu, sultan je pitao svoga vezira Nizama al--Mulqa, koji se nalazio u
njegovoj pratnji, za šta se on molio za vrijeme boravka u džamiji. Ovaj mu je
odgovorio kako je molio boga da dodijeli sultanu pobjedu nad njegovim bratom, s
kojim je sultan u to vrijeme bio u ratnom stanju. »Što se mene tiče«, primijeti
Malik-shah, »ja se za to nisam molio. Ja sam samo tražio od boga da od nas
dvojice da pobjedu onome koji je sposobniji da vlada muslimanima i korisniji
svojim podanicima.«

Slavni venr-ni W,7ir

I>~U.(/-ir.i U.I./V
Vodeća ličnost tokom cijele vladavine Alp-Ar-slžna i Malikshaha bio je njihov
slavni perzijski
. _ _ -tu/r li/ • •• t 1- i \
vezir Nizam-al-Mulk (organizacija kraljevstva), čovjek kojim
se ponosi politička istorija islama. Ako treba vjerovati ibn-Khallikanu, »za
dvadeset godina, koliko je trajala vladavina Malikshaha, Nizam-al-Mulk je imao
svu vlast u svojim rukama, dok sultan nije trebao ništa raditi, nego sjediti na
prijestolju i uživati u lovu«80.
Mada neobrazovan i možda nepismen kao i njegov otac i brat od djeda,
Malikshah je na nagovor Nizama-al-Mulka sazvao god. 1074 — 5. na sastanak
astronome u svojoj tek podignutoj opservatoriji i opunomoćio ih da izvrše
reformu perzijskog kalendara81. Rezultat njihova rada bio je znameniti Jalali
kalendar (ta'rlkh), nazvan tako po Malikshahu, čije je puno ime glasilo Jalal-
al-Dm (veličanstvo vjere) abu-al-Fath. Ovaj kalendar, po sudu jednog današnjeg
naučnika, »nešto je tačniji od našega«.
Nizam al-Mulk lično je bio obrazovan i učen čovjek82. Iz njegova pera imamo
jednu od najznačajnijih muslimanskih rasprava o vještini upravljanja, Siyasat-
namahss, koju je napisao za nagradni konkurs koji je predložio Maliklshah.
Sultan je tražio od svojih diplomata da mu u pismenoj formi daju svoje mišljenje
o prirodi dobre vladavine. Između drugih vrijednih djela na perzijskom jeziku
napisanih u ovo vrijeme bila su djela Nasir-i-Khusrawa (f ča. 1074), čuvenog
putnika i ismailitskog propagandiste, i 'Umara al-Khayyama (f 1123 — 4), velikog
astronoma — pjesnika, koji je uživao Nizamovo okrilje i sarađivao u reviziji
kalendara. Međutim, slava ovog perzijskog vezira počiva na osnivanju prvih dobro
organizovanih akademija za više školstvo u islamu84. Naročito je bila slavna
njegova Nizamivah, osnovana 1065 — 7. u Bagdadu. Jednu od njezinih kate-dara
nekoć je resio al-Ghazzali.
" Vol. II, str. 588. 80 Vol. I, str. 255.
** Ibn-al- Athlr, voL X, str. 67 — 8. Mjesto (Opservatorije je nesigurno,
možda u Izbahanu, Raju ili Nejsaburu. Vidi str. 343.
82 Ibn-al- Athlr, vol. X, str. 104; 'Imad-al-Dln, str. 30.
88 Izd. Charles Scfhefer (Pariš, 1891), prev. Schefer (Pariš, 1893).
84 Vidi str. 372.
58 — Morije arape

434

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Raspadanje sel-džučkog carstva

Stari Nizam, kao što smo čuli ranije, bio je jedna od prominentnih žrtava nekog
ismailitskog asasina. Njegovom smrću god. 1092. završio se slavni period, koji
je obuhvatao vladavine prva tri seldžučka vladara. U toku kratkog, ali slavnog
vremenskog razdoblja, ova tri sultana su ujedinila većinu prostranih zemalja
koje su nekad sačinjavale islamsku državu. Ali vrijeme slave, koje su Bagdad i
islam pod njima uživali, bilo je samo jedno babije ljeto. Poslije Malikshahove
smrti građanski ratovi između njegovih sinova oslabili su centralnu vlast
Seldžuka, a kasnije neredi, koji su doveli do sloma dinastije. Sel-džučko
carstvo, koje je na plemenskoj osnovi sazidao jedan nomadski narod, po svojim
običajima i obliku organizacije moglo se održati samo u rukama jedne vladajuće
ličnosti. Sistem vojnih feudalnih dobara, koji je regulisao god. 1087. Nizam al-
Mulk, a prema kojemu su darovnice postale i ostale nasljedne, doveo je do
neposrednog uspostavljanja napola samostalnih država. Ovi odvojeni ogranci
dobili su pravu samostalnost na različitim stranama prostrane 'države, dok je
glavna porodica, veliki perzijski Seldžuci, zadržala nominalno vrhovnu vlast sve
do 1157. Jedan od glavnih ogranaka porodice bio je ogranak perzijskog Iraka
(1117—94). Rum Seldžuke u Ikonijumu istisnuli su poslije 1300. god. otomanski
Turci — posljednji veliki predstavnici borbenog islama — čija tradicija dovodi u
vezu njihovo porijeklo sa plemenom Ghuzz, kojemu su i Seldžuci pripadali. Pošto
su prodrli u Evropu sve* do Beča (1529) i osnovali carstvo skoro tako prostrano
kao i carstvo arapskih kalifa, otomanski su Turci poslije prvog svjetskog rata
ograničili svoju vlast na Malu Aziju i Anadoliju.
Jedini siguran doprinos seldžučkih i otomanskih Turaka islamskoj vjeri bio
je mističkog karaktera. Ovaj doprinos ogleda se u nekoliko derviških redova,
koji su cvjetali na turskom tlu. Oni su zadržali ideje ranog šamanističkog
porijekla sa primjesama domaćih vjerovanja Male Azije i heretičkih hrišćanskih
doktrina. Futuwah*5 organizacije, u kojima je muslimansko arapsko viteštvo
tražilo da dođe do izražaja, dobilo je kod Turaka nov oblik, oblik akhis. Ove
akhi organizacije možda su bile ekonomski cehovi. U akhi konači-štima ibn-
Battutah86 se sigurno zadržavao dok je putovao po Maloj Aziji. U vezi s ovim
može biti interesantno spomenuti da su dvoglavog orla, o kome se ideja začela u
glavi nekog starog sumerskog svećenika i vrlo rano prešla Babiloncima i
Hetitima, poslije nekih tri tisuće godina prihvatili kao amblem seldžučki Turci,
koji su se nastanili u zemlji Hetita (Mala Azija). Preko Seldžuka on je došao u
Bizantiju, odakle je stigao sve do Austrije, Prusije i Rusije.
85 Vidi str. 436.
86 Vol. II, str. 260, 318. Akhi nije ar. za »brat« kao što je
Ibn-Battutah
objasnio, nego tur. za »vitez« ili »plemić«. Vidi Franz Taeschner u Islamica,
vol. IV (1929), str. l—47, vol. V, str. 285—333; J. Deny u Journal asiatique,
ser. II, vol. XVI (1920), str. 182—3.

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

435
Ravnodušan sto.i' Bagdada prema krstašima
Seldžučka dominacija nad Kalifatom, koja je započela sa al-Qa'imom god. 1055,
trajala je sve do vladavine al-Nasira god. 1194.87 Veći dio ovog perioda krstaši
su iscrpljeni tumarali po Siriji i Palestini, ali ni Seldžuci ni Abasidi nisu
pokazali nikakva interesa za udaljene događaje. Za pretežan dio muslimanske
zajednice krstaške vojne, prema najpouzdanijim izvorima, bile su samo beznačajna
epizoda. Kada je prilikom pada Jeruzalema (1099) jedna muslimanska delegacija
došla u Bagdad da traži pomoć protiv hri-šćanskih nastupanja, suze su bile
prolijevane i tople simpatije izražavane, ali nikakva akcija nije bila
preduzimana88. Kalif al-Mustazhir (1094—1118) uputio je delegaciju sultanu
Barkiyaruqu (1094—1104), drugom nasljedniku Malikshaha i sinu pijanici80, s
kojim je započelo slabljenje sultanata, i pregovaranja su se na tome završila.
God. 1108. došao je drugi apel, sada iz Tripolisa, koji su krstaši opsjedali.
Delegaciju je predvodio poglavica opsjednutog grada, ali i ova je misija, kao i
ranija, ostala bez uspjeha. Poslije tri godine, kada su Franci zarobili nekoliko
egipatskih lađa natovarenih robom namijenjenom trgovcima u Alepu, al-Mustazhir
je nagovoren na uregentnu molbu alepske delegacije, koja je smrskala
propovjedaonicu i umiješala se u obavljanje molitve u džamiji, u kojoj je i
sultan sudjelovao. On je poslao nekoliko odreda vojnika, koji, naravno, nisu
ništa postigli90. Na taj su način »komandant vjernika« i njegov seldžučki sultan
pasivno stajali dok su se odigravali najdramatičniji događaji u hrišćan-sko-
islamskim odnosima.
Kasnije, za vrijeme kalif o van ja al-Muqtafija (1136—60), kada su krstaši
bjesnili, teško pritisnuti muslimanski vođa Zangi91 uputio je
87 »Kalifi pod seldžučkom dominacijom«:
26. Al-Qa'im (1031—75)
i
Muhammad
• i
27. Al-Muqtadi (1075—94)
28. Al-M'ustazhir (1094—1118)
27.
88 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 192—4.
89 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 154.
90 Ibn-al-Athir, vol. X, str. 338—9; Ibn-al-Qalanisi, Dhayl, str. 173.
91 Osnivač dinastije Atabega iz Mausila, iz Sirije. Atabegovi
(tur. ata,
»otac« + »beg«, »princ«, »knez«) bili su prvobitno čuvari ili staratelji mladih
seldžučkih prinčeva i konačno su ih zamijenili u vrhovnoj vlasti. Abu-Shamah,
al-Rawdatayn fi Akhbar al-Dawlatayn, vol. I (Cairo, 1287), str. 24.
29. Al-Mustarshid (1118—35)
30. Al-Rashid (1135—6)

31. Al-Muqtafi (1136—60)

32. Al-Mustanjid (1160—70)
33. Al-Mustadi' (1170—80)
i
34. Al-Nasir (1180—1225)

28'

436

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

hitne molbe u Bagdad, koje su kao odgovor na narodno zahtijevanje urodile

plodom, i kalif je poslao nekoliko tisuća unovačenih vojnika. U međuvremenu su
ratoborni Zangijev sin Nur al-Dln i slavni Sa-lah-al-Dm (Saladin) okrenuli svoje
oružje uspješno ne samo protiv hrišćana nego i protiv heretičkih Fatimida u
Egiptu. Do god. 1171. Salah-al-Din je učinio kraj vladavini fatimidske dinastije
i, kao lojalni sunija, stavio je ime sirijskog kalifa al-Mustadlja u khutbah u
Egiptu i Siriji. Time je još jedanput u ovim zemljama priznata nominalna vlast
abasidskih kalifa.
Salah-al-Dm je poslije odlučne bitke kod Hitina (1187) poslao nasljedniku
al-Mustadlja, al-Nasiru, više franačkih zarobljenika i dio plijena, među kojim
bronzani krst obložen zlatom, za koji se govorilo da sadrži drvo sa Kristova
krsta. Kalif je zakopao ovaj krst u Bagdadu92.
Al-Nasir, čija je vladavina od god. 1180. do 1225.
bila najduža u abasidskim analima93, učinio je neznatan i
posljednji pokušaj da vrati Kalifatu njegov stari oblik. Beskonačne unutarnje
svađe među seldžučkim velikašima i najnovije priznanje Abasidskog Kalifata od
strane junaka Salaha-al-Dina davali su al-Nasiru izglede na uspjeh. On je počeo
svoju volju nametati gradu razmećući se raskošnim životom i obilato trošeći
novac na luksuzne građevine. Pod njegovim pokroviteljstvom djelovao je naročiti
red zakletog bratstva -futuvoah, neka vrsta viteškoga reda, čiju je organizaciju
on reformirao. Bratstvo je vuklo svoje porijeklo od Alije i u njemu su se
nalazili ugledni i plemeniti ljudi, većinom potomci Prorokova zeta. Posebnim
ceremonijama su uvođeni novi članovi (jityčin), koji su nosili naročite odore94.
Yazid ibn-Mu'awiyah bio je jedan od prvih u islamu koji je dobio naziv fata
al-'Arab, pa-ladin Arapa, koji u to vrijeme nije imao nikakvo stručno značenje.
Al-Nasirovi pokušaji, međutim, bili su samo plamičak vatre koja se gasila. Prvu
ozbiljnu pogrešku on je učinio kada je podsticao Ta~ kasha, vladara Kvarizma
(1172—1200) i člana turske dinastije šahova Kvarizma95, da napadne Seldžuke
perzijskog Iraka96, koji su bili na-
92 Ibn-al-Athir, vol. XI, str. 353; Abu-Shamah, vol. II, str. 76, 139.
93 Isp. Mustawfi-i-Qazwini; vol. I, str. 369. Kalifat al-Qa!kna
(1031—75)
bio 'je po dužini drugi za vrijeme aibasidskog kalifata. Fatimid al-Mustansir
(1035—94) nominalno drži rekord u muslimanskim analima, ali, kao što Ibn-
-al-Athir (vol. XII, str. 286) ističe, ovome je kalifu bilo sanio sedam godina
kada je bio ustoličen. Sto se tiče (Abd-al-Rahmana III (912—61) iz Kordove,
on se nije proglasio kalifom sve do 929. god.
94 Fakhri, str. 434; Ibn-al-Athir, vol. XII, str. 268; Ibn-
Jiibayr, str. 280.
Vidi Hermann Thorning, Beitrdge zur Kenntniss des islamischen'Vereinswesens
auf Grund von Bast Madad et-Taufiq (Berlin, 1913); H. Ritter u Der Islam,
vol. X (1920), str. 244—50.
95 Osnivač ove dinastije, kojoj je bilo suđeno da preko dvjesta
godina
igra vodeću ulogu u istoriji srednje Azije, bio je rob iz Gazne, koji je služio
kao peharnik kod Seldžuka Malikshaha i bio postavljen od njega za upra
vitelja Kvarizma. Juwayni, pt. 2 (Levden, 1916), str. 3; ibn-al-Athir, vol. X,
str. 182—3.
96 Al-'Iraq al-<Ajami (tj. Media) pod Seldžucima se tako zvao da
bi se
razlikovao od al-'Iraq al-'Arabi. Vidi str. 304, n. 59.
Šahovi Kvarizma

RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU

437

slijedili velike perzijske Seldžuke u Bagdadu. Bitka između Takasha i seldžučkog

sultana Thugrila (1177—94) vodena je god. 1194. i završila se Thugrilovim
porazom. S njime se završava vladavina sel-džučke ere u Iraku i Kurdistanu. Al-
Nasir je očekivao da će pobjedonosni šah napustiti pokoreni teritorij, ali je
Takash imao druge planove. Po ugledu na Seldžuke, i on je kovao novac, na kome
je stajalo njegovo ime kao sultana, i namjeravao je da lično preuzme svjetovnu
vlast u samom Bagdadu, a da kalifu ostavi samo nominalno suverenitet. Svađu je
nastavio njegov energični sin 'Ala'-al-Din Mu-hammad (1200—1220). Pošto je
povratio (1210) veći dio Perzije, pokorio Bukaru sa njezinim pobratimom
Samarkandom i zauzeo Gaznu (1214), ovaj šah Kvarizma odluči da učini kraj
Abasidskom Kalifatu. On je snovao da na njegovo čelo postavi nekog Alijinog
pristalicu. U stanju zaprepaštenosti, kažu, al-Nasir (branilac [vjere]) zatražio
je pomoć god. 1216. od jednog novog saveznika, čija se zvijezda rađala na
udaljenom istoku, od Chingiz Khana (1155— ča 1227), strašnog poglavice paganskih
mongolskih hordi97. Ispred ove užasne gomile od nekih 60.000 boraca98, koja se
povećavala novačenjima na putu pokorenih naroda, 'Ala'-al-DInu nije preostalo
ništa drugo nego da bježi. On je našao utočište na jednom otoku u Kaspijskom
moru. gdje je god. 1220 u očajanju umro99.
Ulazak Chinalz ^ međuvremenu su Mongoli, jašući brze konje
Khana * naoruzani čudnim lukovima, širili pustoš i uni-
štenje gdje god su se pojavili100. Pred njima su praktično
zbrisani kulturni centri istočnog islama, a gole pustinje i bezizgledne ruševine
ostajale su gdje su ranije ponosno dizale glavu veličanstvene palate i
biblioteke. Rijeka krvi obilježavala je njihov put. Od 100.000 stanovnika u
Karatu (Herat) ostalo je 40.000101. Džamije u Bukari, čuvene kao mjesta
pobožnosti i učenosti, služile su kao štale za mongolske konje. Mnogi stanovnici
Samarkanda i Balka bili su ili sasječeni ili odvedeni u ropstvo. Kvarizm je bio
potpuno uništen. Kasnija tradicija govori da je prilikom zauzimanja Bukare
(1219) Chingiz (Genghiz) sebe opisao kao »bič božji poslat ljudima kao kazna za
njihove grijehe«102. Ibn al-Athir103, savremeni pisac, sa grozom pripovijeda o
ovim strahotama i kaže da bi više volio da ga majka nije rodila. Štaviše,
poslije čitavog stoljeća, kada je ibn-Battu-
97 Vidi W. Bartold, Turkestan, 2. izd., prev. H. A. R. Gibb
(Oxford, 1928),
str. 399—400. Chingiz je imao dva muslimana u svom štabu kada je napre
dovao 'U pravcu zapada. Mnogo prije njega muslimanski trgovci su trgovali
sa nomadskim plemenima istočne Mongolije. Vidi str. 315.
98 Procjene, možda sve preuveličane, variraju između 60.000 i 70.000.
99 Mustawfi-i-Qazwini, vol. I, str. 498.
100 Juwayni, pt. I, str. 17. i slj.; ibn-al-Athlr, vol. XII, str. 234. i slj.
101 Isp. Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 958. God. 1220, godinu dana
prije
ovog kobnog događaja, Yaqut je posjetio Harat, ikoji on opisuje kao najveći
i najbogatiji grad koji je ikada vidio.
102 Juwayni, pt. I, str. 81.
103 Vol. XII, str. 233.

438

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

tah104 posjetio Bukaru, Samarkand, Balk i druge transoksijanske gradove, on ih

je našao još u velikim ruševinama. Sto se tiče Bagdada, i njega je uskoro
očekivala ista sudbina.
Na taj je način nepobjedivi osnivač najvećeg carstva koje je svijet ikada
vidio poput vihora prokrstario islamskim carstvom. Narod kome je on stajao na
čelu do prve polovine trinaestog stoljeća uzdrmao je svaku zemlju od Kine do
Jadranskog mora. On je pregazio jedan dio Rusije i prodro u centralnu Evropu sve
do istočne Pruske. Samo je smrt Chinglzova sina i nasljednika god. 1241. spasla
zapa'dnu Evropu od ovih mongolskih hordi105.
Kalif Al-Nasir je proveo nekoliko preostalih godina svoje duge vladavine,
kao i njegov sin al-Zahir (1225—6) i unuk al-Mustansir (1226—42), u stanju
stalne uzbune. Jednom prilikom ovi Mongoli ili Tatari, kako ih nazivaju
savremeni izvori, napredovali su sve do Samare. To je okupilo prestrašeno
stanovništvo Bagdada na zajedničku odbranu. Opasnost je, međutim, samo za kratko
vrijeme bila otklonjena. Ovo je bilo zatišje pred sudbonosnu buru.

104 Vol. III, str. 25—7, 52, 58—9.

105 Često se zamjenjuju sa Kalrnukima, čiji su potomci (175.000) u
Sovjet
skom Savezu deportovani u Sibir. Njih 600 bilo je nađeno god. 1949. u jednom
logoru za raseljena lica iu Zapadnoj Njemačkoj. Od njih su 250 dobili doavolu,
dvije godine kasnije, da se .nasele na jednoj farmi u Nju Đersiju (New Jersev),
gdje su jednu garažu pretvorili u budistički hram. Isp. str. 609, n. 20.

POGLAVLJE XXXIII

PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA

Ako išta možemo uporediti sa zapanjujućom brzinom kojom su sinovi

Arabljanske pustinje u prvom islamskom stoljeću osvojili najveći dio
civilizovanog svijeta, to je brzo propadanje dominacije njihovih potomaka između
sredine trećeg i sredine četvrtog islamskog stoljeća. Oko god. 820. veća vlast
bila je koncentrisana u rukama jednog čovjeka, bagdadskog kalifa, nego ma kojeg
drugog živog stvora na zemlji. Međutim, do god. 920. moć njegova nasljednika
toliko je opala da se jedva osjećala i u samom glavnom gradu. Do god. 1258. taj
je grad ležao u ruševinama. Njegovim padom nestalo je zauvijek arapske
hegemonije i završena je istorija stvarnog Kalifata.
Među vanjskim faktorima, barbarski (u ovom slučaju mongolski ili tatarski)
napadi, mada spektakularni u sebi, u stvari su samo doprinijeli konačnoj
propasti. Čak i pojava mnogobrojnih dinastija i kvazidinastija u srcu Kalifata i
na njegovoj periferiji bila je sama po sebi više simptom oboljenja nego njezin
uzrok. Kao i u analognom slučaju Zapadnog Rimskog Carstva, bolesnik je već bio u
bolesničkoj postelji kada su lopovi provalili vrata i prigrabili svoj udio
carske baštine.
Mnogo važniji od vanjskih bili su unutarnji razlozi koji su doveli do
raspadanja Kalifata. Čitalac koji je pažljivo čitao prethodna poglavlja bez
sumnje je već uočio te faktore i zapazio njihovo djej-stvo tokom više stoljeća.
Mnoga prva osvajanja bila su samo nominalna. Mogućnost decentralizacije i
rasparčavanja uvijek je potajno tinjala u prirodi ovih brzih i nepotpunih
osvajanja. Metodi administracije nisu pogodovali stabilnosti i kontinuitetu.
Eksploatacija i veliko oporezivanje bile su priznate političke mjere, ne
izuzetak, nego pravilo. Neslaganja između Arapa i Nearapa, između arapskih
muslimana i neomuslimana između muslimana i zimi ja, uvijek su bila jasno i
oštro obilježena. Među samim Arabljanima još je postojao ukorijenjen osjećaj
podvojenosti između sjevera i juga. Ni iranski Perzijanci, ni turanski Turci, ni
hamitski Berberi nisu se nikada ujedinili u homogenu cjelinu sa semitskim
Arapima. Nikakva svijest istog rasnog porijekla nije usko povezivala ove
različite elemente.

440

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Sinovi Irana uvijek su imali na pameti svoju staru nacionalnu slavu i nikada se
potpuno nisu pomirili sa novim režimom. Berberi su nejasno izražavali plemenske
osjećaje i svijest o razlikama svojom spremnošću prihvatanja svakog heretičkog
pokreta. Narod Sirije dugo je očekivao pojavu nekog mesije (sujydni) da ih
oslobodi od aba-sidskog jarma1. Unutar samog vjerskog stada bile su aktivne
centrifugalne snage, jednako moćne kao i političke i vojničke, koje su stvorile
šiije, karmatije, ismailije, asasine i druge slične. Neke od ovih grupacija
predstavljale su više od običnih vjerskih sekta. Karmatije su svojim udarcima
pokolebali istočni dio carstva, a ubrzo poslije toga Fatimidi su zauzeli zapadni
dio. Islam je jednako bio nemoćan da ujedini svoje vjernike u jednu zajedničku
cjelinu kao što i Kalifat nije bio u stanju da inkorporira zemlje Mediterana sa
zemljama centralne Azije u jednu čvrstu jedinicu.
Njima su se tada pridružile socijalne i moralne snage dezintegracije. Krv
pobjedničkog elementa tokom stoljeća slabila je usljed miješanja sa krvlju
pobijeđenih, što je imalo za posljedicu gubitak vladajućeg položaja i rasnih
osobina. S opadanjem arapskog nacionalnog života nestalo je arapske otpornosti i
morala. Postepeno je carstvo prerastalo u carstvo pobijeđenih. Veliki haremi,
koji su bili omogućeni držanjem velikog broja eunuha; muško i žensko mlado
roblje (ghAlman), koje je mnogo doprinijelo degradaciji žene i degradaciji
muškog roda; neograničen broj konkubina i bezbroj polubraće i po-lusestara u
carskom kućanstvu sa neizbježnim međusobnim ljubomorama i intrigama; raskošni
način života, u kojem su vino i pjesme igrali glavnu ulogu — sve ove i druge
slične snage potkopavale su vitalnost porodičnog života i neminovno su stalno
dovodile slabe nasljednike na prijesto. Položaj ovih nasljednika postajao je još
slabiji zbog njihovih beskrajnih svađa o pravu nasljedstva, koje nije nikada
bilo definitivno zakonom uređeno.
Ne treba zanemariti i potcijeniti ni ekonomske faktore. Nametanje velikih
poreza i uspostavljanje vlada u provincijama radi koristi vladajuće klase
negativno je uticalo na zemljoradnju i industriju. Dok su se vladari bogatili,
narod je proporcionalno siromašio. Unutar država nastajale su državice, čiji su
gsopodari neprestano pljačkali svoje kmetove. Gubitak radne snage zbog stalnih
krvnih osveta uticao je da je mnoga obradiva zemlja ostajala pusta. Poplave u
donjoj Mezopotamiji periodično su nanosile štete, a glad u različitim dijelovima
carstva povećavao je nesreće. Širenje epidemije — kuge, malih boginja, malarije
i drugih vrsta groznica — pred kojima je srednjovjekovni čovjek stajao
bespomoćan, desetkovale su stanovništvo na ogromnim prostranstvima. Arapski
anali bilježe četrdeset većih epidemija u toku prva četiri stoljeća poslije
osvajanja. Propadanje nacionalne ekonomije naravno imalo je za rezultat
slabljenje intelektualnog razvoja i ugušivanje stvaralačke misli.

1 Vidi str. 267.

PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA

441

Hulagu u Bagdadu God- 1253' ™agu, unuk Chingls Khana, na čelu ogromne vojske
napustio je Mongoliju u namjeri da uništi asasine i Kalifat. Drugi talas
mongolskih hordi bio je u pokretu. On je pred sobom obarao sve one male državice
koje su nastojale da se podignu na ruševinama carstva šahova Kvarizma. Hulagu je
poslao poziv kalifu al-Musta'simu2 (1242—58) da se ujedini s njim u borbi protiv
ismailitskih asasina. Na poziv nije dolazio nikakav odgovor. Do 1256. god. veći
broj asasinskih uporišta, među kojima »matični manastir« Alamut, bio je bez
poteškoća otet i snaga toga strašnog reda potpuno skršena3. Čak su i djeca
nemilosrdno masakrirana. U septembru iduće godine, kada je Hulagu, pobjedonosni
upadač, upravljao svoj put u pravcu kurasanskog glavnog puta, on je poslao
kalifu ultimatum zahtijevajući njegovu predaju i rušenje vanjskog gradskog zida.
Odgovor je bio neodređen. U januaru god. 1258. Hulaguovi mangoneli već su bili u
djejstvu protiv zidova glavnog grada. Uskoro se ukazala pukotina na jednoj
kuli4. Vezir ibn-al-'Alqami u pratnji nestorijanskih katolika — Hulagu je imao
hrišćanku za ženu — pojavili su se da traže uslove mira. Hulagu ih, međutim,
nije htio primiti. Jednako su ostale bez efekta i opomene koje su govorile o
sudbini drugih koji su se usudili oskvrnuti »grad mira« i uništiti Abasidski
Kalifat. Hulaguu je bilo rečeno »da će se, ukoliko kalif bude ubijen, cijeli
svemir poremetiti, sunce sakriti svoje lice, kiša prestati padati i biljke
prestati rasti«5. Ali on je znao bolje zahvaljujući savjetu astrologa. Do
desetog februara njegove su horde u gomilama ušle u grad i nesretni kalif sa
svojih trista službenika i kadija6 pohita da ponudi bezuslovnu predaju. Poslije
deset dana svi su oni bili pogubljeni. Sam grad bio je opljačkan i zapaljen,
veći dio njegova stanovništva, među njima i kalifova porodica, ubijen. Opasni
vonj koji je dolazio od nepokopanih leševa, razasutih svuda po gradskim ulicama,
natjerao je Hulagua da se za nekoliko dana povuče iz grada. Možda je on
najmjeravao da Bagdad zadrži za svoju prije-stonicu pa, prema tome, pustošenje
nije u njemu tako temeljito obavljeno kao u drugim gradovima. Nestorijanski
patrijarh dobio je specijalne privilegije. Nekoliko škola i džamija bilo je
pošteđeno ili prepravljeno. Prvi put u istoriji muslimanski je svijet bio
ostavljen bez kalifa, čije bi se ime moglo petkom u molitvi spomenuti.
God. 1260. Hulagu je zaprijetio sjevernoj Siriji. Pored Alepa, gdje je
pogubio oko 50.000 ljudi, on je zauzeo Hamah i Harim. Nakon
1 »Onaj koji se čvrsto drži« boga. Posljednji kalili:
34. Al-Nasir (1180—1225)
35. Al-Zahir (1225—6)
36. Al-Mustaoisir (1226-^2)
37. Al-Musta-sim (1242—58)
3 Rashid-al-Dln, Jami', izd. i prev. Ouatremere, vol. I, str. 166. i slj.
4 Fakhri, str. 454; Rashld-al-Dln, vol. I, str. 284—5.
5 Fakhri, str. 190; Rashld-al-Dln, vol. I, str. 260. Fakhri, koji je
napisan
god. 1301. i posvećen Faikhru-al-Dlnu 'Isi, upravitelju Maiusila pod Mongolima,
sadrži materijal očevica o padu Bagdada.
« Tri tisući kod Rashlda-al-Dlna, vol. I, str. 298.

442

UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

što je poslao jednog vojskovođu da opsjeda Damask, on se osjeti prisiljen zbog

smrti svoga brata velikog Kahna da se vrati u Perziju7. Vojsku, koju je iza sebe
ostavio pošto je podjarmio Siriju, uništio je god. 1260. kod Ajn Džaluta
(Golijatovo vrelo), blizu Nazareta, Bay-bars, istaknuti vojskovođa egipatskog
Mameluka Qutuza8. Cijelu su Siriju sada ponovo povratili Mameluci i napredovanje
Mongola u pravcu zapada bilo je definitivno zaustavljeno.
Kasnije se Hulagu vratio i pokušao da sklopi savez sa Francima radi
osvajanja Sirije, ali u svojim namjerama nije uspio.
Kao osnivač Mongolskog Kraljevstva u Perziji, koje se pružalo od Amu Dar ja
do granica Sirije i od Kavkazkog gorja do Indijskog okeana, Hulagu je bio prvi
koji je uzeo naziv Il-Khan9. Ovu su titulu nosili njegovi nasljednici sve do
sedmog Ghazana Mahmuda (1295— —1304), pod kojim je islam sa šijitskim
tendencijama postao državna vjera. Pod Il-Kahnima, ili Hulaguidima, Bagdad je
bio doveden u položaj glavnog grada provincije koja se zvala al-'Iraq al-'Arabi.
Veliki Il-Khan, kako su Hulagua često nazivali, bio je sklon hrišćan-skim
podanicima. U vrijeme mira on je najviše volio da boravi u mjestu Maragi,
istočno od slanog jezera Urmija, gdje je napravio mnoge zgrade, među kojima i
čuvenu biblioteku i opservatoriju. Tu je Hulagu umro god. 1265. i s njim su bile
zakopane, po mongolskom običaju, lijepe mlade djevojke. On i njegovi
nasljednici, slično Sel-džucima prije njih, brzo su ocijenili i iskoristili
perzijski smisao za administraciju i okružili se tako velikim naučnicima kao
npr. al-Ju-waynijem (-J- 1283) i Rashidom-al-Dinom (t 1318), istoričarima toga
perioda. Sedamdeset i pet godina uprave Il-Khana u Perziji bile su bogate u
književnim dostignućima.
 Teško pritisnut između konjanika strijelaca divljih Mongola na istoku i
oklopnih vitezova krstaša na zapadu, islam je prvih godina trinaestog stoljeća
izgledao zauvijek izgubljen. Kako je različita bila sudbina u drugoj polovini
istog stoljeća! Posljednji krstaš je do toga vremena bio satjeran u more. Sedmi
Il-Khan, a mnogi među njima održavali su prijateljske odnose sa hrišćanstvom, na
kraju je priznao islam za državnu vje.ru — blistava pobjeda Muhamedove vjere.
Upravo kao i u slučaju Seldžuka, muslimanska vjera je pobijedila ondje gdje to
nije pošlo za rukom njihovom oružju. Manje od pola stoljeća poslije Hulaguovog
nemilosrdnog pokušaja da uništi islamsku kulturu, njegov praunuk Ghazan je kao
odani i pravi musliman posvećivao mnogo vremena i energije da ponovo oživi tu
istu kulturu.
7 Veliki Khan Marka Pola bio je još jedan brat, Qubllay (t 1294),
Kole-
ridžov Kubla Khan. Qubllay je prenio prijestonicu iz Karakoruma, u Mongoliji,
u Peking. Vidi Rash!d-al-Dln, vol. I, str. 128, vol. II, izd. E. Blochet
(Leyden,
1911), str. 350. i slj.
8 Abu-al-Fida', vol. III, str. 209—14; Rashid-al-Dln, vol. I, str.
326^19;
Maqrizi, Suluk, prev. Qua<tremere pod naslovom Sultans mamlouks, vol. I
(pt. 2), str. 96. i slj.
9 Tur. U, »pleme« + tur. khan, »gospodar« = gospodar plemena,
potčinjeni
poglavica, ukazuje ina vazalsku vjernost iskazivanu Khaqaanu (Veli'kom Khan u)
u udaljenoj ^Mongoliji, sjeverno od pustinje Gobi, kasnije u Pekingu.
m

PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA

443

hnrri
ui// ct
JPak Mongoli nisu bili predodređeni da povrate
. .v, , . , • i j_ • • .ci
islama
vojničku slavu islama i da trijumfalno razviju njegov barjak nad novim
prostranim teritori-jama. To je bilo ostavljeno njihovim srodnicima otomanskim
Turcima10, posljednjim borcima arabljanske vjere. Njihovo se Carstvo pod
Sulavmanom (1520 — 66) prostiralo od Bagdada na Tigrisu do Budimpešte na Dunavu,
i od Asuana, blizu prvog nilskog slapa, skoro do Gibraltarskog tjesnaca. Kada je
u januaru god. 1516. Sujavmanov otac Šalim uništio mamelučku vojsku u sjevernoj
Siriji11, on je među ostalim zarobio jedno beznačajno lice koje je pod imenom
al-Mutawa-kkila predstavljalo lozu nominalnih kalifa Abasida, koji su u toku
skoro dva i po stoljeća tu zadržani kao lutke mamelučkih sultana. Lozu je
započeo god. 1261. stric al-Musta'sima, koji je očigledno izbjegao pokolj u
Bagdadu. Njega je u Kairu sa velikom pompom ustoličio za kalifa, pod imenom al-
Mustansir12, četvrti mamelučki vladar Bavbars (1260 — 1277). Al-Mustansir je
uskoro bio ubijen prilikom jednog iznenadnog pokušaja u korist Bavbarsa da
ponovo osvoji Bagdad. Poslije njega je došao drugi izdanak dinastije Abasida,
koji je god. 1262. bio ustoličen sa sličnim ceremonijama. Sultan Šalim je odveo
kalifa al-Mutawakkila sa sobom u Carigrad, ali mu je dozvolio da se vrati u
Kairo, gdje je umro 1543. godine. Može se reći da je s njim završio beznačajni
egipatski Kalifat Abasida. Nema ničega u savremenim izvorima čime bi se mogla
potkrijepiti tvrdnja, koja se često iznosi, da je posljednji Abasid svoju titulu
kalifa, sa svim pravima i privilegij ama koje je imao, predao otomanskom
osvajaču ili njegovom nasljedniku u Carigradu.

10 Tako nazvani po svom osnivaču 'Uthmanu, rođenom ča 1258, od kojega

vuku lozu.
11 Vidi str. 610, 634.
12 Abu-al-Fida', vol. III, str. 222. Vidi str. 179, 634.

DIO IV
ARAPI u EVROPA SPANIJA i SICILIJA

. : wm : ••' • '• : ' • IM U'

•'••".-v l 11 M lf '' i%
'- • l . ^ : :..•»*' li . ' S
;; • ••'• H3 • ; :.''. v.>. : , emas,

POGLAVLJE XXXIV

OSVOJENJE ŠPANIJE

Razorenje Gotskog Kraljevstva

Muslimanska vojna na Iberskom poluotoku, jugozapadnim vratima Evrope, bila je,
kako je ranije istaknuto, posljednja i najdramatičnija veća vojna operacija koju
su Arapi preduzeli. Ona je obilježavala krajnju tačku muslimanske afričko-
evropske ekspanzije, isto tako kao što je okupacija Turkestana značila najveći
uspon azijsko-egipatske ekspanzije.
Zbog brzine izvođenja i potpunog uspjeha, ova ekspedicija u Španiji zauzima
jedinstveno mjesto u srednjovjekovnim vojnim analima. Prva izviđanja su
obavljena u julu god. 710, kada se, sa četiri stotine berberskih pješaka i
stotinu konjanika, Tarif1, klijent Muse ibn-Nusayra, slavnog upravitelja
sjeverne Afrike za vladavine Uma-jada, iskrcao na malom poluotoku, koji je skoro
najjužnija tačka evropskog kontinenta. Ovaj poluotok, današnja Tarifa, od toga
vremena nosi njegovo ime Jazirat (otok) Tarif2. Musa, koji je bio upravitelj
otprilike od god. 700, zauvijek je istjerao Bizantince iz oblasti zapadno od
Kartage i postepeno je pomicao svoja osvajanja prema Atlantiku, pribavivši na
taj način islamu uporište (point d'appui) za invaziju Evrope. Ohrabren Tarif
ovim uspjehom i dinastičkim nemirima u vizigotskom španskom kraljevstvu, a više
vučen željom za plijenom, Musa je poslao god. 711. u Španiju svoga berberskog
oslo-bođenika Tariqa ibn-Ziyada sa 7.000 ljudi, od kojih su većina bili Berberi.
Tariq se iskrcao blizu ogromne stijene, koja je poslije toga ovjekovječila
njegovo ime, dobivši naziv Jabal (brdo) Tariqa (Gibraltar)3. Lađe je, tako tvrdi
tradicija, pribavio neki polulegendarni Ju-
1 Nije sigurno da li je on bio Arapin ili Berber. Isp. Maqqari (Leyden),
vol. I, str. 159; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 117; ibn-'Idhari, izd. Dozy, vol.
II, str. 6; prev. Faginan, vol. II, str. 7; Akhbar Majmu'ah ji Fath al-Anđalus,
izd. Lafuente i Alcantara (Madrid, 1867), str. 6 (tekst) = str. 20 (prev.).
2 Spominje je al-Idrlsi, Dhikr al-Andalus (izvodi iz Nuzhat al-
Mushtaq),
izd. i prev. Don Josef A. Conde (Madrid, 1799), str. 11, 35, 44.
8 Idrlsi, str. 36.

PIRINEJSKI POLUOTOK
u devetom stoljeću
na karti su predstavljena
muslimanska osvajanja
English Miles
o 50 100
f ovčica -v n
V^.0 Medina ZM
Cadir? „s.donui ^ ^M

449
OSVOJENJE SPANIJE
lijan4, ceutski grof5, na mjestu gdje je tjesnac širok samo trinaest milja.
Potpomognut njegovim snagama, Tariq se na čelu 12.000 ljudi sukobio 19. jula
711. sa vojskom kralja Roderika na ušću rijeke Bar-bate6, na obali Janda7
lagune. Roderik je svrgnuo svoga predšasnika, Vitizova sina, i domogao se
protuzakonito prijestolja8. Mada je vizi-gotska vojska brojala 25.000 ljudi,
ipak je pretrpjela potpun poraz zbog izdaje kraljevih političkih neprijatelja,
kojima se na čelo stavio biskup Opas (Oppas), brat Vitizov. Sudbina Roderikova
ostala je oba-vijena tajnom. Obična verzija i španskih i arapskih hroničara je
da je njega jednostavno nestalo.
Poslije ove odlučne pobjede put muslimana kroz Španiju skoro je ličio na
šetnju. Jedino su gradovi kojima su vladali vizigotski vitezovi pružili snažan
otpor. Tariq, sa glavninom vojske, napredovao je preko Ecije prema glavnom gradu
Toledu, dok je manja odjeljenja slao u susjedne gradove. Zaobiđena je bila na
jugu jako utvrđena Sevilja. Jedna je kolona zauzela Arhidonu, koja se bez ikakva
otpora predala. Druga je osvojila Elviru, koja je ležala vrlo blizu mjestu na
kome se danas nalazi Granada. I ona je postala vrlo lak plijen. Treća, koju je
sačinjavala konjica pod komandom Mughitha al-Ru-mija (Rimljanin, Grk), napala je
Kordovu. Pošto je izdržala dvomjesečnu opsadu, ova se buduća muslimanska
prijestonica predala, prema predaji, opsjedaćima uglavnom zbog izdajstva jednog
pastira, koji je napadače upozorio na pukotinu u zidu9. Malaga nije pružila
nikakav otpor. Najbješnja bitka čitave ove kampanje vođena je u Eciji i završila
se sretno za napadače. Toledo, prijestonicu Vizigota, izdali su neki jevrejski
stanovnici. Tako je Tariq, koji je u proljeće god. 711. započeo kao vođa jednog
pljačkaškog pohoda, postao do kraja ljeta gospodar polovine Spanije. On je
uništio čitavo jedno kraljevstvo.
4 Ar. Ulyan, Baladhairi, str. 230 = Hitti, str. 365; Yulyan
u Akhbdr,
vol. I, str. 4; ibn-'Idhari, vol. II, str. 6; Maqqari, vol. I, str. 159;
ibn-'Abd-
-.al-IIaikam, izd. Torrey, str. 206; Yuliyan u ibn-al-Athlru, vol. IV, str.
444.
Prema rekonstrukciji Francuska Kodere (Codera), Estudios criticos de historia
arabe espanola, ser. 2 (Saragossa, 1903), str. 47, njegovo pravo ime bilo je
Urban ili Olban. Priča o oskvrnjenju njegove lijepe kćerke Florinde od strane
Roderika, 'koja se obično spominje radi objašnjenja Julijanove
saradnje
s Arapima, čisto je legendarna. U stvari, čitava priča osvajanja bogato je
uljepšana i od španskih i od arapskih hroničara.
5 Šp., od arap. Saibtah, prvobitno od lat. Septem (sedam), njezino
pumo
ime je ad Septem Fratres. Grad je krasila stara Abyla, jedan od gorskih
lanaca »Sedam braće«, Idrlsi, str. 12.
• Ova mafe rijeka se sada zove Salado. Arapi su je nazivali Wadi Bakkah
(Lakkah), iskvareno u Guadilbeca i zato pobrkano sa Guadelete. Isip. Stanley
Lane-^Poole, u saradnji s Artturom Gilmanom, The Moors in Spain (New Yortk,
1911), str. 14, 23.
7 U arapskim se hronikama ona jednostavno spominje kao al-Buhayraih
(jezero).
8 Roderick — ar. Dudhriq, Laizriq, Rudhrlq; Witiza = Ghaytasah, Ghl-
tishah, itd., Maqqari, vol. I, str. 160, 161; ilbn-'Abd-al-Hakam, str. 206;
iibn-
-'Idhari, vol. II, str. 8; Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 117; Akhbar, str. 8,
Mas<udi,
vol. I, str. 359.
9 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 10—11; Akhbar, str. 10, isp. Maqqari,
vol. I,
str. 164—5.

29 — Istorija arapa

m m m l

450

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

Musa prelazi tjesnac

Zavidan zbog neočekivanih i fenomenalnih uspjeha svoga vojskovođe, Musa sa
vojskom od 10.000 ljudi10, sastavljenom od Arabljana i sirijskih Arapa, provali
u Španiju u junu god. 712. Za svoj cilj on je odabrao one gradove i uporišta
koja je bio zaobišao Tariq, npr., Medinu Sidom ju i Karmonu (Carmona). Sevilja,
najveći grad i duhovni centar Španije, nekoć rimski glavni grad, odolijevala je
opsadi sve do kraja juna 713. god. Ipak je najsnažniji otpor pružila Merida (Me-
rida). Poslije jednogodišnjeg opsjedanja, ipak je grad na juriš zauzet 1. juna
713. god.11.
U Toledu ili blizu njega Musa se sreo sa Tariqom. Kažu da je on ovdje
bičevao svoga potčinjenoga i stavio ga u okove zato što je odbio da se pokori
naređenju i zaustavi vojnu u prvoj njezinoj fazi12. Osvajanja su, međutim,
nastavljena. Uskoro su muslimanske trupe stigle u Saragosu (Caesarea Augusta,
Caesaraugusta), na sjeveru, i nastavile napredovanje u pravcu visoravni Aragon,
Leona, Asturije i Galicije. U jesen iste godine kalif al-Walid u dalekom Damasku
pozvao je natrag Musu optužujući ga zbog istog prestupa zbog kojeg je Musa
kaznio svog berberskog potčinjenoga — zato što je radio nezavisno od svog
starješine. Kao upravitelju Afrike (Ifriqiyah), Musi je jedini pretpostavljeni
bio kalif.

Trijumfalna vovorka
Ostavivši svog drugog sina 'Abd-al-'Aziza za upravljača novoosvojenih
teritorija, Musa je polako kretao kopnenim putem u Siriju. Na putu su ga pratili
njegovi oficiri, pet stotina vizigotskih prinčeva, koji su, opasani zlatnim
pojasevima, nosili krune. Iza njih se kretala beskrajna povorka robova i ratnih
zarobljenika, natovarenih ogromnim zaplijenjenim blagom13. Trijumfalni prolazak
ove veličanstvene povorke kroz sjevernu Afriku, -od zapada do istoka, omiljena
je tema arapskih istoričara. Njezin opis podsjeća na sliku starodrevnih
pobjedonosnih pohoda rimskih vojskovođa. Vijesti o impresivnoj povorci doprle su
u Damask brže nego sama povrka. Došavši do Tibe-rijade, Musa je našao naređenje
koje mu je bio poslao Sulavman, brat i baštinik bolesnog al-Walida, da odgodi
svoj dolazak u prije-stonicu. Budući kalif se nadao da će odgađanjem dolaska
uveličati svoje stupanje na prijesto14.
, vol. II, str. 1253; drugi izvori govore o 18.000.
11 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 15—16; ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 447;
M.aqqari,
vol. I, str. 170 — 1. Isp. ibn-al-Qutiyah, Ta'rikh Ijtitah al-Andalus
(Madrid,
1868), str. 9 — 10; prev. Julian Ribera. Historici de la
conquista de Espana
(Madrid, 1926), str. 6 — 7; prev. O. Houdas »Histoire de la conqiuete de l'Anda-
k>usie« u Recueil de textes et de traductions itd. (Pariš, 1889), vol. I, str.
226.
12 Ibn-'Abd^al-Hakam, str. 210; ibn-<Idhari, vol. II, str. 17—18.
™ Ibn-'Idhari, vol. II, str. 21—2; ibn-tAbd-al-Hakaim, str. 210—11; ibn--
al-Qutiyah, str. 10; psefudo-ibn-Qutaybah, Qissat Fath al-Andalus (uzeto iz al-
Imdmah w-al-Siydsah i izdato kao dodatak i)bn-al-Qutiyahiu), sitr. 138, 140. i
slj. Vidi str. 223.
14 Isp. 'Abd-al-Wahid al-Marrakushi, al-Mu<jib fi Talfchls Akhbar al--
Maghrib, 2. izd.; R. Dozy (Leyden, 1881), str. 8; prev. E. Fagnan, Histoire des
Almohades (Algiers, 1893), str. 10.

OSVOJENJE SPANLJE

451

U februaru god. 715. Musa je sa svojim vizigotskim velikašima, okićenim

draguljima, ušao u Damask. Al-Walid ga je očigledno blagonaklono primio.
Službeni prijem, održan sa velikim sjajem i pompom u dvorištu veličanstvene
umajadske džamije, predstavljao je jedan od najveličanstveni]ih prizora u
istoriji pobjedonosnog islama. Prvi put su stotine zapadnjačkih ličnosti
kraljevske porodice i tisuće evropskih zarobljenika bile viđene kako se klanjaju
zapovjedniku vjernika. Musa je poklonio kalifu, između ostalih trofeja, divan
sto (md'idah) čiju izradu legenda pripisuje genijalnim majstorima u službi
kralja Salamona. Iz Jeruzalema su ovu jedinstvenu umjetninu, prema legendi,
Rimljani odnijeli u svoj glavni grad, odakle su je kasnije preuzeli Goti. Svaki
je gotski kralj nastojao da bolje od svog predsasnika ukrasi dragim kamenjem
ovaj sto. Ovaj skupocjeni predmet čuvan je u katedrali u Toledu, a Tariq ga je
možda zarobio od biskupa, koji je sa stolom bježao iz glavnog grada. Priča kaže
da je Tariq, kada mu je Musa u Toledu oduzimao sto, sakrio jednu njegovu nogu i
da je sada, u prisustvu kalifa, na dramatičan način predočio izgubljeni dio kao
dokaz svojih vlastitih podviga15.
Ista sudbina koju su doživjele mnoge druge arapske vojskovođe koje su s uspjehom
ratovale očekivala je i Musu. Al-Walidov nasljednik ga je izvrgao najgorem
poniženju. Osim kazne da stoji do iscrpljenja na suncu, on mu je konfiskovao svu
imovinu i lišio ga svake vlasti. Posljednja vijest koju doznajemo o osvajaču
Afrike i Španije jest da je živio kao prosjak u zabačenom selu Hidžaza, Vadi-al-
Qura16.
Musa gubi milost
Objašnjenje Spanija je sada postala provincija Kalifata. Do-
okupaciic ^^a Je araPsk° ime al-Andalus17. Neposrednim
nasljednicima Musinim ostalo je da osvoje samo malo
teritorija na sjeveru i istoku i da uguše relativno malo pobuna. U kratkom roku
od sedam godina izvršena je okupacija Poluotoka, na kome se nalazila jedna od
najljepših i najvećih provincija srednjovjekovne Evrope. Trebalo je da tu
osvajač ostane najmanje nekoliko stoljeća.
Razloge za ovaj trijumf, kome, moglo bi se reći, nema presedana, nije teško
otkriti i iz maloprije datog površnog opisa. U prvom redu, velike nacionalne
razlike između Vizigota (Zapadnih Gota), koji su upali u Španiju u prvoj
polovini petog stoljeća kao teutonski barbari, i špansko-romanskog stanovništva
još nisu bile potpuno zbrisane. Goti su se dugo vremena morali boriti da istisnu
svoje pred-
15 Ibn-KhaUikan, vol. III, str. 26—7; ibn-,al-Athir, vol.
IV, str. 448—9;
Maqqari, vol. I, str. 167, 172; ibn-'Abd-al-Hakam, str. 211, Nabdah min Akhbar
Fath al-Andalus (izvod. al-Risdlah al-Shariflyah ila al-Aqtar al-Andaluslyah
i izdato kao dodatak iibn-al-QutIyaihu, Madrid, 1868), str. 193, 213. Vidi
Arapske
noći, br. 272.
16 Maqqari, vol. I, str. 180. Isp. ibn-Khallikan, vol. III, str. 27.
17 Etimološki ova riječ stoji u vezi s imenom Vandala, koji su
okupirali
zemlju prije Arapa.
29*

452
ARAPI U EVROPI: ŠPANU A l SICILIJA

šasnike Sveve i Vandale, koji isto tako nisu bili ništa drugo do upa-dačke
germanske horde. Vizigoti su vladali kao apsolutni, često despotski monarsi. Oni
su pristajali uz arijski oblik hrišćanstva sve dok nije jedan od njih, Rekared
(Recared), god. 587. prihvatio katolicizam, vjeru urođenika. Kao pripadnik
katoličke vjeroispovijesti, španski narod je mrzio vladavinu heretičkih Gota.
Među domaćim stanovništvom bilo je vrlo mnogo kmetova i robova, koji su; sasvim
prirodno, bili nezadovoljni svojom teškom sudbinom. Što je ova porobljena klasa
dala svoj udio u uspješno završenoj invaziji i što je sarađivala s upadačima, ne
treba da nas mnogo iznenađuje. Zatim, među stanovništvom su se nalazili i
Jevreji, koji su bili otuđeni od glavnine stanovništva zbog progona koje su
vršili gotski velikaši. Pokušaji da se oni prisilno prevedu na hiišćanstvo imali
su svoj završetak u kraljevskom dekretu izdatom god. 612, kojim se naređuje
svima Jevrejima da se pokrste pod kaznom progonstva i konfiskacije imovine. To
objašnjava zašto je velik broj okupiranih gradova ostavljen na upravu Jevrejima
kada su muslimanski napadači napredovali kroz Španiju.
Osim toga, treba se prisjetiti da su politička neslaganja između kraljevske
kuće i plemstva kod samih Gota, zajedno s unutrašnjim razmiricama, slabila
državu. Pri kraju šestog stoljeća gotski plemići postali su teritorijalni
gospodari. Muslimanska invazija dogodila se u isto vrijeme sa stupanjem na
prijesto jednog uzurpatora iz sredine plemstva koga su lako izdali rođaci
njegova svrgnutog predsasnika. Prilikom zauzimanja Toleda, Ahila, svrgnuti sin
Vitizov, koji je u sebi gajio potajne nade da se Arapi bore za njegovu stvar,
zadovoljio se vraćanjem svojih imanja u Toledu. Ovdje je on i dalje živio na
velikoj nozi. Njegov stric, biskup Opas, bio je ustoličen za nadbiskupa u
glavnom gradu. Uloga koju je odigrao Julijan u okupaciji vrlo je preuveličana.

5 druae strane Pad SaraS°se uklonio je jednu od posljednjih

Pirineia barijera između Spanije i Francuske. Međutim,
još su ostali Pirineji. Musa nije nikada preko njih prešao, mada
neki arapski hroničari tvrde da je on izveo taj podvig i da je čak gajio nadu da
će »franačkom zemljom prokrsta-riti« i spojiti se, preko Carigrada, sa kalifom u
Damasku18. Mada nepromišljen i fantastičan, san o krčenju puta kroz Evropu mogao
je bljesnuti u glavama arapskih upadača, čije znanje o geografiji Evrope nije
moglo biti veliko. U stvari je treći Musin nasljednik al-Hurr ibn-'Abd-al-Rahman
al-Thaqafi19 god. 717. ili 718. prešao taj lanac. Namamijivan bogatim blagom
francuskih samostana i crkava i ohrabren unutrašnjim neslaganjima između glavnih
funkcionera me-rovinškog dvora i akvitanskih vojvoda (lat. Aquitania), al-Hurr
je započeo pljačkanja, koja je nastavio njegov nasljednik al-Samh ibn -Malik al-
Khawlani. God. 720, za vrijeme vladavine kalifa 'Umara II,
18 Maqqari, vol. I, str. 175; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 117—18. » Ibn-'Mhari,
vol. II, str. 24—5; ibn-al-Athir, vol. V, str. 373.

453
OSVOJENJE ŠPANIJE
al-Samh je zauzeo Septimaniju, koja je bila potčinjena nekadašnjem
zapadnogotskom kraljevstvu, zatim je osvojio Narbonu (ar. Arbunah), koja je
kasnije pretvorena u ogromnu tvrđavu s arsenalom i skladištima za ratnu opremu i
oružje. Njegov pokušaj sljedeće godine u Tuluzi, sjedištu vojvode akvitanskog
Eudesa, doživio je neuspjeh zahvaljujući jakom otporu koji je vojvoda pružio.
Ovdje je al-Samh »pretrpio mučeničku smrt«20, tj. pao je u borbi protiv
nemuslimana. Izvojevana je prva velika pobjeda jednog germanskog princa nad
muslimanima. Kasniji pokreti Arapa na drugu stranu Pirineja ostali su bez
uspjeha.
Bitka kod Tura (Tours)
Posljednju najveću ekspediciju na sjever poveo je 'Abd-al-Rahman ibn-'Abdullah
al-Ghafiqi, nasljednik al-Samha, u svojstvu emira nad Špa-nijom. 'Abd-al-Rahman
je napredovao kroz zapadne Pirineje, koje je prešao rano u proljeće 732. god.
Pošto je pobijedio vojvodu Eudesa na obalama rijeke Garone, on je na juriš
osvojio Bordo (Bordeaux), gdje je zapalio crkve. Pošto je zapalio jednu baziliku
izvan zidina Poatjea (Poitiers), krenu na sjever u blizinu Tura. Kao počivalište
smrtnih ostataka sv. Martina, galskog apostola, Tur je bio neka vrsta vjerske
prijestonice Gala. Njegovi zavjetni darovi, bez sumnje, bili su glavna atrakcija
za upadače21.
Ovdje, između Tura i Poatjea, na raskršću Klena (Clain) i Vi-jene (Vienne)
'Abd-al-Rahmana je presreo Karlo Martel, majordo-mus merovinškog kraljevskog
dvora, čiju je pomoć zatražio Eudes. Karlo je, kako mu pokazuje i nadimak Martel
(veliki čekić), koji je on kasnije dobio, bio hrabar i odvažan. On je pokorio
mnogo neprijatelja i primorao Eudesa, koji je samostalno vladao u Akvitaniji, da
prizna nominalan suverenitet sjevernih Franaka. Mada zvanično nije bio kralj
(Karlo je bio vanbračni sin Pepina Heristalskog), on je bio to u stvari.
Sedam dana su arapska vojska, pod komandom 'Abd-al-Rahmana, i franačke snage
sa Karlom na čelu, uglavnom pješaci obučeni u vučja krzna sa dugom ispletenom
kosom koja im se niz ramena spuštala, stajale jedne prema drugima željno
očekujući momenat početka bitke. Lakši okršaji su se neprestano odvijali.
Najzad, jedne oktobarske subote god. 732. arapski vojskovođa je prvi prešao u
napad. Franački borci, koji su u najvećem jeku borbe formirali prazan
četverouglasti prostor, stajali su, po riječima jednog zapadnjačkog istoričara,
rame uz rame, čvrsti kao bedem i nesavitljivi kao santa leda22. Laka
neprijateljska konjica nije imala uspjeha protiv njih. Oni su, ne uzmičući ni
pedlja, svojim mačevima sasjekli sve napadače. Među žrtvama bio je i sam 'Abd-
al-Rahman. Na kraju je mrak odvojio ratnike. U zoru drugog dana tišina
neprijateljskog logora
20 Al-Dabbi, Bughyat al-Multamis fi Ta'iikh Rijdl al-Andalus, izld. Fran-
cisco Codera i Julian Ribera (Madrid, 1884—5), str. 303.
11 Vidi pabbi, Bughyah, str. 353.
22 Andre Duchesne. Historiae Francorum scriptores, vol. I (Pariš, 1636),
str. 786.

454

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

natjerala je Karla da posumnja u ratno lukavstvo. Uhode su bile poslane da

provjere stvarno stanje. Pod zaštitom noći, Arapi su mirno napustili svoje
šatore i izgubili se. Tako je Karlo izašao pobjednik. Kasnije legende su
uljepšale ovaj dan kod Poatjea ili Tura, preuveličavajući njegovu istorijsku
važnost. Za muslimane, koji, međutim, mogu vrlo malo reći o tome događaju, on je
postao baldt al--shuhada'23, ulica mučenika. Za hrišćane on je značio
prekretnicu u ratnoj sreći sa njihovim vječnim neprijateljem. Gibon (Gibbon)24,
a poslije njega i drugi istoričari, zamišljaju da bi vidjeli u Parizu i Londonu
džamije gdje sada stoje crkve i da bi, mjesto izlaganja Biblije u Oksfordu i
drugim naučnim centrima, čuli tumačenje Korana da su Arapi dobili bitku. Za
mnoge novije istoričare bitka kod Tura je jedna od odlučnih bitaka u istoriji25.
U stvari, ona nije odlučila ništa. Arapsko-berberski talas, koji se već bio
udaljio od svoje polazne tačke na Gibraltaru skoro tisuću milja, dospio je do
prirodnog zastoja. On je izgubio svoju pokretačku snagu i sam je sebe iscrpao.
Unutrašnja neslaganja i zavist između dva njegova sastavna elementa počeli su da
utiču na moral 'Abd-al-Rahmanove vojske. Među samim Arapima, kao što ćemo odmah
vidjeti, nije bilo jednodušnosti u mišljenju i cilju. Istina je da su muslimani
na ovom mjestu zaustavljeni, ali su na drugim mjestima i dalje vršeni upadi.
God. 734., npr., oni su zauzeli Avinjon (Avignon). Deset godina kasnije
opljačkali su Lion. Sve do god. 759. držali su u svojoj vlasti Narbonu (Nar-
bonne), stratešku bazu svojih operacija. Mada ovaj poraz u blizini Tura nije bio
stvaran uzrok arapskog zastoja, on ipak obilježava najudaljeniju tačku pobjede
muslimanskog oružja. Sto godina poslije Prorokove smrti, područje vlasti njegova
nasljednika u Damasku je postalo svjetsko carstvo koje se prostiralo od Kine do
Galije26.
Građanski ratovi Nesuglasice između dvije stranke u muslimanskim redovima
u Spaniji daju obilježje istoriji
razdoblja između bitke kod Tura god. 752. i herojskog dolaska Uma-jada 'Abd-al-
Rahmana I, god. 755. To je bila ista stara svađa između Sjevernih Arabljana,
koji su često spominjani pod imenom muda-riti27, i Južnih Arabljana ili
jemenita. Jemeniti su svugdje bili nosioci šiitskih ideja, dok su mudariti
pristajali uz sunitsku ortodok-
23 Akhbar, str. 25; Maqqari, vol. I, str. 146, 1,3. Balat rje
pozajmica preko
sirijskog iz latinskog ili grčkog platea or palatium. Riječ je obična u imenima
mjesta, naročito u Spaniji (Idrlsi, str. 32, 59). U ovome .primjenu
polje se
uzima u značenju »pod, patos, pločnik«, jer se 'bitka vodila na popločanoj
rimskoj cesti. Isp. Iv. 19 : 13.
24 Decline and Fali, izd. Bury, vol. VI, str. 15. i slj. Vidi
također Lane-
Poole, str. 29—30.
25 Edward Creasv, The Fifteen Decisive Battles oj the World, novo
iizd.
(New York, 1918), str. 159. i slj., S. P. Scott, History of the Moorish
Empire
in Europe (Philadelphia, 1904), vol. I, str. 306. Isp. Henry Coippee, History
o/
the Conquest of Spain by the Arab-Moors (Boston, 1881), vol. II, str. 19. i slj.
28 Vidi str. 207.
27 Mudar i Rabi'ah, i jedan i drugi porijekla sjeveroarapskoga, često su
bili uključeni pod zajedničkim imenom Ma'add. Vidi str. 262.

OSVOJENJE SPANIJE

455

snost. Kad je na vlast došla abasidska dinastija, jemeniti, kao Alijine

pristalice, simpatizirali su, naravno, novi režim. Drugi su ostali lojalni
svrgnutoj kući banu-Umayyah. Berberi iz Afrike su poslije španske okupacije
preplavili Poluotok. Tu su mnogi od njih prigrlili nauku haridžija i, boreći se
za njezinu stvar, u isto vrijeme borili su se protiv Umajada i Alijinih
pristalica. Oni su bili ti koji su sada sačinjavali najnemirniji tabor. Zalili
su se da su njihovi sunarodnjaci na svojim leđima iznijeli najteži dio
ratovanja, ali im je ipak dodijeljena centralna visoravan, dok su Arapi sebi
prisvojili najbogatije provincije Andaluzije.
Nezadovoljstvo je ubrzo prešlo u otvorenu pobunu. Plamen ber-berskog
ustanka, koji je godinama bjesnio (734—42) od Maroka do Kejravana, sada se
proširio na Spaniju i zaprijetio istrebljenjem šačici arapskih kolonista. God.
741. kalif Hisham poslao je vojsku od dvadeset i sedam tisuća Sirijaca da uguše
afrički ustanak28. Ostatak ove vojske, otprilike jedna trećina, prešao je
tjesnac pod vodstvom Balj ibn-Bishra al-Qushayrija. Sirijci su postali kolonisti
i, zbog svojih ambicija i interesa, koje je karakterizirala nepokolebljiva
lojalnost prema umajadskoj stvari, unijeli su nov problem u već kompli-kovanu
situaciju. Balj je uhvatio vlast i postavio svoje ljude u glavnom gradu Kordovi.
Poslije toga su buntovni Sirijci bili raseljeni. Odjeljenje iz Himsa naselilo se
u Sevilji; Palestinci su zaposjeli zemljišta u Medini Sidoniji i Algecirasu;
odjeljenje Damaščana dobilo je oblast Elvire, a odjeljenje Kinnasrina područje
Jaena29. Kao pokazatelj prevladavajuće anarhije ovoga vremena, može nam
poslužiti sljedeća činjenica. U kratkom vremenskom razmaku između 732. i 735.
god. u Španiji su se na vlasti izmijenila dvadeset i tri upravitelja. U takvim
prilikama nije se moglo mnogo napredovati u neprijateljsku zemlju na sjever,
mada je bilo preduzeto više vojnih pohoda, u toku kojih su neki upravitelji
»pretrpjeli mučeničku smrt«30.
Emirat Vlast nad Poluotokom bila je u rukama emira,
koji je skoro samostalno vladao, mada je nominalno bio
potčinjen generalnom upravitelju Magriba (tj. sjeverne Afrike i Spanije), sa
mjestom boravka u Kejravanu. U izvjesnim slučajevima emir je bio imenovan
direktno od kalifa u Damasku i direktno je njemu bio odgovoran. <Abd-al-'Aziz,
sin Muse ibn-Nu-sayra i prvi emir Andaluzije, izabrao je Sevilju.(Ishbiliyah) za
sjedište svoje vlade. On se oženio udovicom kralja Roderika, Egilonom, čije je
ime sada bilo umm- (majka) 'Asimova. Ova nova hrišćanska
28 Akhbdr, str. 31. Isp. ibn-al-QutIyaIh, str. 14—15; i!
bn-'Idhari, vol. I,
str. 41—2, vol. II, str. 30; Marralkiushi, str. 9.
29 Ibn-al-QutIyah, str. 20; ibn-'Idihari, vol. II, str. 33; ibn-
Khaldun, vol. IV,
str. 119; Ibn-aa-Atihlr, vol. V, str. 204—5; ihn-al-Khatlb, Ruk. u
R. Dozy,
Recherches sur l'histoire et la litterature de l'Espagne, 3. iizd. (Pariš,
1881),
vol. I, dod. II, str. VII—VIII.
30 Ibn-Khaldum, vol. IV, str. 118—19; Maqqari, vol. I, str. 145—<6.

456

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

supruga, prema arapskim hroničarima31, nagovorila je svoga muža da nosi krunu po

običaju vizigotskih kraljeva i da napravi ulaz u svoju prijemnu kancelariju tako
nizak da niko u nju ne može ući a da se ne sagne u znak podaničke vjernosti. Ona
je također tražila da ima vrlo niska vrata u dvorskoj kapeli tako da se sam
'Abd-al-'AzIz, ulazeći u nju, morao saginjati kao pri vršenju vjerskog obreda.
Glasine koje su kružile oko ovih novotarija bile su preuveličavane do te mjere
da su muslimanskog emira učinile hrišćanskim obraćenikom. Kada su došle do ušiju
kalifa Sulavmana, uslijedilo je ubistvo prvog upravitelja muslimanske Spanije.
Tragični se događaj odigrao u blizini Sevilje god. 716. u manastiru sv. Rufine,
koji je u to vrijeme vjerovatno služio kao džamija. Glava emirova poslata je u
Damask, gdje je bila izložena ispred starog i ožalošćenog oca 'Abd-al-'AzIzova.
Poslije tri godine Al-Samh ibn-Malik al-Khawlani, četvrti na listi efemernih
emira, premjestio je sjedište vlade u Kordovu32 (Qurtu-bah), kojoj je bilo
određeno da u toku nekoliko stoljeća postane raskošna rezidencija zapadne
umajadske dinastije. Al-Samh je ponovo sagradio u Kordovi, na rijeci
Gvadalkviviru (Guadalquivir)33, most na ostacima starije rimske građevine,
ponovo je dao premjeriti zemlju i uveo je novi poreski sistem. Kratko vrijeme
poslije al-Samha emirat je postao predmet krvavih obračunavanja između mudarita
i jemenita. Dvije su se stranke konačno složile u onom što su smatrale
izvanredno uspjelom idejom: da naizmjenično svake godine izaberu iz svojih
redova čovjeka koji će upravljati zemljom.
Prvi izbor mudarita pao je na Yusufa ibn-'Abd-al-Rahmana al-Fihrija34,
potomka 'Uqbahti, osnivača Kejravana. Kalif Marwan II potvrdio je (746)
postavljenje35. Na kraju te godine, međutim, Yusuf je odbio da ustupi vlast
jemenitskom kandidatu i nastavio je da vlada skoro deset godina36. Pred kraj
755. god., dok je on bio na sjeveru zauzet u gušenju jedne pobune, pukao je glas
da se neki mladić imenom 'Abd-al-Rahman ibn-Mu'awiyah, iz dinastije Umajada,
iskrcao na obali južno od Granade i da je na putu da preotme emirat. Novo važno
poglavlje u istoriji Spanije bilo je na pomolu.
 81 Akhbar, str. 20; ibn-'Abd-al-^akam, str. 212; ibn-al-QutIyah, str.
11; ibn-al-Athlr, vol. V, str. 14; ibn-'Idhari, vol. II, str. 22—3; Maqqari,
vol. I, str. 178. Isp. ,psenido-ibn-Qut;aybah, str. 169. i slj.
32 Nabdhah, str. 206—7; i!bn-al-QutJyafa, str. 12—13. Isp. ibn-'Idhari,
vol. II, str. 25; Maqqari, vol. I, str. 190.
83 Od ar. al-Wadi al-Kablr, velika dolina.
34 Akhbar, str. 57. i slj.; ibn-al-Athlr, vol. V, str. 286—7.
85 Isp. pseudo-ibn-Qutaybah, str. 188.
36 Ibn-al-Abbar, al-Hullah al-Siyara' (Notices sur quelques manuscrits
arabes), izd. Dozy (Leyden, 1847—51), str. 54; ibn-al-Athlr, vol. V, str. 376.

POGLAVLJE XXXV
UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI

Dramatičan bijeg Kada su §od- 75°- Abasidi signalizirali svoj dolazak na vlast
općim pokoljem članova dinastije Umajada1, jedan od vrlo malo onih koji su
izbjegli bio je 'Abd--al-Rahman ibn-Mu(awiyah2, unuk Hishama, desetog kalifa
Damaska. Priča kako se ovaj dvadesetogodišnji mladić jedva bijegom spasao i pet
godina lutao prerušen kroz Palestinu, Egipat i sjevernu Afriku, odakle je
nekoliko puta teškom mukom umakao budnim očima aba-sidskih špijuna, čini jednu
od najdramatičnijih epizoda u arapskim analima. Bijeg je počeo iz jednog
beduinskog šatora na lijevoj obali rijeke Eufrata, gdje je 'Abd-al-Rahman
zatražio utočište. Jednog su se dana iznenada pojavile crne abasidske zastave u
blizini samoga šatora. Sa svojim trinaestogodišnjim bratom 'Abd-al-Rahman skoči
u rijeku. Mlađi, očigledno slab plivač, povjerovavši obećanju progonitelja,
vrati se sa sredine rijeke, i bude ubijen. Stariji je nastavio da pliva sve dok
nije dohvatio suprotnu obalu3.
Dok se s mukom probijao na svom putu prema jugu, 'Abd-al--Rahmanu se u
Palestini pridružio njegov vjerni i sposobni slobodnjak Badr. U sjevernoj Africi
on je na jedvite jade izbjegao smrt od ruke samog upravitelja, rođaka Yusufa-al-
Fihrija. Putujući od plemena do plemena i od grada do grada, bez prijatelja i
novaca, pro-skribovani bjegunac konačno prispije u Ceutu (755). Njegovi ujaci
bili su Berberi iz toga susjedstva i oni mu ponudiše utočište. Odatle je on
poslao Badra preko tjesnaca da pregovara sa sirijskim odredima iz Damaska i
Kinasrina, koji su bili smješteni u Elviri i Jaenu. Mnoge vođe, koji su ranije
bili štićenici umajadske dinastije, srdačno su dočekali priliku da se okupe pod
vodstvom čovjeka koji je nosio ime kojim su se svi Sirijci zaklinjali. Sirijci
su pridobili jemenite za svoju stvar ne toliko zbog toga što su ovi posljednji
voljeli 'Abd-al-Rahma-na koliko zbog toga što su mrzjeli svog titularnog
upravitelja Yusufa. Poslana je bila lađa da preveze novog vođu. Visok, mršav, s
oštrim
1 Vidi str. 267, 409.
* Iskvareno od starih hrišćanskih hroničara u Benemaugius.
8 Akhbdr, str. 52—4; ibm-al-Athlr, vol. V, str. 377.

458

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

orlovskim crtama i meke crvene kose4, ovaj potomak banu-Umayyah, prožet

avanturističkim duhom i upućen u najbolje tradicije svoje porodice, ubrzo je
postao gospodar komplikovane situacije. Uzalud je neodlučni i popustljivi Yusuf
pokušavao da zadovolji novog pretendenta bogatim darovima i obećanjima,
uključujući tu i ruku svoje kćerke. Južni gradovi, jedan po jedan, otvarali su
mu svoja vrata bez ikakva otpora. Arhidona5, gdje se jordansko odjeljenje
smjestilo, si-donska provincija, u kojoj je živjelo palestinsko odjeljenje, i
Sevilja, gdje su živjeli Arapi iz Himsa, raširenih ruku dočekali su kraljevskog
prestolonasljednika6.
Osvajanje Kordove Dok Je 'Abd-al-Rahman sa svojim pristalicama forsirao
napredovanje prema Kordovi, Yusuf je
išao u pravcu Sevilje. Pred predstojeću bitku primijećeno je da 'Abd--al-Rahman
nema svoje ratne zastave. Odmah je jemenitski poglavica Sevilje abu-al-Sabbah
al-Yahsubi improvizirao zastavu pričvr-stivši zeleni turban oko glave koplja7.
Takav je, kažu, početak imala zastava Umajada u Španiji.
Ujutro 14. maja 756. dvije vojske, našavši se jedna prema drugoj, zametnule
su bitku na obalama rijeke Gvadalkvivira. Mada je veći dio ljudi na obje strane
bio na konjima, koji su u to doba bili rijetkost u Andaluziji, 'Adb-al-Rahman,
uviđajući da se neke njegove pristalice plaše da bi on mogao dezertirati, uporno
je tražio da zamijeni svoga konja jednom starom mulom, koja je bila svojina
abu--al-Sabbaha8. Na ishod bitke nije se dugo čekalo. Yusuf je sa svojim glavnim
komandantom potražio spas u bijegu. Kordova je bila zauzeta, i proglašena je
opća amnestija. 'Abd-al-Rahmanu nije bilo lako zaustaviti pljačkanje
prijestonice i staviti harem pobijeđenog upravitelja pod svoju velikodušnu
zaštitu.
Konsolidacija i Vlast nad Kordovom ipak nije nužno za sobom
pacifikacija mnsli- P°vla?ila vlast nad muslimanskom Spanijom. manske Španije Na
S3everu Je odbjegli upravitelj i dalje pod-strekavao na nemire sve dok nije
konačno ubijen u blizini Toleda9. Grad je pokoren tek 764. god. Jemenitske i
šiitske pobune, koje su potpirivali abasidski agenti, nisu nikad pre-stajale.
Trebalo je deset godina da se uguše berberski ustanci. Berberi nikad nisu
oprostili svojim arapskim starješinama što su prisvojili lavlji dio pokorene
zemlje. Raniji nepokolebljivi pomagači novog emira sada su postali njegovi
neprijatelji i prema njima se morao primijeniti kratki postupak. Seviljski šeik,
čija je zastava i
4 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 50; ilbn-al-Athlr, vol. VI, str. 76.
5 Prijesitonica brdovite 'provincije Regio (ar. Rayyah);
Yaqut, val. I,
str. 195, 207.
6 Ibn-al-Athir, vol. V, str. 378; ibn-'Idhari, vol. II, str. 48;
Maqq.ari, vol. I,
str. 212.
7 Akhbar, str. 48. Isp. ibn-al-QutIyah, str. 26.
8 Akhbar, str. 88—9; ibn-al-Athir, vol. V, str. 378.
9 Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 55.

UMAJADSKI EMIRAT U SPANLTI

459

mula osigurala 'Abd-al-Rahmanu pobjedu, izgubio je glavu u jednom ustanku. Ista

je sudbina snašla Badra, 'Abd-al-Rahmanovu desnu ruku.
Unutrašnji neprijatelji imali su svoje vanjske saveznike. God. 761.
abasidski kalif al-Mansur drznuo se da postavi nekog al-'Ala' ibn-Mughitha za
upravitelja nad Spanijom. Poslije dvije godine al--'Alau je odrubljena glava i,
pošto je konzervirana u soli i kamforu i oba vijena crnom zastavom i diplomom o
postavljenju, upućena je al-Mansuru dok je bio u Meki na hadžiluku10. Al-Mansur,
koji je jednom prilikom nazvao 'Abd-al-Rahmana »sokolom plemena Qu-ravsh«11,
sada je uzviknuo: »Hvala Alahu što je između nas i takvog neprijatelja postavio
more!«12 Za 'Abd-al-Rahmana pripovijedaju da je opremao flotu da otme Siriju iz
abasidskih ruku, ali su ga domaći problemi prisilili da ostane u zemlji.

Izazov Karlu Velikom

God. 777. je opasni savez arapskih poglavica na sjeveroistoku, predvođen od
barcelonskog guvernera i plavookog zeta Yusufa al-Fihrija, pozvao Karla Velikog,
koga su oni možda smatrali saveznikom abasid-skog kalifa13 i, prema tome,
prirodnim neprijateljem 'Abd-al-Rahmana, da se ujedini s njima protiv novog
emira u Španiji. Karlo Veliki je napredovao (778) kroz močvare sjeverne Španije
sve do Saragose14, ali se morao povući kada mu je taj grad pred nosom zatvorio
vrata i domaći neprijatelji u zemlji ugrožavali njegovu vlast. Na njegovu
»tužnom povratku« kroz pirinejske klance, franačku su vojsku s leđa napali Baski
i drugi gorštaci, zbog čega je ona pretrpjela katastrofalne gubitke u ljudstvu i
opremi15. Među vojskovođama koji su poginuli bio je Rodan, čija je herojska
pobjeda ovjekovječena u Chan-son de Roland (Pjesma o Rolanu), ne samo biseru
rane francuske književnosti nego i jednom od najdivnijih epskih umotvorina
srednjega vijeka uopće. U stvari, (Abd-al-Rahman se pokazao ravan najmoćnijem
vladaru Zapada, kao što se pokazao dorastao najvećem vladaru Istoka16.
Samostalni emirat U Procesu pokoravanja svojih mnogobrojnih protivnika 'Abd-al-
Rahman je stvorio jednu visoko disciplinovanu i dobro izvježbanu vojsku od preko
40.000 plaćeničkih Berbera, importiranih iz Afrike, na čiju se vjernost sada
mogao osloniti da bi održao svoj prijesto. On je znao da se lojalnost takvog
tijela može očuvati velikodušnim plaćanjem. God. 757. pre-
10 Ibn-al-QutIyah, str. 33.
11 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 61; Maqqari, vol. I, str. 213.
2 Ibn-al-QutIyah, str. 33—4; Maqqari, vol. I, str. 215.
13 E. Levi-Provengal. Histoire de l'Espagne musulmane, vol.
I (Pariš,
1950), str. 121.
14 Akhbar, str. 113.
15 Eginhard, Charlemagne, izd. i prev. Halphen, str. 29—31; i ibn-
Khaldun,
vol. IV, str. 123-^1; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 7—8.
16 Vidi Coppee, vol. II, str. 167—8.

B ! :>";v' IH
I • m i • ii
• v H 9i JI

460

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

kinuo je sa khutbah, koja je do sada obavljana u ime abasidskog kalifa, ali sam
nije uzeo naziv kalifa. On i njegovi nasljednici, sve do 'Abd-al-Rahmana III,
zadovoljili su se titulom emira, mada su samostalno vladali. Pod 'Abd-al-
Rahmanom I Španija je na taj način bila prva provincija koja je sa sebe stresla
vlast priznatog islamskog kalifa.
Kada je konsolidovao svoje upravno područje i privremeno u njemu uspostavio
mir, 'Abd-al-Rahman se počeo baviti mirnodopskim poslovima, u kojima se pokazao
isto tako velik kao i u ratnoj vještini. On je uljepšavao gradove svoje domene,
sagradio vodovod, kojim je prijestonicu snabdijevao pitkom vodom, započeo
izgradnju zida oko grada i za sebe je podigao Munvat17 al-Rusafah izvan Kordove.
imitirajući palatu svog pretka Hishama u sjeveroistočnoj Siriji. U ovaj dvorac
on je doveo vodu i donio egzotične biljke, kao breskve i mogranje. Jednoj
usamljenoj palmi u svom vrtu, za koju se govori da je bila uvezena iz Sirije, on
je uputio nekoliko nježnih stihova koje je sam sastavio18.
Dvije godine pred smrt, god. 788, 'Abd-al-Rahman je udario temelje velikoj
džamiji u Kordovi19 kao takmacu dvama islamskim svetištima u Jeruzalemu i Meki.
Kada su je dovršili i proširili njegovi nasljednici, kordovska džamija je
postala Kaba zapadnog islama. Sa šumom gizdavih stubova i prostranim izvanjskim
dvorištem, ova monumentalna građevina, pretvorena u hrišćansku katedralu
prilikom ponovnog -auzeća od strane Ferdinanda III god. 1236, ostala je do
današnjeg dana poznata pod imenom »La Mezquita« (mošeja, džamija). Pored
džamije, velika se prijestonica već mogla ponositi mostom na G v .dalkviviru,
koji je kasnije produžen na sedamnaest lukova. Interes se osnivača umajadskog
režima nije ograničio samo na materijalna dobra naroda. On je na razne načine
nastojao da stvori jedan nacionalni tip od Arabljana, Sirijaca. Berbera,
Numiđana, španskih Arapa i Gota — prilično beznadežan zadatak. U više nego
jednom smislu on je udario temelje duhovnom pokretu koji je učinio islamsku
Spaniju od 9. do 11. stoljeća jednim od dva centra svjetske kulture.
Dinastiju koje je osnovao 'Abd-al-Rahman I arapski hroničari na-zi\ .ju al-
Dakhil (pridošlica). Ona je vladala dvjesta sedamdeset i pet godina (756—1031).
Svoj najviši uspon dostigla je pod osmim emirom 'Abd-al-Rahmanom III (912—61),
najvećim u dugom nizu uma-jadskih vladara, koji je prvi uzeo titulu kalifa
(929). U stvari, vladavina kalifa 'Abd-al-Rahmana označava zenit arapske epohe
na Poluotoku. U toku cijele vladavine umajadske dinastije Kordova je ostala
prijestonica i uživala je period jedinstvenog sjaja kao zapadni takmac Bagdada.
17 Pozajmica iz gr. (također kopt.) koja znači »vrt, bašta«.
18 Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 34; iibn-al-Athlr, vol. VI, str. 77;
Maqqari,
vol. II, str. 37; Nioholson, Literary History, str. 418. Prve datule uvezli
su
Feničani. Arapi su donijeli nove vrste ikoje su oni umnožavali sadnicama,
dok se ranija kultura temeljila u cijelosti na uzgoju datula putem sjemenki.
18 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 60, isp. str. 245; Maqqari, vol. I, str. 212.

461
UMAJADSKI EMIRAT U SPANIJI
Umajadski Kalifat počeo je slabiti poslije smrti darovitog vladara al-Hajiba
al-Mansura (1002), »Bizmarka desetog stoljeća«, i, možda, najvećeg državnika i
vojskovođe arapske Spanije, a potpuno je nestao god. 1031. Na njegovim
ruševinama su se podigla mala kraljevstva i kneževine, od kojih su mnogi bili
uvijek spremni na borbu jedni protiv drugih i oni su svi, na kraju, podlegli
neprestano jačajućoj moći domaćih hrišćana, naročito onih na sjeveru. Padom
Granade 1492. zauvijek je iščezao i posljednji trag muslimanskoj vladavini na
Poluotoku.
Postupanje sa hrišćanima
Glavna zadaća nasljednika (Abd-al-Rahmana al-Dakhila i dalje je bila
pacifikacija zemlje i rješavanje zamršenih problema, koji su proizlazili iz
dvostrukog karaktera stanovništva: hrišćanskog i muslimanskog i iz zavisti
između starih arapskih i novoobraćenih španskih muslimana. Od početka se
politika, koje su se držali arapski osvajači prema svojim podanicima, nije bitno
razlikovala od politike koju su oni primjenjivali u drugim pokorenim zemljama20.
Glavarina (jizyah), nametnuta samo hrišćanima i Jevrejima, varirala je godišnje
između dvanaest, dvadeset i četiri i četrdeset i osam dirhama, prema ekonomskom
statusu poreskog obveznika. Žene i djeca, starci i siromasi, monasi i oboljeli
od hroničnih bolesti bili su, naravno, izuzeti. Zemljišni porez (khardj), koji
je u prosjeku iznosio dvadeset procenata od prihoda, također je ubiran od ovih
zimija, ali, suprotno glavarini na njega nije uticala promjena vjere poreskog
obveznika. Zemljišta dobivena u ratu zajedno sa zemljišnom imovinom crkava i
velikaša koji su pobjegli iz Spanije u vrijeme osvajanja, bila su konfi-skovana
i razdijeljena među poj edince-osva jače; kmetovi su, međutim, ostavljeni na
takvim zemljištima kao obrađivači i od njih se tražilo da izruče četiri petine
proizvoda novim muslimanskim gospodarima. Od ovog konfiskovanog zemljišta,
međutim, jednu petinu uzela je u svojinu država, koja je od svojih kmetova
utjerivala samo trećinu žetve. Izvjesna državna zemljišta kasnije su podijeljena
kao lena među Sirijce i Arape koji su bili dovedeni da guše pobune.
Izreka »nema robovanja u islamu« nije se nužno primjenjivala na roba kada je
postajao musliman. Hrišćanske zajednice nisu bile uznemirivane u vršenju svojih
vjerskih obaveza i ostavljeni su im bili njihovi crkveni zakoni i domaći suci,
čija se jurisdikcija, naravno, nije protezala na one slučajeve u koje su bili
upleteni muslimani i na prestupe učinjene protiv islamske vjere. Općenito, prema
tome, muslimanska okupacija Spanije nije nametnula nikakve nove nepodnošljive
tegobe domaćem stanovništvu. »U izvjesnom pogledu«, izjavljuje Dozi (Dozy)21,
»arapska je okupacija bila čak dobit za Spa-niju.« Ona je skršila moć
privilegovanih grupa, među kojima je bilo plemstvo i kler, poboljšala je stanje
robovske klase i dala hrišćan-
20 Vidi str. 166, 167.
11 Histoire des Musulmans d'Espagne, izd. ?. Levi-Provengal (Leyden,
1932), vol. I, str. 278; prev. Francis G. Stokes, Spanish Islam (London, 1913),
str. 236.

462

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

skim vlasnicima zemljišta prava kao što je otuđivanje imovine, na što nisu imali
pravo pod Vizigotima.
Otpadnici u vojsci **?> hrišćani su hrlili u islam U brd-
skim i seoskim predjelima om su se držali starih nacionalnih
ideala i nacionalne kulture, ali u gradovima ne. Kao neomuslimani, oni su za
sebe sačinjavali društvenu klasu koju su Arapi nazivali Muvalladun (sing.
Muivallad, prisvojen, primljen), a Španjolci muladies. Tokom vremena ovi
novoobraćenici su postali najnezadovoljniji dio stanovništva. Njihovi redovi
bili su popunjavani, uglavnom, od kmetova i slobodnjaka i njihovih potomaka,
koji su obrađivali zemlju ili radili kao nadničari. Neki od njih, mada su
ispovijedali islam, bili su »potajni hrišćani«22, ali su svi dobro znali jasan i
neumoljiv zakon odmetništva od islama, koji je propisivao smrt. Muslimanski
Arapi nisu postupali s ovim muvaladima (Mu-vualads) kao sa sebi ravnim, mada su
neki od njih bili plemenita porijekla. Do kraja prvog stoljeća poslije okupacije
ovi muvaladi postali su većina stanovništva u više gradova, u kojima su oni prvi
pograbili oružje protiv priznatog poretka.

22
E^ilogius, »Memoriale sanctorum«, knj. II, u A. Schottus,
Hispaniae illustratae, vol. IV (Frankfurt, 1608), str. 293.

POGLAVLJE XXXVI
GRAĐANSKI NEMIRI
Južno predgrađe Kordove, koje se zvalo al-rabad1, bilo je pretežno naseljeno
onom vrstom novih muslimana koji su sa hrišćan-skog stanovišta bili odmetnici.
Neki od njih bili su pod uticajem studenata i profesora teologije i prava
(faqihs). Njih je bilo u gradu oko četiri tisuće. Sve dok je vladao Hisham I
(788—96), pobožni i učeni sin2 i nasljednik 'Abd-al-Rahmana, nije postojao
neposredan uzrok za nemire. Međutim, vladavina Hishamova nasljednika al-Hakama I
(796—822), koji je bio razuzdan i odan lovu i vinu, promijenila je situaciju.
Prigovori nisu bili upućeni samo al-Hakamovoj lakomi-slenosti nego su se
odnosili i na njegovu tjelesnu gardu, sastavljenu uglavnom od crnaca i drugih
stranih plaćenika, koji nisu znali arapski3. Neredi su počeli god. 805, kada je
jednog dana emira, dok je prolazio ulicama, masa napala kamenjem uz bučno
odobravanje teologa. Sedamdeset i dvojica kolovođa, za koje se kasnije
ustanovilo da su upleteni u zavjeru da svrgnu al-Hakama, bili su uhvaćeni i na
krst pribijeni. U odmetničkoj su se četvrti neprestano smjenjivale pobune, koje
su kulminirale god. 814.4 u jednom ozbiljnom puču pod vodstvom nekog Berbera
jaqiha. Al-Hakama je u palatu zatvorila razjarena masa, ali je na kraju njegova
konjica uspjela savladati ustanike. Predgrađe je bilo nemilosrdno kažnjeno.
Njegove vođe, kojih je bilo tri stotine, bile su na krstove pribijene glavom
okrenutom dolje. Cijelom je stanovništvu naređeno da se u roku od tri dana
evakuiše iz Španije, a sama četvrt sravnjena je sa zemljom. Nikome nije bilo
dozvoljeno da išta na tom mjestu zida5. Osam tisuća porodica našlo je utočište u
Maroku, naročito u Fezu (Fas), koji je tada Idris II, Alijin potomak, izgrađivao
za svoju novu prijestonicu6. Dru-
1 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 73, 77; ibn-al-Athir, vol.
VI, str. 209. i slj.;
<Iqd, vol. II, str. 365; aibn-Khaldum, vod. IV, str. 126.
2 Ibn-al-Athir, vol. VI, str. 101—2; ibn-al-Qutiyah, str. 42.
3 Odatle njihov nadimak al-khurs, nijemi; ibn-Khaldun, vol. IV, str.
127;
Maqqari, vol. I, str. 220.
4 A. H. 202 (817—18) kod ibn-'Idharija, vol. II, str. 77. Isp. ibn-al-
QOtiyah,
str. 51—2.
5 Kao uspomenu na ovag senzacianalni događaj al-Hakam je dobio nadi
mak al-Rabao! (ipredgradski). Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 38.
6 Četvrt gdje su se oni naselili još se zove 'idioat al-Andalus, obala
' naca.

464

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

gi, kojih je bilo petnaest tisuća7, iskrcali su se u Aleksandriji. Izbjeglicama

je pošlo za rukom da upravu nad gradom održe u svojim rukama sve do god. 827,
kada ih je neki vojskovođa kalifa al-Ma'-muna prisilio na bjekstvo. Za novo
mjesto boravka izgnanici su izabrali Kretu, čiji je jedan dio još uvijek
pripadao Bizantijskom Carstvu. Oni su pokorili cijeli otok i njihov je vođa
osnovao dinastiju, koja je vladala sve dok Kretu, god. 9618, ponovo nisu
osvojili Grci.
Neki španski muslimani, treba istaći, bili su dragocjeni saveznici Arapa i
dozvolili su da budu iskorištavani protiv svojih ranijih isto vjernika. Takav je
bio slučaj s 'Amrus ibn-Yusufom, koga je god. 807. al-Hakam postavio za
upravitelja Toleda, ponosnog »kraljevskog grada«®, koji je u očima pokorenog
domaćeg stanovništva bio i u političkom i u crkvenom pogledu najvažniji grad.
Toledo je pod muslimanskim jarmom bio nemiran; njegovi odmetnici i hrišćani bili
su u hroničnom stanju pobune. U čast posjete četrnaestogodišnjeg
prestolonasljednika 'Abd--al-Rahmana, al-Hakamova sina, Amrus je po nagovoru al-
Hakama bio priredio banket, na koji je pozvao stotine uglednih Toledanaca. U
dvorištu njegove novopodignute tvrđave pružala se duga jama, iz koje je vađena
zemlja za gradnju te utvrde. Pored jame sada je Amrus postavio dželata. Kako bi
koji gost ušao u dvorište, mač je odmah padao na njegov vrat. Leševi su bili
bacani u jamu. Više godina poslije ovog »pokolja u jami«10 buntovni Toledo
ostaje miran11, ali drugi gradovi, kao npr. Merida, i dalje su se bunili sve do
vladavine Abd-al-Rahmana II12, energičnog pobornika umajadskog španskog
jedinstva i gorljivog zastupnika muzike i astronomije.
7 Ibn-al-QutIyah, str. 51.
8 Ibn-.al-Abbar, Hullah, str. 39—40; Maqqari, vol. I, str. 219;
Marraikushi,
str. 13—14; Kindi, Wulah, str. 161—5; 184; Ya'quibi, vol. II, str. 561; Yaqut,
vol. I, str. 337. Vidi str. 194.
9 Urbs regia Ikod Isidora Pacensisa, »Del ohronicon« u Espana sagrada:
Theaitro geographico-historico de la iglesia de Espana, izd. Fr. Henoque Florez,
vol. VIII (Madrid, 1753), str. 297; madlnat al-muluk (grad kraljeva) kod Qazwl-
nija, Athar, str. 366.
10 Waq(at al-hu/rah, ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 135; ibn-Khaldun, vol.
IV,
str. 126.
11 Ibn-al-QutIyah, str. 45—9; ibn-'Idhari, vol. II, str. 71—2.
12 Kordovski umajadski emiri:
1. < Abd-al-Rahman I (756—88)
2. Hisham I (788—96)
l
3. Al-Haikam I (796—822)
'l
4. 'Abd-al-Rahman II (822—52)
l
5. Muhaimmad I (852^86)
'l
> Pokolj u jami«

465
GRAĐANSKI NEMIRI
Kao emir, Abd-al-Rahman II (822—52), koji je kasnije nazvan al-Awsat13,
stajao je pod uticajem četiri ličnosti: jedne žene, jednog eunuha, jednog
teologa i jednog pjevača. Žena je bila njegova miljenica supruga, sultanija
(kraljica) Tarub, prava pravcata intrigantki-nja. Eunuh je bio njegov obdareni
rob Nasr, kraljevski komornik, sin nekog Španjolca i kraljičin miljenik14.
Teolog nije bio niko drugi do Berber, kolovođa odmetničkog (faqlh) pokolja u
Kordovi, Yahya ibn-Yahya (-f- 849), iz plemena Masmudah, učenik imama Malika
ibn--Anasa iz Bagdada i čovjek odgovoran za uvođenje malikitske škole u
Andaluziju15. Tako se učvrstila ova škola da je tamošnji svijet obično govorio:
»Mi znamo samo za knjigu Alah ovu i za Malikov zbornik Muivatta«16. Pjevač je
bio perzijski tenor Zirvab, koji je bio rodom iz Bagdada.
Ziryab17 je bio jedan od onih muzičara koji su krasili dvor Ha-runa al-
Rašida i njegovih sinova. Tu se on istakao ne samo kao umjetnik nego i kao
naučnik i književnik, pa je na taj način izazvao ljubomoru svog jednako slavnog
učitelja Ishaqa al-Mawsilija, zbog čega je pobjegao najprije u sjeverozapadnu
Afriku. Želeći da od Kordove napravi drugi Bagdad, 'Abd-al-Rahman, koji je držao
luksuzan dvor i podražavao pretjeran raskoš Haruna, lično je iz jahao (822) iz
svoje prijestonice da pozdravi mladog pjevača18. Ziryab je živio sa svojim novim
patronom u najintimnijim odnosima. Od njega je on primao svake godine prihod od
3.000 dinara, a dobio je i posjed u Kordovi u vrijednosti od 40.000 dinara. On
je ubrzo bacio u zasjenak sve druge muzičare u zemlji. Pored toga što mu se
pripisivalo da zna riječi i melodije za 10.000 pjesama, on je, kao i drugi
muzičari, smatrao da mu ih džin u snu kazuje. Ziryab se istakao i kao originalan
pjesnik, a i kao aistronom i geograf19. Sto je još važnije, on se pokazao tako
uglađen, duhovit i zabavan da je ubrzo postao najpopularnija figura u otmjenom
društvu toga vremena, štaviše i arbitar mode. Do sada se nosila duga kosa i na
čelu se dijelila, a sada se nisko na čelu po-
I
6. Al-Mundhir (886—8) 7. 'Abdullah (888—912)
|
Muhammad
l
8. 'Abd-al-Rahman III (912—29, kalif 929—61)
13 Tj. srednji, jer dolazi između 'Abd-al-Rahmana I i
•Abd-al-Rah
mana III. Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 61; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 127.
14 Maqqari, vol. I, str. 224—5; v. str. 466.
15 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 173. Isp. ibn-al-QutIyah,
&tr._ 34. Malik,
prema ibn-Khallikanu, nazvao je Yahyu »mudrim čovjekom (<aqil)
Anda-
luizije«, jer je ostao na svome mjestu da sluša imamovo predavanje doik je
slon prolazio cestom, a svi drugi učenici istrčali su da ga vide.
16 Maqdisi, str. 236.
17 Perz. zar »gold« + ab »voda;<, nadimak abu-al-Hasana 'Ali-ibn-
Nafija.
'Iqd, vol. III, str. 241, naziva Ziryaba crnim robom.
 18 Istp. Lbn-Khalduin, Muqaddamah, str. 357, koga citira Maqqari, vol.
I,
str. 222.
19 Maqqari, vol. II, str. 87; ibn-al-QutIyah, str. 68.
30 — (storija arapa

466

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

drezivala; voda se do sada pila iz metalnih posuda, sada iz čaša; neka jela,
među kojima i šparga, nisu bila popularna, a sada su upravo ona postala
najomiljenija — sve zato što je tako htio Zirvab20.

Takmičenje za mučeničku smrt

Pred kraj 'Abd-al-Rahmanove vladavine primamljivost jezika, književnosti, vjere
i drugih institucija osvajača, među kojima i haremski sistem, bila je tako
snažna da je velik broj gradskih hrišćana arabi-ziran, iako nije stvarno bio
islamiziran. Zabliješteni sjajem arapske civilizacije i svjesni svoje
inferiornosti u umjetnosti, pjesništvu, filozofiji i nauci, domaći su se
hrišćani ubrzo počeli povoditi za arapskim načinom života. Ovakvih podražavalaca
uskoro je bio toliki broj da su oni sami sačinjavali posebnu društvenu klasu i
dobili naziv Mozarapi21. Treba imati na umu da je Španija bila među posljednjim
evropskim zemljama koja je prešla na hrišćanstvo. Neka njezina seoska područja
još su bila paganska u vrijeme muslimanskih osvajanja, a njezin vizigotski
arijanizam podudarao se u hristologiji sa muslimanskom doktrinom. Jedan
savremeni hrišćanski pisac iz Kordove oplakuje što se hrišćani svjetovnjaci
klone djela Latinskih otaca jer su »zatrovani arapskom rječitošću«22. Govori se
da je već god. 724, ili otprilike u to vrijeme, Ivan, biskup seviljski,
revidirao arapski prevod Biblije za upotrebu arabiziranih hrišćana i Maura23.
Kao reakcija ovoj tendenciji arabiziranja sada se pojavio čudan pokret među
hrišćanskim zelotima Kordove. Rezultat toga pokreta bila je svojevoljna
mučenička smrt izvjesnog broja ljudi i žena. Duhovni vođa pokreta bio je neki
svećenik asketa Eulogije, koga je pot-pomagao bogati prijatelj i njegov kasniji
biograf Alvaro24. Ništa bolje nije moglo iskristalisati osjećanja pokreta nego
smaknuće jednog kordovskog svećenika imenom Perfekta na sam ramazan zato što je
psovao Muhameda i proklinjao islam25. Predvođen kordovskim biskupom, narod je
odmah proglasio Perfekta svecem i počeo mu pripisivati čudesa. Zar nije on,
govorili su oni, pred svoje smaknuće tačno prorekao neposrednu smrt Nasra,
eunuha komornika i nadziratelja smaknuća? Izgleda da se Nasr zavjerio sa Tarubom
da otruju njezinog kraljevskog muža. Tarub je htjela da osigura stupanje na
prijesto svome sinu 'Abdullahu na štetu Muhammada (najstarijeg između četrdeset
i pet 'Abd-al-Rahmanovih sinova), kojega je rodila druga žena. 'Abd-al-Rahman je
doznao za plan i kada je Nasr donio staklenu bočicu izjavljujući da se u njoj
nalazi čudesan lijek, vladar naredi da ga on prije na sebi okuša26.
20 Maqqari, vol. II, str. 87—8.
21 Oči ar. musta'rib, čovjek koji prihvati arapski jezik i običaje.
22 Alvaro, »Indiculois luminosus«, u Espana sagrada, vol. XI, str. 274.
23 Primera cronica general, estoria de Espana que
manđo componer
Al/onso el Sabio, izd. Ramon Menendeiz Pidal (Madrid, 1906), vol. I, str. 326.
24 »Vita vel passio Beatissimi Martvris Eulogij«, u Espana
sagrada, vol. X,
str. 543—63; »Vida y martyrio de S. Eulogio«, Espana sagrada, vol. X, str.
411. i slj.
25 Alvaro »Indieukts«, u Espana1 sagrada, vol. XI, str. 225—6.
" Ibn-al-QutIyah, str. 76—7; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 130.

467
GRAĐANSKI NEMIRI
 Malo poslije Perfektova slučaja neki monah imenom Isaak pojavio se pred
kadijom pod izgovorom da želi preći na islam i počeo je da strašno proklinje
Muhameda. Kao i Perfektu, i njemu je glava odrubljena i uskoro je postao
svetac27. Tada je započelo utrkivanje. Kler i svjetovnjaci utrkivali su se u
huljenju islama, jer su zasigurno očekivali da će ih stići neizbježna kazna,
koja je, oni su to dobro znali, pratila ovakve prestupe. Jedanaestorica su na
taj način »pretrpjeli mučeničku smrt« u roku kraćem od dva mjeseca dana.
Po nagovoru 'Abd-al-Rahmana, biskupi su s ustručavanjem održali sabor, koji je,
uprkos Eulogijevih protesta, zabranjivao hrišćanima da od sada teže za ovom
vristom svete smrti. Ali to nije ništa koristilo. Na kraju je došla na red
lijepa mlada Eulogijeva sljedbenica Flora, kćerka hrišćanske majke i oca
muslimana. U društvu sa mladom opaticom Marijom, koja je bila sestra jednog od
ranije pogubljenih monaha, Flora je podlegla iskušenju i hulila je na Proroka i
zato ju je neki kadija iz samilosti samo bacio u tamnicu. Sada je Eulogije, koji
je takođe bio utamničen i koji je gajio čistu i neokaljanu ljubav prema Flori,
upotrijebio svu svoju govorničku vještinu ubjeđivanja da bi ohrabrio voljenu
djevojku i njezinu drugaricu, jer su se počele kolebati u svom mučeničkom žaru
da pođu na vješala. Djevojke, buduće mučenice, nisu htjele da javno opozovu
huljenje, i kažnjene su mučeničkom smrću 24. novembra 851. god.28. Ova
histerična želja za samo-žrtvovanjem nije jenjala sve dok nije samog Eulogija,
tada kordov-skog biskupa, god. 859. pogubio Muhammad I (852—86), koji je ina-
ugurisao politiku strogih represalija. Ovu vrstu mučeničke smrti našlo je oko 44
lica.
Flora i Eulogije
Ustanci u provincijama
Bilo je dosta nemira i druge vrste, doduše ne tako fantastičnog, ali zato
ozbiljnijeg karaktera. Na prvom mjestu, ni Muhammad ni njegova dva sina i
nasljednika, al-Mundhir (886—8) i 'Abdullah (888—912), ne predstavljaju najbolje
tradicije tolerantnosti i energije koje ka-rakterišu umajadsku dinastiju. Uz to
su dolazile i uobičajene popratne poteškoće stupanja na prijesto, koji je, prema
muslimanskoj dinastičkoj praksi, pripadao najstarijem ili najsposobnijem članu
vladajuće porodice. Poslije vladavine, koja nije trajala ni dvije pune godine,
al-Mundhira je, po nagovoru njegova nasljednika, otrovao hirurškim nožem hirurg
dok mu je puštao krv29. U međuvremenu su se nastavile muvaladske (muwallad) i
mozarapske revolucije po čitavom upravnom području i više se državica otcijepilo
i proglasilo svoju nezavisnost pod upravom Berbera ili španskih muslimana.
27 Alvaro, »Indiculus«, u Espana sagrada, vol. XI, str. 237—8.
28 Espana sagrada, vol. X, str. 417—18; Alvaro,
»Vita Bulogij«, ibid.,
str. 547. i slj.
29 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 160—61, 122, vol. I, uvod od
Dozya, str. 44—6.
Isp. ibn-al-QatIyah, str. 102; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 132; Akhbar, str. 150.
30*
11

468

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

Ovakvi separatistički pokreti, kojima su kumovali neomuslimani, a oni su

nastupali kao borci za nacionalna prava u provincijama koje su teoretski bile u
zavisnosti od Kordove, neprestano su zaokupljale pažnju umajadskih emira, sve do
početka desetog stoljeća.
Na jugu je brdovita državica Regio30, sa glavnim gradom Arhi-donom, sklopila
ugovor god. 873. sa Muhammadom, koji je praktično priznao njezinu nezavisnost uz
godišnje plaćanje danka. Stanovnici su, u većini, bili islamizirani Španci. U
sjevernim močvarama je samostalnim Aragonom upravljala banu-Qasi31, stara
vizigotska porodica, koja je prešla na islam. Sredinom devetog stoljeća ona je
sebi pripojila Saragosu, Tudelu i druge važne pogranične gradove32. Porodica
banu-Qasi bila je u savezu sa svojim susjedima na zapadu, kraljevima Leona. Po
čitavom teritoriju oko Toleda, grada koji je češće bio u stanju pobune nego
mira, berbersko pleme banu-dhu-al--Nun palilo je i ubijalo na čelu razbojničkih
bandi. U Sevilji, koja je kao glavni centar rimske kulture za vrijeme Vizigota
imala stanovništvo rimskog i gotskog porijekla, bilo se osililo pleme banu-Haj-
jaj33. Ovi seviljski vladari i njihova oblast vukli su porijeklo po ženskoj
liniji od Sare, unuke Vitizove i žene nekog Arapina. Istoričar ibn-al-Qutiyah
(sin Gotkinje) također je bio Sarin potomak34. Na jugozapadu Galicije je drski
otpadnik iz Meride i Badajoza, (Abd-al -Rahman ibn-Marwan al-Jilliqi35, osnovao
samostalnu kneževinu, odakle je, uz pomoć Alfonza III, kralja Leona i prirodnog
saveznika svih pobunjenika protiv arapske vlasti, sijao na sve strane strah i
trepet. Na jugozapadnom uglu Poluotoka, koji zauzima današnja portugalska
Algarva (Algarve)36, učvrstio je svoju vlast još jedan odmetnik pred kraj
Muhammadove vladavine. Na jugoistoku se Murcia (ar. Mursivah), pod još jednim
knezom renegatom, oslobodila arapskog gospodstva. Ali od svih pobunjenika
najopasniji i najnepomir-Ijiviji bio je neki 'Umar ibn-Hafsun.
Ibn-Hafsun 'Umar je bio muslimanski potomak nekog vizi-
gotskog velikaša. Započevši svoju blistavu karijeru oko god.
880. kao organizator jedne razbojničke bande sa sje-
30 Ar. Rayyah, koji ibn-Khalduin (vol. IV, str. 132, isp. str.
134), među
ostalim, pravi gradom i brka sa Malagom. Malaga je bila glavini grad kraljevine
Regio pod Vizigotima i .poslije vladavine 'Abd-^al-Rahmana III. Vidi Idrlsi,
str. 28.
31 Benikazzi u Sebastijanovom »Chronicon«, u Espana sagrada, vol. XIII,
str. 487.
32 Ibn-al-Qutiyah, str. 85, 113—14. Qasi je Ibn-Khaldun krivo
stavio mjesto
»Muse«, vol. IV, str. 134, gdje se njegovi potomci nazivaju »Lub«, Lope. Isp.
ibn-'Idhari, vol. II, str. 175—6.
33 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 128. i slj.; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 136.
34 Ibn-al-QutIyah, str. 4—6.
35 Tj. Galicijanac. Vidi: ibn-'Idhari, vol. II, str. 102, 104;
ibn-al-QutIyah,
str. 89—90; ibn-al-Athlr, vol. VII, str. 127—8; Dabbi, str. 359; ibn-
Khaldun,
vol. IV, str. 131; Yaqut, Buldan, vol. II, str. 110.
36 Od ar. al-ghdrb, zapad.

GRAĐANSKI NEMIRI

469

dištem u staroj tvrđavi na brdu Babastru (Monte Babastro)37, 'Umar se, pošto je
neko vrijeme služio u državnoj vojsci u Kordovi, uzdigao uz pomoć gorštaka
Elvire (Ilbirah) do položaja vojskovođe španskog juga protiv muslimanske vlasti.
Njegova je pobuna privukla pažnju trojice emira, Muhammada, al-Mundhira i
'Abdullaha. Za južne hrišćane i nezadovoljnike 'Umar je postao pobornik dugo
ugnjetavane nacionalnosti. Za Arape, pak, bio je »prokletstvo« i »hulja«38.
Poslije mnogih promjena sudbine, njemu je uspjelo da izolira Kor-dovu i stupi u
pregovore s abasidskim^9 i aglabidskim vladarom Afrike, s namjerom da ga imenuje
za upravitelja Španije. Kada mu njegovi ambiciozni planovi nisu uspjeli, on je
počeo oko god. 899. da ispovijeda vjeru svojih predaka, koju je dugo u svom srcu
krio40, uzevši za svoje krsno ime Samuel. Više puta je Samuel uzdrmao do samih
temelja umajadski prijesto. Ugrožena je bila vlast nasljednika •Abd-al-Rahmana
I, koja je tužno vapila za jednim obnoviteljem.
 87 Ar. Bubashtar; ibn-al-QatIyah, str. 90; Akhbar, str. 150. Isp.
ibn-'Idhari, vol. II, str. 108, 120, 204; ibn-al-Athir, vol. VII, str. 295.
38 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 117, 120, 123. Isp. <Iqd, vol. II, str. 367.
39 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 135.
40 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 143.

POGLAVLJE XXXVII

UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI

e god 912 «Abd-al-Rahman III naslije-
ni Nn*i<r l° svoga djeda 'Abdullaha, imao je samo dva-
U.l-IVU.61/ .. j • j • f ATI -i-i-i •t
deset i tri godine. 'Abdullah je nagovorio jednog od svojih
sinova da ubije svoga brata, 'Abd-al-Rahmanova oca Muhammada samo zato što je
sumnjao u njegovu lojalnost1. Kasnije, je prećutno dopustio ubistvo drugog sina,
bratoubice, ostavši bez djece. Kada je 'Abd-al-Rahman stupio na prijestolje,
ogromna muslimanska država, koju je organizovao njegov prvi imenjak, smanjila se
na Kordovu i njezinu okolinu.
Mladi se emir pokazao pravi čovjek u pravom času. Njegove su osobine bile
odlučnost, smjelost i otvorenost, što je karakteriziralo vođe svih vremena.
Polako ali sigurno 'Abd-al-Rahman je vraćao jednu za drugom izgubljene
provincije. Svojom karakterističnom energijom, koju je ispoljavao tokom duge
vladavine od pola stoljeća (912 — 61)2, on je svoja osvajanja proširio na sve
strane. Ecija se prva predala, i to posljednjeg dana god. 9123. Iza nje je došla
na red Elvira. Jaen nije pružio nikakav otpor. Arhidona je pristala da plaća
danak. Sevilja je otvorila svoja vrata krajem god. 913. Regio, čije su brdske
tvrđave štitile odvažne pristalice ibn-Hafsuna, osvajan je postepeno.
Neustrašivi vojskovođa ostao je sam uporan u svom neosvojivom Babastru sve dok
nije smrt god. 917. uklonila s puta ovoga strašnog neprijatelja, trideset
sedmogodišnjaka. Samo je Toledo ostao nepokoren, ali je god. 932. ranija ponosna
prijestonica podlegla usljed gladi i opsade. Tako je cijela zemlja umirena i
država konsolidovana pod vlašću jednog valjanog vladara, apsolutiste.
U međuvremenu počeli su prijetiti vanjski neprijatelji. Među njima
najsposobniji su bili muslimanski Fatimidi, s juga, i hrišćan-ski kraljevi
Leona, sa sjevera. 'Ubavdullah al-Mahdi, osnivač fati-
1 Ibn-'Idhari, vol. I, uvod od Dozija, str. 47 — 50; ibn-al-Abbar,
Hullah,
str. 91.
2 Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 99, ima pravo kad tvrdi da je 'Abd-al-Rah
man III do svoga vremena najduže vladao u islamu. Vidi str. 496, n. 93.
8 Ibn-(Idhari, vol. II, str. 165.
Kalif

ASTURIAS
Leon
NAVARRE, ""
BARCELONA
;. -EON AND
Badajoz __
MUWAHHIDUN
Cartagena
Granada /
Almeria /
PIRINEJSKI POLUOTOK
sredinom dvanaestog stoljeća
O IOO 200
l O
S^j^GTbraTtar
. ....
'••:;•••" -'-;;•-- ' : •. ^ •:' S « ' IP! - ' ": Uj

472

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

midske dinastije u Tunisu god. 909, vodio je pregovore radi zaključenja saveza s
ibn-Hafsunom i poslao je izaslanike i uhode preko tjesnaca. Pošto su tvrdili da
su potomci Fatime, prorokove kćerke i Alijine žene, fatimidski kalifi nisu
htjeli priznati nikakvu drugu vlast izuzev svoju vlastitu. Kordovljanin ibn-
Masarrah (883—931), filozof pseudo-Empedoklove škole, koji je na Zapad donio
neki ezoterički sistem pisanja, čije su riječi imale neko unutarnje i
misteriozno značenje koje su samo novoupućeni članovi mogli razumjeti, možda je
bio ovlašten da osnuje u Španiji fatimidsku stranku putem organizo-vanih
bratstava. Uviđajući da njegov položaj u Španiji neće biti siguran sve dok bude
imao jakog neprijatelja u Africi, 'Abd-al-Rah-man, čija je vrhovna vlast bila
priznata u Maroku još 917. ili 918. god., dobio je u posjed Ceutu 931. god. i
najzad osigurao lojalnost većeg dijela berberske obale4. Njegova povećana i
obnovljena flota5, koja nije zaostajala ni za jednom flotom toga doba, sa
glavnom lukom Almerijom6, borila se za prevlast na zapadnom Mediteranu protiv
fatimidske flote. God. 956. španska flota od sedamdeset lađa opustošila je
dijelove afričke obale u znak odmazde za pričinjeni upad na špansku obalu od
strane sicilijskog brodovlja, kojim je koman-dovao fatimidski kalif7.
Dok su ove operacije protiv domaćih i stranih neprijatelja bile u toku,
'Abd-al-Rahman, čija je majka bila hrišćanska robinja, često je bio zauzet
svetim ratom protiv hrišćana na sjeveru, koji do tada još nikada nisu bili
pokoreni. Ovdje se u središtu nalazila zemlja Baska8, koja je graničila sa
Pirinejima. Na istoku su ležala kraljevstva Navara i Aragon, koja su tek bila u
fazi nastajanja. Na zapadu su se pružale one teritorije od kojih su kasnije
nastala kraljevstva Kastilja i Leon. Već 914. god. neustrašivi kralj Leona
Ordono II9 iskoristio je situaciju u muslimanskom kraljevstvu i započeo rat
pustošenjem južne oblasti. Poslije tri godine on je uspio da zarobi jednog 'Abd-
al-Rahmanova vojskovođu i prikuje njegovu glavu pored glave divlje svinje na zid
pogranične tvrđave San Esteban (S. Este-
4 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 137—8, 'koga citira Maqqari, vol. I, str. 227.
5 Spanska muslimanska flota imala je više okršaja sa
skandinavskim
gusarima, koji su (poznati u Engleskoj kao Northmen (Norsemen), sjevernjaci,
sa Normanima iz Francuske i sa Dancima, koje su sve Arapi nazvali zajed
ničkim imenom Majus (štovatelji vatre). Prva prilika kada su Majusi (pokušali
iskrcavanje bila je god. 844, za vladavine 'Abd-al-Rahmana II, Ikada su se
s osamdeset lađa ukotvili ispred Lisabona, a zatim zauzeli Sevilju. God. 858—61,
za vladavine Muhammada I, oni su pokušali nekoliko iskrcavanja na obalama
Poluotoka. Ibn-ai-Qutiyah, str. 63; ibn-'Idhari, vol. II, str. 89—90, 99;
Mas<udi,
vol. I, str. 364; Lbn-al-Aithlr, vol. VII, str. 11—12, 58; Dozy, Recherch.es,
vol. II,
str. 250-371.
6 Od ar. al~Marfyah (osmatračnica).
7 Ibn-Khaldum, vol. IV, str. 46; prev. de Slane, Histoire des Berber s
et
des dynasties musulmanes de VAfrique septentrionale, izd. Paul
Casanova,
vol. II (Pariš, 1927), str. 542.
 8 »Bashkans« pseudo-ibn-Qutaybe, str. 121, 132; ibn-al-
Athlr, vol. VII,
str. 48; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 140.
9 Mas'udijev »Ardun«, vol. III, str. 75; Maqqari, vol. I, str. 233;
»Ardhun«
ibn-'Idharija, vol. II, str. 179, 198.

473
UMAJADSKI KALIFAT U KOBDOVI
van) de Gormaz10, koju je muslimanski vojskovođa bio opsjedao. Pljačkaški pohodi
ovih sjevernih neprijatelja bili su uspješni. God. 920. 'Abd-al-Rahman uzme
stvar u svoje ruke, sravni sa zemljom San Esteban, razori veći broj drugih jakih
uporišta11 na spornom zemljištu između hrišćanstva i islama, a u Val de
Junqueras (dolina trske) sukobi se sa kombinovanim snagama Ordona II i Sanča
Velikog iz Navare (Sancho)12 i nanese im ozbiljan poraz. Pošto je pregazio
dijelove Navare i susjedne hrišćanske zemlje, 'Abd-al-Rahman se u trijumfu vrati
u svoju prijestonicu. Poslije četiri godine on je prodro na sjever do
Pampelune13, glavnog grada Navare, koju razori. Njezin gordi kralj, bedem
hrišćanstva na istoku, koga ibn-'Idhari11 naziva »psom«, bio je dugo vremena
poslije ovoga poraza vrlo slab. Nekako u isto vrijeme drugi borac za domaću
stvar, Ordofio, umro je, i građanski razdori koji su poslije toga uslijedili
donijeli su zatišje u ratnoj aktivnosti.
Preostale godine 'Abd-al-Rahmanove duge vladavine bile su ispunjene
vidljivim primjerima mudre i sposobne administracije. Prvi među njima je
proklamacija da, počevši od petka koji je padao 16. januara 929. godine, u svim
javnim molitvama i službenim dokumentima treba vladara na vlasti titulirati kao
kalifa. Za sebe on je odabrao titulu al-Khalifah al-Nasir li-Din Allah (Kalif,
branilac božje vjere)15. Za njega, koji je muhamedansku Španiju podigao na
stepen do kojeg se nikada ranije nije popela, najbolje je pristajalo da uzme
ulogu a mir al-mu'minin, naročito zbog niskog položaja na koji je pao istočni
Kalifat.
Kao branilac vjere, kalif al-Nasir smatrao je svojom najvećom dužnošću da
povede sveti rat protiv hrišćana, koji nisu nikada prestali da lakomo bacaju
poglede na svoje djedovske posjede na jugu. Njegove su borbe trajale sve do god.
939, kada su leonski kralj Ra-miro II i navarska namjesnikinja Tota16, udovica
Sanča Velikog, nanijeli kod Alhandege17, južno od Salamanke, prvi ozbiljan
udarac njegovim vojnim operacijama, koje su, bez prestanka, trajale dvadeset i
sedam godina. Kalifova ogromna vojska praktično je bila uništena. On je jedva
spasao goli život. Ista ova Tota se kasnije pojavila na kalif ovu dvoru, zajedno
sa svojim sinom, u čije je ime vladala Navarom, i sa svojim unukom Sančom
Debelim, bivšim kraljem Leona, tražeći liječnički savjet za Sanču i vojnu pomoć
da ga
10 Ili: Castro Moro s, ar. Shant Ishtiban, Ashtln ili Qashtar Murush.
11 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 183. i slj. Ibn-<Abd-Rabfoihi, poeta
laiureatus
'Abd-al-Rahmana, govori o sedamdeset tvrđava pokorenih u jednog
bitki,
'Jqd, vol. II, str. 368.
12 »Shanjah« ibn-al-Qutiye, str. 114; »Shanjah«, Maqqarija, vol. I,
str. 233;
»Sanjah« ibn-Khalduna, vol. IV, str. 141.
13 »Banbalunah«, kod Maqqarija, vol. I, str. 234;
i'bn-'Idhari, vol. II,
str. 196, 199.
14 Vol. II, str. 200.
15 'Iqd, vol. II, str. 368, 369; ibn-<Idhari, vol. II, str. 162,
211—12; ibn-
-Khaldun, vol. IV, str. 137, prepisano /od Maqqarija, vol. I, str. 227.
16 »Tutah«, ikod ibn-Khalduna, vol. IV, str. 142—3.
17 Od ar. al-khandaq, šanac, rov. Maqqari, vol. I, str. 227, 228.

474

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

ponovo dovede na prijesto18. Kraljevski gosti bili su primljeni vrlo svečano,

jer se muslimanska prijestonica smatrala osobito počašćenom što hrišćanski
vladari lično, sa svom poniznošću, kucaju na vrata kalifa, čija je riječ bila
zakon od ušća Ebra do Atlantskog okeana i od podnožja Pirineja do Gibraltara.
Zahvaljujući vještini Jevrejina, dvorskog liječnika i diplomate Hasdaya ben-
Shapruta, Sanču je skinuta prekomjerna debljina, koja ga je koštala krune, i
zahvaljujući nastojanjima kalifa, on je god. 960. natrag dobio izgubljenu vlast.
Al-Zahra' Kalifov dvor u to vrijeme bio je zamamniji ne-
go ijedan drugi evropski dvor. Na njemu su bili
akreditovani poslanici bizantijskog cara, kao i njemačkih vladara, zatim Italije
i Francuske19. Njegovo sjedište Kordova, sa pola milijuna stanovnika, sedam
stotina džamija20 i tri stotine javnih kupatila, zaostajalo je sjajem samo za
Bagdadom. Kraljevska palata, sa četiri stotine soba i odjeljenja, u kojoj su
prebivale tisuće robova i stražara, stajala je na sjeverozapadnoj strani grada,
na jednom ogranku Sijera Morene, koji je gledao na Gvadalkvivir. "Abd-al-Rahman
je započeo njezinu izgradnju god. 936. novcem, kako legenda kaže, koji mu je
ostavila jedna od njegovih konkubina. Najprije je mislio da ovaj fond upotrijebi
za oslobođenje zarobljenika iz hrišćanskih ruku. Pošto nikakvih zarobljenika
nije našao, on je radio po savjetu druge svoje konkubine, al-Zahre (ona sa
svijetlim licem), i podigao je pa-latu, koju je nazvao po njoj. Mramor je
donesen iz Numidije i Kar-tage, stubovi, kao i bazeni sa zlatnim statuama
uvezeni su ili primljeni kao poklon iz Carigrada. Na njoj je radilo mnogo godina
10.000 radnika i 1.500 tegleće marve21. Proširena i dotjerana od al-Nasirova dva
nasljednika, al-Zahra' je postala jezgro kraljevskog predgrađa, čiji se ostaci,
djelomično iskopani 1910. god. i kasnije, mogu još uvijek vidjeti.
U al-Zahri se kalif okružio tjelesnom gardom sastavljenom od »Slovena«, koja
je brojila 3.750 ljudi22 i stajala na čelu njegove stajaće vojske od sto hiljada
ljudi23. Naziv Sloven24 najprije se upotrebljavao za robove i zarobljenike koje
su zarobljavali Germani i drugi narodi među slovenskim plemenima i prodavali ih
Arapima. Kasnije se davao svim kupljenim strancima: Francima, Galicijancima,
Lom-bardima i drugim, koji su, po pravilu, bili mladi hvatani i arabizi-rani.
Pomoću ovih »janjičara« ili »španskih Mameluka« kalif je ne samo obuzdavao
izdaju i razbojništva nego je i slabio uticaj stare
18 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 143, koga citira Maqqari, vol. I,
str. 235.
19 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 229; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 142—3;
Maqqari,
vol. I, str. 227.
20 Tri tisuće kod ibn-'Idharija, vol. II, str. 247. Isp. Maqqari, vol. I,
str. 355.
21 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 225, 240, 246—8; ibn-
Hawqal, str. 77; ibn-
-Khaldun, vol. IV, str. 144; Maqqari, vol. *I, str. 244—7; ibn-Khallikan, vol.
II,
str. 413.
22 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 247.
23 Mas'udi, vol. III, str. 74, 78. Mas-udi je bio savremenik,
mada prostorno
udaljen, pisac.
24 Ar. §aqalibah; vidi str. 223.

UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI

475
arapske aristokrati je. Trgovina i zemljoradnja su, dakle, cvjetale i državni
prihodi su se množili. Kraljevski prihod penjao se na 6,245.000 dinara, trećina
od toga bila je dovoljna za vojsku, druga trećina za javne radove, dok je višak
ostavljan na čuvanje25. Nikada prije Kordova nije bila tako napredna, Andaluzija
tako bogata, a država tako blistava. A sve je ovo postignuto genijalnošću jednog
čovjeka, koji je, kako kažu, umro u poodmaklim godinama, u svojoj sedamdeset i
trećoj godini, ostavivši pismeni izvještaj da je u životu imao samo četrnaest
sretnih dana26.
25 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 247; ilbn-Khallikan, vol. II, str. 413. Isp. ibn-
^r 77
29 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 248.

POGLAVLJE XXXVIII
.POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE
Vladavine 'Abd-al-Rahmana III i njegova nasljednika al-Haka-ma II (961—76),
zajedno sa diktaturom al-Hajiba al-Mansura (977— —1002), obilježavaju
kulminaciju muslimanske uprave na Zapadu. Nikada ni ranije ni kasnije nije
muslimanska Španija bila u stanju da izvrši takav politički uticaj na evropske i
afričke političke prilike.
Kordova ^ ovom periodu umajadska prijestonica važila
je kao najkulturniji grad u Evropi i, sa Carigradom i
Bagdadom, kao jedan od tri kulturna centra svijeta. Sa svojih sto i trinaest
tisuća kuća1, dvadeset i jednim predgrađem2, sedamdeset biblioteka i
mnogobrojnim knjižarama, džamijama i pa-latama, ona je stekla internacionalnu
slavu i ulijevala je strahopoštovanje i divljenje u srca putnika. U njoj je bilo
na milje popločanih ulica, osvijetljenih svjetlom s obližnjih kuća3, dok je
»sedamsto godina poslije ovoga vremena u Londonu postojala samo jedna javna
svjetiljka«, a »u Parizu, poslije nekoliko stoljeća, svako ko bi prekoračio svoj
prag kišovitog dana, zaglibio bi se u blato do članaka«4. Kada je Oksfordski
univerzitet još gledao na kupatilo kao na paganski običaj, generacije kordovskih
naučnika uživale su kupatila u raskošnim stanovima. Stav Arapa prema nordijskim
barbarima našao je odraza u riječima učenog toledskog suca Sa'ida (f 1070)5,
koji je smatrao da je »zato njihova klima hladna i njihova atmosfera oblačna što
sunce ne prosipa direktno svoje zrake na njihove glave. Zato su oni hladna
temperamenta, a njihov humor prost, dok su njihova tjelesa gorostasna, boja
njihova lica svijetla, a kosa duga.-Uz to, njima nedostaje oštroumna dosjetka i
pronicljiv duh, a
1 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 247. Isp. Maqqarii vol. I, str. 356.
2 Maqqari, vol. I, str. 299, 304. Isp. iibn-'Idhari, vol. II, str. 247—8.
8 Maqqari, vol. I, str. 298, 11. 2—3. Ove su svjetiljke očigledno bile
pričvršćene ispred vrata ili na uglovima.
4 John W. Draper, A History oj the Intellectual Development o/ Europe,
isprav. izd. (London, 1910), vol. II, str. 31.
5 7abaqat, str. 8—9.

477
POLITIČKE INSTITUCIJE
glupost i ludost kod njih caruju.« Kad god su vladarima Leona, Na-vare i
Barcelone bili potrebni hirurg, arhitekta, prvorazredni pjevač ili ženski
krojač, obraćali su se Kordovi. Glas o muslimanskoj pri-jestonici prodro je u
daleku Germaniju, gdje ju je neka saksonska opatica nazvala »draguljem
svijeta«6. Takav je bio grad u kome je živio umajadski vladar i njegova vlada.
Vladine ustanove
Organizacija vlasti u zapadnom Kalifatu nije se radikalno razlikovala od
organizacije na Istoku. Kalifski položaj bio je nasljedan, mada su vrlo često
oficiri i velikaši birali onoga kome su bili naklonjeni. Ako je postajao i hajib
(ko-mornik), on je bio iznad vezira, koji su preko njega općili sa kalifom. Iza
vezira dolazili su kuttab (sekretari), koji su, zajedno sa vezirima, sačinjavali
savjet (diwan). Provincijama, kojih je bilo, ne uzimajući u obzir Kordovu, šest,
upravljali su civilni i vojni upravitelji zvani valije (wdli). Neki važni
gradovi također su bili pod valijama (walis). Pravdu je dijelio kalif, koji je,
po pravilu, sudačku vlast prenosio na kadije f gadiš), na čijem je čelu stajao
qddi al-qudah u Kordovi. Krivične i redarstvene slučajeve saslušavao je
specijalni sudac sahib al-shurtah. Drugi specijalni sudac u Kordovi, sahib-al-
mazalim, saslušavao je žalbe protiv državnih službenika. U obične kazne ulazila
je globa, šibanje, zatvor, unakazivanje i, u slučaju huljenja, hereze i
odmetništva od vjere, smrt. Interesantan službenik bio je muhtasib (šp.
almotacen), koji je, pored uprave nad policijom, vršio dužnost nadzornika
trgovine i pijaca, provjeravao utege i mjere i intervenirao u slučajevima
kockanja, seksualnog nemorala i nedoličnog oblačenja u javnosti7.
Industrija Državni prihodi su uglavnom ovisili o visini ca-
rine nametnute na uvoze i izvoze. Pod Kalifatom je Španija
bila jedna od najbogatijih i najgušće naseljenih zemalja u Evropi. Prijestonica
se ponosila sa nekih trinaest tisuća tka-ča i naprednom kožarskom industrijom.
Iz Spanije je u Maroko donesena vještina štavljenja i modeliranja kože, a iz ove
dvije zemlje ona je prešla u Francusku i Englesku, kao što pokazuju termini kor-
dovska koža (eng. cordovan), obućar, (cordwainer), marokanska koža, maroken
(morocco). Vuna i svila nisu tkane jedino u Kordovi nego i u Malagi, Almeriji i
drugim centrima8. Svilogojstvo, prvobitno kineski monopol, muslimani su donijeli
u Španiju, gdje je cvjetalo. Almerija je proizvodila staklarsku i bronzanu robu.
Paterna u Valenciji, bila je centar grnčarstva. Jaen i Algarva bili su poznati
6 Hrotsvithia u Scriptores rerum Germanicarum; Hrosvithae
opera, izd.
Paulus de Winterfeld (Berlin, 1902), str. 52, 1.12.
7 Al-Saqati, Fi-Adab al-Hisbah, izd. Colin i Levi—Provengal (Pariš,
1931),
str. 3. i slj.; Levi—Provengal, L'Espagne Musulmane au X^me siecle (Pariš,
1932), str. 79—96.
8 Maqqari, vol. I, str. 102, 123—4.

478

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

po svojim, rudnicima zlata i srebra, Kordova po željezu i olovu9, a Malaga po

rubinima. Toledo, kao i Damask, bio je čuven u čitavom svijetu po svojim
sabljama10. Vještina optočivanja čelika i drugih metala zlatom i srebrom i
njihovo ukrašavanje cvjetićima, što je bilo preneseno iz Damaska, cvjetali su u
više španskih i drugih evropskih centara, i u jeziku su ostavili u baštinu
riječi kao što su: eng. damas-cene — umetati zlatne i srebrne šare; damaskeen —
sablja iz Damaska; f r. damasquiner — inkrustirati šare; tal. damaschino — čelik
okaljen kao oštrica sablje iz Damaska.
Zemljoradnja Spanski su Arapi uveli poljoprivredne metode
koji su se praktikovali u zapadnoj Aziji. Oni su
kopali kanale11, gajili grožđe i uveli, između ostalih biljki i voćki, rižu12,
kaj sije13, breskve14, mogranje15, narandže16, šećernu trsku17 pamuk18 i
šafran19. Na jugoistočnim ravnicama Poluotoka, koje imaju naročito pogodnu klimu
i tlo, razvili su se važni centri seoske i gradske radinosti. Ovdje su seljaci
gajili pšenicu i druge vrste žita, kao i maslinu i razno drugo voće20. Oni su
ovdje obrađivali zemlju dijeleći prinos sa vlasnicima zemljišta.
Ovaj poljoprivredni razvoj bio je jedan od ponosa muslimanske Španije i
trajni poklon Arapa zemlji, jer su španski vrtovi do današnjeg dana sačuvali
»maurski« pečat. Jedan od najpoznatijih vrtova je Generalife (od ar. jannat al-
(arif, inspektorov raj), nasridski spomenik21 druge polovine trinaestog
stoljeća, u kome se nalazio dvorac koji je bio jedna od okolnih zgrada Alhambre.
Ovaj vrt, »poslovičan po svom prostranom hladu, vodopadima i blagom
povjetarcu«22, bio je terasast, u obliku amfiteatra, i natapan brzacima, koji su
se, pošto su napravili veći broj slapova, gubili u cvijeću, grmlju i stablima,
od kojih je do danas ostalo nekoliko gigantskih čempresa i mirti.
 9 Lisan-al-Din ibn-al-Khatib, al-Ih,atah ji Akhbar Gharnatah (Cairo,
1319),
vol. I, str. 15; al-Lamhah al-Badrlyah ji ai-Dawlah al-Na§rlyah, izd. al-Khatib
(Oairo, 1347), str. 13. '
10 O industriji i metalima naći će se više kod ibn-Hawqala, str. 78
—9;
Istakhri, str. 42; Maqqari, vol. I, str. 90—92, 123.
11 Šp. riječ iza kanal je acequia, od ar. al-saqiyah.
12 Šp. arroz, od ar. al-arruzz, prvobitno sanskr. Isp. str. 600.
13 Sp. albaricoque (odatle enig. apricot, kajsija), od ar. al-
barquq, koja
je došla od lat. preko grč.
** Šp. alberchigo, od ar. jirsiq, firsik, od lat., vrsta bresaka.
15 Ar. rumman, koja se i danas nalazi u španskom obliku romanici, piće
napravljeno od šipkova soka.
16 Vidi str. 321. Arapi su donijeli u Evropu gorku ili seviljsku
narandžu.
Slatku ili običnu narandžu donijeli su kasnije Portugalci iz Indije.
17 Isp. str. 600.
18 Šp. algodon, st. šp. coto-n (odatle eng. cotton), pamuk, od ar. al-qutn.
19 Šp. azafrdn, portug. agafrao, od ar. al-za(faran.
20 Ibn-al-Khatlb, Ihatah, vol. I, str. 14—15, 27,
37; Lamhah, str. 13;
Maqqiajri, vol. I, str. 94-^-6; ifon-Battutah, vol. IV, str. 366—9.
21 Vidi str. 497.
22 Ibn-al-Khatlb, Lamhah, str. 109.

POLITIČKE INSTITUCIJE

479

Traovina Industrijskih i poljoprivrednih produkata mu-

slimanske Spanije bilo je više nego što su iziskivale domaće
potrebe. Iz Sevilje, jedne od najvećih njezinih riječnih luka, izvozio se pamuk,
masline i ulje; ona je uvozila platno i robove iz Egipta i pjevačice iz Evrope i
Azije. Među proizvodima koji su se izvozili iz Malage i Jaena bili su šafranova
boja, smokve, mramor i šećer. Preko Aleksandrije i Carigrada španski su
proizvodi našli tržište čak u Indiji i centralnoj Aziji. Naročito je bila živa
trgovina sa Damaskom, Bagdadom i Mekom. Internacionalna pomorska terminologija
današnjeg svijeta sadrži veliki broj riječi, npr. admiral, arsenal — eng.
average23, eng. cable — kabl, corvette — kor-veta24, eng. shallop, sloop25 —
lagan, otvoren čamac, eng. tariff — tarifa, koji potvrđuju raniju arapsku
supremaciju na moru. Interesantan odjek žive pomorske aktvnosti na Atlantiku,
(bahr al-zulu-mat), na klasičnom (Mare Tenebnosumu) Tamnom moru, nalazi se u
jednoj opskurnoj priči sačuvanoj kod al-Idrisija26. On govori o osam »obmanutih«
rođaka, koji su se uputili iz Lisabona na istraživačku ekspediciju. Ona ih je
poslije trideset i pet dana plovidbe odnijela na zapad i jug do nepoznatih
otoka27.
Vlada je održavala redovnu poštansku službu. Ona je kovala novac po istočnim
obrascima, sa dinarom kao zlatnom, a dirhamom kao srebrnom jedinicom28. U
opticaju je bio i bakreni fals29, koji je bio u upotrebi u ranom islamu. Arapski
je novac upotrebljavan na sjeveru, u hrišćanskim kraljevstvima, koja su u toku
četiri stoljeća upotrebljavala samo arapski ili francuski novac.
Kalif u svom sjaju Slava k°Ja Je ok™živala dvor 'Abd-al-Rahma-na III nastavila
je da prosipa svoj sjaj i na
dvor njegova sina i nasljednika al-Hakama II al-Mustansira (961—76), koga al-
Mas'udi30 smatra najrazboriti]im od svih ljudi (ahkam). U prvim danima al-
Hakamove vladavine u muslimanskoj prijestonici se pojavio Ordono Bezbožni da
traži ponovo postavljenje na leon-skom prijestolju, koje je bio izgubio zbog al-
Rahmanove intervencije. Bivšeg kralja pratili su u al-Zahru Walid ibn-Khayzuran,
hrišćanski sudac iz Kordove, i 'Abdullah ibn-Qasim31, toledski nadbiskup, koji
su ga uputili u sve detalje dvorske etikete. Obučen u bijelo odijelo, s kapom na
glavi ukrašenom draguljima, Ordono, na čelu svojih velikaša, stupao je kroz
zbijene redove muslimanskih vojnika, poredanih do ulaza u kraljevsku
rezidenciju. Prestrašeni hrišćani počeli su se krstiti. U dvorani za prijeme
sjedio je kalif na prijestolju okružen
23 U značenju carina na robu. Od ar. {awariyah.
24 Ar. ghurdb, ratna lađa, preko šp. corbeta.
25 Al. jalbah, čamac, preko šp. chalupa.
26 Str. 51—2.
27 Možda Kanarsiki otoci i otoci Rta Verde.
28 Ibn-al-Khatib, Ihatah, vol. I, str. 37.
29 Od grč. phollis od 1. follis (kesa za novce).
30 Vol. I, str. 363.
31 Obrati pažnju na •muslimanski oblik imena ova dva hrišćanska dosto
janstvenika.

480

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

sa tri strane članovima svoje kuće i glavnim oficirima. Ponizno se poklonivši,

hrišćanski je velikaš napravio nekoliko koraka naprijed, gologlav, poljubio ruku
zapovjedniku vjernika, nazvavši sebe robom, zamolio je njegovu pomoć i povukao
se natrag do vrata. To su isto učinili i njegovi plemeniti pratioci. Walid je
vršio ulogu tumača. Kalif je obećao pomoć pod izvjesnim usslovima, ali je
posjeta ostala bez uspjeha32.

Rad na prosuie- Prava slava ovoga perioda ipak ne počiva na

ćivanju političkom, nego na drugim poljima. Sam al
-Hakam bio je naučnik i potpomagao je nauku33.
On je velikodušno potpomagao naučnike i osnovao je dvadeset i sedam samostalnih
škola u prijestonici34. Za vrijeme njegove vladavine Kordovski univerzitet, koji
je u glavnoj džamiji osnovao 'Abd-al--Rahman III, zauzimao je prvo mjesto među
obrazovnim institucijama svijeta. On je pretekao i al-Azhar u Kairu i Nizamivah
u Bagdadu i privlačio je studente, hrišćanske i muslimanske, ne samo iz Španije
nego i iz drugih dijelova Evrope, Afrike i Azije. Al-Hakam je proširio džamiju u
kojoj je bio smješten univerzitet, uveo je u nju vodu kroz olovne cijevi i
ukrasio je mozaicima, koje su donijeli bizantijski umjetnici, utrošivši na nju
261.537 dinara i l 1/2 dirha-ma35. On je pozvao na univerzitet profesore s
Istoka i na stranu je ostavljao zavještanja za njihove plate. Među profesorima
nalazili su se istoričar ibn-al-Qutiyah, koji je predavao gramatiku, i slavni
bagdadski filolog abu-'Ali al-Qali36, čiji se Amali37 (diktati) još proučava u
arapskim zemljama. Jedna dramatična epizoda u životu al-Qalija se dogodila u
vrijeme kada ga je spopala velika trema prigodom održavanja improviziranog
govora na raskošnom prijemu koji je kalif al-Nasir bio priredio u čast
bizantijskih izaslanika. On nije mogao krenuti dalje od uvodnog veličanja Alaha
i pohvale izrečene u čast Muhameda, na što ga je odmah zamijenio Mundhir ibn-
Said, koji je »bez pripreme« održao najrječitiju besjedu, koja kod al-
Maqqarija38 iznosi dvije i po strane, i to u rimovanoj prozi.
Pored univerziteta, u prijestonici se nalazila smještena vrlo velika
biblioteka. Al-Hakam je bio bibliofil. Njegovi agenti su ispreturali knjižare
Aleksandrije, Damaska i Bagdada s namjerom da kupe ili prepišu rukopise. Broj
skupljenih knjiga na ovaj način, prema pričanjima, penjao se na 400.000 svezaka,
a njihovi su naslovi zapremali katalog od četrdeset i četiri sveska, u svakom od
njih dvadeset tabaka bilo je posvećeno samo pjesničkim djelima39. Al-Hakam,
32 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 251; ibn-Khaldun, vol. IV, str.
145; Maqqari,
vol. I, str. 248, 252—6.
33 Ibn-al-Athir, vol. VIII, str. 498; ibn-al-Khatib, Ihatah, vol. I, str.
305.
34 Ibn-'Idhari, vol. II, str. 256.
35 Ibid., str. 253, 256—7.
36 Ibn. Khallikan, vol. I, str. 130—31; Yaqut, Uđaba', vol. II,
str. 351^1;
Sam'ani, fol. 439^.
37 2 vols. (Bulaq, 1324).
38 Vol. I, str. 237—40.
39 Maqqari, vod. I, str. 249—50, 256; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 146.

482

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

nije učinio bila je da nije svrgnuo nominalnog umajadskog kalifa i uspostavio

kalifat 'Amirida.
U vojnim stvarima ibn-abi-'Amir pokazao se isto tako uspješan kao i u
mirnodopskim poduhvatima. On je najprije izvršio reformu vojske, zamijenivši
staru plemensku organizaciju pukovskim sistemom. Premještanje fatimidskog
glavnog uporišta dalje na istok, u novosagrađeni Kairo (969), i krvavi konflikti
između malih hrišćan-skih kraljevstava na sjeveru pružili su priliku njegovim
armijama da trijumfalno prođu duž sjeverozapadne afričke obale, kao i kroz
sjeverne dijelove Iberskog poluotoka. Zahvaljujući svojim pobjedama, on je uzeo
god. 981. počasnu titulu al-Mansur bi-Allah (pobjednik zahvaljujući Alahovoj
pomoći). U proljeće i jesen svake godine al-Hajib al-Mansur vodio je svoju
vojsku, razumije se, protiv hriš-ćana, Leona, Kastilje i Katalonije. Ovdje,
između ostalih uspjeha, on je zauzeo Zamoru god. 981, u toku svoje trinaeste
vojne46 god. 985. poharao je Barcelonu, a god. 988. sravnio je sa zemljom grad
Leon sa njegovim masivnim zidinama i visokim kulama, učinivši njegovo
kraljevstvo provincijom obaveznom da plaća danak. On se usudio zaputiti u
brdovite klance Galicije i god. 997. razorio je veličanstvenu crkvu sv. Jaga
(Santiago) de Compostela47), svetište koje su posjećivali hodočasnici iz cijele
hrišćanske Evrope. U njegovom trijumfalnom ulasku u Kordovu poslije ovoga
njegovog posljednjeg junačkog podviga padao je u oči velik broj hrišćanskih
zarobljenika, koji su na ramenima nosili crkvena vrata. Ona su kasnije bila
ugrađena u veliku kalif ovu džamiju, a crkvena zvona, koja su ta-kođe nosili,
služila su kasnije kao svjetiljke na muslimanskim kućama. Hrišćane sa negvama
oko članaka al-Mansur je koristio za popravak džamije. Jedino za vrijeme
vladavine (Abd-al-Rahmana III takvim sjajem sjala je zvijezda španskog islama.
Al-Mansurova želja da umre na bojnom polju ostvarila se god. 1002. na
povratku sa vojne protiv Kastilje, koja je bila njegova petnaesta ekspedicija48.
S njim zajedno pokopana je i prašina koja se bila nakupila na njegovu oklopu za
vrijeme njegovih mnogobrojnih vojni, koju je on za ovu svrhu čuvao49. Na njegovu
grobu u Medi-naceliju (Madlnat Šalim) bk> je urezan ovaj natpis:
»Priču o njemu kazuje njegovo mrtvo tijelo kao da stoji pred vašim očima cijelo,
više se nikad njemu ravan neće roditi niti će iko utvrde Šparaije kao on
štatita.«50)
48 Ibn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. II, str. 71; prema ostalim dvadeset treća
vojna.
47 »Shant Yaqub« arapskih autora; iibn-(Idhari, vol. II, str. 316
—19; Maq-
qaxi, vol. I, str. 270—72; Idrlsi, str. 104. Po hrišćanskom mišljenju, pogrebno
mjesto apostola Jakova, sina Zebedejeva, koji je, prema tradiciji, prenio hri-
šdanstvo u Španiju. Al-Mansur mu je poštedio grob.
48 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 148, govori da je ovo bila njegova
pedeset
druga vojna, a Maqqari, vol. I, str. 258, isp. str. 261, 1.17, citira je kao
pedeset
šestu; ibn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. II, str. 69, 1.14; ibn-al-
Athlr, vol. VIII,
str. 498, 1.15; ibn-al-Abbar, VLullah, str. 149.
4B Ibn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. II, str. 72; ibn-al-Athlr, vol. IX, str.
125; Marrakushi, str. 26.
60 Nicholson, Literary History, str. 413; ibn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. II,

POLITIČKE INSTITUCIJE
Međutim, zajedljiva zabilješka analiste monaha bolje odražava osjećanja
hrišćana: »God. 1002. umro je Almanzor, i sahranjen je u paklu.«51
483

Slom umajadske moći

Osamdeset godina poslije smrti amiridskog diktatora Andaluziju su rasparčavali
Berberi, Arapi, Sloveni (Saqdlibah) i Španci. U svemu tome je pretorijanska
garda igrala istu ulogu koju i garda u starom Rimu i u dekadentnom Bagdadu.
Njegov sin 'Abd-al-Malik al-Muzaffar, koga je al-Mansur postavio za novog
nasljednika, učinivši na taj način položaj nasljednjim, uspio je da održi u toku
šest godina jedinstvo i dostojanstvo dinastije52. God. 1008. al-Muzaffara je
otrovao njegov brat i nasljednik 'Abd-al-Rahman, koji je imao nadimak Shanjul
(Sanchuelo, tj. mali Sančo zato što je njegova majka bila kćerka kralja Sanča iz
Na vare), koji se odmah proglasio unaprijed designi-ranim nasljednikom
Umajadskog Kalifata. Taj njegov korak uzbunio je mase i doveo do njegova
smaknuća53. U toku dvadeset i jedne godine poslije ovoga događaja jedan kalif je
smjenjivao drugoga. Jedan je bio igračka Kordovljana, drugi Slovena, treći
Berbera. Šta-više, i Kastiljanci su sudjelovali u svrgavanju jednog kalifa i
postavljanju drugog54. Prava vlast bila je u rukama vojske. Nesretni Hisham II
bio je izvučen iz svoje tridesetogodišnje povučenosti, ali je pokazao samo
djetinju nesposobnost i bio prisiljen da abdicira god. 1009. u korist svog
drugog stričevića Muhammada II al-Mah-dija55. Muhammad se može ponositi jedino
tim što je bio na prije-
str. 73; librnal-Albibar, Hullah, str. 151; ar. thughur, na španski
prevedeno »španaki klamci«, znači »granica« ili »pogranične tvrđave«.
51 »Chronioon Burgensi«, u Espana sagrada, vol. XXIII, str. 308.
52 IJbn-'Idhari, izđ. E. Levi—Provengal, vol. III (Pariš,
1930), str. 3—4,
36—7; Maqqari, vol. I, str. 276—7.
68 rbn-'Idhari, vol. III, str. 43—8, 66—74; ibn-Khaldun, vol. IV, str.
148—50; ibn-^al-Athlr, vol. VIII, str. 499.
54 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 150—51; ibn-al-Abbar, Hullah, str. 159—60.
55 Tabela koja pokazuje genealogiju umajadskih kalifa u Kordovi:
1. Aibd-al-Rahman III (912/kalif 9297—61)
2. Al-^akam II {(A<bd-aI-Jafbbar) (Sulayinan) (<Abd-al-Maiik) <<
Ubaydullah)
(961—76) | | |
(Hisnaom) (Al-K[akaim) (Muhammad) ('Abd-al-
3. Hisham II (976—1009, 1010—13)
4. Muham. (1009,

5. Sulavman (1009—10, 1013—16)

|
Rahr

madll 1010)
6. 'Abd-al-Rahman IV (1018)

7. 'Abd-al-Rahman V (1023)
9. Hisham III (1027—31)

31*

8. Muhaimmad III (1023—5)

484

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

stol ju samo nekoliko mjeseci, u toku kojih je našao vremena da do temelja

sravni amaridsku Madlnah al-Zahirah56 i što je od odrubljenih glava većeg broja
voda iz sjevernih močvara, koji su odbili da ga priznaju, napravio saksije za
cvijeće i stavio ih na obale rijeke nasuprot svojoj palati. Zbog toga što je u
svojoj palati proizvodio vino, dobio je naziv nabbadh (proizvođač vina)57.
Trojica od devetorice umajadskih kalifa u ovom periodu anarhije bili su na
prijestolju više nego jedanput; jedan od njih, Hisham II, dva puta je postavljan
i svrgavan. Poslije drugog svrgnuća njega je na misteriozan način nestalo, što
se nikad nije razjasnilo. Neki varalica, vrlo sličan njemu, bio je postavljen u
Sevilji58. Bijedni 'Abd-al-Rahman V al-Mustazhir (1023), najbolji od svih, čiji
je vezir bio učeni ibn-Hazm, sakrio se u peć od kupatila, odakle je bio izvučen
i sasječen pred očima svoga nasljednika Muhammada III al-Mustakfija59, koga je
poslije dvije godine snašla isto tako teška sudbina. God. 1025, kada je al-
Mustakfi, »čiji su se životni interesi svodili samo na seksualno iživljavanje i
stomak«60, pokušao da pobjegne prerušen u pjevačicu sa žarom na licu, izgubio je
život kao žrtva u jednom pograničnom opskurnom selu od otrova koji mu je
priredio neki njegov oficir61 Kćerka ovoga kalifa bila je pjesnikinja Walladah.
Zahvaljujući svojoj ljepoti i talentu, postala je glavni centar pažnje na dvoru
i zbog toga je stekla besmrtnu slavu.
Prije nego što je došao neslavan kraj Umajadskom Kalifatu, prekinula ga je
još jedna dinastija Hamiidida, koja je za sebe tražila sve kalifske povlastice.
Njezin je osnivač bio neki 'Ali ibn-Ham-mud (1016—18), koji je tvrdio da je
potomak svoga imenjaka, Prorokova zeta, ali je on lično bio napola berberizovan.
'Ali je upravljao Ceutom i Tandžerom (Tangier) prije nego se proglasio kordov-
skim kalifom. Osvojio je Malagu, gdje se njegovih osam potomaka održalo od god.
1025. do god. 105762. Iz dinastije Hamudida još su bila dva pretendenta na
položaj kalifa. Oni su zavisno i nestalno vršili vlast kordovskog kalifa do
1027. god.63.
16 Nuwayri, izd. Gaspasr Remiro, vol. I, str. 74. « Ibn-al-Athlr, vol. VIII,
str. 500.
58 Vidi str. 487.
59 Ibn-'Idhari, vol. III, 138—9.
80 Nuwayri, vol. I, str. 78; ibn-.al-Abbar, liullah, str.
164; ibn-Bassam,
al-Dhaklrah ji Mahasin. Ahl-al-Jazlrah, pt. I, vol. I (Cairo, 1939), str. 39.
81 Ibn-'Idhari, vol. III, str. 142; ilbn-al-Athlr, vol. IX, str. 194;
Miarrškushi,
str. 40; Nuwayri, vol. I, str. 84.
« Marralkushi, str. 30—37; ibn-'Idhari, vol. III, str. 113—17, 119—25;
Maqqari, vol. I, str. 281—2; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 152—5; ibn-al-Athlr,
vol. IX, str. 198. i slj. Hamudidi su bili u rodbinskim vezama s Idrisidima iz
Maroka.
83 Ibn-'Idhari, vol. HI, str. 124—35.
(Hammud)
1. <AM (1016—18)

2. Al-Qasim (1018—21, 1022—5)

3. Yahya (1021, 1025—7)

64 Ibn-'Idhari, vol. III, str. 150—52; Maqqairi, vol. I, str. 286; ibn-
Khaldun, vol. IV, str. 152—3; ibn-*al-AthIr, vol. IX, str. 198—9; Mairakushi,
str. 41.

POLITIČKE INSTITUCIJE

485

Ove je godine Hisham III al-Mu'tadd ponovo za Uma jade osvojio prijesto.
Međutim, monarh sa pedeset i četiri godine nije se mogao nositi sa nemirnom
situacijom. Umorni od beskonačnih promjena na vrhovima vlasti, Kordovljani na
kraju odluče da preduzmu radikalne mjere i da uopće dokinu Kalifat. Hisham je sa
svojom porodicom bio zatvoren u jedan strašan podrum koji se nalazio uz džamiju.
Ovdje je, u potpunoj tami, i napola premrznut u svom oskudnom odijelu, jadni
suveren, skoro se gušeći od pokvarena zraka, satima sjedio pokušavajući da
zagrije na svojim prsima svoju malu kćerkicu, koju je od srca očinski volio. U
međuvremenu su veziri držali javnu skupštinu, koja je za sva vremena proglasila
dokinuće Kalifata i izabrala državno vijeće pod rukovodstvom nekog abu-al--Hazma
ibn-Jahwara. Hisham je dao epohalnu izj-avu kada je molio za svjetlo i komadić
kruha za svoje ogladnjele dijete64.

POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

Iz ruševina Umajadskog Kalifata izašao je, očigledno neočekivano, čitav;
jedan konglomerat malih državica, koje su trošile svoje snage u bratoubilačkim
svađama i, pošto su djelomično kao plijen došle u posjed dviju marokansko-
berberskih dinastija, podlijegale su jedna za drugom jačajućoj hrišćanskoj sili
na sjeveru. U prvoj polovini 11. stoljeća pojavilo se dvadeset ovakvih
kratkotrajnih državica u isto toliko gradova i provincija, koje su Arapi zvali
muluk al-tawa'tf (špan. reyes de taijas, stranački kraljevi).
U Kordovi su Bahvaridi bili na čelu neke vrste republike, koju je god. 1068.
sasvim progutalo pleme banu-'Abbad iz Sevilje1. Od toga je vremena Sevilja
držala primat među muslimanskim državicama, čija je sudbina uvijek bila usko
povezana sa sudbinom Kor-dove. Granada je bila sjedište ziridske dinastije, koja
je dobila ime po svom berberskom osnivaču ibn-ZIriju (1012—1019). Nju su oborili
marokanski murabiti god. 1090. Ovo je bio jedini španski muslimanski grad u
kojem je Jevrejin, vezir Ismail ibn-Naghzalah2 (f 1055), stvarno obavljao
vrhovnu vlast. U Malagi i susjednim oblastima dinastija Hamudida3, čiji su
osnivač i njegova prva dva nasljednika vladali kao kalifi nad Kordovom, održala
se na vlasti do god. 1057. Pošto je prošla kroz nike Zirida, Malaga je na koncu
došla pod vlast murabita4. Banu-dhu-al-Nun (10325—85), stara berber-ska porodica
koja je vrlo često dizala ustanke dok je nije uništio Alfonzo VI leonski i
kastiljski6, zauzela je beznačajni prijesto To-leda. Porodica banu-Hud držala je
oblast u Saragosi od 1039. god.
1 Marrakushi, str. 50—51.
1 Naghralaih, hefor. Samuel ben-Nagdela, Ibn-'Idhari, vol. III, str. 261—264.
» Čuveni geograf al-Sharlf al-Idirisi bio je unuk Idrisa II (1042—6, 1053—
4), predzadnji u ovoj lozi.
4 Itan-'Idhari, vol. III, str. 262—6; dfon-Khaldun, vol. IV, str. 160—61.
5 E. Levi—Provengal, Inscriptions arabes d'Espagne
(Levden, 1931),
str. 65—6.
6 Maqqiari, vol. I, str. 288; i'bn-Khaldun, vol. IV, str.
161; ibn-'Idhari,
vol. III, str. 276—85; ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 203.

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

487

sve dok je nisu god. 1141. pobijedili hrišćani7. Među ovim stranačkim kraljevima
civilizovana porodica Abadida u Sevilji bila je, bez sumnje, najjača8.

m i

Porodica banu-'Abbad (1023—91) tvrdila je da vuče lozu od starih lahmidskih

kraljeva Hire. Njihov španski predak je došao kao oficir sirijske armije u puku
Himsa odmah iza okupacije9, i dinastija je započela sa ličnošću jednog
oštroumnog seviljskog kadije, koji je upotrebljavao kao svoje oruđe nekog
čovjeka vrlo sličnog iščezlom Ishamu II10. God. 1042. kadijin sin 'Abbad je
naslijedio svoga oca kao komornik pretendenta kalifa, pseudo-Hishama, ali nije
gubio vremena da zbaci masku i da otvoreno vlada pod počasnom titulom al-
Mu'tadid11 (onaj koji traži snagu od Alaha), dokrajčivši na taj način lakrdiju
koju je njegov otac učinio.
Seviljski Abadidi
Al-Mu'tamid Al-Mu'tadid je bio pjesnik i zaštitnik književ-
nosti. On je sa svojim drugovima iz djetinjstva
običavao improvizirati elegantne pjesmice. Uživao je harem od osam stotina
ukućana. Ipak je njegov dvor bacio u zasjenak dvor njegova sina i nasljednika
al-Mu'tamida (onaj koji se oslanja na Alaha), 1068—91), »najblagodarnijeg,
najpopularnijeg i najmoćnijeg od svih stranačkih kraljeva«12. Odmah iza svog
stupanja na prijesto, al-Mu-'tamid je uspio da uništi režim porodice banu-Jahwar
i da pripoji Kordovu svome kraljevstvu. Poput mnogih svojih savremenika,
međutim, i on je plaćao danak hrišćanskim vladarima, najprije Garciji, kralju
Galicije, a zatim njegovom nasljedniku Alfonzu VI13. Al--Mu'tamid je imao
osjetljivu pjesničku dušu. Postoje mnoge anegdote o njegovom raskošnom životu,
veselim sjedeljkama i njegovim romantičnim avanturama, koje je prerušen činio.
On, »čiji je dvor bio odmaralište gostiju, sastajalište pjesnika, mjesto kamo su
se sve nade okretale i prebivalište istaknutih umova«14, izabrao je za vezira
pjesnika ibn-'Ammara15, a za ženu-miljenicu lijepu i talentovanu
7 Ibn-(Idhari, vol. III, str. 221—9; ibn-Khaldun, vol. IV, str. 163—4;
ibn-
-ail-Athlr, vol. IX, str. 204.
8 Za imena i datume vladara ovih manjih dinastija vidi kod Lane-Poole,
Dynasties, str. 23—6; de Zambaur, str. 53—7; Dozy, Musulmans, izd. Levi—
Pirovencal, vol. III, str. 236—41.
• Vidi str O Sevilji se često govori kao o Himsu; ibn-Jubayr,
str. 258—9.
10 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 156; ibn-al-Athlr, vol. IX, str. 201—2;
ibn-
-al-Khatlb, IMtah, vol. II, str. 73.
11 Prema albasidskom kalifu istog imena; Maqqari, vol. I, str. 132.
12 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 412. Isp. rbn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. II,
str. 77.
18 Ibn-Rhallilkan, vol. II, str. 414;' ibn-al-Athlr, vol. X, str. 92.
14 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 412. Isp., eulogij al-Fatha
ibn-Khaqana,
Qald' id al-<Iqyan (Bulaq, 1283), str. 4—5.
15 Mairrakushi, str. 77, 85—90.

488

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

robinju I'timadu. Dok je jedne večeri vrludao s ibn-'Ammarom duž obale

Gvadalkvivira, monarh je primijetio kako nježni povjetarac biba površinu vode i
odmah je improvizirao pola stiha izazivajući svoga vezira da ga popuni:
Vjetar je tailase u oklop ispleo;
Ibn-'Ammar se skanjivao. U međuvremenu, jedna mlada žena, koja je slučajno u
blizini prala rublje, smjesta je dopunila odgovor:

I to za borca kakav oklop — kad bi se smrznuo.16

To je bila mlada I'timada al-Rumaykiyah, buduća kraljica, prema čijem je imenu,

kažu, njezin kraljevski muž prilagodio svoje ime17 i čiji je svaki hir i zamisao
kasnije nastojao zadovoljiti. Impresionirana jednom prilikom rijetkim prizorom
padanja sniježnih pahuljica u Kordovi, I'timada je zamolila al-Mu'tamida da joj
to nečim drugim nadomjesti. On je odmah naredio da se brdo (Sierra) zasadi
bademima, čiji bijeli behar cvate u drugom dijelu zime. Primijetivši drugom
prilikom Beduinke mljekarice kako nose posude i hodaju po blatnjavim ulicama
podignutih sukanja, ona izrazi želju da i ona nešto slično učini. U tren oka
dvorište kraljevske palate bilo je pretvoreno u jezerce puno mirodija i
miomirisnih ulja, pomiješanih sa ružinom vodom, od čega se stvorila miomirisna
močvara, spremna da dočeka nježne noge I'timade i njenih lijepih pratilica18.
Posljednji dani al-Mu'tamidovi bili su isto tako bijedni kao što je njegova
mladost bila vesela. Poslije zatišja od nekoliko godina, kada su vladari na
sjeveru bili zauzeti rješavanjem unutarnjih teškoća, oni su se ponovo pokrenuli
protiv svojih muslimanskih susjeda. Kraljevstva Leona i Kastilje, koja su
ujedinili Ferdinand I i njegov sin Alfonzo VI, postala'su naročito opasna.
Alfonzo je pripojio svome Kraljevstvu Galiciju i Navaru i, dok su se muslimanski
velikaši nadmetali sa hrišćanskim da dobiju njegovu naklonost, on se nazvao
»car«. Učinio je to isto i Alfonzo VII, koji je pored toga govorio da je »kralj
naroda dviju vjera«. Upadi sa sjevera tada su postali redovna pojava i dopirali
su na jug do Kadiza (Cadiz). U međuvremenu se Rodrigo Diaz de Bivar, »Sid (Cid)
Izazivač«, učvrstio sa svojim kastiljskim pristalicama u Valenciji i počeo da
pustoši abadidske posjede. Da bi se zaštitio od svoga feudalnog gospodara
Alfonza VI i Sida, al-Mu'tamid je u ovo vrijeme počinio fatalnu grešku zbog toga
što je pozvao iz Maroka za saveznika moćnog vođu murabita Yusufa ibn-Tashfina19.
Svojim kritičarima, koji su predvidjeli opasnost i opominjali ga na nemogućnost
»stav-
18 Dozy, Scriptorum Arabum loci de Abbadidis, vol. II (Levden, 1852),
str. 151—2, vol. III (Levden, 1863), -str. 225.
17 Ibn-al-Khatlib, Ihatah, vol. II, str. 74. Prezime je
dobila od prvog
gospodara Rumavika.
18 Dozy, Scriptorum, vol. II, str. 152—3; Maqqari, vol. I, str. 287.
19 Pismo kojim poziva vidi kod Maqqarija, vol. II, str. 674.

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

489

ljanja dva mača u iste korice«, al-Mu'tamid je odgovarao da će on radije biti

gonič deva u Africi nego svinjar u Kastilji20. Ovi berber-ski murabiti, u čijim
je žilama bilo nešto crnačke krvi, vladali su sada od Alžira do Senegala.
Yusuf je prihvatio poziv. On je bez otpora prodirao kroz južnu Španiju i
sukobio se s Alfonzom VI u Zalaki21, blizu Badajoza, i sa nekih dvadeset tisuća
ljudi nanio mu 23. oktobra 1086. težak poraz. Hrišćanski monarh je sa tri
stotine svojih konjanika jedva spasao goli život, ostavivši toliko mrtvih da se
od glava mogao napraviti toranj koji je služio kao minaret oduševljenim
muslimanima22. Ber-berski poglavica je lađama preko tjesnaca prevezao oko
četrdeset tisuća glava kao znak ratnog trofeja. Talas oduševljenja širio se
muslimanskom Spanijom i gordi ibn-Tashfln, koji nije mogao razumjeti kićene
eulogije seviljskih pjesnika, vratio se u Afriku shodno svom ranijem obećanju.
Međutim, poslije kratkog vremena, murabitski poglavica, koji je sa svojim
saharskim hordama dovoljno osjetio ljepote civilizovane Španije, da bi kod njih
podstakao apetite za veća uživanja i više nego ikada ranije omrznuo im neplodno
tlo pustinje, vrati se natrag, ali ovoga puta više kao osvajač nego kao
saveznik. U novembru 1090. god. on uđe u Granadu; sljedeće godine zauze Sevilju
i druge vodeće gradove. Cijela muslimanska Spanija bila je anektirana, izuzev
Toleda, koji je ostao u hrišćanskim rukama, i Sa-ragose, gdje je porodici banu-
Hud bilo dozvoljeno da živi. Al-Mu'tamid je poslan u Maroko, gdje je živio u
okovima i potpunoj bijedi dijeleći progonstvo s I'timadom i svojim kćerkama,
koje su provodile vrijeme u predenju da bi zaradile nasušni hljeb23. Jednog dana
svrgnuti monarh je ugledao povorku kako ide u džamiju da izmoli kišu. U tom
momentu u njemu se probudi stara pjesnička žica i on improvizira ove patetične
stihove:
Oni su odmicali moleći od boga kiše. »Od suza mojih«, rekoh, »stvoriće se
poplava.« »Znamo«, rekoše, »da je tvojih suza previše, ali bi boja rijeke od
njih bila krvava.«24
Ovaj posljednji Abadid umro je god. 1095. u Agmatu. Sada je započeo period
berberske hegemonije u Spaniji.
20 Maqqari, vol. II, str. 6, 7, 8; Dozy, Scriptorum, vol. II, str. 8;
Koran, 2 :168.
11 Sacraiias, današnja Sagrajas. Vidi Marrakushi, str. 93—4; ibn-
Khaldun, vol. VT, str. 186—7; prev. de Slane, Berberes, vol. II, str. 78—9;
iibn-Khallikan, vol. II, str. 415; ibn->ail-Athlr, vol. X, str. 101—2; ibn-aibi-
Zar', Rawd al-Qirtas, vol. I, str. 93. i slj.
22 Ibn-ial-Khatlb, al-Hulail al-Mawsklyah fi Dhikr al-Akhbdr
al-Marrd-
kushlyah (Tunis, 1329), str. 43, procjenjuje broj hrišćanskih žrtava na 300.000.
23 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 419; ibn-Khaqan, str.
25; ibn-al-Khatlb,
Ihatah, vol. II, str. 83; Dozy, Scriptorum, vol. I, str. 63—4, vol. II, str.
151.
24 Dozy, Scriptorum, vol. I, str. 383.

490

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

Murabiti (almoravidi) bili su u početku vjersko bratstvo organizovano na vojnim

principima, koje je sredinom jedanaestog stoljeća osnovao neki pobožni musliman
u jednom utvrđenom manastiru (tekiji) ribat (odatle murabit)25, na nekom otoku
donjeg Senegala. Prvi njegovi članovi pripadali su uglavnom Lamtunima, ogranku
plemena Sanhajah, čiji su članovi živjeli kao nomadi na ogromnim pustošima
Sahare i, kao što i danas čine njihovi potomci Tawariq (Touaregs) iz južnog
Alžira, nosili su žarove koji im pokrivaju lice ispod očiju. Zahvaljujući ovom
čudnom običaju26 njihovih muškaraca, dobili su drugo ime mulaththa-mun (oni koji
nose zar), koje se ponekad daje i murabitima. U početku sa skoro tisuću boraca
derviša (monaha), ovi murabiti su prisiljavali jedno po jedno pleme, među njima
i crnačka plemena, da prigrle islam i u toku nekoliko godina su se učvrstili kao
gospodari cijele sjeverozapadne Afrike a, konačno, i Spanije27. Njihova istorija
ilustruje još jedan primjer u islamu šta se može učiniti kada se povezu mač i
religija28.
Yusuf ibn-Tashfin (vladao 1061—1106), jedan od neimara mu-rabitskog carstva,
osnovao je god. 1062. grad Marakeš (Marrakesh, Morocco, Marrakush), koji je
postao njegova i njegovih nasljednika prijestonica29. U Spaniji je Sevilja
mjesto Kordove služila kao pomoćna prijestonica. Murabitski suvereni su za sebe
rezervisali svu svjetovnu vlast i nosili titulu amlr al-Muslimin30, ali su u
duhovnim stvarima priznavali vrhovnu vlast abasidskih kalifa u Bagdadu31, vlast
koja je dolaskom, na vlast umajadskog režima bila zbačena. Više od pola stoljeća
murabitska dinastija suvereno je vladala sjeverozapadnom Afrikom i južnom
Španijom. Prvi put u istoriji jedan berberski narod igrao je vodeću ulogu na
svjetskoj pozornici.
Murabiti
Novac Kasniji murabitski dinar nosio je na prednjoj strani
napisano amlr al-Muslimln, dok je na zadnjoj strani stajalo ime
abasidskog kalifa, pred kojim se nalazila titula imam. Kralj Alfonzo VIII (1158—
1214), koji je vladao Leonom i Kastiljom, imitirao je taj novac zadržavši njegov
arapski natpis, ali je njegove kružne natpise adaptirao prema hrišćanskim
formulama. Na njemu se on pojavljivao kao amir-al-Qatillaqin (vojskovođa
katolika), a rimski papa kao imam al-bi'ah al-Maslhiyah (vođa hrišćanske crkve).
Novac je puštan u opticaj »u ime oca i sina i duha svetog i jednog jedinog
boga«, mjesto odgovarajuće muslimanske formule, a mjesto optužbe onih koji su
odbili da prime islam, stajalo je »ko god uzvje-ruje i pokrsti se biće spašen«.
25 Fr. maraboitt, štovalac, iskvarenica je ove riječi.
29 Vidi ibn-al-Athlr, vod. IX, str. 428—9; ibn-al-KhaJIfo, Hulal, str.
10.
27 Berbersko pleme Dalim, u Maroku, tvrdi da potječe od al-Murabita.
28 Ihn-abi-Zar5, vol. I, str. 75—87; ibn-Khaldun, vol. VI, str.
181—2; ifon-
-al-Athir, vol. IX, str. 425—7.
29 rbrHaibi-Zar1, vol. I, str. 88—9; ilbn-Khaldun, vol. VI,
str. 184 = de
Slane, vol. II, str. 73.
30 Ibn-abi-Zar«, vol. I, str. 88, 96; ibn-Khaldun, vol. VI, str. 188.
81 Marorakushi, str. 64.

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

491

Progoni
Pod murabitima, skorašnjim islamskim obraćenicima i baštinicima barbarske
ostavštine, koja još nije bila izumrla, razbuktao se vjerski žar kod nekih
vjerskih zelota (fanatika), koji je doveo početkom dvanaestog stoljeća do mu-
čeništva mnogih hrišćana, Jevreja, pa čak i slobodoumnih muslimana. U toku
vladavine pobožnog Alije (1106—43), sina i nasljednika Yusufova, al-Ghazzalijeva
su djela u Španiji i Magribu32 bila stavljena na crnu listu ili spaljena zbog
primjedbi za koje se smatralo da umanjuju ugled teologa (faqihs), među koje su
spadali i malakit-ski naučnici pravne škole, koju su podržavali murabiti. Al-
Ghazzali se, međutim, stavio na čelo liste istočnih teologa, koji su otvoreno
izražavali da odobravaju legalno mišljenje andaluzijskih teologa (ja-qlhs), da
je Yusuf ibn-Tashfin oslobođen svih obaveza vjernosti koje je dao stranačkim
kraljevima u muslimanskoj Spaniji i da je ne samo bilo njegovo pravo nego i
njegova dužnost svrgnuti ih sa prijestolja33. U Luceni, koju al-Idrisi34 naziva
jevrejskim gradom, osnivač murabitske vlasti u Spaniji pozvao je najbogatije
ljude među svojim istovjernicima u islamskom svijetu da iz svojih džepova
podmire deficit državne blagajne. Pod Umajadima se pravni status špan-skih
Jevreja znatno popravio u poređenju s onim koji su uživali pod vizigotskim
kraljevima i oni su brojčano ojačali. Za vrijeme kalif o-vanja 'Abd-al-Rahmana
III i njegova sina al-Hakama, a zahvaljujući uticaju njegova rizničara Hasdav
ben-Shapruta, mnogi su Jevreji došli s istoka. Kordova je postala centar
talmudske škole, čije osnivanje obilježava početak cvjetanja andaluzijske
jevrejske kulture35. Španski Jevreji su se služili arapskim jezikom i arapskim
načinom oblačenja i imali su iste manire kao i Arapi.

Mozarapi, onaj elemenat stanovništva Španije koji se asimilirao, jezikom i

načinom života, sa pobjedonosnim muslimanima, ali koji je zadržao svoju
hrišćansku vjeru, do ovog se vremena znatno namnožio i zato je postao specijalna
meta restrikcija. U velikim gradovima ovi arabizirani hrišćani živjeli su u
svojim vlastitim četvrtima. Pod Umajadima su imah' svoje naročito činovništvo36
i nisu nosili nikakvih posebnih odijela. Obično su imali po dva imena: jedno
poznatije arapsko, a drugo, više radi formalnosti, latinsko ili špansko. Oni su
praktikovali obrezivanje i držali su hareme. Većina Mozarapa bili su dvojezični;
njihov domaći jezik bio je romanski patoa (patois), koji se razvio iz vulgarnog
latinskog, a iz njega se razvio španski. U gradovima, npr. Toledu, oni su se
stalno služili u pismenim dokumentima, pravnim i trgovačkim, arapskim jezikom
još dva stoljeća poslije hrišćanskog osvajanja od
Nazovi-Arapi
32 Ibid., str. 123; vidi Ihyd', vol. I, str. 28—38.
33 Ibn-Khaldum, vol. VI, str. 187.
34 ?i;fa!t al-Maghrib, izd. Dozy i de Goeje <Leyden, 1866), str. 205.
35 Ibn-abi-Usavbi'ah, vol. II, str. 50.
36 Dva glarvina činovnika zvala su. se na arapskom qumis
(lat. comes,
šp. conde) i qadi al-Na§ara (hrišćanslki sudac).

492

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

strane Alfonza VI god. 108537. Ovaj Alfonzo, kao i više njegovih nasljednika
upotrebljavali su arapsko pismo na novcu. Jedan od prvih aragonskih kraljeva,
Petar I (-f-1104), znao je samo arapsko pismo. Čak i kada su pisali latinski,
Mozarapi su se služili arapskim slovima. Odmah poslije muslimanskog zauzimanja
zemlje dijelovi Biblije su očigledno prevedeni na arapski38, a god. 946. Izak
Velaskez (Isaak Velasqez), Kordovljanin, sa latinskog je preveo Evanđelje sv.
Luke i, možda, tri druga Evanđelja39.
Na temelju jatwa (vjersko mišljenje) svojih teologa Yusuf je god. 1099.
naredio da se sa zemljom sravni lijepa crkva, sagrađena u doba Vizigota, koja je
sada bila u posjedu granadskih Mozarapa. Isti stanovnici Granade su god. 1126.
bih' mačem pogubljeni ili protjerani u Maroko zato što su stupili u prepisku sa
nekim hrišćanskim suverenom na sjeveru. Poslije drugog protjerivanja, nakon
jedanaest godina, malo je Mozarapa ostalo u Španiji.
Vrlo je teško u ono doba bilo povući rasnu demarkacionu liniju između
Mozarapa i muslimana u gradskim općinama. Kao što smo ranije istakli, pravih
Araibljana je od samog početka bilo relativno malo u osvajačkoj vojsci i među
kolonistima. Arapi su bili uglavnom vojne starješine i visoki službenici. Broj
žena koje su pratile vojsku i prve useljenike bio je takođe neznatan. Bolesti i
ratovanja decimirali su prve osvajače i koloniste. Poslije četvrte generacije
mora da je znatno istančala arabljalnska krv zbog međusobnih sklapanja brakova
sa domaćim ženama. Konkubine, robinje i ratne zarobljenice vrlo su potpomogle
proces amalgamiziranja, kao i u drugim zemljama. Ispitivanja Ribere40 pokazala
su da su čak i muslimani u Španiji, tzv. Ma-uri, bili pretežno španske krve. Po
mišljenju ovog modernog špan-skog naučnika, u žilama Ishama II, trećeg
umajadskog kalifa, jedva da je bilo više od jedne tisućnine arapske krvi.
•
Sid Izazivač
U ranom murabitskom periodu svoje ratničke podvige vršio je najromantičniji od
svih moza-rapa i u isto vrijeme najslavniji među junacima španskog viteštva,
Rodrigo Diaz de Bivar, bolje poznat kao Sid41. Potomak plemićke kastiljske
porodice, Rodrigo je najprije stupio u službu Alfonza VI, ali ga je kasnije on
protjerao sa kastiljskih posjeda. Tada se Sid posveti viteškoj karijeri
pristajući sad uz jednu sad uz drugu stranku i, prema prilikama, borio se nekada
protiv muslimana, a nekada i protiv svojih istovjernika. Po svom ponašanju on je
skoro isto toliko bio musliman koliko i hrišćanin. Dok je bio u službi hudidske
dinastije u Saragosi, Rodrigo se ovjenčao slavom i od svojih musli-
37 Za neke njihove spise vidi Angel Gonzales Palencia, Los
Mozdrabes
de Toledo en los siglos XII y XIII, 4 vols. (Madrid, 1926—30).
38 Vidi str. 466.
39 Georg Graf, Die Christlich-arabische Literatur bis zur
jrankišchen Zeit
(Freifourg ion Breisgaiu, 1905), str. 27.
40 Julian Ribera y Terrago, Disertaciones y opusculos (Madrid,
1928), vol. I,
str. 12^—35, 109—12.
41 Od ar. sayyid, u običnom govoru sld, gospodin.

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

493

manskh vojnika dobio naziv el Cid Campeador42. Kruna dostignuća Sida Izazivača
bila je zauzimanje Valencije, god. 1094, koju je on držao uprkos murabitskih
napada sve do svoje smrti god. 1099. U srednjovjekovnim pričama Sid je živio kao
nacionalni španski heroj, primjer viteštva i njegov šampion protiv nevjernika.
Španske su balade oko njegova imena splele aureolu svetosti. Filip II (f 1598)
čak ga je predložio papi za kanonizaciju. Epska pjesma Cantar de mio Cid,
satkana oko Sidova imena sredinom 12. stoljeća, jedna je od najvećih i
najstarijih poema, pjesma koja je veoma uticala na špan-sku misao kasnijih
perioda i mnogo doprinijela uvođenju domaćeg jezika i učvršćenju nacionalnog
karaktera.

Murabitska dinastija u Španiji (1090—1147)43, kao što se i moglo očekivati, bila

je kratkog vijeka. Ona je brzo ispunila sudbonosni ciklus azijskih i afričkih
monarhija, i poslije perioda uspješnih vojnih poduhvata, nastupio je period
lijenosti i pokvarenosti, što je i dovelo do raspadanja i konačne propasti.
Njezini sirovi Berberi, odgojeni u oskudici pustinjskog života, našavši se
iznenada u bogatim oblastima Maroka i An-daluzije, ubrzo su postali iznureni i
mlitavi, štaviše raznježeni mekušci. Oni su ušli u Španiju u vrijeme kada su
među Arapima duhovna zadovoljstva već odavno zamijenila ljubav prema ratu i žeđ
za osvajanjima. Ovo je dalo afričkim osvajačima priliku da se nastane u zemlji,
a u isto vrijeme pokazalo se uzrokom njihove propasti, jer im je to omogućilo
kontakt asimilacije sa kulturom i civilizacijom, za što oni ni u kom pogledu
nisu bili spremni. Po nekom ustaljenom redu, i oni su postali lak plijen svojih
jačih i vitalnijih rođaka Muvahida. U toku cijelog dvanaestog i većeg dijela
prve polovine trinaestog stoljeća u Španiji su se na vlasti izmjenjivale ove
dvije berberske dinastije, čije je sjedište bio Maroko.
Kao i u slučaju murabita i dinastija Muvahida zahvaljuje svoje porijeklo
političko-religijskom pokretu, čiji je osnivač Berber. To je bio Muhammad ibn-
Tumart (ča 1.078 — ča 1130) iz plemena Masmudah44. Muhammad je uzeo
4Z Šp. ekvivalent arap. mubariz, šampion. Vddi str U ar. Campeador
preveden je al-Kaiibltur; iibn-Bassam, »(ail-Dhakhlrah«, Dozy, Recherches, vol.
II, str. V, IX; al-QanbItur, u ibn-'Idharija, vol. III, str. 305—6 (dodatak).
Isp. Maqqari, vol. II, str. 754.
43
(Tashfln)
Pad murabita
Muvahidi

1. Yusuf <1090—1106)
2. 'Ali (1106—43)

3. Tashfln (1143—6)
4. Ibrahlm (1146) 5. Ishaq (1146—7)
44 Ibn-Khaldun, vol. VI, str. 225; ibn-al-Athlr, vol. X, str. 400. Isp.
Marra-kushi, str. 128; ibn-abi-Zar1, vol. I, str. 110; ibn-Khalliikan, vol. II,
str. 426.

494

ARAPI u EVROPI: SPANIJA i SICILIJA

simboličan naziv al-Mahdi45 i proglasio se prorokom koji je poslan da vrati

islamu njegovu čistu prvobitnu ortodoksnost. On je među svojim i drugim divljim
plemenima marokanskog Atlasa propovijedao nauku tawhid o božjem jedinstvu i
njegovom duhovnom začeću kao protest protiv prekomjernog antropomorfizma, koji
je tada pre-ovladavao u islamu. Zato su njegovi sljedbenici nazvani al-Muwah-
hiddun46. Malen, ružan i nakazan, ovaj sin nekog džamijskog fenjer-džije živio
je životom askete i bio je veliki neprijatelj muzike, opijanja i drugih
raznježavajućih sredstava. Dok je bio još mlad čovjek, revnost ga je toliko
zavodila da je na ulicama Fasa (Feza) napadao sestru vladajućeg murabita 'Ali
ibn-Yusufa zato što je hodalao tkri-vena47.
Osnivač muvahid- God' 1130' ibn-Tumarta je naslijedio njegov
ske dinastije prijatelj i vojskovođa 'Abd-al-Mu'min ibn-'Ali,
sin grnčara iz plemena Zanatah, koji je postao
kalif — osnivač muvahidske dinastije, najveće koju je ikada Maroko poznavao i
carstva koje se moglo mjeriti sa svakim carstvom u analima Afrike. Shodno
njihovom učenju da su zajednica pravovjernika, ovi muslimanski unitarci su
počeli paliti i ubijati svuda po Maroku i susjednim zemljama. God. 1144—1146.
'Abd-al-Mu'min uništio je do temelja murabitsku vojsku u blizini Tilimsana
(Tlemcen), koji je istovremeno zauzeo sa Fasom (Fezom), Ceutom, Tandžerom (Tan-
gier) i Agmatom, a poslije jedanaestom]esečnog opsjedanja Marakeša god. 1146—47,
on je učinio kraj murabitskoj dinastiji48. Posljednjeg člana murabitske loze,
dječaka imenom Ishaqa ibn-'Ali ju, unuka osnivača carstva, pogubio je muvahidski
kalif (amir al-mu'minln) uprkos njegovim djetinjim suzama49. Marakeš je sada
postao prije-stonica Muvahida. God. 1145. 'Abd-al-Mu'min poslao je u Španiju,
gdje su carevali politička korupcija, banditstvo i nezadovoljstva, vojsku, koja
je u toku pet godina pokorila cijeli muslimanski dio Poluotoka. Jedino su
Balearski otoci, koji su bili pripojeni umajadskom emiratu god. 903. ostali još
nekoliko godina u rukama posljednjih predstavnika murabita.
Gospodar Maroka i Španije, 'Abd-al-Mu'min je proširio svoja osvajanja god.
1152. na Alžir, god. 1158. na Tunis i god. 1160. na Tri-politaniju. Tako je prvi
put u muslimanskoj istoriji cijela obala od Atlantika do granica Egipta, zajedno
s Andaluzijom, bila ujedinjena u jedno samostalno carstvo. Murabitsko carstvo
je, naprotiv, obu-hvatalo, pored Španije, samo Maroko i dijelove Alžira. Sa
svake propovjedaonice ovog novog ogromnog carstva čitale su se petkom mo-
45 Jhn-.al-Khatlb, JFfulal, str. 78; Kitdb Muhammad ibn-
Tumart, izd. I.
Goldziher (Algiers, 1903), str. 2-~3.
46 Unitarci, iskvareno u šp. Almohejdeis.
47 Iibn-Khaldun, vol. VI, str. 228. Isp. Jbn-Khallikan, vol. II, str. 431.
48 Marraltoushi, str. 145—6; iibn-Khallikan, vol. I, str. 557;
ibn-albi-Dlnar,
al-Mu'nis ji Akhbar I/rlgij/ah wa-Tunis (Tunis, 1286), str. 120.
49 Ibn-al-Athlr, vol. X, str. 412—13.
496

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

litve u ime Mahdija ili njegova kalifa mjesto u ime abasidskog kalifa, kako je
do sada bio običaj50.
Al-Mansur Poslije dugog i slavom ispunjenog vladanja,
'Abd-al-Mu'min je umro god. 1163. Među najveće i
najpoznatije njegove nasljednike spada njegov unuk abu-Yusuf Ya'qub al-Mansur
(1184—99), koji je, kao i mnogi drugi berberski vladari, bio sin neke hrišćanske
robinje51. Na al-Mansurov dvor je Salah-al-DIn (Saladin) poslao sa skupocjenim
poklonima poslanstvo koje je predvodio nećak Usamaha ibn-Munqidh. Salah-al-Din,
koji je priznavao abasidskog kalifa, _akreditovao je poslanstvo na naslov amir
al-Muslimin, mjesto na arnir al-mu'minin. Zbog toga se al-Mansur najprije
skanjivao da li da preuzme akciju. Kasnije, kažu, ipak je poslao u pomoć
muslimanima sto osamdeset lađa protiv krstaša52.
Postojeći al-Mansurovi arhitektonski spomenici spadaju u red najznačajnijih
spomenika kako Maroka tako i Španije. U Sevilji, u koju su Muvahidi premjestili
god. 1170. svoju prijestonicu53, njegovo stupanje na prijesto bilo je obilježeno
podizanjem tornja, koji je sada poznat pod imenom Giralda. Taj je toranj vezan
za veliku džamiju. Na mjestu ove džamije, čija je izgradnja započeta 1172. a
dovršena 1195. god., stoji danas katedrala. U Maroku je, prema alek-sandrijskom
obrascu54, sagradio Ribat al-Fath, a u Marakešu je podigao bolnicu, za koju je
njegov savremenik al-Marrakushi53 mislio da joj nema ravne u svijetu56.
Glavna želja muvahidskih kalifa u Španiji bila je nastavljanje svetog rata,
ali oni u tome nisu imali osobitog uspjeha. Katastrofalni poraz kod Las Navas de
Tolosa god. 1212. imao je za poosljedicu njihovo protjerivanje sa Poluotoka. Ova
se bitka, koju Arapi nazivaju bitkom al-'Uqab (brežuljak), odigrala sedamdeset
milja istočno od Kordove. Hrišćanskom vojskom, u kojoj je Aragon predstavljao
njegov kralj, Navaru njezin kralj, a Portugaliju kontingent templara i drugih
vitezova, komandovao je Alfonzo VIII kastiljski. Među njegovim snagama su se
nalazili i francuski krstaši. Kalif Muhammad al-Nasir (1199—1214), al-Mansurov
sin, bio je na čelu arapskih trupa, kojih je bilo »600.000«, ali je od toga
broja uspjelo da izbjegne smrti samo jedna tisuća57. Al-Nasir je pobjegao u
Marakeš, gdje je poslije dvije godine umro. Muvahidskom režimu u Španiji sada je
50 Za muvahidski khutbah vidi Marrakushi, str. 250—51.
51 Maarrakuishi, str. 189; ibn-abi-Zair', vol. I, str.
142; ibn-abi-Dlnar,
str. 116-47.
« Ibn-Khallikan, vol. III, str. 381; ibn-Khlaildun, vol. VI, str. 246.
58 Maqqari, vol. II, str. 693.
54 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 379.
" Str. 209.
58 Za njegove druge građevine vidi ibn-abi-Zar', vol. I, str. 143, 151—2.
67 Maqqari, vol. H, str. 696. Isp. Marraikushi, str. 236; ibn-abi-Zar",
vol. I, str. 159. Savremeni engleski hroničar tvrdi da je al-Nasir primio god.
1213. od toralja Ivana*, slavnog po povelji Magma Charta i brata Ričarda Lavljeg
Srca, (poslanstvo ikoje mu je ponudilo da mu Engleska plaća danak i da ona
hrišćansku vjeru zamijeni islamskom.

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

došao kraj. Čitava muslimanska Španija nalazila se na koljenima pred osvajačima.
Postepeno je rasparčavana među hrišćanske suverene i lokalne muslimanske
vladare. Među ovim posljednjim Nasridi iz Granade činili su najznačajniju grupu
i zadržali su se kao posljednji predstavnici muslimanske vlasti na Poluotoku.
U Maroku su se al-Nasirovi nasljednici, njih devet na broju i svi 'Abd-al-
Mu'minovi potomci58, održali na vlasti sve dok nije god. 1269. njihovu
prijestonicu Marakeš zauzelo polunomadsko berbersko pleme banu-Marin, ogranak
Zanatah59.
Osnivač nasridske dinastije (1232—1492), koja vuče svoje porijeklo od istaknutog
plemena Khazraj iz Medine, bio je Muhammad ibn-Yusuf ibn-Nasr, obično poznat pod
imenom ibn-al-Ahmar. Odatle drugo ime porodice, banuti-Ahmar. Ibn-Khaldun60,
koji je boravio neko vrijeme u Granadi i bio vezan za dvor jednoga od ibn-al-
Ahmarovih nasljednika, ostavio nam je podroban izvještaj o Muhammadovoj
karijeri. Poslije propasti muvahidskog režima, dok su Kastiljanci postavljali na
vlast pojedine muslimanske poglavice jedne protiv drugih i svakog od njih opet
obarali, Muhammad je sklopio savez sa hrišćanima i uspio da sebi stvori državu
oko Granade, koja je do izvjesne mjere oživjela i dalje nastavila slavu Sevilje
i u toku dva i po sljedeća stoljeća djelovala kao pobornik islama u njegovoj
odbrambenoj borbi protiv sve jače rastuće hrišćanske moći.
Muhammad (1232—73) uzeo je naziv al-Ghalib (pobjednik) i izabrao Granadu za
sjedište svoje vladavine. On i njegovi nasljednici priznavali su vlast
kastiljske dinastije i plaćali joj danak. Arapi, koji su Granadu (Gharnatah)
zbog njezina položaja i klime61 više voljeli nego ijedan drugi grad u
Andaluziji, upoređivali su je sa Damaskom. U njoj su bili nastanjeni mnogi
Sirijci i Jevreji6-. Njezino polje (marj) Vega, koje su obilno natapale rijeke,
pružalo je rijedak prizor vječnog zelenila i ljepote i odgovaralo je polju
Ghutah u Damasku63. Pred kraj nasridskog perioda unutar njezinih zidina
stanovalo je pola milijuna ljudi. Lisan-al-Din ibn-al-Khatib (-f-1374), al-
Maqqa-rijev junak, vezir na nasridskom dvoru i literarni istoričar dinastije,
ostavio nam je velik broj monografija o vladarima i učenjacima Granade koje
donose interesantne podatke o prijestonici.
Alhambra Na breg°vit°J terasi_na jugoistočnoj granici ovog
lijepog grada al-Ghalib je na ostacima jedne ranije umajadske
tvrđave sagradio svoju nadaleko čuvenu tvrđavu al-
58 Za liste vidi al-Zarkashi, Ta'rlkh al-Dawlatayn al-
Muwahhidiyah w-al-
-Havsiyah (Tunis, 1289); Lane-P,oole, Dynasties, str. 47—8; de
Zambaur,
str. 73, 74.
59 Ibn-aM-Zar-, vol. I, str. 174—5, 184.
60 Vol. IV, str. 170—72. Vidi također ibin-al-Khatib, Lamhah, str. 30. i slj.
61 Isp. ibn-al-Khatlb, Ihdtah, vol. I, str. 13.
62 Maqqari, vol. I, str. 109, 721. Isp. ibn-Jubayr, str. 16—17. Vidi str.
455.
63 Ibn-al-Khatlb, Lamhah, str. 13; vidi str. 220.
Banu-Nasr
32 — Istcrija arapa

ARAPI U EVROPI: ŠPANIJA I ŠIClLlJA

-Hamra' (špan. Alhambra crvena tvrđava), nazvanu po crvenom štuku koji je
upotrijebljen u njezinoj izgradnji, a ne po njegovom ličnom nadimku, kako se
ranije mislilo. Tri njegova nasljednika su Al-hambru proširili i dalje je
uljepšavali, tako da je ona postala jedan od značajnijih arhitektonskih
spomenika Španije. Stojeći kao stražar iznad okolne ravnice, ova utvrđena
paiata, poput atenske Akropole, sa svojim ponosnim dekoracijama i arabeskama još
uvijek izaziva sveopće divljenje. U njoj su Nasridi imali dvor, koji je jedno
vrijeme bio oživio slavu muslimanske Španije iz vremena Uma jada i Abadida.
Njihova ljubav prema nauci i umjetnostima privukla je mnoge naučnike, naročito
iz sjeverne Afrike. Njihovo unapređivanje trgovine, naročito svilom s Italijom,
učinilo je Granadu najbogatijim španskim gradom. Pod njima je prijestonica
postala utočište muslimana koji su bježali ispred hrišćanskih najezdi i ona je
bila nasljednica Kordove kao naučni i umjetnički centar. Ali ovo su bile
posljednje zrake zalazećeg sunca španskog islama.

Posljednji dani Granade

Period ponovnog hrišćanskog osvajanja (recon-quista) započeo je još za vrijeme
propasti Uma-jadskog Kalifata, u jedanaestom stoljeću. U stvari, španski
istoričari smatraju bitku kod Kovadonge god. 718, u kojoj je asturijski poglavca
Pelajo (Pelayo) zaustavio napredovanje muslimana, kao tačku stvarnog početka
ponovnog osvajanja. Da su muslimani u osmom stoljeću na brdovitom sjeveru
uništili posljednje ostatke hrišćanske sile, kasnija istorija Španije možda bi
bila sasvim drukčija. Pošto je u prvo vrijeme bio ometan neprestanim međusobnim
trvenjima hrišćanskih poglavica na sjeveru, proces ponovnog osvajanja bio je
znatno ubrzan kada su se konačno ujedinili Kastilja i Leon god. 1230. Do sredine
trinaestog stoljeća ponovno zauzimanje, izuzev Granade, bilo je praktično
potpuno izvršeno. Toledo je pao god. 1085; iza njega su došle Kordova god. 1236.
i Sevilja god. 1248. U drugoj polovini trinaestog stoljeća dva važnija faktora
stupila su u djejstvo: ponovno pokrštavanje i ujedinjavanje Španije. Ponovno
pokrštavanje zemlje išlo je sasvim drukčije od ponovnog osvajanja i
ujedinjavanja. Jedini dio Poluotoka na kome se zaista islam učvrstio bilo je
područje gdje je nekoć cvjetala ranija semit-ska, kartaška civilizacija. Isto je
važilo i za Siciliju, a ta činjenica nije bez značaja. Uopće, linija koja je
razdvajala islam i hrišćanstvo podudarala se sa starom linijom između punske i
zapadne civilizacije. Do trinaestog stoljeća mnogi su muslimani postali
hrišćanski podanici bilo putem osvajanja, bilo putem pregovora, ali su ipak
zadržali svoje zakone i svoju vjeru. Takvi su muslimani nazivani mu-dejari64.
Mnogi su mudejari počeli sada zaboravljati arapski jezik pošto su se isključivo
služili romanskim govorom i manje-više počeli su se asimilirati sa hrišćanima.
Proces konačnog ujedinjenja Španije bio je polagan ali siguran. U ovo
vrijeme hrišćanski teritorij sačinjavala su samo dva kraljev-
84 Od air. mudajjan, čovjek Ikome je (od hrišćanskih osvajača)
dozvoljeno da ostane u mjestu ali pod uslovom da plaća danak.

DANAŠNJA ALHAMBRA I GRANADA

500

ARAPI U EVROPI: ŠPANIJA I SICILIJA

stva, Kastilja i Aragon. Brak između Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske

god. 1469. zastalno je ujedinio krune ova dva kraljevstva. Ovo-ujedinjen je
zapečatilo je sudbinu muslimanske moći u Spaniji. Nasridski sultani, kako isu
bili nazivani65, nisu bili ni po čemu sposobni da se uspješno bore protiv ratne
opasnosti. Posljednji među njima bili su upleteni u dinastičke nemire, što je
učinilo njihov položaj još beznadežnijim. Od dvadeset i jednog sultana66, koji
su vladali od god. 1232. do god. 1492, šest ih je vladalo dva puta, a jedan,
Muhammad VIII al-Mutamassik, vladao je tri puta (1417—27, 1429— —32, 1432—44),
što iznosi za svaku od dvadeset i osam vladavina prosječno oko devet godina.
Konačnu propast je ubrzao bezobzirni postupak devetnaestog sultana Ali-abu-al-
Hasana (špan. Alboacen, 1461—82, 1483—5). On ne samo da je odbio da plati
uobičajeni danak nego je i započeo rat napadnuvši kastiljsku teritoriju. Za
odmazdu Ferdinand je god. 1482. na prepad zauzeo Hammu67, koja je ležala na
podnožju Sijera de Alhama i štitila jugozapadni prilaz u posjede Granade. Na
ovom stjecištu puteva abu-al-Hasanov sin Muhammad abu-Abdullah — po nagovoru
svoje majke Fatime68, koja je bila ljubomorna na jednu špansku69 hrišćansku
konkubinu čijoj je djeci sultan-muž bio naklonjeniji — digne ustaničku zastavu
protiv svoga oca. Pošto je posada tvrđave stala na njegovu stranu, sin
pobunjenik god. 1482. zauze Alhambru i proglasi se gospodarem Granade. Sljedeće
godine ovaj jedanaesti Muhammad u dinastiji, čiji je nadimak bio abu-Abdullah, u
španskran iskvaren u Boabdil, imao je smjelosti da napadne kastiljski grad
Lucenu, gdje je bio potučen i zarobljen. Tada se abu-al-Hasan ponovo vrati na
granadski pri-jesto. On je vladao do 1485. god., kada je abdicirao u korist svog
sposobnijeg brata Muhammada XII, upravitelja Malage, koji je imao nadimak al-
Zaghall (neustrašivi)70. U svome zarobljeniku abu-Ab-dullahu Ferdinand i Izabela
našli su savršeno oruđe da zadaju posljednji udarac zlokobnom muslimanskom
kraljevstvu. Snabdjeven kastiljskim novcem i ljudstvom, abu-Abdullah god. 1486.
zauze dio prijestonice svoga strica, i još jedanput nesretnu Granadu, koja je
imala u isto vrijeme dva sultana, uvuče u razorni građanski rat. Priča koja
govori kako je abu-Abdullah uništio u Alhambri rodoljubivu plemenitašku porodicu
banu-Sarraj (Abencerrage) dio je legendarne istorije posljednjih dana Granade.
65 Itan-Khaldun, vol. IV, str. 172.
68 Za liste vidi Daine-Poole, Dynasties, str. 28—9; Zambaur, str. 58—9.
67 Ar. u značenju »vrući izvor«, odaikle šp. Alhama. Al-Hammah u
Maqqa-
rija, vol. II, str. 801.
68 Ne 'A'ishah; L. S. de Ducena u al-Andaulus, vol. XII (1947), str. 359. i
slj.
69 Rumlyah, kod Maqqar.i<ja, vol. II, str. 803.
70 Rodoslovna taibela posljednjih Naisrida:
18. Sa'd al-Musta<in (1445—6, 1453—61)
19. 'Ali abu-al-Hasan (1461—82, 20. Muhammad XII al-Zaghall
1483—5) (1485—6)
21. Muhammad XI abu-'Abdullah (1482—3, 1486—92).

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

501

U međuvremenu je kastiljska vojska napredovala. Pred njom je padao grad za

gradom. Malaga je osvojena sljedeće godine, a mnogi njezini stanovnici prodani
su u ropstvo. Krug se sužavao oko grada, koji je bio osuđen na propast. Al-
Zaghall je pružio nekoliko puta bezuspješan otpor Ferdinandovoj vojsci, dok je
abu-'Abdullah djelovao kao saveznik na njihovoj strani. U očajanju al-Zaghall
učini posljednji, ali bezuspješni apel na muslimanske vladare u Africi, koji su
upravo u to vrijeme međusobno ratovali. Najzad*e on preda i povuče u Tilimsan71,
gdje je ostatak dana proveo u bijedi i neimaštini, noseći, kako kažu, na svojim
prosjačkim dronjama značku na kojoj je pisalo »Ovo je nesretni andaluzijski
kralj«. Sada je jedino Gra-riada ostala u muslimanskim rukama.
Nekako u isto vrijeme kada je al-Zaghall bio uklonjen, abu-'Ab-dullahovi
patroni zatražili su od svog štićenika da im preda grad. Nadahnut srčanošću
hrabrog vojskovođe, plašljivi 'Abdullah odbi da se pokori. U proljeće sljedeće
godine Ferdinand sa vojskom od 10.000 konjanika ponovo uđe u polje Granade. Kao
i prošle godine, on uništi usjeve i voćnjake i još približi predsitraže
posljednjem uporištu islama u Španiji. Opsada se pretvorila u potpunu blokadu s
namjerom da se grad glađu prisili na predaju.
Kada se približila zima sa strašnom hladnoćom i dubokim snijegom, svakii
pristup gradu spodja bio je zatočen, hrane je ponestalo, cijene su bile visoke i
zavladala je bijeda. U međuvremenu neprijatelj je zauzeo svaki fcomad zemlje
izvan gradsiktih aidiina i onemogućio opsjednutim' stanovnicima da išta zasade
ali da oberu žetvu. Prilike su postajale sve gore i gore... dok nije mjeseca
Safara (decembar 1491)-oskudica u narodu prevršila svaku mjeru72.
Na kraju garnizon je pristao da se preda ukoliko ne bude oslobođen opsade u roku
od dva mjeseca pod sljedećim uslovima: sultan će se sa svim svojim oficirima i
narodom zakleti na poslušnost kastiljskim vladarima; abu-'Abdullah će dobiti
imanje u Bašaratu73; muslimanima će biti zagarantovana lična sloboda pod
njihovim zakonima i biće im dozvoljeno da vrše svoje vjerske obrede74. Pošto je
ugovoreni period istekao, a nikakva pomoć nije došla ni od Turaka ni od
Afrikanaca, Kasitiljanci su ušli u Granadu 2. januara 1492. i »krst je istisnuo
polumjesec« sa njezinih tornjeva75. Sultan sa svojom kraljicom, bogato obučeni,
napustili su svoju crvenu tvrđavu i, praćeni veličanstvenom pratnjom, iz nje su
se udaljili da se više nikad u nju ne vrate. Dok je sultan jahao, okrenuo se i
posljednji put bacio pogled na svoju prijestonicu, zatim je uzdahnuo i briznuo u
plač. Pričaju da
71 Maqqari, vol. II, str. 810.
72 Ibid., str. 811.
73 Šp. Al'pujairras. Riječ, koja označava »pašnjake«, obuhvatala
je brdsko
predgorje južno od Sijera Nevade, sve do Sredozemnog mora.
74 Isp. Akhbdr al-(Asr ji Inqidd' Dawlat bani-Nasr, izd.
M. J. Miiller
(Miinchen, 1863), str. 49.
75 Po legendi tu je iste godine Kristofor Kolumbo
molio od kraljice
Izabele pomoć za svoju pomorsku avanturu, najveću u istoriji, koja je kruni
sana otkrićem Amerike.

502

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

mu se, navodno, njegova majka, do tada njegov zloduh, obratila ovim riječima:
»Ti plačeš kao žena za onim što nisi kao muškarac mogao odbraniti.« Kamenita
uzvisina, odakle je on posljednji put tužno bacio oproštajni pogled, poznata je
pod nazivom El Ultimo Suspiro del Moro (posljednji uzdah Maura).
Abu-'Abdullah se najprije nastanio na svom doznačenom imanju, ali se kasnije
povukao u Fas (Fez), gdje je umro 1533—4. i tu su njegovi potomci one godine
kada je al-Maqqari76 sastavljao svoju istoriju (1627—8) još bili predmet
sažaljenja, »jer su se ubrajali među prosjake«.

Njihova katolička veličanstva Ferdinand i Izabela nisu ostali vjerni uslovima

kapitulacije. Pod vodstvom kraljičinog ispovjednika, kardinala Kimeneza de Ci-
sneros77, započela je god. 1499. kampanja prisilnog prelaza na hriš-ćansku
vjeru. Kardinal je najprije pokušao da spaljivanjem povuče iz opticaja arapske
knjige koje su govorile o islamu. Granada je postala poprište paljenja arapskih
rukopisa. Osnovana je inkvizicija, koja je stalno radila. Svi muslimani koji su
ostali u zemlji poslije zauzimanja Granade bili su nazvani morisci78. Taj se
naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na islam.r Španski muslimani
govorili su romanskim, dijalektom, ali su se služili arapskim pismom79. Mnogi
morisci, ako ne većina, bili su, naravno, španskog porijekla, pa su svi sada
bili »podsjećani« da su njihovi preci bili hrišćani te da se i oni ili moraju
pokrstiti ili osjetiti posljedice. Mudejari su se gru-pisali zajedno sa
moriscima i mnogi su postali kriptomuslimani. U javnosti su ispovijedali
hrišćanstvo, ali su potajno obavljali islamske vjerske dužnosti. Neki su
dolazili kući sa hrišćanskih vjenčanja da se potajno vjenčaju po muslimanskom
obredu. Mnogi su za javnost uzimali hrišćanska imena, a arapska za privatnu
upotrebu. Već je god. 1601. kraljevskim dekretom bilo naređeno da se svi
muslimani u Kastilji i Leonu moraju ili odreći islama ili napuistiti Španiju,
ali, očigledno, taj se dekret nije strogo provodio u djelo. God. 1525.
muslimanski Aragon bio je suočen s istom alternativom. God. 1556.
76 Vol. II, str. 814—15.
77 Njegova najveća usluga bilo je štampanje (1502—17)
Komplutenzijskog
poliglota, prvog izdanja Biblije u originalu sa prevodom.
78 Šip. za »male Mature«. Rimljani su zvali zapadnu Afriku
Mauretanija,
a njezine sitanovnike Mi&uri (vjerovatno feničkog porijekla, što znači
»zapadni«).
Odatle šp. Moro, engleski Moor, sh. Maur. Prema tome, Berberi siu bili pravi
Mauri, ali riječ se obično upotrebljavala za sve muslimane u Špamiji i sjevero
zapadnoj Africi. Pola milijuna muslimana na Filipinima još' su poznati pod
imenom Mori (Moros), koje su im dali Španjolci kad je Magelan god. 1521.
otkrio otok.
79 Literatura koju su ostavili m,arisci različita je i jezički
vrlo intere
santna. Ona se naziva aljalmiado od ar. al-a'jamlt/ah, strani jezik.
Zbirka
ovakvih rukopisa nađena je ispod poda jedne stare kuće u Aragonu, gdje je
očigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. To su Manuscriios arabes
y aljamiados de la Biblioteca de la Junta, izd. J. Ribera i M. Asin (Madrid,
1912). Vidi: A. R. Nykl, A Compendium of Aljamiado Literature (Pariš, 1928).
Progon moriska

MALE DRŽAVE: PAD GRANADE

503

Filip II izdao je zakon tražeći da svi preostali muslimani smjesta napuste svoj
jezik, vjeru, institucije i način života. On je čak naredio da se poruše sva
španska kupatila kao ostatak bezvjerja. Ustanak, drugi istog karaktera, podignut
je u Granadi i proširio se na susjedna brda, ali je ubrzo bio ugušen. Posljednje
naređenje za protjerivanje potpisao je Filip III god. 1609, poslije čega je
uslijedila masovna i prisilna deportacija praktično svih muslimana sa
španjolskog tla. Govori se da je oko pola milijuna ljudi stigla ova sudbina. Oni
su se iskrcali na obalama Afrike ili su uzeli lađe i otplovili u udaljenije
islamske zemlje. Od ovih moriska su uglavnom popunjavani redovi marokanskih
gusara. Cijeni se da je između pada Gra-nade i prve decenije sedamnaestog
stoljeća protjerano ili pogubljeno oko tri milijuna muslimana. Maurski problem
je zauvijek riješen u Španiji, koja je postala očit izuzetak od pravila da se
arapska civilizacija zastalno učvrstila gdje god je bila zasađena. »Mauri su
bili protjerani; za kratko vrijeme hrišćanska Španija je zasjala kao mjesec sa
posuđenim svjetlom. Zatim je došlo pomračenje, i u toj tami od tog vremena
Španija stalno gmiže«80.
80 Lane-Poole, Moors in Spain, str. 280.

POGLAVLJE XL

DUHOVNI DOPRINOSI

Muslimanska Španija je ispisala jedno od najsvjetlijih poglavlja u duhovnoj

istoriji srednjovjekovne Evrope. Između sredine osmog i početka trinaestog
stoljeća, kao što smo ranije istakli, narodi koji govore arapskim jezikom bili
su glavne lučonoše kulture i civilizacije u čitavom svijetu. Štaviše, oni su
bili posrednici i oni su staru nauku i filozofiju obnovili, dopunjavali i
prenosili na takav način da su one učinile mogućom renesansu Zapadne Evrope. U
svemu ovome arapska Španija imala je velikog udjela.
U čisto lingvističkim naukama, u koje ulaze fi-
književnost lologija, gramatika, leksikografija, andaluzijski
Arapi su daleko iza iračkih Arapa. Al-Qali
(901—67), ranije spomenut kao jedan između eminentnih profesora kordovskog
univerziteta, rođen je u Jermeniji i školovan u Bagdadu. Njegov glavni učenik
Muhammad ibn-al-Hasan al-Zubaydi1- (928—89) pripadao je porodici koja je bila
rodom iz Himsa, ali je on rođen u Sevilji. Al-Zubaydija je al-Hakam postavio da
vodi nadzor nad odgojem njegova mladog sina Hishama, koji ga je kasnije imenovao
kadijom i glavnim sucem Sevilje. Al-Zubaydijevo glavno djelo bio je
klasificirani spisak gramatičara i filologa koji su živjeli do njegova vremena.
Al-Suyuti se obilato njime koristio u svome djelu Muzhir. Na ovom mjestu treba
spomenuti da je hebrejska gramatika, koja se suštinski temeljila na arapskoj
gramatici (v. g. str. 55, br. 29) i do dana današnjega se služi tehničkim
terminima koji su prevod odgovarajuće arapske terminologije, imala svoj začetak
u muslimanskoj Spaniji. Hayyuj Judah ben-David (ar. abu-Zakariya' Yahya ibn--
Dawud), otac naučne hebrejske gramatike, živio je u Kordovi, gdje je i umro
prvih godina jedanaestog stoljeća.
U književnosti je najistaknutiji pisac bio ibn-'Abd-Rabbih (860—
940) iz Kordove, dvorski' pjesnik 'Abd-al-Rahmana IIP. Ibn-
1 Vidi Tha 'alibi, Vatlmah, vol. I, str. 409; ibn-
Khallikan, vol. II, str.
338—40.
2 Vidi Yaqut, Udabd', vol. II, str. 67—72; ibn-Khallikan, vol. I, str. 56—8.

DUHOVNI DOPRINOSI
-'Abd-Rabbih bio je potomak nekog oslobođenog roba Ishama I. Svoju slavu on
duguje antologiji različitih pjesama koja nosi naslov al-'Iqd al-Farld3
(jedinstvena ogrlica) i koju je on lično sastavio. Ona iza knjige pjesama al-
Aghdni zauzima prvo mjesto među djelima o literarnoj istoriji Arapa. Ipak
najveći naučnik i najoriginalniji mislilac medu španskim muslimanima bio je
'Ali-ibn-Hazm (994—1064), jedan od dva ili tri najplodnija uma i jedan između
najplodnijih pisaca islama uopće. Ibn-Hazm je tvrdio da potječe od nekog
perzijskog klijenta, ali je u stvari bio unuk španskog muslimanskog obraćenika
sa hrišćanstva. U mladosti on je krasio, u svojstvu vezira, propadaj uće dvorove
'Abd-al-Rahmana al-Mustazhira i Hishama al--Mu'tadda4, ali kada je propao
Umajadski Kalifat, povukao se u samoću i predao se sav književnom radu. Ibn-
Khallikan5 i al-Qiftic pripisuju njemu četiri stotine svezaka o istoriji,
teologiji, predaji, logici, poeziji i srodnim predmetima. Kao predstavnik
zahiritske škole pravne nauke i teologije (škole doslovnog tumačenja), već davno
preživjele, on je bio neumoran isto kao što je bio aktivan u svojoj literarnoj
djelatnosti. U svom djelu Tawq al-Hamdmah7 (grličina ogrlica), antologiji
ljubavne poezije, on veliča platonsku ljubav. Njegovo najvrednije sačuvano djelo
ipak je al-Fasl ]i al-Milal w-al-Ahwd' w-al--Nihal8 (odlučna riječ o sektama,
herezama i vjeroispovijestima), koja mu je pribavila slavu prvog naučnika na
polju komparativne religije. U ovome djelu on je istakao poteškoće biblijskih
priča, koje nisu uznemirivale druge duhove sve do pojave visoke kritike u
šesnaestom stoljeću.
Za istoriju književnosti period stranačkih kraljeva, naročito Aba-dida,
murabita i Muvahida, bio je osobito važan. Kulturno sjeme posijano u umajadskom
periodu nije dalo prave plodove sve do sada. Građanski ratovi, kojima se
završava period Uma jada, i kasniji dolazak novih dinastija omogućili su da
takvi centri kao što su Sevilja, Toledo i Granada bace u zasjenak Kordovu. Iz
ovog posljednjeg grada arabizirani hrišćani, Mozarapi, koji su bili dobro
upućeni u arapsku književnost, prenijeli su mnoge elemente arapske kulture u
druga sjeverna i južna kraljevstva. U prozi basne, pripovijetke i poučne priče,
koje su počele cvjetati u zapadnoj Evropi u toku trinaestog stoljeća, pružaju
nesumnjive analogije sa ranijim arapskim djelima koja su bila indijsko-
perzijskog porijekla. Ljupke basne Kalllah wa--Dimnah prevedene su na španski za
vladavine kastiljskog i leonskog Alfonzai Mudrog (1252—84), a malo kasnije na
latinski ih je preveo neki pokršteni Jevrejin. Neki perzijski prevod postao je,
posredstvom
3 Više izdanja, nijedno kritično. Ono koje je ovdje upotrebij<avaaio
ima
3 volumena (Cairo, 1302).
4 Yaqut, Udaba', vol. V, str. 87.
5 Vol. II, str. 22.
6 Str. 233.
7 Izd. D. K. Petrof (Leyden, 1914); prev. A. R. Nyikl, The Dove's
Neck-Ring
about Love and Lovers (Pairis, 1931).
8 Nema naučnog izdanj.a. Izdanje koje je ovdje upotrebljavano ima pet
volumena (Cairo, 1347—8). Vidi Asin, Abenhdzam de Cordoba y su historia
critica de las idedss religiosas, 5 vol. (Madrid, 1927—32).

506

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

francuskog, jedan od izvora Lafontena (La Fontaine), kako on sam to priznaje. Sa

magamah, koja je pisana u rimovanoj prozi, a ukrašena je svakovrsnim filološkim
zanimljivostima i namijenjena za poučavanje etičkih principa putem avantura
nekog viteza-junaka, čpan-ski pikareskni roman ima mnogo dodirnih tačaka. Ipak,
najznačajniji doprinos arapskog jezika književnosti srednjovjekovne Evrope bio
je uticaj koji je on izvršio svojom formom. On je pomogao da se zapadna
uobrazilja oslobodi uskih i krutih pravila koja je nametala ustaljena
konvencionalnost. Španska literatura, bogata fantastičnim elementima, odaje
arapske obrasce, a to je slučaj i sa duhovitošću Servantesova Don Kihota (Don
Quixote), čiji je pisac jednom bio zarobljenik u Alžiru i u šali je tvrdio da
knjiga ima arapski original.
Poeziia Gdje god i kad god je arapski jezik bio upotreb-
ljavan, tu je postojala jaka želja za pjesničkim
stvaralaštvom. Bezbrojni stihovi išli su od usta do usta, i njima su se divili i
visoko društvo i sitni puk, možda ne toliko zbog njihova sadržaja koliko zbog
muzike i izabrane dikcije. Čilsto i nepatvoreno uživanje u ljepoti i zvučnosti
riječi, karakteristika naroda koji govori arapskim jezikom, ispoljila se i na
španskom tlu. Prvi vladar uma-jadske dinastije bio je pjesnik, a isto tako i
više njegovih nasljednika. Od svih stranačkih kraljeva muze su bile najviše
naklone al--Mu'tamidu ibn-'Abbadu. Za dvorove mnogih vladara vezali su se mnogi
dvorski pjesnici, koji su ih pratili na putovanjima i na ratnim pohodima.
Sevilja se ponosila najvećim brojem otmjenih i osjećajnih pjesnika, ali je
plamen mnogo ranije bio zapaljen u Kordovi, a kasnije je punim sjajem sjao u
Granadi sve dok je taj grad bio glavni branik islama.
Osim ibn-'Abd-Rabbiha, ibn-Hazma i ibn-al-Khatiba, Španija je dala velik
broj pjesnika čije se pjesme još uvijek smatraju klasičnim. Takav je bio abu-al-
Walid Ahmad ibn-Zaydun (1003—71), koga neki smatraju najvećim pjesnikom
Andaluzije. Ibn-Zaydun je pripadao plemićkoj porodici Makhzum, jednom ogranku
plemena Quraysh9. On je najprije bio povjerljivi agent ibn-Jahwara, poglavice
kordovske oligarhije, ali je kasnije pao u, nemilost, možda zbog njegove žarke
ljubavi prema pjesnikinji Walladi, kćerki kalifa al--Mustakfija. Poslije više
godina provedenih u tamnici i progonstvu, njemu je al-Mu'tadid al-'Abbadi
povjerio dvostruku dužnost: velikog vezira i komandanta trupa i dao mu naziv
dhu-al-wizdratayinwj čovjek sa dva vezirata, tj. vezirata mača i vezirata pera.
Po njegovom nagovoru al-Mu'tamid je poslao god. 1068. vojsku protiv Kordove,
koju je on oteo iz ruku Džahvarida. Na al-Mu'tamidovom dvoru, koji je privremeno
bio premješten u Kordovu, ibn-Zaydun je izazvao ljubomoru pjesnika-takmaca i
ministra ibn-'Ammara, čovjeka niska porijekla, koji je najprije živio životom
lutalice, pjevajući u slavu svakog onoga ko je bio voljan da ga nagradi.
Ibn-'Ammar je poginuo
9 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 75—7.
10 Isip. Marrakushi, str. 74, 1. 5.

DUHOVNI DOPRINOSI

507

od ruke svoga patrona al-Mu'tamida u Sevilji god. 1086.n. Pored toga što je bio
savršen pjesnik, ibn-Zaydun je bio i izvrstan sastavljač pisama. Njegovo je
pismo, koje se vrlo mnogo čitalo, ono u kojem on napada ibn-'Abdusa, ibn-
Jahwarova ministra i svoga rivala za ruku ljepotice Wallade. Više stihova koje
je ibn-Zaydun12 uputio Walladi opisuju izvanrednu ljepotu dvorca al-Zahra' sa
njezinim vrtovima i pokazuju duboko osjećanje za prirodu, što je karakteristično
za špansku arapsku poeziju.
Lijepa i talentovana Walladah (t 1087), čuvena takođe zbog svog ličnog šarma
i književne nadarenosti, bila je španska Sapfo. Čini se da su arapske žene
pokazale naročit ukus i sposobnost za poeziju i književnost. Al-Maqqari13
posvećuje čitav jedan odlomak ovim ženama Andaluzije u kojih je »rječitost bila
drugi instinkt«. Walladina kuća u Kordovi bila je stjecište duhovitih ljudi,
naučnika i pjesnika14.
Među manje poznatim pjesnicima mogu se spomenuti abu-Ishaq ibn-Khafajah15 (-
f-1139), koji je proveo svoj život u malom selu južno od Valencije jer nije htio
da se udvara beznačajnim kraljevima svoga vremena, i mladi razuzdani pjesnik iz
Sevilje Muhammad ibn--Hani' (937—73), koji je uputio više panegirika fatimidskom
kalifu al-Mu'izzu16. Smatralo se da je ibn-Hani' bio zaražen mislima grčkih
filozofa17.
Muwashshahs Oslobodivši se do izvjesnih mjera konvencio-
nalnih okova, španska arapska poezija razvila je nove
metričke forme i postala osjećajna i nježna skoro kao današnja moderna lirika,
sačuvavši svoju prirodnu ljepotu. U svojim baladama i ljubavnim pjesmama ona je
ispoljila nježna, romantička osjećanja, koja su prethodila pogledima
srednjovjekovnog viteštva. Do početka jedanaestog stoljeća u Andaluziji su se
razvili lirski oblici muwashshahi8 i zajal. Oba su se oblika zasnivala na
refrenu za hor i, van svake sumnje, oni su pjevani. Muzika i pjevanje su
upotrebljavale i zadržale svugdje vezu sa poezijom.
Abu-Bakr ibn-Quzman (f 1160), putujući pjesnik iz Kordove, putovao je od
grada do grada pjevajući pjesme u slavu velikaša. On je podigao zajal, koji je
dotad bio u rukama improvizatora, na rang
11 Marrakushi, str. 89; ibn-Khaqan, str. 98—9. Isp. ibn-Khallikan, vol.
II,
str. 370.
12 Dlwan, izd. Kamil Kilani i (Abd-al-Rahman Khallfah (Cairo,
1932),
str. 257—8; prev. kod Nicholsona, Literary History, str. 425.
13 Vol. II, str. 536—639.
14 Ibn-Bassam, str. 376.
15 Njegov Dlwdn objavljen je u Kadru god. 1286. O njegovu životu vidi
ibn-Khaqan, str. 231—42; ibn-Khallikan, vol. I, str. 23—4.
16 Zahid 'Ali, Tabyln al-Ma<ani ji Shalrh Dlwan ibn-Hani'
(Cairo, 1352),
str. I i slj.
17 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 367; Maqqairi, vol. II, str. 444.
18 Tako nazvan zbog uipoređivanja sa wishah, dvostrukim pojasom ukra
šenim šarenim biserima, koji žene nose dij'agonalno oko tijela od ramena
do bokova.

508

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

literarnog oblika19. Sto se tiče druge vrste narodnih pjesama mu-loashshah, ona
se ne samo razvila u Španiji nego je tu i ponikla i odatle se proširila po
sjevernoj Africi i Istoku. Među poznatim pjesnicima muwashshah bili su abu-
al-'Abbas20, al-Tutlli, slijepi pjesnik iz Tudele, koji je umro mlad god. 1126,
nakon što je pjevao u slavu 'Alije, sina i nasljednika Yusufa ibn-Tashfina;
zatim Ibrahim ibn--Sahl21 (-f-1251 ili 1260), seviljski obraćenik sa judejstva,
čija sklonost vinu dovodi u sumnju njegov islam. Ovamo spada i Muhammad ibn-
Yusuf abu-Hayyan (1256—1344) iz Granade, poliglot berberskog porijekla, koji je
također napisao perzijsku, tursku22, koptsku i etiopsku gramatiku23. Od njih je
ostala očuvana samo turska.
Arapska poezija općenito, a naročito lirika, izazvala je divljenje domaćih
hrišćana i postala moćan faktor u procesu asimilacije. Dva takva oblika zajal i
muwashshah razvili su se u kastiljski narodni stih villancico, koji se mnogo
primjenjivao u hrišćanskim himnama i božićnim pjesmama. Sekstet, koji se u svom
originalnom obliku vjerovatno rimovao CDE, CDE, nastao je možda pod uticajem
arapskog za jala, čiji se obrasci mogu naći u djelima andaluzijskih pjesnika.
Al-Qazwlni21 (f 1283) tvrdi da u Šilbu (Silves), u južnom Portugalu, čovjek može
sresti i orače koji su sposobni da improviziraju stihove. Ovo podsjeća na mnoge
ljude u današnjem Libanu, qawwa-lun, koji improvizirano stvaraju narodne pjesme,
od kojih neke oni još uvijek nazivaju zajal i mmvashshah. Pojavljivanje određene
literarne sheme platonske ljubavi na španskom jeziku već u osmom stoljeću
ukazuje na očigledan uticaj arapske poezije. U južnoj Francuskoj prvi
provansalski pjesnici se pojavljuju u punoj snazi pred kraj jedanaestog
stoljeća, opisujući tanane ljubavne osjećaje jednim bogatim, fantastičnim i
slikovitim načinom izražavanja. Trubaduri25, koji su živjeli u dvanaestom
stoljeću, imitirali su svoje južne savre-menike, pjesnike zajala. Po ugledu na
arapske presedane, kult gospođe iznenada se pojavljuje u jugozapadnoj Evropi.
Chanson de Ro-land (pjesma o Rolanu), najotmjeniji spomenik rane evropske
književnosti, čija pojava prije 1080. godine obilježava početak nove
civilizacije — civilizacije Zapadne Evrope — jednako kao što Homerove pjesme
obilježavaju početak istorijske Grčke, svoje postojanje može da zahvali svome
kontaktu sa muslimanskom Španijom.
19 Ibn-Khalduin, Muqaddamah, str. 524. Ibn-Quzmanove pjesme objavio
je A. R. Nykl, El_ cancionero (Madrid, 1933).
20 Ibn-Khaqan, str. 273. daje .krivo ime; ilbn-
Khaldun, Muqaddamah,
str. 519.
_21 Njegov Dlwdn štampan u Beirutu god. 1885. O njemu vidi Kutubi, Fawdt,
vol. I, str. 29—35; Maqqari, vol. II, str. 351—4; Soualah Mohammed, Ibrahim Ibn
Sahl (Algiers, 1914).
22 Al-Idrak li-Lisdn al-Atrdk, izd. Ahmed Caferoglu (Istanbul,
1930--31);
prva ili druga (najranija turska gramatika.
23 Kutubi, vol. II, sibr. 356; Maqqari, vol. I, str. 823. i
slj. Za druge pje
snike vidi Ibn-Khiaiduinr Muqaddamah, str. 518—34.
24 Athdr, str. 364. R. Menendez Pidal u Bulletin hispanique, vol.
40 (1938),
str. 337. i slj. A. R. Nyfcl u ibid., vol. XLI (1939), str. 305—15.
25 Ova je riječ možda došla od ar. tarab, muzika, pjesma; Ribera,
Diser-
taciones, vol. II, str. 141.

DUHOVNI DOPRINOSI

509

Prosvjeta Osnovna se nastava zasnivala, kao i u svim mu-

slimanskim zemljama, na pisanju i čitanju iz
Korana i na arapskoj gramatici i poeziji. Mada uglavnom privatna stvar,
školovanje je ipak bilo vrlo rašireno tako da je velik procenat španskih
muslimana mogao čitati i pisati26. Takva situacija nije vladala u Evropi toga
vremena. Veća je važnost pridavana funkciji učitelja osnovne nastave nego u
ostalim islamskim zemljama. Položaj žena u obrazovnom životu, kako ga slika
pisac al-Maqqari27, a potvrđuju činjenice literarne istorije, dokazuje da su se
u Andaluziji zakoni, koji su ženama zabranjivali da uče čitati, vrlo malo
primjenjivali.
Visoka se nastava temeljila na tumačenju Korana i na teologiji, filozofiji,
arapskoj gramatici, poeziji, leksikografiji, istanji i geografiji. Više većih
gradova imali su škole univerzitetskog tipa. Glavni među njima bili su
univerziteti u Kordovi, Sevilji, Malagi i Granadi. Među odsjecima kordovskog
univerziteta nalazila se astronomija, matematika i medicina, pored teologije i
prava. Broj upisanih studenata morao se penjati na tisuće i njegova diploma
otvarala je put za najunosnije položaje u državi. Univerzitet u Granadi osnovao
je sedmi Nasrid, Yusuf abu-al-Hajjaj (1333—54), čiju je vladavinu krasio
pjesnik-istoričar Lisan-al-Din-ibn-al-Khatib28. Zgrada univerziteta imala je
vrata, pred kojima su se nalazile statue dva lava, isklesana od kamena. Nastavni
plan je obuhvatao teologiju, pravo, medicinu, herniju, filozofiju i astronomiju.
Kastiljski i drugi strani naučnici pomagali su ovu ustanovu. Na ovome, kao i na
drugim univerzitetima bio je običaj da se drže povremeni javni skupovi i
komemoracije, na kojima su bile recitovane originalne pjesme i održavani govori,
obično od članova fakulteta. Omiljeni natpis nad portalima kolegija glasio je
ovako: »Svijet počiva samo na četiri stvari: učenosti mudraca, pravednosti
velikaša, molitvi pravednika i junaštvu hrabrih.«
Uporedo s univerzitetima cvjetale su biblioteke. Dvorska biblioteka u
Kordovi, koju je osnovao Muhammad I (852—86) i povećao 'Abd-al-Rahman III,
postala je najveća i najbolja kada joj je al-Ha-kam II poklonio svoju zbirku.
Velik broj privatnika, među kojima i neke žene, imali su privatne zbirke.

Osobitost muslimanskog života, kojemu su bili strani politički skupovi i

pozorišta, što je bila karakteristična crta stare Grčke i Rima, učinila je
knjige jedinim sredstvom za sticanje znanja. Kao tržište knjiga, Kordova je
zauzimala prvo mjesto u Španiji. Ova anegdota ilustruje duh toga vremena29:
26 isp. str. 480.
27 Vidi str. 507.
28 Lamhah, str. 91, 96. Kasnijih godina Granada je opet
postala centar
arapskih studija u Španiji.
29 Maqqari, vol. I, str. 302.

510

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

Kada sam živio u Kordovi, posjetio sam njezino tržište knjiga tražeći
jednu koja me naročito interesovala. Najzad mi je u ruke došao primjerak lijepo
ispisane i otmjeno povezane knjige. Pun veselja, počeo sam se za nju nadmetati,
ali uvijek me je nadmašio nelko drugi, sve dok nije cijena prešla dozvoljenu
granicu. Ja sam tada rekao licitatoru: »Pokaži mi toga moga takmaca koji je
podigao cijenu više nego što vrijedi knjiga.« On ine zatim odveo do jednog
čovjeka odjevenog u otmjeno odijelo. Pristupajući, ja sam mu rekao: »Neka Alah
očuva našeg gospodina faqlha krepkog i čilog! Ako vam je naročito stalo da
kupite ovu knjigu, ja ću je se okaniti, jer je već nadmetanje prešlo granicu.«
On mi odgovori: »Ja nisam faqlh, niti znam sadržaj knjige. Ali sam upravo
osnovao biblioteku i' učinio na 'tom poslu mnogo kako bih se mogao ponositi među
poznatim ličnostima svoga grada. Ima još praznog prostora u njoj koji će upravo
ova knjiga ispuniti. Vidjevši je ispisanu lijepim rukopisom i dobro povezanu, ja
sam je zavolio i nije mi mnogo stalo koliko ću za nju platiti, jer, hvala
Alahiu, ja sam imućan čovjek.«
Ovo nagomilavanje knjiga u Andaluziji ne bi bilo moguće da nije bilo lokalne
industrije pisaćeg papira, jednog od najvećih doprinosa islama Evropi. Bez
papira, štampa pokretnog tipa, koja je pronađena oko sredine petnaestog stoljeća
u Njemačkoj, ne bi bila uspješna, a bez papira i štampe narodno prosvjećivanje u
Evropi, na onom stepenu do kojeg se razvilo, ne bi takode bilo moguće. Iz
Maroka, u koji je industrija papira bila uvezena s Istoka, ona je prešla u
Španiju sredinom dvanaestog stoljeća30. Yaqut31 spominje Šatibu (Jativa) kao
industrijski centar papira u Spaniji. Filološki podsjetnik ove istorijske
činjenice je engleska riječ »ream« (rizma — 480 araka). Ona je, preko staro
francuskog oblika iste riječi rayme, koja je izvedena iz španske riječi resma,
pozajmljena od arapske riječi rizmah, koja znači svežanj. Poslije Španije,
vještina proizvodnje papira prešla je u Italiju (ča 1268—76), a i to je rezultat
muslimanskog uticaja, vjerovatno iz Sicilije. Francuska takode može da zahvali
svoje prve fabrike papira Spaniji, a ne krstašima, kako neki tvrde. Iz ovih
zemalja industrija se proširila svuda po Evropi. (Abd-al-Rahmanov sekretar
obično je pisao svoja službena saopštenja kod kuće, a zatim ih je slao u
specijalnu kancelariju radi umnožavanja — neki oblik štampe (tab', možda
štamparija na valjku) — odakle su kopije slate raznim vladinim službama32.
 Poslije propasti muslimanske moći u Spaniji se održalo manje od dvije tisuće
svezaka, koje su iz raznih arapskih biblioteka pokupili Filip II (1556—98) i
njegovi nasljednici. Oni su činili jezgro Es-kurijalne biblioteke (Escurial
Librarv), koja se još uvijek nalazi nedaleko od Madrida. U prvoj polovini
sedamnaestog stoljeća Sharif Zaydan, marokanski sultan, bježeći iz svoje
prijestonice, poslao je svoju biblioteku lađom, ali je njezin kapetan odbio da
iskrca knjige na određenom mjestu zato što nije unaprijed primio čitavu isplatu.
Na svom putu za Marsej lađa je pala u ruke španskih gusara i njezin
Papir

30 Vidi str. 318.

31 Vol. III, str. 235.
32 Ibn-al-Abbar, Hullah, str. 137.

DUHOVNI DOPRINOSI

511

knjiški plijen, koji je iznosio tri do četiri tisuće svezaka, po naređenju

Filipa III, deponiran je u Eskurijalu, što je učinilo ovu biblioteku
najbogatijom arapskim rukopisima™.
Monografija U Španiji su se relativno kasno razvile arapska
filologija, teologija, istoriografija, geometrija,
astronomija i druge srodne nauke, jer su muslimani ovdje, za razliku od svojih
isto vjernika u Siriji i Iraku, mogli samo malo naučiti od domaćeg stanovništva.
Čak i poslije njihova ispona, španske naučne discipline su zaostajale iza
naučnih disciplina istočnog kalifata. Zapadni su se muslimani najviše istakli u
disciplinama kao što su: botanika, medicina, filozofija i astronomska
matematika.
Jedan od najranijih i najpoznatijih andaluzijskih istoričara bio je abu-Bakr
ibn-'Umar, obično poznat pod imenom ibn-al-Qutiyah34, koji se rodio i živio u
Kordovi, gdje je umro god. 977. Njegovo djelo Ta'rikh Iftitdh (varijanta Fath)
al-Andalus35, kojim smo se mi služili u ovoj knjizi, obuhvata period od
muslimanskog osvajanja Poluotoka do prvih godina vladavine 'Abd-al-Rahmšna III.
Ibn-al-Qutiyah bio je također gramatičar i njegova rasprava o glagolskoj
konjugaciji3*1 je prva stvar koja je napisana o ovom predmetu. Još jedan
istoričar, koji se rano pojavio i bio još produktivniji, bio je abu-Marwan Hay-
yan ibn-Khalaf iz Kordove, s nadimkom ibn-Hayyan (987 ili 988— —1076). Lista
ibn-Hayyanovih djela iznosi ništa manje nego pedeset naslova, a djelo al-Matln
obuhvatalo je šezdeset svezaka. Na nesreću, samo je jedno djelo, al-Muqtabis fi-
Ta'rikh Rijal-al-Andalus^, došlo do nas. Najvrednije djelo o muvahidskom periodu
napisao je god. 1224. marokanski istoričar 'Abd-al-Wahid al-Marrakushi38, koji
je boravio u Španiji.
Andaluzija je dala velik broj biografa, od kojih je bio prvi abu--al-Walid
'Abdullah ibn-Muhammad ibn-al-Faradi. On je rođen u Kordovi god. 962, gdje je i
studirao i predavao. Kada mu je bilo trideset godina, zaputio se na hodočašće, u
toku kojega se radi studija zaustavio u Kejravanu, Kairu, Meki i Medini. Poslije
povratka bio je postavljen za kadiju u Valenciji. Za vrijeme pustošenja Kordove
od strane Berbera god. 1013. ibn-al-Faradi je u svojoj kući ubijen. Njegovo je
tijelo pronađeno tek poslije četiri dana i bilo se toliko raspalo da je
sahranjeno bez uobičajenog ceremonijalnog pranja i zamatanja39. Ostalo je
sačuvano samo jedno ibn-al-Faradijevo djelo,
33 Vidi njezin katalog, Les manuscrits arabes de l'Escurial, od
Hartwiga
Derenburga, 2 vols. (Pariš, 1884—1903), vol. III, revidirao Levi—
Provemgal
(Pariš, 1928).
34 Vidi Tha<ali,bi, val. I, str. 411—12; iibn-Khallikan, vol. II, str. 336—
8.
 35 (Madrid, 1868); prev. Don Julian Ribera, Historia de la
conquista de
Espahna (Madrid, 1926).
36 Kitdb-al-Apdl, izd. Igarsiz Gaidi (Leyden, 1894).
37 Izd. Meohor M. Antuna, pt. 3 (Pariš, 1937).
38 Al-Mu<jib ji Talkhls Akhbar al-Maghrib, izd. R. Dozy, 2. izd.
(Levden,
1881), prev. E. Fagnan, Histoire des Almohades (Algier, 1893).
39 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 480; Maqqari, vol. I, str. 546.

512

AfcAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

Ta'rikh 'Ulama al-Anđalus40. Ovaj zbornik biografija arapskih naučnika u Španiji

dopunio je ibn-Bashkuwal, abu-al-Qasim Khalaf ibn--•'Abd-al-Malik, jednom
sveskom koju je dovršio god. 1139. i objavio pod naslovom al-Silah fi Ta'rikh
A'immat al-Andalus*1. Ovo je jedno od dva preživjela ibn-Bashkuwalova djela. Za
njega tvrde da je napisao oko pedeset djela42. Ibn-Bashkuwal je rođen u Kordovi
god. 1101. i tu je umro god. 1183. Njegov Silah je nastavio abu-'Abdullah
Muhammad ibn-al-Abbar (1199—1260), iz Valencije, pod naslovom al-Takrailah, li-
Kitab al-Silah43. Pored ovoga djela ibn-al-Abbar je napisao al-Hullah al-
Sh/ara'44, zbornik biografija. Vrijedan je i riječ-nik spanskih arapskih
naučnika Bughyat al-Multamis fi Ta'rikh Rijdl al-Andalus, koji su napisali al-
Dabbi45, abu-Ja'far Ahmad ibn-Yahya (1203), koji su živjeli u Murciji.
U istoriji nauke imamo iz pera abu-al-Qasima Sa'ida ibn-Ahma-da al-
Andalusija (1029—70)46 Tabaqat al-Umam47 (klasifikacija naroda), koje je
poslužilo kao izvor al-Qiftiju, ibn-abi Usavbiji i ibn--al-'Ibriju. Sa'id je bio
toledski kadija pod banu-dhu-al-Nunom i istakao se kao istoričar, matematičar i
astronomski osmatrač. Imena dvojice ljudi koji predstavljaju najviši literarni
domet i koji su se istakli sveobuhvatnošću u istorijskom radu među zapadnim
muslimanima jesu imena dvojice prijatelja i službenika na nasridskom dvoru, ibn-
al-Khatiba i ibn-Khalduna.
Lisan-al-Din ibn-al-Khatib48 (1313—74) bio je potomak arapske porodice koja
je iz Sirije doselila u Spaniju. Pod sedmim nasridskim sultanom Yusufom abu-al-
Hajjajem (1333—54) i njegovim sinom Muhammadom V (1354—9, 1362—91) on je imao
razmetljiv naziv đhu-al-imzdrataT/n49. God. 1371. pobjegao je iz Granade zbog
nekih dvorskih intriga u Fas (Fez), gdje je poslije tri godine, u znak osvete
zbog nekih privatnih optužbi, zadavljen. Njegovom smrću je Gra-nada, ako ne i
cijela arapska Španija, izgubila svog posljednjeg važnog pisca, pjesnika i
državnika. Od preko šezdeset djela koja je ibn--al-Khatib napisao, a koja su
uglavnom pjesnička, beletristička, is-torijska, geografska, medicinska i
filozofska, do nas je došla saču-
40 Izd. Francisko Codera, 2 vols. (Madrid, 1890—92).
41 Izd. Codera, 2 vols. (Madrid, 1882—3).
42 Al-Dhaha'bi, Ta'dhkimt al-Hujiaz, 2. izd., vol. IV
{Hayda>ra<bad, 1334),
str. 129; isp. ibn-Khalliikan, vol. I, str. 305—6.
43 Jedan dio izdao Codera, 2 vols. (Madrid, 1886—9), drugi
M. Alarcon
i C. A. Gonzalez Palencia u Misceldnea de estudios y textos arabes (Madrid,
1915), str. 146—690, dovršili Alfred Bel i M. Ben Cheneb (Algiers, 1919—20).
0 Ibn-al-Abbaru vidi Koitubi, vol. II, str. 282—4; ibn-Khaldun, prev. de
Slan3,
vol. II, str. 347—50; iibn-Khallikan, vol. I, str. 77.
44 Djelomično izdao Dozy (Levden, 1847—51).
45 Izd. Codera i Julian Ribena (Madrid, 1884—5).
48 Dalbbi, Bughyah, str. 311.
47 Izd. L. Cheikho (Beirut, 1912).
48 Al-Maqqari iposvećuje drugu polovinu svoga djela Na/h aI-TIt> životu
1 djelima ibn-al-Kna^Iba. Al-Maqqari je bio iz Tilimsana, ali je sastavio
ovo
djelo, koje je naš glavni izvor za cijelu literarnu istoriju muslimanske
Španije,
u Damasku između 1628. i 1630. god.
49 Vidi str. 506.

DUHOVNI DOPRINOSI

513

vana jedna trećina. Od njih je za nas najvažnija opsežna istorija Granade50.

Abd-al-Rahman ibn-Khaldun (1332—1406) rođen je u Tunisu, u špansko-arapskoj
porodici koja je porijeklom iz plemena Kindah. Osnivač porodice je u devetom
stoljeću iselio iz Jemena u Španiju. Njegovi su potomci živjeli u Sevilji sve do
trinaestog stoljeća. Abd--al-Rahman je držao veći broj visokih položaja u Fasu
(Fezu) grije nego je pao u nemilost i ušao u službu (1361) granadskog sultana
Muhammada VI. Sultan mu je povjerio važnu misiju na kastiljskom dvoru radi
pregovora o miru. Poslije dvije godine, zbog ljubomore svog moćnog prijatelja
ibn-al-Khatiba, ibn-al-Khaldun se vratio u Magrib. Ovdje je bio na više položaja
i najzad se povukao u Qal'at ibn-Salamah51, gdje je započeo svoje istorijsko
djelo. Tu je ostao do god. 1378. God. 1382. on se zaputio na hodočašće, ali je
prekinuo put u Kairu da drži predavanje u njegovoj čuvenoj džamiji al-Azhar.
Poslije dvije godine postavio ga je za glavnog malikitskog kadiju u Kairu
mamelučki sultan al-Zahir Barquq. God. 1401. on je pratio Barquqova nasljednika
al-Nasira Faraja u Damask na njegovoj ekspediciji protiv strašnog Tamerlana
(Timura), koji je primio ibn--Khalduna kao uglednog gosta. Tako je ovaj
istoričar igrao značajnu ulogu u politici sjeverne Afrike i Španije. To mu je
sve divno pomoglo kao priprema za pisanje njegova velikog djela. Njegova opsežna
istorija, koja nosi naslov Kitdb al-'Ibar.wa^Dlwdn al-Mubtada' w-al--Khabar ji
Ayydm al-'Arab w-al-<Ajam w-al-Barbar52 (knjiga istaknutih primjera i popis
subjekta i predikata koji obrađuju istoriju Arapa, Perzijanaca i Berbera), ima
tri dijela: Muqaddamahss (uvodi), koji čine prvi svezak; glavni dio, koji
obrađuje Arape i susjedne narode; i posljednji54, koji u kratkim potezima donosi
istoriju Berbera i muslimanskih dinastija u sjevernoj Africi. Na nesreću,
kritičke teorije, vješto iznesene u Muqaddami, nisu primijenjene u glavnom
dijelu djela. Ipak odsjeci koji raspravljaju o arapskim i ber-berskim plemenima
Magriba uvijek će ostati vrijedan putokaz.
Slava ibn-al-Khaldunu leži u njegovoj Muqaddamah55. U njoj on prvi put
izlaže teoriju istorijskog razvitka koja uzima u obzir fizička fakta klime i
geografije, a isto tako moralne i duhovne snage koje su uticale na razvoj
naroda. Kao čovjek koji se trudio da formu-liše zakone nacionalnog progresa i
slabljenja, al-Khaldun se može smatrati osnivačem — kao što. on i tvrdi za
sebe56 — pravog cilja i
50 Al-Ihdtah fi Akhbdr Gharndtah, 2 vol. (Cairo, 1319), skraćeno izdanje.
51 Sada se zove Tawghzut, istočno ,od Tilimsana, u sjevernom Alžiru.
52 7 vol. (Caiiro, 1284). Na kraju prvoga vol. VII,
počevši od str. 379,
njegova je biografija jedan od važnijih izvora za njegov život. Nju je preveo
M. G. de Slane, Journal asiatique, ser. 4, vol. 3 (1844), str. 5—60, 187—
210,
291—308, 325—53. Vidi Maqqari (Cairo, 1302), vol. IV, str. 6—17.
53 Izdanje M. Quatremerea je starije od kairskog, 3. vol.
(Pariš, 1858);
prev. de Slane, 3 vol. (Pariš, 1862—8), izd. Boutboul (Pariš, 1934—8).
54 Prev. de Slane, Histoire des Berberes et des dynasties
musulmanes de
l'Afrique septentrionale, izd. Paul Casanova, 2. vol. (Pariš, 1925—7).
 55 prev. Franz Bosenthal, Ibn-Khaldun's Muqaddamah), 3 vol.
(New
York, 1958).
56 Muqaddamah, str. 4—5.
33 — Istoriia arapa

514

ARAPI U EVROPI: ŠPANIJA I SICILIJA

prirode istorije, ili, u najmanju ruku, prvim osnivačem sociološke nauke.

Nijedan arapski pisac, pa ni evropski, nije odjedanput tako sveobuhvatno i
filozofski posmatrao istoriju. Svi su kritičari jednodušni u mišljenju da je
ibn-Khaldun najveći istorijski filozof kojega je islam dao i jedan od najvećih
svih vremena.
Geografija Najpoznatiji geograf jedanaestog stoljeća, bio je
al-Bakri, španski Arapin, a najgenijalniji geografski pisac i
kartograf dvanaestog stoljeća, pa i cijelog srednjeg vijeka, bio je al-Idrisi,
potomak kraljevske španske arapske porodice, koji je stekao obrazovanje u
Španiji.
Abu-lUbayd 'Abdullah ibn-'Abd-al- 'Aziz al-Bakri57, najraniji među zapadnim
muslimanskim geografima čija su djela došla do nas, živio je u Kordovi, gdje je
umro u poodmakloj dobi god. 1094. Prozni pisac, pjesnik i filolog, on je osvojio
lovor-vijenac svojom opsežnom geografijom al-Masalik-w-al-Mamdlik5S (knjiga
cesta i kralj evstava), koja je, poput većine geografskih djela srednjeg vijeka,
napisana u obliku putopisa. Djelo je samo djelomično sačuvano.
Al-Idrisi, koji je rođen u Ceuti 1100. god., osvijetlio je vladavinu Rođera
II, normanskog kralja na Siciliji, i s tim u vezi o njemu će se raspravljati.
Putovanja Poslije al-Idrisija arapska geografska literatura
ne može se podičiti velikom originalnošću. Nju
predstavljaju putopisi putnika, koji su u to vrijeme bili brojni. Najpoznatiji
među ovim putnicima bio je ibn-Jubavr59, abu-al-Husayn Muhammad ibn-Ahmad, koji
je rođen u Valenciji god. 1145. i obrazovan u Jativi. Između god. 1183. i 1185.
ibn-Jubayr je preduzeo putovanje iz Granade u Meku i natrag, posjetivši Egipat,
Irak i Siriju — čiji su dijelovi još bili u rukama krstaša — i Siciliju. On je
još dva puta putovao na Istok, 1189—1191. i 1217, ali na ovom posljednjem
putovanju dopro je samo do Aleksandrije, gdje je umro. Njegovo djelo Rihlah™,
opis njegovog prvog putovanja, jedno je od najvažnijih djela ove vrste u
arapskoj književnosti. Još jedan špan-sko-arapski geograf i putnik bio je abu-
Hamid Muhammad al-Mazini (1080/1—1169/70), iz Granade, koji je posjetio Rusiju
god. 1136. Dok je bio među Bugarima u oblasti Volge, on je bio svjedok jedne
trgovačke aktivnosti, o kojoj ne govori nijedan drugi izvor. Radi se, naime, o
trgovini fosiliranom mamutovom bjelokosti, koja se izvozila sve do Kvarizma. Od
nje su se pravili češljevi i kutije61.
Putovanja ibn-Jabayra i al-Mazini ja zasjenila su putovanja
marokanskog Arapina Muhammada ibn-'Abdullaha ibn-Battute, mu-
57 Vidi .ibn-Bashkuwal, vol. I, str. 282; Suyuti, Bughyah, str. 285.
58 Djelomično izdao de Slane (Algiers, 1857).
59 O njemu vidi Maqqairi, Leyden, vol. I, str. 714.
60 Izd. William Wright, 2. izd.," M. J. de Goeje (Levden, 1907).
61 »Tuhfat al-Albalb«, izd. Gaforiel Ferrand, u Journal asiatique, vol.
CCVII
(1925), str. 238.

DUHOVNI DOPRINOSI

515

slimanskog svjetskog putnika srednjeg vijeka. Ibn-Battutah je rođen u Tandžer

(Tangier) god. 1304., a umro je u Marakešu god. 1377. U drugoj četvrti toga
stoljeća on je četiri puta išao na hadž u Meku i u vezi s tim je putovao svuda
po muslimanskom svijetu. Prema istoku on je dopro do Cejlona, Bengala,
Maldivskih otoka i Kine. On je, također, posjetio Carigrad. Posljednja putovanja
god. 1353. odvela su ga daleko u unutrašnjost Afrike. Navodna posjeta njegova
gradu Bulgaru, blizu Kazana i Volge, izgleda da je jedina ozbiljna izmišljotina
u cijelom njegovom izvještaju62.
Arapske geografske studije imale su samo ograničen uticaj na Zapad. One su
održavale staru nauku kuglastog oblika Zemlje, bez kojeg otkriće Novog svijeta
ne bi bilo moguće. Predstavnik ove naučne misli bio je 'Ubavdah Mu-slim al-
Balansi (iz Valencije), koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća63. One
su spasle od zaborava hindusko učenje da poznata hemisfera svijeta ima centar
ili »kupolu svijeta« ili »vrh« koji leži na jednakoj udaljenosti od četiri
strane svijeta. Ova teorija o centru svijeta, zvana arin64, doprla je u neko
latinsko djelo koje je štampano god. 1410. U njemu se Kolumbo upoznao sa naukom
koja ga je prisilila da vjeruje da Zemlja ima oblik kruške i da se na zapadnoj
hemisferi, suprotno centru svijeta (arin), nalazi odgovarajući uzdignuti centar.
Na području astronomske geografije i matematike značajan broj mnogih pojmova
zapadna nauka je ipak primila od Arapa.
Uticaj na Zapad
Astronomija i U ŠP*11^1 su se marljivo njegovale astronomske
matematika studije u drugoj polovini desetog stoljeća i na-
ročitu su sklonost prema njima pokazivali vladari Kordove,
Sevilje i Toleda. Povodeći se za abu-Ma'sharom iz Bagdada, većina andaluzijskih
astronoma je vjerovala u uticaj zvijezda kao u uzrok koji čini na ovoj zemlji
pozadinu svim glavnim događajima između rođenja i smrti. Proučavanje ovog
astralnog uticaj a, tj. astrologije, uslovljavalo je određivanje lokacije mjesta
na čitavom svijetu, zajedno sa njihovim geografskim širinama i dužinama. Na taj
je način astrologija dala velik doprinos studiju astronomije. Najzad, preko
španskih kanala latinski je Zapad našao orijentalne inspiracije u astronomiji i
astrologiji. Vodeća muslimanska astronomska djela prevedena su u Španiji na
latinski, i Alfonzove tablice sastavljene pod pokroviteljstvom Alfonza X u
trinaestom stoljeću pokazuju samo razvoj arapske astronomije.
Spanski arapski astronomi pisali su ugledajući se na prethodna astronomska i
astrološka djela svojih istovjernika na Istoku. Oni su reprodukovali Aristotelov
sistem kao različit od Ptolemejeva i u ime
62 Tuhfat al-Nuzzar fi Ghard'lb al-Am§ar wa-'Aja'ib al-Asfar, izd. i prev. C.
Defremerv i B. R.' Sanguinetti, 3. izd. (Pariš, 1879—93), vol. II, str. 398—9.
88 Sa'id, fabaqat, str. 64. Vidi ibn-flazm, vol. II, str. 78—9; str. 340. 84
Vidi str. 349.
33*

516

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

Aristotela napadali su Ptolemejevo predstavljanje nebeskih putanja. Istaknuta

figura medu ranijim špansko-arapskim astronomima bili su al-Majrlti65 (f ča
1007.), iz Kordove, al Zarqali (ča 1029—ča 1087), iz Toleda, i ibn-Aflah (f
između 1140. i 1150), iz Sevilje.
Abu-al-Qasim Maslamah al-Majriti, najraniji španski muslimanski naučnik od
vrijednosti, izdao je i popravio planetarne tablice (zlj) al-Khwarizmija66, prve
tablice koje je sastavio jedan musliman. On je okrenuo osnovu ovih tablica iz
ere Yazdagirda u islamsku eru i u izvjesnoj mjeri je zamijenio meridijan arln
meridijanom Kordove. God. 1126. Abelard iz Batha preveo je na latinski tablice
koje se pripisuju al-Khwarizmiju. Otprilike poslije četrnaest godina druge važne
tablice zlj al-Battanijeve, koje su sastavljene oko god. 900, preveo je na
latinski Platon iz Tivolija. Mnogo kasnije, direktno s arapskog prevedene su na
španski pod pokroviteljstvom Alfonza X (f 1284), koji nosi nadimke Mudri i
Astronom. Među al-Majritijevim počasnim titulama bila je i al-hasib,
matematičar, jer je on bio smatran vođom (imam) matematičke nauke, uključujući i
mjerenja. On ili njegov učenik Kordovljanin abu-al-Hakam 'Amr-al-Karmani67 (f
1066) upoznali su Spaniju sa djelima Ikhwana al-Safa'.
 Takozvane toledske tablice bazirale su se na posmatranjima i proučavanjima
koja su vršili mnogi španski muslimanski i jevrejski astronomi, među kojima je
osobito bio poznat al-Zarqali (L. Arzachel), abu-Ishaq Ibrahim ibn-Yahya. Ove su
tablice obuhvatale geografske informacije crpljene od Ptolemeja i al-
Khwarizmija, a preveo ih je na latinski u dvanaestom stoljeću Gerard iz Kremone.
Djela Rajmunda iz Marseja također su pisana u velikoj mjeri prema pravilima al--
Zarqalija. Ptolemejevu preuveličanu procjenu dužine Sredozemnog mora od 62° al-
Khwarizmi je skratio skoro na 52°, a al-Zarqali ju je možda sveo na približno
tačan broj od 42°. Al-Zarqali je, očigledno, bio najglavniji astronomski
posmatrač svoga vremena68. On je kon-struisao savršeniji tip astrolaba, koji je
nazvao saflhah69, i prvi je dokazao kretanje sunčevog apogeja u vezi sa
zvijezdama. Prema njegovim mjerenjima, ono je iznosilo 12.04", a njegova je
stvarna vrijednost 11.8". Kopernik citira al-Zarqalija uporedo s al-Battanijem u
svome djelu De revolutionibus orbium coelestium.
U svom djelu Kitab al-Hay'ah10 (knjiga o astronomiji), koju je također
preveo Gerard iz Kremone, Jabir ibn-Aflah (Geber filius Afflae) oštro kritiku je
Ptolemeja i pravilno tvrdi da niži planeti Merkur i Venera nemaju nikakvih
vidljivih paralaksa.! inače ova knjiga ibn-Aflaha je važna zbog poglavlja o
trigonometriji u prostoru i ravni. Otprilike dva i po stoljeća prije ibn-Afle,
al-Battani je po-pularizovao, a možda i pronašao, prve oznake trigonometrijskih
omjera kakve danas upotrebljavamo. Trigonometrijskoj nauci, kao i algebri i
analitičkoj geometriji u velikoj mjeri udarili su temelje Arapi.
85 Rođen u Madžritu (Madrid).
88 Sa'id, str. 69, koga navodi ibn-abi-Usaybi<aih, vol. II, str.
39. Isp. Qifti>
str. 326. Sa<id, koji je lično bio astronom, kritiku je
87 Sa'M, str. 71. «8 Sa'id, str. 75.
89 Qifti. s*r. 57. Isp. Khwarizmi, Majatlh, str. 233—4.

DUHOVNI DOPRINOSI

517

Prvo mjesto među posljednjim španskim astronomima zauzima Nur-al-Din abu-

Ishaq al-Bitruji71 (Alpetragius, -f- ča 1204), učenik ibn-Tufayla. Njegovo djelo
Kitdb al-Hay'ah72, b konfiguraciji nebeskih tijela, nazvano je po svom pokušaju
da oživi, na modificiran način, krivu teoriju homocentričkih sfera. Mada ga
smatraju predstavnikom nove astronomije, al-Bitruji je, u stvari, reprodukovao
Aristotelov sistem. Njegovo djelo označava kulminaciju muslimanskog
antiptolemejevskog pokreta. Do kraja dvanaestog stojeća preveden je s arapskog
na latinski veliki broj Aristotelovih djela o astronomiji, fizici i
meteorologiji, u kojima je većina Aristotelovih misli o geografiji došla do
izražaja.
Arapski astronomi ostavili su besmrtne tragove svoje marljivosti o nebu,
koje svako ko čita nazive zvijezda na jednom običnom nebeskom globusu
(planetariju) može lako uočiti. Većina naziva zvijezda u evropskim jezicima je
arapskog porijekla, npr., Acrab (<aqrab, škorpion), Algedi (al-jadi, jare),
Altair (al-td'ir letač), Deneb (dha-nab, rep), Pherkad (farqad, tele)73, pa i
velik broj tehničkih termina, među kojima »azimut« (al-sumut), »nadir« (nazir),
»zenit« (al-samt), i oni svjedoče o bogatoj baštini islama hrišćanskoj Evropi. U
mate-nometriji »sinus« (lat. sinus) također je prevod arapske riječi jayb
naučnog uticaja. Osim pozajmica, kao što su »algebra« i »algorizam«, koje su
ranije citirane i izvjesni arapski termini prevedeni su na latinski. Algebarski
termin »surd«, koji je pozajmljen u šesnaestom stoljeću iz latinskog »surdus« —
iracionalan, sa značenjem »gluh«, prevod je arapske riječi jadhr asamm
(iracionalni korijen). U trigo-iniometriji »sinus« (lat. sinus) također je
prevod arapske riječi jayb (džep), koja je, opet, adaptacija sanskritskog jlva.
Engleski matematičar Robert iz Čestera (Robert of Chester), koji je živio
sredinom dvanaestog stoljeća, prvi je upotrijebio sinus kao ekvivalent arapskog
jayb u njegovom trigonometrijskom značenju.
 Jedan od najinteresantnijih matematičkih termina pozajmljenih od arapskog
jesu nazivi »cipher«74 ili »zero« u značenju nula. Mada Arapi, kao što smo čuli,
nisu pronašli nulu, ipak su je s arapskim brojkama donijeli u Evropu i naučili
zapadnjake upotrebi ovog vrlo prikladnog obilježavanja i olakšali upotrebu
aritmetike u svakidašnjem životu. U brojčanom sistemu je nula od kapitalne
vrijednosti. Ako u jednom nizu nije označena jedinica, desetica ili potencija na
deset, onda se »ovi mali kružići« upotrebljavaju »da drže nizove«75. Bez male mi
bismo morali redati brojke na tabeli sa stupcima jedinica, desetica, stotica
itd., tj. upotrebljavati računaljku.
70 Isp. Qifti, str. 319, 1.12, str. 393, 1.1; Hajji Khalfah, vol. VI,
str. 506. Kao i većina drugih astronomskih djela, i ova knjiga došla je do nas
samo u obliku rukopisa.
• 71 Iz Pedroche, sjeverno od Kordove.
72 Na latinski preveo Michael Scot god. 1217, a na hebrejski god. 1259.
73 Više o njemu vidi kod Ri'Charda H. Allena, Star-Names and
their Mea-
nings (New Yoirk, 1899); Amln F. al-Mai'luf, al-Mu<jam al-Falaki (Cairo, 1935).
74 Nema srodnosti sa »cipher« u značenju »oodex«, tajno pismo,
koja je
izvedena od ar. sifr, knjiga, prvobitno aramejska riječ.
75 Khwarizmi, Majatlh, str. 194.

518

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

Vidjeli smo ranije da je al-Khwarizmi, pišući u prvoj polovini devetog

stoljeća, prvi napustio obilježavanje brojeva slovima i počeo ih obilježavati
brojkama, uključujući i nulu. Ove brojke on je nazvao hindi, upućujući na taj
način na njihovo indijsko porijeklo. Njegovo djelo o indijskom metodu računanja
preveo je u dvanaestom stoljeću na latinski Adelard iz Batha i sačuvano je pod
naslovom De numero indico, dok je arapski original izgubljen. Štaviše, muslimani
Spanije su pronašli već u drugoj polovini devetog stoljeća brojke oblikom malo
različite, huruf al-ghubdr (slova prašine), koje su ranije bile u upotrebi
zajedno sa nekom vrstom pješčane računaljke. Većina naučnika dokazuju da su
ghubdr brojke indijskog porijekla isto kao i hindu brojke. Drugi tvrde da su one
rimskog porijekla i da su bile poznate prije dolaska Arapa76. Gerbert, koji je
više godina proveo u Spaniji prije nego što je postao papa Silvestar II (999—
1003), prvi je naučno opisao ghubdr brojke. Njegovo se djelo pojavilo oko sto
godina poslije najranijih arapskih rukopisa (874) u kojima su se nalazile takve
brojke. Današnji evropski brojevi su sličniji ghubdr nego hindu brojkama.
Rasprostranjen]e arapskih brojki po nemuslimanskoj Evropi išlo je
nevjerovatno sporo. Hrišćanski aritmetičari u toku jedanaestog, dvanaestog i
jednog dijela trinaestog stoljeća uporno su se držali upotrebe starinskih
rimskih brojki i abakusa ili su pravili kompromis i upotrebljavali nove
algoritme zajedno sa njihovim starim sistemom. Najprije su u Italiji u praktične
svrhe upotrijebljeni novi simboli. God. 1202. Leonardo Fibonaći (Fibonacci) iz
Pize, koga je podučavao učitelj musliman i koji je putovao po sjevernoj Africi,
izdao je djelo koje je označavalo prekretnicu u uvođenju arapskih brojki. Više
nego to, on obilježava početak evropske matematike. Sa starim tipom brojki,
aritmetički napredak u izvjesnoj mjeri bio bi nemoguć. Na nuli i arapskim
brojevima razvila se računska nauka koju danas poznajemo.

Botanika i medicina
Na području prirodnih nauka77, naročito čiste i primijenjene botanike, kao i u
oblasti astronomije i matematike, zapadni muslimani su obogatili svijet svojim
istraživanjima. Oni su pravilno ocijenili spolne razlike kod takvih biljki kao
što su palma i konoplja. Oni su razdijelili biljke u one koje rastu iz sadnica,
zatim u one koje nastaju iz sjemena i, najzad, u one koje su samonikle, što se
vidi iz odgovora ibn-Sab'ina na jedno od pitanja koja mu je postavio car
Fridrih78. Kordovski liječnik al-Ghafiqi79, abu-Ja'far Ahmad ibn-Muhammad
 76 David E. Smith i Louis C. Karpinski, The Hindu-Arabic
Numerals
(Boston i London, 1911), str. 65. i slj.; Solomon Gandz u Isis, vol. XVI (1931),
str. 393—424. Vddi iibn-Khaldun, Muqqadamah, str. 4, 1.22.
77 O konju i konjanicima vidi ibn-Hudhayl, Hilyat al-Fursdn wa-
Shi'ar
al-Shuj<an, izd. Louis Mercier (Pariš, 1922); prev. Mercier, La parure
des
cavaliers et l'insigne des preux (Pariš, 1924).
78 Vidi str. 529.
79 Ghafiq je bio ©rad blizu Kordove.

DUHOVNI DOPRINOSI

519

(f 1165) skupljao je biljke u Španiji i Africi, dao svakoj naziv na arapskom,

latinskom i berberskom jeziku i opisao ih na način koji se može smatrati
najpreciznijim i najtačnijim na arapskom jeziku. Njegovo glavno djelo al-Adwiyah
al-Mujradah (o ljekovitom bilju)80 ne samo da je citirao nego je i praktično
prisvojio njegov kasniji i poznatiji kolega i zemljak ibn-al-Baytar. Pred kraj
dvanaestog stoljeća u Sevilji je živio abu-Zakariya' Yahya ibn-Muhammad ibn-
al-'Aw-wam, čija ralsprava o zemljoradnji al-Filahah ne samo da je najvažnije
islamsko nego uopće najistaknutije srednjovjekovno djelo iz te oblasti. Crpljeno
djelomično iz ranijih grčkih i arapskih izvora, a djelomično iz iskustva
muslimanskih zemljoradnika u Španiji, ovo djelo raspravlja o pet stotina
osamdeset i pet biljki i objašnjava način uzgajanja više od pedeset voćaka. Ono
donosi nova zapažanja o kalemljenju i svojstvima tla i nađubravanja i raspravlja
o simptomima više oboljenja voća i vinove loze, predlažući uz to metode
liječenja. Uprkos njegovoj važnosti, ovo je djelo vrlo malo bilo poznato
arapskim piscima. Za njega nisu znali ni ibn-Khallikan, Yaqiit, niti Hajji
Khalfah, a ibn-Khaldun81 krivo misli da je to redakcija ibn-Wahshiyina82 djela.

Ibn-al-Baytar
Najpoznatiji španski botaničar i apotekar, zapravo, cjelokupnog muslimanskog
svijeta, bio je 'Abdullah ibn-Ahmad ibn-al-Baytar, dostojan nasljednik Diosko-
rida. Rođen u Malagi, ibn-al-Baytar je putovao kao sakupljač trava po Španiji i
po cijeloj sjevernoj Africi. Kasnije je, kao glavni poznavalac trava83, stupio u
službu Ajubida al-Malika al-Kamila u Kairu. Iz Egipta je pravio daleka putovanja
svuda po Siriji i Maloj Aziji. Umro je god. 1248. u Damasku, ostavivši dva djela
posvećena svome patronu al-Salihu Ayyubu, koji je, kao i njegov predšasnik al-
Ka-mil, imao za svoju sirijsku prijestonicu Damask. Jedno od ovih djela, al-
Mughni fi al-Adwiyah al-Mujradah, obrađuje lijekove; drugo, al-Jami'ji al-
Adwiyah al-Mu/rađah84, zbirka je »običnih lijekova« iz
80 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 52. Skraćeno izdanje, 'koje
je pripremio
čuveni hrišćanski istoričar ibn-al-'Ibri, nedavno je štampano pod naslovom
MimtaJchab Kitab Jami' al-Mujradat, izd. Max Meverhof i Jurji §ubhi (Cairo,
1932?), s engleskim prevodiom. Ibin-al-'Ibrijev skraćeni prevod na sirijski je
izgubljen.
81 Muqadddmah, str. 412.
82 U svojoj Bibliotheca Arabico-Hispana Escurialensis, vol.
I, (Madrid,
1760), str. 323. i slj., libanski naučnik Michael Casiri (Ghaziri) prvi je
obratio
pažnju na potpun rukopis ibn-al-'Awwamova djela u Escurialu. Casirijev
učenik Josef Antonio Banqueiri izdao ga je sa š^painskim prevodom, 2 vol.
(Madrid. 1802); <prev. Clement—Mullet, Le Livre d'agriculture, 2 vol., u 3 pts.
(Pariš, 1864—7). Ne zadovoljava ni izdanje ni prevodi.
83 Ibn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 133; Maqqari, vol. I, str.
934; Kutubi,
vol. I, str. 261. Ibn-abi -Usajfoi'ah bio je učenik ibn-al-Baytara i skupljao je
zajedno s njim biljke 01 okolini Damaska.-
84 Al-Jami li-Mufradat al-Adwiyah w-al-Aghdhiyah, 4. vol. (Bulaq,
1921);
njemački prevod od Josepha v, Sontheimera, 2 vol. (Stuttgart, 1840—42), ne
zajdovoljava; f rane. prev. Lucien Leclerc u Notices et extraits des manuscrits
de la Bibliotheque Nationale, vol. XXIII (Pariš, 1877), pt. I, vol. XXV (1881),
pt. I, vol. XXVI (1883), pt. 1.

520

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

životinjskog, biljnog i mineralnog svijeta. U njoj se nalaze grčki i arapski

podaci, dopunjeni vlastitim autorovim pokusima i ispitivanjima. Ono zauzima prvo
mjesto među srednjovjekovnim raspravama svoje vrste. Tu se raspravlja o nekih
1400 predmeta, od kojih su 300, među njima i oko 200 biljki, bili potpuno novi,
dotada nepoznati. Broj citiranih pisaca penje se na sto i pedeset. Dvadesetorica
od njih bili su Grci. Dijelovi latinskog prevoda ibn-al-Baytarova djela Sim-
plicia (obični lijekovi) štampani su u Kremoni još god. 1758.
Medicina Većina špansko-arapskih liječnika bavila se li-
ječničkom praksom kao sporednim zanimanjem,
jer im je stručno zanimanje bilo drugo. Ibn-Rushd, ibn-Maymun, ibn-Bajjah i ibn-
Tufayl bili su bolje poznati kao filozofi i o njima će biti govora kasnije. Ibn-
al-Khatib, o kome smo već govorili kao o majstoru stila i istoričaru, bio je,
kao i mnogi drugi liječnici, vezir. U vezi sa »crnom smrti« (kuga), koja je
sredinom četrnaestog stoljeća harala Evropom i pred kojom su hrišćani stajali
bespomoćni smatrajući je djelom božjim, ovaj muslimanski liječnik iz Granade
napisao je raspravu braneći teoriju zaraze, kako se može vidjeti iz sljedećeg
odlomka85:
Onima toojli govore »Kako možemo dopustiti mogućnlost zaraze kad je vjerski
zalkon pomiče?« mii odgovaramo da se postojanje zaraze može dokazati iskustvom,
ispitivanjem, čulnim zapažanjima i vjerodostojnim vijesitiima. Ove činjenice se
baziraju na dobro zasnoivaniim dokazima. Postojanje zaraze je jaisnio ispitivaču
jer vidi da na onoga ko diodazi u dodir s oboljelim i prelazi zaraza, dok onaj
kfo nema dodira s njim, ostaje zdrav, i da se prenos vrši odjećom, posuđem i
naoiišnicama.
Al-Zahrdwi Najveći arapski hirurg (Arapi nikada nisu dali
velik broj hirurga) bio je abu-al-Qasim (Abul-
casis) Khalaf ibn-'Abbas al-Zahrawi86 (f ča 1013), dvorski liječnik al-Hakama
II. Njegova slava počiva na njegovu djelu al-Tasrif li--Man 'Ajaz lan al-
Ta'allf87 (pomoć onome ko nije dorastao da čita velike rasprave), koje u
posljednjem odsjeku ukratko izlaže hirur-ško znanje onoga vremena. Djelo nas
upoznaje sa novim idejama ili ih samo ističe, npr., sa spaljivanjem rane,
rastvaranjem kamenca u mjehuru i potrebom vivisekcije i disekcije. Kirurški dio
djela preveo je na latinski Gerard iz Kremone. Izdanja ovoga djela izašla su u
Veneciji god. 1497, u Bazelu god. 1541. i u Oksfordu god. 177SS9.
ss »Muqni'at al-Sa'il<an al-Marad al-Ha'il«, izd. i prev. M. • J. Miiller,
Sitzungsberichte der konigl. bđyer. Akademie der Wissenschaften zu Miinchen,
vol. II (Munchen, 1863), str. 6—7, 18—19.
88 Njegovo rodno mjesto al-Zaihra' bilo je čuveno predgrađe Kordove. On
je poznat latinskim piscima pod imenom Abulcasis, ili Albucasds, iskva-renica od
abu-al-Qasim.
87 Ta'llj kod ibn-albi-Usavbi'ha, vol. II, str. 52.
88 Oxfoo:d&ko izdanje Albucasijeva djela De chirurgia ima dio
teksta sa
latinskim prevodom Johna Channinga. Tefkst u cijelosti još nije
objavljen.

DUHOVNI DOPRINOSI
521

Ono je stoljećima služilo kao priručnik hirurgije u Salermu, Mont-pelijeu i

drugim ranim medicinskim školama. U njemu su se nalazile ilustracije
instrumenata, koje su ostavile uticaj i na ostale arapske pisce. One su pomogle
da se udare temelji hirurgiji u Evropi. Kolega al-Zahrawija bio je Hasdav ben-
Shaprut, Jevrejin, ministar i liječnik, koji je na arapski preveo, u suradnji sa
bizantijskim monahom Nikolom, divno ilustrovan rukopis Materia medica
Dioskorida. Njega je, kao diplomatski poklon, poslao bizantijski car Konstantin
VII89 Abd-al-Rahmanu III.
Ibn-Zuhr ^no ^° Je al-Zahrawi bio u hirurškoj vještim,
to je ibn-Zuhr bio u medicinskoj nauci. Abu--Marwan (Abd-
al-Malik ibn-abi-al-'Ala', s nadimkom ibn-Zuhr90 (lat. preko hebrejskog
Avenzoar), bilo je najistaknutiji član najveće liječničke porodice u Španiji.
Ibn-Zuhr se rodio između 1091. i 1094. god. u Sevilji, gdje je umro god. 1162,
pošto je radio kao dvorski liječnik i vezir 'Abd-al-Mu'mina, osnivača muvahidske
dinastije. Svoju originalnost pokazao je time što se ograničio samo na pisanje
iz područja medicine, dok su njegove kolege rasipale svoje snage na više naučnih
grana. Od šest medicinskih djela koja je on napisao, tri su došla do nas.
Najvrednije je al-Taysir fi al-Muddwdh w-al--Tadbir91 (unapređenje terapije i
dijete), koje je on napisao na molbu svoga prijatelja i obožavaoca ibn-Rushda
kao pandan njegovom djelu al-Kulllydt92. Drugo djelo Taysir obrađuje
specifičnije teme nego Kulliyat. U svom djelu al-Kulliydt ibn-Rushd pozdravlja
ibn--Zuhra kao najvećeg liječnika poslije Galena. U najmanju ruku, on je bio
najveći kliničar u islamu poslije al-Razija. Ibn-Zuhru se često pripisuje da je
prvi raspravljao o bolovima u kostima i da je opisao svrab (su'dbat al-jarab).
Međutim, nedavno je dokazano da je u pronalasku svraba on imao prethodnika u
ličnosti Ahmada al-Tabarija (druga polovina desetog stoljeća), u njegovu djelu
Mu(dlajah al-Buq~ -rdtlyah93.
Ibn-Zuhrova porodica dala je oko šest generacija liječnika u direktnoj
liniji. Poslije spomenutog abu-Marwana, njegov sin abu--Bakr Muhammad (f 1198—9)
bio je najistaknutiji član. Njegova slava, međutim, počiva više na njegovom
odličnom poznavanju svih grana arapske književnosti nego na njegovoj liječničkoj
djelatnosti. Njemu se pripisuje više pjesama, među kojima muwashshahs, koje su
protkane vrlo nježnim osjećanjima94. Muwahhid abu-Yusuf Ya'qub al-Mansur
postavio ga je za svog liječnika u Marakešu, gdje ga je
89 Ifbn-abi-Usaybi(ah, vol. II, str. 47, gdje se Romanu pripisuje dar.
90 Vidi ibn-abi-Usaybi'ah, vol. II, str. 66—7.
91 Hebrejski prevod preveden je na »pučki jezik«, možda s venecijanskog
dijalekta. S njega je, opet, preveden na latinski 1280. uz pomoć nekog Jevrejina
u Veneciji, gdje je više puta bilo štampano.
98 Ibn-abi-Usajbi'ali, vol. II, etr. 75—6.
83 Mohamed Rihalb u Archiv Jiir Geschichte der Međizin, vol. XIX (1927),
str. 123—68.
94 Za obrasce vidi Maqqari, vol. I, str. 62—8; ibn-Khallikan, vol. II,
str. 375—6.

522

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

otrovao neki zavidni vezir. Pogrebni govor održao mu je sam kalif. Jedan od
ranijih ibn-Zuhra, djed i imenjak abu-Marwana 'Abd-al--Malika, bavio se
medicinom ne samo u Španiji nego i u Bagdadu, Kejravanu i Kairu95. Drugi
špansko1-arapski liječnik koji se bavio medicinom na istoku bio je 'Ubavdullah
ibn-al-Muzaffar al-Bahili iz Almerije (al-Mariyah). Al-Bahili, pjesnik i
liječnik, stupio je u službu Seldžuka Mahmuda ibn-Malikshaha u Bagdadu i snabdio
ga poljskom bolnicom, koju je prenosilo četrdeset deva96. On je umro u Damasku
god. 1154.
U prvim stoljećima muslimanske dominacije u
srTC71OSC7196 U »N
„ J Španiji istočna kultura je sa višeg nivoa tekla u
Andaluziju, što se može vidjeti iz al-Maqqari-
jeve97 liste španskih učenjaka koji su putovali »u potražnji za naukom« u
Egipat, Siriju, Irak, Perziju, pa čak i u Transoksijanu i Kinu. Međutim, u
sljedećim stoljećima stvari su išle obrnutim tokom, što pokazuju primjeri ibn-
Zuhra i al-Bahilija. Zaista, u dvanaestom stoljeću struja je toliko ojačala da
je preplavila Evropu. U prenošenju arapske medicinske nauke u Evropu,
sjeverozapadna Afrika i Špa-nija, a naročito Toledo, gdje su radili Gerard iz
Kremone i Majki Skot (Michael Scot), igrali su vodeću ulogu. Incijator ovoga
značajnog pokreta upoznavanja Zapada sa naukom Arapa posredstvom latinskih
prevoda bio je Konstantan Afrikanac (j-1087), koji je preveo teoretski dio 'Ali-
ibn-al-'Abbasova djela al-Kitdb al-Malaki98. Rođen u Kartagi, u porodici
beznačajnog porijekla, Konstantin se neko vrijeme vezao uz medicinsku školu u
Salernu, prvu medicinsku školu u Evropi, čije osnivanje legenda pripisuje
četvorici učitelja: Latinu, Grku, Jevrejinu i Saracenu. Konstantinu, zatim
Gerardu iz Kremone (f 1187), prevodiocu al-Zahrawijeva djela Tasrif, al-Rizijeva
djela al-Mansuri, kao i ibn-Sinina al-Qdnun, i Faraju ben-Salimu (Fara-rius,
Faragut), sicilijanskom Jevrejinu, koji je preveo al-Razijev al--Hdwi god. 1279.
i ibn-Jazlahovo djelo Taqwim al-Abddn, srednjovjekovna Evropa ima da zahvali
svoje poznavanje arapske medicine. Na taj su način glavne medicinske tradicije,
muslimanska, jevrejska i hrišćanska, konačno dovedene u takav položaj da su se
mogle amal-gamizirati. Preko ovih i sličnih prevoda više arapskih stručnih
termina ušlo je u evropske jezike. Kao primjer neka nam posluže »ju-lep«, džulep
(ar. julab, od perz. guldb, ružina voda), naziv za ljekovito aromatično piće;
»rob« (ar. rubb) znači gust, s medom ukuhan voćni sok; »syrup«99 (ar. shardb)
rastvor šećera u 'vodi napravljen prema ljekovitoj formuli i često davan kao
lijek sa nekom naročitom terapijom. Riječi »soda«, koja je u srednjovjekovnom
latinskom zna-
95 Sa'id, str. 84, kopirao ga ibn-Abi-Usaybi<ah, vol. II, str. 64; ibn-
Khalli-kan, vol. II, str. 376—7.
16 Maqq<airi, vol. I, str. 899.
97 Vol. I, str. 463—943.
•8 Kirurški dio preveo je na latinski Konstantinov učenik Jovan Sara-censki
(1040—1103), salernitanski liječnik. Vidi str. 334, 597.
99 Za »sherbet« vidi str. 309.

DUHOVNI DOPRINOSI

523

čila glavobolju, a u obliku sodanum lijek protiv glavobolje, treba tražiti

porijeklo u arapskoj riječi suda', jaka glavobolja od koje pršti glava. Izvjesni
medicinski termini su prevedeni, kao što je slučaj i sa matematičkim terminima.
»Dura mater« i »pia mater« latinski su prevodi arapskih termina al-umm al-
jaftyah (tvrda, gruba majka) i al-umm al-raqlqah (nježna majka). Između više
hemijskih termina koji su preko latinskog prešli u evropske jezike iz arapskih
djela koja se pripisuju Jabir ibn-Hayyanu i drugim muslimanskim alhemi-čarima
možemo navesti »alkohol«100, »alembik«101 (destilovača, pre-takača), »alkali«
(alqali), »antimon«102, »aludel«103, »realgar«101 i »tutty105.
Najviša dostignuća arapski intelektualci u Spa-niji postigli su na području
filozofske misli. Ovdje su oni bili posljedna i najjača karika u lancu kojim je
prenesena grčka filozofija na latinski Zapad, u njihovoj i u interpretaciji
njihovih istočnih istovjernika. Oni su dodali svoj vlastiti doprinos, naročito u
tome što su uskladili vjeru i razum, religiju i nauku. Za muslimanske mislioce i
Aristotel i Platon i Koran bili su istina, ali istina mora biti jedna. Stoga se
pojavila potreba da se ove tri istine dovedu u sklad, i oni su se bacili na ovaj
zadatak. Hrišćanski skolastici bili su suočeni s istim problemom; međutim,
njihov zadatak bio je još teži zbog mnoštva dogmi i religijskih tajni u njihovoj
teologiji. Filozofija, koju su naučavali Grci, i monoteistička vjera, koju su
propovijedali hebrejski proroci, bile su, kao što je ranije istaknuto,
najbogatije baštine staroga Zapada i staroga Istoka. Vječna slava pripada
srednjovjekovnim muslimanskim misliocima Bagdada i Andaluzije što su uskladili
ove dvije struje misli i predali ih, dovedene u skladnu harmoniju, Evropi.
Njihov doprinos je prvorazredan i dalekosežan kada se uzme u obzir njegov učinak
na naučnu i filozofsku misao i na teologiju kasnijih vremena.
Unošenje mnoštva novih ideja u zapadnu Evropu, uglavnom filozofskih,
označava početak kraja »mračnog doba« i rađanje skolastič-kog perioda. Kontakt s
arapskom filozofskom mišlju raspalio je interes Evropljana za nauku i
filozofiju, a ubrzalo ga je svježe poznanstvo sa grčkom naukom. Ta dva faktora
uticala su da se kod njih dalje neovisno i brzo razvijao njihov duhovni život,
čije plodove mi i danas još uživamo.
Filozofija

Ben Gablrol
Među najranijim filozofima arapske Španije bio je Jevrejin Salomon ben
Gablrol106 (Avicebron, Avencebrol). Salamon je rođen u Malagi oko 1021. god., a
umro je u
100 Ar. al-kuhl, od toga možda također dolazi eng. »coal«, ugalj.
101 Ar. al-inblq, prvobitno sr.
102 Ar. ithmid, grčkog porijekla.
105 Ar. al-uthdl, posude.
104 Ar. rahj al-ghar, »pećinski prah«.
105 Tutiya' iz samiskrita.
106 Sulayiman ibn-Yahya ibn-Jaiblrul. Isp. §a'id, str. 89.

524

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

Valenciji oko 1058. god. Kao prvi veliki učitelj neoplatonizma na Zapadu, ben-
Gablrol se često uzima za jevrejskog Platona. Kao i ibn--Masarrah107 prije
njega, i on se zalagao za filozofski sistem koji se pripisuje Empedoklu. Tisuću
godina prije njega Filon (Philo), helenistički Jevrejin, filozof iz
Aleksandrije, dao je istočnjački karakter Platonovoj filozofiji pripremivši je
za hristijanizaciju i islamizaciju, a sada joj je, u obliku grčko-muslimanske
filozofije, ben-Gabirol dao zapadnjački karakter i vratio je Evropi. Glavno
djelo ben-Gabir5la bio je Yanbu' al-Hayah (izvor života)108. Kada je prevedeno
na latinski god. 1150. pod naslovom Fons vitae, odigralo je veliku ulogu u
srednjovjekovnoj skolastici i inspirisalo franjevačku školu.

Ibn-Bajjah
Dvanaesto stoljeće bilo je najveće u istoriji filozofske misli u muslimanskoj
Španiji. Ono započinje s abu-Bakrom Muhammadom ibn-Yahyom ibn-Bajj'om (Avenpace,
Avempace), filozofom, naučnikom, liječnikom, muzičarom, komentatorom
Aristotelovih djela, koji je živio u Granadi i Sa-ragosi, a umro god. 1138. u
Fasu (Fezu). Ibn-Bajjah je napisao više rasprava o astronomiji, u kojima je
kritikovao Ptolemejeve postavke i na taj način pripremio put ibn-Tufaylu i al-
Bitrujiju. Njegove druge rasprave govore o ljekarijama, koje je citirao ibn-al-
Baytar, i o medicini. One su izvršile snažan uticaj na ibn-Rushda109. Međutim,
njegovo najvažnije djelo, koje je jedino, pored oproštajnog pisma nekome
prijatelju, preživjelo, jest filozofska rasprava s naslovom Tadbir al-Mutawahhid
(De regimine solitarii, način življenja usamljenika), koja je došla do nas
jedino u hebrejskom izvodu. Cilj ove knjige je da pokaže kako čovjek bez pomoći
može postići ujedinjenje s aktivnim razumom, a u isto vrijeme da pouči da je
cilj filozofije postepeno savršenstvo ljudskog duha posredstvom ujedinjenja sa
božanskim duhom. Muslimanski biografi su ibn-Bajju smatrali ateistom110.
Ibn-Bajjine filozofske misli pokrenuo je korak dalje abu--Bakr111 Muhammad
ibn-'Abd-al-Malik ibn-Tufayl112, filozof aristo-telovac, koji se u Granadi bavio
liječničkom praksom. Kasnije je postao vezir i glavni dvorski liječnik Muvahida
abu-Ya'quba Yusufa (1163—84). Ovakva kombinacija funkcija nije bila neobična u
muslimanskoj državi. God. 1182. on je dao ostavku na položaj dvorskog liječnika.
Njega je naslijedio njegov mlađi prijatelj filozof ibn-Rushd, koga je on
preporučio kalifu. Ova dva učenjaka obasjavala su neu-
107 Vidi Miguel Asin, Abemasarra y su escuela!. Origines cte
la /ilosofio
hispano musulmana {Madrid, 1914).
108 Njegov Islah al-Akhldq izdao je i preveo
St&phen S. Wise, (New
York, 1901).
109 Ibn-abi-Us.aybi.'iaih, vol. II, str. 63, tvrdi da je
ibn-Rushd ibn-Bajjahov
učenik.
110 Ibn-Khallikara, vol. II, str. 372.
111 Odatle njegovo latinizirano ione Abuibacer.
112 Jbn-al-T.ufayl kod Lbn-abi-Usavbi'aih, vol. II, str. 78. Isp.
ibn-abi-Zar-,
vol. I, str. 135; ibn-Khallikan, vol. III, str. 467.

525
mrlom slavom dvor ranijih Muvahida, dinastije koja je u pitanjima teologije bila
puritanska, ali liberalna u pokroviteljstvu filozofije. Rođen u prvoj deceniji
ovog stoljeća, ibn-Tufayl je umro god. 1185. u Marakešu, prijestolnici Muvahida,
gdje je njegov drugi mecena, kalif abu-Yusuf al-Mansur (1184—99), prisustvovao
njegovoj pogrebnoj svečanosti. Njegovo remek-djelo bilo je originalna filozofska
pjesma pod naslovom Hayy ibn-Yaqzdn (onaj koji živi, sin budnoga)113. Glavna
misao te pjesme je da ljudska sposobnost, i kad nije potpomognuta od izvanjskih
faktora, može doći do saznanja višeg svijeta i postepeno pronaći svoju ovisnost
o vrhovnom biću. Ovu pjesmu, jednu od najljupkijih i• najoriginalnijih u
književnosti srednjeg vijeka, najprije je preveo na latinski Eduard Pokok
(Edward Poc-kocke) Mlađi (l671)114, a poslije je prevedena na većinu evropskih
jezika, među ostalim na holandski (1672), ruski (1920) i španski (1934). Neki su
u njoj tražili porijeklo Robinzona Krusoa. Teorija koju ona razvija jest
evoluciona. Ibn-Tufayl je imena svojih ličnosti pozajmio iz kratke i beživotne
priče ibn-Sine, koja ima isti naslov, ali je inspiraciju dobio od ranijih
pisaca, počevši od al-Farabija.
Najveći muslimanski filozof, ukoliko bi se mjerio po uticaju koji je izvršio
naročito na Zapad, bio je špansko-arapski astronom, liječnik i komentator
Aristotela abu-al-Walid Muhammad ibn-'Ahmad ibn-Rushd (Averroes). Ibn--Rushd je
rođen u Kordovi god. 1162. i pripadao je istaknutoj porodici koja je dala više
teologa i kadija. God. 1169—70. on je bio se-viljski kadija, a dvije godine
kasnije kordovski. God. 1182. njega je pozvao u Marakeš abu-Ya'qub Yusuf da
zamijeni ibn-Tufayla u svojstvu dvorskog liječnika. Yusufov sin i nasljednik al-
Mansur protjerao je ibn-Rushda god. 1194. zbog toga što je sumnjao u njegovo he-
retičko učenje. Povod za to davale su njegove filozofske studije. Međutim,
kasnije ga je natrag pozvao na njegovu dužnost u Marakeš, gdje je on uskoro umro
10. decembra 1198115. Tamo se još može vidjeti njegov grob.
Ibn-Rushdov glavni doprinos medicini bilo je enciklopedijsko djelo s
naslovom al-Kulliyatn6 ji al-Tibb (opći zakoni medicine), u kojem se potvrđuje
činjenica da niko ne može dva puta bolovati od malih boginja. Tu je također
dobro objašnjena funkcija mrežnjače. Međutim, ibn-Rushda liječnika potpuno je
zasjenio ibn-Rushd filozof i komentator. Njegovo glavno filozofsko djelo, izuzev
njegovih ko-
Ibn-Rushd
113 Tj. inteldkit čovjekov proizlazi iz intelekta božjeg.
114 prevod je objavljen >u oktobru zajedno s arapskim tekstom koji je
izdao Edward Pococke Stariji. Više izdamja arapskog teksta pojavilo se u
Kairu i Carigradu god. 1299. Postoji samo jedno kritičko izdanje, i to Leona
Gaufchiera (Algiers, 1900; Beirut, 1936), sa francuskim prevodom.
115 Ibn-abi-Usaybi(ah, vol. II, str. 76—7; iibn-aibi-Zar«, vol. I,
str. 135—6;
ibn-Khallikan, vol. III, str. 467.
116 U lat. iskvareno u Colliget, koje etimološki nema ništa
zajedničko sa
glagolom colligo, skupljati.

526

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

mentara, bilo je Tahajut al-Tahafutn7 (bezveznost bezveznosti). To je odgovor na

al-Ghazzalijevo djelo, u kojem on napada racionalizam, a koje nosi naslov
Tahajut al-Falastfah (nepovezanost filozofa)118. U muslimanskom svijetu ibn-
Rushd je po ovome djelu najbolje poznat, i to nepovoljno. U jevrejskom i
hrišćanskom svijetu, međutim, on je u prvom redu poznat kao komentator
Aristotela. Srednjovjekovni komentator, treba da se prisjetimo, bio je pisac
koji je napisao naučno ili filozofsko djelo koristeći se nekim ranijim spisom
kao pozadinom i okvirom. Prema tome, ibn-Rushdovi komentari bili su serija
rasprava koje djelomična uzimaju naslove Aristotelovih djela i parafraziraju
njihov sadržaj. Kako ibn-Rushd nije znao grčki, on se zadovoljio oslanjanjem na
prevode svojih predšasnika u Bagdadu. Njegovi glavni komentari Aristotela bili
su prvo jedan kratki, s naslovom Jami' (izvod, pregled), zatim srednji Talkhls
(rezime) i, najzad, dugi Tafsir ili Sharh (komentar)119. Većina ibn-Rushdovih
komentara sačuvana je u hebrejskim ili u latinskim prevodima sa hebrejskog. Samo
ih je nekoliko na arapskom došlo do nas. I oni su obično pisani hebrejskim
pismom120.
Iako je bio posljednji među velikim filozofima koji su pisali arapski, ibn-
Rushd ipak nije iza sebe ostavio u islamu nikakva učenika. On je više pripadao
hrišćanskoj Evropi nego muslimanskoj Aziji ili Africi. On je za Evropu postao
»komentator«121, kao što je Aristotel bio »učitelj«. Mada su u većini slučajeva
upotrebljavali latinski prevod s nekog hebrejskog prevoda jednog arapskog
komentatora o arapskom prevodu sirijskog prevoda s grčkog originala, na umove
hrišćanskih učitelja i naučnika srednjovjekovne Evrope više je uticao ibn-
Rushdov Aristotel nego ijedan drugi pisac. Od kraja dvanaestog do kraja
šesnaestog stoljeća averoizam je ostao vodeća škola filozofske misli, i to
uprkos lortodoksne reakcije koju je on stvorio najprije među muslimanima u
Španiji, a zatim među talmudisti-ma i, konačno, među hrišćanskim klerom. Ibn-
Rushd je bio raciona-list i tražio je da se sve, izuzev objavljenih vjerskih
dogmi, podvrgne kritici razuma, ali ipak nije bio slobodni mislilac i bezvjerac.
Njegovi pogledi o božanskom stvaranju svijeta bili su evolucioni i ne stvar od
nekoliko dana, nego vječnost. Raniji muslimanski aristote-lovci smatrali su
autentičnim veći broj apokrifnih djela, među kojima i neka djela neoplatoničkog
karaktera. Ibn-Rushdova filozofija tražila je vraćanje na čistiji i naučniji
aristotelijanizam. Pošto su crkvene vlasti očistile prijekorna mjesta iz tih
djela, Ibn-Rushdovi su spisi uvedeni kao propisano štivo na univerzitetu u
Parizu i drugim višim naučnim ustanovama. Sa svim njegovim odlikama i svim
117 Izd. Maurice Bouyges (Beirut, 1930); prev. S. Van den Bergh,
2 vol.
(Oxford, 1954).
118 Konstatovani su pogledi Aristotelovi i neoplatonički u
njegovom djelu
Maqa?id al-Falasifah (Cairo, 1331).
119 Potpunu listu vidi kod Ernesta Renana, Averroes et
l'averroisme, 2. izd.
(Pariš, 1861), str. 58—79; Saiton, Introduction, vol. II, sitr. 356—61.
120 Njegov Talfchfs Kitdb al-Maquldt, rezime
Aristotelovih Kategorija,
izdao je Maurice Bouvges (Beirut, 1932).
 121 Ili da citiramo Dantea »Averrois che il gran comento feo« (i
Averoesa,
velikog tumača), Pakao, pjev. IV, st. 144.

DUHOVNI DOPRINOSI

527

pogrešnim shvatanjima koja su vezana za njegovo ime, duhovni pokret koji je

započeo ibn-Rushd i nastavljen je produžio kao živ faktor u evropskoj misli sve
do rađanja nove eksperimentalne nauke.
Za prvo mjesto poslije ibn-Rushda među filozofima ovog doba jedini je kandidat
njegov sav-remenik Jevrejin i drug Kordovljanin abu-'Imran Musa ibn-Maymun (heb.
Mdsheh ben-Maimon122, lat. Maimonides), najčuveniji među hebrejskim liječnicima
i filozofima cijele arapske epohe. Ibn-Maymun rođen je u Kordovi god. 1135123,
ali je njegova porodica napustila zemlju zbog progona od strane Muvahida i
nastanila se u Kairu oko god. 1165. Tvrdnja al-Qiftija124 i ibn-abi-Usaybi'je125
da je ibn-May-mun u Španiji javna ispovijedao islam, a potajno judejstvo nedavno
je podvrgnuta oštroj kritici. U Kairu je on postao dvorski liječnik slavnog
Salaha-al-Dina i njegova sina Malika-al-(Aziza. Od god. 1177. držao je glavni
vjerski položaj u jevrejsktoj općini126 u Kairu, gdje je umro god. 1204. Shodno
njegovim željama, njegovo je tijelo na rukama odneseno putem kojim je nekoć Moj
si je išao i zakopano je u Tiberijadi, gdje njegov skromni grob još uvijek
posjećuje velik broj hodočasnika. Bolesni, siromašni Jevreji današnjeg Egipta
još uvijek traže ozdravljenje od svoje bolesti proboravivši noć u podzemnoj
sobici sinagoge Rabbi-Mosheh ben-Maymuna u Kairu.
Ibn-Maymun istakao se kao astronom, teolog, liječnik i, iznad svega, kao
filozof. Njegova se medicinska nauka zasnivala na standardnom galenizmu njegova
vremena, koji je on crpao iz djela al--Razija, ibn-Sine i ibn-Zuhra i osvježio
je racionalnom kritikom zasnovanom na ličnim zapažanjima. Ibn-Maymun je
unaprijedio metod obrezivanja, pripisivao je hemoroide konstipaciji, protiv njih
propisivao laku dijetu, pretežno vegetarijansku, i gajio napredne ideje o
higijeni. Njegovo najpopularnije medicinsko djelo bilo je al-Fusul ji al-Tibb
(aforizmi o medicini). Njegovo glavno filozofsko djelo nosilo je naslov Dalalat
al-Hd'irln121 (vođa zbunjenih). U njemu je on pokušao da izmiri jevrejsku
teologiju sa muslimanskim aristoteli-janizmom ili, u širem smislu, vjeru sa
razumom. Proročanske vizije on je tumačio kao psihičke doživljaje. U najmanju
ruku, do te je mjere bio šampion naučne misli protiv biblijskog
»fundamentalizma-da je izazvao gnjev konzervativnih teologa, koji su smatrali
njegovu knjigu za daldlah (zabludu, pogrešku). Njegove filozofske misli bile
Ibn-Maymun
122 On se spominje i kao Mosheh haz-zšman, »Moj si je svoga
vremena«.
Popularna jevrejska izrelka »Od Mojsija do Mojsija nije bilo nikoga slična
Mojsiju {Maimonides)« izražava visoki položaj koji je on uvijek imao kod
Jevreja.
123 Njegova asamstogodišnjica proslavljena je u čitavom
civilizovanom
svijetu.
124 Str. 318—19.
15 Vol. II, str. 117.
126 Ar. ra's al-millah, hebr. ndgld.
127 Izdao hebrejskim pismom i preveo na francuski Salomon
Munk. 3 vol.
(Pariš, 1856—66).

528

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

su slične mislima ibn-Rushda, mada se on samostalno i neovisno razvi jao. Kao i
ibn-Rushd, ni on nije znao grčki i potpuno je ovisio o arapskim prevodima.
Teorija stvaranja koju je on izložio (uz koju, međutim, nije pristajao) bila je
atomistička. Ona se razlikovala od druge dvije teorije uz koje su pristajali
mislioci koji su arapski pisali, tj. od fundamentalističke teorije, po kojoj je
bog stvoritelj svega, i filozofske, koja je bila neoplatonska i
aristotelijanska. Njegova djela, sa većim izuzetkom, bila su pisana na arapskom
jeziku, ali hebrejskim pismom, i ubrzo su prevedena na hebrejski, a kasnije
djelomično i na latinski. Njihov uticaj, koji je bio dalekosežan i prostorno i
vremenski, uglavnom se osjetio kod Jevreja i hrišćana. Sve do osamnaestog
stoljeća ona su ostala glavni posrednik preko kojega je jevrejska misao dolazila
Nejevrejima. Novi kritičari otkrivaju tragove toga uticaj a u dominikanskoj
školi, kako svjedoče djela Alberta Velikog, Albertova takmaca Duns Skota (Duns
Scotus), Spinoze, pa čak i Kanta.

Ibn-'Arabi mistik 9lavni mistik ov°ga doba bio Je 3edan

španski Arapin abu-Bakr Muhammad ibn-'Ali
Muhyi-al-Dm ibn-'Arabi128, najveći spekulativni um islamskog su-fizma.
Ibn-'Arabi rođen je u Murciji (Mursivah) god. 1165. i veći dio života proveo je
u Sevilji, sve do god. 1201—2, kada je otišao na sveti hadž, poslije kojeg je
ostao na Istoku sve do svoje smrti u Damasku god. 1240129. Tu se još nalazi
njegov grob u jednoj džamiji. Dvanaesto stoljeće bilo je na Istoku svjedok
početka vrlo aktivnog rada na organizovanju muslimanskog vjerskog života, koji
je odgovarao mo-naškim redovima ranog hrišćanstva. Ibn-'Arabi, koji je zastupao
ilu-minističku (ishrdqi) ili pseudo-Empedoklovu, neoplatoničku i pantei-stičku
školu, koju su osnovali ibn-Masarrah i ben-Gablrdl, bio je čovjek koji je ovome
sufijskom pokretu dao kostur njegove spekulativne filozofije. Najveći
predstavnik ove škole na Istoku bio je al-Suhra-wardi (f 1191), čije perzijsko
porijeklo i isticanje metafizike svjetla otkrivaju manihejsko-zaratustrovski
uticaj. Njegovo je veće djelo Hikmat al-Ishraq (mudrost iluminacije).
Iluministička škola nazvana je tako jer, prema njezinom mističkom učenju, boga i
svijet duhova treba tumačiti kao svjetlo, a proces naše spoznaje kao iluminaciju
odozgo, posredništvom duhova viših sfera130. Za svoje pristalice ibn--'Arabi bio
je al-shaykh al-akbar, veliki učitelj. Njegov sistem je izložen u ogromnom
mnoštvu spisa131, od kojih su najveći uticaj osta-
128 Na Istoku on je općenito poznat kao iibn-'Arabi da bi se
razlikovao
od njegova zemljaka i tradicionaliste abu-Bakra ibn-al-< Arabija. Među nje
govim nisbahs on je nosio nadimak al-Hatimi al-Ta'i, podrazumijevajući pri
tom porijeklo od Hatim-al-Ta'i.
129 Ibn-al-Jawzi, Mir'at al-Zamdn, izd. James R. Jewett
(Chicago, 1907),
str. 487; Maqqari, vol. I, str. 667; Kutubi, vol. II, str. 301; al-Sha'rani, al-
Yo-
waqlt w-al-Jawdhir (Cairo, 1905), str. 8.
130 Hajji Khalfah, vol. III, str. 87. i slj.; Carra de Vaux,
u Journal asia-
tique, ser. 9, vol. 19 (1902), str. 63—94.
181 Od 289 djela koja mu pripisuje Brookelnoamn, vol. I, str. 442—8,
njih 150 postoji i danas.

DUHOVNI DOPRINOSI

529

vila djela al-Futuhat al-Makklyah132 (objave Meke) i Fusus al-Hi-kam133 (ležišta

mudrih pravila). Ibn-'Arabi je Danteov134 prethodnik. U poglavlju 167.
Futuhata135, koje nosi naslov »Kimiya' al-Sa(adah'< (alkemija sreće) i sadrži
ezoteričku alegoriju čovjekova uzlaska na nebo, i u drugom, još neobjavljenom
djelu, pod naslovom al-Isra'ila Maqdm al-Asra (noćno putovanje prema stanu
najuzvišenijeg bića), u kojem on govori o predmetu Prorokova penjanja do sedmog
neba.
U pravnoj nauci ibn-'Arabi je nominalno pripadao školi zahiri (doslovnog
tumačenja) svoga zemljaka ibn-Hazma. U stvarima spekulativne vjere on je važio
kao batini (ezoterik — mistik)136. Po filozofskoj teoriji, on je bio
panteistički monist, kao što pokazuje njegovo učenje wahdat al-wujud (jedinstvo
postojanja). Njegova osnovna postavka jeste da stvari prije postoje kao ideje
(a'yan thdbitah) u božjoj spoznaji, odakle proizlaze i kuda se ponovo vraćaju.
Nema stvaranja ex nihilo (iz ničega). Svijet je samo vanjski aspekt boga, koji
je njegov unutrašnji aspekt. Između esencije i njezinih atributa, tj. boga i
svemira, nema stvarne razlike. Ovdje muslimanski misticizam prelazi u panteizam.
Božansko se očituje u ljudskom, a savršen je čovjek (al-insdn al-kamil),
naravno, Muhamed. Muhamed je također kalimah logos -- riječ, kao što je Isus
bio. Pravi mistik, po mišljenju ibn-'Arabi ja, ima samo jednog vođu, a to je
unutarnje svjetlo, i on će naći boga u svim religijama137.
Uticaj iluminističke škole, čiji je najveći predstavnik u Spaniji bio
ibn-'Arabi, očigledan je ne samo u perzijskim i turskim sufijskim krugovima138
nego i u tzv. augustinskoj skolastici kojoj pripadaju Duns Skot, Rodžer Bejkn
(Roger Bakon) i Rajmund Lul (Ravmund Luli)139. Drugi Murcijanac, abu-Muhammad
(Abd-al-Haqq ibn-Sab'in (ča 1217—69), zastupao je isto mišljenje i pisanje kao i
ibn-'Arabi. Njegova nadmoćnost u sufijskim krugovima donijela mu je zavidnu
titulu Qutb-al-Din (stožer vjere). Međutim, on je najbolje poznat po odgovorima
al-Ajwibah an al-As'ilah al-Siqilllyahuo (odgovori na sicilijška pitanja), koje
je napisao, na učena pitanja o vječnosti materije, prirodi, besmrtnosti duše,
predmetu teologije i sličnim koja mu je postavio Fridrih II Hohenstaufovac, a
prenio ih Muvahid 'Abd--al-Wahid al-Rashld (1232—42). Ibn-Sab'm, koji je tada
boravio u
132 2. izd., 4. vol. (Bulaq, 1293).
133 (Bulaq, 1252).
134 Vidi str. 119.
135 Vol. II, str. 356—75.
136 Maqqairi, vol. I, sir._ 569. i slj.
137 Ibn-'Arabi, Tarjumdn al-Ashwaq, izd. i prev. Nicholson
(London, 1911).
str. 19—67.
is8 Najveći sofijski pjesnik Jalal-al-Din-al-Rumi, koji je umro nekih
trideset godina poslije ibn-'Arabija, bio je s njim povezan preko jedinog
učenika ibn-'Arabi ja. Ceuti, odgovorio je opširno u terminima islamske
ortodoksne nauke
139 U svom El Islam cristianizado (Madrid, 1931), Asin hoće da
dokaže
kako je muslimainski sufizam, kakvog ga predstavlja ibn-'Arabi, bio svjesno
ili nesvjesno imitacija hrišćainskog manastirskog misticizma.
140 Još neobjavljeno. Vidi M. Amari, Bibliotheca Arabo-Sicula
(Leipzig,
1855—7), str. 573—7; u Journal asiatique, ser. 5, vol. I (1853), str. 240—74.
Vidi
također A. F. Mehren, loc. cit., vol. XIV (1879), str. 341—454.
3* — istorija arapa

530

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

i ponudio je hrišćanskom caru na Siciliji lični intervju. Međutim, odbio je

novčanu nagradu koja mu je bila ponuđena za popunjavanje shrikiqiyah (tajne
iluminističke filozofije) još nije objavljeno. On je srikiqlyah (tajne
iluminističke filozofije) još nije objavljeno. On je jedan od rijetkih muslimana
u istoriji koji je počinio samoubistvo prerezavši venu na ručnom zglobu dok je
boravio u Meki141.

Toledo, prevodilački centar

U procesu prenošenja blaga arapske nauke na Zapad kao glavni kanal poslužio je
Toledo, koji je poslije hrišćanskog osvajanja god. 1085. zadržao rang
najvažnijeg centra islamske učenosti. Ovdje je, zahvaljujući inicijativi
nadbiskupa Rajmunda I (1126—51), radila redovna prevodilačka škola. U njemu je
otprilike od god. 1135. do god. 1284. živio čitav niz prevodilaca. Dovođeni su
naučnici sa raznih strana Evrope, uključujući i Britanske otoke, odakle je došao
Majki Skot i Robert iz Čestera (Robert of Chester)142. God. 1145. Robert je prvi
preveo Khwarizmijevu algebru. God. 1143. on je sa Hermanom Dalmatincem dovršio
za prečasnog Petra prvi latinski prevod Korana. U Toledu su također osnovali
prvu školu orijentalnog studija u Evropi god. 1250. članovi reda sv. Dominika s
namjerom da spremaju misionare za muslimane i Jevreje.
Ime Adelarda iz Bata (Bath). za koga govore da je u ovo vrijeme posjetio
Španiju, jedno je od najvećih u engleskoj nauci prije Ro-džera Bejkna (Roger
Bacon). Poslije boravka na Siciliji i u Siriji, Adelard je preveo na latinski
god. 1126. astronomske tablice al-Maj-ritija, koje su se zasnivale na
Khwarizmijevim tablicama i u njih su bile uvrštene .tablice sinusa. On je preveo
velik broj drugih matematičkih i astronomskih rasprava i postao je prvi na dugoj
listi engleskih arabista. Skotlanđanin Majki Skot (umro ča 1236). jedan od
osnivača latinskog averoizma, studirao je i radio u Španiji prije nego što je
postao astrolog Fridriha II Sicilskog. On je u Toledu, pored više drugih djela,
preveo al-Bitrujijevo djelo o astronomiji al-Hay'ah i Aristotelovu raspravu De
coelo et mundo s ibn-Rushdo-vim komentarom. Na Siciliji je prevodio druge
arapske knjige, koje je posvetio Fridrihu. Među ovim najvažniji je bio prevod
Aristotelove zoologije Abbreviatio Avicenne de. animalibus. Ipak, najplodniji
među toledskim prevodiocima bio je Gerard iz Kremone, koji je prije svoje smrti
god. 1187. preveo na latinski al-Farghanijev pre-voĆ4'Ptolemejeva djela
Almagest, al-Farabijev komentar o Aristotelu, Euklidove Elemente i razne druge
Aristotelove, Galenove i Hi-pokratove rasprave — u svemu sedamdeset i jedno
arapsko djelo. Kao što smo već vidjeli, Jevreji, kako ortodoksni tako i
obraćenici, odigrali su značajnu ulogu u ovom prevodilačkom radu. Jedan od
najranijih među njima bio je Abraham ben-Ezra iz Toleda (-f-1167), istaknuti
komentator Biblije, koji je preveo dvije rasprave o astrolo-
141 Kutubi, vol. I, str. 316.
142 Vidi Charles H. Hasikins, Stuđies in the History of Mediaeval
Science,
2. izd. (Cambridge, 1927), pogl. I.

DUHOVNI DOPRINOSI

531

giji svoga ranijeg istovjernika s Istoka, Masha' allaha143 (f 815). On je takođe

preveo al-BIrunijev komentar o al-Khwarizmijevim tablicama. Savremenik ben-Ezre,
Ivan iz Sevilje (Joannes Hispalensis, zapravo »Hispanus«, španski), hrišćanski
obraćenik sa judejstva, živio je u Toledu oko god. 1135 — 53. pod
pokroviteljstvom nadbiskupa Rajmunda i prevodio djela iz oblasti aritmetike,
astronomije, astrologije, medicine i filozofije od al-Farghanija, abu-Ma shara,
al-Kin-dija, ben-Gablrola i al-Ghazzalija. Od ovih najvažnija je bila al--
Farghanijeva astronomija. Po svoj prilici, Ivan je s arapskoga prevodio na
domaći kastilijanski, a neki njegov drug je sa kastilijan-skog na latinski.
Do kraja trinaestog stoljeća arapska nauka i filozofija bile su prenesene u
Evropu i posao Španije kao posrednika bio je završen. Intelektualni put koji je
vodio od vrata Toleda kroz Pirineje kretao je sa svog pravca kroz Provansu i
alpske prolaze144 u Lorenu (Lorra-ine), Njemačku i centralnu Evropu, kao i preko
Kanala u Englesku145. Među gradovima južne Francuske koje treba spomenuti jesu
Marselj, gdje je Rajmund god. 1140. sastavio planetarne tablice zasnovane na
toledskim tablicama; zatim Tuluzu, gdje je Herman Dalmatinac dovršio god. 1143.
al-Majritijev prevod Ptolemejeva djela Planisphaerium; onda Narbonu, gdje je
Abraham ben-Ezra preveo god. 1160. al-Birunijev komentar o Khwarizmijevim
tablicama; i, najzad, Monpelje (Montpelier), koji je u trinaestom stoljeću
postao glavni centar medicinskih i astronomskih studija u Francuskoj. U istočnoj
Francuskoj je Klini (Cluny), čija je čuvena opatija omogućila boravak velikom
broju španskih monaha, bio u toku dvanaestog stoljeća značajno žarište širenja
arapske nauke. Njegov opat Petar Pre-časni kumovao je (1141 — 3) prvom latinskom
prevodu Korana, pored raznih pamfleta uperenih protiv islama. Arapska nauka,
donesena u Lorenu (Lotharingia) u desetom stoljeću, učinila je tu oblast centrom
naučnog uticaja u narednim stoljećima. Lijež (Liege), Gore (Gorze) i Keln,
između ostalih lotarinških gradova, pružili su najplodnije tlo za uspješno
prodiranje arapske nauke. Iz Lorene ona se sirila po ostalim krajevima Njemačke
i bila je prenesena u norman-sku Englesku od ljudi rođenih i školovanih u
Loreni. Izmjene izaslanstava između njemačkih kraljeva na sjeveru i muslimanskih
vladara u Španiji bile su česte i intelektualno plodonosne. Već god. 953. Oton
Veliki, njemački kralj, poslao je izaslanika, nekog lotarinškog monaha imenom
Ivana, koji je boravio oko tri godine u Kordovi. Možda je on učio arapski i sa
sobom odnio rukopise146. Na taj je način špansko-arapska nauka prošla kroz
Zapadnu Evropu.
143 Spomenuto u Fihristu, str. 273.
144 Vidi str. 545.
knjiga štampana u Engleskoj, The Dictes and Sayengis oj the
Philosophres Williama Caxtona, u Westminsteru, god. 1477, zasnivala se na
Mukhtdr al-Hikam wa-Mahdsin al-Kalim, sirijsko- egipatskog princa abu-al--Wafa'
Mubashshira ibn-Fatika, živ. 1053 (izd. Abd-al-Rahman Badawi, Madrid, 1958).
"e »vita Johannis abbatis Gorziensis«, G. H. Pertz, Monumenta
Ger-maniae historica, scriptores rerum Germanicarum, vol. IV, str. 337 — 77.
34*

PAVILJON U DVORU LAVOVA, ALHAMBRA, GRANADA

•B

POGLAVLJE XLI

UMJETNOST I ARHITEKTURA
Sporedne umjetnosti
Arapi u Španiji nastavili su skoro sve sporedne i praktične umjetnosti koje su
muslimani razvili u drugim zemljama. U obradi metala1, u što ulaze dekoracija,
ispupčene ili ugravirane šare u reljefu, optočen ja zlatom i srebrom2 i pisanje
slova, špansko-maurska škola bila je daleko najbolja. Jedan od najranijih
primjeraka je dragocjena ostavština Hishama II (976—1009), koja se čuva na
velikom oltaru u katedrali Gerone u obliku drvenog sandučića obloženog pločicama
od pozlaćenog srebra koje su obrađene čekićem u obliku presavijenog iista. On
nosi arapski natpis, iz koga se vidi da je to djelo dvojice zanatlija Badra i
Tarifa i da je bilo napravljeno za nekog dvoranina al-Hakama II (961—76) kao
poklon za prestolonasljednika Hishama. U obradi metala, npr. u nožarstvu, izradi
sablji i astrolaba, Toledo i Sevilja3 bili su osobito poznati. Po tvrdoći i
elastičnosti, odmah iza damašćanskih sablji dolazile su toledske. Astrolab,
astronomski in-strumenat koji su pronašli stari Grci, muslimani su usavršili i
donijeli ga u Evropu u desetom stoljeću. Pored njegove upotrebe za određivanje
vremena molitve i geografskog položaja Meke, astrolab je bio od neprocjenjive
vrijednosti moreplovcima u nautičkim osmatra-njima, a služio je također i kao
pribor astrolozima. U priči koju u Arabljanskim noćima pripovijeda krojač (br.
29), blagoglagoljiv ber-berin ljuti svog mušteriju i tjera ga u očaj
pokušavajući da pomoću astrolaba pronađe najpogodniji i najsrećniji momenat za
brijanje. Ukusno napravljen astrolab je lijep umjetnički predmet.

Keramika
Emajliranje nije bilo osobito obljubljeno kod muslimanskih majstora za
obrađivanje metala, ali u upotrebi obojenih glazura u grnčarstvu muslimani su od
davnih
1 Sp. alhaja, dragi kamen, od ar. al-hajah.
2 Općenito poznat (kao damascening zato što Evropljani povezuju izradu
sa Damaskom.
3 Maqqari, vol. I, str. 124.

534

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

vremena bili majstori. Valencija je bila muslimanski centar ove industrije na

Zapadu. Uvoženje njezinih proizvoda položilo je temelje grn-čarskoj industriji u
Poatjeu. U petnaestom stoljeću nalazimo imitacije ovog muslimanskog grnčarstva
proizvedene na sjeveru, čak u Holan-diji. Iz Španije je u međuvremenu ova
industrija uvedena u Italiju. Njezin se uticaj može primijetiti na kasnijim
španskim posudama sa pseudoarapskim natpisima i hrišćanskim heraldičkim
izradama. J ostalim oblicima keramike, kao i u mozaicima, naročito keramičkim
pločicama i plavom porculanu, španska muslimanska škola se naročito isticala.
Razne vrste obojenih keramičkih pločica, koje su još vrlo popularne u Španiji i
Portugalu, arapska su baština, što pokazuje njihov naziv azulejo4. Po sudu
modernih sakupljača, glatko grnčarstvo mu-dejar dolazi odmah iza kineskog.
Izvanredno lijepa grnčarska roba proizvedena je u Toledu i Kordovi još u trećoj
četvrtini jedanaestog stoljeća. Poslije njih su po ovoj vrsti robe postali
čuveni Kalatajud (Qalat Ayyub)5, Malaga i, iznad svih, Manises, u Valenciji. U
proizvodnji i bojenju stakla Spanija se ipak nije mogla takmičiti sa Sirijom.
Tekstil ^ proizvodnji skupocjene tekstilne robe, koja je
učinila narode koji govore arapski prvacima u
srednjovjekovnom svijetu, i španski Arapi imali su velikog udjela"; međutim, u
proizvodnji čilima Spanija nije ozbiljno konkurisala istočnom, naročito
perzijskom tržištu. Kordova je bila centar tkačke industrije. Za Almeriju govore
da je mala četiri tisuće i osamsfco razboja7. Upravo kao što je Mausil izvozio u
Italiju tkaninu poznatu pod nazivom mussolina, odakle dolazi riječ »muslin«, i
kao što je Bagdad snabdijevao isto tržište bogatom svilenom tkaninom koja nosi
talijaniziran naziv baldacco i svilenim baldahinom (»baldac-hin«)8, koji se
vješa iznad oltara u mnogim zapadnim crkvama, tako je Granada kasnije
snabdijevala evropske prodavače grenadinom. Ta orijentalna svilena roba, bogata
bojom i cvjetnim i geometrijskim šarama, tražena je u ograničenim količinama za
crkvena ruha, za umotavanje relikvija svetaca9 i za aristokratske i kraljevske
odore. Kako je uvoz u Evropi fino izrađenih štofova iz muslimanskih zemalja
neprestano rastao, zapadna preduzeća su u ovoj industriji vidjela potencijalan
izvor bogatstva, pa su počela postavljati razboje u raznim centrima Francuske i
Italije. U ovim prvim tvornicama su, bez sumnje, bili najprije zaposleni neki
muslimanski radnici.
Kao i u obradi metala i stakla, grnćarstvu, arhitekturi i u drugim granama
dekorativne umjetnosti, tako isto imamo u proizvodnji tekstila, između
četrnaestog i šesnaestog stoljeća, velik broj primjera evropske obrade koja nosi
obilježje islamskog stila. U stvari,
4 Ar. al-zulajyi. Vidi Maqqairi, vol. I, str. 124.
5 Idrisi, ?ifat al-Maghrib (Leyden), str. 189.
6 Ibn-Hawqal, str. 79; Istakhri, str. 44, 1.8; ibn-al-Khatlb, Lamhah,
str. 13;
Maqqari, vol. I, str. 123—4.
7 Maqqari, vol. I, str. 102.
8 Vidi str. 602.
9 Vidi str. 384, 602.

UMJETNOST I ARHITEKTURA

535

već u dvanaestom stoljeću evropski su tkači vrlo često prihvatali islamske

uzorke i od toga vremena nadalje susrećemo velik broj ilustracija u kojima je
upotrijebljeno arapsko pismo u čisto dekorativne svrhe, bez ikakva drugog
značenja. Treba imati također na pameti da su se orijentalni radnici, i poslije
propasti islama, dugo zadržali u Spaniji, a još dalje na Siciliji. Jedino se
tako mogu tumačiti kombinacije hrišćanskih i islamskih elemenata u umjetničkim
oblicima i arhitekturi poznatoj pod nazivom mudejar i islamske crte u
sicilijskoj umjetnosti i arhitekturi normanskog perioda. Majstori mudejara
isticali su se u obradi drveta, grnčarstvu i tekstilu. Do dana današnjega
španski drvodjelja upotrebljava u svom zanatu riječi koje su u velikoj mjeri
arapske.

IZREZBARENI SANDUČIĆ OD SLONOVE KOSTI

napravljen u Kordovi 964. n. e., sada u Arheološkom muzeju (Museo Arqueol6gico)
u Madridu.
Slonovača ^ ornamentici rađenoj na reljefu špansko-arap-
ski rezbari i modelari slijedili su isti sistem obrade koji
je kod njih bio u praksi u dekoraciji ravnih ploha i u drugim oblicima tehničkog
izražavanja. U desetom stoljeću centar škole rezbara slonovače bio je u Kordovi
i proizveo je mnogo lijepih sandučića i kutija napravljenih, djelomično ili
potpuno, od slonovače i ukrašenih izrezbarenim, umetnutim ili naslikanim
ornamentima. Neki ornamenti predstavljaju muzičke izvedbe, prizore iz lova, koji
iiu-struju upotrebu životinjskih oblika kao dekorativni motiv. Ovakve posude
služile su kao sandučići za dragulje ili kao kutije za parfeme i poslastice.
Natpisi koji one nose pokazuju da su često bile nami-

UNUTRASNJAST VELIKE KORDOVSKE DŽAMIJE

UMJETNOST I ARHITEKTURA

537

jenjene za poklone. Jedan od najljepših primjeraka obrade ove vrste je

cilindričan sandučić, napravljen god. A. H. 353 (964) (što se vidi iz natpisa na
kupolastom poklopcu) kao dar ženi kalifa al-Hakama II. Strane su potpuno
pokrivene slikama sićušnih palmi, među kojima se nalaze sličice paunova i drugih
ptica.
Arhitektura Nestalo je svih spomenika religijske umjetno-
sti u Španiji, izuzev jednog od najranijih i naj-
veličanstvenijih, velike džamije u Kordovi. Temelj joj je postavio Abd-al-Rahman
I god. 786. na mjestu hrišćanske crkve, koja je prvobitno bila rimski hram10.
Glavni dio džamije završio je god. 793. njegov sin Hisham I, koji je dodao
četvorouglasti minaret. Španski su minareti zidani prema afričkim obrascima,
koji su bili sirijskog porijekla (v. str. 411). Hishamovi nasljednici doziđivali
su dijelove na kordovsku džamiju. Dvjesta devedeset i tri stuba, prava šuma,
podupirali su njezin krov. Mjedene svjetiljke napravljene od hrišćan-skih
zvona11 osvjetljavale su građevinu. »Na jednom čiraku nalazilo se tisuću
svijeća; najmanji je imao dvanaest«12. Za dekorisanje zgrade uposlene su
bizantijske zanatlije, kao, vjerovatno, i za zidanje umajadske džamije u
Siriji13. Njezin osnivač je na njezinu izgradnju utrošio osamdeset tisuću
zlatnika zaplijenjenih od Gota. Proširivanja i opravke na njoj vršene su sve do
al-Hajiba al-Mansura (977—1000). Danas je to katedrala posvećena Bogorodičnom
Vaznesenju.
Najponosniji ostaci svjetovnih spomenika su seviljski Alkazar14 (Alcazar) i
granadska Alhambra, sa svojim izdašnim ali otmjenim dekoracijama. Od Madlnata
al-Zahra', koja se sada zove Kordoba la Vieja (Cordoba la Vieja), koju su, sa
stubovima uvezenim iz Rima, Carigrada i Kartage, sagradili 'Abd-al-Rahman II i
njegovi nasljednici, vrlo je malo ostalo da bi se vidio njezin nekadašnji sjaj.
Vrijedno je zabilježiti da je kalif stavio iznad glavnog ulaza statuu svoje
najdraže konkubine, čije je ime palata nosila. Još pričaju da je za nju donio iz
Carigrada česmu ukrašenu ljudskim figurama. Prilikom berberske pobune god. 1010.
Madinah je bila opustošena i zapaljena. Nekako u isto vrijeme al-Mansurovu vilu
sličnog naziva, al--Madinah al-Zahirah, koja je ležala na istoku Kordove, na
sličan način su Berberi porušili i sada joj se ne zna ni za trag.
Najstariji dio seviljskog Alkazara sazidao je neki toledski arhitekt za
muvahidskog upravitelja god. 1199—1200. Restaurirali su ga u muslimanskom stilu
majstori mudejarske škole za kralja Petra Okrutnog god. 1353. i do prije
nekoliko godina služio je kao kraljevska rezidencija. Između mnogih Alkazara u
Kordovi, Toledu i drugim španskim gradovima, ovaj seviljski je najčuveniji i
jedini
10 Vidi str. 460.
11 Vidi str. 482.
12 'Umari. Masdlik al-Ab§ar fi Mamalik ail-Amsdr, izd. Ahmad Zaki, vol.
I
(Cairo, 1927), str. 212.
13 Isp. str. 247, 249.
14 Za etimologiju vidi str. 111, br. 68.

538

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

koji još postoji. Sevilja se ponosi još jednim muvahidskim spomenikom, tornjem
Giraldom, prvobitno minaretom velike džamije. Podignut god. 1184, ovaj minaret
je bio ukrašen oštrim tipom lukova i anticipirao je kasniju gotsku ornamentiku.
Špansko-muslimanski sistem dekoracije dostigao je svoju najvišu tačku u
Alhambri, palati Nasrida15. Ova granadska akropola, sa svojom pretjeranom
dekoracijom u mozaicima, stalaktitima i natpisima, zamišljena je i napravljena
tako velikih i veličanstvenih razmjera da se uzima kao posljednja riječ te vrste
rada. Započeo ju je Muhammad I al-Ghalib oko god. 1248, a njezinu izgradnju
završio je abu-al-Hajjaj Yusuf (1333—54) i njegov nasljednik Muhammad V al-Ghani
(1354—9). Većina unutrašnje dekoracije pripisuje se, prema natpisima na
zidovima, abu-al-Hajjaju. Najčuveniji dio je Dvor lavova. U sredini toga dvora
stoji dvanaest lavova u krugu. Iz usta svakog od njih šiklja mlaz vode. Među
okolnim mnoštvom dekoracija, ovi lavovi, zajedno sa tavanicom tzv. Dvorane
pravde, najvažniji su umjetnički spomenici. Na tavanici su predstavljeni, pored
deset vladara koji sjede na ovalnoj klupi, prizori naslikani na koži koji
ilustruju priče iz viteškog života, lovačke epizode. Nekoliko natpisa jasno
izražavaju al-Ghalibov moto wa-la ghdlib illa Alldh, (pobjednik je samo Bog).
Drugi su upotrijebljeni jedino u dekorativne svrhe, i ukazuju posjetiocu na
svoju dekorativnu funkciju.
Alhambra
Luk u obliku potkovice, koji je postao karakteristična crta zapadne muslimanske
arhitekture, nalazio se u sjevernoj Siriji, Ktesifonu i u drugim mjestima čak i
prije islama. Šiljasti luk, koji je kasnije postao specifična crta zapadne
gotske arhitekture, pojavljuje se najprije u islamu, u umajad-skoj džamiji u
Damasku i u Kusaj r Amri16. Varijanta okrugle potkovice upotrijebljena je u
umajadskoj džamiji u Damasku. Ovaj posljednji tip, koji je na Zapadu postao
poznat kao maurski luk, postojao je, bez sumnje, u Spaniji prije arapskog
osvajanja, ali su španski ili, još tačnije, kordovski muslimani ostvarili
njegove strukturalne i dekorativne mogućnosti i općenito ga usvojili. Još jedan
doprinos arapske Kordove, uistinu originalan, bio je sistem građenja svoda koji
se zasniva na ispresijecanim lukovima i vidljivim ispresijecanim svodnim
rebrima.
Ove i druge arhitektonske crte koje su se razvile u Kordovi prenijeli su
Mozarapi u Toledo i u druge sjeverne centre na Poluotoku. Ovdje je stapanjem
hrišćanskih i muslimanskih tradicija nastao određen stil, koji karakteriše skoro
redovna upotreba luka i svoda u obliku konjskog kopita. U rukama majstora
mudejara ova mješa-
15 Kao najbolje reprodukcije vidi ilustracije kod Alberta
F. Calverta,
The Alhambra, 2. izd. (London, 1907).
16 Vidi str. 380. Isp. Bell, Ukhaidir, str. 5, 9, 12, pl. 7, si. 1; C.
Leonard
Woolley, The Sumerians (Oxford, 1928), str. 36—7.

STUBOVI ALKAZARA U SEVILJI, S OBOJENIM OPEKAMA KOJE SU KARAKTERISTIČNE ZA

STIL MUDEJAR

540

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

vina umjetnosti dobila je veliku ljepotu i savršenstvo i postala špan-ski

nacionalni stil. Umjetnost mudejara još se može vidjeti posvuda u zemlji.
Spanski je jezik sačuvao više termina iz arhitekture koji potvrđuju arapsko
porijeklo17.
Kamen temeljac španske muzičke umjetnosti položio je Zirvab, učenik mausilijske
škole u Bagdadu. Zirvab je god. 822. došao u Kordovu, gdje su ga obrascem
društvenosti18 učinili njegovo poznavanje većeg broja pjesama nego i jednog
drugog umjetnika, zatim njegovo vladanje prirodnim nau-kama, magnetska
privlačnost njegove ličnosti i njegovi profinjeni maniri i spremnost za šalu. U
Kordovi je, pod pokroviteljstvom 'Abd--al-Rahmana II, Zirvab, za koga tvrde da
je zamijenio drveni ter-zijan orlovim kandžama, dodao lutnji petu žicu i otvorio
školu, koja je postala konzervatorij andaluzijske muzike. Iza nje su otvorene
škole u Sevilji, Toledu, Valenciji i Granadi.
Poslije Žirvaba, abu-al-Qasim 'Abbas ibn-Firnas (t 888) je najzaslužniji
zato što je uveo orijentalnu muziku u Španiju i popularisao je. Njegovoj
pronicljivosti se pripisuje pronalazak pravljenja stakla »od kamena«, kao i
izgradnja neke vrste planetarija u njegovoj kući, odakle su se mogle vidjeti
zvijezde, oblaci pa i munja. Ibn-Firnas je bio prvi čovjek u arapskoj istoriji
koji je na naučnoj osnovi pokušao let u zraku. Njegova se leteća oprema
sastojala od garniture perja sa krilima, koja su ga, pričaju, kroz zrak nosila
na velike daljine. Kada se spuštao, međutim, on se povrijedio jer njegova
garnitura nije bila snabdjevena repom19. Muzička teorija i praksa koje su
donijeli Zirvab i ibn-Firnas bile su, naravno, perzijsko-arapske, ali je
postepeno ovaj sistem ustupio mjesto grčkoj i Pitagorinoj teoriji, kada su djela
sa grčkog bila prevedena na arapski.
Zapadni su se muslimani općenito pokazali privrženiji slatkoj umjetnosti
nego njihovi istočni isto vjernici. Do jedanaestog stoljeća muzika Andaluzije je
skoro izblijedila slavu Bagdada. U to je vrijeme Sevilja pod Abadidima, koji su
tak ode kratko vrijeme upravljali Kordovom, postala centar muzike, pjevanja i
drugih zabava koje mi obično vežemo za Maure u nasmijanim ravnicama Andaluzije.
Jedan od Abadida, al-Mu tamid (1068—91), bio je ne samo nadaren pjesnik nego i
pjevač i svirač na lutnji. Prijestonica Abadida postala je slavna po svojoj
proizvodnji muzičkih instrumenata, u čemu je razvila i izvoznu trgovinu. Iz
murabitskog perioda imamo
 17 Npr., adoquin (ar. kadddn), kamen za pofpločavanje; alacena
(ar. al-
-khizdnah), orma-r za posuđe; aZbanil, portug. alvanel (ar. al-bannd'),
graditelj;
alcoba, portug. alcoba (ar. al-qubbah, odatle eng. alcove), spavaća soba; anda-
mio, portug. andaime (ar. al-di'dmah), skela; azotea, portug. agoteia (ar. al-
-sutayahcvh), ravan krov; algibe (air. al-jubb), cisterna, šiljat luk. O
kadddn
vidi D. Leopoldo de Eguilaz y Vanguas, Glosario etimologico de las palabras
espanolas de origen oriental (Granada, 1886). Isp. R. Dozy i W. H. Englemanin,
Glossaire des mots espagnoles et portugais derives de l'Orabe, 2. izd. (Levden.
1869), al-kadhdhdn kod ibn-Jubayra, str. 331, 1.18.
18 Vidi str. 465.
19 Maqqari. vol. II, str. 254.
Muzika

UMJETNOST I ARHITEKTURA

541

iz pera filozofa ibn-Bajjaha (f 1138), koji je živio u Seviiji i Fezu, raspravu

o muzici, koja nije do nas došla. Ona je na Zapadu uživala istu slavu kakvu
Farabijevo djelo na Istoku. Jednom drugom filozofu, ibn-Sab inu (-f-1269), iz
perioda Muvahida, imamo da zahvalimo raspravu koja se odnosi na muzičke note s
naslovom Kitdb al--Adwar al-Mansub, od koje je samo jedan primijerak sačuvan u
Kairu20. U toku debate, održane u prisutnosti al-Mansura, trećeg vladara
dinastije Muvahida (1184—99), između ibn-Rushda i abu-Bakra Muham.rn.ada ibn-
Zuhra o prednostima Sevilje i Kordove, ibn-Rushd, koji je branio stvar Kordove,
izrekao je onu sjajnu primjedbu: »Ja ne znam o čemu vi govorite, ali jednu stvar
dobro znam — kada naučnik umre u Seviiji i njegovi nasljednici žele da se
njegove knjige prodaju, one se nose u Kordovu, gdje se nalazi tržište. Ali kada
muzičar umre u Kordovi, njegovi se instrumenti nose u Sevilju na prodaju«21.
Kada je hrišćansko stanovništvo prihvatilo muslimanske lirske obrasce, arapske
su pjesme postale popularne po cijelom Poluotoku. Muslimanski muzičari živjeli
su na dvorovima kraljeva Kastilje i Aragona. Dugo poslije pada Granade maurski
plesači i pjevači nastavili su da zabavljaju domoroce u Španiji i Portugalu22.
Skorašnja ispitivanja Ribere23 ukazuju da postojbinu španske narodne muzike
(mušica ficta), u stvari cijele jugozapadne Evrope, u trinaestom stoljeću i
poslije njega, kao i lirske i istorijske romanse te oblasti treba tražiti u
andaluzijskim, a onda, preko arapskog, u perzijskim, bizantijskini i grčkim
izvorima. Isto kao što su filozofija, matematika i medicina išle iz Grčke f Rima
u Bizant, Perziju i Bagdad, zatim u Španiju i odatle u čitavu Evropu, to je isto
u više faza činila muzička teorija i praksa. Mnogi instrumenti koji se vide na
ranim španskim minijaturama, pa čak i neki izvođači jesu, bez sumnje,
muslimanskog porijekla.
Neke rane španske minijature prikazuju arapske muzičare kako igraju šah24.
Uopće, prvi opis igre na jednom evropskom jeziku opisan je na španskom, i to u
jednom djelu Alfonza X25, kralja Kastilje i Leona od 1252—82. i velikog
pobornika muslimanske nauke u hriš-ćanskoj Španiji. Alfonzu treba pripisati onu
veliku zbirku poezije Cantigas di Santa Mario, čija je muzika, prema Riberi,
bila musli-
20 Ahmad Taymur, kod al-Hilal, vol. XXVIII (1919), str. 214.
21 Maqqari, vol. I, str. 98, 302.
22 Engleski ples moirris, kao što sam naziv pokazuje, maurskog je porijekla.
23 Historia de la mušica Arabe medieval y su infiuencia en la
espanola
(Madrid, 1927); Music in Ancient Arabia and Spain; Being la mušica de las
cantigas, prev. i skr. Eleainor Hague i Marion Leffingwell (Stanford Univer-
sity, 1929), spec. pogl. XII; Disertaciones, vol. II, str. 3—174.
24 Šp. ajedrez (ranije axedrez), portug. xadres, sve izvedene
od ar. al-
-shitranj. To je pozajmica iz sanskrita, preko perzijskog. Vidi str. 311.
Igranje
karata potječe ili od Arapa ili su ga Arapi prenijeli u Evropu; šp. naipe, tal.
naib, za igraću kantu dolazi od ar. riječi nd'ib (guverner, upravitelj), kako se
vidi na jednoj garnituri karata iz petnaestog stoljeća, koja se sada nalazi u
Carigradu. L. A. Mayer, Bulletin de l'Institut Frangais d'Archeologie Orientale,
vol. XXXVIII (1939), str. 113. i slj.
25 Za ilustraciju vidi John G. White, El trcrtađo de ajedrez del
Rey d.
Alonso el Sabio, del ano 1283 (Leipzig, 1913), pl. XLIII.
Uticaj u Evropi

542

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

mansko-andaluzijskog porijekla. Pored ove zbirke i astronomskih Alfonzovih

tablica, ovaj je monarh sastavio kodeks zakona koji pokazuje tragove islamskog
uticaja i koje je postalo osriov španske pravne nauke.
Već smo spomenuli arapski pjesnički uticaj na trubadure, koji su bili slični
arapskim pjevačima ne samo po osjećaju i karakteru nego i u samim oblicima svoje
pjesničke umjetnosti. Izvjesni naslovi koje su ovi provansalski pjevači dali
svojim pjesmama nisu ništa drugo do čisti prevodi arapskih naslova. Adelard iz
Batha, koji je studirao muziku u Parizu, bio je možda prevodilac al-Khwarizmi-
jeve matematičke rasprave Liber ysagogarum Alchorizmi, u kojoj se nalazio odsjek
o muzici. Prema tome, ova je rasprava bila jedna medu prvim koja je latinski
svijet upoznala s arapskom muzikom. U Adelardovo vrijeme, tj. u prvoj polovini
dvanaestog stoljeća, Arapi su već posjedovali više starih grčkih rasprava o
muzici, kao i nekoliko vrlo važnih originalnih djela al-Kindija, al-Farabija,
ibn-Sine i ibn-Bajjaha. Prije završetka stoljeća mnoga od ovih originalnih djela
postala su, preko latinskih prevoda izvršenih u Toledu, poznata u Evropi.
Značajno je da se u ovom istom periodu pojavljuje novi princip u evropskoj
hrišćanskoj muzici, princip po kome note između sebe.imaju tačnu vremensku
vrijednost ili odnos. Prvi koji je izložio ovu menzuralnu muziku ili ritmičko
pjevanje bio je nedo-sežni Franko iz Kelna (ča 1190). Njegov notni sistem,
nazvan Fran-konijeva notacija, u suštini se ne razlikuje od našeg. Pod nazivom
iqa(, ritam, ova ista ritmička muzika činila je sastavni dio arapske muzike u
najmanju ruku četiri stoljeća prije Frankova vremena i detaljno ju je opisao al-
Kindi (živio ča 870; vidi str. 337). Poslije Frankova vremena pojavila se jedna
rasprava koja se pripisuje Ivanu iz Garlanda, a obrađuje ochetus, tj. ritmičku
ljestvicu. Naziv ochetus možda je preinačenje arapskog iqaat (pl. od iqa<).
Menzuralna muzika bila je možda najveći, ali sigurno ne jedini doprinos koji
su Arapi dali u ovoj grani znanja. Arapi su u Zapadnu Evropu donijeli dva
instrumenta koja su najviše unaprijedila muzičku umjetnost: lutnju (ar. al-'ud,
preko šp. laud) i rebek (ar. rabab2'", preko šp. rabel). Rebek ili ribibe,
omiljeni Čoserov instrument, može se smatrati jednim od preteča naše violine. U
Portugalu se još uvijek redovno upotrebljava riječ rabeca za violinu. Drugi
instrumenti na Poluotoku čiji su nazivi izvedeni iz arapskoga jesu stara trom-
peta anajil (fr. anajin, od ar. al-nafir27, tamubrin pandero (pučki ar.
bandayr), i cimbali, poznati pod nazivom sonajas (ar. pl. sunuj, sing. .vini, od
perz. sanj), oko čijih se krajeva nalaze »praporci«. Muslimani su donijeli u
Evropu i gitaru (od ar. qltarah2*, preko šp. guitarra, porijeklom grčka riječ),
rog (šp. alboque, od ar. al-buq), talambas (šp. atambal, od ar. al-tablj i
kanoon (od ar. qdnun).
26 Vidi str. 386.
27 Pl. anfdr (odatle možda eng. »fanfare«). Ovaj
instrument sa svojim
nazivom bio je možda donesen u Evropu iz Sirije za vrijeme krstaških ratova,
kao što je donesen i cimbal (sunuj); Henry G. Farmer, »Oriental Influences
on Occidental Militairy Muslc«, Jslamic Culture, vol. XV (1941), str.
235—42.
Vidi str, 598.
28 Oblik za muški rod qitdr; vidi str. 387.

POGLAVLJE XLII
NA SICILIJI
Muslimansko osvajanje Sicilije (ar. Siqilliyah) predstavlja posljednje
zapljuskivan je talasa koje je donijelo Arape u sjevernu Afriku i Španiju. Vođe
ekspanzije na otok i srednju Evropu u toku devetog stoljeća bili su Aglabidi iz
Kejravana. Sporadične pokušaje, međutim, činili su mnogo ranije muslimanski
avanturisti, vojnici najamnici i gusari. U stvari, iste godine (652) kada je
bizantijska flota u Aleksandriji bila razbijena i prevlast na moru počela
prelaziti u arapske ruke, bizantijska Sicilija je osjetila prve napade
vojskovođe Mu'awiyje1. U Sirakuzi (Sa-raqusah, Saraqussah), koja je u ovom prvom
napadu bila opustošena, najviše uživanja našli su Arapi u ženama, crkvenom blagu
i drugom dragocjenom plijenu, koji su muslimanske pljačkaše primamili na Otok
još nekoliko puta u toku druge polovine sedmog stoljeća. U osmom stoljeću
berberski i arapski gusari iz sjeverne Afrike i muslimanske Spanije počeli su da
haraju sjeverne i istočne otoke i da siju strah i trepet među stanovništvom
Sicilije, Korzike i Sardinije. Treba imati na umu, u to vrijeme su i muslimani i
hrišćani smatrali zakonitim sredstvom izdržavanja gusarstva i presretanje
brodova. Ipak nije bilo nekog izrađenog plana u ovim prvim pljačkaškim pohodima.
Uspostavljanje snažne države Aglabida iz Kejravana u prvoj polovini devetog
stoljeća ipak je promijenilo situaciju. Apel nekog si-rakuškog buntovnika za
pomoć protiv bizantijskog upravitelja god. 827. dao je zgodan izgovor za
invaziju. Ziyadat-Allah I (817—38), treći Aglabid, odmah je poslao sedamdeset
lađa sa nekih deset tisuća boraca i sedam stotina konja pod vodstvom svog
sedamdesetogodišnjeg kadije vezira Asada ibn-al-Furata2. Prava okupacija je
počela. Afrička se vojska iskrcala u Mazari3 i napredovala je prema Sirakuzi.
Kuga,
1 Vidi str._163; Theophanes, str. 348.
2 Ibn-'Idhari, vol. I, str. 95; Nuwayri, izd. Gaspar, vol. II, str.
241; Amari,
Biblioteca, str. 527.
3 Ar. Mazar; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 236; Idrlsi,
Min Kitdb Nuzhat
al-Mushtaq ji Ikhtiraq al-Ajaq, izd. M. Amari i C. Schiaparelli (Rome, 1878),
=tr. 32; Amari, Storia, izd. Nallino, vol. I, str. 394. i slj.
Osvajanje

544

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

koja se proširila u arapskom logoru, usmrtila je Asada i velik broj njegovih

boraca4. Dobivši svježa pojačanja iz Španije, vojska je zauzela Palermo (ar.
Balarm, prvobitno fenička kolonija) god. 831, do-

zrPantaJleria — (Oawsarah)

KARTA SICILIJE I JUŽNE ITALIJE — na kojoj je predstavljena ^muslimanska

okupacija
bivši na taj način povoljan položaj za dalja osvajanja i mjesto za novi emirat.
Oko god. 843. pala je Mesina5. God. 878. jako utvrđena
4 Ibn-'Idhari, vol. I, str. 96; ibn-Khalđun, vol. IV, str. 199.
5 M>asslni, Massinah; Yaqut, vol. IV, str. 535; ibn-Jubayr, str. 320.

NA SICILIJI
Sirakuza zauzeta je poslije đevetomjesečne opsade i razorena za vrijeme krvave
vladavine Ibrahima II Aglabida (874—902), koji je pri kraju svoje vladavine
lično došao na Siciliju. Ovdje je on osvojio oblast u okolini vulkana Etne6 i
god. 902. razorio Taorminu. Ibrahim je umro i sahranjen je na Siciliji.
Zauzimanje Otoka, koje je započelo god. 827, sada je bilo potpuno završeno. U
toku sljedećih sto osamdeset i devet godina Sicilija je pod buntovnim arapskim
poglavicama u cijelosti ili djelomično činila provinciju arapskog svijeta.
Kao što je Španija bila uporište (point d'appui) za dalje pljačkaške upade i
povremena osvajanja sjevernih krajeva, to isto bila je Sicilija u vezi s
Italijom. Prije svoje smrti god. 902, Ibrahim II je prenio sveti rat preko
tjesnaca na donji kraj Italije, u Kalabriju7. Ipak on nije bio prvi Arapin koji
je stupio nogom na talijansko tlo. Odmah poslije pada Palerma ag-labidske
vojskovođe su intervenisale u razmiricama suparničkih lom-bardijskih stranaka u
južnoj Italiji, čiju je petu i nožni prst još uvijek držao u svojim rukama
bizantijski car. Kada se Napulj8 god. 837. obratio Arapima za pomoć, muslimanski
ratni poklič zaorio se na padinama Vezuva kao što se ranije zaorio na -njegovoj
južnoj posestrimi, »ognjenoj gori«. Oko četiri godine kasnije zauzet je na
jadranskoj obali Bari, koji je trebao da postane glavna baza u toku sljedećih
trideset godina. Nekako u isto vrijeme pobjedonosni muslimani pojavili su se
pred Venecijom. God. 846. arapski eskadroni, koji su se iskrcali u Ostiji,
ugrozili su i sam Rim, ali ne mogavši provaliti kroz zidine Vječnog grada,
lopljačkali su katedralu sv. Petra pored Vatikana i katedralu sv. Pavla izvan
zidina i oskvrnavili pap-ske grobove. Tri godine kasnije još jedna muslimanska
flota stigla je do Ostije, ali su je morska bura i talijanska flota razbile. Niz
Ra-faelovih slika podsjeća na ovu pomorsku bitku i čudesno spašavanje Rima.
Međutim, kontrola muslimana nad Italijom ostala je tako čvrsta da je papa Ivan
VIII (872—82) smatrao pametnim da u toku dvije godine plaća danak9.
U Italiji
Preko Alpa Aglabidi nisu ograničili svoje operacije samo na
talijanske obale. God. 869. oni su zauzeli Maltu10. Iz
Italije i Španije gusarski su se upadi u desetom stoljeću proširili kroz alpske
prolaze u srednju Evropu. U Alpama ima velik broj tvrđava i zidina koje
turističke vođe pripisuju invaziji Saracena. Izvjesna švicarska imena mjesta,
npr. Gaby i Algabv (al-jdbi?, po-
6 Ar. jabal al-nar, ognjena gora; ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 239;
Yaqut,
vol. III, str. 408; Amairi, Biblioteca, dod. 2 (Ledpzig, 1887), str. 2.
7 Qillawriyah, kod Yaquta, vol. IV, str. 167; Qallawriyah kod ibn-Haw-
q,ala, str. 8, 128; vidi ibn-Khalduin, col. IV, str. 200, 202.
8 Nabul; d/bn-al-Athlr, vol. VII, str. 3; Amari, Biblioteca, index;
Idrisi,
str. 17.
9 Amari, Storia, izd. Nallirto, vol. I, str. 588—93.
10 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 201.
35 — (storija ara pa

546

ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA

reznik), koja se pojavljuju u Bedekerovoj Švicarskoj (Svuitzerland), mogla bi

možda biti arapskog porijekla11.
Povlačenje iz Oslobođenje Barija od strane hrišćana god. 871.
Italiie označava početak svršetka muslimanskog ugro-
žavanja Italije i centralne Evrope. U Bariju su
vojskovođe išle tako daleko da su sebe proglašavale »sultanima« neovisnim o
emiru u Palermu. God. 880. bizantijski car Bazil I oteo je Taranto (Tarant),
drugu važnu utvrđenu tačku iz muslimanskih ruku i poslije nekoliko godina
istjerao je posljednje ostatke Arapa iz Ka-labrije. Posljednja etapa ekspanzije,
koja je započela u dalekoj Arabiji prije dva i po stoljeća, privedena je kraju.
I dan-danas brojne »saracenske kule«, građevine s kojih se objavljivao dolazak
arapske flote sa Sicilije ili iz Afrike, još uvijek doprinose ljepoti pejzaža
jedinstvene obale južno od Napulja.
Sicilijski emirat a, c1 e nar emr vff°
pod Aglabidima iz Kejravana12. Kada je agla-
bidsku dinastiju oborio god. 909. novi i moćniji Fatimidski Kalifat, sicilijsko
područje postalo je dio toga carstva, koje je osnovao u sjevernoj Africi
'Ubavdullah al-Mahdi. Poslije četiri godine, međutim, sicilijski muslimani su
pod Ahmadom ibn-Qurhubom (912—16) od-branili svoju nezavisnost i petkom u
molitvama počeli su spominjati ime kalif al-Muqtadira, fatimidskog
neprijatelja13. God. 917. emir Ahmad, napušten od svojih berberskih trupa, bio
je pogubljen po naređenju al-Mahdi ja, i Sicilija se vratila pod vlast Fatimida.
Služeći se Otokom kao bazom, fatimidska flota vršila je pljačkaške pohode sve do
Đenove, koju je opljačkala god. 934. ili 935.
Unutrašnja situacija na Siciliji bila je daleko od zadovoljavajuće. Špansko
i afričko muslimansko stanovništvo bilo je u stalnom trvenju, koje se
komplikovalo vječnim svađama. One su proizlazile iz prastarih razlika među
Arapima, tj. između južnoarabljanskih Je-menita — uključujući Kalbite - - i
sjevernih Arabljana. God. 948. treći kalif iz fatimidske dinastije al-Mansur
postavio je za upravitelja na Siciliji al-Hasana ibn-'Ali ibn-abi-al-Husayna al-
Kalbija (•f- 965), koji je položio osnove manje-više samostalnoj i stabilnoj
državi14. Pod njim i njegovim nasljednicima, pod kalbitskom dinastijom, sjemenu
arapske kulture pružila se prilika da proklije na ovom mnogo jezičnom Otoku. U
toku kratke vladavine abu-al-Fatuha YQ-sufa ibn-'Abdullaha (989—98), potomka al-
Hasanova, muslimanska Sicilija je doživjela svoju kulminaciju.
11 Možda pridjev maur, koji dolazi u toponomastici, jest samo sinonim
za »smeđ«, bez veze sa maurskim upadačima. Stanovnici alpskih predjela možda
su se upoznali s takvim riječima preko krstaša.
12 Za listu vidi Zambaur, str. 167; Eduaird Sachau, Ein Verzeichnis
Muha-
medanischer Dynastien (Berlin, 1923), str. 26.
13 Ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 53-^1.
14 Ibn-al-Athlr, vol. VIII, str. 354.

NA SICILIJI

547

Kalbitski emiri su živjeli u luksuznim palatama. Na njihovim dvorovima

gajila se prosvjeta. Istočni geograf i putnik ibn-Hawqal15 (943—77), čiji opis
prijestonice Palerma nije samo najstariji nego i jedini pisani spomenik jednog
muslimanskog očevica, našao je u njemu preko sto i pedeset mesnica i
nevjerovatno velik broj — tri stotine — džamija. U zbornim džamijama on je
nabrojio trideset i šest redova vjernika, u svakom oko dvije stotine ljudi, što
u svemu čini sedam tisuća. On je nabrojio preko tri stotine učitelja javnih
škola, koje su stanovnici smatrali svojim najpobožnijim, najsavršenijim i
najistaknutijim građanima, i to »uprkos činjenici što su učitelji poznati po
svojoj mentalnoj zaostalosti i slaboumnosti«.

Normansko osvajanje
Pad kalbitskog režima prouzrokovali su građanski ratovi i bizantijska
intervencija. Oni su pripremili put normanskom osvajanju Otoka. Ovo je započelo
zauzimanjem Mesine god. 1060. od strane grofa Rođera, sina Tankreda Hotevilskog
(Hauteville), a kulminiralo je u zauzeću Palerma god. 1071. i Sirakuze god.
1085, a završilo se god. 1091. Ro-đer je zauzeo Maltu god. 1090. Normani, koji
su već bili učvrstili temelje svoje države na kopnu, bili su sada sigurni na
novoosvojenom zemljištu.
Arapsko-normanska SiciliJa je pod Normanima doživjela procvat in-
kultura teresantne hrišćansko-islamske kulture. Tokom
cijele arapske dominacije, na Otoku, koji je već bio bogat
uspomenama na prohujale civilizacije, počele su strujati istočne kulturne
struje, koje su, vezujući se za dragocjenu baštinu Grčke i Rima, dobile
definitivan oblik pod normanskom upravom i dale normanskoj kulturi njezin
specifični karakter. Do toga vremena su Arapi bili previše zauzeti ratovanjem i
svađama, pa nisu mogli razviti mirnodopske umjetnosti, ali je njihov genij
dostigao punu zrelost u spajanju arapsko-normanske kulture i umjetnosti.
Mada je Rođer (f 1101) lično bio neobrazovan hrišćanin, on je najveći dio
svoje pješadije dobivao iz muslimanskih redova, unapređivao je arapsku nauku,
okružio se istočnim filozofima, astrolozima i liječnicima i dozvolio je
nehrišćanima punu slobodu vjeroispovije-danja. Slučaj pjesnika 'Abd-al-Jabbara
ibn-Hamdisa (ča 1055—1132), koji se, iako rodom iz Sirakuze, vratio na molbu
Normana na španski dvor al-Mu'tamida, bio je izuzetak16. U svemu, Rođer je
^zadržao stari sistem administracije, čak je zadržao i muslimanske činovnike.
Njegov dvor u Palermu izgledao je više istočnjački nego zapadnjački. Poslije
ovoga, više od jednog stoljeća Sicilija je pružala jedinstven prizor hrišćanskog
kraljevstva u kome su neke najviše položaje držali muslimani.
» Str. 82—7.
16 Ibn-Irlaimdls je kasnije pratio svog seviljakog patrona u ropstvo u
Afriku. Njegov Dlwdn izdao (je C. Schiaparelli (Rome, 1897); izvodi kod Ama-
rija, Biblioteca, Str. 547—73.
35*

548

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

U ovome stoljeću trgovina zemlje je u velikoj mjeri ostala u rukama

muslimanskih trgovaca, a zemljoradnja je i dalje napredovala u rukama arapskih
poljoprivrednika, koji su, kao i u Španiji, znali kako zemlju treba obrađivati
da da obilan urod. Šećernu trsku, datule, pamuk, masline, narandže, dudove i
druge kulture donijeli su Arapi. Svilarstvo su Normani počeli gajiti poslije
god. 1147. Pa-

PALATINSKA KAPELA U PALERMU Sagradio ju je i ukrasio medaljonima

koji nose kufijske natpise Rođer II

NA SICILIJI

549

pirus, kakav je ibn-Hawqal17 vidio samo u Egiptu, gajio se sada u većim

količinama nego ikada ranije. Od njegovih vlakana pravila su se užad za lađe.
Ibn-Jubayr18, koji je posjetio god. 1184. Otok, bio je vrlo impresioniran
njegovom dobrom plodnošću, bogatim rezervama i mnogostrukim sredstvima za
održavanje. On je naročito istakao vinograde i druga stabla zasađena u
simetričnim redovima.
Najraniji postojeći evropski dokumenat na papiru je neka naredba na grčkom i
arapskom, koju je izdala žena Rođera I, vjero-vatno god. 1109. Međutim,
opravdanije je pretpostavljati da su papir ovoga dokumenta uvezli sicilijski
Arapi. Iz vremena kralja Rođera II imamo najraniji novac, koji nosi datum
ispisan arapskim brojkama s arapskim natpisom.
Sicilijsko arabofilstvo, koje je započeo Rođer I, doživjelo je svoju
kulminaciju za vlade njegova sina i drugog nasljednika Rođera II (1130—54) i
Fridriha II. Rođer II oblačio se kao musliman i njegovi su ga kritičari nazivali
»polupaganski kralj«. Njegovo odijelo odavalo je karakteristike arapske
dekoracije. Čak i za vlade njegova unuka Vilima II (1166—89) ibn-Jubayr19 je
vidio hrišćanske žene u Palermu da nose muslimansku nošnju. Kapelica koju je
sazidao Rođer II u svojoj prijestonici imala je tavanicu pokrivenu slikari jama
koje pokazuju utkaj fatimidskog slikarstva i kufijske natpise. Arapski su
majstori, bez sumnje, bili upošljavani za izgradnju ovog i drugih sicilijskih
spomenika. Više predmeta od slonovače, među kojima se nalaze sandučići i
biskupske palice, koje se sada čuvaju u Hriš-ćanskom muzeju (Museo Cristiano) u
Vatikanu i u drugim muzejima, tipični su za sicilijsko-arapsku majstorsku školu
ovoga perioda20. Rođerovu flotu, koja je podigla Siciliju na položaj vodeće
pomorske sile na Sredozemnom moru, sagradili su emiri i ona je stavljena pod
njihovu komandu. Među njima najveći je bio Đorđe (Jurji) iz Antiohije, Grk u
službi nekog muslimanskog velikaša u Mahdiji u Africi. Najviši položaj u državi
bio je ammiratus ammiratorum (amlr al-umard').

Al-Idrlsi
Glavni ukras dvora Rođera II bio je al-Idrisi, najistaknutiji geograf i
kartograf srednjega vijeka. Rođen u Ceuti god. 1100. od špansko-arapskih
roditelja, 'Ab-dullah Muhammad ibn-Muhammad al-Idrisi (-f 1166) svoje životno
djelo izvršio je pod pokroviteljstvom Rođera II u Palermu. Njegova rođerijanska
rasprava (Kitdb Rujdr), pod naslovom Nuzhat al-Mush-idq fi Ikhtirdq al-Afaq21
(odmaranje čovjeka koji čezne da propu-
17 Str. 86.
18 Str. 328.
19 Str. 333.
10 Vidi Perry B. Cott, Siculo-Arabic Ivories (Princeton, 1939).
21 Kratak sadržaj teksta sa sedamdeset i jednom geografskom kartom
štampan je u Rimu još 1592. god. Preveli su ga, ali netačino. na latinski pod
naslovom Geographia Nubiensis (Pariš, 1619) dvojica maronitskih naučnika,
Jibra'il al-§ahyuni (Gaibriel Sionita) i Yuhann al-Hasruni (Joannes Hesronita).
Djelomična izdanja teksta izdana su u Leydenu, Madridu, Rimu, Bonu itd. Vidi
Konrad Miller, Mappae Arabicae, vol. VI (Stuttgart, 1927).

550

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

tu je zemljama), ne samo da u kratkim crtama daje glavne karakteristike takvih

prethodnih djela kao što su Ptolemejeva i al-Mas'udi-jeva nego se, u prvom redu,
i zasniva na originalnim podacima onih posmatrača koji su bili poslati u razne
zemlje da obezbijede te podatke. U svom kritičkom poređenju materijala al-Idrisi
pokazuje značajnu širinu pogleda i zalazi u takve važne stvari kao što je, npr.,
loptast oblik Zemlje. Pored ovog monumentalnog djela, al-Idrisi je konstruisao
za svog normanskog pokrovitelja nebeski globus i kartu svijeta u bliku diska.
Oba ova djela bila su izrađena u srebru22.
Fridrih II Drugi »između dva krštena sicilijska sultana«73
bio je Fridrih II Hohenštaufovac, unuk Rođera II
(1215—50). On je vladao i u Siciliji i u Njemačkoj a, ženidbom sa ba-štinicom
Izabelom Brienskom, postao je kralj Jeruzalema 1125. god. mada je poslije 1220.
god. ruolsio titulu cara Svetog Rimskog Carstva. Prema tome je Fridrih bio
najviša politička vlast u hrišćanstvu. Tri godine poslije ženidbe on je preduzeo
jednu krstašku vojnu, koja je u njega ubrizgala još više muslimanskih ideja.
U svojim ličnim navikama i službenom životu Fridrih, koji je držao harem,
bio je upola orijentalac. Na njegovom dvoru živjeli su filozofi iz Sirije i
Bagdada, koji su nosili duge brade i široka odijela, zatim orijentalne plesačice
i Jevreji s Istoka i sa Zapada. Interes za islamski svijet on je zadržao i u
političkim i u trgovinskim odnosima, naročito s ajubidskim sultanom u Egiptu24.
Od ovoga sultana al-Kamila Muhammada (1218—38), nećaka Salaha-al-DIna, Fridrih
je dobio i jednu žirafu25 za svoju menažeriju, u kojoj su se nalazile deve, koje
su ga pratile kuda god je po Evropi išao. To je bila prva žirafa koja se
pojavila u Evropi. Iz Egipta je doveo također stručnjake da ispitaju inkubaciju
nojevih jaja pomoću sunčeve topline. Od jednog drugog ajubidskog sultana, al-
Ashrafa iz Damaska, on je dobio god. T232. divan planetarij sa crtežima Sunca i
Mjeseca, koji su označavali satove na njihovim postavljenim krugovima. Zauzvrat
car je poslao bijelog medvjeda i bijelog pauna, koji su zadivili stanovnike
Damaska isto toliko koliko su čudne životinje iz Egipta zadivile njihove
sicilijske savremenike. Ovome sultanu al-Kamilu, između ostalih muslimanskih
vladara, Fridrih je postavljao, djelomično radi informacije, a djelomično kao
zagonetku, one matematičke i filozofske probleme čije je rješenje uspješno izveo
jedan egipatski naučnik26. Geometrijski i astronomski problemi, među kojima
kvadratura isječka kruga, bili su rješavani u Mausilu. Isti upitnik bio je
podnesen ibn-Sab'inu (v. str. 529).
Fridrih je iz Sirije doveo izvježbane lovce sa sokolima, posma-trao ih kako
vježbaju sokole i nastojao da provjeri da li oni mc^v,
22 Amari, Biblioteca, str. 658.
23 Amairi, Storia, izd. Nallino, vol. III, str. 372.
24 Abu-al-Fida', vol. III, str. 148.
25 Ova riječ je arapskog porijekla, zardiah.
26 Amari, Biblioteca, str. 522; isp. str. 514, 1. 4.

NA SICILIJI

551

naći hranu čulom mirisa kada im se zatvore oči. On je naredio svome tumaču,
astrologu Theodoru (Thadhuri), jakobitskom hrišćaninu iz Antiohije27, da prevede
arapsku raspravu o sokolarstvu. Ovaj je pre-vod, zajedno sa još jednim drugim sa
perzijskog, postao osnov Fri-drihova djela o sokolarstvu, prvoj novijoj
prirodopisnoj knjizi. Teodor je također za cara skratio Sirr al-Asrar,
pseudoaristotelovsku raspravu o higijeni. Prije Teodora službu dvorskog
astrologa vršio je Majki Skot, koji je od god. 1220 do god. 1236. bio
predstavnik muslimanske španske nauke na Siciliji i u Italiji. Skot je za cara s
arapskoga preveo na latinski izvod Aristotelovih bioloških i zooloških dje-

ARAPSKA GEOGRAFSKA KARTA SVIJETA, Kairo 1456. n. e., zasnovana na al-Idrlsiju.

Obrati pažnju na izvore Nila, navodno otkriće devetnaestog stoljeća.
la, naročito De animalibus, sa komentarom ibn-SIne, koji je on posvetio
pokrovitelju pod naslovom Abbreviatio Avicenne.
Ovaj skoro moderan način istraživanja, eksperimentiranja i ispitivanja, koji
je karakterizirao Fridrihov dvor, označava početak tali-
27 Ibn-al-'Ibri, str. 477—8.

552

ARAPI U EVROPI: SPANIJA I SICILIJA

janske renesanse. Talijanska poezija, lijepa književnost i muzika počele su

cvjetati pod provansalskim i arapskim uticajem28. Njegovanje poezije na pučkom
jeziku očigledno je oponašanje primjera arapskih pjesnika i pjevača, i metrika
rane narodne talijanske poezije, kakva je predstavljena u karnevalskim pjesmama
i u vrsti ballata, u suštini je ista kao i metrika narodne andaluzijske
poezije29. »Stan-ca« je, očigledno, prevod arapske riječi bayt, »kuća«,
»strofa«. Ipak, najveći lični Fridrihov doprinos je osnivanje univerziteta u
Napulju god. 1224, prvog u Evropi, koji je osnovan jednom određenom poveljom.
Djela Aristotela i ibn-Rushda, koja je on dao da se prevedu, upotrebljavana su u
njegovom programu. Među studentima napulj-skog univerziteta nalazio se i Toma
Akvinski. U četrnaestom i sljedećim stoljećima arapske su studije bile izučavane
na više evropskih univerziteta, uključujući Oksford i Pariz, ali sa potpuno
različitim motivima, tj. u svrhu pripremanja hrišćanskih misionara za
muslimanske zemlje.

Mjesto Sicilije u
preno
misli
Sicilija kao stjecište dviju kulturnih sfera bila
prenošenju naučne Je naročit° podesna da vrši ulogu posrednika u
misli prenošenju antičke i srednjovjekovne nauke.
Njezino je stanovništvo bilo sastavljeno od grčkog elementa,
koji se služio grčkim, muslimanskog, koji je govorio arapski, i grupe naučnika,
koji su znali latinski. U to vrijeme sva tri jezika bila su u upotrebi u
službenim nadleštvima, kraljevskim poveljama, kao i među stanovništvom
mnogojezičnog Palerma. Na Siciliji je oko god. 1160. izvršen, direktno sa grčkog
na latinski, prvi prevod Almagesta u saradnji Sicilijanca-Grka Eugena iz
Palerma, koji je imao nadimak Amir. Eugen, koji je živio pod Rođerom II i
njegovim nasljednikom Viljemom I, znao je arapski i latinski. On je s arapskoga
preveo na latinski djelo'Optica, koje se pripisuje Pto-lemeju, čiji se grčki
tekst izgubio. Također je pomagao pri prevođenju na grčki arapskog djela
Kalllah. Pod Viljemom nisu vršeni samo prevodi s arapskih nego i sa grčkih
originala.
SicilijsM Jevreji, kao i španski, odigrali su značajnu ulogu u prevodilačkom
radu. Sicilijanac Jevrejin, liječnik Faraj ben-Salim je god. 1279. pod
pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca preveo na latinski al-Razijevo
enciklopedijsko medicinsko djelo. Ono je u toku narednih stoljeća bilo vrlo
često prepisivano. Ovo je jedino veće medicinsko djelo koje je na Siciliji
prevedeno, na latinski jezik. Sicilijski su se prevodi uglavnom odnosili na
oblast astronomije i matematike. Mada su neke arapske i grčke knjige bolje
prevedene ponovo u To-ledu, ipak je doprinos Sicilije bio od primarne važnosti.
28 Amari, Storia, izd. Nallino, vol. III, 'str. 760. i slj.; G. A.
Cesareo, Le origini della poesia Urica e la poesia siciliana sotto gli suevi, 2.
izd. (Milan, 1924), str. 101, 107.
*• Jose M. Millas u Revista de archives, vol. XLI (1920), str. 550—64, XLII
(1921), str. 37—59.

NA SICILIJI

553

Preko Italije
Pošto su normanski kraljevi i njihovi nasljednici na sicilijskom prijestolju u
svojoj vlasti imali ne samo Otok nego i južnu Italiju, oni su stvorili most za
prenošenje raznih elemenata muslimanske kulture na Poluotok i u srednju Evropu.
Do sredine desetog stoljeća tragovi arapske nauke jasno se zapažaju sjeverno od
Alpa. Danteove ideje o drugom svijetu ne moraju biti crpene iz nekog naročito
arapskog teksta, ali sigurno pokazuju da su orijentalnog porijekla, mada ih je
on uzeo iz evropske narodne tradicije. Ovo prodiranje s Istoka putem raznih
kanala očigledno je kako u umjetnosti tako i u nauci i književnosti. Nacrt
renesansnih tornjeva campanili moglo bi izgledati da je rađen prema
četverouglastom sjevernoafričkom, bolje rečeno, egipatskom tipu minareta. Još
dugo vremena pošto su se Sicilija i južni dio Poluotoka vratili pod upravu
hrišćanskih vladara, muslimanski su majstori i zanatlije i dalje radili na svom
poslu, što svjedoče mozaici i natpisi Palatinske kapele. Proslavljena tkaonica,
koju su osnovali muslimanski vladari u kraljevskoj palati u Palermu,
snabdijevala je evropske kraljevske kuće vladarskim odorama koje su nosile
arapske natpise. Prvi talijanski tekstilni radnici dobili su sa Sicilije svoje
tehničko znanje i modele za nacrte. Do početka trinaestog stoljeća tkanje svile
postalo je glavna industrijska grana više talijanskih gradova. Oni su izvozili
tekstilnu robu, imitacije sicilijskih štofova, u razne krajeve Evrope. Kao u
Palermu i Kadizu, tako su i u Veneciji, Ferari i Pizi naseljeni orijentalni
majstori učili domaće ljude i s njima sarađivali. Tako je velika bila potražnja
orijentalnih tkanina da je bilo vremena kada se nijedan Evropljanin nije osjećao
zaista dobro obučen ako nije imao bar jedno takvo odijelo.
U toku petnaestog stoljeća, kada je bogata Venecija u velikoj mjeri
prihvatila i širila muslimanske oblike umjetnosti, povezi knjiga u talijanskim
knjigovežnicama počeli su dobi jati orijentalan izgled. Karakteristike arapskog
poveza, uključujući preklopnicu, koja se odozgo presavija da zaštiti prednje
rubove knjige, pojavljuju se na hrišćanskim knjigama. U isto vrijeme, u raznim
talijanskim gradovima od orijentalnih majstora naučeni su novi metodi
oblikovanja i ukrašavanja kožnog omota knjiga. Štaviše, Venecija je postala
središte nove industrije, optočivanja zlata, srebra ili crvenog bakra u mjed30,
umjetnosti koja je uglavnom cvjetala u dvanaestom stoljeću u Mausilu.
Uopće, Sicilija kao prenosilac islamske kulture može za sebe tražiti mjesto
po važnosti odmah poslije Španije, a više nego što je bilo mjesto Sirije u
vrijeme krstaških ratova.

30 Tal. azzimina, od ar. a'jami, perz. Perzijanac, tuđinac.

HHKOJ1A TECJ1A"-HHLU

KRUNIDBENI PLAST RODERA II SA KUFIJSKIM NATPISOM NA POLUKRUŽNOJ IVICI.

DIO V
POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

POGLAVLJE XLIII
ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI

Ismailitska propaganda
Fatimidski Kalifat, jedini, veći šiitski kalifat u islamu1, bio je uspostavljen
u Tunisu god. 909 kao smišljen i namjeran izazov vjerskom poglavarstvu islamskog
svijeta koji su predstavljali Abasidi u Bagdadu. Osnivač njegov bio je Sa'Id
ibn-Husayn, možda potomak drugog osnivača ismailitske sekte2, Perzijanca
'Abdullaha ibn-Maymuna. Spektakularan uspon ibn-Maymunova nasljednika Sa'ida bio
je kulminacija brižljivo planirane i vješto organizovane ismailitske propagande,
kojoj je ravan bio jedino raniji pokret koji je doveo do pada Uma-jadskog
Kalifata. U velikoj mjeri ovaj uspjeh treba zahvaliti ličnim naporima glavnog
propagatora (da'i) abu-cAbdullaha al-Husayna al--Shi'ija, čije je rodno mjesto
bila Sana u Jemenu. On se krajem 9. stoljeća proglasio pretečom Mahdija i
posijao sjeme razdora među Berbere sjeverne Afrike, naročito među pleme Kitamah
(Kutamah). On se upoznao sa članovima ovoga plemena u toku hodočašća u Meku3.
Tada su Afrikom (Ifriqiyah) vladali Aglabidi.
Zagonetni Satd Veliki usPJeh ShI<iJin u udaljenoj oblasti bio je signal za
Sa'ida da napusti svoje ismailitsko uporište u Salamji i da se, prerušen u
trgovca, zaputi u sjeverozapadnu Afriku. Pošto je, po naređenju
Aglabida,Zivadata-Allšha (903-9), u Sidžilmasi bio bačen u tamnicu, Sa'ida je iz
nje oslobodio al-ShH4, koji je giod. 909. srušio stogodišnju dinastiju Aglabida
i protjerao iz zemlje njezinog posljednjeg potomka Ziyadata-Allaha. Aglabidi su
bili posljednje jako uporište sunitskog islama u tom dijelu Afrike.
 1 Za ranija samostalna principalstva 'Alida pogledaj Idriside i
Hamudide.
Šerifi Maroka, čije prisvajanje suvereniteta datira iz god. 1544, vuku svoje
porijeklo, preko al-Jrlasama, od 'Alije i Fatime, ali soi skoro ortodoksni.
2 Prvobitan osnivač bio je Im§m Isma'Il (f 760); vidi str. 402.
8 Ibn-Idh§ri, vol. I, str. 118.
4 Neki bez osnova sumnjaju da [je pravi zarobljenik bio ubijen prije
predaje Sidžilmase al-SHju.

558

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

Sa'id je bio proglašen za vladara pod imenom imama5 'Ubavdullaha al-Mahdija i

priznat kao Fatimin potomak preko al-Hussayna i Isma'-ila. Dinastiju koju je on
osnovao često spominju pod imenom al-~'Ubaydiyah naročito oni koji ne vjeruju u
njegovo navedeno porijeklo.
Muslimanski istoričari podijeljeni su u dva tabora u pitanju legitimnosti
njegova porijekla od Fatime. Njegovi privrženici i njegovi neprijatelji navode
najmanje osam različitih njegovih porijekla. Neki od njegovih neprijatelja idu
tako daleko da mu predbacuju da je sin nekog Jevrejina. Među onima koji se
zalažu za legitimnost njegova porijekla ističu se ibn-al-Athir6, ibn-Khaldun7 i
al-Maqrizi8. Među onima koji dovode u sumnju ili poriču njegovo rodoslovlje i
smatraju Sa'ida varalicom jesu: ibn-Khallikan9, ibn-'Idhari10, al-Suyuti11 i
ibn--Taghri-Birdi12. Ipak je značajno da nije bilo razmimoilaženja u pogledu
istinitosti njegova porijekla od Fatime sve do god. 1011, kada je abasidski
kalif al-Qadir u Bagdadu izdao čudan manifest koji je potpisalo više sunitskih i
šiitskih odličnika, izjavljujući da njegov egipatski rival al-Hakim ne potječe
od Fatime, nego od heretika Daysana13.

Prvi Fatimid
'Ubaydullah (909—34) smjestio se najprije u aglabidskoj rezidenciji Raqqadah,
predgrađu Kejravana. On se pokazao vrlo sposoban vladar. Dvije godine pošto je
došao na vlast, on je ubio svoga misionarskog vođu al-Shi'ija i uskoro je
poslije toga proširio svoju vlast nad cijelom afričkom teritorij om od
idrisidskog Maroka do granica Egipta. God. 914. zauzeo je Aleksandriju; poslije
dvije godine opustošio je Deltu. Na Siciliju je poslao novog upravitelja iz
plemena Kitamah i sa buntovnikom ibn-Hafsunom u Spaniji on je uspostavio
prijateljske odnose. Malta, Sardinija14, Korzika, Baleari i drugi otoci osjetili
su snagu mornarice koju je on naslijedio od Aglabida. Oko god. 920. on je
preselio svoju rezidenciju u novu prijestonicu Mahdiju15, koju je osnovao na tu-
niskoj obali, šesnaest milja jugoistočno od Kejravana, i nazvao je svojim
imenom.
5 Kao šiiti, Fatimidi su više voljeli titulu imama nego kalifa.
6 Vol. VIIIA str. 17—20, skraćeno od aibu-al-Fida', vol. II, str. 67—8.
7 Vol. IV, str. 31.
8 Khitat (Bulaq, 1270), vol. I, str. 348—9.
• Vol. I, str. 487.
10 VoL I, str. 150, 157—8.
" Ta'rlkh al-Khulaja' (Cairo, 1305), str. 214.
12 Izd. Popper, vol. II, pt. 2, str. 112.
18 Tekst manifesta sačuvan u albu-al-Fida', vol. II, str. 150.
14 Konačno podjarmljen god. 1003. iz Spainije.
15 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 694—6; Mas'udi, Tanblh, str. 334; iibn-
ljjam-
mad, Akhbar Muluk bani lUbayd, izd. M. Vonderheyden (Algiers,
1927),
str. 9—10.

FATIMIDI
559

Mornarica 'Ubaydullahovi nasljednici produžili su njegovu

agresivnu i ekspanzionističku politiku. Njegov
sin16 abu-al-Qasim Muhammad al-Qa'im (934—946) poslao je flotu, koja je god.
934. ili 935. opustošila južnu obalu Francuske, zauzela Đenovu i oplovila
Kalabriju odvlaČeći roblje i drugi plijen. Međutim, sve ove ekspedicije nisu
imale karakter stalnih osvajanja. U toku vladavine al-Qa'imova unuka abu-Tamima
Ma adda al-Muizza (952— —75) flota je opljačkala obale Španije, čiji je kalif
bio glavom silni al-Nasir. Poslije tri godine (958) vojska Fatimida napredovala
je u pravcu zapada sve do Atlantika, odakle je njezin zapovjednik poslao kalifu
u posudama živu ribu. God. 969. Egipat je bio preotet od njegovih vladara
Ikšidida. Njegova flota bila je pojačana novim jedinicama sagrađenim u Maksu,
prethodniku Bulaka, kairske luke.

Zapovjednik Jawhar
Junak ovih posljednjih podviga bio je Jawhar al-Siqilli (Sicilijanac), koji se
zvao i al-Rumi (Grk), porijeklom hrišćanin, rođen na bizantij-skoj teritoriji,
možda na Siciliji, odakle je bio doveden kao rob u Kej ravan17. Odmah poslije
njegovog pobjedonosnog ulaska u prije-stonicu Fustat god. 969, Jawhar je započeo
da podiže novu četvrt, koju je nazvao al-Qahirah18. Ovaj grad, današnji Kairo,
postao je prijestonica Fatimida god. 973. Pošto je osnovao novu prijestonicu,
danas najnaseljeniji grad Afrike, Jahwar god. 972. sagradi veliku džamiju al-
Azhar19, koju je uskoro poslije kalif al-'Aziz učinio akademijom.
Jawhar je na taj način postao drugi osnivač, fatimidskog carstva, poslije
al-Shi'ija, koje je sada obuhvatalo cijelu sjevernu Afriku. Zapadnu Arabiju
naslijedio je od Ikšidida, kojima su Abasidi povjerili na čuvanje Sveti grad.
Čim se al-Jahwar učvrstio na egipatskom tlu, on je poslao u susjednu Siriju
jednog vojskovođu, koji je god. 969. dopro do Damaska i zauzeo ga20. Glavni
njegovi protivnici bili su karmatije, koji su u ovo vrijeme imali svu moć u
mnogim oblastima Sirije.
Fatimidi na ^a vriJeme mirnog vladanja abu-Mansura Ni-
vrhuncu svoje moći z§ra al-'AzIza (975—96), petog po redu u dinastiji i prvog
koji je započeo svoju vladavinu u
Egiptu, carstvo Fatimida dostiglo je svoj vrhunac. Ime kalif ovo se petkom u
molitvama spominjalo od Atlantika do Crvenog mora i u Jemenu, Meki, Damasku i
jedanput čak u Mausilu. Nominalno, u najmanju ruku, njegova je vlast obuhvatala
ogroman prostor. Pod
16 Njegov štićenik, neki Alidovac, prema nekom Ismailitskom
izvoru;
Bernard Lewis, The Origins o/ Ismailism (Cambridge, 1940), str. 51—2.
17 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 209—13; Maq,rlzi, vol. I, str. 352, 377. i
slj.
18 »Pobjedonosni«, tako nazvan po planeti Qahir al-Falak (pobjednilk
nad
nebom, Mars), koji je bio na vlasti; iskvareno od Mlečama u Kairo.
19 »Svijetli (Hi lijepi)«, prema al-Zahra', Fatiminom nazivu.
80 Ibn-Khaldun, vol. IV, str. 48; Maqrlzi, vol. I, str. 378.

560

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

njim egipatski Kalifat nije postao samo najopasniji rival bagdadskom Kalifatu
nego ga je i bacio u zasjenak, a prisvojio je položaj jedine velike muslimanske
države na istočnom Mediteranu. Al-'Aziz je otišao tako daleko da je podigao u
Kairu palatu od dva milijuna dinara da bi u njoj smjestio svoje rivale Abaside,
koje se nadao uhvatiti poslije zauzimanja Bagdada. Kao i njegovi predšasnici, i
on je pohlepnim očima gledao na udaljenu Španiju, ali, kažu, ponosni kordovski
kalif, kada je primio oštru notu od fatimidskog vladara, poslao je natrag
sljedeći odgovor: »Ti se ismijavaš zato što si čuo za nas. Da smo ikada čuli za
tebe, mi bismo ti odgovorili«21.
Od svih fatimidskih kalifa al-'Aziz je možda bio najpametniji i
najdobrotvorni]i. On je živio raskošno, sazidao je u Kairu i njegovoj okolini
više novih džamija, palata, mostova i kanala i prema hriš-ćanima, koji su pod
njegovom vlašću živjeli, pokazao se u velikoj mjeri tolerantan kao nijedan drugi
kalif prije njega. U ovom pogledu na njega je, bez sumnje, uticao njegov
hrišćanski vezir 'Isa ibn-Na-stur i njegova žena Ruskinja, majka njegova sina i
nasljednika al--Hakima i sestra dvojice melkitskih patrijarha Aleksandrije i
Jeruzalema.
Opadanje fatimidske moći započelo je odmah iza blagotvorne vladavine
al-'Aziza, prvog u svojoj dinastiji, koji je usvojio, povo-deći se za presedanom
Abasida, fatalnu politiku importiranja turskih i crnačkih plaćeničkih trupa.
Nepokoravanje i neprestano svađanje ovih trupa između sebe i sa berberskom
tjelesnom gardom bili su među glavnim uzrocima konačne propasti države. Kasnije
su čer-keski i turski vojnici i robovi uzurpirali vrhovnu vlast i postavljali
samostalne dinastije.
, abu-'Ali-Mansur al-?a-
kim (996 — 1021) imao ]e samo jedanaest godina kada je stupio na prijesto.
Njegova je vladavina obilježena gnusnim krvološtvima. On je ubio više svojih
vezira, razorio veći broj hrišćanskih crkava, među kojima i crkvu sv. Groba
(1009), prisiljavao je hrišćane i Jevreje da nose crnu odjeću, da jašu samo
magarce i da, kada se nalaze u javnim kupatilima, hrišćani istaknu krst koji će
biti obješen o njihovom vratu, a Jevreji neku vrstu jarma; sa zvonima22. Al-
Hakim je bio treći kalif u islamu, poslije al-Mutawakkila i 'Umara II, koji je
nametnuo tako oštre mjere na nemuslimane23. Inače režim Fatimida bio je osobito
povoljan za zimi je. Njegov sekretar, hrišćanin ibn-'Abdun, potpisao je akt za
rušenje Sv. groba. I taj je čin mnogo doprinio za preduzimanje kr-staških vojni.
Najzad, ovaj zagonetni, plavooki kalif, držeći se krajnjeg ogranka ismailitske
nauke, proglasio je sebe utjelovljenjem božanstva i kao takvog ga je priznavala
novoosnovana sekta, nazvana druži, prema prvom svom velikom propagatoru Turčinu
imenom al-
21 Ibn-Taghri-Birdi, izd. Popper, vol. II, pt. 2, str. 2.
22 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 5; i'bn-Hiammad, str. 54, isp.
YaJ)ya ibn-Sa'id,
izd. Cheiko i dr., star. 187.
23 Za šafiitske restrikcije vidi Ibsljlhi, Mustatraf, vol. I, str. 100.
Umno poremećen

FATIMIDI

561

-Darazziju (f 1019)24. Al-Hakim je bio ubijem na brdu Mukattamu, možda u

zavjeri, kojoj je na čelu bila njegova sestra Sitt al-Muluk, koju je kalif
optuživao zbog nemoralna života.
Poslije al-Hakima malodobni mladići postajali su kalifi, dok je prava vlast bila
u rukama vezira, koji su kasnije uzeli kraljevsku titulu malik. Al-Hakimov sin i
nasljednik al-Zahir (1021—1035) imao je šesnaest godina kada je stupio na
prijesto. Ovaj kalif dobio je dozvolu od Konstantina VIII da se njegovo ime može
spominjati u džamijama u carskim posjedima. On je obnovio u Carigradu džamiju za
uzvrat što je kalif dozvolio da se ponovo sagradi crkva Sv. groba25. Al-Zahirov
nasljednik bio je njegov jedanaestogodišnji siri Ma'add al-Mustansir (1035—94),
čija je vladavina od skoro šezdeset godina najduža u muslimanskim analima26. U
prvoj polovini njegove vladavine njegova majka, sudanska robinja koju je kalif
kupio od nekog Jevrejina, sa svojim prodavaocem dijelila je skoro svu vlast. Do
ovog vremena fatimidski posjedi zauzimali su samo nešto više teritorije od samog
Egipta. Poslije god. 1043. fatimidski posjedi u Siriji, uvijek u labavim vezama
s Egiptom, počeli su se brzo raspadati. Palestina je bila često u otvorenoj
pobuni. Moćna sila koja je napredovala s istoka, seldžučki Tur-komani sada su
potamnjivali zapadnu Aziju. U međuvremenu afričke fatimidske provincije počele
su se otcjepljivati i stvarati samostalne države ili se vraćati u staro
abasidsko podaništvo. Nemirna plemena banu-Hilal i Sulaym, porijeklom iz Nadžda,
a sada iz Gornjeg Egipta, bila su nagovorena god. 1052. da krenu prema Zapadu,
gdje su godinama pljačkali Tripolitaniju i Tunis27. Siciliju koja je neko
vrijeme poslije Aglabida priznavala suverenitet Fatimida, većim dijelom su god.
1071. pokorili Normani, koji su kasnije prešli preko nekih dijelova afričkog
kopna. Jedino je Arabija djelomično ostala vjerna šiitskoj stvari. Na zamračenom
horizontu jedina svijetla tačka bio je privremeni uspjeh turskog vojskovođe i
uzurpatora al-Basa-sirija28 (f 1060) u Bagdadu. Zahvaljujući njegovoj vladavini,
ime egipatskog kalifa se spominjalo u bagdadskim džamijama u toku četrdeset
uzastopnih petaka. Vasit i Basra slijedili su primjer Bagdada. Turban abasidskog
kalifa al-Qa'ima, koji se čak odrekao svih svojih prava na Kalifat u korist
svoga fatimidskog rivala, Prorokov ogrtač i lijepi prozor njegove palate bili su
kao ratni trofeji doneseni u Kairo. Turban i ogrtač, zajedno sa dokumentom
abdikacije, vratio je u Bagdad poslije skoro sto godina Salah-al-DIn, ali je
prozor bio upotrebljavan sad uv ovoj sad u onoj palati, sve dok ga nije mame-
lučki sultan Bavbars al-Jashnakir stavio na grob u kom je on pokopan god. 1309.
24 O ovoj sekti vidi više kod Hitti, Origins of Druže People.
25 Maqrizi, vol. I, str. 355, isp. Yahya ibn-Sa'id, str. 270—71; vidi str.
195.
26 Ibn-Khallikan, vol. II, str. 550; vidi str. 436, br. 93.
27 Migracioni pokreti i vojni poduhvati banu-Hilal čine
istorijsku poza
dinu čuvenog epa Slrat bahii-Hildl.
28 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 107—8.
36 — Istorija arapa
Opadanje

562

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

U zemlji su neprestano izbijali neredi između turskih, berberskih i sudanskih

bataljona, pa je tako državna vlast bila paralizo vana. Sedmogodišnja glad je
iscrpla ekonomske zalihe zemlje. God. 1703. neodlučni kalif pozvao je Jer-menca
Badra-al-Jamalija, bivšeg roba, sa vojnog položaja^ u Aki da preuzme vezirski
položaj i vrhovno vojno zapovjedništvo29. Novi emir al-Juyush preuzeo je komandu
takvom snagom da je od pravog haosa napravio stvaran red i produžio život režimu
Fatimida. Međutim, ovaj je preporod bio kratkoga vijeka. Ni nastojanja Badra,
kao ni napori njegova sina i nasljednika al-Malika al-Afdala30, koji je vladao
državom poslije očeve smrti god. 1094, nisu mogli spriječiti propadanje.
Preostale godine fatimidskog režima31 karakterišu neprestani međusobni sukobi
vezira, iza kojih su stajale razne stranke u armiji. Poslije smrti al-
Mustansira, al-Malik al-Afdal postavio je na prijesto kalif ovog najmlađeg sina
pod imenom al-Mustalija, očekujući da će on biti pod njegovim uticajem. Poslije
al-Mustallija, njegov sin, petogodišnje dijete, bio je proglašen kalifom od al-
Afdala, koji mu je da počasni naziv al-Amir (1101—30). Kada je umro al--Hafiz
(1130—1149), jedva da se njegova vlast protezala izvan kalifove palate. Njegov
sin i nasljednik al-Zafir (1149—54) bio je tada živahan mladić, i vlast je
uzurpirao kurdski_ vezir ibn-al-Sallar, koga su nazivali al-Malik al-'Adil.
Memoari Usame32, koji je živio na
Tabela fatimidskih kalifa:
1. Al-Mahdi (909—34)
l
2. Al-Qa'im (934—46)

3. Al-Mansur (946—52)
4. Al-Mu<.izz (952—75)
l
5. Al-'AzIz (975—96)
6. Al-Hakim (996—1021)
l
7. Al-?ahir (1021—35)

l
8. Al-Mustansir (1035—94)
l
(Muhammad)
9. Al-Mjusta<li
(1094—1101)
10. Al-Amir (1101—30) , 11. Al-Hafiz (1130—49)

(Yusiui) 14. Al-Adid (1160—71)

12. Al-Zafir (1149—54)

l
13. Al-Fa'iz (1154—60)

29 Ibid., vol. IV, str. 65; ibn-al-Athlr, vol. X, str. 60, 160.
80 Abu-al-Qasim Shahinahah; ibn-Khaillikan, vol. I, str. 396—7.
31 Za popis fatimidskih kalifa vidi genealoško stablo na ovoj strani.
32 Izd. Hitti, str. 6—33, = Arab>Syrian Gentleman, str. 30—59.

FATIMIDI

563

fatimidskom dvoru od god. 1144. do 1154, pokazuju da ni na jfednom dvoru nisu

vladale takve intrige, svađe i ljubomore kao na njegovom. Jedno od najmračnijih
poglavlja u istoriji Egipta čine ubistvo ibn-al-Sallara (1153), koje je izvršio
Nasir- ibn-'Abbas, unuk njegove žene, koga je poslije podsticao kalif da pokuša
ubiti svoga oca •Abbasa, ibn-al-Sallarova nasljednika na vezirskom položaju, i,
najzad, mučko ubistvo samog al-Zafira od strane mladog zavjerenika. Drugog dana
pošto je kalif iščezao 'Abbas je proglasio kalifom al--Fa'iza (1154—60),
četverogodišnjeg sina al-Zafirova. Dječak kalif umro je kada mu je bilo
jedanaest godina, a naslijedio ga je devetogodišnji stričević al-'Adid,
četrnaesti i posljednji član loze koja je vladala preko dva i po stoljeća.
Nesiguran život naroda, koji je, kao što je kod njega bio slučaj, ovisio u
pogledu ishrane o naplavama Nila, bio je u međuvremenu vrlo težak zbog
ponavljanih pojava gladi i bolesti. Posljedica toga bili su teži porezi i sve
veće iznuđivanje novca radi snabdijevanja kalifa i njegove soldateske. Stvari su
se još gore komplikovale zbog dolaska krstaša i neprestanih napada Amalrika,
jeruzalemskog kralja, koji se god. 1167. našao pred samim vratima Kaira. Ove
prilike dokončao je Salah-al-Dln, koji je god. 1171. svrgnuo sa prijestolja
posljednjega kalifa fatimidske dinastije.

36'

POGLAVLJE XLIV
ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU
 Egipat je bio jedina zemlja nekoć prostranih fatimidskih posjeda u kojoj su
nasljednici "Ubavdullaha al-Mahdija udarili pečat svojih kulturnih
karakteristika. Labavi odnosi koji su vezivali više provincija sjeverozapadne
Afrike i zapadne Azije uz Kairo govorili su protiv mogućnosti ostavljanja nekih
specijalnih fatimidskih tragova u ovim oblastima. U kulturnoj istoriji Egipta
period Fatimida, zajedno sa periodima Ikšidida i Tulunida, koji su mu
prethodili, može se nazvati arapsko-perzijskom erom, za razliku od perzijsko-
turske ere, u koju bismo mogli svrstati periode Ajubida i Mameluka. Period prije
Tulunida mogao bi se nazvati čisto arapskim. Dinastija Ajubida, koju su
istisnuli Fatimidi, donijela je u Afriku duh i kulturu velikog Sel-džučkog
Carstva, naročito što se tiče njezine umjetnosti i industrije, kao i njezinih
političkih i duhovnih pokreta. Pod Fatimidima je preo-vladavao uticaj perzijske
kulture. Okosnicu običnog naroda, međutim, kroz čitavu srednjovjekovnu i noviju
istoriju sačinjavali su ara-bizirani Kopti. Ova narodna masa ostala je pod
ultrašiitskim režimom skroz naskroz sunitska, što se može zaključiti po lakoći
kojom je Salah-al-DIn povratio i obnovio službenu ortodoksnost.
Politički fatimidski period obilježava novu epohu u istoriji zemlje, koja je
prvi put poslije faraonskih vremena imala potpuno suverenu vlast, punu
vitalnosti i zasnovanu na vjerskoj osnovi. Dvije ranije dinastije nisu imale ni
nacionalnog ni vjerskog uporišta u zemlji. Svoj uspon i postojanje one su mogle
zahvaliti vojničkoj sposobnosti svojih vojnih osnivača i nesređenim prilikama u
abasidskoj državi.
Mada Je zlatni viJek u istoriJi fatimidskog Egip-
v i-nir* . -i v - • • i i •
ta počeo s al-Mu(izzom i doživio svoju kulminaciju za vrijeme
al-'Aziza, ipak je Egipat u doba al-Mustan-sira bio još uvijek vodeća zemljai
islamskog svijeta. Perzijsk ismailitski misionar Nasir-i-Khusraw1, koji je bio u
posjeti zemlj:
1 Sefer Nameh, izd. Schefer, str. 36—56, str. prev. 110—62.

2IVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU

565

god. 1046—49, malo prije ekonomskog i političkog sloma, ostavio nam je živopisan
opis zemlje. U kalif ovoj kući stanovalo je trideset hiljada ljudi, od kojih je
dvanaest hiljada bilo posluga, a hiljadu konjanici i pješaci gardisti. Mladi
kalif, koga je Nasir vidio kako jaše na muli prilikom jedne svečanosti, bio je
ugodne vanjštine, dobro izbrijan i jednostavno obučen u bijeli kuftan s turbanom
na glavi. Jedan pratilac je nosio nad kalif ovom glavom suncobran ukrašen dragim
kamenjem. Sedam galija poredanih na obali Nila bile su duge preko 150, a široke
60 lakata. Kalif je u prijestonici bio vlasnik 20.000 kuća, većinom od cigle,
koje su imale pet do šest spratova, a isto tolikog broja dućana, koje je on
iznajmljivao za dva do deset dinara mjesečno. Glavne ulice bile su prekrivene i
osvijetljene svjetiljkama. U trgovinskim se radnjama prodavalo po fiksiranim
cijenama, i ako bi neko prevario, on je bio na devi sproveden kroz ulice uz
zvonjenje zvona i javno priznavanje prestupa. Čak i dućani draguljara i mjenjača
novca ostavljani su nezaključani. Stari Fustat je imao sedam velikih džamija.
Kairo ih je imao osam2. Cijela zemlja je, na izgled, uživala spokojstvo i
blagostanje, što je Nasira natjeralo da da oduševljenu izjavu: »Ja nisam mogao
ni utvrditi ni procijeniti njegovo blago i nigdje nisam vidio takvo blagostanje
kao ovdje«3.
Od svih egipatskih kalifa al-Mustansir je bio najbogatiji. On je naslijedio
milijune od svojih predšasnika i živio je raskošnim i udobnim životom. Za njega
govore da je u svojoj palati podigao paviljon poput Kabe u kome je običavao piti
uz pratnju žicanih instrumenata i lijepih pjevačica. Ovdje je on izjavio: »Ovo
je zaista ugodnije od buljenja u Crni kamen, slušanja mujezinovog mumlanja i
pijenja zagađene vode.« U inventaru njegove riznice, o kojoj donosi izvještaj
al-Maqrizi4, spominje se drago kamenje, kristalne vaze, zlatom obloženi tanjiri,
mastionice od slonove kosti i ebanovine, šolje od ćilibara, bočice od mošura,
čelična ogledala, suncobrani sa zlatnim i srebrnim drškom, šahovske table sa
zlatnim i srebrnim figurama, noževi i sablje ukrašeni dragim kamenjem, vezene
tkanine proizvedene u Da-biku i Damasku. Izabrani predmeti osobite umjetničke
vrijednosti rasturani su među turske vojnike. Ipak je god. 1070. ovaj kalif
našao za potrebno da svoje kćerke i njihovu majku otpremi u Bagdad kako bi
izbjegle glad.

U općoj organizaciji fatimidska država držala se abasidskog sistema ili, još

bolje, starijeg perzijskog prototipa. Egipćanin al-Qalqashandi5 (f 1418) dao nam
je u svom priručniku, namijenjenom kandidatima za državne službe, skicu vojnog i
administrativnog sistema iz vremena Fatimida. U vojsci
Administracija
2 Isp. Maqrizi, vol. II, str. 264; Yaqut, vol. III, str. 901.
3 P. 53 (tekst), str. prev. 155.
4 Vol. I, str. 414. i slj.; isp. ibn-Taghri-Birdi, vol. II, pt. 2, str. 181
—2.
5 ?ubh, vol. III, str. 480. i slj.

566 POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

su postojala tri glavna ranga: (1) emiri, među kojima su bili najviši oficiri i
kalifova pratnja, koja je nosila sablje; (2) oficiri garde, među kojima su bili
starješine (sing. ustadh) i eunusi; (3) različiti pukovi koji su dobivali nazive
prema kalifima ili nacionalnoj pripadnosti, npr. Hafizlyah, Juyushlyah,
Sudaniyah. Vezira je bilo više klasa, od kojih su najviši bili »ljudi od mača«,
koji su vodili nadzor nad vojskom i ratnom službom, zatim »gospodari vrata«,
visoki komornici, koji su imali privilegij da predstavljaju strane izaslanike.
Među »ljude od pera« ulazio je kadija, koji je bio i direktor kovnice novca;
nadzornik pijaca (muhtasib), koji je nadzirao utege i mjere; državni rizničar,
koji je nadgledao bayt al-mal. U najnižem rangu »ljudi od pera« bili su ostali
državni službenici, koje su sačinjavali činovnici i sekretari raznih odjeljenja.
Kažu da je internu administraciju carstva osnovao al-Mu'izzov i al-'AzIzov vezir
Ya'qub ibn-Killis (f 991), bagdadski Jevrejin, koji je, pošto je prešao na
islam, započeo svoju političku karijeru na Kafurovom dvoru i čije je poznavanje
administracije udarilo temelje ekonomskom prosperitetu doline Nila za vrijeme
prvih Fatimida6.
Napredak nauke Ibn-Killis bio je prvi istaknuti patron nauke u
i književnosti fatimidskom Egiptu. On je osnovao akademiju
i mjesečno je na nju trošio tisuću dinara. U
njegovo vrijeme živio je liječnik Muhammad al-Tamimi, koji je bio rođen u
Jeruzalemu i preselio se u Egipat oko 970. god. Prije njega, za vrijeme
Ikšidida, živio je istoričar Muhammad ibn-Yusuf al-Kin-di7, koji je umro u
Fustatu god. 961. Drugi istoričar, koji je umro kasnije (1062) u Fustatu, bio je
ibn-Salamah al-Quda'i8.
Mada su neki raniji fatimidski kalifi bili obrazovani ljudi, njihovo doba
nema nekih značajnijih naučnika i pisaca. Kao i ostali kalifi u Bagdadu i
Kordovi, al-'Aziz je lično bio pjesnik i ljubitelj nauke. On je džamiju Azhar
pretvorio u akademiju. Međutim, većina naučnika ovoga doba, ne samo pravnika
nego i istoričara i pjesnika, bili su članovi klase jaqih, u koju su ulazili i
suci. Heretički karakter dinastije, čiji dvor nije privlačio ortodoksne naučnike
i literate, kao i nesigurnost života u toku posljednjeg dijela ovoga perioda
objašnjavaju siromaštvo duhovne djelatnosti.
Hram nauke Jedna od najznačajnijih fatimidskih zaklada
bio je Dar al-Hikmah ili Dar al-'Ilm (hram mudrosti ili
nauke), koji je osnovao al-Hakim god. 1005. radi izučavanja i propagande
ekstremne šiitske nauke. U vezi s njom, al-Hakim je osnovao fond, čiji je prihod
od 257 dinara trebalo trošiti na prepisi-
8 Ibin-al-!5ayrafi, al-Ishdrah ila Mom. Ndla al-Wizdrah,
izd. 'Abdullah Mukhli$ (Cairo, 1924), str. 94. i slj.
7 Autor Kitdb-al-Wuldh wa-Kitdb al-Quddh, izđ. R. Guest
(Leyden,
1908—12).
8 Autor <Uyun al-Ma<arif wa-Funun Akhbdr al-Khald'if (neobjavljeno).
2IVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU

567

vanje rukopisa, popravak knjiga i cjelokupno izdržavanje9. Prostorija je bila

povezana sa dvorskom palatom i u njoj je bila smještena biblioteka i sobe za
sastanke. Njezin nastavni program obuhvatao je, pored specifično islamskih
predmeta, astronomiju i medicinu. Mada ju je god. 1119. al-Malik al-Afdal
zatvorio zbog njezinog heretičkog učenja, akademija je postojala sve do dolaska
Ajubida.
Astronomija i Al-Hakima su lično interesovala astrološka iz-
'ovtika računavanja. On je sagradio na brdu Mukatta-
mu opservatoriju, u koju je često jahao na svom sivom
magarcu prije zore. Jedan obavještavalac savremenog istori-ćara ibn-Hammada10
vidio je bakreni instrument sličan astrolabu koji je podigao al-Hakim na dva
tornja i koji je izmjerio jedan od znakova zodijaka dugačak tri pedlja.
Al-Hakimov dvor krasili su 'Ali ibn-Yunusu (f 1009), najveći astronom .koga
je Egipat ikada dao, i abu-'Ali al-Hasan (L. Alhazen) ibn-al-Haytham, glavni
muslimanski fizičar i optičar. Ibn-Yunusove astronomske tablice (zij), koje nose
ime njegova patrona, ispravljaju tablice koje su u to vrijeme bile opće
prihvaćene, zahvaljujući svojim originalnim opservacijama, koje su vršene sa
prstenastom loptom i azimutovim krugom. Ibn-al-Haytham (f ča 1.039), koji je
rođen u Basri oko 965, pokušao je da reguliše za al-Hakima godišnju poplavu
Nila, i kada mu to nije uspjelo, simulirao je ludilo i sklonio se ispred
kalifova bijesa sve dok ovaj nije umro. Njemu se pripisuje najmanje stotinu
djela iz područja matematike, astronomije, filozofije i medicine12. Glavno djelo
po kojem je on poznat jest iz područja optike i nosi naslov Kitdb al-Mandzir,
čiji je original izgubljen, ali je ono bilo prevedeno u vrijeme Gerarda iz
Kremone ili prije njega i objavljeno na latinskom jeziku god. 1572. Ono je mnogo
uticalo na razvoj optike u srednjem vijeku. Skoro svi srednjovjekovni pisci o
ovom predmetu temelje svoja djela na Alhazenovoj raspravi Opticae thesaurus. U
djelima Rođera Bejkna, Leonarda da Vinčija i Ivana Keplera vide se tragovi
njezina uticaja. U svome djelu ibn-al-Hayt-ham se suprotstavlja Euklidovoj i
Ptolemejevoj teoriji da oko šalje vizuelne zrake na predmet gledanja i donosi
pokuse za provjeravanje uglova upadanja i odbijanja. U nekim pokusima on se
približava teoretskom otkriću povećavanja leće, što je poslije tri stoljeća
ostvareno u Italiji.
Drugo važno djelo napisano u Egiptu za vrijeme al-Hakima je al-Muntakhab f i
'/laj al-'AT/n13 (izabrani materijal o liječenju oka) 'Ammara ibn-'Ali al-
Mawsilija. U njemu 'autor pokazuje više origi-
9 Maqrlzi, vol. I, str. 459.
10 P. 50.
11 Qifti, str. 230-^31; ibn-Khallikan, vol. III, str. 6.
12 Ibn-1abi-Usaybilah, vol. II, str. 91. i slj.; al-QLfti, str. 167—8;
M-us^afa
Nazlf, ibn-al-Haytham: Buhuthuhu wai-Kushujuhu al-Basarfyah (Oairo 1942),
str.' IX—XIV.
13 Djelomično sačuvan u obliku rukopisa u Eskurijalu. Oasiri,
vol. I,
str. 317; prev. J. Hirschberg i dr., Die Arabischen Augenarzte nach den Quellen
bearbeitet, vol. II (Leipzig, 1905).

568

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

nalnosti nego njegov savremenik ibn-'Isa u svom djelu Tadhkirah, koje je, ipak,
zbog svoje potpunosti postalo standardno djelo o ofta-mologiji. 'Ammar opisuje
radikalnu operaciju mekane mrene usisavanjem kroz šuplju cijev koju je on lično
pronašao.
Kraljevska biblioteka
U vrijeme al-Mustansira je slom koji je imao za posljedicu rasturanje njegova
bogatstva prouzrokovao još jedan kudikamo veći gubitak — rasturanje kraljevske
biblioteke. Njoj je temelje udario al-'Aziz. Govore da je ona imala u to vrijeme
200.000 knjiga i da se potpuno rasturila. U njoj je bilo 2.400 ilustrovanih
Korana, a među raritetima bili su rukopisi pisani rukom ibn-Muqlaha i drugih
majstora kaligra-fije. U njoj je al-'Aziz deponovao originalan primjerak al-
Tabari-jeve istorije. U pljačkanju izvršenom god. 1068. neki izvještač je svojim
očima vidio kako dvadeset i pet natovarenih deva odnose knjige. Vrijedni
rukopisi su se upotrebljavali za odlaganje vatre u kućama turskih oficira, a
koža izvanredno uspjelih poveza služila je za opravak cipela njihovih robova.
Al-Mustansirovi nasljednici osnivali su nove zbirke. Kada je poslije sto godina
Salah-al-Din trijumfalno ušao u kraljevsku palatu, njezina je biblioteka imala
preko sto tisuća svezaka, od kojih su neki s ostalim blagom bili podijeljeni
među njegove ljude14.

Umjetnost i arhitektura
Mada fatimidska era nije bila sklona njegovanju nauke i književnosti, ipak je
karakterišu umjetnička i arhitektonska djela prvorazredne vrijednosti.
Blagostanje koje je vladalo u zemlji za vrijeme prva dva kairska kalifa i,
kasnije, za vrijeme dvojice vezira jermenskog porijekla (blagostanje koje se
može uporediti sa prosperitetom koji je vladao u Egiptu za vrijeme faraona i u
toku aleksandrijskog perioda) ogleda se i na području umjetnosti.
Najstarija preživjela građevina je džamija Azhar, koju je 972. godine
sagradio Jawhar. Mada je kasnije bila obnavljana, njezin stariji dio, koji je
centralni, očuvao je originalan oblik. Ovaj dio, koji je sagrađen od cigle po
obrascu na ibn-Tulunovu džamiju, ima oštre lukove i uglavnom odaje iranski
uticaj. Njegov je minaret strogo četvorouglastog oblika. Iza nje, po starosti,
dolazi al-Hakimova džamija, koju je započeo njegov otac god. 990. Ona je
dovršena oko 1012. god. Građena je po istom planu kao i al-Azharova i ima kupolu
od cigle koju drži osmouglast valjak iznad molitvene niše. Za al-Ha-kimovu
džamiju, koja je sada u ruševinama, kao građevni materijal upotrijebljen je
kamen, ali pošto minaret nije četverouglast, majstori su vjerovatno bili prije
iz sjevernog Iraka nego iz Sirije. Kamen kao građevinski materijal nije trijumf
o vao nad ciglom sve do kasnog fa-timidskog perioda, što pokazuje fasada džamije
al-Aqmar, sagrađene godine 1125. Ovu fasadu vjerovatno je zidao neki hrišćanski
arhitekt
14 Maqrizi, vol. I, str. 408—9; afou-Shamah, vol. I, str. 268.

2IVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU

569

jermenskoga porijekla. U al-Aqmaru poznajemo prve znake kasnijih općih crta

islamske arhitekture, nišu sa konzolama (»stalaktit«) (mu-qarnas). Ova džamija
sa stubovima i džamija al-Salihibna-Ruzzika (ča. 1160) pokazuju smjele zamisli i
jednostavne kufijske natpise, po kojim je fatimidska umjetnost poznata. Ove nove
crte, koje su postepeno unosili fatimidski arhitekti, kao što su stalaktitski
potporni po-lulukovi i duboke niše na fasadi, kasnije su nastavili Ajubidi i Ma-
meluci. Slično je i s upotrebom natpisa na kamenu ili drvenim daskama koje
nagovještavaju slavu kasnije umjetnosti. Praksa povezivanja grobnice, obično
osnivača sa džamijom, započeta je god. 1085. sa Badr al-Jamalijem, čija je
džamija — grobnica na brdu Muqatta-mu — prvi primjer ove vrste.
Od velikih kapija, koje su svjedok veličine fatimidskih građevina, još
postoje tri: Bab Zawilah, Bab al-Nasr i Bab al-Futuh15. Ove masivne kapije
Kaira, koje su sagradili arhitekti iz Edese prema bi-zantijskom planu, ubrajaju
se među najtrajnije ostavštine fatimid-skog Egipta.
Dekorativne i Među blagom Arapskog muzeja u Kairu nalazi
industrijske se više °Plata od izrezbarenog drveta koje po-
umjetnosti tJeču iz fatimidsk°g perioda. Na njima su pri-
kazana živa bića kao što su: jeleni napadnuti
od raznih nemani, zečevi zgrabijeni od orlova i dvije ptice koje stoje jedna
prema drugoj. Ovi motivi govore o ugledanjima na obrasce sasanidske umjetnosti.
Isti se afinitet zapaža na fatimidskim izrađevinama od bronze. Većinu toga
materijala sačinjavaju ogledala, ibrici ili kadionice. Najpoznatija bronzana
statua je grifin, visok 40 inča, koji se nalazi sada u Pizi. Isto se može reći
za tekstil, čije su mustre prodrle na Zapad u vrijeme krstaških ratova16. Tkanje
je bilo nacionalna umjetnost koptskog Egipta, ali i tada je bilo pod uticajem
iranskih, naročito sasanidskih modela. Na tkaninama fatimidskog perioda nalazimo
životinje u konvencionalizovanim i heraldičkim pozama. Među egipatskim gradovima
su Dabik, Dimjat i Tinis bili poznati po svojim srednjovjekovnim tkaninama, koje
su poznate pod nazivima ovih mjesta, kao: dablqi, dimvati i tinnisi. Platno
poznato u Čoserovo doba pod nazivom fustian bilo je porijeklom iz Fustata, kao
što samo ime pokazuje.
Keramička umjetnost Fatimida, kao i ostale njihove umjetnosti, rađena je
prema iranskim obrascima. I ovdje, kao i na tekstilu, životinjski motivi su vrlo
česti. U svom popisu fatimidskog blaga al--Maqrizi17 spominje više vrsta
keramičke i metalske umjetnosti, uključujući i kinesku glaziranu grnčariju. Ovo
je jedna od prvih zabilježenih pojava kineske robe na arapskom istoku18. Nasir-
i-Khu-
15 Vidi: Maqrizi, vol. I, str. 380. i slj.
16 Vidi str. 588.
17 Vidi str. 565.
18 Isp. Krenkow u Majallat al-Mdjma', vol. XIII (1935), str. 386—8,
gdje
al-Blruni spominje kinesku grnčariju; Silsilat al'-Tavjarlkh, str. 35—
6; ai-
-Ddanashqi, Nakhbat al-Dahr fi (Aja'ib al-Barr w-al-Bahr, izd. A. F. Mehren

570

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

sraw19 tvrdi da su Egipćani pravili zemljano posuđe »tako lijepo i providno da

se kroz njega mogla vidjeti ruka«.
Najranije poznato islamsko povezivanje knjiga pojavljuje se u Egiptu i može
se pripisati 8. ili 9. stoljeću. Njihova dekoracija i tehnika imaju srodnosti sa
dekoracijom i tehnikom ranijih koptskih povezivanja, odakle su, bez sumnje,
vukle porijeklo. Poslije razvoja ove egipatske škole, zanati za ukrašavanje i
lijepljenje knjiga postali su najobičnija tehnika muslimanskih majstora koji su
radili na koži.

(St. Petersbuirg, 1866), str. 43, gdje se možda aludira na porculan. F. Sarre u
Die Keramik von Samarra (Berlin, 1925), str. 61, spominje otkriće porculana u
devetom stoljeću u Samarri.
19 Izd. Schefer, str. 52, str. prev. 151.

POGLAVLJE XLV
VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI
Kada su krajem jedanaestog stoljeća šarolike hrišćanske horde prodrle u
Siriju da je iščupaju iz muslimanskih ruku, ona je davala izgled jedne
podijeljene i oronule zemlje. Bila je podijeljena među više lokalnih arapskih
poglavica, dok su na sjeveru seldžučki Turci bili svemoćni gospodari, a na jugu
su šizmatički egipatski Fatimidi imali svu vlast u svojim rukama. Narod nije bio
homogen ni po svojoj strukturi ni po jeziku. Druži u južnom Libanu, nusajrije u
svojim sjevernim brdima i njihovi susjedi ismailije, kasnije asasini sačinjavali
su tri šizmatičke zajednice koje su se odvajale od ortodoksnog islama. Među
hrišćanskim zajednicama maroniti sjevernog Li-bana, koji su u znatnoj mjeri još
uvijek govorili sirijskim jezikom, činili su najveću manjinu.
Siriiiski Seldžuci U Jednom <** ranijih poglavlja (XXXII) raspravljali smo o
dolasku nomadskih Seldžuka iz centralne Azije, rano u jedanaestom stoljeću, i o
njihovom širenju po zapadnim državama Abasidskog Kalifata, uspostavljanju
njihove vlasti najprije u Kurasanu, Perziji, onda u Iraku, poslije u Jermeniji
i, najzad, u Maloj Aziji i o njihovom osnivanju (1055) sultanata u Bagdadu,
kojem je Kalifat bio podređen. Seldžuci u Siriji, kao i Seldžuci al-Ruma (Male
Azije) činili su jednu od glavnih podgrupa ove porodice, ali nisu bili
ujedinjeni pod jednim poglavicom. Skoro svaki malo važniji sirijski grad imao je
u ovo vrijeme svog seldžučkog Ui arapskog vladara. Tripolis je poslije 1089. bio
neovisan pod šiitskim plemenom banu-'Ammar1. Pleme banu-Munqidh je poslije god.
1081. naseljavalo Šajzar. Bizantinci su sad ponovo osvajali sad gubili gradove
duž obale i na sjevernoj granici.
Prve seldžučke bande pojavile su se u Siriji malo prije god. 1070. Ove je
godine sultan Alp Arslan učinio arapskog poglavicu iz Alepa
1 Vidi G. Wiet u Memorial Henri Basset (Pariš, 1928), vol. II, str. 279—84.

hrišćani
u procesu obraćenja (11. stolj.) oblasti okupirane poslije 1050. muslimani
u procesu obraćenaj (11. stolj.) oblasti okupirane poslije 1050.
,1,1 Treb'izond
,, ,"M'"">'">'
ISLAM I HRISĆANSTVO uoči krstaških ratova
English Miles
0 200 400 600 800 1000
1 i i i i i i

KRSTAŠKI RATOVI

573

svojim vazalom, a Alpov vojskovođa Atsiz ušao je u Jeruzalem i oteo Palestinu iz

fatimidskih ruku. Kao sunitski muslimani, Seldžuci su smatrali svojom dužnošću
da iskorijene egipatsku herezu. Poslije pet godina Atsiz je dobio Damask od
istih gospodara. Do god. 1098, međutim, Jeruzalem je bio po vraćen Fatimidima,
čija je jaka mornarica ponovo zauzela (1089) sve obalske gradove, među njima
Aska-lan (Ascalon), Aku (Acre), Tir (Sur) i, daleko na sjeveru, Džubajl
(Bvblos). Alpov sin Tutush bio je pravi osnivač sirijske dinastije Sel-džuka. ti
proljeće god. 1094. ovaj je sultan učvrstio svoju vlast u Ale-pu (Halab), Ruhi
(Edessa) i u Mausilu, pored njegovih kurasanskih posjeda. Ali kada je sljedeće
godine pao u boju, njegovi teško stečeni sirijski posjedi opet su se raspali
zbog rivalstva dvojice njegovih sinova Richvana i Duqaqa i ljubomore njegovih
sebičnih vojskovođa. Ridwan je učinio Alepo svojom prijestonicom, odakle je
vladao od godine 1095. do 1113, a Duqaq (1095—1104) je izabrao Damask2. Ratovi
između dva brata, koji su započeli 1095, bili su centralni događaj njihovih
vladavina.
Kompleksnost Gledane u svom pravom svjetlu, krstaške vojne
uzroka i motiva se Pojavljuju kao srednjovjekovno poglavlje u dugoj istoriji
međusobnih odnosa Istoka i Zapada, čiji preludij u antici čine trojanski i
perzijski ratovi, a njihovo posljednje poglavlje imperijalistička ekspanzija
današnje Zapadne Evrope. Geografske razlike između Istoka i Zapada pojačavaju
suparničke vjerske, rasne i lingvističke razlike. Krstaški ratovi specifičnije
predstavljaju reakciju hrišćanske Evrope protiv muslimanske Azije, koja je bila
u ofanzivi još od god. 632. ne samo u Siriji i Maloj Aziji nego takođe i u
Španiji i Siciliji. Među ostalim događajima koji su prethodili krstaškim vojnama
mogu se spomenuti migracione i ratničke tendencije teutonskih plemena, koja su
promijenila geografsku kartu Evrope poslije svoje pojave u istoriji; zatim, al-
Hakimovo ra-zorenje crkve Sv. groba god. 1009, koja je bila krajnji cilj
hodočašća tisuća Evropljana i čije je ključeve, zajedno sa blagoslovom,
jeruzalemski patrijarh3 poslao Karlu Velikom, i najzad poteškoće kojima su bili
izvrgnuti hodočasnici kroz muslimansku Malu Aziju. Neposredni povod krstaškim
ratovima, međutim, bio je ponovljen apel koji je papi Urbanu II god. 1095.
uputio car Aleksej Komnen, čije su azijske posjede bili pregazili Seldžuci sve
do obala Mramornog mora. Ovi muslimani zaprijetili su samom Carigradu. Papa je
možda
2 Sirijski Seldžuci, 1094—1117:
1. Tutush ibn-Alp Arslan {1094—5)

2. Ridwan (1095—1113)

Duqaq (u Damasku, 1095—1104)

3. Alp Arslan al-Akhras (1113—14) 4. Sultan Shah (1114—17)

3 Vidi Einar Joranson u American Historical Review, vol. XXXII (1927),
str. 241—61; A. Kleinclausz u Syria, vol. VII (1926), str. 211—33. Isp. str.
277.

574

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

gledao na apel kao na priliku da ujedini grčku i rimsku crkvu, među kojima je
došlo do konačnog raskola između god. 1009. i 1054.
Kada je 26. novembra 1095. papa Urban održao govor u Kler-monu, na
jugoistoku Francuske, u kojem je od vjernika zahtijevao da »krenu na put do Sv.
groba i otmu ga iz ruku bezbožničke rase, a nju podjarme«, to je možda bio u
čitavoj istoriji najznačajniji govor, jer je imao najjači efekat. Parola »Deus
vult« (Bog [tako] hoće) prošla je kroz zemlje i zarazila velike i male
psihološkom zarazom. Do proljeća 1097. sto i pedeset tisuća ljudi, većinom
Franaka i Normana, i djelomično ološa, odgovorilo je na poziv i skupilo se u
Carigradu. Na taj je način započeta prva krstaška vojna, nazvana tako po krstu,
koji je nošen kao značka.
Nisu, naravno, sve koji su uzeli krst vodili duhovni motivi. Više
vojskovođa, među kojima i Bohemond, imali su namjeru da za sebe osvoje i osnuju
kneževine. Trgovci iz Pize, Venecije i Đenove imali su trgovačke interese.
Romantično raspoloženi, nemirni i pustolovni duhovi, pored pobožnih duša, našli
su novo zborno mjesto, a mnogi kriminalci tražili su da na taj način kaju svoje
prestupe. Za veliki dio narodnih masa u Francuskoj, Loreni, Italiji i Siciliji,
koje su živjele u teškim ekonomskim i društvenim prilikama, proširivanje
teritorije krsta značilo je prije olakšicu nego žrtvu.
l Period Uobičajena klasifikacija na određen broj krsta-
dsvaianja ^m v°Jni> sedam do devet, ni u kom slučaju ne
zadovoljava. One su tekle, više-manje, bez prekida i ne
može se povući precizna demarkaciona linija između pojedinih vojni. Mnogo bi
logičnija bila podjela: 1. period osvajanja koji traje do 1144. godine, kada je
Atabeg Zangi iz Mausila povratio Ruhu; 2. period muslimanske reakcije, koju je
započeo al-Zangi, čija je kulminacija bila briljantna pobjeda §alaha-al-DIna
(Saladina); 3. period sitnih građanskih ratova u kojima su sirijsko-egipatski
Aju-bidi i egipatski Mameluci igrali značajnu ulogu, koja se završila god. 1291,
kada su krstaši izgubili svoje posljednje uporište na sirijskom kopnu4. Period
osvajanja u potpunosti pada prije tzv. druge krstaške vojne (1147—9), a treći
period otprilike se poklapa sa trinaestim stoljećem. Jedna od krstaških vojni
ovog posljednjeg perioda bila je upravljena protiv Carigrada (1202—4), protiv
Egipta dvije (1218—21), koje su ostale bez rezultata, a jedna je čak vođena
protiv Tunisa (1270).
Bizantinci ponovo Put ^raca prve krstaške vojne od njihova zbor-
osvaiaiu Malu no? mJesta u Carigradu vodio ]e preko Male
A^fa Azije. Ona je sada bila pod vlašću mladog Qili-
ja Arslana, seldžučkog sultana iz Kunije (1092—
•—1107). U sukobu s njegovim borcima hrišćani su prvi put omjerili svoje oružje
sa muslimanskim. Poslije skoro jednomjesečne opsade,
 4 Vidi W. B. Stevenson, The Crusaders in the East (Cambrkige, 1907),
sir. 17.

KRSTASKI RATOVI

575

bila je zauzeta Nikeja, prijestonica Qilija, oca Sulavmana ibn-Qut-lumisha,

osnivača seldžučke dinastije iz Ruma (jun 1097). Jedinu pravu bitku osim te
krstaši su vodili kod mjesta Eski-Šahra (Dorvla-eum). Ovdje su l jula5
pobijedili Qilijeve snage. Ovaj pobjedonosni pohod je Alekseju, koji je od
Rajmunda iz Tuluze i drugih krstaških vođa tražio zakletvu feudalne vjernosti,
vratio zapadnu polovinu Poluotoka, a i omogućio je odgađanje turske invazije u
Evropu.

Prva latinska kneževina

Pošto su krstaške vojske bile prešle gornji Ta-urus i prije nego što su potpuno
skrenule na jug, .jedno njihovo odjeljenje je pod Baldvinom, čiji je otac bio
bulonjski grof, skrenulo u istočnu oblast u kojoj su živjeli hrišćani Jermeni i
tu su zauzeli god. 1098. Ruhu6. Ovdje, na hrišćanskom tlu, otvorena je prva
latinska kolonija i osnovana prva latinska država. Baldvin je postao knez. Druga
odjeljenja, pod komandom Normana Tankreda iz južne Italije, krenula su suprotnim
pravcem u Kilikiju, čije je stanovništvo isto tako bilo jermensko sa grčkim
primjesama. Ovdje je on zauzeo Tarz, rodno mjesto sv. Pavla.
Oslobođenje U međuvremenu je glavnina vojske doprla do
Antiohiie Antiohije7. Gradom je vladao seldžučki emir
imenom Yaghi-Siyan8, koga je bio postavio treći
veliki Seldžuk Malikshah. Poslije dugotrajne i teške opsade (21. oktobra 1097—
S.juna 1098), glavni grad sjeverne Sirije pao je u ruke Bohemonda zbog izdaje
nekog Jermenca, koji je komandovao jednom kulom. Bohemond je bio rođak Tankredov
i najlukaviji od svih vođa. Jedini ozbiljan pokušaj da se oslobodi grad opsade
prije nego je pao, došao je od Ridwana iz Alepa.
Tek što su opsjedači ušli u grad, odmah ih je opsjeo Karbuqa°, muslimanski
emir, koji je pohitao sa pojačanjima iz svoje prijesto-nice. Oduševljeni zbog
otkrića »sv. koplja«, koje je probolo Spasitelj evo srce kada je visio na krstu
i koje je ležalo pohranjeno u jednoj antiohijskoj crkvi, hrišćani su se jednim
smjelim jurišem oslobodili opsade 28. juna i skoro potpuno uništili Karbuqovu
armiju. Grad je ostavljen na upravu Bohemondu i postao je prijestonica druge
osvo-
5 Gesta Francorum et aliorum Hierosolymitanorum, izid. Heinrich
Hagen-
meyer (Heidelberg, 1890), str. 197, n. 11, str. 208, n. 62; Fulcher, Historia
Hiero-
solymitana, izd. Hagenmeyer (Heidelberg, 1913), str. 192, n. 10. Isp.
iibn-al-
-Qalanisd, izd. Amedroz, str. 134; prev. H. A. R. Gibb, The Damascus Chronicle
oj the Crusades (London, 1932), str. 42.
6 Matthew of Edassa, Chronique, izd. E. Dulaurier (Pariš, 1858), p. 218.
7 Ar. Antaklyaih, od gr. Antiohija prema Antioćhus, otac njezinog
osnivača
Seleuika I (300 pr. n. e.). Kao mjesto gdje su apostoli bili prvi put nazvani
hrišćani (djel. Ap. 11 :26), -ovaj grad ima naročito značenje.
8 »Baghi-Siyan« kod ibn-al-Athlra, vol. X, str. 187; abu-al-Fida',
vol. II,
str. 220; ibn-Khaldu»n, vol. V, str. 20.
• lap. Ibn-al-Athir, vol. X, str. 188; abu-al-Fida', vol. II, str. 221.
Turski avanturista koji je god. 1096. oteo Mansil od arapskog plemena
banu-'Uqayl i vripo' p-> SeMžučkom Carstvu.

576
POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

jene kneževine. Sto sedamdeset i pet godina Antiohija je ostala u hrišćanskim

rukama.
Nezadovoljan, Rajmund iz Tuluze, najbogatiji vojskovođa franački, čiji su
ljudi našli senzacionalno otkriće u Antiohiji, jurnuo je prema jugu. Pošto su
zauzeli Ma'arrat al-Nu'man, čuven kao rodno mjesto abu-al-'Ala', njegovi su
ljudi napustili grad (13. januara 1099) zapalivši i uništivši »preko 100.000«
njegova stanovništva10. Grof Raj-mond je tada zauzeo Hisn-al-Akrad11, koji je
čuvao strateški prolaz između ravnica Oronta (al-'Asi) i Mediterana, opsjeo
Arku12 na zapadnim obroncima sjevernog Libana i zauzeo bez otpora Antart13, na
morskoj obali. Maronitski hrišćani Libana snabdjeli su ga vodičima i izvjesnim
brojem vojnika. Sve ove posjede, međutim, Rajmund je napustio i na hitan poziv
Gotfrida Bujonskog, grofa loren-skog i brata Baldvinova, pridružio se glavnini
vojske na njezinom putu za Jeruzalem, koji joj je bio glavni cilj.
Osvajanje Na putu Prema JUSU Ramla je zatečena napu-
Jeruzalema štena te je postala prvi latinski posjed u Pale-
stini14. Oko četrdeset tisuća krstaša, od kojih su skoro
dvadeset tisuća bile efektivne trupe15, stajali su pred vratima Jeruzalema 7.
juna 1099. Egipatski garnizon mogao je brojati okruglo oko tisuću ljudi.
Nadajući se da će zidovi pasti kao što su pali i zidovi Jerihona, krstaši su
najprije bosonogi hodali oko grada duvajući u svoje rogove. Jednomjesečna opsada
se pokazala efikasnijom. Opsjedači su 15. jula na juriš zauzeli grad i ubijali
su sve odreda, ne vodeći računa o dobi i spolu. »Hrpe glava, ruku i nogu mogle
su se vidjeti svuda po ulicama i trgovima grada.16« Još jedna važna pobjeda nad
Egipćanima blizu Askalana, izvojevana poslije mjesec dana, učinila je položaj
Latina u Jeruzalemu sigurnijim. Askalan je, međutim, i dalje ostao baza
egipatske flote i uporište garnizona koji je pod komandom egipatskog vezira al-
Malika al-Af-dala i dalje uznemiravao neprijatelja17. Na taj je način osnovana
treća latinska država, najvažnija od svih. Rajmundu je, navodno, radije nego
duhovnom licu, ponuđena kraljevska čast, ali ju je on odbio, jer nije htio da
nosi zlatnu krunu ondje gdje je Spasitelj nosio
10 Ibn-al-Athlr, vol. X, str. 190, prepisao 'albu-al-Fida', loc. cif.,
isp. Gesta
Francorum, str. 387; Kamal-al-Din, »Muntakhabat min Ta'rfkh Ilalab«,
u
Recueil: orientaux, vol. III, str. 586—7.
11 Bukvalno »tvrđava Kurdia«, danas Qai'at al-Hisn; Crac de Chevaliers
Franaka. Ovo »Crac« bilo je prvobitno *>Crat«, iskvarenica od »Akrad«.
12 Rodno mjesto Aleksandra Severa (222—35), jednog od rimskih caireva
sirijske dinastije.
13 Tortosa latinskih hroničara, današnji Tairtus.
14 Ibn-al-Qalanisi, str. 136.
15 Isp. »Annales de Terre Sainte«, Archives de l'orient latin, vol. II
(Pariš,
1884), pt. 2, str. 429; Raimundus de Agiles, »Historia Francorum qui ceperunt
Jerusalem«, kod Mignea, Patrologia Latina, vol. CLV, str. 657.
16 Agiles, str. 659; prema ibn-al-Athlru, vol. X, str. 194, bilo je
sasječeno
preko 70.000 u džamiji Aqsi; prema Matiji iz Edese 65.000, str. 226.
17 Ibn-Muyassar, Akhbar Misr., izd. Henri Masse (Cairo, 1919), &tr. 39. i
slj.

KRSTASKI RATOVI

577

trnovu18. Bio je izabran Gotfri19, pošten vojskovođa i odvažan ratnik, koji je

dobio titulu »borca i branioca Sv. groba«. Mnogi su krstaši sada smatrali da je
njihov zavjet ispunjen pa su odjedrili natrag kući.
Talijanske flote Neposredna Gotfrijeva zadaća bila je osvaja-
oslobađaju morske nJe Priobalnih gradova, bez čijeg bi zauzimanja
luke okupacija unutrašnjosti bila skopčana s opas-
nošću, a komunikacije sa domovinom otežane. Problem je bio
riješen u kooperaciji sa talijanskim lađama koje su prevozile hodočasnike, čiji
su komandanti vidjeli u posjedu takvih gradova nova tržišta i slobodne luke za
razmjenu trgovine. U prvim mjesecima sljedeće godine (1100) Pizanci su dobili
specijalna prava u Jafi (Yafa). Malo kasnije su Arsuf, Cezareja (Qaysariyah) i
Aka ponudile plaćanje poreza u naknadu za kratak period prekida
neprijateljstava20. Venecijanska je flota, koja je u ljeto, kada je Gotfri umro,
vodila borbu protiv Ake, zauzela Haj f u (Haifa) u toku jednog mjeseca poslije
njegove smrti21. Garnizon Hajfe i stanovništvo bili su pozvani da se okupe oko
krsta kao oko sigurnog mjesta, a zatim su bili nemilosrdno sasječeni. Egipatska
flota, jedina muslimanska flota koja je mogla priteći u odbranu ovih luka, bila
je neefikasna, a možda i skroz neaktivna.
U međuvremenu je Tankred22 prodirao u unutrašnjost u oblasti oko rijeke
Jordana. Ovdje je najprije osvojio Bajsan, koji je ležao na vojnom putu između
mediteranske obale i Damaska. Nabulus se svojevoljno predao. Tankred je, kao
Gotfrijev vazal, za mjesto stanovanja odabrao Tiberijadu. Marta 1101. ipak je
napustio svoje feu-dno dobro i povukao se u Antiohiju, kneževinu svoga strica
Bohe-monda, koga je zarobio Gumishtigin23 dok je bio na ekspediciji u Marašu.
God. 1103. Bohemond je pušten iz zarobljeništva pošto je za njega plaćena
otkupnina.

Baldvin I, jeruzalemski kralj

Poslije Gotfrijeve smrti24 njegovi su ljudi pozvali njegova brata Baldvina25 da
ga naslijedi. Baldvin je došao iz Ruhe i na sam Božić god. 1100. krunisao se za
kralja u Betlehemu, radije nego u Jeruzalemu,
18 Agiles, str. 654. _
19 Kod ibn-al-Qalanisija, str. 138, »Kundufri«; kod iibn-
Taghri-Birdija,
izd. Popper, vol. II, [pt. 2, str. 304, »Kundiuhri«.
20 Albert of Aix, »Historia Hierosolvmitanae expeditionis«,
Migne, vol.
CLXVI, str. 575.
21 Vidi ibn-Qalliqan, vol. I, str. 101.
22 Kod Ib.n-al-Qalan'isija, str. 138, »Tankari«; kod
Usamaha, ed. Hitti,
str. 65, »Bankari«.
83 Osnivač u Slwasu turkomanske dinastije Banishmanda, koja se kasnije
stopila u većeg seldžu&kog susjeda i tako nestala.
24 Ibn-al-Qaianisi,_ str. 138 = Gibb., str. 51.
25 Kod ibn-al-Qalanisija, str. 138, »Baghdawin«; ibn-Taghri-
Birdi, vol. II,
pt. II, str. 343; isp. str. 327 (»Bardawll«).
37 — Istorija arapa

578
iz obzira prema crkvenoj stranci, koja je željela da zadrži Jeruzalem kao
crkveni posjed.
Latini su u Baldvinu imali sposobnog, energičnog i agresivnog vojskovođu. Za
vrijeme njegova vladanja (1100—18) kraljevstvo se protezalo od Akabe, uvrh
Crvenoga mora, do Bejruta. Njegov sinovac i nasljednik Baldvin II26 (1118—31)
pripojio je još nekoliko gradova, u prvom redu na obali Sredozemnog mora.
Kraljevstvo nije u širinu išlo dalje od Jordana. Bejrut i Sidon bili su zauzeti
god. 1110. Jedini izvor odakle su se takvi gradovi mogli nadati pomoći sa
sjevera bio je Damask, koji je sada bio u rukama Atabega Tughti-gma, ranijeg
roba seldžučkog sultana Tutusha i namjesnika njegovog nejakog sina Duqaqa27.
Tughtigin je, međutim, već više godina bio u savezništvu sa Baldvinom. Poslije
kratkog primirja Arsuf i Ce-zareja su kapitulirali god. 1101. pred đenovskom
flotom, koja je primila trećinu plijena i dobila specijalne četvrti njoj
dodijeljene. Međutim, Tir, siguran na svom poluotoku, ostao je u muslimanskim
rukama sve do god. 1124, a Askalan sve do 1153. god. U oblasti južno od Mrtvog
mora Baldvin je god. 1115. sagradio ogromnu tvrđavu, al-Shawbak28, koja je
gospodarila pustinjskom cestom od Damaska u Hidžaz i Egipat.

Osnivanje treće U Siri^ Je u ovo vri3eme grad Tripolis (Tara-

franačfce kneževine t>ulus °lf' T.riP<>lis) bio najživlja luka. Grof
Rajmund29 bacio je oko na njega od onog časa
kada je svoj dugi put prema jugu okrenuo iz Antiohije u Jeruzalem. Poslije
osnivanja kraljevstva on se vratio i započeo njegovu opsadu (1101). Da bi
izolirao grad, poslije dvije godine sazidao je tvrđavu50 na susjednom brdu na
klisuri kod rijeke abu-'Ali (Qadlsha). Brdo je nazvano Mons Pelegrinus
(hodočasničko brdo) i uskoro je postalo centar oko koga je izrastao Latinski
kvart. Opsada se otegla uprkos pojačanjima dobivenim od susjednih hrišćana i
stanovnika okolnih brda31. S vremena na vrijeme bi Rajmund osvojio pokoji
susjedni grad. U saradnji sa đenovskom flotom od četrdeset galija, on je god.
1104. zauzeo Džubajl, koji je od sada obilježavao južnu granicu grofovije
Tripolisa. Rajmund je umro god. 1105. u svojoj tvrđavi ne postigavši cilja.
Opsjednuti Tripolis nije pao sve do 12. jula 1109. god.
26 Za genealogiju kraljevske jeruzalemske kuće vidi Rene
Grousset, Hi-
stoire des croisades, vol. II (Pariš, 1934), str. 686.
27 Slijedeći primjer mnogih drugih atabega, on je prisvojio vlast
god. 1103.
i postao osnivač buridske dinastije, koja se održala do 1154.
28 Latini 'SU ga nazvali Mons Regalis (Mont Royal,
Montreal). Prema
ranijim kronikama Crac de Montreal, odnosi se na njegova brata na sjevero
istoku, Crac de Moabites (al Karak; ar. karak je od aram. karkha, grad, varoš,
odakle Karkh, naziv četvrti u Bagdadu).
29 Zato što je on nazivan Raymond od svetog Žila Arapi govore o
njemu
kao o §anjllu ili ibn-Sanjilu.
30 Kasnije su ga popravili Turci. Ovaj Qara1; Tarabulus
upotrebljavan
je sve do nedavno kao tamnica.
81 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 186.

SULTANATE
ICONIUM OR RUM
\°Aleppo oMa'krrab
D O MI NIO
\ '-'\bhayzar O F THE
VASSASSINS
Q„;. naLAkrad BEOS
4 ''V-Hims
Tadmur
^-Gbazza
* !
o !
Q„Montreal TT CTT3TTT
(JCIons RcgaJis) U blKIJl
oko 1140 god.
KRSTASKE DR2AVE
F A T I M I D CALIPHATE
O F C A I R O
English Mile« o ao 40 60 80 100
37*

580

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

Na taj je način osnovana, pored grofovije Ruhe, i kneževina An-tiohija (u

koju je bila uključena i Kilikija) -- obje su smatrane kao feudna dobra
Jeruzalema32 — i grofovija Tripolis, takođe u zavisnosti od Jeruzalema. Ruha i
Jeruzalem bili su burgundske kneževine, dok je Antiohija bila normanska, a
Tripolis francuska kneževina. Ovo su bile jedine četiri latinske države koje su
ikada osnovane na muslimanskom zemljištu. Njihova vlast bila je ograničena na
sjeverni dio Sirije i na neznatan uzak obalni hrišćanski teritorij, koji je
ležao nasuprot ogromnoj pozadini islamskoj. Nijedan grad nije bio udaljeniji od
neprijateljske teritorije više od jednog dana hoda. I u svojim teritorij ama
latinsko stanovništvo je činilo ogromnu manjinu. Unutrašnji gradovi, kao što su
Alepo, Hamah, Hims, Balabak i Damask, nikada nisu bili zauzeti, mada su s
vremena na vrijeme krstašima plaćali porez. God. 1150, početkom septembra
mjeseca, Damask je, pod vladavinom Nur-al-Dina, platio u ime danka 8.000
dinara33.
Međusobni dru- Sa dinastičkim nasljedstvima u ovim latinskim
štveni odnosi državama, njihovim gloženjima i sitnim svađa-
ma mi se ovdje nećemo zanimati. Oni prije čine
poglavlje evropske nego arapske istorije. Ali prijateljski i miroljubivi odnosi
koji su se razvili između ljudi sa Zapada i domaćeg stanovništva ne smiju
izbjeći našoj pažnji.
Na prvom mjestu treba se sjetiti da su hrišćani došli u Svetu zemlju sa
predubjedenjem da su oni kudikamo superiorniji od naroda koje su smatrali
idolopoklonicima zato što su štovali Muhameda kao boga. Pri prvom dodiru oni su
se oslobodili obmane. Što se tiče utiska koji su oni učinili na muslimane,
Usamah34 je dao oduška tome kada je u njima vidio »životinje koje posjeduju
vrlinu hrabrosti i borbenosti i ništa više«. Prisilni zajednički život dvaju
naroda u doba mira — koji je, mora se naglasiti, bio mnogo dugotrajniji nego
ratno stanje — učinio je radikalnu izmjenu u osjećanjima jednih prema drugima.
Prijateljski i susjedski odnosi su uspostavljeni. Franci su zapošljavali
provjerene domaće radnike i farmere. Feudalni sistem koji su oni izabrali
potpuno je prilagođavan lokalnom načinu posjedovanja zemlje. Oni su sa sobom
doveli konje, sokole i pse, i uskoro su postignuti sporazumi da se lovačke grupe
ne napadaju. Često su izmjenjivane pratnje za obezb jeden je putnika i trgovaca
i njima je ukazivano obostrano poštovanje. Franci su zamijenili svoje evropsko
odijelo udobnijim i prikladnijim domaćim odijelom. Oni su zavoljeli nov način
ishrane, naročito one vrste jela u kojima se izdašno upotrebljava šećer i
mirodije. Dali su prvenstvo orijentalnim kućama, sa njihovim prostranim i
otvorenim dvorištima i tekućom vo-
'* Tj. ujedinjene države koje su priznavale primat Jeruzalema; John L. La
Monte, Feudal Monarchy in the Latin Kingdom of Jerusalem (CambrLdge, 1932), str.
187.
88 Ibn-tal-Qala!nisi, str. 336.
84 Izd. Hitti, str. 132 = Arab.-Syrian Gentleman, str. 161.

KRSTASKI RATOVI
dom. Neki su sklopili brakove sa domaćim ženama i melezno potomstvo domaćih
majki nazvano je puleni (poulains)35. U nekim slučajevima oni su, štaviše,
odavali poštovanje predmetima koje su i muslimani i Jevreji jednako smatrali
svetim. U svojim međusobnim svađama Latinima je često dobro dolazila pomoć
»nevjernika«, a muslimani su vrlo često tražili savezništvo sa Latinima protiv
svojih istovjernika — muslimana.
2. Muslimanska P°Java 'Imada-al-Dina (stub vjere) Zangija,
reakcija: Zangidi pkvookog atabega iz Mausila (1127—46), obi-
i Nuridi Iježava prekretnicu u događajima u korist isla-
ma. Zangi je bio preteča čitave serije junaka
antikrstaša, među kojima se najviše istakao Salah-al-Din. Njih je bilo sve do
posljednje polovine sljedećeg stoljeća, kada na pozornicu stupaju Mameluci. Sin
Malikshahova turskog roba, Zangi je za sebe stvorio kneževinu, u kojoj su bili
Alepo, Haran i Mausil, gdje je osnovao dinastiju Zangida (1127—1262), u svakom
slučaju najveću među mnogima koje su osnovali atabegovi. Njegovim udarcima treba
zahvaliti što je došlo do raspada krstaških država. Prvi udarac zadan je Ruhi.
Zbog blizine Bagdadu i kontrole koju je on imao nad glavnim putevima između
Mezopotamije i Sredozemnog mora, ovaj je grad u toku pedeset godina bio vanjski
bedem svih latinskih država u Siriji. Poslije četveronedjeljnog opsjedanja Zangi
ga je god. 1144. preoteo od Joscelina II36. Ova prva osnovana krstaška država,
koja je prva i propala, bila je jako utvrđena, ali slabo branjena. Njezino
zauzimanje značilo je odstranjivanje klina utisnutog između muslimanske Sirije i
Iraka. U Evropi to je bio signal za pokretanje nove, obično nazivane druge
krstaške vojne (1147—9), koju je poveo Kon-rad III iz Njemačke i Luj VII iz
Francuske. Vojska sastavljena od francuskih i njemačkih vitezova, od templara37
i hospitalera38, i trupa koje je dao Jeruzalem uzaludno je opsjedala četiri
dana39 Damask. Ova krstaška vojna nije imala nikakva uspjeha.
Zangija, kao borca za islamsku stvar, naslijedio je na njegovim sirijskim
posjedima njegov sin Nur-al-DIn (svjetlo vjere) Mahmud, koji je izabrao Alepo za
svoju prijestonicu. Sposobniji od svog oca, Nur je bio drugi koji se
suprotstavio Francima više nego na ravnoj nozi. God. 1154. on je preoteo Damask,
a da nije zadao nijednog udarca, od Tughtiginova nasljednika, otklonivši na taj
način posljednju barijeru između teritorije Zangida i Jeruzalema. Postepeno je
dovršavao osvajanje grofovije Ruhe, čiji je grof Joscelin II god. 1151.
35 »Djeca«, »mladi«, latinizirano »pullani«. Isp. ar. fuldn, taj i taj
gospodin.
36 Ibn-al-Athlr, »Ta'rlkh al-Dawlah al-Atabakiyah«. u Recueil:
orientaux,
vol. II, (pt. 2, str. 118. i slj.
37 Ar. Dawlyaih, iskvarenica sirijske riječi koja znači
»siromah«, prvobitno
se red u latinskom naziva Pauperes Commilitones Christi (siromašni Kristovi
vitezovi).
88 Ili vitezovi sv. Ivana; ar. Isbatariyah (Asbitariyah).
39 Najjasniji izvještaj je u djelu ibn-al-Qalaniisija, str. 298—9,
koji je

• .,•
IP

582

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

bio u okovima odveden u ropstvo40. Nur je osvojio i dijelove kneževine

Antiohije, čijeg je mladog vladara Bohemonda III god. 1164. zarobio zajedno sa
njegovim saveznikom Rajmundom III iz Tripolisa. Oba zarobljenika su kasnije
otkupninom oslobođena, prvi poslije jednogodišnjeg, a drugi poslije
devetogodišnjeg robovanja.
U Palestini, međutim, islamske stvari nisu išle tako glatko. Ovdje je
uporište Askalan, koje se pedeset godina odupiralo Francima, palo u ruke
Baldvina III Jeruzalemskog (1153). Na taj je način hrišća-nima bio otvoren put u
Egipat.
Nur-al-Din je imao sposobnog vojskovođu u nekom Shirkuhu, koji je, zahvaljujući
naređenjima svog pretpostavljenog i koristeći se slabostima fatimidske države,
uspio da poslije više vojnih i diplomatskih pobjeda u Egiptu dobije vezirat god.
1169, za vlade al-'Adida (1160—71), posljednjeg kalifa fatimidske dinastije41.
Njegov predšasnik na ovom visokom položaju, Shawar, tražio je i osigurao protiv
Shirkuha pomoć Amal-rika I, brata i nasljednika Baldvina III. Odmah poslije
svoje investi-ture Shirkuh je umro, a naslijedio ga je bratov sin Salah-al-DIn
(ispravnost vjere Saladin) ibn-Ayyub.
Al-Malik al-Nasir al-Sultan Salah-al-Din Yusuf rođen je u Ta-kritu na
Tigrisu god. 1138. od kurdskih roditelja. Sljedeće godine njegova oca Ayyuba
(Joba) postavio je za zapovjednika Balabaka atabeg Zangi. Malo se zna o mladosti
i ranom odgoju Salaha al-Dina u Siriji. Očigledno, on se najprije interesovao za
teološke rasprave, Nije se pojavljivao u javnosti sve do 1164. god., kada je,
»uprkos svom opiranju«42, pratio svoga strica na njegovoj prvoj vojni u Egipat.
Tada se počela njegova zvijezda dizati. Dvije goruće želje njegova života tada
su postale: uspostavljanje šiitskog mjesto sunitskog islama u Egiptu i vođenje
svetog rata protiv Franaka. Vezir je postao god. 1169, i već god. 1171. on
izostavlja petkom iz molitve ime fatimidskog kalifa i stavlja mjesto njega ime
abasidskog kalifa al--Mustadija. Značajne promjene su izvedene sa tako malo
neprilika da ni »dva jarca nisu zakačila svoje rogove«43.
Za ostvarenje njegove druge i veće želje bilo je potrebno najprije osigurati
vlast nad muslimanskom Sirijom. Ovdje je njegov vrhovni glavar Nur-al-Din imao
svu vlast, i odnosi između njih dvojice ubrzo su postali zategnuti. Smrću Nura,
god. 1174., Salah je proglasio samostalnost Egipta i poslije nekoliko sukoba,
koji su se završili bitkom kod Kuruna (rogovi) Hamaha, on je oteo Siriju od
jedanaestogodinjeg Ismaila, sina i nasljednika Nurova. U međuvremenu je Salahov
stariji brat Turan-Shah uspio da zaposjedne oblasti u Jemenu. Hidžaz sa svojim
svetim gradovima, kao i uvijek, bio
lično biiO *u Damasiku i imao visok položaj u gradskoj upravi.
40 Ibn-al-<Iibri, ,str. 361; ifbn-al-A'thlfr, vol. XI, str. 101.
Isp. Kaimal-al-Dln,
Zubdat al-Lahab min Ta'rlkh HaMb, prev. E. Blochet (Pariš, 1900), str. 25.
41 Ibn-Khallikan, vol. I, str. 405—7. Isp. Yaqut, vol. II, str. 246—7.
42 Abu-Shamah, vol. I, str. 155; aibu-al-Fida', vol. III, sir. 47.
43 Abu-al-Fida', vol. III, str. 53.
Pojava Saladina

KRSTASKI RATOVI

583

je na strani Egipta. U maju 1175. god. abasidski kalif Salah-al-DInu na vlastitu

njegovu molbu dodijelio je investituru nad Egiptom, Magribom, Nubijom, zapadnom
Arabijom, Palestinom i centralnom Sirijom. Kalif je, u stvari, ovim ustupio ono
na što nije imao prava da daje, ali mu je laskalo da ne odbija molbe. Od tada je
Salah smatrao sebe jedinim sultanom, kako tvrdi njegov rođak, istoričar abu--al-
Fida'44. Deset godina kasnije on je osvojio Mezopotamiju i njezine razne
velikaše učinio svojim vazalima. Nur-al-Dinov san da najprije opkoli Franke, pa
da ih onda samelje između dva mlinska kamena muslimanske Sirije - - Mezopotamije
i Egipta, ostvario se za vlade njegova slavnijeg nasljednika.
U toku ovih ratovanja, u sjevernoj Siriji dva puta su asasini, na podsticaj
njegovih muslimanskih neprijatelja, pokušali izvršiti atentat na Salaha-al-Dina.
Sličan pokušaj prije ovoga učinjen je i na Nur-al-Dina i još jedan ranije, koji
je uspio, na al-Amira Fatimi-da (1130). Među hrišćanima su najistaknutije žrtve
ovog strašnog reda, koji je bio neobično aktivan u ovo vrijeme u Siriji, bili
Raj-mund II iz Tripolisa (ča 1152) i ponovo izabrani kralj Jeruzalema Konrad od
Montferata (1192)45. God. 1176. Salah-al-Din je počeo opsjedati Mas jad, glavno
uporište Rashida-al-Dina-Sinana, zvanog Starina sa Brda, ali je od toga odustao*
dobivši obećanje da će ubuduće biti oslobođen napada.
Sinan se otcijepio od Perzije. On je imao vrlo uspješnu tajnu službu i
obavještavanje pomoću golubova omogućavalo mu je da dođe do informacija puteni
skoro natprirodnih sredstava. Njegovi fida'is (kamikaze) odlikovali su se u
proizvodnji i rukovanju otrovnih noževa46. Priča se da je prilikom posjete
Henriha Šampanjskog, ti-tularnog kralja Jeruzalema, god. 1194, stari gospodar,
hoteći impresionirati gosta slijepom poslušnošću svojih konjušara, dao znak
dvojici koji su stajali na vrhu tornja tvrđave, i oni su smjesta skočili i
smrvili se47.
Kada je otklonio asasinsku opasnost, Salah je bio slobodan, i on se svom snagom
bacio na Franke. Slijedila je pobjeda za pobjedom. Prvog jula 1187. on zauze
Tiberijadu poslije šestodnevnog opsjedanja. Zatim je došla na red bitka kod
Hitina (Hattln) (3—4. juli). Počela je u petak, na dan molitve i na dan koji je
naročito Salahu bio drag za borbu. Ovo je bio tužan dan za franačku armiju. Ona
je brojala skoro dvadeset tisuća ljudi, koji su skoro umirali od žeđi i vrućine,
i dopali su skoro svi u neprijateljske ruke. Na čelu liste istaknutih
zarobljenika bio je Gij de Lizinjan (Guy de Lusignan), jeruzalemski kralj.
Velikodušni sultan je monarha toplo i prijateljski dočekao koji je pristupio
pognute glave; ali njegova druga Režinalda od Šatijona (Chatillon), naruša-
44 Vol. III, str. 60.
45 Ibnial-Athlr, vol. XIII, str. 51.
46 Ibn-Battutah, ivol. I, str. 166—7.
47 Marinois Sanuto, »Liber Secretorum«, kod Bongarsa,
Gesta Dei per
Francos (Hanau, 1611), vol. II, str. 201.

584

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

vaoca mira, očekivao je drugačiji postupak. Režinald je možda bio

najpustolovniji i najbeskrupulozniji od svih latinskih vojskovođa. On se
najlakše služio arapskim jezikom. Kada mu je bila povjerena komanda nad Karakom,
on je u nekoliko navrata napao mirne karavane i opljačkao ih kada su prolazili
ispod zidina njegove tvrđave — i to uprkos ugovora. On je, štaviše, opremio
flotu u Ajli i harao po obalama svete teritorije Hidžaza, pljačkajući njegove
hadžije. Sa-lah se zakleo da će svojom rukom ubiti prekršitelja primirja. I sada
je došlo vrijeme da ispuni svoju zakletvu. Želeći iskoristiti poznati običaj
vezan za arapsku gostoljubivost, Režinald pribavi gutljaj vode iz zarobi j i
vačeva šatora. Ali pošto-vodu nije ponudio Salah, ni odnosi između zarobljenika
i zarobijivača nisu uspostavljali odnose između gosta i gostoprimca48. Režinald
je životom platio svoje izdajstvo. Svi templari i vitezovi reda sv. Ivana
(hospitaleri) bili su javno pogubljeni49.
Pobjeda kod Hitina zapečatila je sudbinu franačkih interesa. Poslije
jednonedjeljnog opsjedan ja kapitulirao je Jeruzalem 2. oktobra 1187, jer je bio
izgubio svoj garnizon kod Hitina. U džamiji Aqsi mujezinov glas je zamijenio
hrišćanski gong, a Salahovi su ljudi izvalili zlatni krst, koji se dizao nad
Kupolom na stijeni.
Osvojenje prijestonice latinskog kraljevstva otvorilo je put Sa-lahu-al-Dinu
do većine drugih franačkih gradova u Siriji i Palestini. Briljantno izvedenim
nizom vojni zauzeta je većina preostalih uporišta. Nijedno nije moglo pružiti
otpor, jer su svi bili lišeni svojih najboljih branilaca na dan bitke kod
Hitina. Podstaknut duhom svetoga rata koji je izgledao za krstaše izgubljen,
veliki pobornik islama pomakne svoja osvajanja prema sjeveru, u Ladhikiju
(Laodicea, Latakia), Džabalu i Sihjaun, i na jug, u Karak i Šaubak. Svi oni, kao
i Šakif Arnun50, Kaukab51, Safad i druga mjesta koja su zadavala muslimanima
brige, pala su prije kraja god. 1189. Franci su skoro bili protjerani iz zemlje.
Jedino Antiohija, Tripoli i Tir, pored nekih drugih manjih gradova i tvrđava,
ostali su u njihovom posjedu.
Ovsada Ake ac Svetog grada uzbudio je Evropu. Odmah su
obustavljena neprijateljstva između njezinih
vladara. Fridrih Barbarosa, njemački car, Ričard I Lavljeg Srca, kralj Engleske
i Filip August, kralj Francuske, prihvatili su krst. Ova trojica bili su
najmoćniji vladari Zapadne Evrope i s njima je
48 Vidi str. 40.
 48 Abu-Shamah, vol. II, str. 75. i slj., koji donosi izvještaj jednog
očevica; ibn-al-Athlr, vol. XI, str. 352—5; Ennoul i Berbard le Tresorier,
Chronique, izd. M. L. de Mas Latrie (Pariš, 1871), str. 172—4.
50 O L/enotesu (al-Lltani) latinske hronike govore kao o
Belfortu. Njegov
vlasnik bio je poznat pod imenom Režinald iz Sidona. Za etimologiju
vidi
Hitti, History of Syria, inclucting Lebanon and Palestine
(London, 1950),
602, in. 5.
51 Nanovo sagrađena krstaška tvrđava sjeverno od Baysana poired Jor
dana. Njezino puno ime bilo jfe Kawkab al-Hawa' (Zvijezda neba), Belvoir
u latinskim izvorima.

QAL'AT AL-SHAQIF (BELFORT) -- koji stoji na strmoj stijeni 1500

stopa iznad rijeke Lltani i dominira gorskim prolazom između Sidona i
Damaska.

-«.,/»•„ y S-*1

*&*.

586

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

započela »treća krstaška vojna« (1189—92). S obzirom na broj vojnika, ona je

bila jedna od najvećih krstaških vojni. Legendama i romansama i na Istoku i na
Zapadu ova krstaška vojna, sa Salahom--al-Dinom i Ričardom Lavljeg Srca kao
glavnim protagonistima, pružila je omiljene teme.
Fridrih, koji je prvi pošao, uputio se kopnenim putem i utopio se dok je
prelazio preko jedne rijeke u Kilikiji. Većina njegovih vojnika vratila se kući.
Na putu se Ričard zaustavio da zauzme Kipar, kojemu je bilo suđeno da postane
posljednje utočište krstaša kada su bili protjerani sa kopna.
U međuvremenu su se Latini u Svetoj zemlji odlučili na Aku kao na mjesto
koje će im poslužiti kao odskočna daska za vraćanje izgubljenih posjeda. Prema
njoj su oni pošli sa stvarno svim raspoloživim snagama, kojima su se pridružili
i ostaci Fridrihove armije i kontingenti francuskog kralja. Kralj Gij, koga je
Salah-al-Din oslobodio zato što je zajamčio svojom čašću da više nikada neće
dignuti oružje protiv njega, bio je vođa napada. Salah je stigao sutradan da
oslobodi grad i ulogorio se nasuprot neprijatelju. Bitka se vodila na kopnu i na
moru. Ričardov dolazak bio je pozdravljen velikim klicanjem i vatrometima. U
toku opsade dogodili su se mnogi zanimljivi događaji, koje su zabilježili
savremeni arapski i latinski hroničari. Jedan stanovnik Damaska, koji je
spravljao eksploziv i koji je zapalio tri kule opsjedača, nije htio primiti
Salahovu nagradu očekujući je od Alaha52. Jedan kremen koji je bio dio tovara
triju lađa koje je Ričard natovario na Siciliji kremenom za svoje mongonele,
kažu, ubio je trinaest stanovnika Ake. On je bio sačuvan i kasnije je pokazivan
Salahu kao velika rijetkost. Salah i Ričard su čak izmijenjali darove, ali se
nisu nikad vidjeli. U svrhu održavanja komunikacija između Salaha i opsjednutog
garnizona, koji je bio potpuno odsječen s morske strane, upotrebljavani su
golubovi pismonoše i plivači. Takav se jedan plivač utopio dok je'pokušavao da
se probije i njegovo je tijelo bilo izbačeno na obalu, pa su opsjednuti
stanovnici Ake dobili novac i pismo koje je on nosio. Ovaj je događaj popratio
Sa-lahov biograf53 ovom primjedbom: »Ranije nikada nismo čuli da je iko za
života dobijeni povjerljivi zadatak izvršio poslije smrti.« Ričard je, opet,
ponudio lijepu nagradu za svaki izvađen kamen iz gradskih zidina, a borci, isto
tako i žene, činili su djela velike hrabrosti. Opsada, koja se smatra za jednu
veću vojnu srednjovjekovnu operaciju, otegla se dvije godine (27. augusta 1189 —
12. jula 1191). Franci su imali prednost u tome što su se služili flotom i za
ono doba savremenom opsadnom artiljerijom, a muslimanska je prednost bila u tome
što su imali jednu jedinstvenu komandu. Salah je tražio od kalifa pomoć, ali je
nije dobio. Na kraju se garnizon predao. Dva uslova predaje su bila: puštanje na
slobodu garnizona poslije isplate
52 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 321.
53 Baha'-al-Din ilbn-Shaddad, Slrat $aldh-al-Dln: Al-
Nawddir al-Sultd-
nlyah w-al-Mahdsin al-Yusufiyah (Cairo, 1317), str. 120, isp. prev. pod naslovom
»Saladin«; ili What Befell Sultan Yusuf (London, 1897),. str. 206.

KBSTASKI RATOVI

587

od 200.000 zlatnika i vraćanje svetog krsta54. Pošto poslije dva mjeseca dana
novac nije bio isplaćen, Ričard naredi da se pobiju dvije tisuće i sedam stotina
zarobljenika55. Taj je čin u potpunoj suprotnosti sa Salahovim postupkom sa
zarobljenicima poslije zauzimanja Jeruzalema. I on je tada ugovorio puštanje na
slobodu zarobljenika, ali više tisuća siromašnih ljudi nisu se mogli otkupiti.
Na molbu svoga brata, Salah je oslobodio tisuću ovih siromašnih zarobljenika. Na
molbu patrijarha još je jedna grupa puštena na slobodu. Zatim, razmišljajući o
novčanim prilozima svoga brata i patrijarha, uvid je da je i na njega došao red,
pa oslobodi bez nadoknade mnoge od preostalih zarobljenika, među kojima se
nalazio velik broj žena i djece. Aka sada preuze vodeći položaj umjesto
Jeruzalema56 i od sada su se skoro bez prestanka između zaraćenih strana vodili
pregovori
0 zaključenju mira. Ričard, koji je bio pun romantičnih ideja, pred
loži da Salahov brat al-Malik al-'Adil uzme za ženu njegovu sestru
1 da se njima dvoma kao svadbeni dar da na poklon Jeruzalem ne
bi li se na taj način završile borbe između hrišćana i muslimana57.
Na Cvjetnu nedjelju (20. maja 1192) on je sa svim ceremonijama
proizveo u čin viteza al-'Adilovog sina al-Malika al-Kamila. Konačno
je zaključen mir 2. novembra 1192. Opći principi toga ugovora bili
su: obala pripada Latinima, unutrašnjost muslimanima. Hodočasnici
u Sveti grad ne smiju se zlostavljati. Salah je živio još samo neko
liko mjeseci, u kojima je uživao plodove mira. Sljedeće godine 19.
februara njega spopade u Damasku strašna groznica, od koje je po
slije 12 dana, u pedeset i petoj godini života, umro. Njegov grob u
blizini Umajadske džamije još je uvijek jedna od atrakcija sirijske
prijestonice.
Salah-al-Din je bio više nego običan ratnik i pobornik sunitskog islama. On
je štitio naučnike, potpomagao teološke studije, gradio nasipe, kopao kanale i
osnivao škole i džamije. Jedan od njegovih preživjelih arhitektonskih spomenika
'je kairska tvrđava58, koju je on, zajedno sa zidinama grada, počeo zidati god.
1183. i za koju je upotrijebio kamenje manjih piramida. U njegovoj vladi bila su
dva učena vezira al-Qadi al-Fadil59 i 'Imad-al-Din al-Katib al-Isfahani60,
čuveni po stilu i ljepoti svojih pisama. Njegov posljednji privatni sekretar bio
je Baha'-al-Din ibn-Shaddad61, koji je postao njegov biograf. Prilikom obaran ja
fatimidskog Kalifata Salah je njegovo nagomilano blago, među kojim se nalazio i
jedan istorijskt safir, težak
54 Abu-Shamah, vol. II, str. 188; 'Imad-aNDln (ad-Isfahani),
al-Fath al-
-Qussi f i al-Fath al-Qudsi, izd. C. de Laindbeng (Leyden, 1888), str. 357;'ibn-
-al-'Ibri, str. 386—7; afbu-al-Fida', vol. III, str. 83—4.
55 Benedict of Petonborough, izd. W. Stubbs (London, 1867), vol.
II, str. 188;
ibn-Shaddad, str. 164—5.
56 Ibn-al-'Ibri, str. 413, govori o »kralju <Ake<'.
57 Isp. afou-al-Fida', vol. III, str. 84.
58 QaTa1;-ail-Jalbal. Njegov se naitpis još može čitati iznad Zlatnih vrata.
>9 Ilbn-Khalli/kan, vol. I, str. 500. i slj., Subki, Tdbaqdt, vol. IV, str. 253—
4.
•° Ibn-Khallikain, vol. II, str. 495. i slj., Suvuti, Husn, vol. I,
str. 270.
Kompozicija ovoga poglavlja napisana <je prema njegovom djelu al-Fath.
61 Ibn-Khadliikan, vol. III, str. 428. d slj. U ovome poglavlju mnogo
je upotrebljavan njegov Sirah.

588

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

sedamnaest dirhema, koji je mjerio lično ibn-al-Athir62, podijelio svojim

pratiocima i trupama ne zadržavši ništa za sebe. U Nur-al--Dinovo imanje nije ni
dirnuo. Ostavio ga je nasljedniku umrlog vladara. Kada je umro, ostavio je samo
četrdeset i sedam dirhama i jedan zlatnik63. Kod Arapa njegovo ime, zajedno s
imenom Haruna i Bavbarsa, zadržalo je do danas prvo mjesto na listi popularnih
ličnosti. U Evropi ono je zaokupilo fantaziju engleskih minstrela, kao i novijih
romanopisaca64, a on se još uvijek smatr$ uzorom viteštva.
3 Period malih Sultanat, koji je izgradio Salah-al-DIn od Ti-
gradanskih ratova: Srisa do Nila, bio je podijeljen medu njegove
Ajubidi razne nasljednike, od kojih nijedan nije nasli-
jedio njegov visoki genij. Najprije je njegov sin
al-Malik al-Afdal (stariji kralj) naslijedio krunu svoga oca u Damasku, al-'AzIz
(silni) u Kairu, al-Zahir (pobjedonosni) u Alepu, a Salahov mlađi brat i
pouzdanik u Karaku i Šaubaku. Međutim, između god. 1196. i 1199. al-'Adil
iskoristi neslogu među svojim bratićima i prigrabi vrhovnu vlast nad Egiptom i
većim dijelom Sirije. God. 1200. on je imenovao jednog od svojih sinova
upraviteljem Mezopotamije. Al-'Adil, koga latinske hronike nazivaju Saphadin65,
bio je glavna ličnost u mirovnim pregovorima god. 1192; čitavo vrijeme svoje
vladavine on je održavao prijateljske veze sa krstašima. Nisu, doduše, izostali
mali sukobi, ali generalni kurs njegove politike bio je održanje mira i
unapređenje trgovine sa franačkim kolonijama. On je dozvolio Mlečanima da
uspostave naročita tržišta sa svrati-štima66 u Aleksandriji, a Pizancima
otvaranje konzulata u tom gradu. Njegovo ime još uvijek nosi škola al-(Adiliyah
u Damasku, koju je on djelomično sagradio67.
Poslije Al-'Adilove smrti god. 1218, više ogranaka Ajubida, koji svi vuku
porijeklo od njega, vladalo je Egiptom, Damaskom i Mezopotamijom. Drugi
oigranci, koji su potekli od 'ostalih članova familije Ajubida, bili su glavni
ogranak i često su se svađali za vlast nad Sirijom sa svojim rođacima iz
Damaska. Sjeverni sirijski ogranak nestao je god. 1260. u tatarskom naletu
Hulagua, izuzev beznačajnog Hamah ogranka, koji je živio i pod Mamelucima i u
svoju lozu ubrajao abu-al-Fida (f 1332), kralja—istoričara, potomka Salah-al-
Dmova brata.
62 Vol. XI, str. 242.
88 Abu al-Fida', vol. III, str. 91.
64 Npr., Walter Soott u svom djelu Talisman (Amajlija), Lessing u
Nathan
der Weise (Natan mudri). Zahvaljujući slavi $alaha-al-Dina, nastala je legenda
koja objašnjava veličinu Thomasa Becketa zibog njegova porijekla od majke
Sanacenke.
65 Od njegova počasnog naslova Sayf-al-Dki (Mač vjere). Ibn-
Khallikan,
vol. II, str. 446.
66 Ar. funduq, od gr. pandokeion; ac. bunduq (Iješnik), od gr.
pontikos
(pridjev od Pontos); Buniduqlyah, ar. naziv Venecije (abu-al-Fida', Taqwlm
al-Buddn, izd. Reinaud i de Slane, Pariš, 1840, str. 210), iz Venetikuma.
67 Imena ibn-Khallilkana, al-Subkija i druga u vezi su s ovom
školom,
u čijoj zgradi se sada nalazi arapska akademija u Damasku.

589
KBSTASKI RATOVI
Prilike u f rana- U to^u ovih dinastičkih nemira ne samo da je
čkom taboru islam izgubio nap_adačku snagu, nego su se i
gradovi koje je Salah-al-Din osvojio, npr. Bejrut, Safad,
Tiberijada i Askalan, pa čak i Jeruzalem (1229), jedan za drugim vraćali u ruke
Franaka. Međutim, Franci nisu bili potpuno spremni da iskoriste situaciju. Oni
su bili u teškom, zaista teškom položaju. Njihove kolonije su u pogledu
održavanja ovisile o prinovama iz Evrope, koje nisu na vrijeme dolazile. Među
njima samima svađe su bile svakodnevna pojava. Međusobno su se gložili Đenov-
Ijani i Mlečani, zavisti su postojale među templarima i vitezovima sv. Ivana
(hospitalerima), a lične svađe i prepirke za ništavnu titulu jeruzalemskog
kralja razdvajale su njihove vođe. U svojim svađama, kao što smo ranije čuli,
jedna je strana običavala protiv druge tražiti pomoć od muslimana.
Egipat, centar interesa
Prvi ozbiljni sukobi poslije Salah-al-Dlnove smrti između Franaka i domaćeg
stanovništva dogodili su se na egipatskom tlu za vrijeme al-Kamila (1218—38).
Al-Kamil, egipatski nasljednik svog oca al--'Adila, bio je sada vodeća ličnost
ajubidske dinastije i nominalno je u podanstvo dobio Siriju. Prva njegova zadaća
je bila da očisti zemlju od krstaša, koji su se malo prije smrti njegova oca
iskrcali u blizini Dim jata (Damietta) i već sljedeće godine zauzeli taj grad.
Invaziju Egipta podsticale su primorske talijanske republike, koje su počele
pravilno uočavati da se centar islamske moći pomjerio iz Sirije u Egipat i da bi
samo njegovim osvajanjem njihove lađe mogle doprijeti do Crvenog mora i na taj
način uzeti učešća u bogatoj trgovini preko Indijskog okeana. Poslije skoro
dvogodišnjeg sukoba (novembar 1219 — august 1221) al-Kamil je prisilio Franke da
napuste Dimjat i dozvolio im je slobodan prolaz68.
Kao i njegov otac, al-Kamil se živo interesovao za navodnjavanje i
poljoprivredu i potpisao je više trgovinskih ugovora s evropskim zemljama. On je
bio toliko naklon prema svojim hrišćanskim podanicima da ga koptska crkva još
uvijek priznaje kao najdobrotvorni jeg vladara koga je ikad imala. Godinu dana
poslije njegova stupanja na prijesto sv. Franjo Asiški posjetio je njegov dvor i
raspravljao s njim o vjeri. Njegov lični interes za nauku može osvijetliti
njegova lična posjeta učinjena kairskom podaniku 'Umar-ibn-al-Fa-ridu (1181—
1235), najvećem sufijskom pjesniku koga su Arapi dali. Za njega tvrde da nije
htio primiti svog kraljevskog gosta. Ranije Ričardov prijatelj, al-Kamil sada
stupi u prijateljske odnose sa Fri-drihom II, koji se god. 1227. zaputio na
krstašku vojnu. God. 1229. sklopljen je sramotan ugovor, po kojemu je Fridrih
dobio Jeruzalem, zajedno sa koridorom koji ga spaja sa Akom. Al-Kamil je ujedno
garantovao pomoć protiv njegovih neprijatelja, od kojih su većina
88 Abu-al-FMa', vol. III, str. 135—7; ibn-KhaMun, vol. V, str. 349—50;
ibn-Khallikan, vol. II, str. 451, ifom-Iyas, Bada'i' al-Zuhur ji Waqa'i< al-
Duhur (Bulaq, 1311), vol. I, str. 79—80.

590

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

bili Ajubidi69. Ovo je bio jedinstven ugovor prije otomanskih vremena između
jedne hrišćanske i jedne islamske države. Jeruzalem je ostao u franačkim rukama
sve do god. 1224, kada ga je, na poziv al-Kamilova drugog nasljednika al-Malika
al-Saliha Najm-al-Dina--Ayyuba (1240—49), ponovo vratio islamu70 jedan
kontingent Turaka iz Kvarizma, koje je ranije iz njihovih prebivališta u
centralnoj Aziji premjestio Ćhingiz Khan.
Dok je ležao na samrtnoj postelji, al-Salihu je stigla vijest da je Dim jat opet
u opasnosti, ovog puta od Luj a IX, francuskog kralja i njegovih vitezova »šeste
kr-staške vojne«. Grad se predao bez otpora (6. juna 1249), ali kada je
francuska vojska počela nastupati prema Kairu kroz predio ispresijecan kanalima,
za vrijeme najvišeg vodostaja rijeke Nila, kuga napadne vojsku. Kako su
saobraćajne veze bile prekinute, ona ju je potpuno uništila (aprila 1250). Kralj
Luj sa većinom svojih plemića odveden je u ropstvo71.
Sveti Luj

Ajubidi se povlače ispred Mameluka

U međuvremenu je al-Salih umro (novembar 1249). Njegova smjela i energična
udovica Sha-jar-al-Durr (stablo bisera) nije objavila nikakvu vijest o njegovoj
smrti u toku tri mjeseca, sve dok se njegov sin i nasljednik Turan-Shah nije
vratio iz Mezopotamije72. Turan nije
69 Abu-al-Fida', vol. III, str. 148; ita-di-Athir, vol. XII, str. 315
70 Vidi str. 437.
71 Maqrizi, vol. II, str. 236—7; Joinville, Histoire de Saint Luis,
izid. N. de
WalUy (Pariš, 1674), str. 169. i slj.
72 Genealoško stablo egipatskih Ajubida, od kojih su svi, izuzev
al-'AzIza,
al-Mansiira i al-Ashrafa, bili bar za neko vrijeme priznati od Damaska:
Ayyuib

1. Salah-al-Din (1169—93)

4. Al-'Adil I Sayf-ail-Dln (1199—1218)

Al-Afdal) 2._Al-'AzIz (Al-Zahir) 'Imad-ial-Diin (1193—8)

3. Al-Mansur Muhammad (1198—9)

5. Al-Kamil
iMuhammad
(1218--38)
6. Al-'Adil II
(1238—40)

(Al-§alih Isma'il iz Damaska)

9. Al-Asihraif Musa (1250—52).

7. Al-§alih Najm-al-Dln+Shajar-al-Durr
(1240—19) (1249—50)
8. Al-Mu'azzam,
Turan-Shah
(1250)

KRSTASKI RATOVI

591

uspio da se omili robovima (mamluks) svoga oca i, uz prećutan pristanak svoje

maćehe, bio je ubijen god. 1250. Shajar se proglasi kraljicom muslimana73, i al-
Ashraf Musi, šestogodišnjem potomku da-mašćanskih Ajubida, priznata je nominalna
titula zajedničkog suvereniteta. Međutim, titularni vladar bio je Mameluk Aybak,
osnivač mamelučke dinastije. Poslije jednomjesečnog zatočenja, Luj i njegovi
ljudi pušteni su na slobodu na temelju plaćene otkupnine i poslije vraćanja Dim
jata74. Njegov posao u Siriji, gdje je ostao od god. 1250. do god. 1254,
uglavnom se svodio na utvrđivanje luka, npr. Ake, Hajfe, Cezareje i Sidona. God.
1270. on je preduzeo još jednu bezuspješnu krstašku vojnu, sada u Tunisu, gdje
je i umro. Od svih krstaških vojni, njegove su kudikamo bile najneporočnije i
najplemenitijeg karaktera. »Cijeli njegov život bio je molitva, njegov plemeniti
cilj bio je ispunjavanje volje božje.«
Posljednji udarci: ^ameluk .al-Malik ^1-Zahir Bavbars
Bavbars (126°—77) zap^111]6 seriju sultana koji su za-
dali krstaškoj stvari posljednje udarce. Bavbars se istakao
kao vojiskovođa u toku vladavine svoga predšasnika Qutuza kada je Tatarima kod
Ajn Džaluta nanio (3. septembra 1260) strašan poraz. Mongolski vojskovođa bio je
Kitbugha, nestorijanac, čije su prethodnice bile prodrle u Palestinu sve do
Ghaze75. Ova je pobjeda značajna za isto rij u civilizacije. Da su Mongoli
zauzeli Kairo, oni bi možda bili uništili njegove rukopise i njegovo umjetničko
blago. Osim što je odvratila opasnost koja je prijetila Siriji i Egiptu, ova
pobjeda je pripremila put za ponovno ujedinjenje dviju susjednih zemalja,
ujedinjenje koje se održalo pod žezlom Mameluka sve do otomanske pobjede, dva i
po stoljeća kasnije.
Bavbarsova ambicija bila je da postane drugi Salah-al-Dln u svetom ratu
protiv krstaških gradova. Naročito je bio isprovociran kada je vidio da ovi
gradovi zajednički paktiraju sa hulaguidskim Il-Khanima iz Perzije, koji su sada
bili nakloni hrišćanskoj vjeri. Od 1263. do 1271. god. on je svake godine protiv
njih preduzimao pljačkaške pohode. Jedno po jedno latinsko naselje predavalo se
sa malini otporom ili bez otpora. Najstrasnije udarce primila su dva vojnička
reda koji su u svojim rukama držali glavne tvrđave franačke Sirije i činili
glavnu odbranu. Uopće, otpor je bio tako slab da se skoro ni jedna jedina
značajnija bitka nije vodila na otvorenom polju.
God. 1263. Bavbars je zauzeo Karak od nekog Ajubida i raž-rušio starodrevnu
crkvu u Nazaretu (al-Nasirah). God. 1265. zauzeo je Cezareju i poslije
četrdesetodnevne opsade Arsufa, vitezovi sv. Ivana (hospitaleri) predali su mu
grad. Na 23. jula 1266. templarski garnizon u Safadu je kapitulirao pod uslovom
da se poštede životi dvije tisuće njegovih vitezova. Bez odlaganja, uprkos datoj
amne-
73 Abu al-Fida', vol. III, str. 190; Suyu|;i, Husn, vol. II, star. 39.
74 Joiniville, str. 201. i slj.
75 TTfiqrfzi, prev. Ouatremere, vol. I (pt. I), str. 98, 104.

592

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

stiji, sultan naredi da se svi pobiju na susjednom brežuljku73. Priča o pobjedi

»Aleksandra njegova doba i stuba vjere« još je urezana u zidine Safada. I most
koji je on podigao na Jordanu stoji i dan danas noseći njegov natpis sa slikom
lava na oba njegova kraja. God. 1268. Jafa je bez otpora zauzeta. Šakif Arnun je
poslije kratke opsade kapitulirao; što je još važnije, Antiohija, koja je bila u
prijateljskim odnosima sa Tatarima, predala se (21. maja). Antiohijski garnizon,
koji je s ostalim brojao 16.000 ljudi, bio je sasječen. Za ostalih 100.000
govori se da su odvedeni u ropstvo, a neki su prodani kao roblje na egipatskom
tržištu. Pri dijeljenju plijena novac se dijelio posudama; jedno je dijete
donijelo dvanaest dirhama, a mlada djevojčica pet. Grad, sa svojom tvrđavom i
nadaleko čuvenim crkvama, zapaljen je. Od toga udarca se ona više nikada nije
oporavila77. Zbog pada Antiohije napušten je veći broj manjih obližnjih
latinskih uporišta. God. 1271. skoro neosvojivi Hisn al-Akrad, glavno utočište
vitezova sv. Ivana i možda najljepši vojni spomenik srednjeg vijeka, predao se
poslije opsade, koja je trajala od 24. marta do 8. aprila. Susjedne tvrđave Mas
jad, Kadmus, Kahf i Khauabi, vlasništvo Arapa koji su bili saveznici vitezova
sv. Ivana i često im plaćali danak, bile su sve osvojene. Posljednje gnijezdo
reda, koje je godinama sijalo strah i trepet i kovalo spletke, na taj način je
zauvijek uništeno. I templari u Antartusu i vitezovi sv. Ivana u Markabu sada su
žurili da sklope mir.
Qaldwun Bavbars je imao vrijednog nasljednika u Qa-
lawunu (1279—90), koji je bio isto tako energičan i
nepokolebiv antikrstaš. Bavbarsovo primirje sa templarima iz Antarta obnovljeno
je (15. aprila 1282) za još deset godina i deset mjeseci. Sličan ugovor bio je
potpisan (18. jula 1285) sa knegi-njom iz Tira, koja je upravljala Bejrutom78.
Na bojnom polju on je izborio svoja prava za časnu titulu koju je nosio al-Malik
al-Mansur (pobjedonosni kralj). Markab79. koji još uvijek daje izgled ratnog
broda (drednota) jer strši kao kruna na brežuljku u blizini Tartusa i kontroliše
more, predao se poslije opsade od trideset osam dana na 25. maja 1285. Vrhovi
strelica opsjedača, zabodeni u vanjske zidine, još se mogu vidjeti. Abu-al-
Fida'80, kojemu je tada bilo dvanaest godina, prvi put je tom prilikom iskusio
rat. Vitezovi sv. Ivana, koji su branili tvrđavu, pod stražom su sprovedeni u
Tripoli. Ovaj grad, koji su krstaši među prvim zauzeli i koji je sada bio
najveći grad u njihovom posjedu, podlegao je u aprilu 1289. god. Grad i njegova
ujvrda skoro su bili potpuno uništeni. Abu-al-Fida'81 bio je zagušen
7« Ibid. (pt. 2), str. 29—30; a-bu-al-Fida', vol. IV, str. 3.
77 Ibn-al-'Ibrd, str. 500; Maqrizi, prev. Quatremere, vol. I (pt.
w), str. 52—4;
Abu al-Fida', vol. IV, str. 4^5.
78 Maqrizi je sačuvao tekstove obiju rasprava, izd.
Quatremere, vod. II
(pt. 3), str. 172—6, 177—8, prev. str. 22—31, 212—21.
79 »Kula osmatračnica«, Castrum-Mergathum, Margat.
80 Vol. IV, str. 22.
81 Vol. IV, str. 24.

KRSTAŠKI RATOVI

593

od smrada što se širio od leševa koji su ležali na obližnjem otoku, van luke.
Poslije Tripolija, dalje prema jugu bio je zauzet Batrun jako uporište. Qalawun
je ostavio uspomenu na svoje bitke u napisima koji se, kao i Bavbarsovi, mogu
još čitati na zidinama tvrđava koje je on zauzeo.
., Aka je bila jedino mjesto od vojnog značaja
koje je još bilo u krstaškim rukama. Upravo dok se pripremao
protiv nje, Qalawun umre i naslijedi ga njegov sin al-Ashraf (1290—93), koji je
nastavio djelo svoga oca. Poslije opkoljavan ja, koje je trajalo više od mjesec
dana i u kome su za osvajanje bedema upotrijebljena devedeset i dva katapulta,
ovo po^, sljednje uporište latinskog Orijenta je zauzeto na juriš (maja 1291).
Pomoć dobijena morskim putem sa Kipra nije ništa pomogla. Njegovi branioci
templari, kojima je obećan siguran izlaz, bili su ma-sakrirani. Grad je bio
opljačkan, njegova utvrđenja uništena, a kuće zapaljene82.
Pad Ake zapečatio je sudbinu još nekoliko gradova duž obale koji su bili u
rukama krstaša. Nijedan se nije odupro nadiranju pobjedničke vojske. Tir je
napušten 18. maja, Sidon 14. jula, Bejrut je kapitulirao 21. jula. Antart je
(osvojen 3. augusta, a napuštena templarska tvrđava Athlith (Castrum
Peregrinorum, Chateau Pele-rin) bila je napuštena negdje polovinom toga
mjeseca83. Tako je završeno jedno od najdramatičnijih poglavlja sirijske
istorije84.

FRANAČKI DINAR KOVAN U AKI GOD. 1251 (povećan). On nosi arapski naslov.
82 Abu-Al-Fida' (koji je učestvovao u opsadi), vol. IV, str. 25—
6; Maqiizi,
prev. Quatremere, vol. II (pt. 3), str. 125—9; Archives, vol. II, pt. 2, str.
460;
Les Gestes de Chiprois, izd. G. Ravnaud (Geneva, 1887), str. 256.
83 Vidi Sanuto kod Bongarsa, vol. II, str. 231. i slj.
84 Kasnije krstaške vojne bile su upravljene protiv Rodosa,
Smime, Alek-
sandrije i Turske u Evropi, a 'kulminirale su u krstaškoj vojni na Nikopolj,
god. 1396. V. A. S. Atiya, The Grudaše in the Later Middle ages (London, 1938).
38 — (storija arapa

POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI

Zbog obilja slikovitih i romantičnih događaja, istorijska vrijednost
krstaških vojni bila je donekle preuveličana. Za Zapad one su značile mnogo više
nego za Istok. Njihov civilizatorski uticaj odnosio se više na umjetnost,
industriju i trgovinu nego na nauku i književnost. U Siriji su ostavile pustoš i
ruševine, koje je kasnije pojačalo mamelučko uništavanje u većini onih
primorskih gradova koje su ranije u svojim rukama držali Franci. Po čitavom
Bliskom Istoku one su ostavile u nasljedstvo neprijateljske odnose između
muslimana i hrišćana, koji još ni dan-danas nisu zaboravljeni.
Doprinosi Nurida uPrkos građanskih i svetih ratova, Sirija je pod Nuridima
i Ajubidima — osobito pod Nur-al-
-Dinom i Salah-al-Dlnom — imala najsjajniji period u svojoj muslimanskoj
istoriji, izuzev pod Umajadima. Njezina priještonica Damask još uvijek pokazuje
dokaze arhitektonske i prosvjetiteljske djelatnosti članova ovih dviju
dinastija. Nur nije samo obnovio zidine grada sa njihovim kulama i kapijama i
podigao upravne zgrade koje su bile u upotrebi sve do najnovijih vremena nego je
u Damasku osnovao najraniju školu namijenjenu nauci o narodnoj tradiciji1,
čuvenu bolnicu koja nosi njegovo ime2 i prvu od onih medresa (ma-drasah) koje su
se poslije njega počele podizati u zemlji. Bolnica Nu-ri, druga u Damasku
poslije al-Walidove bolnice, kasnije je služila kao medicinska škola3. Medrese
su, u stvari, bile studentske džamije ili džamije škole, ali su one učenicima
davale stan i hranu i u svemu su se povodile za sistemom koji je vladao u zavodu
Nizamiyah. Takve džamije škole, koje su sve bile šafiitske, osnovao je Nur u
Alepu, Himsu, Hamahu i Balabaku. Njegovi natpisi na ovim zgradama i na drugim
njegovim spomenicima od osobita su značaja za
1 U ovoj Dar-al-IIadlth al-Nuriyah držao je predavanje
savremenik
ibn-'Asakir (vol. I, str. 222).
2 Al-Maristan al-Nuri ibn-Juibayir, str. 283; ibn-Khalikan, vol. II, str.
521.
8 Isp. ibn-a(bi-Usaybi'ah, vol. II, str. 192. Ova zgrada još postoji.

KULTURNI DODIftt

595

arapsku paleografiju, jer je nekako u ovo vrijeme uglasto kufijsko pismo, kojim
su do tada isključivo natpisi bili urezivani, zamijenjeno okruglim, tzv. naskhi
pismom. Jedan njegov natpis na zapadnoj kuli tvrđave u Alepu još se može čitati.
Postojeće fortifikacije na ovoj tvrđavi, koja se spominje u asirskim hetitskim
spomenicima i smatra se remek-djelom stare vojne arhitekture, mogu da zahvale
svoje restauriranje ovome sirijskom sultanu. Nurovom grobu, u njegovoj akademiji
al-Nuriyah u Damasku, i sada se ukazuje veliko poštovanje. Zahvaljujući ovoj
medresi, uspostavljena je veza između mauzoleja i džamije u Siriji4. Za vrijeme
mamelučkog perioda, koji je u umjetnosti bio nastavak ajubidskog, postala je
redovita praksa da osnivač džamije-škole bude sahranjen pod kupolom (qubbah)
zgrade.
STARA TVRĐAVA U ALEPU. Restaurirao je Nur-al-Din (umro 1174)
Salah-al-Din je pokazao još izdašniju graditeljsku i prosvjetiteljsku
djelatnost od svog predšasnika. Cilj njegove politike bio je borba putem
prosvjete protiv šiitske hereze i profatimidskih tendencija. Za njega se smatra
da u izgradnji islamskih akademija zauzima mjesto odmah iza Nizama al-Mulka. Pod
njim je Damask postao grad škola. Ibn-Jubayr5, koji ga je posjetio godine 1184,
govori o njegovih dvadeset medresa, dvije besplatne bolnice i o velikom broju
4 Isp. str. 569.
5 Str. 283—4; v. str. 370, 374.
38'

596

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

derviških tekija »manastira«6. Salah je ove »manastire« uveo u Egipat.

Ambidski »Istočnu klasičnu arapsku umjetnost predstav-
doprinosi ^aJu gra<3evine Damaska i Alepa koje potječu
iz trinaestog stoljeća, iz vremena ajubidske dinastije i
njihovih prvih mamelučkih nasljednika«7. Ajubidska škola sirijske arhitekture
nastavljena je u Egiptu za vrijeme Mameluka i dala je nekoliko izvanredno
uspjelih spomenika, kojima se arapska umjetnost može ponositi. Njezina
karakteristika su snaga i solidnost. Na njezinom trajnom materijalu — lijepo
izrađenom kamenu i najjednostavniji dekorativni motiv dobiva bezgraničnu draž.
Ali, kao i andaluzijska škola, i ona je ovisila, u pogledu elegancije i ljepote,
o mnoštvu ukrasnih elemenata.
Salah-al-Din je prvi uveo tip škole medrese u Jeruzalem i Egipat8. Za
vrijeme njegove vladavine i Hidžaz je ugledao prve institucije ovoga tipa. Među
njegovim akademijama značajna je ona u Kairu, koja nosi njegovo ime al-
SalahIyah9. Ibn-Jubayr10 je zatekao više medresa u Aleksandriji. Nijedna od ovih
egipatskih ustanova nije preživjela, ali njihov arhitektonski uticaj je očit.
Ona je dala poslije više godina najljepše arapske spomenike u Egiptu, između
kojih je najdivniji primjer džamija-škola sultana Hasana u Kairu. Njezin plan u
osnovi se sastoji od četvorouglastog otvorenog centralnog dvorišta (sahn), na
čijim se stranama nalaze četiri zida sa četiri trijema ili portika (sing.
llwdn), koji u osnovi imaju oblik krsta. Svaki od ova četiri trijema bio je
rezervisan za nastavu u jednoj od ortodoksnih škola.
Pored škola, Salah-al-Din je u Kairu izdržavao dvije bolnice11. Zgrade su
možda rađene po uzoru na nuridske bolnice u Damasku. Prije njega su ibn-Tulun i
Kafur al-Ikhshidi osnivali u Egiptu slične javne besplatne institucije.
Arhitektura bolnica se razvijala po uzoru na džamijsku, ali nije ostavila
nikakvih tragova. Samo od vojničke arhitekture ostali su tragovi. Tvrđava u
Kairu je njezin glavni obrazac. Ova tvrđava pokazuje da je Salah jedan dio svog
poznavanja utvrđivanja mogao naučiti na normanskim tvrđavama koje su do tog
vremena bile podignute u Palestini. Možda je za njihovu izgradnju upotrebljavao
hrišćanske zarobljenike. Ovu tvrđavu je sebi odabrao za rezidenciju dok je živio
u Kairu okružen divnim skupom genijalnih ljudi, među kojima su bili, pored
njegovih odličnih vezira12, takvi ljudi kao istaknuti Jevrejin liječnik ibn-
Maymiin i višestruki i
6 Ar. khdnaqdh od perz. khdnagah. Suyuti, Husn, vol. II, str. 158.
7 Rene Grooisset, The Civilizaitions of the East, vol. I, The Near and
Middle
East, prev. Catherine A. Philips (New York, 1931), str. 235; M. van Berchem,
Materiaux pour un corpus inscriptionum Arabicarum, pt. 2, vol. I (Cairo, 1922),
str. 87. i slj.
8 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 521.
9 Suyuti, Husn, vol. II, str. 157—8.
10 Str. 41—2.
11 Ibn-J'Ubayr, str. 51—2.
12 Vidi str. 587.

KULTURNI DODIRI
597
plodni irački naučnik 'Abd-al-Latif al-Baghdadi (1162—1231), čiji se kratki opis
Egipta13 ističe među najvažnijim topografskim djelima srednjeg vijeka.
U nauci i filozofiji
I pored ovih manifestacija duhovne i prosvjetiteljske djelatnosti, islamska
kultura je u eposi krstaških ratova već bila u opadanju na Istoku. Nešto prije
ove epohe ona je prestala biti kreativna sila. U filozofiji, medicini, muzici i
drugim disciplinama skoro je nestalo njezinih velikih umova. Ovo donekle
objašnjava zašto se Sirija, koja je cijelo dvanaesto i trinaesto stoljeće bila
prvorazredan centar odnosa između islama i zapadnog hrišćanstva, pokazala mnogo
nevažnijim spro-vodnikom arapskog uticaja nego, npr., Španija, Sicilija,
sjeverna Afrika, pa čak i Bizantijsko Carstvo. Mada je u Siriji islam vršio
uticaj na evropsku kulturu u direktnim kontaktima sa krstašima, zatim
reperkusijom tih dodira na Zapad i procesom infiltracije putem trgovinskih veza,
ipak je jedva primjetan duhovni i intelektualni utisak koji je on ostavio. S
druge strane, moramo se sjetiti da su Franke u Siriji, pored toga što su bili na
nižem stepenu kulture nego njihovi suparnici, u velikoj mjeri predstavljale
strane legije, smještene u tvrđavama i kasarnama, i da su one bile u tješnjem
dodiru sa domaćim zemljoradnicima i zanatlijama nego s inteligencijom. Zatim, tu
su postojale i nacionalističke i vjerske predrasude i mržnje, koje su ometale
uzajamnu saradnju. U nauci i umjetnosti domaće stano-ništvo imalo je vrlo malo
šta da nauči od Franaka. Odnos poznavanja medicinske nauke u dva tabora najbolje
ilustruju anegdote koje je duhovito ispričao Usamah14, koji se takođe izruguje
franačkim sudskim postupcima, jer ih rješavaju dvobojima i bacanjem u vodu.
Ipak ima konkretnih primjera prenošenja prirodnih nauka i filozofije.
Adelard iz Batha, čiji je prevod arapskih djela o astronomiji i geometriji već
spomenut, posjetio je Antiohiju i Tarz početkom dvanaestog stoljeća. Oko sto
godina kasnije, prvi evropski alge-brist Leonardo Fibonaći, koji je posvetio
jednu raspravu o kvadratnim brojevima Fridrihu II, posjetio je Egipat i Siriju.
Sam Fridrih je gajio visoke ambicije da izmiri islam i hrišćanstvo i pomagao je
veći broj prevodilaca s arapskog jezika. Stanovnik Pize Stjepan iz Anti-ohije
preveo je važno medicinsko al-Majusijevo djelo u Antiohiji god. 1127. Ovo je
bilo jedino poznato arapsko djelo koje su Franci sa sobom ponijeli. Ali pošto
vidimo da se u dvanaestom stoljeću po čitavoj Evropi diže velik broj uboških
domova i bolnica, uglavnom lazareta za gubavce, možemo zaključiti da je ideja
sistematskog otvaranja bolnica dobila svoj podsticaj na muslimanskom Orijentu.
Ori-jentu također treba zahvaliti i ponovno uvođenje javnih kupatila u Evropi,
instituciju koju su specijalno mnogo gajili Rimljani, ali koju
18 Al-lfadah w-al-I{tibar ii al-Umur al-Mushahadah w-al-Hawadith al-
Mu<aya!nah bi-Ard Misr, izd. D. J. White (Tubingen, 1789); prevod na latinski,
njemački i francuski; ibn-abi-Usavbi'ah, vol. II, str. 207; Kutubi, vol. II,
str. 10.
14 Str. 133. i slj. — Arab-Syrian Gentleman, str. 162. i slj.

598

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

su hrišćani zabranjivali. U Antiohiji je, opet, Filip iz Tripolija, negdje oko

1247, našao na arapskom, rukopis Sirr al-Asrar, čija je sa-držina navodila na
misao da je njegov autor Aristotel, koji mu je poslužio kao putokaz u vaspitanju
njegova učenika Aleksandra. Kada ga je Filip preveo na latinski pod naslovom
Secretum secretorum, ovo pseudoaristotelovo djelo, koje sadrži suštinu praktične
mudrosti i okultnih nauka, postalo je jedna od najpopularnijih knjiga kasnijeg
srednjeg vijeka.

U književnosti
U književnosti je uticaj bio prodorniji. Legende o svetom Gralu imaju,
nesumnjivo, elemenata sirijskog porijekla. Krstaši su morali slušati priče iz
zbirki Kalilah i Arabljanske noći i prenijeti ih u svoju zemlju. Čoserova
Squieres Tale (Priča seoskog plemića) priča je iz Arabljanskih noći. U usmenim
izvorima Bokačo je našao orijentalne priče koje je uvrstio u svoj Dekameron.
Krstašima možemo također pripisati interes evropskih misionara za arapski i za
druge islamske jezike. Neuspjeh krstaša je uvjerio ljude kao što su bili npr.
Rajmond Lul (-f-1315) u beskorisnost vojnih metoda u preduzimanju koraka protiv
»nevjernika«. Katalonac Lul (Luli) bio je prvi Evropljanin koji je radio na
unapređivanju orijentalnih studija kao sredstvu mirne krstaske vojne u kojoj bi
ubjeđivanje zamijenilo silu. God. 1276. on je u Mira-maru osnovao fratarski
kolegij za izučavanje arapskog jezika. Zahvaljujući možda njegovu uticaju,
.sabor u Vijeni je god. 1311. zaključio da otvori katedre arapskog i tatarskog
jezika na univerzitetima u Parizu, Luvenu i Salamanci.
U vojnoj tehnici Na PodručJu ratne tehnike, kao što se može i očekivati,
uticaj i su bili primjetniji. Upotreba
luka i strijele, stavljanje teškog pancira na konja i viteza i upotreba pamučnih
jastučića ispod oklopš potječu iz krstaških vremena. U Siriji su Franci preuzeli
mali doboš15 i bubanj16 za svoje vojne muzike, koje su se do tada služile samo
trompetama i rogovima. Od domorodaca su naučili kako se treniraju golubovi
pismonoše17 u prenošenju vojnih informacija, i prihvatili su njihovu praksu
proslavljan] a pobjede putem iluminacija i viteških turnira (jarid). U stvari,
više crta viteških institucija vuče porijeklo sa sirijskih poljana. Sve veća
upotreba grbova i heraldičkih naprava plod su čestih dodira sa muslimanskim
vitezovima. Dvoglavi orao18, krin19 i dva ključa mogu
15 Fr. tambour od iair. turibur, od pers. tumbur, vrsta lutnje.
16 Fr. nacaire, od ar. naqqarah, talambas.
17 Vidi Salih lbn-Yahya, Ta'rlkh Bayrut, izd. L. Cheikho (Beirut,
1898),
str. 60—61; al-Zahiri, Zubdat Kashf al-Mamalik, izd. P. Ravadse (Pariš, 1894),
str. 116—17, i'sp. Suyuti, Husn, vol. II, str. 186.
18 Zangijevi novci iz Sindžara pokazuju ovaj simbol sumerijske
starine.
Vidi str. 434.
19 L. A. Mayer, Saracenic Heraldry: A Survey (Oxford, 1933), str. 23—
4.
Ovaj dekorativni elemenat, jedan od najraširenijih elemenata
dekorativne
umjetnosti, bio je ipoznat u Asiriji. On se još uvijek upotrebljava na kanad
skom grbu franousikog dijela stanovništva.

KULTURNI DODIRI

599

se navesti kao elementi muslimanske heraldike ovoga perioda. Sa-lah-al-Din je

možda imao orla kao svoj porodični grb. Većina Ma-meluka su imali imena
životinja, čije su odgovarajuće slike slikali na svojini štitovima. Mamelučki
vladari imali su različite korpuse, pa je zbog toga nastala praksa da se oni
međusobno razlikuju heraldičkim napravama na štitovima, zastavama, oznakama čina
i grbovima. Bavbarsov grb bio je lav. On je služio kao grb i ibn-Tulunu prije
njega. Sultan Barquq (f 1398) imao je na grbu sokola. U Evropi se grbovi
pojavljuju u rudimentarnom obliku krajem 11. stoljeća. Početak engleske
heraldike datira iz prvih godina 12. stoljeća. Kod današnjih muslimana zvijezda
i polumjesec, lav i sunce čine jedine ostatke heraldike. »Azur« (ar. ldzaward) i
drugi termini koji se upotrebljavaju u heraldici svjedoče o ovim vezama između
evropskih i muslimanskih institucija.

Barut
Krstaši su radili na unapređenju opsadne taktike, uključujući i tehniku
potkopavanja i miniranja, upotrebu mangonela i brvana za razbijanje zidova, kao
i primjenu raznih zapaljivih sredstava i eksploziva. Barut je, očigledno,
pronađen u Kini, gdje se upotrebljavao uglavnom kao sredstvo za zapaljivanje.
Oko god. 1240. Mongoli su ga donijeli u Evropu. Ovdje je primjena njegove
eksplozivne snage u svrhu pokretanja misil-rcog oružja, tj. pronalazak vatrenog
oružja, bila ostvarena poslije nekih sto godina. Nijedan istoričar krstaških
ratova čak i ne aludira na njegovu upotrebu. Prvo evropsko uputstvo za upotrebu
baruta nalazimo kao dodatak jednom djelu koje je oko god. 1300. napisao neki Grk
Marko. Bejkniovo uputstvo je apokrifno. Nešto prije 1300. g. Hasan al-Rammah
(kopljanik) Najm-al-Dm al-Ahdab, možda Sirijac, napisao je raspravu pod naslovom
al-Furusiyah w-al-Mandsib al--Harblyah20 (vještina jahanja i vojne vježbe), u
kojoj se pominje salitra, smjesa praška. U njoj su sadržana pirotehnička
uputstva, kojima su vrlo srodna ona koja se pripisuju Marku. Jedan od
najvažnijih podataka upotrebe baruta nalazi se kod al-'Umarija (f 1348)21.

U arhitekturi
Krstaši su ponijeli iz Italije i Normandije dobro poznavanje ratnog zidarstva, s
kojim su djelomično upoznali Arape, što pokazuje kairska tvrđava. Tvrđave i
crkve bile su njihove glavne građevine. Većina tvrđava, među kojima Hisn al-
Akrad, al-Marqab i al-Shaqif (Belfort), još postoje. Njihov su rad u Jeruzalemu
dijelovi crkve Sv. groba, »Salamonove štale«, u blizini džamijje Aqse, i više
presvođenih bazara (velikih trgovinskih radnji). U stilu crkve Sv. groba i
Kupole na stijeni sigurno je namjerno napravljeno više crkava tipa okruglog
»hrama«, od kojih se četiri nalaze u Engleskoj, a druge u Francuskoj i
Njemačkoj. U Bej-
20 Izvodi na arapskom i francuskom prevodu Reinauda i Favea,
Journal
o'siatigue, ser. 4, vol. XIV (1849), istr. 257—327, također vidi
vol. XII, str.
193. i slj.
21 Tcrri/ (Cairo, 1312), str. 208.

600

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

rutu je Baldvin I sazidao god. 1110. crkvu sv. Ivana, koja je kasnije pretvorena
u džamiju 'Umari. Krstaški luk je običnog oštrog oblika, a svođenje jednostavno,
obično građeno sa rebrima. Najljepši ostatak franačke umjetnosti u Kairu su
jedna vrata uzeta sa hrišćanske crkve u Aki god. 1291. i stavljena na al-
Nasirovu džamiju22.

Zemljoradnja i Na P^ručju poljoprivrede, industrije i trgovine

industrija krstaške vojne su dale mnogo veće rezultate
nego na duhovnom polju. To dokazuje popularizacija u
oblastima zapadnog Mediterana takvih novih biljki i žitarica kao što su: sezam i
rogač, proso i riža23, limun i bostan, kaj si je i ljutike. Engleska riječ carob
(rogač) izvedena je od arapske riječi kharrub (prvobitno asirskog porijekla);
»limun« je izveden od arapske riječi laymun, koja je indijskog ili malajskog
porijekla. I engleske riječi shallot (ljutika) i scallion (ljutika), koje
prvobitno znače luk iz Askalana, zadržale su ime palestinskog grada. Dugo
vremena su se kaj si je nazivale »šljive iz Damaska«. Tu se nalazilo također i
drugog drveća i produkata koji su se u isto vrijeme raširili po muslimanskoj
Španiji i Siciliji i u nekim slučajevima teško je reci da li je put išao preko
Sirije ili preko jedne od ovih dviju zemalja.
Dok su bili na Orijentu, Franci su se privikli na nove ukuse, naročito što
se tiče mirisa, mirodija, slatkiša i drugih tropskih proizvoda Arabije i Indije,
kojima su sirijske pijace bile dobro snabdjevene. Ovi su ukusi kasnije
unaprijedili trgovinu talijanskih i mediteranskih gradova. Tamjan i druge miriši
jave arabljanske smole, ruža iz Damaska (Rosa damascena) i slatki mirisi kojima
se Damask odlikovao, kao i mnogobrojna mirisava eterična ulja24 Perzije bili su
jako obljubljena. Stipsa i aloje počele su se smatrati novim drogama s kojima su
se oni upoznali. Prilikom zauzimanja Cezareje god. 1101. Đenovljani su, prema
pričanju, primili kao svoj dio plijena više od šesnaest tisuća funti bibera.
Karanfilić i druge aromatične mirodije, zajedno sa biberom i drugim začinima,
počele su se na Zapadu upotrebljavati u dvanaestom stoljeću, i od tog doba
nijedan svečan ručak nije bio potpun bez začinjenih jela. Đumbir (ar. i perz.
zanjabil, skr. porijekla) dodavan je krstaškim jelima u Egiptu. Važ--niji od
svih ostalih začina je šećer (ar. sukkar, skr. porijekla). Evropljani su do tada
upotrebljavali med za zaslađivanje hrane. Na primorskoj ravnici Sirije, gdje se
još mogu vidjeti djeca kako sišu šećernu trsku, Franci su se upoznali s ovom
biljkom, koja je od tog vremena počela da igra vrlo važnu ulogu u našoj domaćoj
ekonomiji i liječničkim receptima. Vilim iz Tira25 (f ča. 1190), koji je znao
arapski i koji je napisao najpotpuniji srednjovjekovni opis krstaških ratova (od
1095. do 1184), ostavio nam je interesantna zapažanja o uzgoju šećerne repe u
svom rodnom mjestu. Šećer je bio prva luksuzna
22 Vidi str. 614.
23 Isp. str. 478. »Sesame«, ar. simsim, izveden je od asirskog preko grčkog.
24 Vidi str. 322.
25 »Historia rermm« u Recueil: occidentaux, vol. I, str. 559;
Jacques de
Vitry, »Historia Hierosolimitana«, u Bongarsa, vol. I, str. 1075.

11 1

UNUTRAŠNJOST KRSTASKE CRKVE NOTRE DAME U ANTARTUSU (TORTOSA, današnji

TARTUS). Slika snimljena 1929. godine.

602

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

roba koja je uvožena na Zapad i ništa drugo nije toliko prijalo ukusu
zapadnjaka. S njim su se pila blaga pića, vode su se bojile destilacijom od
ruža, Ijubičicama i drugim cvijećem i pravile su se razne druge kandirane stvari
i slatkiši.
Vjetrenjače se najprije pojavljuju u Normandiji god. 1180. i ukazuju na krstaško
porijeklo"6. Dolapi (sing. noria, od ar. na'urah) postojali su u Evropi prije
ovoga perioda, ali su krstaši sa vojni donijeli savršeniji tip. Ovaj sirijski
tip može se još vidjeti u Njemačkoj u blizini Bajrojta27. Sirijski do-lapi
potječu još iz rimskih vremena, ali su ga vjerovatno usavršili neki domaći
konstruktori, kao što je bio Qaysar ibn-Musafir Ta'asif (t 1251)28, Egipćanin
koji je bio u službi vladara Hamaha. On je napravio najraniji i jedini preživio
arapski nebeski globus29. Još u doba Yaquta30 (f 1229) i abu-al-Fida'31 (f 1331)
Hamah je bio čuven po svojim dolapima. Ovi točkovi, čije je vječno cviljenje
uspavljivalo generacije Hamatita, još uvijek su ponos ovioga starog grada.
Nisu svi novi ukusi koji su se razvili bili samo gastronomskog karaktera.
Naročito su se javili želje i zahtjevi za modnim artiklima, oblačenjem i kućnim
namještajem. Tada je ušlo u običaj i puštanje brade. Krstaši koji su se vratili
u domovinu uveli su u svoje kuće serdžaze, ćilime i zidne tapiserije, za što su
zapadna i centralna Azija dugo vremena važile kao osobiti specijalisti. Tkanine
kao što su: muslin, baldahin, damast32 sarsenet ili saracenski štof, atlas (od
ar. atlas), somot, svila, satin33 počeli su se više cijeniti. Dragulji koje su
pravili Jevreji u Damasku i Kairu, toaletni artikli i puderi postali su vrlo
tražena roba. Staklena ogledala premazana metalnom prevlakom počela su
zamjenjivati ranija ogledala od izglačanog čelika. Kameloti (sin. khamlah),
devina dlaka, i lijepa krzna bili su u velikoj modi. Brojanice su ušle u
običaj34. Evropski hodočasnici slali su kućama arapske ćivote za čuvanje
hrišćanskih relikvija35. Sa finim odijelima i metalnom robom uporedo su išli
lakovi i druga sredstva za bojenje, npr. indigo i nove boje kao lila (ar.
laylak, perz. porijekla), karmin i kermez (obje od ar. qirmizi, skr. porijekla).
Postepeno su se u Evropi počeli pojavljivati centri za izradu fabričke robe,
serdžaza i platna, koji su radili prema orijentalnim obrascima, npr., u Arasu,
čije su tkanine postale vrlo cijenjene. Prozori od obojenog
26 Isp. str. 350.
27 M. Solbennheim, cl. »ljama«, Encyclopaedia of Islam.
28 Vidi ibn-Khallilkan, prev. de Slane, vol. III, str. 471—3.
Ibn-Battutah,
vol. IV, str. 255, odnosi se na dolape u Kantonu, Kina.
29 Sada u Museo Nazionale u Napulju.
30 Vol. II, str. 331.
31 Taqwlm, str. 263.
32 Vidi str. 317, 534.
33 Od ar. zaytuni, iskvarenica od Ts'ien-t<ang (današnji Hang-
choiu), grad
u jugoistočnoj Kini, iz koga je prvobitno došla ova svila.
34 V. str. 398.
35 V. str. 569.

KULTURNI DODIRI

603

stakla počeli su se mnogo upotrebljavati u crkvama36. Benjamin iz Tudele37, koji

je posjetio Antiohiju za vrijeme franačke vladavine, govori o njezinoj
proizvodnji stakl^. Orijentalne rukotvorine u staklu, grnčarstvu, zlatu, srebru
i emajlu služile su kao modeli za evropske proizvode.
Stvaranje novog evropskog tržišta za istočne poljoprivredne proizvode i
industrijsku robu, zajedno sa potrebom prevoženja hodočasnika i krstaša,
stimuliralo je pomorsku aktivnost i međunarodnu trgovinu do razmjera koji su
bili nepoznati poslije rimskih vremena. Marsej se počeo takmičiti sa talijanskim
gradovima republikama kao pomorski centar i učestvovati u akumulaciji bogatstva.
Finansijske potrebe novonastale situacije nužno su iziskivale veće zalihe i bržu
cirkulaciju novca. Zbog toga je izumljen sistem kreditiranja. Pojavljuju se
bankarske firme u Denovi i Pizi sa filijalama na Levantu. Templari su počeli
upotrebljavati vjerovnice (novčana pisma)38, ulagati novac u banke i posuđivati
ga uz kamate. Možda je Byzantinius Saracenatus bio najraniji novac koji su
kovali Latini. Taj su novac kovali Mlečani u Svetoj zemlji i on nosi arapske
natpise. Sada se pojavljuje i konzularni ured, prije trgovinski nego
diplomatski. Prvi konzuli u istoriji bili su Denovljani, akreditovani u Aki god.
1180. Poslije njih su došli oni koji su poslani u Egipat39.
Trgovina

Kompas
Važan pronalazak vezan za pomorsku aktivnost krstaša je kompas. Možda su Kinezi
bili prvi koji su otkrili direktivna svojstva magnetske igle, ali su muslimani
bili prvi koji su vrlo rano razvili živu trgovinu između Perzijskog zaliva i
voda Dalekog istoka40. Oni su prvi počeli upotrebljavati ovaj pronalazak u
praktične svrhe, primijenivši magnetsku iglu u navigaciji. Ova primjena morala
se dogoditi u 11. stoljeću, ako ne ranije, ali iz trgovinskih razloga držana je
u tajnosti. U Evropi su se najprije talijanski moreplovci počeli služiti
kompasom. Stvarna upotreba, naravno, antidatira pismenom obavještenju o njegovom
postojanju. Prvi put on se spominje u jednom muslimanskom djelu u perzijskoj
zbirci anegdota Jawdmit al-Hikdydt wa-Lawdmv al-Ri-wayat*1, koju je napisao
Muhammad al-'Awfi oko 1230. godine. Jedna od priča govori kako je autor kao'
mornar pronašao put pomoću ribe natrljane magnetom. Prvi pismeni spomen u
latinskim izvorima
6 V. str. 317.
87 Prev. Asher, str. 58.
88 Eng. »check« 'posuđen je od ar. sakk u Indiji >u 18. stoljeću.
39 V. str. 588.
40 V. str. 315.
41 V. Muhammad Nizamu'd-Din, Introduction to the Jawdmil al-Ilika.ydt
(London, 1929), str. 251. Igp. F. HLrth i W. W. Rockhill, Chao-Ju-Kua (St. Pe-
tersburg, 1911), str. 28—9. Isp. S. S. Nadavi u Islamic Culture, vol. XVI
(1942).

604

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

datira iz druge polovine 12. stoljeća i na taj način vremenski prethodi

perzijskoj zabilješci.
Teško je procijeniti broj Franaka koje su asimilirali Sirijci i Palestinci42.
Među današnjim stanovništvom takvih gradova kao što su Ihdin u sjevernom Libanu,
Betlehem i Ariš sretan je sa ljudima i ženama plavih očiju i plave kose sasvim
je obična pojava. Izvjesne porodice, uglavnom hrišćan-skih Libanaca, npr. Karam,
Faranjiyah (franački) i Salibi (krstaški), sačuvale su tradicije o svom
franačkom porijeklu. Govori se da između ostalih porodičnih prezimena Sawaya
vuče porijeklo od Savoie, Duwayhi od Dcuai, a Bardawil je, bez sumnje, od
Baldvin43. Posljednje porodično ime pojavljuje se u topografiji Palestine i
sjevernom Sinaju. Jedno palestinsko selo, Sinjil, ovjekovječuje ime francuskog
sveca Sen Žila (Saint-Gilles), a drugo al-Raynah, ovjekovječuje ime Reno
(Renaud). S druge strane, tvrdnje Druza da imaju neke veze sa grofom de Dre (de
Dreux) zasnivaju se više na pučkoj etimologiji nego na stvarnim činjenicama44.
Miješanje rasa

DINAR MAMELUCKIH BAVBARSA. Kovan 667 (1268/9), ispod, imena vidi se lav.
42 V. str. 580.
43 V. str. 577, n. 25.
44 Hitti, Druže People, str. 15.

POGLAVLJE XLVII

MAMELUCI, POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA DINASTIJA ARAPSKOG SVIJETA

Jedino u muslimanskim analima može se naići na pojavu i uspjeh takve
dinastije kao što je mamelučka. Čak i u ovim analima to je vrlo upadljivo, skoro
jedinstveno. Mameluci su bili, kao što im i ime pokazuje1, dinastija robova,
robova raznih rasa i nacionalnosti, koji su u stranoj zemlji uspjeli da
formiraju vojnu oligarhiju. Ovi robovi — sultani očistili su svoje sirijsko-
egipatsko područje od ostataka krstaša. Oni su zauvijek zaustavili nadiranje
strašnih mongolskih hordi Hulagua i Timura, koji su inače mogli promijeniti
čitav tok istorije i kulture u zapadnoj Aziji i Egiptu. Zahvaljujući ovome
zaustavljanju, Egipat je bio pošteđen pustošenja koje je zadesilo Siriju i Irak
i sačuvao je kontinuitet u kulturi i političkim institucijama, što nije uživala
nijedna druga muslimanska zemlja van Arabije. U toku skoro 275 godina (1250—
1517) Mameluci su vladali jednim od najnemirnijih područja svijeta održavši se
čitavo to vrijeme, iako su se međusobno rasno razlikovali. Mada su bili potpuno
nekulturni i krvoločni, ipak njihov živi interes za umjetnosti i arhitekturu,
koji bi činio čast svakoj civilizovanoj dinastiji, čini Kairo i danas jednim od
lijepih tačaka muslimanskog svijeta. I, najzad, kada ih je god. 1517. zbacio
Otoman Šalim, nestalo je posljednje lokalne dinastije, koja se razvila na
ruševinama arapskog Kalifata, a otvoren je put uspostavljanju novog nearapskog
kalifata — otoman-skih Turaka.

Osnivanje dinastije
Temelje mamelučkoj moći položila je Shajar--al-Durr, udovica Ajubida al-Saliha
(f 1249), porijeklom turska ili jermenska robinja. Ranije robinja i član harema
kalifa 1-Musta'sima, Shajar je stupila u službu al-Saliha, koji ju je oslobodio
kada mu je rodila sina. Kada je preuzimala vrhovnu vlast, njezin bivši gospodar
kalif uputio je uvredljivo pismo egipatskim emirima s ovim riječima: »Ako nemate
muška čeljadeta da nad vama vlada, javite nam, mi ćemo vam poslati jed-
1 V. str. 223, n. 44.

606

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

nog«2. Osamdeset dana je sultanija, jedina muslimanka koja je vladala zemljom u

sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, nastavila da vlada kao jedini suveren na
području koje je nekoć dalo Kleopatru i Zeno-biju. Ona je kovala novac u svoje
vlastito ime3 i dala da se petkom spominje u molitvi. I kada su emiri izabrali
njezinog ortaka i vrhovnog komandanta (atabeg al-laskar) <Izz-al-DIn-Aybaka4 za
sultana, ona se za njega udala. U prvim godinama svoga vladanja Aybak je bio
zaokupljen uguši van j em legitimističke ajubidske stranke u Siriji, uklanjanjem
zajedničkog kralja — djeteta al-Ashrafa i smaknućem svog vojskovođe, koji se
istakao protiv Luja IX. U međuvremenu kraljica ne samo da nije dijelila vlast sa
svojim suprugom nego je on imao samo podređen položaj. Najzad, čuvši da on
razmišlja o još jednoj ženidbi, naredila je da ga ubiju dok se poslije loptanja
kupao u kraljevskoj palati kairske tvrđave. Odmah poslije toga, i nju su na smrt
izudarale nanulama robinje prve Avbakove žene i njezino tijelo bacile sa kule5.

Bahri i Burji Mameluci

Avbak (1250—57) bio je prvi mamelučki sultan. Mameluci su proizvoljno
podijeljeni na dvije dinastije: Bahri (1250—1390) i Burji (1382—1517). Bahri
Mameluci vuku svoje porijeklo od plaćeničke tjelesne garde Ajubida al-Saliha6,
koji je bio smjestio svoje robove u kasarne na otoku Raudi na Nilu7. Bahri su
bili uglavnom Turci i Mongoli8. Da bi obezbijedili tjelesnu gardu stranih
robova, Ajubidi su u svojoj politici išli primjerom koji su im pružili bagdadski
kalifi i doživljavali su iste kobne rezultate9. Jučerašnji robovi postajali su
ubrzo vojni komandanti, da bi se odmah poslije popeli na položaj sultana.
Burji predstavljaju kasniju importaciju. I oni su u početku bili tjelesna
garda, koju je osnovao Bahri Mameluk Qalawun (1279—90). Oni su većinom bili
čerkeski robovi koji su bili smješteni po kulama (ar. sing. burj) tvrđave. U
svemu, bilo je dvadeset i četiri Bahri Ma-meluka10, ne računajući Shajar al-
Durr, i dvadeset tri Burji Mame-luka. Burji nisu priznavali princip hereditarnog
nasljedstva i nisu slijedili nikakvu politiku nepotizma. Njihov je prijesto
pripadao ono-m ko ga je mogao zauzeti ili nagovoriti emire da ga izaberu. Naći
ćemo i kod Bahrija i kod Burjija primjera da su u više slučajeva robovi
nasljeđivali sultane nego njihovi sinovi. Velik broj ovih sul-
2 Suyuti, Husn, vol. II, str. 39, v. str. 591.
3 Izuzev izvjesnih novaca kovanih u Indiji i Farisu, njezini novci su
jedini
fcoji nose ime jedne muslimanke.
4 On je bio Turčin, kako pokazuje ime (ay mjesec + beg, plemić).
Maqrizi,
prev. Quatremere, vol. I (ipt. 1), str. 1.
5 Ibid., str. 72; Khitat, vol. II, str. 237; iabu-al-Fida', vol. III,
str. 201.
6 Abu-al-Fida', vol. III, sibr. 188; ibn-Khaldun, vol. V, str. 373.
7 Po pučkoj etimologiji od Bahr, more.
8 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 369, i Suyuti, Husn, vol. II, str. 80,
označavaju
ih kao »tursku dinastiju«.
9 V. str. 423.
10 Za tabelu Bahri Mameluka, v. str. 607.

BAHRI MAMELUCI lih Ayyub)

*

.~t •:
i

1.
Aybak <1250-^57)

*
4.
Baybars
(1260—77) •'•.; >
tShalar
al-Durrt
+

3.
Outuz
(1259—60)

2. Nur-al-Dln 'Ali (1257—9)

5. Barakah 6. Salamish 7. Qalawun (1279—90)

(1277—9) (1279)

8. Khalll al-Ashiraf 9. Al-Nasir (1290—93)

(1293—4, 1298—1308, 1309—40)
l
*
10. Kitbugha ? (1294—6) 2 ,
1 1 *
* 1 1 11. Lajln -••
12. Baybairs II (1296—8) ? (1308—9) r" J-
MAMELUCI ;
1 1 J
J 13. AbfU-Bakr 14. Qujuq 15. Ahmad 16. Isma'Il (1340—41)
(1341—2) (1342) %< (1342—5)
>
] 1 17. Al-Kamil 18. Al-Mi Sha<ban
Hajji (12 (1345—6)
21. Muh
K .. (13
,•> , '-.i
J ! -
izaffar 19. Al-Hasan 20. Al-$alih 46—7) (1347—51,
(Al-Husayn) j 1354—61) (1351—4)
ammad « 22. Al-Ashraf* 61—3) .,
Sha'ban (1363—76) •;

23. 'Ala'-al-Dln -Ali 24.

(1376—81) Hajji
(1381—2, 1389—90)
Napomena: Crte sa zvjezdicama označavaju odnos između gospodara i roba

608

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

tana zadesila je nasilna smrt dok su još bili u cvijetu mladosti. Prosječna
vladavina mamelučkih sultana bila je kraća od šest godina.
Odbijanje Ajubida Jrivtl zauai;a s koj°m se morala suočiti nova
i Tatara dinastija bilo je konsolidovanje kraljevstva i
zaštićivan je granica. Aybak je najveći dio svog
vremena proveo na bojnom polju u Siriji, Palestini i Egiptu. Al-Mu-zaffar Sayf-
al-Din Qutuz (1259—60), dok je vršio namjesništvo (na'ib al-saltanah) i prije
nego je svrgnuo svog mladog štićenika al--Mansura 'Aliju, Aybakova sina i
uzurpirao prijesto, odbio je napad ajubidskog sultana iz Karaka. Sirijski
Ajubidi su se smatrali legitimnim nasljednicima svojih egipatskih rođaka. Tek
što je invazija Ajubida na Egipat bila odbijena, javila se opasnost od Hulaguove
tatarske vojske, na čijem se čelu nalazio Kitbugha. Hulaguove poslanike11 Qutuz
je poubijao i spor je bio okončan bitkom kod Ajn Džaluta (1260). U ovoj bitki
Baybars je vodio prethodnicu i istakao se kao vojskovođa, ali je pri kraju Qutuz
lično preuzeo komandu. Tatarska vojska bila je ametom potučena, a Kitbugha i
druge vojskovođe ostali su mrtvi na bojnom polju. Egipat je bio pošteđen
strašnog pustošenja koje je zadesilo njegovu susjetku Siriju. Nju je sada
zauzela mamelučka vojska. Baybars je očekivao da će u znak priznanja za svoju
vojnu službu dobiti Alepo kao feud, ali ga je sultan prevario. Na povratku kući
kroz Siriju, jedan zavjerenik oslovi sultana dok je lovio sa Qutuzom i poljubi
ga u ruku, a za to vrijeme mu je Baybars probo nožem vrat (24. oktobra 1260)12.
Ubijenog sultana je naslijedio ubica. Qutuz je tvrdio da je pranećak nekog šaha
iz Kvarizma13. Za njega kažu da su ga zarobili Tatari i prodali u Damask, gdje
ga je kupio Aybak.
<; Al-Malik al-Zahir (pobjedonosni) Rukn-al-Din
(stub vjere) Baybars al-Bunduqdari14 (1260—77),
najistaknutiji od mamelučkih sultana, bio je porijeklom turkoman-ski rob. Kad je
bio mlad, prodat je u Damask za osam stotina dir-hama, ali je bio vraćen zbog
defekta na jednom od njegovih dva plava oka. Posljednji dio njegova imena, koji
znači ono što pripada strijelcu (bunduqdar), dobio je od gospodara u čijem je
vlasništvu bio prije nego ga je kupio Ajubid al-Salih15. Al-Salih ga je najprije
imenovao zapovjednikom jednog odjela svoje tjelesne garde, a sa toga položaja on
se probio do najvećih počasti u zemlji. Visok, mrke boje, zapovjedničkog glasa,
hrabar i energičan, on je posjedovao sve odlike potrebne da rukovodi ljudima.
11 Pismo koje su oni nosili sačuvano je <u Maqrmja, prev. Quatremere,
vol. I (pt. 1), str. 101—2.
12 Abu-al^Fida', vol. III, str. 216; ibn-Khaldun, vol. V, str. 380.
Isp. Ma-
qrizi, prev. CJuiaitremere, vol. I (pt. 1), str. 113.
13 Suyuti, Husn, vol. II, str. 40. V. str. 437.
14 »Bendocquedar« Marka Pola, prev. Yule, 2. izd., vol. I, str. 22.
15 Abu-al-Fida', vol. IV, str. 11; Kutubi, vol. I, str. 109.

MAMELUCI

609

Bavbars je bio prvi veliki Mameluk, stvarni osnivač mamelučke moći. Prve je
lovorike pobrao pobjedom nad Mongolima u bitki kod Ajn Džaluta. Međutim, njegova
prava slava počiva uglavnom na njegovim brojnim vojnama protiv krstaša16. Ovi
njegovi bojevi slomili su kičmu franačkog otpora i omogućili konačne pobjede
koje su iz vojevali njegovi nasljednici Qalawun i al-Ashraf. Na jednoj od svojih
posljednjih ekspedicija u sjevernu Siriju za sva vremena skr-šio je moć asasina.
U međuvremenu su mu njegove vojskovođe proširile vlast prema zapadu nad
Berberima, prema jugu nad Nubi-jom17, koju je sada zastalno pokorio neki
egipatski sultan.
Bavbars je bio više nego običan vojskovođa. Ne samo da je or-ganizovao
armiju, ponovo sagradio mornaricu i utvrdio sirijske tvrđave nego je i kopao
kanale, popravljao luke i Kairo povezao sa Damaskom brzom poštanskom službom. Za
taj je put trebalo samo četiri dana. Zaprege konja stajale su u pripravnosti na
svakoj postaji. Sultan je mogao igrati polo u obje prijestonice skoro u toku
jedne nedjelje. Pored obične pošte Mameluci su usavršili i poštu sa golubovima.
Pedigrije ovih golubova-nosača čuvale su se i za vrijeme Fatimida u specijalnim
registrima18. Bavbars je izvodio javne radove, uljepšavao džamije i osnivao
vjerske dobrotvorne zadužbine. Od njegovih arhitektonskih spomenika19 i danas
još postoje velika džamija (1269) i škola koja nosi njegovo ime. Napoleon je
džamiju pretvorio u tvrđavu, a britanske okupacione snage u magazin za
namirnice. Današnja Zahiriyah biblioteka u Damasku nalazi se u zgradi pod čijom
je kupolom on sahranjen. On je bio prvi sultan u Egiptu koji je postavio četiri
kadije. Oni su predstavljali četiri ortodoksne škole On je organizovao egipatski
mah.mil na sistematskoj i stalnoj osnovi. Njegova vjerska ortodoksnost i žar,
zajedno sa slavom koju je donio islamu u svetom ratu, učinili su da se njegovo
ime stavlja upo-redo s imenom Harunovim. U legendarnoj istoriji ono se
pojavljuje više nego ime Salah-al-Dina. Romanca o njemu i romanca o 'Antaru
ostale su do današnjeg dana popularnije na arapskom Orijentu nego Ardbljanske
noći.
Jedna od bitnih crta koja karakteriše njegovu vladavinu jesu mnogobrojni
savezi koje je sklapao sa mongolskim i evropskim silama. Odmah pošto je postao
sultan, on se udružio sa glavnim kanom Zlatne Horde20 ili Mongolima iz Kipčaka
(Bavbarsovo rodno mjesto) u dolini Volge. Ovaj je politički potez diktirala
zajednička opozicija perzijskim Il-Khanima. Egipatski izaslanici išli su kroz
Carigrad, gdje je Mihajlo Paleolog, neprijatelj latinskog hrišćanstva, odobrio
restauraciju stare džamije21, koju su bili razorili krstaši za vrijeme svoje
okupacije toga grada. Bavbars je poslao, na carevu molbu, nekog melkitskog
patrijarha u Carigrad za vjernike te vjeroispovijesti
ie y str 591
17 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 400.
18 V. str. 298. 598.
19 V. Kutubi, vol. I. str. 113—15.
20 Istočni Mongoli pogrešno poistovjećeni sa Kalmucima, zapadnim
Mon
golima; v. str. 436, n. 105.
21 V. str. 561.
39 — Istorija arape

610

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DB2AVE

na tom području. On je potpisao trgovinske ugovore s Karlom An-žujskim (1264),

sicilijskim kraljem i bratom Luja IX, kao i sa Jakovom Aragonskim i Alfonzom
Seviljskim.

Slučaj sa kalifima
Najspektakularniji događaj Bavbarsove vladavine bilo je uvođenje u dužnost nove
serije kalifa abasidske dinastije, koji su imali samo titulu, a ne i vlast svog
visokog položaja. Sultanov je cilj bio da osigura legitimnost svojoj kruni i da
dade svome dvoru, u muslimanskim očima, izgled primata i da zaustavi intrigiran
ja ' Ali j inih pristalica, koja su još od fatimidskih vremena bila
rasprostranjena naročito u Egiptu. U tu svrhu on je iz Damaska u junu 1261. god.
pozvao strica posljednjeg abasidskog kalifa i srna kalifa al-Zahira, koji je
izmakao bagdadskom pokolju, i ustoličio ga sa velikom pompom i ceremonijama za
kalifa al-Mustansira22. Tobožnji umirovljeni kalif najprije je bio svečano
dopraćen iz Sirije, pa su i Jevreji i hrišćani nosili uzdignute Toru i
Evanđelje, a o valjanosti i vjerodostojnosti njegove genealogije morao je da
odluči savjet pravnika. Zauzvrat je sultan od kalifa-lutke dobio diplomu o
investituri, kojom mu je dodijeljena vlast nad Egiptom, Sirijom, Dijar Bakrom,
Hidžazom, Jemenom i zemljom Eufrata. Poslije tri mjeseca Bavbars se brzo zaputio
iz Kaira da ponovno postavi svog kalifa u Bagdadu. Ali kada je došao u Damask,
ostavio ga je na cjedilu. Al-Mustansira je u pustinji napao mongolski guverner
Bagdada i o njemu se više nikada nije čula nijedna riječ.
Godinu dana kasnije još jedan potomak loze Abasida zaputio se u Kairo, pa je
i njega Bavbars ustoličio za kalifa al-Hakima. Jedan po jedan, al-Hakimovi
potomci su u toku dva i po stoljeća držali pseudokalifat, čiji su se nosioci
zadovoljavali time što su im imena bila napisana na novcu i što su se u Egiptu i
Siriji petkom u molitvi spominjala. Izuzev jednoga, ničije se ime više nije
citiralo u džamijama Meke. Najvažnije njihove dužnosti bile su rukovođenje
vjerskim zadužbinama (waqf) i vršenje obreda prilikom ustoličenja novog sultana.
Izvjesni muslimanski vladari, među kojima i neki iz Indije, kao i Otoman Bavazid
I (1394), dobili su od njih diplome o investituri, koje u stvari nisu imale
nikakve vrijednosti. God. 1412, prilikom smrti Burjija al-Nasira, kalif al-lAdil
al-Musta'in proglasio se sultanom i vladao je nekoliko dana, tek toliko da ga
svrgne al--Mu'ayyad Shaykh (1412—21)23. Neki kalifi bili su istjerani iz službe
zbog nelojalrfosti prema Bahri 'Aliji (1376—81) i Burjima Barququ (1382—39) i
Inalu (1453—60). Kada je god. 1517. otomanski sultan Šalim oteo Egipat od
Mameluka, on je u Carigrad poveo kalifa al--Mutawakkila, posljednjeg po redu24.
22 Maqrfzi, Ouatremere, vol. I (ipt. 1), str. 146—68; ibn-
Khaldun, vol. V,
str. 382—3; aibu-al-Fida', vol. III, str. 222;* i!txn-Iyas, vol. I, str. 100—
101.
23 Ibn-Taighri-Birdi, vol. V, pt 2, str. 267—8, 303—21; Suvuti,
Husn, vol. II,
str. 68—71; ibn-Iyas, vol. I, str. 357^9.
24 V. str. 443, 634.

MAMELUCI
611

Kaldwun i Mongoli ??sliJe Bavbarsanajistaknutija mamelučka ličnost bio je

al-Malik al-Mansur Sayf-al-Din
Qalawun (1279—90). Porijeklom, kao i Baybars, bio je turkomanski rob iz Kipčaka.
Mladi Kalawun doveden je u Egipat i bio prodan al-Salihu, što pokazuje njegov
nadimak al-Salihi. Drugi njegov nadimak al-Alfi (od hiljade dinara) ukazuje na
visoku cijenu koja je za njega plaćena, tisuću dinara25, i pokazuje da se
mamelučki sultani nisu stidjeli svoga niskog porijekla. Kalawun je sebi osigurao
pri-jesto svrgavanjem svog štićenika Salamisha (1279), Bavbarsova sedmogodišnjeg
sina, koji je naslijedio svog devetnaestogodišnjeg brata, bekriju Baraku (1277—
9). Kalawun je bio jedini Mameluk u čijoj je lozi nasljedstvo išlo do četvrte
generacije. Posljednji Bahri, al-Salih Hajji, bio je njegov praunuk.
Tek što se Kalawun učvrstio na vlasti, iz Perzije su počeli da prijete
njegovim sirijskim posjedima mongolski Il-Khani. Među ovim su Abaqa (1265—81),
koji je bio Hulaguov sin i nasljednik, i Abaqov sin Arghun (1284—91) bili skloni
hrišćanima, pa su počeli voditi pregovore sa papom i drugim evropskim dvorovima
hitno tražeći novu krstašku vojnu sa ciljem da istjeraju Egipćane iz Sirije.
Plan se nije ostvario. Abaqova vojska, mada je brojčano bila jača i djelomično
pojačana Jermenima, Francima i Đurđijancima, teško je potučena god. 1280. kod
Himsa26. Odmah poslije toga Mongoli su prihvatili islam. Sultan je učvrstio
postojeće prijateljske odnose sa Zlatnom Hordom, bizantijskim carem, Đenovskom
Republikom i kraljevima Francuske, Kastilje i Sicilije. Čak i cejlonski vladar
je na njegov dvor uputio poslanstvo sa pismom, koje niko u Kairu nije mogao
pročitati. Mala Jermenija je bila opustošena zbog pomoći koju je njezin narod
pružio Mongolima, a krstaške tvrđave bile su zauzete27. Tripoli, koji je bio
sravnjen sa zemljom, za nekoliko godina ponovo je sagrađen, ali ne na starom
mjestu, nego nekoliko milja dalje od mora, gdje se i sada nalazi, na obalama
rijeke abu-'Ali (Qa-disha). Pred kraj svoje vladavine Kalawun je izdao naređenje
kojim isključuje sve svoje hrišćanske podanike iz državnih službi.
Kalawun se istakao i na drugim poljima. On je skoro iz temelja obnovio tvrđave
Alepa, Bala-baka i Damaska. U Kairu je podigao uz džamiju-školu bolnicu i
mauzolej28, u kojem se i dan-danas mogu vidjeti izvanredne arabeskne šare i
lijep mramorni mozaik. Međutim, njegova bolnica (al-Mari-stan al-Mansuri), čiji
se ostaci ubrajaju među najranije postojeće muslimanske spomenike te vrste,
njegova je najčuvenija građevina. Kažu da je sultan dobio inspiraciju i da se
zavjetovao, dok je ležao bolestan od grčeva u stomaku u Nuri — bolnici u
Damasku, da će,
26 Sujeti, Husn, vol. II, str. 80; Maqrfzi, ,prev.
Quatremere, vol. II (pt. 3), str. 1.
26 Abu-ial-Fida', vol. IV, str. 15—16; Maqrizi, prev.
Quatremere, vol. II
(pt. 3), str. 36—40.
27 V. str. 592.
28 Ar. qubbalh; ibn-Khaldun, vol. V, str. 403.
Njegova bolnica
39'

612

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

ako ozdravi, sagraditi sličnu ustanovu u Kairu. Građevina, u kojoj se nije

nalazila samo bolnica sa svojim dogradama nego škola i džamija, bila je dovršena
god. 1284. U njoj su bila specijalna odjeljenja za različite bolesti, kao što
su: groznica, bolest očiju, dizenterija, a bila je snabdjevena laboratorij ama,
dispanzerom, kupatilima, kuhinjama i magacinima. Sef medicinskog osoblja držao
je predavanje u prikladno opremljenoj predavaonici. Imala je zadužbinu koja je
godišnje iznosila oko milijun dirhama, zapošljavala je mušku i žensku poslugu i
bila otvorena bolesnicima oba spola29. Ovaj je sultan postao tako povezan za
liječenje bolesti da su njegovu odjeću, koja se čuvala u njegovu mauzoleju, još
od njegovih vremena dodirivale tisuće nijeme djece, žena nerotkinja i drugog
bolesnog naroda, koji su vjerovali u njezinu ozdravljujuću moć.

Al-Ashraf
Jedini podvig Kalawunova sina i nasljednika al-Ashrafa al-Malika
(najplemenitiji) Khalila (1290—93) bilo je zauzimanje Ake tt maju 129130.
Njezino zauzimanje ubrzalo je pad nekoliko preostalih luka koje su bile u
franačkom posjedu. »Tužna i samotna tišina zavladala je duž obale na kojoj se
tako dugo vodio SVJETSKI SPOR«31. Al-Ashrafov mlađi brat i nasljednik al-Malik
al-Nasir Muhammad izbacio je uza strašan pokolj god. 1302. templare, koji su
držali posljednje uporište na otočiću Aruadu (Aradus), na sjevernoj sirijskoj
obali.

Ođbiianie
Al-Nasir se, zajedno sa al-Mutamassikom, mo-^e nar°čito podičiti da je tri puta
vladao: 1293—4, 1298—1308. i 1309— 4032. Najprije je stupio na prijesto kad mu
je bilo devet godina. Njegovo je vladanje bilo duže nego i jednog drugog
Mameluka i jedno je od najdužih u muslimanskim analima33. Za vrijeme njegove
vladavine Mongoli su izvršili posljednju ozbiljnu invaziju pod vodstvom sedmog
Il-Khana Ghazana Mahmuda, a islam je konačno priznat kao državna vjera Il-
Khanata34. Egipatsku vojsku, koja je brojila za dvije trećine manje vojnika od
mongolske, potpuno je razbila 23. decembra 1299. god. istočno od Himsa napadačka
armija, za koju se priča da je imala sto tisuća ljudi35 i da je bila pojačana od
Jermena i Đurđijanaca. Mongoli su nastavili pobjedonosno napredovanje i već su u
prvim danima god. 1300. zauzeli Damask, koji su poštedjeli pustošenja, ali
ostali dio sjeverne Sirije iskusio je strašno pljačkanje i otimačine. U martu te
godine oni su evakuisali sirijsku prijestonicu ne zauzevši njezinu tvrđavu, i
Egipćani su ponovo zauzeli cijelu zemlju. Poslije tri go-
29 Maqrlzd, Khitat, vol. II, str. 406—7.
30 V. str. 593.
31 Gibbon, Decline, izd. Bury, vol. VI, str. 365.
32 V. str. 500.
83 Isp. str. 436, n. 93, str. 470, n. 2.
34 V. str. 442.
85 Maqrizi, prev. Quatremere, vol. II (pt. IV), str. 146.

MAMELUCI

613

dine Ghazanova nova ekspedicija bila je zaustavljena u Mardžu al--Suffaru, južno

od Damaska36. Po četvrti put su Mameluci potukli najopasnijeg neprijatelja s
kojim se Egipat morao sukobljavati poslije muslimanske okupacije. Nijedan od
Ghazanovih nasljednika nije se više usudio da reskira drugi sukob.
Odmah poslije mongolske evakuacije Damaska, al-Nasir se ozbiljno obračunao
sa libanskim druzima, čijih je dvanaest tisuća strijelaca, nekoliko mjeseci
prije, napadima uznemirivalo njegovu vojsku, koja je uzmicala. I druge,
shizmatičke sekte, među kojima 'Ali-jine pristalice u Kisravanu, bile su takođe
kažnjene37. Maroniti sjevernog Libana bili su skoro smrvljeni. God. 1302, i
kasnije, on je u više navrata opustošio nesretnu jermensku zemlju38. Pooštrio je
zastarjela ograničenja 'Umara II i al-Mutawakkila protiv svojih hriš-ćanskih i
jevrejskih podanika.
Al-Nasirova duga vladavina bolje je poznata po njegovim dostignućima na
području mirnodopskih djelatnosti nego po ratnim uspjesima. Sultan je bio malena
rasta i šepav u jednu nogu, ali je imao dobro razvijen ukus za ljepotu i nikada
nije odustao od raskošna života i razbacivanja ekstravagantnih nakita na svoju
okolinu. Kad bi se on vraćao sa neke šetnje u rezidenciju, koja se nalazila u
tvrđavi, njegova pratnja je običavala sterati ispred njega pokrovce njegove
kobile i skupocjene tkanine u dužini od otprilike četiri tisuće lakata. Dok se
nalazio na svetom hadžu, njegov je sto bio snabdjeven, tokom putovanja kroz
čitavu Arabljansku pustinju, svježim povrćem iz putujućeg vrta, koji je nosilo
četrdeset deva39. Na svadbi njegova sina potrošeno je 18.000 glava šećera,
zaklano 20.000 životinja i 3.000 svijeća prosipalo je svoju svjetlost na
kraljevsku pa-latu. Njegova čuvena al-Qasr al-Ablaq40 (šarena palata)
napravljena je prema modelu palate u Damasku. Kao veliki sportist, lovac i
ljubitelj konja, on je vodio svoj lični zapisnik o porijeklu svakog konja i nije
se ustezao da plati 30.000 dinara za konja koga bi poželio41.
Egipat na svom Al-Nasirova se rasipnost nije ograničavala sa-kultumom zenitu ™°
na zadovoljenje njegovih ličnih prohtjeva. Mnogobrojne lijepe javne građevine
obilježavaju njegovu vladavinu kao vrhunac mamelučke kulture. Neke od njih
izgrađene su prisilnim radom. On je iskopao kanal, na kojem je znoj prolijevalo
sto tisuća ljudi i koji je povezivao Aleksandriju sa Nilom. Sagradio je vodovod
(1311) od te rijeke do Kairske tvr-
38 Abu-al-Fida' (vol. IV, str. 50), lični prijatelj al-
Nasira, koji ga je
kasnije povratio na principat svojih predaka, vidio je napadačku vojsku kaiko
prolazi pored njegova rodnog mjesta Hamaha.
37 rbn-Yahya, str. 136—7.
88 Abu-al-Fida', vol. IV, str. 48, 52—4, 90—91; ibn-
Khaldun, vol. V, str. 419—20, 429—30.
39 Abu-al-Fida', vol. IV, str. 89.
40 Maqrlzi, Khitat, vol. II, str. 209—10. Isp. Mas'uđi, Tariblh,
str. 258.
41 Jedinstveni rukopis o konju, koji je napisao zlatnim slovima i njemu
posvetio njegov sekretar al-Qusayni, opisao je Hitti, Farjs i 'Abd-al-Malik,
Catalog of Arabic Manuscripts, no. 1066.

614

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

dave, napravio po čitavom svome kraljevstvu oko 30 džamija, pored većeg broja
derviških »manastira« (tekija), javne česme (sing. sabll), kupatila i škole.
Njegovu darežljivost osobito je osjetila Meka. Svoju džamiju u tvrđavi on je
ukrasio (1318) materijalima donesenim iz porušene katedrale u Aki. Njegova
škola, dovršena god. 1304. i po njemu nazvana al-Nasiriyah, još i danas stoji u
Kairu. Ova džamija i škola su primjer najljepših dostignuća muslimanske
arhitekture. Za njegove vladavine njegovane su i tzv. sporedne umjetnosti i
dostigle su veći stepen savršenstva nego ikada ranije, što svjedoče primjerci
bronzane i mesingane izrade, svjetiljke izrađene u emajlu i ilustrovani Korani,
koji se čuvaju u Arapskom muzeju Nacionalne biblioteke u Kairu.
Veliki izdaci u toku duge al-Nasirove vladavine iziskivali su od naroda
prekomjerne namete i bili jedan od uzroka propasti dinastije. Sultan je preduzeo
izvjesne ekonomske mjere da bi ublažio opću bijedu. On je podsticao trgovinu s
Evropom i s Istokom, naredio je da se izvrši novo premjeravanje zemljišta,
opozvao porez na so, živad, šećernu trsku, čamce, robove i konje, zabranio je
trošenje vina i naredio da se batinaju pekari koji su preskupo pekli kruh.
Efekat je bio, međutim, samo kratkotrajan i palijativan. Poslije njega građanski
ratovi, glad i kuga pospješili su teško stanje naroda. Ista »crna smrt« (kuga)
koja je god. 1348—9 harala Evropom zadržala se u Egiptu oko sedam godina i
ugrabila je više njegova stanovništva nego i jedna druga ranija pošast. Smrtnih
slučajeva u prijestonici, prema uveličanoj procjeni ibn--Iyasa42, bilo je
900.000. Sultan i svi drugi koji su mogli pobjegli su. Pričaju da je Gaza za
mjesec dana izgubila 22:000 stanovnika, dok je u Alepu dnevno bilo pet stotina
smrtnih slučajeva.
Glad i kuga
Pad Bahriia Dvanaest al-Nasirovih potomaka, koji su se br-
zo smjenjivali nasljeđujući jedan drugoga u toku četrdeset i
dvije godine (1340—82), bili su samo figure. Zemljom su upravljali emiri
svrgavajući ili ubijajući sultane po svojoj volji. Nijedan se od ovih sultana
nije istakao ni na jednom području ljudske djelatnosti, i jedini značajan
spomenik je džamija sultana al-Ha-sana, al-Nasirova sina, koja je dovršena god.
1362. Ona se smatra najljepšom džamijom koja je napravljena u obliku krsta.
Posljednji vladar iz Bahri dinastije, al-Nasirov praunuk al--Salih Hajji
abn-Sha'ban (1381—2, 1389—90), bio je dijete čiju je dvogodišnju vladavinu
prekinuo i kasnije dokrajčio Čerkez Barquq, koji je postao osnivač nove Burji
dinastije43. Barquq je započeo svoju karijeru kao rob sinova al-Ashrafa
Sha'bana44. Prije Barquqa je jedan drugi Čerkez Bavbars II (1308—9), Qalawunov
rob, bio jedan od tri sultana koji su prekinuli al-Nasirovo vladanje,
nagovijestivši na taj način dolazak novog režima.
42 Vol. I, str. 191.
48 Ibn-Khaldun, vol. V, str. 472; iibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 1.
44 V. tabelu, str. 607.

DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

Mamelučki Egipat započeo je svoju istoriju pod ponosnim i pobjedonosnim
vladarima koji su 'očistili Siriju od posljednjih ostataka franačkog gospodstva
i uspješno se učvrstili između Mongola i svjetske sile (Bizanta). Pri kraju
ovoga perioda, međutim, zbog vojne oligarhije, strančarstva u vladaj ućoj kasti,
umanjene vrijednosti novca, visokih nameta, zbog nesigurnosti života i imovine,
povremenih pošasti i gladi i čestih pobuna, i Egipat i njemu potčinjena Sirija
bili su na rubu propasti. Naročito je u dolini Nila svaki napredak nauke bio
sprečavan zbog upornog održavanja starog i nesavremenog suje-v jer ja i magije,
pored kojih je trijumf ovala i reakcionarna ortodoks-nost. Pod ovim uslovima
nije se mogla očekivati nikakva značajnija duhovna aktivnost. U stvari, cijeli
arapski svijet je do početka 13. stoljeća bio izgubio duhovno vodstvo, koje je
čvrsto držao od osmog stoljeća1. Duhovna zamorenost, koja je uslijedila poslije
generacije velikih pregnuća, i moralna malaksalost, koja je vjerna pratilica
akumulacije bogatstva i vlasti, na svakom su koraku bile vidljive.
U nauci su ostale samo dvije grane u kojima su Arapi u drugoj polovini 13.
stoljeća zadržali vodstvo: u matematičkoj astronomiji, uključujući
trigonometriju, i u medicini, naročito oftalmologiji. Doprinosi u prvoj
disciplini uglavnom su djela perzijskih naučnika koji su pisali na arapskom
jeziku i čiji je centar rada bila opservatorija Il-Khanid i biblioteka u Maragi,
kojom je rukovodio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi (1201—74). Interesantno je da se
tu nalazio Sirijac jakobit katolikos abu-al-Faraj ibn-al-'Ibri2 (Barhebraeus,
1226—86), koji je poznat i kao istoričar i kao posljednji klasični pisac u
sirijskoj literaturi. On je ovdje držao predavanja iz Euklida god. 1268. i iz
Ptolemeja god. 1272—3.
1 Vidi Sarton, Introduction, vol. II, naročito uvodno poglavlje. Ovo
opće
opadanje islamske kulture obilježava kraj srednjeg vijeka; v. str. 141.
2 Njegov Ta'rlkh Mukhta$ar al-Duwal izdao je Antun §alihaini (Beinut,
1890).
Naučni doprinos

•' irfja,/AURaqqah
A\R A B I A
MAMELUCKO KRALJEVSTVO
sredinom četrnaestog stoljeća
O 50 100 20O 3OO

DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

617

Medicina Sirijsko-egipatsko kraljevstvo držalo je primat

u medicinskoj nauci. Bolnica koju je sagradio
Qalawun može se, sa njenim odjeljenjima, uzeti kao pokazatelj egipatskog
interesa za medicinu. Njezin dekan abu-al-Hasan 'Ali-ibn--al-Nafis, koji je
studirao u Damasku, gdje je kasnije i umro (1288—9), dao je u svom djelu Sharh
Tashrih al-Qanun jasnu predstavu plućne cirkulacije krvi tri stoljeća prije
Portugalca Serveta, kome se ovaj pronalazak pripisuje3. Abu-Bakr ibn-al-Mundhir
al--Bavtar (-f-1340), nadzornik štala Qalawunova sina al-Nasira, napisao je i
posvetio svome gospodaru jednu od nekoliko važnih arapskih rasprava o veterini,
koja je poznata pod imenom Kamil al-Sina<atayn: al-Baytarah w-al-Zartaqah*.
Arapski naziv za veterinarskog hirurga, baytar, koji je izveden od grčke riječi
hippiatros, navodi na misao da su arapsko sistematičnije poznavanje i savršenija
tehnika morali doći iz bizantijskih izvora uprkos činjenici da su oni još u
beduinskom periodu pokazivali dosta opširno empirijsko poznavanje oboljenja deva
i konja. Mnogi Mameluci, među kojima Qalawun i Barquq, držali su izvanredno
dobre ergele. Više djela u kojima su izložene islamske tradicije o konjima
datiraju iz ovog perioda, uključujući Fadl-al--Khayl (odlike konja) (Abd-al-
Mu'mina al-Dimyatija (f 1306), predavača na Qalawunovoj akademiji Mansuriji.
Jevreiski liječnici Egipatska medicina poslije ajubidskog perioda
v C U l Cjorv* tt/t:L-/C.tL.t 1-1 « i t T • • v »i
T •
bila je uglavnom u rukama liječnika Jevreja,
koji su nastavili slavne tradicije ibn-Maymuna. Ali ni kod muslimanskih ni kod
jevrejskih liječnika ne nalazimo stvaralačke aktivnosti. Judejsko-egipatski
apotekar al-Kuhln (svećenik) al-'Attar (apotekar) napisao je u Kairu oko god.
1260. arapsku raspravu o farmaciji, Mirihaj al-Dukkdn wa-Dustur al-A'ydn
(priručnik ljekovitih droga i spisak za velikaše), kojim se muslimanski Istok
još služi.
U ovom su periodu naročito cvjetala djela poluginekološke po-luerotičke
prirode, djela koja mi danas nazivamo »seksualne knjige«. Arapska književnost
svih vjekova, naročito muška, obiluje anegdotama, šalama i izrekama koje danas
nama zvuče kao opscene. Prvo mjesto na ovome području drži egipatski kamenorezac
al-TIfashi, koji je živio sredinom 13. stoljeća. U ovo vrijeme također
primjećujemo naročit interes za ono što je al-Razi prvi nazvao tibb ruhani ('Haj
nafsani, duhovna ljekarija), koja bi odgovarala današnjoj psihoterapiji.
Egipatski pionir ove škole bio je lični liječnik Salaha-al-Dina, porijeklom
Jevrejin, Hibatullah ibn-Jumay' (Jami1), čije je glavno djelo nosilo naziv al-
Irshdd li-Masdlih al-Anjds w-al-Ajsdd (pouke iz područja liječenja duše i
tijela). Ibn-Jumay(, gledajući u prolazu
8 Abdul-Karim Chehade, Ibn an-Nafls et la decouverte de la circulation
pulmonaire (Bamascus, 1965).
4 Ili al-Na$iri; prev. M. Perroon, Le Naceri: la perfection des deux
arts ou traitš complet d'hippologie et dfhippiatrie arabes, 3. vol. (Pariš, 1852
—60).

618

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

dženazu, pronašao je da je »mrtvac« još živ zato što su njegove noge bile više
ispravljene nego položene5.
Oftalmologija, jedna od disciplina koja se kod Arapa rano razvila6, praktikovana
je na nauč-nijoj osnovi u Siriji i Egiptu, u toku 12. i 13. stoljeća, nego igdje
drugdje u svijetu. U 12. stoljeću najznačajnije djelo o ovom predmetu napisao je
abu-al-Fada'il ibn-al-Naqid (t 1188—9)7, judejsko-egipatski okulist iz Kaira,
pod naslovom Mujarrabdt (provjereni lijekovi). Međutim, poslije toga Sirija je
preuzela vodstvo. Ovdje su bila napisana na naučnim osnovama jedina dva djela
ovoga perioda: al--Kafi ft al-Kuhl (pravovaljano djelo o melemu za oči) Khallfe
ibn--abi-al-Mahasina iz Alepa, koji je živio oko god. 1256, i Nur-al-'Uyun wa-
Jdmi< al-Funun8 (svjetlo očiju i priručnik vještina) Salaha-al-Di-na ibn-Yusufa,
koji je radio u Amahu oko 1296. god. Khallfah je bio toliko uvjeren u svoju
hiruršku vještinu da je odmah pristao da odstrani mrenu s oka nekog jednookog
čovjeka. Vrijedno je zabilježiti da su sirijski naučnici mamelučkog perioda
živjeli u gradovima u unutrašnjosti, jer su obalu najprije bili opustošili
krstaši, a kasnije Qalawun i njegovi nasljednici, koji su se plašili povratka
Franaka.
Očna oboljenja
/storija medicine Najistaknutiji istoričar medicine kojeg je dao arapski
svijet, Muwaffaq-al-DIn abu-al-'Abbas
Ahmad ibn-abi-Usavbi'ah (1203—70), živio je u Damasku u prvim godinama vladavine
Mameluka. Ibn-abi-Usavbi'ah bio je i sam liječnik i sin okuliste iz Damaska.
Studirao je medicinu u svom rodnom mjestu i Kairu, skupljao i proučavao biljke
zajedno sa čuvenim ibn--al-Baytarom i vodio je prepisku sa naučnikom liječnikom
'Abd-al--Latlfom al-Baghdadijem. Njegovo remek-djelo je njegov lUyun al--Anbd'fi
Tabaqdt al-Atibba'g (informativni izvori o vrstama liječnika), pomno sređena
zbirka nekih četiri stotine biografija arapskih i grčkih medicinskih stručnjaka.
Pošto su ovi liječnici većinom bili u isto vrijeme i filozofi, astronomi,
fizičari i matematičari, djelo je neprocjenjiv izvor za istoriju arapske nauke
uopće. Ono je skoro jedinstveno u arapskoj književnosti, najbliže mu je al-
Qiftijevo djelo Ikhbdr al-'Ulamd' bi-Akhbdr al-Hukama' (upoznavanje naučnika s
istorijom filozofa i liječnika), koje je sačuvano u sažetom izdanju10. 'Ali ibn-
Yusuf al-Qifti, kao što mu nadimak pokazuje, rođen je u Gornjem Egiptu (1172),
ali je proveo velik dio svoga života u Alepu, (gdje je bio na položaju vezira
ajubidiskih vladara sve do svoje smrti 1248. god.
5 Ibn-abi-Usayibi'ah, vol. II, str. 113. 8 V. str. 331.
7 Ibn-abi-Usayfoi'ah, vol. II, str. 115—16.
8 Hajji Khalfah, vol. VI, str. 393.
9 Najprije ga izdao »Imru'-al-Qays iibn-al-Tahhan« [August Muller], 2.
vol.
(Cairo, 1882), iza toga ponovo, sa dodatnim stranama, ispravikama i indeksom,
August Muller, 2. vol. (Koniigsibeirg, 1884).
10 Izd. Julius Lippert (Leipzig, 1903).

DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

619

Društvene nauke: biografija

Glavni doprinos društvenih nauka za vrijeme Mameluka jest biografija. Daleko
najbolji biograf što ga je islam dao živio je u ovo vrijeme u Damasku. Shams-al-
Din (sunce vjere) Ahmad ibn-Muhammad ibn--Khallikan, potomak Yahye ibn-Khalida
al-Barmakija, rođen je u Irbilu (Arbela) god. 1211. On je odgojen u Alepu i
Damasku, a god. 1261. postavljen je za glavnog kadiju Sirije sa sjedištem u
Damasku. Ovaj položaj on je držao, sa prekidom od sedam godina, skoro sve do
svoje smrti god. 1282. Njegovo djelo Wafaydt al-A(yan wa-Anba' Abna' al-Zaman11
(nekrolozi najistaknutijih ljudi i istorije velikih savremenika) jest brižljivo
i elegantno sastavljena zbirka 865 biografija najistaknutijih muslimana u
istoriji, prvi rječnik nacionalne biografije na arapskom jeziku. Pisac se trudio
da uspostavi pravilnu ortografiju imena, da utvrdi datume, da pronađe
genealogije i provjeri činjenice, da pokaže glavne lične crte, da prikaže
značajne događaje i ilustruje ih prikladnim pjesmama i anegdotama. Neki smatraju
ovo djelo »najboljom općom biografijom koja je ikada napisana«12.
Ne samo na polju biografije nego općenito na području istorije, mamelučki period
bio je prilično bogat. Među onima koji su često citirani na ranijim stranicama
ove knjige mamelučki istoričari bili su abu-al-Fida', ibn-Taghri-Bir-di, al-
Suyuti i al-Maqrizi. Sto se tiče čuvenog ibn-Khalduna (f 1406), koji je bio
profesor i sudac za vrijeme sultana Barquqa i predvodio izaslanstvo pod sultanom
Fara j om radi pregovora o zaključenju mira sa Timurom u Damasku, njegovi raniji
radovi i njegova književna djelatnost vežu ga za Spaniju i Magrib. Istoričar i
geograf abu-al-Fida' (1273—1332), potomak jednog od braće Salaha-al-Dma i
upravitelj Hamaha pod sultanom al-Nasirom, ostavio nam je u svom djelu Mukhtasar
Ta'rikh al-Bashar™ (sažet prikaz istorije čovječanstva) kratak izvod opsežne
istorije ibn-al-Athira i produžio je pisanje istorije svoga doba. Otac Abu-al-
Mahasina ibn-Taghri-Birdija (1411—69), bio je visoki činovnik na mamelučkom
dvoru, a majka mu je bila turska robinja Barquqova. Ibn-Taghri-Birdi14 imao je
ličnih veza sa više sultana. Njegovo veće djelo je al-Nujum al-Zahirah /i Muluk
Misr w-al-Qahirah15 (sjajne zvijezde koje se odnose na kraljeve Egipta i Kaira),
istorija Egipta od arapske okupacije do god. 1453. Ja-lal-al-Din al-Suyuti16
(1445—1505), kao i ibn-al-Jawzi, ibn-Hazm i al-Tabari, bio je jedan od
najproduktivnijih pisaca islama, ali njegovim djelima nedostaje originalnost. On
je, bez sumnje, najistaknutija književna ličnost 15. stoljeća. Njegovo se pero
okušalo na svim po-
11 Više izdanja. Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno je u 3. vol.
(Cairo,
1209); prev. de Slane, 4 vol. (Pariš, 1843—71).
12 Nocholson, Literary History, srtr. 452.
13 Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno je u 4 vol. (Constantinople,
1286).
Njegova geografija nosi naslov Taqwln al-Buldan, izd. J. T. Reinaud i de Slane
(Pariš, 1840); prev. Reinaud 2 vol. (Pariš, 1848).
14 Vol. VI, pt. 2, str. 430, 1.6; str. 552, 1.22; str. 743, 1.19.
15 Izd. F. G. JuvnJboll i Matthes, 2 vol. (Leyden, 1855—61), izd.
William
Popper, 3 vol. (Berkeley, 1909—29).
16 Rođen u Asjutu (Asiut), Gornji Egipat.
/storija

620

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

dručjima arapske nauke: Koranu, predaji, pravu, filozofiji, istoriji,

filologiji, retorici itd.17 Do nas je došlo oko 560 naslova njegovih djela.
Jedno od njih raspravlja da li je Prorok nosio čakšire, da li je njegov turban
imao šiljak i da li su njegovi roditelji u raju ili u paklu. On je bio dobar
kaligraf i vjerovatno je prisvajao autorstvo nekih rukopisa koje je on samo
prepisao. Njegova najpoznatija djela su al-Itqdn fi 'Ulura al-Qur'dn18, egzegeza
Korana; al-Muzhir fi (Ulum al-Lughah19, rasprava o filologiji, i Husn al-
Muhddarah f i Akhbdr Misr w-al-Qdhirah20, istorija Egipta.
Najistaknutiji mamelučki .istoričari bili su, bez sumnje, Taqi-al--Din-Ahmad
al-Maqrizi (1364—1442). Rođen u Kairu od predaka Ba'labakkana, al-Maqrizi je
držao više visokih položaja. Bio je, npr., zamjenik kadije i učitelj u svom
rodnom mjestu i u Damasku. Njegova slava počiva na njegovu djelu al-Mawdliz w-
al-rtibdr fi Dhikr al-Khitat w-al-Athdr21 (govori i učeni e na primjeru
izvještaja novih naselja i ostataka), koje je posvećeno egipatskoj topografiji,
istoriji i starinama. Optužba njegova savremenika al-Sakhawija22 da je ovo djelo
u cijelosti plagijat velikih razmjera, nije bez osnova. Ova negativna pojava
bila je obična u ono doba.
Islamistika i Dva egiPatska enciklopedista koja se često citi-
linavistika raJu na ovim stranicama Jesuj Ahmad al-Nu-
wayri (1332), autor djela Nihdyat al-'Arab ji
Funun al-Adab23, i Ahmad al-Qalqashandi (f 1418), čije je djelo Subh-al-A'sha24,
namijenjeno kao priručnik onima koji drže položaj sekretara u vladi, puno
istorijskih i geografskih činjenica, uglavnom
0 Egiptu i Siriji. Ostali pisci ovoga perioda bavili su se islamskim
studijama i lingvistikom. Izuzetno djelo veće vrijednosti je kompen-
dij teoretske i praktične navigacije koje je napisao Ahmad ibn-Ma-
jid25, porijeklom iz Nadžda, koji je, kako se tvrdi, bio vodič Vaska
da Game iz Afrike u Indiju.
U teologiji se treba osvrnuti na puritanca i konzervativca Taqi-al-DIn
Ahmada ibn-Taymiyu26 (1263—1328), koji je rođen u Haranu, a živio u Damasku. On
nije saginjao glavu ni pred kakvim autoritetom, izuzev pred Koranom, predajama i
narodnim običajima, i visoko je dizao glas protiv novotarija, kulta svetaca,
zavjeta i hadža u sveta mjesta. Kako je bio sljedbenik ibn-Hanbala, njegove
prin-
17 Isp. listu u njegovu Nazm-al-<Iqyan f i A<yan al-A<yan, izd. Hitti
(New
York, 1927), str. kh., d.
18 Više kairskih izdanja, nijedno nije kritično.
19 Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno .ima dva vol. (Cairo, 1325).
20 Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno ima 2 sveska (Cairo, 1321).
21 Izd. koje je ovdje upotrijebljeno ima 2 sveska (Bulaq, 1270).
22 Al-Tibr al-Masbuk fi Dhcfal al-Suluk (Bulaq, 1896), str. 22.
28 9 vol. (Caiiro, 1923—33), nepotpuno.
24 14 vol. (CairoL 1913—22).
25 Kitab al -Fawa'id /i Usul al-Ba.hr w-al-Qawalid, izd. G.
Ferrand, (Pa
riš, 1921—3).
26 Od 500 djela koja se njemu pripisuju do nas je došlo nekih šezdeset
1 četiri. V. Kiutubi, vol. I, str. 48—9.

DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

621

cipe kasnije su prihvatili vehabije iz Nadžda. U nauci o predaji odlikovao se

ibn-Hajar al-Asqalani27 (1372—1449), glavni kadija iz Kaira, koji je znao Koran
napamet kada mu je bilo tek devet godina. U poeziji možda jedino ime koje
zaslužuje da se spomene jest Sharaf--al-Din Muhammad al-BusIri28 (1213—ča 1296),
berberskog porijekla, koji je ispjevao čuvenu odu al-Burdah (prorokov ogrtač),
kao uspomenu na svoje čudesno ozdravljenje od paralize prilikom vizije Proroka,
koji je bacio na njega svoj ogrtač. Nijedna druga arapska oda nije postigla
takvu popularnost kao al-Burdah. Preko devedeset komentara napisano je o njoj na
arapskom, turskom, perzijskom i berberskom jeziku, a prevedena je na perzijski,
turski, njemački, talijanski, francuski i engleski29. Njezini se stihovi još
recituju kao mađije (čarobne riječi) i druži ih do današnjeg dana ponavljaju na
dženazama.
Ovdje treba da se podsjetimo da su dvije romance (sing. sirah), romanca o
'Antaru i o Bay-barsu, koje do današnjeg dana nisu prestale da zabavljaju velike
grupe slušalaca u kafanama muslimanskog Istoka, dobile svoj sadašnji oblik u
mamelučkom periodu. Isto tako, manje poznata Alf Laylah, zahvaljujući prevodima,
dobila je mjesto među besmrtnim odlomcima svjetske književnosti. Ona je dobila
svoj konačan oblik tek u ovo vrijeme. Strastveni ljubitelji sportova, turnira,
streljaštva, atletike, lova i jahanja, Mameluci su, naročito oni iz perioda
krstaš-kih ratova, stvorili tip idealnog junaka čije podvige legenda nije nikada
prestala da uljepšava. Faris koji figurira u Noćima portret je mamelučkog viteza
kakav je živio u ovom a ne u ranijem abasidskom periodu. Na sličan su način i
narodni maniri i običaji uzeti iz društva koje je pripovijedalac gledao oko sebe
u mamelučkom Kairu.
Pripovijedanje
U kasnom 13. stoljeću pojavljuje se vrlo razvijen literarni obrazac igra sjenki
pod naslovom Tayf al-Khayal /i Ma'ri/at Khayal al-ZiZZ30 (fantomi imaginacije o
poznavanju igre sjenki) Muhammada ibn-Daniyala al-Khuzac i al--Mawsilija (t ča
1310). Pisac je bio musliman, po zanimanju liječnik, možda jevrejskog ili
hrišćanskog porijekla, koji je živio pod Bay-barsom, i njegovo je djelo jedini
preostao obrazac dramske poezije srednjovjekovnog islama. Igre sjenki bile su
pronađene, možda, na Dalekom istoku. Muslimani su ih preuzeli iz Indije ili
Perzije. Na kraju 9. stoljeća arapski pripovjedači su počeli uvoditi nacionalne
tipove u svoje priče i težiti za komičnim efektima. Do 12. stoljeća oni su
stvorili igre s lutkama. U Španiji u 11. stoljeću ibn-Hazm spo-
27 Njegovo djelo al-I$abah fi Tamylz al-$ahabah, 8 vol. (Cairo,
1323—7),
citirano gore.
28 Rođen u Abusiru.
 29 J. W. Redhouse, »The Burdah«, u W. A. Clouston, Arabian Poetry
for
English Readers (Glasgovv, 1881), str. 319—41.
30 Izd. u dijelovima Georga Jacoba, 3 vol. (Erlangem 1910—12), V.
Kututoi,
vol. II, str. 237.
Igra sjenki

622

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

min je u jednoj govornoj figuri khayal al-zill31. Iz zapadne Azije i Egipta32

ove su igre prešle u Carigrad, gdje je glavno lice nazvano Qaragoz (crnooki), i
odatle u ostali dio istočne Evrope. Neki sadržaji turskog lutkarskog pozorišta
pokazuju da su pozajmljeni iz Noći. Turski Qaragoz možda je uticao na tip
današnjih glumaca čiji je glavni predstavnik Carli Caplin (Charlie Chaplin).
Arhitektura Najugodnije iznenađenje mamelučkog perioda,
u kome su dominirali krvavi i okrutni režimi,
jest izvanredno bogata i kvalitetna arhitektonska i umjetnička produktivnost
kakva se ne može naći u egipatskoj istoriji od faraonskih i ptolemejskih
vremena. U džamijama, školama i mauzolejima koje su podigli Qalawun al-Nasir i
al-Hasan muslimanska je arhitektura našla svoj najsnažniji izraz. U periodu
dinastije Burji spomenici Barquqa, Qa'it-baya i al-Ghawrija jednako su značajni.
Od toga vremena nijedna značajnija građevina nije se pojavila u arapskim
zemljama.
Mamelučka škola arhitekture, čiji se počeci ogledaju na nurid-skim i
ajubidskim spomenicima33, stajala je pod svježim sirijsko-me-zopotamskim
uticajem kada je u 13. stoljeću Egipat postao utočište muslimanskih umjetnika i
majstora koji su pobjegli ispred mongolske najezde iz Mausila, Bagdada i
Damaska. Završetkom krstaških ratova otklonjeno je sprečavanje širenja građenja
kamenim materijalom na sjevernoj teritoriji pa je cigla u izgradnji minareta
ustupila mjesto kamenu. Razvio se krstasti oblik škole-džamije. Konstruisane su
kupole koje prkose svojom lakoćom, ljepotom linija i bogatstvom dekoracije.
Prugasto zidanje i dekoracija fablag)34, dobiveno upotrebom kamenja raznih boja,
u naizmjeničnim stilovima rimskog i bi-zantijskog porijekla, postali su
karakteristična crta. Ovaj je period također vrijedan spomena zbog razvoja
stalaktitnog potpornog po-luluka, kao i zbog druge dvije karakteristične crte
muslimanske dekoracije: geometrijskih arabeska i kufijskog pisma. U toku čitave
muslimanske isto rij e životinjski oblici su u Egiptu i Siriji manje slobodno
upotrebljavani nego u Španiji i Perziji. Srećom, najljepši primjeri mamelučkih
građevina do nas su sačuvani i još čine jednu od glavnih atrakcija za turiste i
za naučnike.

Umjetnost
Skoro sve grane primijenjene umjetnosti zadržale su usku vezu sa
građevinarstvom, naročito građevinarstvom vjerskog tipa. Postojeći primjerci
džamijskih vrata s ukrasima od bronze, bronzani svijećnjaci sa delikatnim
arabeska-ma, zlatne kutije za Koran ukrašene draguljima, divni mozaici u nišama
i isprepletena drvna rezbari ja na propovjedaonicama i naslonima za čitanje,
svjedoci su nekadašnjeg cvjetajućeg doba35. Većina
81 Al-Akhldq w-al-Siyar, iad. Mahmasani (Cairo), Str. 28. »* V. ibn-Iyas, vol.
H, str. 33. 33 V. str. 595.
84 V. str. 613.
85 Za opise ilustracija vidi Gaston Wiett, Catalogue generale du
musee
drobe du Caire; lampes et bouteilles en verre emaille (Cairo, 1929).

DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

623

masivnih džamijskih vrata obložena je metalom iz Damaska. Dža-mijske svjetiljke

i obojeni prozori napravljeni su od najljepšeg obojenog stakla sa dekoracijama
od cvijeća i arapskm natpisima. Unutarnji zidovi džamija bili su uljepšavani
najljepšim dekorativnim izglačanim ciglama. Na minaretima al-Nasirove džamije u
tvrđavi (1318) nalaze se najraniji mamelučki primjerci poluporculana upotrijebi
jenog u arhitekturi. Pod Burjima drveni umeci su postali naročito popularni, što
pokazuju vrata i propovjedaonice džamije Qa'it--baya. U mozaicima, rezbari jama
od slonove kosti i emajliranju Kop-ti su bili majstori još u predislamsko doba.
Među tzv. manjim umjetnostima nijedna nije tako osobena i karakteristična kao
ilustriranje rukopisa, koje je skoro isključivo rezervisano za »Alahovu riječ«.
Utrošeno je mnogo napora i bila je potrebna takva vještina za podešavanje boja i
izradu dekorativnih elemenata da i najbolji Korani obično imaju samo dvije ili
tri stranice potpuno ilustrovane. Najljepše zbirke ilustrovanih Korana pripadale
su mamelučkim sultanima. Njih je iz džamija raznih gradova spasla Nacionalna
biblioteka u Kairu.
Ilustracija
Raskošni život Delikatno upražnjavanje umjetnosti nije se
ograničavalo samo na svete objekte. Razni luksuzni artikli -
- sol je, zdjele, poslužavnici, kadionice, koji pružaju vjernu sliku visokog
života kakav slikaju savremeni hroničari -došli su do nas. Kraljevske princeze
kitile su se belenzucima, rmn-đušama, ogrlicama, narukvicama i amajlijama
sličnim onima koje Egipćanke i danas nose. Svečani mamelučki objedi bili su
praćeni zabavama, u kojima su sudjelovali plesači- mađioničari i igre sjenki.
Među dvorskom poslugom nalazile su se visoke ličnosti kao: dvorski upravitelj,
(ustdddr), štitonošai (amlr silah), nadzornik konja (amir dkkur) i peharnik
(saqi khassj36. Barquq je osnovao stanice između Damaska i Kaira da bi olakšao
prenos leda u Egipat devama37. Jaqmaq (1438—1453), jedan od Burji Mameluka,
potrošio je za tri godine na robove i bakšiše 3,000.000 dinara38.
S otomanskom okupacijom Sirije i Egipta počele su da opadaju skoro sve
industrijske umjetnosti. Veći broj arhitekata, zanatlija i drvodjelja poslao je
sultan Šalim u Carigrad. Samo u jednoj grani, i to u glačanju cigle, izrada
poslije turske okupacije bila je bolja nego ranije, što pokazuje zbirka cigli iz
Damaska koja se čuva u muzeju South Kensington. Poslužavnici, šolje svijećnjaci,
saksije i drugi predmeti s bronzanom izradom, ukrašeni rezbari jama, koji se
danas proizvode u Damasku, rade se većinom prema mamelučkim obrascima.
86 $ubhh, vol. IV, str. 18. i slj.; Maqrizi, Khitat, vol. II,
str. 222; ?ahiri,
str. 114. i slj., Gaudefroy—Demombynes, La Syrie d l'epoque des Mamlouks
(Pariš, 1923), str. L i slj.
87 ?ahiri, str. 117—18; 'Umari, str. 184. i slj.
38 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VII, p. 24,6.

POGLAVLJE XLIX
KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE
Za razliku od turskih Bahrija, Burji Mameluci su svi bili Čerkezi, izuzev
dvojice: Khushqadama (1461—7) i Timurbugha (1467), koji su bili Grci1. Burji su
još odlučnije nego Bahri odbacivali princip nasljeđa; sultan je samo bio primus
inter pares, dok je prava vlast bila u rukama vojne oligarhije. Od dvadeset i
tri burjiska sultana, čija se vladavina protezala u vremenskom razmaku od 134
godine (1382—1517), devetorica su vladala ukupno 124 godine. Ova devetorica su
Barquq, Faraj, al-Mu'ayyad Shavkh, Barsbay, Jaqmaq, Inal, Khushqadam, Qa'it-bay
i Qansawh al-Ghawri2. Ostalih četrnaest su skoro svi bez ikakva značaja, i samo
godine 1421. ustoličena su tri različita sultana. Vladavina Qa'it-baya (1468—95)
bila je ne samo najduža nego, u izvjesnim pogledima, najvažnija i
najuspješnija3.
1 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VII, str. 685, 842, 847.
2 Njegovo ime se pominje u ovakvom obliku u jedinom Koranu napisanom
za njega (Moritz, Paleography, vol. I, pl. 83); običan Oblik je Qansuh al-Ghuri.

3 Lista Burji-Mameluka:
1. Al-?ahir Sayf-al-Dln-Barquq
(prekinuo ga Bahri-Hajji, 1389—90)
2. Al-Nasir Nasir-al-Din Faraj .
3. Al-Mansur 'Izz-al-Dln <Abd-al-<AzIz
Al-Nasir Faraj {ponovo) ....
4. Kalif al-'&dil al-Musta<in .
5. Al-Mu'ayyad Shaykh
6. Al-Muzalfar Ahmad
7. Al-?ahir Sayf-al-Dln Tatar .
8. Al-§alih Nasir-al-Dln-Muhammad .
9. Al-Ashraf Sayf-al-Dln Barsbay .

10. Al-'AzIz Jaimal-al-Dln-Yusiuf

11. Al-?ahir_ Sayf-al-Dln Jaqmaq ._
12. Al-Mansur Faikhr-al-Dln "Uthman .
13. Al-Ashraf Sayf-al-Dln Inal .
14. Al-Mu'ayyad Shihab-al-Dln Ahmiad
15. Al-?ahir Sayf-al-Dln-Khaishqadiam .
16. Al-?ahir Sayf-al-Dln Yallbay .
17. Al-?ahir Tuniurbuiglia ....

1382.
1398. 1405. 1406. 1412. 1412. 1421. 1421. 1421. 1422. 1438. 1438. 1453. 1453.
1460. 1461. 1467. 1467.

KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

625

Obilježja Burji sultana

Novi režim proslijedio je intrige, ubistva i otimačine ranijeg režima. U stvari,
to je jedno od najmračnijih doba u sirijsko-egipatskim analima. Većinom sultani
su bili podmukli i krvoločni, neki su bili nesposobni, štaviše, degenerici, a
većina ih je bila neobrazovana. Pijanica al-Mu'ayyad Shaykh (1412—21), koga je
Barquq kupio od nekog čerkeskog trgovca, počinio je nekoliko najokorjelijih
prestupa4. Bar-quq je između svih njih bio jedini čiji je otac bio musliman5.
Bars-bay (1422—38), u početku na spisku Barquqovih robova, nije znao arapski. On
je dao da se odrubi glava dvojici njegovih liječnika zato sto mu nisu mogli
olakšati bolove u nekoj opasnoj bolesti. Inal (1452—60), još jedan Barquqov rob,
nije znao ni čitati ni pisati. Njegov savremenik ibn-Taghri-Birdi6 smatrao je da
Inal nije u stanju bez pogreške recitirati prvu suru Korana. On je na službenim
dokumentima u rukopisu njegova sekretara poznao njegov potpis. Sumnjalo se,
također, da je odan pederastiji, zbog čega je, između ostalih Mameluka, i
Bavbars bio optuživan. Institucija ghilman, koja je za vrijeme abasidske
vladavine7 bila vrlo raširena, i pod Mamelucima je cvjetala. Njegov treći
nasljednik Yalbay (1467) bio je ne samo nepismen nego i lud8. Qa'it-bay (1468—
95), koga je kupio Barsbay za pedeset dinara, a oslobodio Jaqmaq, oslijepio je
alhemičara 'Ali ibn-al-Marshushija i odsjekao mu jezik zato što nije uspio da
trosku pretvori u zlato. On je nametnuo teške namete na prodaju žita, što je još
više pogoršalo bijedno stanje masa.
Nisu samo sultani nego je i cijela oligarhija bila, više-manje, pokvarena.
Brojni mamelučki emiri i robovi organizovali su se u razne stranke, kojima
porijeklo treba tražiti u redovima tjelesnih gardi Barquqa, Faraja, Shaykha i
Barsbaya i koje su obično međusobno bile na ratnoj nozi. Svaka je stranka jedino
težila da se dočepa što većeg bogatstva i moći.
Očajna ekonomska Teško ekonomsko stanje u državi još je_ više
situacija otežavala sebična politika sultana. Barsbay je
zabranio uvoženje mirodija iz Indije, uključujući i mnogo
traženi biber, prije nego što su cijene skočile, on je pokupovao postojeće
zalihe i prodavao ih svojim podanicima uz veliku zaradu. On je također
monopolizirao proizvodnju šećera i oti-

18. Al-Ashraf Sayf-al-Dln Qa'it-ibay

19. Al-Nasir Muhairimad
20. Al-?ahir Qansawh
21. Al-Ashraf Jan-balat
22. Al-Ashraf Qansawh al-Ghawri .
23. Al-Ashraif Tu«ian-bay
4 rbn-Taghri-Birdi, vol. VI, str. 322. i slj.
6 Suyuti, Jfusn, vol. II, str. 88.
« Vol. VII, Str. 559.
7 V. str. 313. 440.
8 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VII, str. 831, 840, 841.

1468. 1495. 1498. 1499. 1500. 1516—17.

40 — (storija arapa

626

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

šao tako daleko da je za neko vrijeme zabranio sađenje šećerne trske da bi sebi
omogućio pretjerano velike profite. U toku njegove vladavine još je jedna od
periodičnih kuga harala Egiptom i susjednim zemljama, pa je za šećerom bila
velika potražnja kao za lijekom protiv bolesti. Pričaju da je ova epidemija,
mada nije bila tako ubitačna kao »crna smrt«, u roku od tri mjeseca ipak
ugrabila samo u prijestonici 300.000 žrtava. Smatrajući nedaću kaznom za grijehe
svoga naroda, sultan je zabranio ženama da izlaze napolje9 i tražio okajanje u
novim nametima na hrišćane i Jevreje. On je izbacio iz državne službe
nemuslimane i propisivao im nove uredbe u pogledu odijevanja. Istu politiku
protiv hrišćana i Jevreja vodilo je više njegovih predšasnika, a nastavili su je
Jaqmaq i Khushqadam10. Mnogi Inalovi predšasnici kovali su srebrni novac
umanjene vrijednosti i često su mijenjali novčanu vrijednost plemenitih metala.
Iznuđivanja se nisu ograničavala samo na nemuslimane. U nedostatku
regularnog poreskog sistema, jedini način na koji su ovi sultani mogli doći do
većih novčanih svota za svoje ratne podvige, raskošne dvorove i za monumentalne
građevine bio je putem iznuđivanja od podanika i državnih službenika, koji su se
obogatili na račun širokih masa. Pljačkaške beduinske horde u Delti i pustinji
na istoku u više navrata su napadale sjedilačko stanovništvo fallahin uske
poljoprivredne doline i pustošile zemlju. Skakavci, kao i epidemija, periodično
su napadali zemlju. Glad je bila skoro hronična pojava u zemlji, a u godinama
kuge i suše bila je pojačavana zbog niskog vodostaja Nila. Naročito je za vlade
Faraja i Shayka harala smrtnost od gladi. Računa se da je u toku vladavine
Mameluka stanovništvo Sirije i Egipta opalo za dvije trećine11.
Gubitak indijske Pred kraJ ovoSa Perioda izvjesni međunarodni
traovine faktori počeli su da povećavaju siromaštvo i
bijedu zemlje. God. 1498. portugalski moreplovac Vasko da
Gama otkrio je put oko Rta dobre nade. Ovo je bio događaj od životne važnosti u
istoriji sirijsko-egipatskog kraljevstva. Ne samo da su napadi portugalskog i
brodovlja drugih naroda na muslimanske lađe u Crvenom moru i indijskim vodama
postali česti nego je i promet mirodijama i drugim tropskim proizvodima Indije i
Arabije postepeno opadao u sirijskim i egipatskim lukama. Na taj je način
uništen jedan od glavnih izvora nacionalnog dohotka. Ai--Ghawrijeva flota imala
je više sukoba sa portugalskim lađama duž obala Arabije. Njegova prijetnja papi
da će razoriti sveta mjesta ukoliko se Portugalci ne obuzdaju ostala je
neostvarena. God. 1500. Portugalci su se učvrstili u Kalikutu, na zapadnoj obali
Indije, a poslije trinaest godina njihov vojskovođa Alfonzo d'Albuquerque (od
ar. abu-al-qurq /?/ proizvođač sandala) bombardovao je Aden.
9 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, str. 760.
10 Ibid., vol. VII, str. 186, 721—2.
11 Isip. Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 273.

KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

627

Monumentalni
Jedino utješno u čitavom ovom periodu bilo je podizanje — da bi se time, tobože,
okajali po-
• -i i .». i j . « v
roči vladara — građevina koje su ostale sačuvane do
današnjeg dana kao upečatljivi primjeri muslimanske arhitekture. Takvi su bili:
Barquqova džamija i mauzolej, Qa'it-bayeva džamija i al-Ghawrijeva džamija.
Spomen-džamija Qa'it-bayeva sastoji se od džamije, grobnice, šadrvana i škole.
Pored skladnosti dviju boja, crvene i bijele, kupola je ukrašena divnim spletom
konvencio-nalizovanog lišća i rozeta. Ova i druge mamelučke zgrade zadržale su
tradiciju snage i muževne ljepote, koju je zasnovala ajubidska sirijska škola.
Burji su također produžili raniju praksu da precizno izrađene arabeske
primjenjuju u tzv. sporednim umjetnostima. U ovim industrijskim vrstama, kao i u
arhitekturi, Qa'it-bayeva vladavina bila je najbogatija poslije al-Nasir ibn-
Qalawunovih vremena.

Odnosi s drugim državama

U odnosima s drugim državama Burji su čak imali manje sreće nego u domaćim
stvarima. Pred kraj vladavine njihova prvog sultana počela se daleko na
sjevernom horizontu nazirati avet novog mongolskog napadača Timura, dostojnog
nasljednika Hulagua i Chingiza. Tokom čitavog ovog perioda Siriju su razdirali
nemiri koje su izazivali lokalni guverneri, a neke od njih podstrekavali su
Mongoli. Pored Timura je još jedan, i to, kako se kasnije pokazalo, opasniji
neprijatelj, počeo prijetiti državi. To su bili Otomani iz Anadolije.
Osvajanje Kipra Jedina svijetla tačka u ovom tmurnom periodu bilo je osvajanje
Kipra od strane Barsbaya 1424—26. Cilj egipatske ekspedicije na ovaj
mediteranski otok bio je da se gusari, koji su u više navrata pljačkali sirijske
luke, liše jedne baze. Otok je bio u rukama Franaka, najprije templara, zatim
dinastije Luzinjan (Lusignan) još otkada ga je Ričard I zauzeo god. 1191. Otok
je bio moćan saveznik krstaša i kasnije trajna prijetnja ma-melučkom
kraljevstvu. God. 1270. Baybars je prvi put pokušao da osveti česte pljačkaške
upade Kiprana, ali se njegova flota bila nasukala kod Limasola. Sada su strašne
snage Barsbayeve, pošto su zauzele Limasol, napredovale do Larnake i, kada su
porazile vojsku dinastije Luzinjan, zarobile su kralja Janusa. Teško okovan,
kralj i preko tisuća zarobljenika sprovedeni su u paradi kroz ulice Kaira, a
zatim dovedeni pred sultana. Pošto je poljubio zemlju12 ispred sultanovih nogu,
kralj se onesvijestio i bio je odnesen u tvrđavu. Ibn--Taghri-Birdi13, koji je
kasnije razgovarao sa kraljem-prognanikom, donosi izvještaj jednog očevica.
Poslije, na intervenciju mletačkog
12 Običaj ljubljenja zemlje ispred sultana zaveo je Fatimid al-
Mu'izz.
Najprije ga je ukinuo Bars/bay, ikoji je mjesto toga zaveo običaj ljubljenja
sultanove ruke. Ipaik, kasnije, stara je praksa oživljena s izvjesnim modifi
kacijama; ibn-Taighri-Đirdi, vol. VT, pt. 2, str. 558—9.
13 Vol. VJ, pt. 2, str. 612—18, 620.
40*

QA'IT BAVE V A MEDRESA (spol jasnost)

KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

629

konzula, Janus je vraćen na svoj prijesto pošto je za otkup bila isplaćena suma
od 200.000 dinara i dato obećanje da će svake godine plaćati na ime danka 20.000
dinara. Barsbay je zaključio mirovni ugovor također s otokom Rodom, čiji su
vitezovi sv. Ivana često sara-đivali sa Kipranima u napadima na egipatsku obalu.
Kipar je bio jedini dobitak u toku čitavog perioda vladavine Burjija, ali nije
nadoknadio mnoge pretrpljene gubitke.
Timur Timur-Lang, često krivo pisan Tamerlane, ro-
đen je u Transoksijani god. 1336. Jedan od njegovih predaka bio
je vezir Chingizova sina, ali je porodica tvrdila da potječe od samog Chinglza.
Njegov satirični biograf ibn-'Arab--Shah14, međutim, navodi tvrdnje da je Timur
bio sin obućara i da je najprije živio od otimačine, da je nadimak Lang (šepav)
dobio zbog rane koju je zadobio prilikom krađe ovaca. God. 1380. Timur je na
čelu svojih tatarskih hordi započeo dug niz ratničkih pohoda, koji su mu
osigurali Avganistan, Perziju, Faris i Kurdistan. God. 1393. zauzeo je Bagdad,
pa je te i sljedeće godine pregazio Mezopotamiju. U Takritu, rodnom mjestu
Salaha-al-Dina, on je podigao piramidu od lubanja svojih žrtava. God. i395. upao
je na teritoriju Kipčaka i držao je u svojoj vlasti Moskvu više od godinu dana.
Poslije tri godine opustošio je sjevernu Indiju i masakrirao 80.000 stanovnika
Delhija. Barquq se usudio da pred kraj svoje vladavine ubije Tlmurove
izaslanike, mada su bili došli u prijateljsku misiju. Poput vihora, Timur je
god. 1400. prokrstario sjevernom Sirijom. Tri puna dana u Alepu je bilo
dozvoljeno pljačkanje. Od ubijenih muslimanskih glava, kojih je bilo preko
dvadeset tisuća, napravljeni su humci, visoki deset lakata, čiji je opseg
iznosio dvadeset lakata, a njihova lica bila su okrenuta napolje15. Škole i
džamije iz doba Nurida i Ajubida, koje su bile od neprocjenjive vrijednosti,
bile su razrušene i više nikada nisu bile sagrađene. Jedan za drugim padali su
Hamah, Hims i Balabak. Prethodnice egipatske vojske pod sultanom Farajem ametice
su potučene i Damask je bio zauzet u februaru 1401. godine. Dok je grad bio
pljačkan, buknuo je požar. Napadač — nominalni musliman sa šiitskim sklonostima
— iznudio je od gradskog uleme vjersko mišljenje koje je odobravalo njegov
postupak. Od umajadske džamije ostali su samo zidovi16. Od damašćanskih
naučnika, zanatlija i iskusnih radnika najsposobnije je Timur poveo u svoju
prijestonicu Samarkand da tu udare temelje islamskoj nauci i da uvedu neke
industrijske umjetnosti, koje su od tog vremena bile izumrle za sirijsku
prijestonicu. Ibn-Taghri-Birdi17, čiji je otac bio glavni Farajev štitonoša,
ostavio nam je živopisan opis ove bitke. Ibn-Khaldun je iz Kaira pratio Fara ja
i bio je na čelu poslanstva koje je vodilo pregovore o zaključenju mira sa TI-
14 Ajd'ib al-Maqdur fi Akhbdr Taymur (Cairo, 1285), str. 6.
15 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 52.
16 Ibid., str. 68.
17 Vol. VI, pt. 2, str. 5, 1.14, str. 50. i slj., i$p. Mlnkhwand,
Ta'rfkh Rawdat
al-$afa' (Teheran, 1270), knj. VI,

QA'IT BAYEVA MEDRESA, KAIRO, (unutrašnjost).

KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

murom. Iz Damaska je divlji osvajač jurnuo natrag u Bagdad da osveti smrt nekih
svojih oficira. On je načičkao grad sa stotinu i dvadeset kula napravljenih od
glava ubijenih.
U toku sljedeće dvije godine Timur je prodro u Malu Aziju, razbio otomansku
vojsku u Ankari 21. jula 1402. god. i zarobio sultana Bavazida. On je zauzeo
raniju prijestonicu Brusu i Smirnu. Istaknuti zarobljenik čuvan je preko noći u
lancima, zatim je nošen u nosiljci ograđenoj rešetkama (qajas), koju su nosila
dva konja. Riječ qafas, u čiji je prilog išao i krivo shvaćen odlomak
ibn-'Arab--Shaha18, dala je povoda legendi da je Bavazld bio zatvoren u
željeznoj krletki. Timurova smrt god. 1404, u toku bitke protiv Kine, došla je
kao olakšica egipatskim Mamelucima. Njegov grob se još i danas može vidjeti u
Samarkandu.
Timuridi Njegov sin i nasljednik Shah-Rukh (1404—47)
ljutite je korespondirao sa Barsbayem tražeći pravo, kako bi
ispunio svoj zavjet, da pokloni Kabi jedan skupocjen zastor — a taj su
privilegij za sebe zadržali Mameluci kao glavni vladari islama. Pošto je održao
savjetovanja sa kadijama sve četiri škole, Barsbav je vješto odgovorio da će
Shah biti oslobođen svoga zavjeta ako novac podijeli sirotinji u Meki19. Shah je
poslao još jednog poslanika sa dvorskom odorom i sa naređenjem da mamelučki
sultan, kao njegov vazal, mora u njoj primiti investituru, ali je Barsbav
pocijepao odoru i dao da se poslanik izbatina i sramno mu se za-gnjuri glava u
lokvi. To je bilo jednog hladnog zimskog dana i prizor je posmatrao ibn-Taghri-
Birdi20. Poslije Shaha, Timuride su iscr-pla međusobna unutrašnja trvenja, koja
su pospješila dolazak Sa-f a vida i ponovo uspostavljanje Otomanskog Carstva.
Otomanski Turci Već Je ^° govora2' o prvobitnom porijeklu otomanskih Turaka u
Mongoliji, njihovom miješanju s iranskim plemenima u centralnoj Aziji i o
njihovom dolasku u Malu Aziju, gdje su postepeno smjenjivali i, konačno,
progutali svoje seldžučke rođake. U prvim godinama 14. stoljeća oni su osnovali
kraljevstvo, kome je bilo suđeno da zamijeni Bizantijsko Carstvo i arapski
Kalifat. Bayazid I (1389—1402) bio je praunuk 'Uth-mana (1299—1326), osnivača
dinastije, po kome ona i nosi ime. Za njegove vladavine je azijski dio
kraljevstva, koje se pružalo od sjeverne granice Sirije do Dunava, bio skoro
potpuno izgubljen. U toku sljedećih deset godina, međutim, Bavazldov sin
Muhammad I (1402— —21) ponovo ga je kao bazu osvojio iz Evrope. S otomanskim
problemom počeli su se ozbiljno suočavati egipatski sultani u vrijeme Bavazida
II (1481—1512), praunuka Muhammada I, Qa'it-Bayeva
18 Str. 136.
19 Ibn-Taghri-Birdi, vol. VI, pt. 2, str. 722, 725.
20 Vol. VI, pt. 2, str. 743.
21 Str. 431, 434, 443.

632

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DR2AVE

savremenika. Suparništva dvije sile našla su svoje prve odraze u često

ponavljanim konfliktima njihovih vazala na granicama Male Azije i Sirije. Qa'it-
bay je izazvao god. 1471. novi konflikt pruživši utočište izgnaniku Jemu, bratu
Bavazida II i pretendentu na prije-sto. Kada je kasnije Jem odveden u Rim,
mamelučki sultan je pregovarao sa papom da ga vrati u Egipat. Međutim,
neposredan povod konačnog prekida bilo je tajno obećanje pomoći koju je Qansawh
al-Ghawri da glavnom neprijatelju Turaka, perzijskom šahu Isma'-Ilu (1502—24).

Safavidi
Isma'Il je bio osnivač dinastije Safavida (1502—1736), najslavnije od svih
domaćih dinastija muslimanske Perzije. Ime je ona dobila po pobožnom šeiku Safi-
al-DInu (vjerski čistunac), kome je Isma'il bio šesti potomak. Porodica je vukla
porijeklo od sedmog imama Muise-al-Kazima i bila je vrlo odana svom šiitizmu.
Njezin osnivač je prilikom stupanja na prijesto proglasio šiizam, posebno nauku
Dvanaestorice, državnom vjerom Perzije, koja joj je od toga vremena do danas
uvijek ostala vjerna. Bitka između Ismaila i sunije otomanskog Salima I (1512—
20), sina Bavazida II, vođena je u augustu 1514, u Čaldiranu, sjeverno od jezera
Urmija, gdje se njegova konjica povukla ispred jače janjičarske22 artiljerije.
Tada su Turci zauzeli Isma'ilovu pri-jestonicu Tibriz, Mezopotamiju i dio
Jermenije (1515).
Odlučna bitka kod U Priječe sljedeće godine Qansawh je nastavio
Mardž Dabika prodiranje prema Alepu pod izgovorom da će
posredovati između dvije zavađene stranke; u stvari, on je
htio pružiti pomoć svom perzijskom savezniku. Da bi svojoj misiji dao miroljubiv
izgled, on je u ličnoj pratnji vodio lutku kalifa al-Mutawakkila i glavne kadije
svoga kraljevstva. Međutim, Šalim se nije dao prevariti. On je stalno, putem
svojih uhoda, bio informiran o namjerama mamelučkog sultana. Kada je Qansawhijev
izaslanik došao u Salimov logor, brada mu je bila obrijana — znak strašne uvrede
— i on je na muli vraćen sa objavom rata. Njegovi pratioci su poubijani. Nije
bilo nikakva načina da se odvrati prijeteća katastrofa. Mada mu je bilo oko
sedamdeset i pet godina, Qan-sawh, nekoć Qa'it-bayev rob, bio je još čio. U toku
cijele svoje vladavine on se pokazao kao čovjek velikih sposobnosti. Međutim,
nije se mogao pouzdati u lojalnost svojih sjevernih sirijskih guvernera ili u
saradnju nekih svojih egipatskih emira.
Dvije armije su se našle licem u lice 24. augusta 1516. god. kod Mardž
Dabika, koji je od Alepa udaljen dan hoda. Qansawh je povjerio komandu svog
lijevog krila Kha'it Beyu, izdajničkom guverneru Alepa, koji je poslije prvog
napada napustio svoje trupe. Odmah
22 Tur. yeni-cheri, nove truipe, naziv dat regulairnoj pješadiji,
regrutova/noj uglavnom od mladih zarobljenih hrišćana, ikoja je u velikoj mjeri
zaslužna za otamainska osvajanja.

KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE

iza toga stari Mameluk je pao sa konja zbog srčane kapi23. Otoman-ska pobjeda
bila je potpuna. Turska vojska bila je bolje opremljena novom vrstom oružja —
artiljerijom, puškama i drugim dalekometnim oružjem — koje je mamelučka vojska,
uglavnom sastavljena od beduinskih i sirijskih kontingenata, gledala s prezirom.
Turci su već duže vremena upotrebljavali barut, dok su se Siro-Egipćani čvrsto
držali zastarjele teorije da je lična hrabrost odlučujući faktor u borbi. Šalim
je trijumfalno ušao u Alepo i bio pozdravljen kao oslobodilac od mamelučkih
prestupa. S kalifom je blago postupio. U gradskoj tvrđavi našao je ogromno
blago, koje se cijenilo na milijune dinara. Tu su ga sultan i velikaši
deponirali. Nekako polovinom oktobra on je počeo nadirati prema Damasku, čije su
glavne ličnosti prešle na njegovu stranu ili su pobjegle u Egipat. Sirija je
prešla u otomanske ruke, u kojima je ostala četiri naredna stoljeća.
Zauzimanje Iz SiriJe Je otomanski osvajač jurnuo prema
Egipta Ju_gu» u Egipat- Ovdje je Tuman-bay, jedan od
Qansawhovih robova postao sultan. Dvije su se
vojske srele van Kaira 22. januara 1517, gdje se Tuman najprije hrabro borio.
Ali nezdravo stanje u njegovoj vojsci, zavisti među njegovim emirima, nedostatak
novčanih sredstava i adekvatnog vatrenog oružja, zatim nadmoćnost otomanske
artiljerije bili su sigurni znaci da će odlučiti bitku što se ona dalje
odvijala. Šalim, potpomognut beduinskim kontingentima, konačno je ušao i
opljačkao grad ubivši sve Mameluke koji su mu došli u ruke. Njegovi topovi na
desnoj obali Nila stupili su u akciju protiv ostataka egipatske armije. Tuman-
bay je pobjegao jednom beduinskom poglavici, ali je kasnije bio izdan i, može
čudno izgledati, obješen (14. aprila) na jednoj od glavnih kairskih kapija24.
Zauvijek je bila skršena mć mamelučkog sultanata. Kairo, centar istočnog islama
poslije Salah-al-Dinovih vremena, prestao je biti grad Carstva i postao je
provincijska kasaba. Meka i Medina su automatski postale dio Otomanske Imperije.
Egipatski propovjednici, koji su petkom predvodili javnu službu, zazivali su
sljedećim riječima Alahov blagoslov za Salima:
»Gospode! Podrži sultana, sultanova sina, gospodara dviju zemalja i dvaju
mora, pobjednika oba neprijatelja, vladara dva Iraka, slugu dva sveta grada,
pobjedonosnog kralja Salima Shaha. Danuj mu, bože, svoju plemenitu pomoć;
omogući mu da neprestano reda slavne pobjede, vladaru ovoga i budućega svijeta,
gospodaru

Pošto se do jeseni zadržao u dolini Nila, gdje je posjetio piramide,

Aleksandriju i druga interesantna mjesta, veliki osvajač se vrati u Carigrad,
otomansku prijestonicu od 1453. god., vodeći sa sobom kalifa. Kako je kasnije
bio optužen zbog pronevjere povjerenih fondova,
23 Ibn-Iyas, izd. Paul Kahle i dr., col. V (Istanbul, 1932), str. 67—9.
24 Ibid., str. 138. i slj., 145. i slj.
25 Ibid., str. 145.
Otomanski Kalifat

634

POSLJEDNJE SREDNJOVJEKOVNE MUSLIMANSKE DRŽAVE

al-Mutawakkil je zadržan kao zarobljenik sve dok mu Salimov sin i nasljednik

Sulejman Veličanstveni nije dozvolio da se vrati u Kairo. Tu je god. 1543. umro.
Njegovom smrću završava se posljednje poglavlje marionetskog Kalifata abasidske
dinastije. Bez obzira je li, kako se dosta neosnovano navodi, on premio svoj
položaj na otomanskog sultana ili nije26, činjenica ostaje da je turski vladar u
Carigradu postepeno preuzimao kalifove privilegije i, konačno, i samu titulu.
Mada su se neki Salimovi nasljednici nazvali kaliifima i tako bili oslovljavani,
njihova upotreba titule bila je samo komplimenat i nije priznata izvan njihovih
teritorija. Prvi poznati diplomatski doku-menat u kojem je za otomanskog sultana
upotrijebljen naziv kalif i koji mu priznaje vjersku vlast nad muslimanima izvan
Turske jest rusko-turski ugovor u Kučuk-Kajnairdžd, potpisan god. 1774.
Carigradski sultan — kalif postao je najmoćniji vladar u islamu i ne samo
baštinik bagdadskih kalifa nego i bizantijskih careva27. Propašću mamelučke moći
i učvršćenjem Turaka na Bosforu, žarište islamske moći premjestilo se na zapad.
U stvari, do ovog se vremena centar svjetske civilizacije pomjerio na Zapad.
Otkriće Amerike i Rta dobre nade prebacilo je svjetsku trgovinu na nove puteve i
čitava oblast istočnog Mediterana počela je da gubi svoju važnost. S ovim se
završava istorija arapskog Kalifata i muslimanskih dinastija koje su se u
srednjem vijeku podigle na ruševinama arapskog carstva i započinje nova istorija
Otomanskog kalifata — Carstva.

" Vidi str. 443, 610.

17 O dokinuću Otomanskog Kalifata vidi str. 139, 178.

DIO VI POD OTOMANSKOM UPRAVOM

ZASTAVA OTOMANSKOG CARSTVA

POGLAVLJE L
ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE
U vremenskom razdoblju od skoro sedamdeset godina poslije svoga
osnivanja u Anatoliji oko god. 1300, na teritoriji Bizantijske Imperije i na
ruševinama Seldžučkg Kraljevstva, otomanska država bila je samo pograničan
emirat1. Država je bila u stalnom ratnom stanju, ponekad vrlo opasnom. Njezina
prijestonica, počevši od godine 1326, bila je Brusa (Bursa). Do god. 1366.
emirat se učvrstio i stabilizovao i osigurao čvrsto uporište na evropskom kopnu
i razvio se u kraljevstvo, čija je prijestonica postao Adrijanopol (Edirne —
Jedren)2. Zauzimanje Carigrada god. 1453. od strane Muhameda II
1 Porodična tabela ranih (Otomanskih vladara:
1. -Uthman I (1299)
2. Urkhan (1326)
l
3. Murad I (1359)
1 3. Murad I (1359)
4. Bayazld I (1389—1401)

i
Sulayman (pretendent) (1403—1410)

5. Muhammad I (1403)
(samovladar 1413)
6. Murad II (1421)
7. Muhammad II (1451)

Musa (pretendent) (1410—13)

638

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

Osvajača (1451—81) formalno je značilo početak nove ere, tj. ere carstva. Novi
se gigant smjestio na obje strane Bosfora, jednom nogom u Aziji, a drugom u
Evropi. Njegov prostrani teritorij učinio ga je ne samo vlasnikom Bizanta nego,
zahvaljujući propasti mamelučke moći3, i nasljednikom država arapskog Kalifata.
Baštinjenje zemalja i na Istoku i na Zapadu dobilo je svoju kopiju u baštini
ideja i ova kombinovana baština je možda najznačajnija činjenica u istoriji oto-
manske Turske.
Sjeverna Afrika l druSe arapske države u sjevernoj Africi bile su u 16. stoljeću
uvučene u orbit rastućeg turskog polumjeseca. Prvi među njima bio je Alžir (Al-
Jaza'ir, otprilike rimska Numidija). Godine 1518, tj. godinu dana poslije
zauzimanja Egipta, Khayr-al-Din Barbarossa i njegov brat, dva otoman-ska gusara
grčkog porijekla, upali su u zemlju, preduhitrili njegovo prisvajanje od strane
Spanaca i poklonili ga visokoj Porti. Zauzvrat, Porta je podarila Khayr-al-Dina
titulom bejlerbeja (bej beja)4. Kha-yr-al-DIn je udario temelje vojnoj
aristokratiji, čiju su srž sačinjavali janjičarski korpusi. On je također za
sultana organizovao dobro opremljenu flotu sa posadom naviknutom na ratovanje,
regrutova-nom uglavnom od hrišćanskih bjegunaca, Talijana i Grka, koja je bila
spremna da ispunjava agresivnu carsku politiku po čitavom Mediteranu. Flota je
raznosila strah otomanskog imena na zapad sve do obala Španije, isto kao što su
ga janjičari prenosili na istok do obala rijeke Tigrisa. Na taj se način zapadno
od Tunisa (rimska Afrika) učvrstio opasan neprijatelj. Iskoristivši domaće
razmirice oko nasljeđa na tuniski prijesto, Khayr-al-DIn privremeno zauze god.
1534. Tunis. Zemlja je, međutim, bila dovedena u status turske provincije tek
četrdeset godina kasnije. Kopnenim snagama protiv Tunisa komando vao je Sinan-
paša, sjajan vojskovođa albanskog porijekla, koji je kao upravitelj Egipta god.
1568. komandovao u borbi protiv Južne Arabije, poslije kojih je i Jemen pripojen
'Uthmanovoj dinastiji5. Prije Sinana je na južnim i istočnim obalama Poluotoka
operisao turski admiral, vjerovatno hrišćanskog porijekla, Piri Re'Is, koji je
zauzeo Adan (Aden, 1547) i Maskat (1551) i došao sve do vrha Perzijskog zaliva.
Na nedavno otkrivenoj njegovoj geografskoj karti, tzv. Kolumbovoj mapi (Golumbus
map), prikazan je Atlantski okean i Amerika6. Upravitelji Tunisa su se najprije
nazivali bej i, ali su
3 Vidi str. 633.
4 Tur. bey (od ist. turskog beg) počasna titula koju još uvijek upotre
bljavaju naročito Egipćani.
5 Isp. Joseph von Hammer, Geschichte des osmanischen Reiches, vol. III
(Pest, 1828), str. 551; dspor. Qutb-al-Dln al-Maikki, al-Barq al-Yamani f i al-
Fath
al-'Uthmani, prevod Silvestre de Sacy u Notices et extraits des manuscrits
de la Bibliotheque Nationale, Viol. IV (Pariš, 1791—6), str. 468. i slj.;
pogledaj
više o Jemenu kod lrlusayn A. al-'Arshi, Bulugh al-Maram f i Sharh Misk al-
Khitam, izd. A. M. al-Ktamili (Oadro, 1939), str. 60—80.
• Paul Kahle u The Geographical Review, vol. XXIII (1933), str. 621—38;
isp. Hajji Khalfah, vol. II, str. 22—3; pogledaj kod Piri Re'is, Bahrlyah, izd.
Paiul Kahle, 2 vol. (Berlin, 1926); Turci su zauzeli 'Adan još jedanput ranije,
1538. god.

ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE

639

se poslije nešto više od jednog stoljeća, iza 1705. god., počeli nazivati deji7.
Prije nego što su učinili kraj španskoj vladavini i domaćoj dinastiji u Tunisu,
Sinan-paša i dvojica drugih turskih vojskovođa protjerali su malteške vitezove
sv. Ivana iz Tripolija, a god. 1551. zauzeli su sam grad. Tripolis (Tarabulufc
al-Gharb) ima da zahvali svoje grčko ime trima feničko-kartaškim kolonijama koje
su nekoć pod Rimljanima činile sa susjednim teritorij ama provinciju
Tripolitaniju. U njoj je berberski elemenat bio najmalobrojniji. Tako su
Barbarske države8, s izuzetkom dalekog brdovitog Maroka (al-Maghrib al--Aqsa,
otprilike rimska Mauretanija), čija je viša polovina stanovništva bila
berberskog porijekla, -došle pod otomansku vlast. Općenito govoreći, prosjek
berberskog stanovništva raste ne samo od istoka prema zapadu nego i od sjevera
prema jugu.
Tripolis, Tunis i Alžir su sada postali sjedišta provincijskih vlada. Oni su
nominalno bili obavezni da Porti plaćaju danak, ali su stvarno bili
polusamostalni i dugo vremena svi su ostali pod upravom domaćih ili odomaćenih
vladara, od kojih su mnogi prenosili upravu na svoje potomke. Na čelu svih triju
vlada stajale su vojne oligarhije. Prava Porte su priznavana plaćanjem godišnjeg
danka, koji je više ličio na neku vrstu poklona. Povremeno su države
uznemirivale pobune koje su izazivali otomanski agenti svojim prisilnim
iznuđivanjima poreza. Od god. 1711. do 1835. Tripolitanijom je upravljala
dinastija Qaramanli. Slabljenjem otomanske flote od 17. stoljeća na ovamo
slabila je otomanska vlast nad afričkim provincijama i to je omogućavalo
njihovim upraviteljima, bilo da se radilo o pašama, bejima ili dejima, da se u
većoj mjeri koriste lokalnom autonomijom nego što je bio slučaj s istočnim
provincijama u Egiptu i Siriji.

Gusarske države
Barbarske provincije razvile su se u gusarske države. Gusarstvo je, u prvom
redu, bilo upravljeno protiv hrišćana i ono je prevashodno imalo nešto
zajedničkog sa jihadom. Kao i vojnička, i ono je postalo neka vrsta profesije.
Ova vrsta zanimanja, kao i ljudi koji su se tim poslom zanimali, pokazali su se
korisnim za državu. Utvrđeni porez bio je udaren na zarobljenike i plijen;
zarobljenici su držani radi otkupa ili su prodavani u ropstvo. Otprilike u toku
tri stoljeća prihod od gusarenja bio je glavni izvor dohotka državne blagajne.
Gusarske lađe su povremeno učestvovale kao pomorske jedinice otomanske flote.
Prognanici iz miislimanske Spanije9 povećavali su redove mediteranskih gusara,
čija su pljačkanja postala bič mora10. Njihova aktivnost dostigla je vrhunac u
prvoj polovini 17. stoljeća. Oni su ugrožavali obale Italije, Francuske i
Spanije. U drugoj polovini toga stoljeća pomorske ope-
7 Tur. day, ujak (daidža).
8 Zemlja Barbara — termin koji su Grci .upotrebljavali za sve narode
koji su živjeli van domene grčke civilizacije. Rimljani su upotrebljavali »Đar-
batrda« za oblast zapadno od Egiipta.
9 Vidi str
10 Više o ovom predmetu pogledaj kod Stanley Lame-Poolea, The Story
oj the Barbaru Corsairs (New Yonk, 1891).

oTadmur f „p^N
Hims o f-
OTOMANSKO CARSTVO

ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE

641

racije Britanaca i Francuza prisilile su ih na poštivanje njihovih zastava, ali

manje sile su i dalje plaćale godišnji danak, za nenapadanje njihovih državljana
i trgovine, ali je to nenapadanje u većini slučajeva bilo nesigurno. Takav je
bio slučaj sa Holandijom, Danskom, Švedskom. Čak su i Sjedinjene Države tražile
sigurnost putem plaćanja danka i god. 1783. uplele su se u rat s Alžirom,
glavnim sjedištem morskog gusarstva. God. 1801. Qaramanli, dey iz Tripo-lisa,
uporno je tražio povećanje svote od 83.000 dolara, koju su Sjedinjene Države od
god. 1795. plaćale svake godine, zbog čega je uslijedio četverogodišnji rat.
God. 1815. još je jedna neprijateljska pomorska snaga iz Amerike posjetila
Tripolis. Ove pomorske bitke sa Barbarskim državama bile su glavni podstrekač za
razvoj američke flote.
Sjaj i raskoš Carigrada
Većina sjevernoafričkih osvajanja izvršena su za vrijeme vladavine Sulejmana I
(1520—66), sina osvajača Sirije i Egipta, i čovjeka pod kojim je Otomansko
Carstvo dostiglo vrhunac svoje moći11. Za Sulej-manove vladavine veći dio
Mađarske bio je pokoren, Beč opsjedan, a otok Rod zauzet. Otomaniska se vlast
tada prostirala od Budimpešte na Dunavu do Bagdada na Tigrisu, i od Krima do
prvog vodopada Nila. To je bila najveća muslimanska država novijeg vremena; i ne
samo to nego i jedna od najdugotrajnijih muslimanskih država svih vremena. Ništa
manje nego trideset i šest sultana, svi u direktnoj muškoj lozi s 'Uthmanom,
vladali su od 1300. do 192212.

7. Muhammad II (1451)
8. Bayazld II (1481)
9. Šalim I (1512)

10. Sulayman I (1520)

11. Šalim II (1566)
l
12. Murad III (1574)

12. Murad III (1574)

13. Muhammad III (1595)
12.
14. Ahmad I (1603)

15. Musfafa I (1617, 1622)

ahlm
16. -Uthman II (1618) 17. Murad IV (1623) 18. Ibrahlm (1640)

19. Muhammad IV (1648) 20. Sulayman II (1687) 21. Ahmad II (1691)

41 — Istočila arapa

642

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

Sulejman je bio poznat u svom narodu po počasnoj tituli al-Qa-nuni

(zakonodavac) date mu zbog visokog poštovanja koje su kasnije generacije
pridavale zbornicima zakona koji su nosili njegovo ime13. On je stavio u zadatak
Ibrahimu al-Halabiju (iz Alepa, f 1549) da

TUGHRA, KALIGRAFSKI AMBLEM SULEJMANA VELIČANSTVENOG KOJA NOSI NJEGOVO IME

sastavi knjigu Multaqa al-Abhur (sliv mora), koja je ostala standardno djelo o
otomanskom pravu sve do reformi u 19. stoljeću14. Evropljanima, međutim,
Sulejman je poznat pod imenom Veličanstveni, a on je zaista i bio veličanstven.
Njegov je dvor sigurno bio jedan od naj-

22. Mu§tafa II (1695)

23. Ahmad III (1703)

24. Mahmud I 25. 'Uthman III 26. Mus^afa III 27. <Abd-al-#amId I
(1754)
(1730)
(1757)
28. Šalim III (1789)

29. Mu?1;aCa IV (1807)

30. Mahmud (II (1808)

31. 'Abd-al-MajId I 32. <Abd-al-<AzIz

(1839) (1861)
33. Murad V (1876) 34. <Abd-,al-JtIamId II 35. Muhammad V Rasihad
(1876) (1909)
36. Muhammad VI Wahld al-Dfci (1918—22)
18 M. Cavid Baysun, »Ebiissu'ud Efendi«, Islam Ansiklopedisi. 14 Vidi: Hitti,
History of Syria, str. 664.

ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE

643

raskošnijih u Evraziji. Pazite na stil kojim se on poslužio u adresiran ju pisma

francuskom kralju Franji I:
»Ja, koji sam sultan sultana, vladar vladara, djeMlac kruna vladarima na
licu zemlje, božja sjena na zemlji, sultan i gospodar Bijelog ft Crnog mora,
Rumelije i Anadolije, Karamanije i zemlje Ruma, Zulka-drije i Diarbekira,
Kurdistana, Azerbejdžana, Perzije, Damaska, Alepa, Kaira, Meke i Medine,
Jeruzalema, cijele Arabije, Jemena i mnogih drugih zemalja koje su moji
uzvfišeni pradjedovi i moji slavni preci (neka Bog ozari njihove grobove!)
osvojili snagom svojega oružja i koje je moje Uzvišeno Veličanstvo pokorilo
mojoj svijetloj sablji i pobjedonosnoj oštrici, Ja, Sultan Sulejman Khan, sin
Sultana Selima Khana, sina sultana Bavezida Khana: tebi, koji si, Franjo, kralj
zemlje Francuske.«15
Sulejman je prijestonicu i druge gradove opremio i uljepšao džamijama,
školama, bolnicama, palatama, mauzolejima, mostovima, vodovodima, karavan-
serajima i javnim kupatilima, od kojih je dvije stotine i trideset i pet, kažu,
sagradio njegov glavni arhitekt Sinan. Sinan je porijeklom bio hrišćanin iz
Anatolije. On je možda prilikom uobičajenog kupljenja omladine u vojsku16 došao
u Carigrad i tu se razvio u najsposobnijeg i najistaknutijeg arhitekta kojeg je
Turska ikad dala. Njegovo remek-djelo bila je veličanstvena džamija, u spomen
imena njegova gospodara, nazvana Sulejmanija. Trebalo je da ona baci u zasjenak
sv. Sofiju. Njezina velebna kupola veća je od kupole Justinijanove katedrale
otprilike za 16 stopa. Mihrab i zadnji zid su ukrašeni izvanredno lijepim
ciglama u perzijskom stilu. Dok je tz. Dramondova svjetlost osvjetljavala grad
na Bosforu, nekoć čarobni gradovi Medina, Damask, Bagdad, Kairo — ranije
prijestonice moćnih carstava i briljantna sjedišta kulture — služili su kao
rezidencije provincijskih upravitelja i oružanih garnizona iz Carigrada, grada
pred čijim su zidinama četiri puta stajale prijeteće arapske armije iz Damaska i
Bagdada.17

Otomanska kultura
Turska je kultura u potpunosti upadna mješavina različitih i disparatnih
elemenata. Od Per-zijanaca, s kojima su Turci imali kontakt prije nego su
doselili u zapadnu Aziju, naslijedili su umjetničke motive, beletrističke
obrasce i takve političke ideje kao što je uzdizanje monarha. Među mogućim
nasljeđima od nomadskog načina života u centralnoj Aziji može se spomenuti
njihova predispozicija za rat i osvajanje, kao i asimilativna tendencija
gostoljubivosti13. Od Bizan-tinaca su, uglavnom posredstvom Seldžuka iz Ruma,
primili izvjesne vojne i državne institucije. Ali više od svega, Arapi su bili
učitelji Turaka, na isti način kao što su Grci bili učitelji Rimljana. Od Arapa
su Turci preuzeli njihovu nauku, njihovu vjeru — sa njezinim dru-
 15 Roger B. Merrimann, Suleiman the Magnificent (Cambridge,
1944),
str. 130.
16 Vidi str. 632, n. 22.
17 Vidi str. 278—279.
18 Albert H. Lybyer, The Government of the Ottoman Empire in the
Time of Suleiman the Magnificent (Cambridge, 1913), str. 18.
41*

644

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

štveno-ekonomskim načelima i vjerskim pravom — i alfabetski sistem u pisanju,

koji se zadržao sve do godine 1928. Dok su još živjeli u centralnoj Aziji, Turci
su imali vrlo malo pisane književnosti, za koju su upotrebljavali sirijska
slova, koja su uveli hrišćanski Sirijci19. Prihvatajući islam i arapsko pismo,
posudili su tisuće vjerskih, naučnih, pravnih i književnih termina iz arapskog i
perzijskog od kojih su mnogi još ukorijenjeni u turskom, uprkos nedavnim
nacionalističkim pokušajima čišćenja jezika. Na tri područja su Otomani dali
originalne doprinose većeg značaja: u državništvu, arhitekturi i u poeziji.
Imperijalističko Otomansko Carstvo, kao i Rimsko i Abasidsko
držanje priJe nJe§a' bil° \e u suštini militarističke, a po
svom karakteru i organizaciji dinastičko. Njegov krajnji cilj
nije bilo toliko blagostanje njegovih podanika koliko napredak države
personificirane u sultanu-kalifu. Njegovi podanici činili su konglomerat
nacionalnosti — Arabljani, Sirijci, Iračani, Egipćani, Berberi, Kurdi, Jermeni,
Sloveni, Grci i Albanci — i razlikovali su se po vjeri, jeziku i načinu života.
Njih je sve zajedno držao mač 'Uthmana. Čak i seljaci Turci — kao potpuno
odvojeni od vladaj uče klase, čiji su članovi više voljeli da se nazivaju <Ut/i-
mdnli, Osmanlije, Otomani — mogli bi se svrstati među pokorene narode. Sami
Turci su bili i ostali vladajuća manjinska grupa na svojim ogromnim posjedima i
nisu nikada ni pokušali da nasele arapske zemlje. Međutim, oni su osvježavali
svoju krv ženidbama sa ne-muslimankama i davanjem punog građanskog prava svakom
podaniku koji je prešao na islam, usvojio turski jezik i priznao njihov dvor.
Redovno novačenje dječaka, sve dok je trajalo, omogućavalo im je da u svoju
vojničku i državnu službu uguraju i asimiliraju cvijet muške omladine pokorenih
nemuslimanskih zajednica. Poneki najbolji talenat pokorenog naroda bio je
obmanut i doveden u prije-stonicu da tu bude preveden na islam, poturčen i
iskorišten za slavu i napredak carstva. Čerkezi, Grci, Albanci, Sloveni,
Talijani, pa čak i Jermeni popeli su se do najviših položaja u carstvu,
uključivši i rang velikih vezira.
Inherentni elementi Država "Jk°Ja je u Prv°m redu bila OT&?™>-
slabosti vana u svrhu vođenja ratova vise nego radi bla-
gostanja svoga naroda i koja se prostirala preko prostrane i
glomazne teritorije sa slabo razvijenim komunikacionim sredstvima i heterogenim
stanovništvom, među kojim je linija razdvajanja bila jasno obilježena između
muslimana i hrišćana, pa čak i između muslimana Turaka i muslimana Arapa i
između jedne hriš-ćanske sekte i druge — u svojoj osnovnoj strukturi imala je
zasijano sjemenje raspada. Kada se jedanput suočila sa svijetom u kome je
nacionalizam slavio trijumf, njezino se stanje pogoršalo. Umi-
Vidi Hitti, History of Syria, str. 518—19.
li / ;

645
ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE
trašnju slabost državne strukture pogoršavali su uporno ostajanje pri sistemu
mileta20 i njegovom usavršavanju, pri čemu je svaka vjerska zajednica uživala
znatnu mjeru autonomije — to je bio klasičan način na koji je islam pokušao da
riješi problem manjina —, centralizacija najviše vlasti (u najmanju ruku u
teoriji) u rukama jednog čovjeka - - sultana-kalifa — i neodređenost u sistemu
nasljedstva. Čudo je da raspad nije došao mnogo prije.
Kratko vrijeme poslije Sulejmanove smrti carstvo je počelo da slabi, ali to
slabljenje bilo je dugotrajno i mučno. Neuspjeh drugog pokušaja da se zauzme Beč
god. 1683. može se smatrati početnom tačkom svršetka. Turska ekspanzija u Evropi
nije dalje napredovala. Poslije toga za Turke je nastao više problem kako
održati ono što su već imali nego da dalje osvajaju. Uloga oružanih snaga nije
više bila ofanzivna, nego odbrambena. Unutrašnjim snagama korupcije i propadanja
priključile su u 18. stoljeću izvanjske snage, kada su Francuska, Engleska,
Austrija i, konačno, Rusija počele da traže »uticajne sfere« i počele da
pohlepno bacaju oči na neki posjed evropskog »bolesnika«. Uzajamne zavisti,
međutim, konkurentskih sila i nedostatak zajedničke akcije produžili su
pacijentu život nekoliko puta.
Gubitak sjeverno- Od arapskih zemalja Otomansko Carstvo je
afričkih zemalja naJPrije izgubilo zemlje sjeverne Afrike. Te
zemlje sačinjavaju jedan blok. Blizina južne
Evrope, udaljenost od centra i srca islama u zapadnoj Aziji, slabost njihove
islamske tradicije i veliki procenat berberske i evropske krvi još od samih
početaka natjerali su ih da idu svojim vlastitim putem. Alžir je bio prvi od
arapskih zemalja koji se odvojio od Carstva. Ovo je učinjeno god. 1830, kada su
se francuske trupe iskrcale na njegovim obalama, tobože da bi preduzele mjere
protiv gusarske aktivnosti i osvetile uvredu nanesenu od vladajućeg deja Husavna
francuskom konzulu. Poslije 18 godina zemlja je proglašena francuskom teritorij
om, a njezino primorje integralnim dijelom Francuske. Kada su se američke trupe
iskrcale na ovom zemljištu u novembru 1942. god., Laval je protestovao
pozivajući se na dekret od god. 1848. i tvrdeći da je Alžir prirodan produžetak
Francuske21. Kao i svaki drugi departman (departement), i on je slao
predstavnike u francuski parlamenat. Osmogodišnji krvavi rat između francuskih
trupa i alžirskih nacionalista dokrajčen je god. 1962. zaključenjem mira, prema
kojemu je Alžir dobio samostalnost.
0 Vidi str. 654. 21 The New York Times, November 21, 1942.

Francuska imperijalistička ekspanzija na istok dovela je god. 1881. do

okupacije Tunisa, gdje je sprovedena skoro ista politika kao i u Alžiru. Isto
kao i u Alžiru, mjesto arapskog, uveden je francuski kao književni jezik
domorodaca. Mada je Tunis imao status protektorata, on jedino po imenu nije bio
francuski posjed. Francuski generalni guverner, koji je bio postavljen pored
domaćeg beja, vodio

646

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

je nadzor nad svim državnim službama. Njegova blizina s Egiptom, međutim,

očuvala je u Tunisu relativno jake nacionalne muslimanske tradicije. U obje
zemlje naselile su se tisuće francuskih kolonista. Tuniška situacija
komplikovana je zbog velikog broja i veličine talijanskih kolonija. I Alžir i
Tunis, po općem priznanju, imali su pod francuskom upravom veliku mjeru
bezbjednosti, besplatno liječenje i velike mogućnosti za komunikacije. Tunisu je
data unutrašnja autonomija god. 1955, a potpuna samostalnost god. 1956. I Tunis
i Alžir su sada republike.
Pošto je Tripolitanija uglavnom neplodna pustinja, izuzev uskog pojasa oaza
duž primorja, ona je bila posljednja turska predstraža u Barbarskim državama.
Kao ishod tursko-talijanskog rata god. 1911—12, Tripolitanija je iščupana ispod
turske vlasti, pretvorena u koloniju i, zajedno sa Kirenaikom, inkorporirana u
talijansku Libiju god. 1934. U toku drugog svjetskog rata britanske i francuske
snage, u zajednici sa domaćini, istjerale su talijanske trupe, kojima su
pomagali Nijemci iz Libije, koja je god. 1951. postala nezavisna suverena
kraljevina.
God. 1901. započelo je francusko osvajanje Maroka, koji je nekada bio
sjedište dvaju moćnih arapsko-berberskih carstava, ali nikada nije bio dio
Otomanskog Carstva22. Francuska zona potpuno je prešla u ruke Francuza između
1907. i 1912. U međuvremenu je Spanija radila da dobije svoj udio na teritoriji
koja leži nasuprot njezinoj obali. God. 1956. i Francuska i Spanija odrekle su
se protektorata u korist sultana, sada kralja. Na taj se način cijela »bijela
Afrika« (uglavnom odvojena od crne Afrike Saharom), koja je u toku osamdeset i
dvije godine, počevši od god. 1830, nalazila u rukama triju južnoevropskih
latinskih zemalja, oslobodila poslije drugog svjetskog rata. Do toga vremena ona
je ostala relativno pošteđena od nacionalističkih vrenja.
22 Kao što je označeno na str. 639.

POGLAVLJE LI

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

Iako je, geografski, dio Afrike, Egipat je vjekovima bio istorij-ski i
kulturni dio zapadne Azije. Sa velikom Sirijom i Irakom on čini jedinstven
arapski blok, potpuno različit od sjevernoafričkog bloka, s jedne, i
arabljanskog bloka (Poluotoka), s druge strane.
Mameluci ostaju Sultan SaUm niJe izvršio ™k&vih radikalnijih
na upravi promjena u administraciji Egipta, izuzev što je
postavio otomanskog pašu da upravlja kao potkralj i što je
ostavio okupacionu vojisku, koja je brojala oko pet tisuća janjičara. Njegov
izbor za potkralja pao je na nevjernog i izdajničkog Kha'ir Beya, turskog
upravitelja Alepa, koji je izdao svog mamelučkog gospodara1. Šalim je proveo
nekoliko dana u Kairu lijepo se provodeći i vratio se u svoju prijestonicu s
»igrom sjenki«2 radi zabave njegova sina Sulavmana prestolonasljednika3.
Dvanaest sandžakata4, na koje je tada Egipat bio podijeljen, ostali su pod
starim Mamelucima. Svaki je Mameluk bio okružen klikom robova ratnika, koji su
izvršavali njegova naređenja i podupirali njegovu vlast. Mamelučku krv održavalo
je svježom importiranje robova, uglavnom sa Kavkaza. Kao i za ranijeg režima,
Mameluci su ubirali porez i re-grutovali trupe, ali sada su priznavali otomansku
vlast time što su plaćali godišnji danak.
Kratko vrijeme poslije toga otomanski paša, koji je bio poslat iz Carigrada,
prestao je da vrši skoro svaku vlast u domaćim poslovima. Njegovo nepoznavanje
jezika i domaćih prilika bilo je glavna otežavajuća okolnost. Rok njegove službe
bio je u svim slučajevima kratkotrajan. U toku 280 godina direktne turske
vladavine nad Egiptom na tom položaju izmijenilo se ništa manje nego stotinu
paša5. Cesta promjena osoblja slabila je vlast i nadzor nad vojskom, koja
1 Vidi str. 632. * Vidi str. 621. 8 Ibn-Iyas, vol. V, str. 188.
4 Tur. sanjaq (ar. sanjaq), prevod ar. liwd', zastava, barjak.
5 Isp. listu kod Zambaura, str. 166—8.

648

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

je stalno pokazivala težnje za remećenjem reda i kršenjem discipline. Počevši od

17. stoljeća, pobune vojske bile su obična pojava. Sukobi između paša i beja
postali su svakodnevna tema u političkoj istoriji zemlje, a paša je iskorištavao
priliku kada bi uzajamne zavisti i borba za prevlast među samim bejima dostigle
kritičnu tačku. Kako je centralna vlast u Carigradu sve više i više slabila,
tako je i ugled potkraljeva opadao u cijelom Carstvu.
Pod dualističkim oblikom vlasti domaće je stanovništvo sve više padalo u
bijedu i siromaštvo. Obrađivača zemljišta nemilosrdno su iskorištavali paša i
Mameluci i bacali ga u takvu bijedu kojoj nije bilo ravne izuzev možda u
prethodnoj eri. Korupcija i podmićivanje svuda su vladali. Nesigurnost, glad i
kuga povećavale su bijedno stanje. Za kugu iz god. 1619. govore da je pomorila
više od trećine milijuna stanovnika, a da je kuga iz god. 1643. ostavila dvjesta
i trideset opustjelih sela6. Savremeni hroničar al-Ishaqi7 tvrdi da je za
vrijeme haranja kuge god. 1619. većina dućana u Kairu bila zatvorena, izuzev
onih koji su trgovali mrtvačkim pokrovima. Oni su bili otvoreni danonoćno. Broj
stanovnika koji je za vrijeme Rimljana iznosio oko 8 milijuna ljudi do kraja 18.
stoljeća smanjio se na jednu trećinu.
Proglašenje <AH Porast mamelučke moći dostigao je svoj zenit
Beya sultanom g.od- ^69- P°d;Ali 1Bey°m' k°V Je> navodno, bio
sm nekog hriscanskog svećenika sa Kavkaza.
On je kao dječak pao u ruke razbojnika i prodan u ropstvo. Kad je stekao
dovoljno snage, istjerao je otomanskog pašu i proglasio se nezavisnim od Porte.
Sa vojskom koju mu je sultan naredio da skupi, jer je u to vrijeme bio upleten u
opasnu borbu sa Rusima, 'Ali Bey je pošao da za sebe osvaja Arabiju i Siriju.
Njegov vojskovođa i zet abu-al-Dhahab8 ušao je pobjedonosno u Meku u julu god.
17709. Njezina šerifa zamijenio je neki pretendent koji je 'Aliji dao visoku
titulu »sultana Egipta i vladara dvaju mora« (Sredozemnog i Crvenog). Sharifate
ili upravu Meke uvijek je držao Prorokov potomak10. On je prihvatio ne samo
titulu nego i prerogative koje joj pripadaju, među kojima su bili kovanje novca
i spominjanje njegova imena u javnom bogoštovlju. Godine 1771. Abu al-Dhahab na
čelu vojske od otprilike trideset tisuća ljudi krene na Siriju i zauze Damask i
nekoliko drugih gradova11. U zanosu pobjede on izda svoga gospodara, stupi u
tajne pregovore sa Portom i okrenu svoje trupe protiv Egipta. 'Ali pobježe
(aprila 1772.) svom palestinskom savezniku i pobunje-
6 Isp. Jurji Zavdan, Ta'iikh Misr al-Hadlth, 3. izd. (Cairo, 1925),
vol. II,
star. 31, 39—40.
7 Akhbdr al-Uwal fi Man Tasafrrafa ji Misr min al-Duwal (Cairo, 1296),
str. 258.
8 Nazvan »Otac zlata« jer je samo zlatnike davao kao bakšiš.
9 Al-Jabarti, Ajd'ib al-'Athar f i al-Tarajim w-ai-Akhbdr
(Cairo, 1322),
vol. I, str. 422, 353.
10 Vidi str. 400, br. 61.
11 Jabarti, vol. I, str. 367.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

649

niku Zahiru al-'limaru12 u Aku. Ovdje dobi municiju i pojačanje od 3.000

Albanaca sa ruskih ratnih lađa koje su bile usidrene u luci i vrati se da se
bori za svoj izgubljeni prijesto. Pošto je bio u borbi ranjen, on uskoro umre
(1773) ili od posljedice rane ili od trovanja. Abu-al-Dhahab, njegov raniji rob,
poslije toga je u svojoj ličnosti objedinio titulu shaykh al-balad (poglavara
zajednice), koja je do tada odlikovala vođu Mameluka, i titulu paše, koju je
primio od Porte sa svojom investiturom. Drugi najviši mamelučki položaj po-

NOVAC 'ALI BEYA. Srebrni (yigirmilik, 20 para) sa datumom iz 1183. (1769),

kovan u Misnu (Caliiro)
slije shaykh al balad bio je položaj amir al-hajj, koji je držao činovnik čijoj
je brizi bilo povjereno organizovanje godišnjeg svetog ha-dža. Ustanak 'Ali
Beya, iako je bio samo efemerna pojava, oslabio je otomanski položaj.
Ustoličenje Abu-al-Dhahaba dalo je pravo jednom Mameluku da postane otomanski
potkralj.
Navoleon Borba među vodećim mamelučkim ličnostima za
Bonaparta vlast nad Eg1!?10™ trajala je sve dok se jedan
strani i moćni upadač nije neočekivano, kao
grom iz vedra neba, iskrcao u julu godine 1798. u Aleksandriji. To je bio
Napoleon Bonaparta. Njegov tobožnji cilj bilo je kažnjavanje Mameluka, koje je u
arapskoj proklamaciji, izdatoj prilikom iskrcavanja, optužio da nisu dobri
muslimani kao što su on i njegovi zemljaci Francuzi, i da hoće da ponovo
uspostavi vlalst Porte13. Njegov pravi cilj bio je da zada sudbonosan udarac
Britanskoj Imperiji prekidanjem komunikacija s Istokom i da na taj način najavi
svoju namjeru za svjetskom dominacijom. Uništenje francuske flote u Abu-kirskom
zalivu (Aboukir, 1. augusta 1798), zaustavljanje zlokobne ekspedicije u Aki
(1792)14 i poraz u bitki kod Aleksandrije 2. marta
12 Vidi str. 658—9.
13 Kopija proklamacije kod Jabartija, vol. III, str. 4—5; ona počinje
na
muslimanski način formulom: U ime boga, milostivog, milosrdnog; skraćena
kod Al-Sharqawi, Tuhfat al-Nazirln ji man Waliya Misr min al-Waldt w-al-
Saldtln (Cairo, 1286), str. 55; engleski prevod u Copies oj the Original Letters
from the Army of General Bonaparte in Egypt, Intercepted by the
Fleet
under the Command of Admiral Lord Nelson, ll-tć> izd., vol. I (London, 1798),
str. 235—7.
14 Vidi str. 659.

650

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

1801., osujetili su Napoleonove ambicije na Istoku i natjerale ga na evakuaciju

francuskih trupa iz Egipta. Zemlja, koja je do ovoga vremena igrala manju ulogu
u svjetskim zbivanjima jer je služila samo kao izvor za plaćanje danka Turskoj i
kao operaciona baza za održavanje otomanske vlasti nad Sirijom i Arabijom,
iznenada je uvučena u vrtlog internacionalne politike kao ulazna vrata u Indiju
i ostali dio krajnjeg Orijenta15. Napoleonova ekspedicija je otvorila oči Evropi
na donekle zaboravljen kopneni put u Indiju i pokrenula lančanu reakciju, koja
je Bliski istok učinila središtem nemira evropskih intriga i diplomati je.
Muhammad 'Ali: [ tufkoJ v°Jsci> ?°JaJe Pom<>gla istjerivanje
osnivač novog Napoleonaiz zemlje, bio je jedan mlad oficir
Eair>ta rođen u Makedoniji, imenom Muhammad 'Ali.
Porta ga je učinila pašom god. 1805, a on je
sebe učinio novim gospodarem nad dolinom Nila priznajući samo nominalno Portu.
Istorija Egipta prve polovine 19. stoljeća, u stvari je istorija ovoga čovjeka.
Osnivač dinastije koja je bila na vlasti sve do godine 1952, Muhammad 'Ali je s
pravom nazvan ocem svoje zemlje — u najmanju ruku u njezinoj novijoj fazi. Ni
jedan drugi musliman, njegov savremenik, nije pokazao takvu inicijativu,
energiju i viziju kakve je on ispoljio i izvršio. On se isticao i u miru i u
ratu. Konfiskacijom čitavog zemljišta koje su privatnici imali u svojim rukama,
on je postao među svojim podanicima jedini vlasnik u zemlji. Stvaranjem monopola
glavnih produkata zemlje, on je sebe učinio jedinim proizvođačem i snabdjevačem.
Ovo je bio prvi pokušaj nacionalizacije u arapskom svijetu. Sprovodeći svoju
ekonomsku politiku, on je kopao kanale, na naučnim osnovama unapređivao
zemljoradnju, uveo je iz Indije i Sudana sađenje pamuka (1821—2). Iako je bio
nepismen čovjek, on je podupirao nauku, osnovao je ministarstvo prosvjete,
obrazovao prosvjetno vijeće i otvorio prvu u svojoj zemlji tehničku školu god.
1816. i prvu medicinsku školu16. Profesore i liječnike uglavnom je dobavljao iz
Francuske. Pozivao je misije — vojne i prosvjetne —da podučavaju njegov narod i
slao domaće grupe — vojne i prosvjetne da uče u Evropi. Dokumenti pokazuju da je
između god. 1813. i 1849. (godinja njegove smrti)17 bilo poslano u Italiju,
Francusku, Englesku i Austriju tri stotine i jedanaest egipatskih studenata, za
čije je izdržavanje država platila 273.360 egipatskih funti18. U Parizu je bila
za ove studente održavana specijalna kuća. Predmeti koji su se najviše izučavali
bili su vojni, pomorski, tehnički, medicinski, farmaceutski i iz oblasti
umjetnosti i zanata. Od toga vremena francuski je jezik dobio povlašteno mjesto
u egi-
15 O kulturnim uticajima vidi str. 669—700.
*• Ova škola, koja je osnovana god. 1827, damas je uključena u Univerzitet
Euada I; Roderic D. Maflthews i Matta Afcrawi, Education in Ardb Coun-tries of
the Near East (WashJngton, 1939), str. 80.
17 Stogodišnjica njegove smrti proslavljena je osnivanjem Univerziteta
u Asjuju, koji nosi njegovo ime:
18 'Umar Tusun, oi-Ba<athat al-< Umij/ah, (Alexandria, 1934), str. 414.

'

H I I.. ili m.
m:.. i „si

MUHAMMAD 'ALI, OSNIVAČ NOVOG EGIPTA

652

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

patskom školskom planu. Francuske su škole u Egiptu i danas po-sjećenije nego ma

koje druge strane ustanove19.

Novac Mahmuda II. Zlatni (jedna polovina sikkah, sequin), datiran u 25. godini
njegova kraljevanja 1247. (1831—2), iskovan u Misru (Cairo)
Francuski pukovnik Ševe, koji je pod imenom Sulayman-paša, ispovijedao
islam, reorganizovao je i modernizovao egipatsku armiju i učestvovao je u
invaziji Sirije. Njemu u spomen jednoj od glavnih kairskih ulica dato je njegovo
ime, a njegovo se potomstvo poženilo i poudalo u porodicu 'Alida. Drugi jedan
Francuz, mornarički inženjer, podigao je egipatsku mornaricu. Prvi važan
poduhvat izveden je god. 1811. protiv vehabi Arabije. Taj se rat završio tek
godine 1818. U čast odlaska prvih trupa od oko 10.000 ljudi, pod zapovjedništvom
njegova šesnaestogodišnjeg sina Tusuna, potkralj je održao prijem u kairskoj
tvrđavi, na koji su, naravno, među ostalim uglednim zvanicama bili pozvati i
Mameluci. Pošto je kafa bila poslužena,

Novac Mahmuda II, bakreni (pet para), datiran u 31. godini njegova
kraljevanja, 1253. (1837), (Cairo)
Mameluci su u redu nagrnuli kroz uzak prolaz prema glavnoj kapiji i tu su bili
iznenada napadnuti i poubijani. Od četiri stotine i sedamdeset ostalo je vrlo
malo živih. Pokolj na brežuljku bio je signal za bezobzirno ubijanje ostalih po
cijeloj zemlji. Njihova je imovina konfiskovana. Mamelučki problem u Egiptu,
koji je bio star skoro šest stotina godina, bio je zauvijek riješen.
Druga serija vojnih poduhvata trijumfalno je odnijela egipatsku zastavu
1820. u istočni Sudan (al-Niibah). Osvajanje su nastavili nasljednici Muhammad
'Alije i u nasljeđe ostavili problem s kojim se i danas Egipćani i Britanci
nose. U trećem poduhvatu su egipatska armija i mornarica sar adi vale sa snagama
Porte protiv Grka u njihovoj borbi za nezavisnost. Mahmud II (1808—39), čuven po
svojim smjelim reformama i istrebljenju janjičarskih korpusa, bio je u to
vrijeme na vlasti. Tursko-egipatsku flotu tada je uništila kod Nava-rina (20.
oktobar 1827) kombinovana englesko-francusko-ruska flota. Od sedam stotina i
osamdeset i dvije lađe samo je dvadeset i devet
19 Matthews i Akrawi, str. 116.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

653
ostalo neoštećeno. Porta je obećala svome egipatskom potkralju upravu nad
Sirijom i Morejom kao nagradu za pomoć, a kada obećanje nije ispunjeno, god.
1831. Muhammad 'Ali naredi svome sinu i »gvozdenoj mišici« Ibrahimu da zauzme
Siriju. Ibrahim je uspješno ratovao od godine 1816. do 1818. protiv vehabija, a
kasnije je doživio neuspjeh u borbi protiv Grka. Ovo je zaista bio posljednji
najveći vojni poduhvat vladavine Muhammada 'Alije. Kada je u toku deset godina
zauzeo Siriju i već trebao da zada posljednji udarac čitavom Otomansfcom
Carstvu, Muhammad je po nalogu evropskih sila morao povući svoje trupe na
egipatsko tlo20. Te su sile bile odlučile da radi svojih vlastitih interesa
održe Carstvo čitavim. One su smatrale uspon mlade i snažne države kao nešto što
ugrožava njihov uticaj i komunikacione linije na Istoku. Fermanom izdatim 13.
februara 1841. porodica Muhammada 'Alije dobila je u nasljeđe egipatski pa-
šaluk21. Drugim fermanom istoga datuma predata joj je uprava nad Sudanom22. San
o jednom egipatsko-azijskom carstvu na ovaj se način neslavno završio.
., m :

Zauzimanje Sirije od strane Salima I23 (1516) nije izazvalo veće unutrašnje
promjene u administraciji ili u strukturi stanovništva zemlje. Administrativna
podjela zemlje dobila je nov naziv waldyah. Walayah Damaska povećala se
prisajedinjenjem Jeruzalema, Safada i Gaze. Ona je stavljena pod upravu Jan-
Birdi al-Ghazalija, izdajničkog upravitelja Damaska, koji je, kao i Kha'ir Bey,
izdao svoga mamelučkog gospodara al-Ghaw-rija u odlučnoj bitki kod Dabika24. Ovo
je učinilo Al-Ghazalija stvarnim potkraljem Sirije25. Pošto nije bio zadovoljan
tim, on se poslije
Sirija
20 Vidi str. 659—662.
21 Porodično stablo kraljevske egipatske porodice:
1. Muhammad 'Ali (1805 — 48)

2. Ibrahim (1848)

Tusun

4. Sa'Id (1854—63)

3. 'Abbas I (1848—54) 5. Isma'Il (1863—79; kediv, 1866)

6. Tawflq (1879—92) 8. Husayn Kamdl (1914—17; 9. Fu'ad (1917—1936;
sultan, 1917) kralj, 1922)

7. 'Abbas II #ilmd (1892—1914)

10. Faruq (1936— —1952)

22 Arapske tekstove vidi kod Zavdan, Ta'rlkh Misr, vol. II, str. 172—5;
francuske prevode vidi kod Edouarda Driaiulta, L'Egypie et l'Europe: la crise
orientale de 1839—1841, vol. IV (Rome. 1933), str. 275—82.
28 Vidi str. 632.
24 Vidi str. 632; Ibn-Iyas, vol. V, str. 156, 157; Sa'd al-Dln,
Taj al-Tawarlkh,
vol. II (Constamtinople, 1280), str. 364—5.
25 OtrOimanske vlasti oživjele su staro ime Suriyah; ar. al-
Sha'm ispalo
je iz upotrebe; vidi str. 69.

654

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

Sallmove smrti (1520) proglasi samostalnim, suverenom i, uzevši titulu al-Malik

al-Ashraf (najuzvišeniji monarh), poče pod svojim imenom kovati novac i
nagovarati svog kolegu u Alepu Kha'ira Beya da učini to isto. Sulavman je,
međutim, brzo reagovao. Njegovi su janjičari razorili veliki dio sirijske
prijestonice i njezine okoline, kaznili takvom kaznom stanovništvo koja je
podsjećala na Timurove dane26 davši osnove ideji o povezivanju janjičara sa
terorom, koja i danas ne izlazi Sirijcima iz glave.

Administracija provincija
Turske su se paše sada brzo smjenjivale. U prvih sto i osamdeset godina (1517—
1697) spominje ih se u Damasku ništa manje nego 13327 — mnogo gori bilans nego u
Egiptu28. Alepo je vidio lica devedeset različitih valija u periodu od tri
godine. Većina ovih činovnika su stvarno kupili svoja naimenovanja i gledali na
svoj položaj kao na sredstvo svog ličnog bogaćenja i lične slave. Ponekad je
Porta vršila vrlo slab nadzor nad radom svojih službenika. Podanici su bili
raja29, gomila na koju se moralo budno paziti, koju je trebalo očerupati i iz-

Novac Sulavmana I. Zlatni (altun), datiran 926. (1520), kovan u Halaibu

{Alepo)
musti. Kao raja, oni su bili klasificirani u takve vjerske grupe koje su se
zvale mileti30 i koje su od Sirijaca napravile gomilu malih zasebnih
nacionalnosti. Čak i s Evropljanima koji su boravili u zemlji postupalo se kao
sa miletima, koji su bili podložni zakonima svojih vjerskih poglavica i uživali
druge privilegije dobivene putem kapitulacija. Prvi su Mlečani dobili
kapitulacije. God. 1522. Sulavman je potpisao s njima ugovor koji sadrži
trideset poglavlja31. Poslije četrnaest godina Francuzi su dobili svoje
kapitulacije, a Englezi svoje god. 1850. Slabe pokušaje da se poboljša stanje
podanika u Carstvu učinila su tri smjela reformatora među sultanima, Šalim III
(1789—1807), Mahmud II (1808—39) i 'Abd al-Majid I32 (1839—61), ali su rezultati
praktično svedeni na nulu. Nikakvo efektno zakonsko sredstvo nije pripremljeno
za sprovođenje tanzimata, odredbi za re-
26 Ibn-Iyas, vol. V, str. 363, 371, 376—8, 418—19.
27 Lammens, vol. II, str. 62.
28 Vidi str. 647.
29 Od ar. ra(ayah, stada, krda.
30 Od ar. millah, vjera, nacionalnost.
31 Kasniji lat. capitula, od toga kapitulacije — uvjet sporazuma o
efcste-
ritorijalnosti stranaca.
82 Pod tim brojem da bi se razlikovao od kalifa 'Abd-al-MajIda (1922—4).

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

655

forme, kojima je bio cilj da uklone pravnu nesposobnost koja je tištala raju, da
se dokine davanje pod zakup poreza i garantu ju životi, imovina i ljudsko
dostojanstvo svih podanika, bez obzira na vjeru i rasu, koji su bili proglašeni
jednakim pred zakonom. Na isti način bile su neefektne reforme Mladoturaka god.
1908.
Ekonomsko ^a °t°mansku lošu administraciju ne može se
slabljenje svaliti sva odgovornost zbog stalnog opadanja
sirijske ekonomike. Otkriće morskog puta iz Evrope u Indiju
oko Rta dobre nade god. 1498. odvratilo je međunarodnu trgovinu od arapskog
Istoka, a mjesto Arabljana i Sirijaca, kao posrednici došli su Portugalci.
Arapske su zemlje na taj način trgovinski bile zaobiđene. Otkriće novog svijeta
god. 1492. pomjerilo je gravitacioni centar svjetskih zbivanja prema zapadu i
ostavilo Sredozemnom moru, koje je do sada ne samo po svom imenu nego i po svom
značaju bilo zaista sredozemsko, periferni položaj. Ovo more moralo je čekati
više od tri i po stoljeća dok je dobilo svoj raniji značaj velike saobraćaj niče
svjetske trgovine — zahvaljujući otvaranju Sueckog kanala god. 1869. za vrijeme
vladavine Isma'ila33, nasljednika Muhammad 'Alije. U Palestini 18. stoljeća,
koja je imala smanjen broj -stanovništva, prihodi od hodočasnika činili su
glavnu stavku. Do polovine toga stoljeća nekoć plodne, dovoljno navodnjavane
ravnice između Alepa i Eufrata postale su ono što su i danas, pustinja34. Do
kraja toga stoljeća čitavo stanovništvo Sirije, prema procjenama, spalo je na
oko milijun i po ljudi, od kojih možda ni nekoliko stotina tisuća nije živjelo u
Palestini35. Jeruzalem je u početku 19. stoljeća imao, prema procjenama, 12.000
stanovnika. Sredinom 19. stoljeća Damask je imao 150.000, Bejrut 15.000, a Alepo
77.00036.
Dok su sirijski trgovci pod muslimanskom upravom u prvom stoljeću razvijali
kopnenu trgovinu, Alepo je postao krajnja stanica saobraćaj niče koja ga je
povezivala s Irakom i, najzad, sa Perzijom i Indijom. U Alepu je osnovano više
evropskih kolonija, među kojima je prva bila mletačka. Francuska kolonija
održavala se zahvaljujući kapitulacijama koja je Franji I dao Sulavman god.
1535. i na ugovoru koji su potpisali god. 1740. Mahmud I i Luj XV, prema kojemu
se svi hrišćanski posjetioci Otomanskog Carstva stavljaju pod francusku
zaštitu37. Uskoro su se francuske kolonije počele širiti i po ostalim sirijskim
gradovima. Poslije francuskih trgovaca došli su engleski. Oni su svi nastojali
da zadovolje zapadnu potražnju za istočnom luksuznom robom i proizvodima koji su
se počeli uvoziti još za krstaških ratova. Svi stranci, pošto su ih muslimani
smatrali inferiornijim od sebe, u prvo vrijeme morali su nositi odijelo domaćeg
sta-
88 Vidi str. 673—4.
84 Christina p. Grani, The Syrian Desert (New York, 1938), str. 161, br. 1.
85 Isp. Alfrad Bonnš, The Economic Development of the Near East
(New
York, 1946), str. 10.
88 Bonus, str. 11.
87 F Charles-Roux, France et chretiens d'orient (Pariš /1939/). str. 68—77.

656

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

novništva kako bi se ograničio broj ličnih napada i ozljeda. Poslije evropskih

trgovaca došli su evropski misionari, učitelji, putnici i istraživači. Aktivnost
hrišćanskih misionara, većinom jezuita, kapucina i lazarista, imala je za
posljedicu osnivanje unijatskih crkava tokom 17. i 18. stoljeća — sirijske (koja
se u službi božjoj služi sirijskim jezikom) i grčke (koja se služi grčkim
jezikom). Prosvjetiteljski i liberalni režim libanskog princa Fakhra-al-Dina al-
Malnija II (I590--—1635) otvorio je širom vrata zapadnim kulturnim uticajima.
Fakhr-al-Din, J^aj ™™*** ***»&** po svome djedu
libanski emir Fakhr-al-Dmu I (f 1544), koji je, za vrijeme
prosvjetitelj bješnjenja bitke kod Dabika između Turaka i
Mameluka za vlast nad Sirijom, savjetovao svome narodu da
bude neutralan, a zatim da pređe pobjedničkoj strani čim pobjeda bude odlučena.
Kada je Šalim izašao kao pobjednik, Fakhr-al-Dln mu se sa pratnjom libanskih
poglavica predstavi, poljubi zemlju pred pobjednikom i održa tako rječit i
uzbudljiv govor^8 da je sultan ostavio njega i njegove emire i šeike na njihovim
libanskim posjedima davši im iste autonomne povlastice koje su uživah' pod
ranijim režimom i nametnuvši im relativno malen danak. Turci su odmah na početku
uvidjeli da Liban sa svojim odvažnim gorštacima druzima i maronitima zaslužuje
drukčiji tretman od Sirije. Turski valija u Damasku bio je veza između Porte i
libanske feudalne gospode, koji su uglavnom u unutrašnjim poslovima vladali
samostalno, prenosili svoja lenska dobra na potomke, utjerivali poreze i dažbine
i nisu služili u sultanovoj vojsci.
Pod Fakhr-al-DInom II moć porodice Ma'na, koja je po porijeklu pripadala
nekom arapskom plemenu, dosegla je svoj vrhunac. Najenergičnija i naj privlačni
ja ličnost u istoriji otomanskog Libana, a možda i čitave Sirije, ovaj majušni
čovjek, »iz čijeg se džepa ne bi razbilo jaje kada bi palo na zemlju«, zanosio
se trostrukom ambicijom: da stvori veći Liban, da raskine sve ugovore koji su ga
vezali za Portu i da Liban skrene na put napretka. On je bio sasvim blizu
realizovanja toga plana. Od Porte je dobio bejrutski i sidonski sandžak, od
svojih sjevernih susjeda oteo je Tripolis, Balabak i Biku, a južni susjedi
Safad, Tiberijada i Nazaret priznali su mu podaničku vjernost. On je tada počeo
gledati na drugu stranu mora. God. 1608. potpisao je sa Ferdinandom Medicijem,
velikim vojvodom od Tos-kane, sporazum u kojem se nalazio jedan tajni vojni
član, očigledno upravljen protiv Porte39. Turskoj vojsci iz Damaska pošlo je za
rukom da ga istjera iz zemlje, i on je sa porodicom i pratnjom morao
38 Citirano kod Haydara, 561; Istifan al-Duwayhi, Ta'rlkh al-Ta'ifah
al-Marunlyah, izd. Rashid K. al-Shartuni (Beirut, 1890), str. 152; Tannus al-
Shidyaq, Ta'rlkh al-A(ydn ji Jabal Lubnan (Beinuit, 1859), str. 251; vidi Hitti,
History oj Syria, str. 665—6.
89 Za ovu i ostale rasprave vidi kod P. Paolo Caralia (Qara li), Fakhr
al-Dln II, e la corte di Toscana (Rome, 1936—8), vol. I, str. 146. i slj.; vol.
II, str. 159. i slj.; G. Mariti, Istoria di Facardino grand-emir dei Drusi
(Livorno, 1787), str. 14. i slj.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

657

da potraži utočište u Firenci, glavnom gradu svoga talijanskog saveznika.

Poslije petogodišnjeg boravka u Evropi (1613—18), on se vratio u svoju nasljednu
zemlju odlučniji više nego ikada da je proširi i modernizuje. God. 1624. Porta
ga je priznala za gospodara 'Arabi-stdna, teritorije od Alepa do egipatske
granice. On je iz Italije doveo arhitekte, inženjere, poljoprivredne stručnjake
i radio je na unapređenju poljoprivrede kod svojih podanika obradivača zemlje40.
Jedan od njegovih projekata bio je isušivanje močvarnog predjela oko Bike.

FAKR AL-DIN AL-MA'NI II, LIBANSKI EMIR 1590—1635.

Više nego to, on je sa zadovoljstvom primao hrišćanske misionare, uglavnom

francuske katolike, koji su sada uspostavili centre u Bej-rutu, Sidonu,
Tripoliju, Alepu, Damasku, pa čak i po libanskim selima. Ispovijedajući islam
pred otomanskim vlastima, druzizam pred svojim narodom, Fakhr je pokazivao
toliko interesa i simpatija prema hrišćanstvu da se pronosila vijest da je bio
kršten41. U njegovom emiratu su druži i hrišćani živjeli u miru i slozi. Zbog
njegovih simpatija prema hrišćanima Porta ga je pratila podozrivim pogledom.
Ponovno je još jedna vojska iz Damaska krenula protiv njega. Pošto je pružio
slab otpor, on je pobjegao u jednu pećinu u brdu blizu Džazlna, gdje su ga
otkrili i odveli u februaru 1635. okovana lancima u Carigrad42. Tu je njemu i
njegovim sinovima, koji su ga pratili, odrubljena glava, a njegovo tijelo bilo
je tri dana izloženo pred
40 Carali, vol. JI, str. 52. i slj.
41 Carali, vol. II, str. 640. i slj.
42 Duwayhi, str. 204—5; Shidyaq, str. 330—35; Carali, vol. II, str. 340—56.
42 — (storija arapa

658

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

džamijom. Samostalni veći Liban, kakav je on zamišljao i za koji se borio,

ponovo je pokušao da ostvari još jedan emir, Bashir al-Shi-habi (1788—1840), ali
to nije potpuno ostvareno sve do godine 1943. Šihabije, koji su godine 1697.
naslijedili Ma'ne, vuku porijeklo od plemena Quraysh, jednog od najplemenitijih
arapskih plemena. Osnivač libanske vladajuće dinastije bio je zet posljednjeg
manidskog vladara. •
Sirijski lokalni upravitelji nisu se isticali sve do 18. stoljeća. Prvi među
njima bio je Ismail--paša al-'Azm, porijeklom iz Damaska, koji je godine 1724.
postavljen za valiju svoga rodnog mjesta. Istaknutiji od Ismaila bio je njegov
sin i nasljednik, čije palate u Hamahu i Damasku još uvijek privlače pažnju
putnika i drugih posjetilaca. Drugi članovi porodice (Azm upravljali su Sidonom
i Tripolijem, ali, za razliku od libanskih emira, ostali su lojalni Porti,
uprkos njenom lošem postupku. Isma'Il je bio zatvoren prije svoje smrti, a As'ad
je bio mučki ubijen (1757) po naređenju iz Carigrada43.
<Azmi u Siriji
Palestina ima svoje Kalf Je Otomansko Carstvo čitavo 18. stoljeće
diktatore naglo gubilo na ugledu, dostojanstvu i prestižu,
broj lokalnih poglavica koji su tražili ili postigli
samostalnost neprestano je rastao. Palestina, kao i Liban i Egipat, bila je
poprište aktivnosti takvih ljudi. Među njima je najinteresantniji bio al-Shaykh
Zahir al-(Al) 'Umar. Porijeklom Beduin, čijeg je oca za šeika oblasti Safada
postavio šihabitski upravitelj Libana, mladi Zahir je započeo političku karijeru
oko god. 1737. time što je svome šeikatu pripojio Tiberijadu44. Drugi su mu se
gradovi pokorili, i do godine 1750. uzurpator je uspostavio svoje sjedište u
Aki. Ovaj grad, koji je djelomično bio u ruševinama poslije krstaških ratova,
utvrđen je i razvio se u važan trgovinski centar. Njegov novi gospodar upravljao
je gvozdenom rukom. On je iskorijenio razboj-ništvo i bezakonje, podsticao je
sijanje pšenice i industriju svile i pamuka i tolerantno se odnosio prema svojim
hrišćanskim podanicima. Po riječima njegova biografa45: »Čak i žena je mogla da
putuje sa zlatom u ruci bez straha da će je neko zlostavljati.«
S osjećanjem sigurnosti na svom diktatorskom položaju, Zahir sklopi savez s
egipatskim 'Ali Beyom. U saradnji sa ruskim lađama, kaje su tada izvodile
manevre na istočnom Mediteranu, pošto je Rusija u to vrijeme bila upletena u
ogorčenu borbu sa Turskom, on je
48 Muhamrnad Kurd-'Ali, Khitat al-Sha'm, vol. II (Damascus, 1925), str.
289, 290—91; Haydar al-Shihabi, Ta'rikh, izd. Na'um Mughabghab (Cairo, 1900),
str. 769.
44 Volney, Voyage en Sirye et en ?gypte, drugo izd. (Pariš,
1787), vol. II,
str. 85. Shidyaq, str. 360; IJavdar, str. 801; Miikha'll N. al-§abbagh_(al-
<Akkawi),
Ta'rikh al-Shaykh Zahir al-'Umar al-Zayddni, izd. Qustantln al-Basha (Harlsa),
str. 31—3.
45 Sabbagh, str. 50.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

659

godine 1772. zauzeo Sidon46 na podnožju gore Libanona. Poslije tri godine
libanski šihabitski emir udružio se sa valijom iz Damaska i sa jednim
kontingentom vojske iz Carigrada napao je Zahira u njegovoj prijestonici. U toku
opsade Zahira je ubio jedan od njegovih ljudi koji je bio najmljen da to učini.
U sirijskoj armiji, koja je pokušala da odbrani Sidon, bio je nekakav podoficir
imenom Ahmad al-Jazzar, koji je tada naslijedio Zahira. On je odigrao još
dramatičniju ulogu.
Porijeklom je bio hrišćanin iz Bosne, ali je kasnije dobio ime Ahmad. Kao
dječak je počinio neki seksualni prestup, zbog čega je pobjegao u Carigrad i
prodao se u ropstvo nekom Jevrejinu, trgovcu robljem, i tako došao u Kairo u
posjed 'Ali Beya. Zbog izvanrednih usluga koje je kao dželat učinio svome
gospodaru, dobio je naziv al-jazzdr — krvnik. Iz Egipta je al-Jazzar pobjegao u
Siriju i, u ime priznanja za učinjena djela u Sidonu protiv Zahira, postavljen
je za upravitelja toga grada47. Postepeno je proširivao svoju vlast prema
sjevernom Libanu i na jugu u Palestinu, gdje je naslijedio Zahira u Aki. Ovdje
se okružio odredom bosanske i albanske konjice i jednim odredom pješadije
Maghribita, utvrdio grad prisilnim radom i izgradio u luci malu flotu. Od 1780.
Porta je smatrala uputnim da svome vazalu da vilajet Damaska učinivši ga na taj
način stvarnim potkraljem Sirije i gospodarem Libana. Mada je nominalno
priznavao vlast Porte, on je glasnika sultana Salima III nevina dao pogubiti.
Ovaj se Ahmad-paša al-Jazzar, uz pomoć engleske flote, kojom je komandovao ser
Sidni Smit (Sir Sidnev Smith), uspješno suprotstavio Napoleonu i odbio njegov
napad na Aku48. Uzurpator i diktator, al-Jazzar bio je nemilosrdan prema
neprijateljima i sumnjivim licima. Neki domaći hroničar49 piše kako je al-Jazzar
jednom prilikom naredio svojim eunusima da odvuku na upaljenu lomaču svih
trideset i sedam žena njegova harema zbog toga što je posumnjao u vjernost nekih
od njih. Njegovo ime još živi u čitavoj zemlji kao sinonim užasa i okrutnosti.
God. 1804. jedna karijera koju nije upropastio ni neuspjeh ni poraz završila se
prirodnom smrću — neobična pojava!

. CL,-L,-u- Gospodar Libana u vrijeme al-Jazzara bio je Amir

Bashir II (1788—1840), koji prilikom Na-
poleonove invazije nije uspio da uputi pomoć gospodaru Ake, zbog čega je pao u
njegovu nemilost. Bashir se tada morao povući na britanskoj lađi na Kipar. God.
1821. pobjegao je u Egipat pošto je ponovo pripojio Biku Libanu i upleo se u
razmirice sa valijama Damaska i Tripolija. Dok je bio u Egiptu, sklopio je
prijateljstvo sa njegovim potkraljem Muhammadom 'Alijom. Kada su egipatske tru-
48 Sabbagh, str. 115; Shidyaq, str. 389.
47 Haydar, str. 811, 827.
48 Vidi str. 649.
49 Mlkha'il Mushaqah, Mashhad al-'Ayan bi-Hahvadith Surlyah wa-
Lub-
nan, izd. Mulhim K. 'Abduh i Andarawus H. Shakhashiri (Cairo, 1908), str. 54.

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

pe god. 1831. upale u Siriju50 pod zapovjedništvom Ibrahimovim, našle su u
Bashiru i njegovim ljudima spremnog saveznika. Libanci su pomagali egipatskim
trupama u zauzimanju Ake, koju je Ibra-hlm počeo opsjedati pošto je bio zauzeo
Jafu i Jeruzalem. Druži su stajali ispred zidina Damaska kada se on predao.
Poslije potpunog poraza turske armije kod Himsa, put u Malu Aziju bio je
otvoren. Put za Taurus morao se na mjestima proširiti da bi se omogućio prolaz
egipatskoj artiljeriji. Pobjedom kod Kuni je (Quniyah), nadomak Bosforu, otvoren
je bio put sve do Carigrada. Ovo je uzbunilo Rusiju. Sumnjajući u nju, i
Engleska i Francuska — ova posljednja je do sada podstrekavala u Muhamedu 'Aliji
ekspanzionističke ambicije — bile su prisiljene da stupe u djejstvo, i to u
korist sultana. Tako su egipatske ambicije osujećene.
Ibrahim je najprije stekao naklonost svojih sirijskih podanika, u prvom redu
hrišćana, time što je uspostavio sigurnost i pravdu i što je uveo socijalne
reforme. Do sada se u gradu kao što je bio Damask nijedan hrišćanin nije smio
javno pojaviti na konju ili sa* bijelim, crvenim ili zelenim turbanom na glavi.
Nijedan hrišćanin nije mogao imati odgovoran položaj u vladi. Sve ove pravne
smetnje sada su bile otklonjene. Ali kasnije, radeći po instrukcijama svoga oca,
Ibrahim je zaveo tri puta veće poreze nego što su ranije bili, uveo državni
monopol na svilu i druge domaće proizvode — povodeći se za egipatskim
presedanom51, a od svega najgore je bilo to što je insistirao na razoružanju i
novačenju. Ništa nije tako razbjesnilo Sirijce, a specijalno Libance, kao ova
posljednja mjera. Ustanak, koji je započeo god. 1834. u Palestini, proširio se i
na ostale dijelove Sirije. U manifestu izdatom 8. juna 1840. libanski ustanici
su na prvo mjesto svojih žalbi stavili razoružanje i novačenje52. Libanu je u to
vrijeme dat privilegovan tretman pod prijateljskim emirom. Muha-mmad 'Ali se
nadao da će od njegovih šuma ponovo izgraditi svoju mornaricu, koja je skoro
potpuno bila uništena kod Navarina53. Još su uočljivi tragovi egipatske
eksploatacije uglja u Karnajilu i željeza u Mardžabi, u oblasti Matne.
Podstaknut ovim ustancima, sultan Mahmud se ponovo usudio god. 1839. da pošalje
vojsku, koja je bila do nogu potučena u Nizibu (Nezib, sjeverna Sirija), i tako
je još jedanput stavio Carstvo pred noge svojih vazala. Međutim, opet su strane
sile intervenisale i 22. novembra 1840. prisilile Muhamma-da 'Aliju da svoje
trupe evakuiše iz Sirije. Ibrahim je pošao natrag iz Damaska 29. decembra preko
Gaze. Bashir je odvezen na jednoj
50 Vidi str. 653.
81 Vidi str. 649. Prvu modernu fabriku svile osnovao je u libanskom selu
Batatiru neki Francuz god. 1841.
52 Asad J. Rustum, al-Usul al-(Arablyah li-Ta'rlkh Surlyah f i <Ahd Mu-
hamma'đ 'Ali, vol. II (Bevnut, 1933), str. 101—3; do. The Royal Archives of
Egypt and the Disturbances in Palestine, 1934 (Beiriut, 1938), str. 47—51;
Sulay-man abu-'Izz-al-Dln, Ibrahim Basha ji Surlya (Beirut, 1929), str. 313. i
slj.
88 Asad J. Rustum, The Royal Archives of Egypt and the Origins of the
Egyptian Expedition to Syria (Beirut, 1936), str. 63—6, vidi str. 653.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

661

britanskoj lađi na Maltu54. Sa međunarodne tačke gledišta, ova sirij-sko-

egipatska epizoda imala je za posljedicu jačanje britanskih interesa na Istoku
na štetu francuskih.
Internacionalno Otomanske vlasti bile su sada uvjerene da je
priznanje autono- ^irii način da se Liban dovede P°d direktan
mije Libana nadzor da zapodjenu kavgu između maronita i
druza, koji su se i za vrijeme Bashira i Fakhra--al-Dma
opredjeljivali više po političkom nego vjerskom ključu. Unutrašnji ratovi u
Libanu, koji su do isada povremeno izbijali, bili su više feudalnog nego
vjerskog karaktera. Turci nisu bili nipošto početnici u primjenjivanju starog
rimskog načela »podijeli pa vladaj«. To je bilo vrijeme kada su oni uvodili novu
politiku centralizacije, zajedno sa strogim nadzorom nad provincijama. Mase i
druza i hrišćana — naročito hrišćana — bile su u stanju pobune osjećajući
nezadovoljstvo prema svojoj feudalnoj aristokratiji. Seljaci sjevernog Libana,
podstrekavani od svog maronitskog klera, digli su se god. 1858. protiv svojih
lokalnih gospodara i napravili su plan raspodjele velikih imanja između sebe.
Bashir, jedan od najjačih upravitelja

Novac 'Abd-al-MajIda I, srebrni (10 ghuruša, pijastera), datiran 1255.

(1839) kovan u Misru (Cairo)
koje je Liban ikada imao, uspio je da očuva visok standard sigurnosti i
pravičnosti, otvarao je nove ceste i podsticao zapadne uticaje na kulturnom i
prosvjetnom polju, međutim, njegov imenjak i nasljednik bio je drugačijih
pogleda55.
Građanski nemiri između druza i maronita, koji su na podsti-canje Turaka
izbili godine 1841, doživjeli su kulminaciju u pokolju god. 1860, godine koja će
ostati na rđavu glasu za sva vremena u analima zemlje. 'Abd-al-MajId I bio je
tada sultan. Smatra se da je u ovome pokoiju stradalo jedanaest tisuća hrišćana,
uglavnom maronita, i da je spaljeno sto i pedeset sela. Libanski seljaci još
raču-
54 Shidyaq, str. 620; Mushaqah, str. 132—4; _al-
Jam'Iyah al-Malak!yah
al-JughrafIyah, Dhitra al-Batal al-Fdtih Ibrdhlm Bdsha (Cairo, 1948), str. 372.
i slj.
55 Povodeći se za egipatskim primjerom, Bashir I i njegovi sinovi
odbacili
su turbane i uzeli kratke magribitske fesove (tarbush) sa debelom kićankom,
koje još nose neki muškarci starije .generacije u Libanu i Siriji. Isp.
str. 1035—6.

662
POD OTOMANSKOM UPRAVOM

naju lokalne događaje u svojoj istoriji po godini ovih borbi, sanat al-harakah
(godina razdora)56. Pokolj su izazvale evropska intervencija i okupacija Libana
od strane francuskih trupa. Poslije toga je Liban dobio god. 1861. statut, a on
je revidiran poslije tri godine, po kojem je data autonomija pod upravom
generalnog guvernera (mu-tasarrtf). On se mijenjao svake pete godine uz
odobrenje sila potpisnica. Svi su guverneri bili katolici. Novi mutasarrifivat
Jabal Lub-nan nije imao turskog garnizona, nije plaćao danka Carigradu i njegovi
građani nisu služili vojsku. Ime njegovog prvog mutasarrifa Dawuda Pashe (1861—
8) dato je koledžu za dječake u Abajhu, koji je osnovan 1862. godine i
potpomagan od vakufa kao ustanova druza. Pod svojim mutasarrifom i izabranim
administrativnim savjetom Liban je učinio veći napredak nego ijedna druga
susjedna provincija. On je smatran »kao najkorisniji primjer autonomije date
jednoj turskoj provinciji«57. U njemu su se »javna sigurnost i standard
društvenog i političkog života popeli do te tačke koju nije dostigla skoro
nijedna provincija Otomanskog Carstva«58. Povećanje stanovništva omogućilo je
iseljavanje u Egipat, u obje Amerike i Australiju, gdje potomci libanskih
kolonista još žive. Autonomija Libana trajala je sve do prvog svjetskog rata,
kada su je Turci doki-nuli. Autonomni Liban privlačio je zapadne učitelje,
propovjednike, liječnike i trgovce više nego ijedna druga zemlja Bliskog istoka.
Činjenica da je njegovo stanovništvo pretežno hrišćansko učinila ga je još
privlačnijim za evropske i američke ideje i aktivnosti. Više nego u vrijeme
Bashira i Fakhra, on je postao prozor kroz koji je arapski četverougaonik gledao
u pravcu zapada, na izvanjski svijet.
Otomanska uprava u dolini Eufrata, koja je započela god. 1534, bila je slična
njihovoj upravi u dolini Nila. Turske paše i lokalni vladari i Mameluci otimali
su se
0 prevlast, dok su narodne mase bile izložene korupciji, nesigurnosti
1 nepravednom krojenju pravde. I ovdje, kao i na drugim mjestima
počela je krajem 16. stoljeća da slabi vlast provincijskih upravitelja
pošto je zlatni vijek Carstva prošao. Istorijska zbivanja kretala su se
oko ličnosti i intriga u Bagdadu, najvažnijem od tri walayah, na koje
je zemlja bila podijeljena. Druga su dva bila Basra i Mausil (Mosul).
Zemlja stare slave pod Hamurabijem i Nabukodonosorom i u sred
njem vijeku pod Harunom i al-Ma'munom spala je pod Otomanima
na takav stepen mraka kojemu nema presedana i isporedbe.
Specifičnost iračke situacije dolazila je od nadmoćnosti šiitskih elemenata
u stanovništvu zemlje, od teškoće komunikacionih veza sa glavnim gradom
Carigradom i, najzad, od blizine šiitske Perzije i razdora koji je vladao između
grada i plemena. Sada, kao i u bizan-tijsko vrijeme, Perzija i Carigrad
osporavali su jedno drugome pravo
58 Vidi: Hitti, History oj Syria, str. 694—5.
57 William Miller, The Ottoman Empire, 1801—1927
(Cambridge, 1936),
str. 306.
58 Syria and Palestine (priručnik pod vodstvom Istorijske sekcije
Foreign
Office) (London, 1920), str. 37.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

663

na posjedovanje zemlje. Kao sjedište najviših svetinja šiija — grobova al-

Husayna u Karbali, 'Alij ina u Nadžafu i grobova sedmog i devetog imama u
Kazimejnu — Irak je bio glavno uporište šiizma i mnogo njegovih pristalica
gledalo je u sunitskim kalifima, kao i u otomanskim sultanima, obične
uzurpatore. Oni su, međutim, Perzi-jance smatrali za prijatelje i saveznike.
Stvar šiija čvrsto je povezivala Irak i Perziju. Čitavo 16. stoljeće Turska i
Perzija bile su u stanju pasivnog, ako ne aktivnog, neprijateljstva. God. 1508.
Shah Isma--il je zauzeo i držao Bagdad sve do poslije Salimove pobjede59. U
novembru 1623. Shah 'Abbas je ponovo zauzeo Bagdad zahvaljujući izdaji nekog
janjičarskog buntovnika. U toku petnaest godina Irak je ostao provincija
kraljevstva Safavida. Turski interesi, ne uzimajući u obzir poreze, bili su
usredsređeni na korišćenje zemlje kao baze protiv istočnih obala Arabljanskog
poluotoka, koje, međutim, Turci nikada nisu mogli čvrsto držati u svojoj vlasti.
Tursko-perzijski ratovi su nepovoljno uticali na ekonomiju i ometali su
hodočašća u šiitska svetišta, važan izvor nacionalnog dohotka. Osnivanjem
Englesko istočno-indijske kompanije rano u 17. stoljeću, Irak je postao važan
strateški faktor na kopnenom putu između istoka i zapada. Do kraja toga stoljeća
Britanci su u Perzijskom zalivu dobili bitku za prevlast u pomorskoj trgovini
nad svojim portugalskim i holandskim takmacima. Otkrića petrolejskih polja na
iračkom tlu povećala su stratešku važnost zemlje. Koncesiju za eksploataciju
nafte dobila je Iračka petrolejska kompanija god. 1925. za period od sedamdeset
i pet godina.
Beduini su bili vječni uzrok nemira zbog svojih pljačkaških upada,
neobuzdanosti i bezakonja. Turske komunikacije između federalne i provincijske
prijestonice bile su prepuštene milosti pustinjskih skitnica i gorskih plemena.
Oko polovine 18. stoljeća više beduinskih plemena donjeg Eufrata, koja su se
udružila u federaciju al-Munta-fiq, u više navrata zadavala su glavobolju ne
samo bagdadskim pašama nego i lokalnim Mamelucima i gradskom stanovništvu.
Mameluci, čija je uprava više ličila na upravu autonomnog va-zalstva nego na
potkralj evstvo, bili su uglavnom importirani čerkeski robovi. Od njih je prvi
došao na vlast god. 1747. Sulavman Agha60 (kasnije Pasha) abu-Layla. Posljednji
Mameluk bio je Dawud (f 1830), koji je bio dosta prosvijećen, pa je gradio škole
u Bagdadu. Preko osamdeset godina zemlja je bila u posjedu mamelučke oligarhije.
Poslije Krimskog rata (1853—6) Carigrad je nastojao da odlučnije brani svoju
vlast i postavio je jak garnizon u Bagdadu. On je poslao u svojstvu valije god.
1869. jednog od svojih najnaprednijih i naj-slobodoumnijih državnika Midhat
Pashu. Midhat je pokušao da učini kraj bezakonju, da Beduine naseli kao seljake,
da unaprijedi navodnjavanje i da uvede zemljišni katastar. Toliko je bio pošten
ovaj turski činovnik da je, navodno, morao prodati svoj sat kako bi pod-
59 Vidi str. 632.
80 prvobitno istočnoturska riječ koja znači starijeg brata, cdgha je bio
upotrebljavan od otomans-kih Turaka najprije u značenju: gospodar, vladar, a
kasnije kao titula za ma kog armijskog oficira sve do čina kapetana.

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

mirio svoje troškove kada je odlazio natrag u Carigrad61. Njegova kratkotrajna
uprava ističe se kao jedna jedina svijetla tačka u inače tamnoj slici. Pobrao je
lovorike i zato što je napisao prvi ustav svoje zemlje62, koji je god. 1877.
dokinuo (Abd-al-HamId.
Arabija Arabljanski poluotok je blok za sebe, potpuno
različit od blokova sjeverne Afrike i Egipatsko-
Plodnog polumjeseca. Kao kolijevka islama, Arabija nosi oreol svetosti i drži
jedinstveno mjesto u srcima i dušama vjernika na čitavom svijetu. Njezino
povezivanje sa svetinjama, geografska izolova-nost i nerazvijene komunikacije
dale su joj pečat srednjovjekovnih karakteristika, koje je ona do današnjeg dana
zadržala. Naročito izo-lovani i izdvojeni od zapadnih ideja i uticaja bili su
Hidžaz i Jemen, dvije na j izdvojeni je zemlje Bliskog istoka.
Mada nikada nije aktivno učestvovao u Prorokovoj djelatnosti Jemen je, ipak,
isto tako izdvojen kao i Hidžaz, ako ne i više. Njegovi su stanovnici
sljedbenici Zayda, unuka al-Husavna, koji je ubijen oko god. 740. u jednom
ustanku protiv Umajada. Mada su izdanak šiija, zajdisti (Zuvud) ne ističu
šiitska učenja i vrlo su bliski učenju sunita. Jedan od njih imenom Qasim, uspio
je god. 1633. da istjera turskog valiju i da uspostavi domaći imamat, koji je
izdržao, prošavši kroz mnoge peripetije, sve do 1871. god. Od početka 1849. god.
međutim, zemljom je ponovo počeo da upravlja turski valija sve do dolaska imama
Yahye god. 1904. Sljedeće godine imam je zauzeo Sanu, koja je kasnije postala
njegova prijestonica, ali Porta nije priznala autonomiju njegove zemlje do god.
1911. U stvari, Turci se nisu potpuno povukli iz zemlje sve do posljednje godine
prvog svjetskog rata. Yahya je pao kao žrtva dvorske zavjere u februaru 1948.
Jednog skorašnjeg posjetioca Jemena, inače muslimana iz Damaska koji je bio u
pratnji specijalne imamove garde, zamalo nije napalo domaće stanovništvo u
Maribu samo zato što je izgledao gharib — stranac63. Drugi libansko-američki
putnik, Ameen Rihani, pripovijeda da su u više prilika neki jemenski teolozi
koje je posjetio prvih godina treće decenije ovoga stoljeća, kada im je bio
predstavljen, odmah uzimali crne naočale i stavljali ih na oči da ne bi bili
obesve-ćeni gledajući jednog hrišćanina.
Osim potpuno samostalne Saudijske Arabije i Jemena, na Poluotoku se još
nalaze kolonija Aden i protektorat Aden, sultanat Mas-kat (Muscat) i Oman,
trucijalni šeikati i autonomni šeikati Katar i Bahrein. Svi su oni ovisni, u
raznim stepenima, o Velikoj Britaniji i uživaju njezinu zaštitu. Drugi autonomni
šeikat Kuvajt proglašen je nezavisnim 1961. Oman i jugoistočna obala Arabije
rano su došli pod portugalski, a poslije pod britanski uticaj i, za razliku od
Hidžaza,
Stephen H. Longrigg, Four Centuries of Modem Iraq (Oxford, 1925), str.
300.
62 Vidi Hititi, History of Syria, str. 670.
83 Nazlh M. al-'Azm, Rihlah /i Bildd al-<Arab al-Sa<ldah (Cairo,
1937?), str. 20.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

665

., , (g ... ...

Nadžda i Jemena, nikada nisu bili pod turskom vlašću64. Gotovo u toku stoljeća i
po njegov nominalno samostalni sultanat sa sjedištem u Maskatu održavao je
prisne veze sa britanskom vladom. Te su veze ponovo učvršćene ugovorom
potpisanim tek 1939. Od jugoistočnog kraja Poluotoka Katara do udaljenosti od
tri stotine šezdeset milja prema jugoistoku, obala Perzijskog zaliva, poznata
pod nazivom Gusarska obala, pripada trucijalnim šeicima. Poslije dužeg perioda
neprijateljstava s Istočnom indijskom kompanijom, ovi su šeici potpisali (1820)
sa britanskom vladom ugovor kojim se utvrđuje mir i uzdržavanje od gusarstva i
trgovine robljem. Odnosi Katara sa britanskom vladom slični su odnosima južnih
šeikata i regulisani su sporazumom potpisanim god. 1916. Status Bahreina
praktično je isti. Uz čuvenu industriju lova na bisere, koja je u opadanju,
razvila se mnogo unosnija petrolejska industrija, čije radove vodi Bahreinska
petrolejska kompanija, registrovana u Kanadi. Veliki petrolejski izvori
otkriveni su i u Kuvajtu, čijemu je šeikatu britanska vlada priznala autonomiju
u novembru 1914. Kuvajtska petrolejska kompanija vlasništvo je Velike Britanije
i Sjedinjenih Država.
Veći dio Adenskog protektorata (Adan) pruža se istočno od Adenske kolonije i
obuhvata Lahadž, Hadramaut, Mahru i Sukutru (Soootra). Sve do sredine 18.
stoljeća oblast je bila pod upravom imama iz Sane. Aden (Adan), koji predstavlja
ključ južnih vrata Crvenog mora, pripojen je Britanskom Carstvu još god. 1839.
Nova istorija Arabije počinje tek sa dolaskom muvahiduna (unitarista) sredinom
18. stoljeća. Ovo je bio puritanski preporod, koji je započeo Muhammad ibn-'Abd-
al-Wahhab (f 1797) iz Ujajne, u Nadždu. Pošto je proputovao Hidžaz, Irak i
Siriju, ibn-'Abd-al-Wahhab se vratio kući s uvjerenjem da je islam kakav
praktikuju njegovi savremenici mnogo odstupio od ortodoksne prakse i teorije
kakve propisuju Prorok i Koran, i on je odlučio da ga lično očisti i vrati mu
njegovu prvobitnu strogost. Očigledno inspiracije je crpao od ibn-Hanbala, prema
tumačenjima ibn--Taymiye65. Novi prorok našao je u Muhammadu ibn-Su'udu (f
1765), koji je u to vrijeme bio beznačajan poglavica u centralnoj Arabiji,
saveznika i zeta. Ovo je bio još jedan slučaj povezivanja i saradnje između
vjere i mača, usljed čega je nastalo brzo širenje vjere i vlasti ibn-Su'uda u
centralnoj i istočnoj Arabiji. Sljedbenike ibn-'Abd-al--Wahhaba nazivali su
njihovi protivnici vehabijama. U njihovoj gorljivosti da oslobode islam od kulta
svetaca i drugih novotarija (sing. bid'ad), oni su opustošili Karbalu god. 1801.
zauzeli Meku god. 1803, a Medinu sljedeće, porušili su starodrevne grobove'i
očistili ove gradove od svega što je mirisalo na idolatriju66. Sljedeće godine
oni su upali u Siriju i Irak i proširili su svoju teritoriju od Palmire do
Omana. To je bila najveća upravna teritorija na Poluotoku od Pro-
64 Kraljevski institut za međunarodne poslove The Middle East
(London,
1950), str. 110—13. Isp. str. 638, 639.
65 Vidi str. 620.
66 'Uthman ibn-Bishr, Unwdn al-Ma!jd fi Ta'rlkh Najd
(Maflokah, 1349),
vol. I, str. 121 :3, Musil, Northern Negd, str. 261—7.
Vehabije

666

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

rokovih vremena. Njihov uspjeh tumačen je kao znak božjeg nezadovoljstva zbog
uvođenja novina Salima III67. Porta je bila uznemirena i zamolila je Muhammada
'Aliju da povede nekoliko vojni, koje su se završile god. 1818. propašću moći
vehabija i sravnjenjem sa zemljom njihove prijestonice Dirije68. Učenje vehabija
sev međutim, i dalje širilo, i njihov se uticaj osjećao od Sumatre, na istoku,
do Nigerije, na zapadu.
Izuzev kratkog perioda restauracije, koju je započeo god. 1833, pokret je ostao
u stanju stagnacije sve dok ga nije ponovo oživio njegov današnji poglavica
'Abd--al-'Aziz ibn-Su'ud, obnovitelj vehabitske države i vehabitske dinastije.
Započevši svoju karijeru kao prognanik u Kuvajtu, 'Abd-al--'Aziz je u prvoj
četvrtini 20. stoljeća stvorio svoje kraljevstvo na štetu porodice ibn-Rashlda,
u Hailu, i porodice Sharif Husayna, u Meki, i ono se pružalo od Perzijskog
zaliva do Crvenog mora. Hu-sayn se, na nagovor Britanaca, proglasio »kraljem
Arapa« god. 1916, a god. 1924. uzeo je titulu »kalif muslimana«69. 'Abd-al-'Aziz
je svrgnuo Rashidovu dinastiju god. 1921, zauzeo Meku god. 1924, Medinu i Judu
1925, a god. 1932. stvorio je Su'udi Arabljansko Kraljevstvo, kome se stavio na
čelo70. Ibn Su'ud je plemenske pljačkaške pohode proglasio nezakonitim,
regulirao cijene za transport hadžija, uspostavio visok standard javne
bezbjednosti, uveo radio, bežični telegraf, telefon i autobuski saobraćaj u neka
mjesta i pokušao, ali bez većeg uspjeha, da svoje nomadske podanike naseli kao
braću (Ikhwdn) u poljoprivrednim naseljima71. Više od svetih hadža,
Arabljansko--američka petrolejska kompanija, koja je prvi put dobila koncesije
god. 1933, postala je glavni i najveći izvor nacionalnog dohotka i vladi i
narodu. Njezin doprinos u modernizaciji Arabije svakim danom je sve veći.
Ibn-Su'ud
Duhovna aktivnost Nikakav intelektualni rad većeg stila nije se mogao očekivati
pod političkim i pratećim društvenim i ekonomskim uslovima koji su vladali u
arapskim državama pod otomanskom upravom. Međutim, uzroci zala bili su dublji.
Islamske stvaralačke iskre nestalo je nekoliko stoljeća prije dolaska Turaka72.
Potpuna pobjeda skolastične teologije, koja je započela s trinaestim vijekom,
dominacija ortodoksa i mistika na duhovnom polju, opadanje naučnog duha i
širenje nekritičkog poštivanja prošlosti, kao i pristajanja uz tradiciju
sprečavali su naučno istraživanje
«7 Vidi str. 654.
68 Vidi str. 654; ibn-Bishr, vol. I, str. 155—207.
69 O njegovom ustanku protiv Turaka vidi: Amln Sa'Id, al-Thawrah
al-
<Arablyah al-Kubra, vol. I (Cairo, 193-?), str. 120. i slj.
70 Za pojedinosti vidi H. St. J. B. Philby, Arabia
(London, 1930), str.
160. i slj.
71 K. S. Twitcheill, Saudi Arabia (Princetoai, 1947), str. 121. i slj.
72 Vidi str. 615.

EGIPAT I ARAPSKI POLUMJESEC

667

i produktivnost. Okovi u koje je bio okovan arapski duh slomljeni su tek u prvim
počecima 19. stoljeća pod uticajem Zapada73.
Pisci ovoga perioda bili su uglavnom komentatori, kompilatori i skraćivači.
Literarni formalizam i intelektualna ukočenost glavne su karakteristike njihovih
djela. Među Turcima koji su pisali na arapskom naročito se ističe ime Hajji
Khalfah (f 1658). Prozvan od Turaka Katib Chelebi (mladi pisac), ovaj
Carigrađanin započeo je svoju karijeru kao vojni činovnik u vojsci koja je
operirala u Bagdadu i Damasku. Njegovo djelo Kashf al-Zunun lan al-Asdmi w-al-
Funun74: (otklanjanje sumnji koje se odnose na naslove i nauke) jedno je od
najvećih i najvrednijih bibliografskih i enciklopedijskih rasprava na arapskom
jeziku.
Književnu aktivnost u Egiptu potvrđuje <Abd-al-Wahhab al--Sha'rani (f 1565),
mistik čija djela nisu sadržavala samo sufizam nego i koransku i lingvističku
nauku. Al-Sha'rani je razgovarao s anđelima i prorocima75, saslušavan je zbog
bezboštva od konzervativnih teologa i ostavio je dugu listu djela76, od kojih su
neka postala popularna, uprkos nedostatka originalnosti. U njegovom djelu al--
Tabaqat al-Kubra77 (velike klase) skicirani su životi velikih mistika78. Egipat
je bio pozornica naučničke aktivnosti poznatog leksikografa al-Sayyida Murtada
al-Zabidija, koji je rođen 1732. god. u sjeverozapadnoj Indiji. Dok je živio od
vladine potpore, al-Zabidi je napisao u Kairu opsežan komentar o al-
Firuzabadijevom monumentalnom djelu al-Qdmus79 pod naslovom Taj al-(Arus (tijara
udavače)80. On je također napisao opsežan komentar o al-Ghazzalijevom djelu
Ihyd'. Al-Zabidi je bio žrtva kuge god. 1791. Od egipatskih hro-ničara
iskorištenih u sastavljanju ovoga poglavlja najvažniji je <Abd--al-Rahman ibn-
Hasan al-Jabarti (f 1822), čiji su preci došli u Kairo iz Džabarta, u Abisiniji.
Al-Jabbarti je držao katedru astronomije u Al-Azharu, i Napoleon ga je postavio
za člana velikog savjeta (dlwdn), pomoću koga su se Francuzi nadali da će
preuzeti upravu nad zemljom. Nema osnove tvrdnja da je al-Jabarti bio ubijen na
putu svojoj kući po naređenju Muhammada 'Alije, na koga se istoričar kritički
osvrnuo. Njegovo djelo ^Ajd'ib al-Athdr f i al-Tardjim w-al--Akhbdr81 (čudesni
ostaci koji se odnose na biografije i novosti) dijelom je hronika, a dijelom
nekrolog.
Od libanskih hroničara citiranih u ovom poglavlju, tri su bila maroniti.
Istifan al-Duwayhi82 (f 1704) odgojen je u seminaru koji
73 Vidi str. 669 i slj.
74 Izd. i prev. Gustav Fliigel, 7 vol. (Leipzig und London, 1835—58).
75 Al-Anwdr al-Qudslyah fi Baydn Addb al-'Ubudlyah, na
marginalijama
njegovog al-Tdbaqdt al-Kubra (Cairo, 1935), vol. I, str. 2. i slj.
76 Za ovo vidi Brookelmann, Geschichte, vol. II, str. 336—8.
11 2 vol. (Cairo, 1925).
78 Za sufizam kao dominantnu crtu islama u otomanskom Egiptu
vidi
Tawfiq al-TawIl, Al-Tasawwuf fi Misr ibbdn al-'Asr al-<Uthmdni {Cairo, 1946),
str. 6—51, 200—232.
79 Prvobitno značenje okean, ova riječ je postala sinonim rječnika.
80 10 vol., Cairo, 1307.
81 Izdanje koje je ovdje upotrijebljeno ima 4 vol. (Cairo, 1322).
82 Ttfrlkh al-Ta'ijah, al-Mdrunlyah, izd. Rashid K. al-
Shartuni (Beirut,
1890).

668
POD OTOMANSKOM UPRAVOM

je osnovao papa Grgur XIII god. 1584. u Rimu radi školovanja ma-ronitskih
studenata za svećenička zvanja. Al-Duwayhi se popeo do najviše crkvene časti,
patrijarhata u svojoj crkvi. Al-Amir Havdar83 (f 1835) bio je član aristokratske
Shihab porodice, koja je Libanu dala mnogo feudalnih upravitelja. Tannus al-
Shidyaq84 (•{-1859) rođen je u blizini Bejruta i bio je sudac pod shihabitskim
emirima. Ali najistaknutiji maronitski — u stvari, libanski — naučnik ovog
perioda bio je, bez sumnje, Yusuf Sanran al-Sam'ani (Assemani, 1687— —1768), još
jedan pitomac Rimskog seminara. Zahvaljujući nastojanjima ovog libanskog
erudite, orijentalne studije, naročito one u vezi sa hrišćanskim sektama,
donekle su popularizovane na Zapadu. Njegov rad u Vatikanskoj biblioteci imao je
za rezultat obogaćenje ove institucije velikim brojem orijentalnih rukopisa,
tako da se ona danas ubraja među najbogatije na svijetu. Al-Sanvanijevo remek-
djelo, Bibliotheca Orientalis85, sadrži njegova ispitivanja o ovim rukopisima na
sirijskom, arapskom, hebrejskom, perzijskom, turskom, etiopskom i jermenskom
jeziku i još je uvijek jedan značajniji informativni izvor o istočnim crkvama.
U Siriji se mogu spomenuti dva pisca koja predstavljaju literarni duh epohe.
To su al-Muhibbi i al-Nabulusi. Oba su bili rodom iz Damaska i mnogo su pisali.
Muhammad al-Muhibbi (f 1699) školovao se u Carigradu i jedno vrijeme bio je
pomoćni sudac u Meki i profesor u svom rodnom mjestu. Njegovo glavno djelo86 je
zbirka od tisuću dvjesta i devedeset biografija slavnih ljudi koji su umrli u
jedanaestom muslimanskom stoljeću (1591—1688). (Abd-al-Ghani al--Nabulusi (f
1731), čija je porodica, kao što ime pokazuje, porijeklom bila iz Palestine,
pripadao je sekti sufija i mnogo je putovao. Napisao je velik broj djela, od
kojih su mnoga ostala neizdatas7. Misticizam je bio centar njegovih zanimanja,
ali njegovi izvještaji sa putovanja, mada najviše govore o svetim mjestima i
legendama u vezi s njima, čine njegov glavni doprinos nauci.
83 Ta'rlkh, izd. Nac'um Mughabghab (Cairo, 1900).
84 Akhbar al-<Ayan ji Jabal Lubndn (Beirut, 1859).
85 4 vol. (Bome, 1719—28).
86 Khuldsat al-Athar /i A'ydn al-Qarn al-Hadi-<Ashar, 4 vol. (Cairo, 1284).
87 Jedno od njegovih posljednjih dijela koje treba da se objavi
govori o
tradiciji, Dhakhd'ir al-Mawdrlth /i al-Daldlah'ala Maw?ađi< al-Hadlth, 4 vol.
(Cako, 1934).

POGLAVLJE LII
IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA
Napoleonov iznenadni napad na Egipat značio je epohu više nego u jednom
pravcu. On označava početak prekida sa prošlošću. S ostalom opremom, francuski
napadač donio je u Kairo prvu arapsku štampariju, koju je zaplijenio u Vatikanu.
Ovo je bila prva štamparija te vrste u dolini Nila. Ona se razvila u čuvenu
Matba'at Bulaq, još uvijek službeni štamparski vladin zavod. Francuski osvajač
ju je upotrebljavao za izdavanje propagandnog materijala na arapskom jeziku.
Pored toga, on je položio temelje nekoj vrsti književne akademije (academie
litteraire) sa bibliotekom. Sve do toga vremena narodi arapskog svijeta uglavnom
su živjeli povučenim, tradicionalnim i konvencionalnim životom, ne postižući
nikakav napredak i ne mareći za progres vanjskoga svijeta. Njih nije
interesovala promjena. Ovaj nagli kontakt sa Zapadom dao im je prvi podstrek
koji im je pomogao da se probude iz svog srednjovjekovnog sna. On je raspalio
intelektualnu iskru, koja je trebalo da' zapali jedan kutak muslimanskog
svijeta.
Kulturna pene- Uviđajući mogućnosti ovog preliminarnog kul-
trnriin- Fnir>nf turnog kontakta, Muhammad 'Ali je počeo da
HUl-tJU,. JZiLjlfJLlL 1-1 l <•• •
poziva francuske i druge evropske oficire za instruktore svoje
vojske. On je otišao dalje od toga i slao je grupe studenata na obuku u Evropu1.
U ovom se on poveo za primjerom otomanskih Turaka. U oba slučaja cilj odlaska
bio je vojni. Ali jezik, jedan od preduslova za vojnu obuku, kada se jedanput
nauči, predstavlja ključ za otvaranje čitave riznice misli — u ovom slučaju
zapadne misli sa njezinim nacionalističkim, demokratskim, naučnim, svjetovnim i
drugim eksplozivnim idejama. Osnivač novog Egipta nastavio je na tlu svoje
zemlje s osnivanjem novih škola ne samo vojnih nego i medicinskih,
farmaceutskih, tehničkih i poljoprivrednih. Na nesreću, od velikog broja
obrazovnih institucija koje je tada Muhammad 'Ali osnovao vrlo mali broj
nadživio je njegovu smrt. 1 Vidi str. 652.

670

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

Njegov unuk 'Abbas (1848—1854) otpustio je sve strane savjetnike i ukinuo sve
strane škole, kao i većinu drugih ustanova evropskog karaktera. Nasljednik
"Abbasov Sa'id (1854—1863) također je bio protivnik zapadnih ideja. Nisu dugo
živjele ni mnoge ustanove koje je osnovao Ismall (1863—1879). Isma'il, koji je u
svojoj vojnoj akademiji zaposlio američke oficire, prvi je osnovao škole za
djevojke u Egiptu. Njegova naklonost prema Zapadu našla je, odraza u narodnoj
izreci da je Egipat bio dio i komad Evrope. Ove škole nisu bile dobro opremljene
ni snabdjevene svim potrebnim stvarima, nisu imale ni specijalnih zadužbina niti
su sistematski popunjavane vrsnim stručnjacima od kojih se moglo izabrati
nastavno osoblje, niti su mogle računati na stalno štampanje udžbenika na
arapskom, koji je bio nastavni jezik. Ipak jedna ustanova koju je osnovao
Isma'il postoji i danas. To je Nacionalna biblioteka, kojoj je on udario temelje
skupivši nešto knjiga iz dvoraca i džamija. Ona danas broji pola milijuna
knjiga. Kraljevsko geografsko društvo Egipta, koje je on takođe osnovao, slavilo
je godine 1950. i 1951. sedamdeset pet-godišnjicu.
U toku Isma'Ilove uprave osnovan je Američki koledž u As jutu (1865), koji
još uvijek radi. Američki koledž za djevojke u Kairu započeo je kao osnovna
škola godine 1861. Sedam godina prije Američka ujedinjena prezbiterijanska
misija započela je svoj rad u Egiptu.
Sirija i Liban Decenij egipatske okupacije nad Sirijom (1831-
—1840)2 čini cijelu epohu u kulturnoj istoriji
te zemlje. Ibrahlm je potkopao moć lokalnih vladara (sing. mvqa-ti'ji), nametnuo
redovne poreze i natjerao na priznavanje prava da i nemuslimani mogu biti
službenici lokalnih vlada3. Za razliku od ranijih sultanovih proklamacija4,
njegova proklamacija, iz godine 1839, o jednakosti pred zakonom članova svih
vjeroispovijesti odmah je stavljena na snagu i stupila je u djejstvo. On se nije
sustezao da upotrijebi silu protiv muslimana u Damasku i Safadu, koji su se
usprotivili promjeni statusa svojih sugrađana zimija. Četiri godine prije objave
njegove proklamacije britanski konzul morao je pod jakom stražom ulaziti na
konju u Damask. Godinu dana poslije objave on se mogao kretati bez pratnje ili
ići kud mu je volja5.
Dokazi nove slobodoumne politike i javne bezbjednosti privlačili su
Evropijane kao nikada prije. Jezuiti, čiji je red papa dokinuo godine 1773,
vratili su se u velikom broju6. Protestantski misionari — britanski i američki —
uspostavili su čvrsto uporište na libari-skom tlu. Godine 1838. osnovana je
domaća protestantska sirijska crkva. Iste godine američki arheolog Eduard
Robinson izvršio je istraživalačku ekskurziju u Palestini, prvu u nizu događaja
koji su,
2 Vidi str. 653.
3 Vidi str. 660.
4 Vidi str. 654.
5 Sirija i Palestina.
6 Isp. str. 657.

UTICAJ ZAPADA

671

najzad, doveli do iskopavanja, tumačenja i publikovanja neprocjenjivog blaga

prošlosti ovih krajeva. Tri godine prije toga štamparija Američke misije
premještena je s Malte u Bejrut. Jezuitska katolička štamparija osnovana je god.
1853. na drugoj strani grada. Ove dvije štamparije još uvijek su najznačajnije
štamparije zapadne Azije. Obadva zavoda izdala su prevode Biblije na novom
arapskom jeziku. Sirija je imala svoju prvu arapsku štampariju prije
ovoga'vremena, još god. 1702. u Alepu. Ovdje su je donijeli hrišćani.
Konzervativnost muslimana, kada je u pitanju njihov stav prema božjoj riječi,
usporila je možda razvoj štamparske industrije. Čak se i danas Koran piše rukom
ili se litografiše, ali se ne štampa. Početak štamparije u Alepu, prve ove vrste
na Istoku, još je uvijek obavijen tajnom. Vrlo vjerovatno je i njoj prethodila
neka evropska štamparija. Najranija arapska štamparija u Evropi pojavila se u
talijanskom gradu Fanu, vjerovatno pod okriljem pape. Od njezinih izdanja
sačuvan je jedan molitvenik iz god. 1514. Liban je imao u jednom od svojih
manastira zvanom Qazhayya sirijsku štampariju, koju je možda donio iz Rima jedan
od onih maronitskih naučnika koji je tamo studirao7. Iz ove štamparije imamo
primjerke Psalama ne samo na sirijskom nego i na arapskom jeziku, štampane
sirijskim slovima8. Treba imati na umu da se sirijskim govorilo u sjevernom
Libanu još krajem 17. stoljeća9.
Američki napori na polju obrazovanja okrunjeni su osnivanjem Sirijskog
protestantskog koledža. To je danas Američki univerzitet u Bejrutu. Jezuitska
odgojna djelatnost, koja je započeta u prvim danima 17. stoljeća10, doživjela je
svoju kulminaciju osnivanjem Univerziteta sv. Josipa u Bejrutu (Universite
Saint-Joseph) godine 1874. Ova dva univerziteta zadržala su vodstvo u odgoju u
tom dijelu svijeta.
Prije nego Američki univerzitet, osnovana je u Bejrutu (1830) Škola za
djevojke, koja i dan-danas radi. Misionari lazaristi, koji su došli u Damask još
godine 1875, osnovali su otprilike poslije dva decenija školu za dječake,
najstariju modernu školu, koja još radi u tom gradu. Ove su škole prethodile
svim modernizovanim državnim školama i služile su kao modeli kasnijim
institucijama, bez obzira da li su u pitanju državne ili privatne. Do današnjeg
dana prednost ima nastava modernih jezika, čak i u domaćim školama, i često su
francuski ili engleski nastavni jezici na višim i stručnim školama. Nastavno
osoblje je uživalo specijalne privilegije, među kojima zaštitu na osnovu
kapitulacija.
Domaće škole, štamparije, novine, časopisi, književna društva, držeći se
evropskih obrazaca, uskoro su se počeli pojavljivati. Egipat je dobio svoje prve
arapske novine god. 1828, kada je Muhammad
7 Vidi str. 668.
8 Garshuni; vidi Hitti, History o/ Syria, str. 546. Pogledaj
kod Louis
Cheikho, »Ta'rlkh Fami al-Tiba'ah fi al-Masriq«, al-Mashriq, vol. III (1900),
str. 251—7, 355—62.
9 Isp. d'Arvieux, Memoires (Pariš, 1735), vol. II, str. 407; v. str. 330.
10 Vidi str. 657.

672

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

'Ali osnovalo al-Waqa'i' al-Misrlyah (egipatski događaji), koje su još uvijek

službeni organ vlade. Sirija je dobila svoje prve novine god. 1858, kada je
Khalil al-Khuri osnovao u Bejrutu Hadlqat al-Akh-bdr (voćnjak novosti). Dvanaest
godina kasnije Butrus al-Bustani (1819—83), koji je rukovodio jednom domaćom
školom i saradivao s američkim misionarima, osnovao je u Bejrutu politički,
naučni i književni dvonedjeljnik al-Janan (vrtovi). To je jedan među mnogim
časopisima koje je on osnovao. Moto koji je on odabrao za svoju novu publikaciju
»Patriotizam je jedan od članaka vjere« dao je formuli novo značenje na arapskom
jeziku. Godine 1876. al-Bustani je započeo izdavati Arapsku enciklopediju
(Dd'irat al-Ma'arif), čijih je prvih šest svezaka on lično dovršio11. Spisi ovog
hrišćanskog naučnika, među kojima se nalazio jedan rječnik i više udžbenika iz
matematike i gramatike, pripremili su put buđenju nacionalne svijesti i počecima
arapskog nacionalnog pokreta. Liban je dostigao najviši stepen naučnog
obrazovanja među arapskim državama zahvaljujući, u velikoj mjeri, više
nastojanjima stranih i privatnih naučnih institucija nego školama koje izdržava
država12. Čak su i danas najviše obrazovne institucije u rukama Francuza i
Amerikanaca. Liban, kao i druge arapske zemlje, pokazao se vrlo prijemljiv za
ovu kulturnu migraciju sa Zapada, u prvom redu zato što njihove dvije
civilizacije, iako se- u izvjesnim važnim tačkama razlikuju, pripadaju istoj
matičnoj struji. Civilizacija Evrope i Bliskog istoka crpu zajedničku baštinu
judej-sko-hrišćanskih i grčko-rimskih tradicija. Od najranijih dana između njih
održavani su sad tješnji sad labaviji društveni i trgovinski kontakti. U stvari,
sve do 14. stoljeća, tj. do prvih dana mamelučke ere, razlika između Istoka i
Zapada bila je više vještačka nego stvarna. Tek u 16. stoljeću, tj. u početku
otomanske ere, njihovi su se pute vi počeli ozbiljno razilaziti. Zapad se
koristio naučnom metodom, kao i njegovim pomoćnim sredstvom, eksperimentom, i
razvio tehnička zvanja koja su urodila većom kontrolom nad prirodnim silama, dok
je Istok ostao ravnodušan prema svemu tome. Krajem 18. stoljeća razlika je
dostigla najvišu tačku, i dvije su se kulture počele ponovo zbližavati13.
U ovom procesu unakrsnog kulturnog oplođivanja Irak nije odigrao nikakvu
značajniju ulogu. Katoličkim misionarima bio je dozvoljen ulazak u Bagdad i
Basru još u 17. stoljeću, ali oni nisu ostavili nikakav uticaj na njegovo
muslimansko društvo. Od Iračana jedva da je iko, izuzev njihovih oficira i
državnih službenika, koji su bili školovani u Carigradu, bio izložen uticaju
modernih ideja, a i one su bile specijalnog tipa. Zemlja je, međutim, bila širom
otvorena trgovinskoj penetraciji. Kada su Britanci učvrstili svoj položaj u
Perzijskom zalivu, trgovinska penetracija konačno je dovela do političke
penetracije, i zemlja je bila uvučena u krug svjetskih zbivanja.
11 O njemu se više nalazi kod Jurji Zavdan, Tardjim Mashdhlr, al-Sharq
H al-Qarnal Tdsi< 'Ashar (Cairo, 1903), sv. II, str. 24—31.
12 Mathews d A/krawi, str. 407.
18 Sarton, Introduction, III, str. 21—2.

UTICAJ ZAPADA
673
Politička Ibrahimova invazija Sirije i Napoleonova inva-
penetracija ziJa E§iPta dale su> u Jednom smislu, iste re-
zultate: one su učinile kraj starom poretku de-
centralizovane vlasti u objema zemljama i otvorile su novu eru cen-tralizovane
zavisnosti. Više nego to, one su bacile ove zemlje u žarište stranih
imperijalističkih rnahinacija. Ekspanzionističke težnje velikih sila počele su
se tu sukobljavati više nego igdje drugdje. Osobito je bilo jako rivalstvo
između Engleske i Francuske, jer je svaka, iz istih razloga, nastojala da
preuzme odlučujući uticaj u egipatskim i sirijskim poslovima, tj. da osiguraju u
najvećoj mjeri prednost u trgovini s Indijom i Dalekim istokom. Uzroke mnogih
ratova u 19. stoljeću treba tražiti na Bliskom istoku. Jedan od uzroka Kninskog
rata (1854—6) bila je činjenica da su Francuska i Rusija polagale prava na
zaštitu svetih mjesta u Palestini.
Otvaranje Sueckog kanala godine 1869. povećalo je stratešku važnost ovih
zemalja i ubrzalo njihov ponovni ulazak u centar svjetske trgovine i svjetskih
zbivanja. Kanal je ubrzo postao integralni dio žile kucavice internacionalnih
komunikacija i nadoknadio je gubitak nastao otkrićem puta oko Rta dobre nade14.
Kopanje Kanala, dugog sto milja stajalo je oko 20,000.000 funti. Najveći dio
novca skupljen je putem javnih upisivanja u Evropi, u prvom redu u Francuskoj.
Kedivskih dionica bilo je 176.602, a svaka je koštala 20 funti. Njih je godine
1875. otkupila Britanska vlada.
Britanska okupacija V Egiptu je Isma'ilova rasipnost za čije je vla-
Eaivta da vine bio otvoren Kanal, dovela zemlju do
bankrotstva i, konačno, do evropske intervencije. Kao
naknadu za Isma'ilovu velikodušnu ponudu da će udvostručiti egipatski danak,
Porta je dala 1866 i 1873) pravo primogeniture njegovoj porodici i titulu
kediva15, koja se skoro izjednačila sa priznanjem suvereniteta. God. 1879.
Engleska i Francuska su uspostavile dvostruku kontrolu nad zemljom, i kediv je
bio svrgnut. U međuvremenu su u oficiru Ahmadu Arabiju, koji je bio seljačkog
porijekla16, našle branioca žalbe vojske, čiji su komandni kadar sačinjavali
većinom Čerkezi, i seljaštvo, koje je patilo od teških nameta, novačenja i
kuluka (corvee), po kojem je vlada mogla prisiliti svakog sposobnog muškarca da
radi za malu ili nikakvu platu na javnim radovima, često sumnjive koristi.
Ustanak je brzo ugušen pobjedom Britanaca kod Teli el-Kebira (al-Tall al-Kabir)
13. septembra 1882. godine, i protjerivanjem 'Arabija17. Ova je okolnost
omogućila Britancima da okupiraju zemlju, koja je ipak nominalno ostala pod
turskom vlašću sve do prvih dana izbijanja prvog svjetskog rata, ka-
14 Vidi str. 655—6.
15 Perz. khadiiv, gospodar, vladar, arapski tekst fermana,
vidi Zavdan,
Ta'rlkh Misr, vol. II, str. 206—8.
16 Više o njemu pogledaj kad Zaydan, Tardjim, vol. I, str. 229—52.
17 Kako je jedan Englez odbranio 'Arabijev slučaj, pogledaj kod
Vilfrida
S. Blunt, Secret History of the English Occupation of Egypt (New York, 1922),
str. 323—63.
43 — Istorija arapa

674

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

da je Engleska proglasila Egipat svojim protektor atom. Kediv Ab-bas Hilmi bio
je tada izgnan, a njegov stric Husayn Kamil naslijedio ga je sa titulom
sultana1*1 Fu'ad, koji je naslijedio godine 1917. svoga brata Husavna, proglašen
je za malika (kralia) u februaru 1922, kada je protektorat završen, a
objavljivanjem ustava Egipat proglašen nezavisnim. Ovaj ustupak Englezi su
učinili poslije velikih borbi domaćih ljudi. Vođa nacionalista Sa d Zaghlul bio
je 'Arabijev pristalica i, kao i on, ponikao je iz seljačke porodice, ali je bio
sposobniji i visoko obrazovan čovjek. Godine 1919. ovaj vatreni pravnik, učenik
Jamal-al-Dlna al-Afghanija i raniji urednik a!-Waqa'i' al--Misriyah za vrijeme
Muhammada Abduha19, zatražio je dozvolu od Britanaca da napusti zemlju i da sa
jednom delegacijom (wajd) brani njezinu stvar na Mirovnoj konferenciji u Parizu
i Londonu, ali je bio odbijen i poslan na Maltu. Taj ga je podvig odmah učinio
nacionalnim herojem. Napori njegovi i njegove stranke krunisani su uspješno god.
1936, kada je potpisan anglo-egipatski sporazum kojim se utvrđuje povlačenje
okupacionih britanskih snaga u zonu Kanala i prepušta britanska odgovornost za
život i imovinu stranaca brizi egipatske vlade, kao i pružanje uzajamne pomoći
protiv neprijatelja koji bi se usudio Koristiti luke, aerodrome i druga sredstva
komunikacija.
Beskrvni državni udar godine 1952. svrgnuo je Fu'adovog sina kralja Faruqa,
dokinuo monarhiju i doveo god. 1954. do osnivanja Republike, kojoj na čelu stoji
pukovnik Jamal 'Abd-al-Nasir (Nasser), koga je njegovo junačko držanje protiv
izraelskih, britanskih i francuskih napadača god. 1956. podiglo na rang
panarapskog heroja. On je od toga vremena izvršio političke i ekonomske reforme
socijalističkog tipa.
i hri U arapskom Polumjesecu politička intervencija
° dobila je oblik mandata, tako da su se Britanci
poslije prvog svjetskog rata učvrstili u Palestini i Iraku, a
Francuzi u Siriji i Libanu. Interesi Francuza zasnivali su se na ekonomskoj
računici, nekoj vrsti političkog prestiža kao protuteži britanskom uticaju i na
tradicionalnom prijateljstvu (amitie traditionnelle), koje je vuklo svoje
porijeklo još iz doba krstaških ratova20, a koje je potvrđeno kapitulacijama
Sulejmana Veličanstvenog Franji I21. Francuske trupe su se god. 1860. iskrcale
uz pristanak velikih sila na libanskoj obali da zaustave dalji pokolj zavađenog
stanovništva22.
Administracija ovih mandatora, nazvanih klasa A, nije zadovoljila
postavljeni ideal u odredbama Lige naroda da je blagostanje povjerenih naroda
»sveta dužnost civilizacije« i da je glavna briga
18 Pogledaj tabelu na str. 653. br. 21.
19 Vidi str. 676—8.
20 Vidi str. 537.
21 Isp. str. 655.
22 Vidi str. 661—2.

UTICAJ ZAPADA gfjlj

mandatorske sile da dadne takav savjot i pomoć koji bi bili potrebn da se
postigne potpuna samostalnost. Naročito su bile nezgodne žalbt Sirijaca, koji su
optuživali francuske službenike da se služe istin: kolonijalnim metodama kao u
sjevernoj Africi, da im domaća vlada služi samo kao fasada, da neće da priznaju
buđenje nacionalne svijesti, da ometaju upotrebu arapskog jezika, da umanjuju
vrijednost domaće valute time što je vežu uz franak, da podbadaju jednu stranku
iii sektu protiv druge i da prilaze represivnim mjerama, kao što su špijunaža,
zatvaranje i progon23. Podjela zemlje na više državica (etats) radi
administrativnih ciljeva i prepuštanje sandžaka Aleksan-drete Turskoj uoči
drugog svjetskog rata bili su još veći uzroci nezadovoljstva. Sve blagodeti koje
su na mandatorskim teritorij ama proistekle možda zahvaljujući održavanju reda i
zakona, poboljšanju Komunikacione mreže, proširenju obradivog zemljišta,
olakšanju širenja prosvjete, zavođenju savremenog načina upravljanja, moder-
nizovanju društva nisu bile dovoljne da zaustave talas sve većeg nezadovoljstva.
Buna je izbila u Džabal-al-Duruzu jula 1925. Ubrzo se proširila na Damask i
okolne gradove. Reakcija koja je ovako- započela nije prestala sve dok
posljednje francuske trupe nisu bile istjerane godine 1945. sa sirijskog tla.
Poslije dvije godine i Liban, koji je u početku održavao prijateljske odnose sa
francuskim mandatorom, uspio je da ga se oslobodi i da se proglasi republikom.
Irak je još prije zauzeo neprijateljski stav prema britanskom mandatoru.
Pobuna u god. 1920, koja je započela među plemenima na donjem Eufratu i u svetim
gradovima Nadžafu i Karbali24, navela je Britance da indirektnu upravu zamijene
direktnom. Faysal drugi sin kralja Husavna25, okrunjen je u augustu 1921.
god. za ustavnog kralja Iraka pošto je zauzimao improvizirani sirijski pri-jesto
od 8. marta do 25. jula 1920. god. Slijedilo je više ugovora. U najvažnijem od
njih, onome iz decembra 1927, Britanija je priznala Iraku autonomiju, i s njim
je sklopila 25-godišnji savez. Ugovor iz juna 1930. bio je odlučujući: Britanija
se odrekla svojih mandator-skih prava i priznala je pun suverenitet Iraku26. Sve
zasluge za ovaj uspjeh treba pripisati državničkim sposobn/ostima kralja Favsala
I (1921—33), čiji se režim, ubrzo poslije njegove smrti, ipak diskredi-tovao. U
važnom puču god. 1958. Faysal II (1939—1958) ubijen je
23 George Antonius, Arab Awakening (Filadelfija, 1929), str. 372—
6; Albert
H. Hourand, Syria and Lebanon (Oxford, 1946), str. 176—8.
24 Fhilip W. Ireland, tlrdq: A Study in Political Development
(New York,
1938), str. 266—76.
Husayn iz al-Hidžaza
•Abdullah iz Tranj s Jordana
1. Favsal iz Iraka (f 1933)
i
2. Gha'zi (f 1939)
i
3. Faysal II (r. 1935; 1939—58).
26 Ireland, str. 409—18; za arapski tekst ugovora pogledaj 'Abd-al-
Razzaq al-Hasani, Ta'rlkh al-<Iraq al-Siyasi (Raghdad, 1948), vol. II, str. 197—
204.
43'

676

POD OTOMANSKOM UPRAVOM

sa svojim namjesnikom stricem i ministrom predsjednikom. Tada su postavljeni

temelji republici socijalističkih tendencija.
, . Arapski narodi su u ovo vrijeme predstavljali
prividan paradoks: na jednoj strani opirali su se evropskom nadiranju, dok su na
drugoj primali i usvajali evropske ideje i tehniku. Nove tekovine iz Evrope bile
su iskorištavane u borbi protiv Evropljana. Od bezbroja novih ideja donesenih sa
Zapada, bez sumnje, najmoćnije su bile nacionalizam i politička demokrati ja.
Prihvatanje ideje nacionalizma dalo je pod-streka principu samoopredjeljenja, pa
su oba dovela do borbe za nezavisnost od tuđe vladavine. U međuvremenu, nova
ideologija sa Zapada, sa njezinim isticanjem svjetovnih i materijalnih vrednota,
i važnost koju ona pridaje etničkim omeđavanjima i geografskim granicama išle su
u raskorak sa najdražim islamskim tradicijama, sa njegovim predstavama o
vjerskoj univerzalnosti, političkoj teokratiji i ekskluzivnom suverenitetu.
Panislam, prije nego panarabizam. bio bi ideal kome muslimani treba da teže.
Sukob se vodio na internim^ kao i na eksternim linijama. U Egiptu je posljednjih
decenija 19. stoljeća intelektualna klima bila podesna za prihvatanje i širenje
novih ideja, uglavnom zahvaljujući spisima i govorima slobodoumnog reformatora
Muhammada 'Abduha (1849—1905), koji se uspeo na položaj muftije, najviši vjerski
položaj u svojoj zemlji. Učitelj Muhammada 'Abduha bio je Jarnal-al-Dln-al-
Afghani (1839—97), prvi glavni pokretač uvođenja modernih ideja u islam27. Rođen
u Afgani stanu, Jamal-al-Din boravio je u Indiji, Meki i Carigradu prije nego se
nastanio u Egiptu, gdje se pridružio pokretu koji je kulminirao u 'Arabijevu
ustanku28. Muhammad 'Abduh bio je prognan u Siriju zbog učešća u ovom ustanku.
Dekadensa u islamu teško je pritiskivala njegovo srce i dušu. On je pošao za
ibn-TaymIyom29 u osuđiva-nju sujevjerja i mnoštva drugih stvari koje su kaljale
vjeru. Njegove odredbe su obuhvatale intelektualno i političko ponovno
oživljavanje vjere, zajedno sa političkim ujedinjenjem pod jednim vr hovnim
glavarom. Čovjek koji je studirao i predavao u al-Ahzan' i koji je sa Jamal-al-
DInom izdavao arapske novine u Parizu, tvrdio je da, u osnovi, ne postoji sukob
između islama i nauke. On je tumačio izvjesna mjesta Korana racionalistički i
priznavao je nedostatnost i nesposobnost islamske skolastike30. Dok je Jamal-al-
Din zastupao političku revoluciju, Muhammad 'Abduh se zauzimao zć. vjersko
oživljavanje da bi izazvao reformu. Više nego ikoji drugi moderni pisci, ova. su
dva čovjeka doprinijela razbijanju skolastičke.
27 O modernizmu u islamu pogledaj H. A. R. Gibb, Moderns Trends
in
Islam (Chicago, 1945), str. 39. i slj.
28 Vidi str. 673. O njemu više pogledaj kod Charles
C. Adams, Islam
and Modernism in Egypt (London, 1933), str. 4. i slj.; Zaydan, Tarajim, vol. II,
str. 54—66.
29 Vidi str. 620.
30 Pogledaj više o njemu kod Muha;mmad Rashid Rida, Tar'rlkh al-
Ustddh
al-Imam al-Shaykh Muhammad 'Abduh, 3 vol. (Cairo. 1324); Adams, str. 106—10.

UTICAJ ZAPADA

677

čahure u koju se bio začahurio islam još od srednjovjekovnih vremena. Mada ni

jedan ni drugi nisu u potpunosti ostvarili ono što su bili naumili, ipak su
obojica ostavili intelektualno pokoljenje koje je u svoje redove ubrajalo Qasima
Amina (-f-1908.), koji je prvi žestoko napao poligamiju, razvod braka i nošenje
žara31, i Muhammada Ra-shida Rida (-j-1935), rođenog u Kaiamunu, u sjevernom
Libanu, koji je otišao u Egipat 1897, izdao djela Muhammada 'Abduha311, napisao

s
MUHAMMAD 'ABDUH, moderni egipatsfki .reformator
njegovu biografiju i nastavio njegov rad u časopisu al-Mandr. Rekonstrukcija
arapskog društva na demokratskim političkim osnovama i izmirenje islama i
modernog svijeta najveće su dvije zadaće sa kojima se suočava savremena
generacija.
:11 Njegov Tahrir al-Mar'ah (emancipacija žene) (Cairo, 1316) preveo
na njemački O. Rescher. (Stuttgart, 1928).
32 Glavno medu njima bilo je: Tafslr al-Qur'dn al-Haklm, 8 vol.
(Cairo, 1346).

678

POD OTOMANEKOM UPRAVOM

Nacionalizam Arapski nacionalizam započeo je na jednoj Širo-

ko] osnovi --na postavci da su svi narodi koji
govore arapski jCdan narod. On je započeo kao čisto intelektualni pokret.
Njego;Ti pioriri većinom su sirijski intelektualci, tačnije, hriš-ćanski
Libanci, obrazovani na Američkom univerzitetu u Bejrutu i na radu u Egiptu33.
Prva njegova ispoljavanja sedamdesetih godina prošlog stoljeća ispoljila su se u
živom interesu za arapske klasike i ispitivanju islamske istorije. Svijest o
prošloj slavi Muslimanskog carstva i o briljantnim kulturnim dostignućima Arapa
govorili su u prilog daljih mogućnosti. Političko buđenje došlo je poslije
intelektualnog. Politička pasivnost ustupila je mjesto političkoj aktivnosti.
Odjedanput je, u toku stoljeća, promjena postala sveopćom željom. Svugdje se
pokret počeo odupirati imperijalizmu Zapada.
Nije dugo prošlo, a ovaj nastajući panarapski pokret suočen je sa raznim
lokalnim problemima. U Egiptu mu je glavna zapreka bila britanska okupacija.
Opozicija britanskoj upravi počela je da apsorbira egipatske interese.
Mjestimično i povremeno pojavljivao se i egipatski nacionalizam, odvajajući se
od arapskog, stvarajući provincijske poglede. Egipat je Egipćanima postao bojni
poklič novog poietRa. Sa daljim rasparčavanjem arapskog Istoka, koje je
uslijedilo poslije prvog svjetskog rata, arapski nacionalizam pretrpio je
razjedinjenost. U Siriji on je usredsredio sve svoje snage protiv na-turanja
francuskog mandata. Liban, koji je u početku bio naklonjen irancuskom mandatu, u
drugom svjetskom ratu postao je isto tako ogorčen. Slično je neprijateljski stav
prema britanskom mandatu niegovom pomoćniku političkom cionizmu - - koji je
poslije završio u stvaranju Izraela - - i u Palestini stvorio lokalni tip
nacionalnog osjećaja. I mali Transjordan, koji su Britanci u februaru 1921.
odvojili od južne Sirije i stvorili novu državu pod emirom Amir 'Abdul-lahom,
razvio je u izvjesnoj mjeri svoju vlastitu nacionalnost. Njegovim stvaranjem
trebalo je da se zadovolji 'Abdullah, koji je bio uvrijeđen zbog svrgnuća svoga
brata Favsala, i da on vrši ulogu campon-države protiv Beduina. Amir je god.
1946. postao kralj Trans-jordana, a god. 1949. poglavar hašimitskog kraljevstva
Jordana (al--Mamlakah al-Urdunniyah al-Hashimlyah). Jako izraženi irački
nacionalizam rodio se dvadesetih godina ovog stoljeća u velikoj mjeri tvao
reakcija protiv britanskog imperijalizma.
Dok se nacionalizam borio protiv stranih sila, politička demo kratija je
vodila borbu protiv domaćeg feudalizma. Sloboda je imala unutrašnje i vanjske
protivnike. Na čitavom arapskom Istoku feudalizam je i dalje bio dominantna
društvena crta sa političkim komplikacijama. Sistem je stavio u centar poglavice
koji su držali vlast putem nasljedstva. Oni su u svom posjedu imali ogromna
zemljišta Najprije su ta zemljišta držali mugati'ji's34, kako su bili nazivani u
Libanu i Siriji, postavljeni, a ne rođeni vazali. Njima su porezi davani u zakup
i oni su čak mogli i kažnjavati. Kako su ovi vazali stekli bogatstvo, i njihova
je služba postala nasljedna. Dspostavijanje

33 Antonius, str. 79—86.

34 Vidi str. 670.
UTICAJ ZAPADA

679

i funkcionisanje jedne demokratske forme vladavine protiv takve pozadine nije

bio lak zadatak. Traženje nove političke strukture još nije završeno. U
političkom, jednako kao i u društvenom i ekonomskom pogledu, arapski Istok je
još u prelaznom stanju.

Težnja ka ujedinjenju
Ako je prvi svjetski rat otrgnuo arapske sastavne dijelove od Otomanskog Carstva
i usmjerio ih na put potpunog nacionalizma ili po-lunacionalizma, drugi svjetski
rat, zajedno sa prijetećim političkim cionizmom, na koji Arapi svugdje gledaju
kao na nametljiv i nasrtljiv pokret, doprinijeli su sve većem i užem zbližavanju
ovih dijelova. Zajednički interes i neprestano rastući osjećaj solidarnosti
našli su izraza u paktu Lige arapskih država, potpisanom u Kairu u martu 1945.
Pakt pokazuje čvrstu namjeru unapređivanja saradnje među članicama državama u
stvarima koje se odnose na prosvjetu, trgovinu i komunikacije. On predviđa
savjetovanja u slučaju napada na ma koju članicu državu i zabranjuje upotrebu
sile u izmirenju spornih pitanja među njima. Prvobitnom članstvu Lige, u kojoj
su bili Egipat, Sirija, Liban, Irak, Trans Jordan (sada Jordan), pridružile su
se novoproglašene nezavisne države Maroko, Tunis, Libija, Sudan, Mauretanija,
Kuvajt i Alžir. Beskrvni vojni puč god. 1961. raskinuo je slabi trogodišnji
lanac koji je vezao Siriju s Egiptom i činio Ujedinjenu Arapsku Republiku35.
Jemen, koji se nije bio čvrsto povezao s Unijom, uskoro se poveo za primjerom
Sirije i u jesen 1962. god. doživljen je još jedan od onih vojnih udara
svakidašnjih na Bliskom istoku, kojemu je bio cilj da mjesto imamata —
kraljevstva — uspostavi republiku sa socijalističkim tendencijama.
Osnivači treće monoteističke religije, baštinici drugih dviju, sudionici sa
Zapadom u grčko-rimskoj kulturnoj tradiciji, oni koji su visoko nosili luču
prosvjete kroz čitav srednji vijek, velikodušni do-prinosioci evropskoj
renesansi, narodi koji govore arapski zauzeli su svoje mjesto među probuđenim,
progresivnim i nezavisnim narodima modernoga svijeta. Sa svojom bogatom baštinom
i nenadmašnim prirodnim petrolejskim izvorima, oni treba da budu sposobni da
čine značajan faktor u materijalnom i duhovnom napretku čovječanstva
35 Pogledaj za skorašnji razvoj ovdh arapskih zemalja Philip K.
Hitti, The Near East in History (Prmceton, 1961), str. 514—42.
_»HHKO;IA m:, iv. umu

POVODOM DRUGOG IZDANJA

Pred nama se pojavljuje drugo fototipsko izdanje Istorije Arapa od
najpoznatijeg savremenog arapskog istoričara Filipa Hitija (Hitti).
Arapi imaju bogatu i dugu istoriografsku tradiciju, koja u pisanom obliku
seže sve do VIII vijeka. Njihova klasična istoriografska djela odnose se kako na
istoriju samih Arapa, tako i na istoriju drugih naroda sa kojima su Arapi,
odnosno, šire, Semiti, tokom više posljednjih milenija dolazili u dodir. Najzad,
neka njihova istoriografska djela počinju još od mitskih vremena „pojave" prvog
ljudskog para na zemlji - Adama i Eve.
Prvi istoriografski zapisi kod Arapa, oni koji su mogli imati oblik
poslanice, biografije ili pak šireg istoriografskog djela, javljaju se u IX
stoljeću. Među tim prvima i najznačajnijim istoriografima bio je Ibn Hišam
(ibn--Hišam) (umro 834), koji se naslanja na djelo Abu Ubejde (abu-cUbayda)
(umro 825), a zatim slijede krupni i plodni istoriografi i hroničari poput al--
Balazurija (al-Baladuri) (umro 892), Jakuta (Yaqut) (umro 889), Ibn Kutej-be
(ibn-Kutayba) (umro 889), al-Jackubija (al-Yacqubi) (umro krajem IX stoljeća),
al-Tablija (at-Tabli) (umro 923), al-Mas'iidija (al-Mas^di) (umro 956), al-
Isfahanija (al-Isfahani) (umro 961), al-Isbehanija (al-Isbaham) (umro 967),
Miskavejha (Miškawayh) (umro 1030), Ibn Asakira (ibn-cAsa-kir) (umro 1177), Ibn
al-Esira (ibn-al-Atir) (umro 1234), Ibn Batute (ibn-Batuta) (umro 1378), Ibn
Halduna (ibn-Haldun) (umro 1406), al-Makrizija (al-Maqrizi) (umro 1442), Ibn
Tagri-Berdija (ibn-Tagri-Birdi) (umro 1469), al-Sujutija (as-Suyuti) (umro
1505), sve do al-Džebertija (al-ćabarti) (umro 1825).
Pored navedenih živio je i djelovao srazmjerno mnogo veći broj istorio-
grafa i hroničara u klasičnoj, srednje vjekovnoj i novijoj arapskoj istoriji,
tako da je Filip Hiti imao pred sobom ogroman izvorni istoriografski materijal,
koji je on, da to odmah naglasimo, značalački i s velikim marom koristio, kao
istoriografsku građu i literaturu zapadne provenijencije. Tako se Filip Hiti ne
nado vezu je tek hronološki na bogato istoriografsko nasljeđe o prošlosti Arapa,
nego se istinski na njega naslanja, značajno ga obogaćujući i ozbiljno
unapređujući.
Krupni orijentalista, vrstan poznavalac kulturne, književne, umjetničke,
političke, ekonomske i društvene istorije semitskih naroda, a posebno Arapa od
prvog pomena njihovog imena pa sve do savremenosti Filip Hiti rođen je u Šemlanu
(Liban) 1886. godine. Poslije osnovnog i srednjeg školovanja, studirao je na
Američkom univerzitetu u Bejrutu, a potom na Ko-

682

POVODOM DRUGOG IZDANJA

lumbijskom univerzitetu u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je doktorirao iz

oblasti orijentalne filologije pa postao profesor. Poslije Prvog svjetskog rata
predavao je istoriju Arapa na Američkom univerzitetu u Bejrutu, a zatim se
ponovo i uglavnom trajno vratio u Sjedinjene Američke Države i radio na
Prinstonskom univerzitetu, najprije kao prof. Istorije Arapa, a kasnije i kao
šef odsjeka orijentalne filologije. Poslije penzionisanja 1954. godine, predavao
je na Harvardskom univerzitetu.
Filip Hiti je umro 1978. godine.
Ovaj uporni i sistematični istraživač arapske istorije, kulture,
književnosti i jezika, iako je najveći dio života proveo izvan arapskog svijeta,
nikad s njim nije prekidao veze; štaviše, u više mahova je preduzimao čitava
studijska putovanja po arapskim zemljama da bi bio u toku događaja i upoznao se
sa najnovijim rezultatima arapskih istraživača u oblasti istorije u najširem
smislu. On je bio veliki i angažovani zastupnik Arapa u svijetu, njihove
istorije i kulture i svih problema s kojima se oni u ovom vijeku sučeljavaju.
Najznačajnije djelo Filipa Hitija je Istorija Arapa. Potom su takođe
značajna njegova djela: Kratka istorija Arapa, Istorija Sirije, Libana i
Palestine, Liban u istanji, Glavni arapsko-islamski gradovi, Islam kao način
života, Stvaraoci arapske istorije, Književnost Istoka, kao i veliki broj
studija objavljenih po raznim istorijskim i filološkim časopisima. Filip Hiti je
svoja djela pisao i objavljivao na engleskom jeziku.
Prvo izdanje opširne Istorije Arapa pojavilo se 1937. godine. Od tada je
ovo djelo doživjelo, što na engleskom što u prevodu na više stranih jezika,
nekoliko desetina izdanja. Pošto nismo imali pri ruci sva brojna i sve novija
izdanja ove izvanredne knjige, to sa odgovornošću prihvatamo izjavu samog autora
da je svako novo izdanje ove knjige drukčije od prethodnog, da je o-bogaćivano
novim i tačnijim podacima i novim bibliografskim jedinicama, kao i da su u
svakoj prilici uvažavane sugestije, ocjene, kritike i primjedbe stručnjaka i
čitalaca, koje su mogle doprinijeti višem stručnom i naučnom nivou knjige. Sve
je to još više učinilo da ovo djelo, poslije više od pola vijeka od njegove
pojave, i danas ima punu naučnu, stručnu i opštekulturnu aktuel-nost, te
predstavlja nezaobilazni izvor informacija, analiza i predstava o sveukupnoj
istoriji Arapa.
Već prvi arapski ocjenjivač ove knjige, zapravo njen prilježni prevodilac
M. M. Nafi, a prevodioci najčešće dobro ocijene djelo koje prevode, u predgovoru
prvom izdanju 1946. godine duhovito i tačno primjećuje da je Filip Hiti, kao
Arapin po rođenju, hrišćanin po vjerovanju i zapadnjak po kulturi, uspio da se
sačuva od isključivosti porijekla, religioznih poriva i pečata strane kulture,
ostavši prije svega naučnik, istoričar i intelektualac koji prije svega zastupa
ono u što vjeruje. On takođe ističe da je prvi dio knjige, koji obrađuje
preislamski dio arapske istorije, gotovo jedinstven u okviru svega što je o tome
napisano; istu ocjenu daje i o četvrtom dijelu koji se odnosi na „Arape u
Evropi".
Istorija Arapa Filipa Hitija nije „obična", tradicionalno pisana
politička, vojna i eventualno društveno-ekonomska istorija, nego je to u veoma
znatnoj mjeri istorija kulture i civilizacije, književnosti i umjetnosti, nauke
i

POVODOM DRUGOG IZDANJA

683

tehničkih dostignuća. Čisto političkoj istoriji posvećeno je, srazmjerno

drugačijim istorijama, malo prostora i ona prije svega služi kao okvir za
predstavljanje onoga što čini stvarnu istoriju jednog ili drugog naroda -
materijalno i duhovno stvaralaštvo, kulturni i intelektualni život.
Istorija Arapa Filipa Hitija se lako i sa zanimanjem čita, ona je na
izvjestan način popularno pisana, ali je, istovremeno ozbiljno naučno utemeljena
i bogato i znalački dokumentevana.
Drugo fototipsko izdanje ove knjige na našem jeziku neće otkloniti sve
nedostatke prvog izdanja, ali će značajno stručno i naučno poboljšanje imati u
kompetentnom transliterarnom indeksu imena, koji su uradili naš prvi stručnjak
za tu oblast prof. dr Srđan Janković i njegovi saradnici.
Prof. dr Sulejman Grozdanić

rena 6i6.niOTeK* HHKOJi \ IKCJ1A"-