Istorija arapa

FILIP HITI ISTORIJA ARAPA OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANAS DRUGO FOTOTIPSKO IZDANJE S engleskog preveo PETAR PEJČINOVIĆ „HMKOJlA

TECJlA"-IHttII

Naslov originala PHILIP K. HITTI HISTORY OF THE ARABS FROM THE EARLIEST TIMES TO THE PRESENT Eighth Edition LONDON MACMILLAN AND CO LTD New York - St. Martin's press 1964. ' Pogovor Prof. dr Sulejman Grozdanić Registar sa transliteracijom Prof. dr Srđan Janković CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 953+930.85(=927) HITTI, Philip K. Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas / Filip Hiti ; s engleskog preveo Petar Pejčinović ; [pogovor Sulejman Grozdanić]. — 2. fototipsko izd. Sarajevo : „Veselin Masleša", 1988. - 748 str. : ilustr. ; 20 cm. -(Biblioteka Posebna izdanja „Veselin Masleša") Prevod djela: Historv of the Arabs from the earliest times to the present Philip K. Hitti. - Povodom drugog izdanja: str. 681-683. - Registar. ISBN 86-21-00231-0 I. HITI, Filip Inv. br. Od Ibrahima Rif ata, »Mir'at al-Haramavn« ZAVJESA NA VRATIMA KABE U MEKI Na njoj se nalaze natpisi koranskih sura l, 106 i 112 Najuočljiviji natpis iznad središta je prvi dio sure 48, stih 27 (Fronitispi-s)

Posljednje tri godine u arapskom svijetu karakterišu političke prilike istorijskog značaja. Mauretanija i Alžir su se oslobodili Francuske, Kuvajt — uz izvjesna ograničenja — Britanije. Sirija je raskinula s Ujedinjenom Arapskom Republikom, a poslije nje je to isto učinio Jemen. Političke promjene su obično odraz društvenih i €:konomskih poremećaja i ponekad izazivaju njihovu reakciju. I doista, čitavo ovo područje bilo je i ostaje u prelaznom stanju. U ovom izdanju nastojali smo da damo prostora napomenama — doduše one su kratke — u vezi s ovim važnim promjenama u nadi da će one povećati korisnost ove knjige i studentima i običnom čitaocu. U međuvremenu smo iskoristili priliku da razjasnimo neka nejasna mjesta i da ispravimo dosad neprimijećene pogreške u tekstu, napomenama i geografskim kartama. Decembar, 1962. P. K. H, PREDGOVOR SEDMOM IZDANJU

Veliki interes za arapske narode i zemlje — mjeren prostorom koji mu ustupa dnevna štampa — kao i interes naučnika koji potvrđuje velik broj izdatih knjiga, još uvijek raste. U toku posljednje Četiri godine, poslije štampanja šestog izdanja, pojavilo se više djela koja obrađuju istoriju, kulturu, književnost i razne aspekte života Arabljana i naroda koji govore arapskim jezikom nego možda i u jednom drugom vremenski odgovarajućem periodu čitavog njihovog postojanja. Za pojavu ovako velikog broja djela karakteristična je činjenica da su većinu i napisali Arapi na arapskom jeziku. Autor se, međutim, trudio da ide ukorak sa napredovanjem u istraživanjima na ovom području. On je također s vremena na vrijeme preduzimao putovanja u sve veće zemlje o kojima se govori u knjizi. Za sve vrijeme on je imao na umu mogućnosti popravljanja njezina sadržaja. Kao i u ranijim izdanjima, statistički i drugi podaci koji su zastarjeli ispravljeni su prema današnjem stanju stvari. Nova izdanja knjiga koja se navode u napomenama zamijenila su stara, netačno dati podaci su ispravljeni. Velika je pažnja posvećena svim sugesti-jma profesora, naučnika i čitalaca sa svih strana svijeta u vezi sa poboljšanjem sadržaja. Nadajmo se da će rezultat te pažnje povećati vrijednost i pojačati korisnost knjige kao udžbenika i općeg priručnika. Mart, 1962. P. K. H. PREDGOVOR ŠESTOM IZDANJU Kao i u ranijim izdanjima — izuzevši peto — promjene se u šestom izdanju uglavnom tiču ispravaka štamparskih grešaka i manjih omaški. Izvjesne konstatacije i navedena literatura pretrpjele su promjene zahvaljujući novim istraživačkim radovima. Dužna pažnja poklonjena je recenzijama knjige u naučnim časopisima, među kojima recenzije prevoda djela, u prvom redu na arapski, španski i urdu. Interesovanje naučnika za narode koji govore arapskim jezikom i za njihove zemlje znatno je poraslo i na Istoku i na Zapadu u toku posljednjih nekoliko godina tako da promjene koje je zahtijevalo ovo izdanje prevazilaze promjene prethodnog. Samo je malo strana ostalo bar u nečem nepopravljeno. Radikalne promjene odnose se na predislamska kraljevstva Južne Arabije (str. 64— 67), gdje su nedavno izvršena nova naučna istraživanja. Na više geografskih karata dodata su nova imena koja se spominju u tekstu, dok su na karti str. 616 granice nanovo određene. Što se tiče petog izdanja, glavna se promjena ticala dodavanja novog, VI, dijela, koji nosi naslov »Pod otomanskom upravom«. Taj dio dopunjava istoriju Arapa do današnjih dana. Pisac izražava svoju zahvalnost naučnicima, kolegama, čitaocima i prijateljima (kojih ima mnogo da bi se mogli nabrojati), svima dakle, koji su mu lično i velikodušno saopštili svoje poglede i sugestije radi popravljanja kako bi knjiga što bolje koristila. Novembar, 1955. P. K. H. PREDGOVOR PETOM IZDANJU Kao odgovor na molbe kritičara i čitalaca, ovo je izdanje obogaćeno dodatkom VI dijela, »Pod otomanskom upravom«. Na taj je način u glavnim crtama izložena istorija sve do današnjih dana. U ovom svom novom dijelu koristio sam se kritikom kolege prof. Luisa V. Tomasa (Lewis V. Thomas), a i ranijim izdanim kritikama nekolicine drugih kritičara, od kojih je najduža bila kritika profesora Ri-čarda N. Fraja (Richard N. Frye) u časopisu Speculum, vol. XXIV (1949), str. 582-7. Među mnogim naučnicima koji su dali nove sugestije i kritičke primjedbe naročito treba spomenuti Ričarda Daunara (Richard W. Downar) i Hauarda Rida (Hovvard A. Reed). Više je geografskih karata revidirano. Karta na str. 23 (Muslimanski svijet) data je da bi odgovarala današnjem stanju; a karta na str. 448 ponovo je nacrtana i na njoj su ucrtana mjesta sa karte koja se prvobitno nalazila na str. 522 originala. Jul, 1950. P K. H. PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU

U ovom sam se izdanju okoristio svježim izučavanjima sa kojim sam se u posljednje vrijeme zanimao u vezi sa pripremanjem isto-rije Sirije i Libana, kao i svojim posjetama koje sam ljeta god. 1946. i 1947. učinio skoro svima zemljama arapskog muslimanskog Istoka. Dok sam bio u Su'uđi Arabiji, imao sam priliku da razgovaram sa Tomom Bargerom (Thomas C. Barger) o rezultatima premjeravanja zemljišta koje je vršilo Arapsko-američko petrolejske društvo. Rezultat razgovora doveo je do revizije više paragrafa koji obrađuju geografiju te zemlje. Kao i ranije, sugestije naučnika, profesora i čitalaca s raznih strana svijeta uticale su na ispravljanje većeg broja odlomaka u tekstu. Naročito treba istaći doprinos diplomiranog studenta moga seminara Harija Hazarda (Harrv W. Hazard). Nije bez značaja spomenuti da najnoviji datumi koji obilježavaju objavljivanje više arapskih tekstova citiranih u napomenama pripadaju muslimanskom kalendaru, koji počinje sa 622. god. i čija je godina mjesečeva. April, 1948. P. K. H. • . PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU Pripremajući ovo izdanje, uzeo sam u obzir sve dostupne ocjene i prikaze drugog izdanja, kao i privatna saopštenja stručnjaka, profesora i drugih čitalaca ove knjige. Potpuno su iskorišteni rezultati najnovijih istraživanja koji su se pojavili u naučnim časopisima i novim publikacijama. Rezultat toga je više ispravaka unutrašnjeg protivurječja i manjih grešaka i razjašnjenja izvjesnih nejasnih mjesta u tekstu. Napomenama je posvećena posebna pažnja uvrštenjem dodatka nedavno objavljenih izvora i podsjetnika i stavljanjem novih kritičkih izdanja mjesto ranijih zastarjelih. U vezi s ovim mora se napomenuti da je dat pun naslov, uključivši i ime autora, kao i njegova izdanja, kad god se neko djelo citira prvi put. U daljim citatima naslov je skraćen. Kada je u tekstu u kratkim crtama navedena biografija nekog arapskog pisca i kada se spominju njegova veća djela, ona su obično data punim naslovom, pored koga je naveden i postojeći naučni prevod nekog zapadnoevropskog jezika, a naročito ako je u pitanju engleski jezik. Treće izdanje, kao i prethodna dva, duguje mnogo mojim diplomiranim studentima i članovima Ljetnog seminara arapskih i semit-skih studija. April, 1942. P. K. H. PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU U ovome izdanju nastojao sam izložiti materijal prema suvremenom stanju nauke i provesti nužne ispravke. Dužna pažnja obra-ćena je kritičkim komentarima, bez obzira da li su oni privatno saop-šteni ili objavljeni u recenzijama, među kojima je najopsežnija recenzija profesora Đorđa Levi dela Vida (George Levi della Vida) u časopisu Journal of the American Oriental Society, vol. 59 (1939). U napomene su uvršteni izvjesni podaci izabranih bibliografija, koji sU prvobitno trebalo da budu dodati svakom poglavlju knjige. Od ličnosti koje su doprinijele prvom izdanju dali su svoje doprinose i ovome izdanju dr Eduard J. Jurji i dr Nabih A. Faris. Od mojih diplomiranih studenata Džordž F. Hurani (George F. Hourani) dao mi je izvjesne sugestije o bizantijskim odnosima, a Floris L. Fer-verda (Floris L. Ferwerda obrađivao je sa mnom rekonstrukciju dviju geografskih karata. Dr Niki (A. R. Nykl), iz Madrida, čitao je poglavlje o Spaniji. Svima njima od srca zahvaljujem na uslugama, a svojoj ženi na saradnji. Septembar, 1939. P. K. H. PREDGOVOR PRVOM IZDANJU Ovo je skroman pokušaj da se izloži istorija Arabljana i naroda koji govorearapskim jezikom, od najranijih vremena pa sve do oto-manskog osvajanja, prvih decenija šesnaestog stoljeća. On predstavlja mnogogodišnje proučavanje i predavanja na Kolumbija univerzitetu, Američkom univerzitetu u Bejrutu i Prinston (Princeton) univerzitetu. Njezin je cilj da zadovolji potrebe naučnika i obrazovanih laika. Područje koje ona zahvata tako je opširno da autor mora priznati da se nije u svakom dijelu služio svojim samostalnim istraživanjima. Prema tome, on je na mjestima morao usvojiti rezultate istraživanja drugih

naučnika na Istoku i na Zapadu, kojima bi zahvalnost bila očitije izražena da su se izabrane bibliografije pridodate svakom poglavlju rukopisa pojavile u štampanoj knjizi. Dok je knjiga bila u pripremi, izvjesna su njezina poglavlja bila data na kritiku raznim autorima. Među onima koji su dali značajne doprinose jesu: prof. Olmsted (Olmstead, A. T.) s Univerziteta u Ci-kagu, dr Valter Raj t (Walter L. Wright), Jr., sada predsjednik Ro-bert kolidža u Carigradu, dr Kosti Zurej k (dr Gosti Zurayq), s Američkog univerziteta u Bejrutu, Liban i dvojica mojih kolega, prof. Henrv Savidž (Henrv L. Savage) i prof. Albert Elzasser (Elsasser), s Engleskog odjeljenja. Rukopis ovoga djela bio je u toku nekoliko godina osnov mojih predavanja i znatm je obogaćen sugestijama i kritikama mojih studenata. Među ovim naročito treba spomenuti Džordža Majlsa (George Miles), sada u Raju, J. Juri ja, sada u Bagdadu, Harolda Glidena (Harodld W. Glidden), Ričarda Stara (Richard F. S. Starr) i Nabiha A. Farisa iz Jeruzalema. Dr Faris učinio mi je još uslugu time što je sarađivao u skiciranju geografskih karata, što je čitao reviziju rukopisa i što je sastavio indeks. Svoj ovoj gospodi, kao i svojoj ženi, koja je sarađivala u prekucavanju rukopisa i predložila više ispravaka, od srca se zahvaljujem. Corlear Bay Club Lake Ch'amplain, New York P. K. H. SADRŽAJ DIO I PREDISLAMSKO DOBA POGLAVLJE I Str. ARAPI KAO SEMITI: ARABIJA KOLIJEVKA SEMITSKE RASE 22 Zahtijevamo interesovanje za nas — Nova istraživanja — Etničko srodstvo: Semiti — Arabija, kolijevka Semita POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK 30 Pozornica događaja — Klimatski u/slovi — Vegetacija — Datula — Fauna — Arapski konj — Deva POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA 38 Nomad — Pljačkaški pohodi (razzia) — Religioznost — Rod — <AsabIyah — Šeik POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA 44 Južni Arabljami — 1. Veze s Egiptom — Sinajsiki bakar — Tamjan — 2. Veze sa Sumercdma i Babiloncima — 3. Asinska penetracija — 4. Neobabilonske i perzijiske veze: Tayma' — 5. Veze sa Hebrejima — Biblijske veze: starozavjetne aluzije — 6. U klasičnoj književnosti — Rimska ekspedicija — Zemlja mirisa — Zlato POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 61 Južni Arabljaini kao trgovca — Južnoarapskd natpisi — 1. Sabejsko Kraljevstvo — Nasip u Maritm — 2. Minejsko Kraljevstvo — 3. Kataban i Hadramaut — 4. Prvo Hamjani/teko Kraljevstvo — Semitsko porijeklo Abrisinaca — Tvr đava Ghumdan — Rimljainti istiskuju Arafoljane iz1 pomorske trgovine — 5. Dru go Himjaritsko Kraljevstvo — Hrišćanstvo i judejstvo u Jemenu — Period abisinske vladavine — Pucanje nasipa u Mariibu — Perzijska period POGLAVLJE VI

NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABUE 77 1. Nabatejci — Sinajisiko porijeklo pisma — Petra — 2. Palmirena — Odaynath i Zenobia — 3. Gasanidi — Sirijsko-Arapsko Kraljevstvo na svom vrhuncu — Al-Haraithov sin al-Mundhir — Pad bamu-Ghasisan — 4. Lahmidi — Hira na vrhuncu svoje moći — Pokrštavanje kraljevske porodice — 5. Kindah POGLAVLJE VII HIDŽAZ UOČI POJAVE ISLAMA 94 Period jahillvah — »Arabljanski dani« — Basus rat — Dahds'dan — Uticaj sjevernoarapskog jezika — Herojsko doba — Poezija — Oda u klasičnom peStr. riodu — M'U<aillaqat — Predislaimisiki pjesnik — Kako je u poeziji beduinski karakter predstavljen — Neznaboštvo Beduina — Mišljenja o sunou — Jinn — Alahove kćerke — Mekaniska Kaba — Alah — Tri grada Hidžaza: Taif — Meka — Medina — Kultiurdi uticaji u Hidžazu: 1. Saba' — 2. Abisinija — 3. Perzija — 4. Gasan — 5. Jevreji DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK POGLAVLJE IX KORAN, ALAHOVA KNJIGA POGLAVLJE X ISLAM, VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ 115 125 129 Dogme i vjerovanja — Pet stubova: 1. Ispovijedanje vjere — 2. Molitva -3. Davanje milostinje — 4. Post — 5. Hodočašće — Sveti rat POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. N. E. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba — Arabija osvaja samu sebe -nomski uzroci ekspanzije 139 Eko145 Khalidov opasni pohod — Odlučna bitka na Jarmuku — Administracija novog područja POGLAVLJE XIII OSVOJENJE IRAKA I PERZIJE POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA, TRIPOLITANIJE I BARKE — Aleksandrijska biblioteka POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA 157 165 153 •Umarov ustav — Vojska — Takozvana arapska civilizacija — Karakter i dostignuća orbodoksrvih kalifa POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYAHA ZA KALIFSKI POLOŽAJ 173 Izborni Kalifat — Alijin Kalifat — Period velikih Kalifata — Kalifat, prvenstveno po'litički položaj DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII

UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU 183 Uklanjanje pretendenata na Kalifat — Mu<awiyah, uzor arapskog suverena Str. 191 POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Mardaiti POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI 197 Energični potkralj: al-Hajjaj — Osvajanja »s druge strane rijeke« — Osvajanja Inddje — Protiv Bizantijaca — Osvajanja u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Evropi — Nacionalizacija države — Finansijske i druge reforme — Arhitektonski 'spomenici POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMA JADIMA 214 Vojna organizacija — Život na dvoru — Prijestonica — Društvo — Klijenti — Zii'mije — »<Umarov ugovor« — Robovi — Medina i Meka POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA 223 Basra i Kufa — Arapska gramatika — Vjerska tradicija i vjersko pravo — Istoriografija — Sv. Ivan iz Damaska — Haradžije — Murdži'ije — Siije — Govorniištvo — Dopisivanje — Poezija — Odgoj — Nauka — Alhemija1 — Arhitektura — Džamija u Medini — Prve džamije u provincijama — Kupola na Stijeni — Džamija Aqsa — Džamija Umajada — Palate: Qusayr <Amrah -Slikarstvo — Muzika POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 261 Kajs protiv Jemena — Pitanje nasljedstva — Alijine pristalice — Abasiidski pretendenti — Kurasanci — Odlučan udarac 268 Perzijska vezirska POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Al-Mansur, pravi osnivač dinastije — Madlnat al-Salam porodica POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA 276 Odnosu sa Francima — Odnosi sa Bizantijom — Nekadašnja slava Bagdada -Duhovno buđenje — Indija — Perzija — Helenizam — Prevodioci — Hunayn ibn-Ishaq — Thabdt ibn-Qurraih POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA 293 Abasiidski kaldf — Vezir — Poreska kancelarija — Druge vladine ustanove — Sudska administracija — Vojna organizacija — Upravitelj POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO 306 Domaći živoit — Kupatila — Zabave — Robovi — Ekonomski žiivot: trgovina — Industrija — Zemljoradnja — Zimije: hrišćani — Nestorijanci — Jevreji — Sabejci — Magijci i drugi dualisti — Islamizacija carstva — Pobjeda arapskog jezika POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 331 Medicama — <AiH al-Tafoa/rd — Al-Razi — Al-MaJusa — Ibn-Slna — Filozofija — Al-Kindi — Al- Farabi — Iskrena braća — Astronomija i matematika — Al-Battani — Al-Blruni — <Umar al-Khayyam — Astrologija — Arapske brojke

— Al-Khwarizmi — Alhemija — Al-Jahfiz — Rasprave o draguljima — Geo grafija — Grčke preteče — »Vrh svijeta« — Književni geografi — Yaqut Istortograflija — Prvi pravi isk>rdčari — Al-Tabairi — Al-Mas<udi — Teologija — Nauka hadisa — Šest kanonskih knjiga — Pravna nauka — Četiri ortodok sne škole — Etika — Knjliževnost — Lijepa književnost — Arabljanske noći — Poezija — POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA 370 Osnovna škola — Više prosvjetne ustanove — Obrazovanje odraslih — Biblioteke — Knjižare — Papir — Opći kulturni nivo POGLAVLJE XXIX RAZVOJ LIJEPIH UMJETNOSTI 378 Arhitektura — Slikarstvo — Industfijsike umjetnosti — Kaligrafija — Muzika — Muzički teoretičari POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE 390 Racionalizam prema ortodoksnosti — Muslimanska inkvizicija — Prevlast ašaritakog sistema — Al-Ghazzali — Sufizam — Asketizam — Mlilsticizam — Teozofija — Paniteizam — Mistička poezija i filozofija — Bratstva — Brojanice — Kult svetaca — Šiije — Ismailije — Batinije — Karmatije — Asasini — Nusajrije — Druga šiitska krivovjerja POGLAVLJE XXXI RASPARCAVANJE KALIFATA: MALE DINASTIJE NA ZAPADU 409 1. U Španiji — 2. Idrisidi — 3. Aglafoidi — 4. Tulunidi — Javni radovi — 5. Ikšidiidi — Eunuh crnac — 6. Hamdanidi — Književni procvat — Upadi u »zemlju Rimljana« POGLAVLJE XXXII RAZNE DINASTIJE NA ISTOKU 419 1. Tahirddi — 2. Safaridi — 3. Samanidi — 4. Gaznavidd — Mahmud iz Gazne — Carska garda — Robovski rat — Amlr al-umara* na Vlasti — 5. Dinastija Buvejhida — Adud al-Daw!ah — 6. SeLdžucd — Tughril na vlasti — Alp Arslan — Vrhunac seldžučke moći — Slavni vezir: Nazam al-Mulk — Raspa danje seldžučkog carsltva — Ravnodušni stav Bagdada prema krstašima — Ša hovi Kvarizma — Ulazak Chinglz Khana POGLAVLJA XXXIII PROPAST ABASIDSKOG KALIFATA Hulagu u Bagdadu — Posljednji borci islama DIO IV ARAPI U EVROPI: ŠPANU A I SICILIJA POGLAVLJE XXXIV OSVOJENJE ŠPANIJE 439 447 Razorenje Gotskog Kraljevstva — Musa prelazi tjesnac — Trijumfalna povorka — Musa gubi milost — Objašnjenje okupacije — S druge strane Pirineja -Bitka kod Tura — Građanski ratovi — Emirat POGLAVLJE XXXV UMAJADSKI EMIRAT U ŠPANIJI 457

Dramatičan bijeg — Osvajanje Kordove — Konsolidacija i pacifikacija muslimanske Španije — Izazov Karlu Velikom — Samostalni emirat — Postupanje sa kršćanima — Otpadnici u vojsci POGLAVLJE XXXVI GRAĐANSKI NEMIRI — Takmičenje za mučeničku smrt »Pokolj u jami« Ustanci u provincijama — Ibn-Hafsun Str. 463 Flora i Eulogije —

POGLAVLJE XXXVII UMAJADSKI KALIFAT U KORDOVI Kalif 'Abd-al-Rahman alNasir — Al-Zahra' 470 POGLAVLJE XXXVIII POLITIČKE, EKONOMSKE I OBRAZOVNE INSTITUCIJE 476 Kordova — Vladine ustanove — Industrija — Zemljoradnja — Trgovina — Kalif u svom šija ju — Rad na prosvjećivanju — Diktatura Amirida — Slom umajadske moći POGLAVLJE XXXIX MALE DRŽAVICE: PAD GRANADE 486 Sevilj'ski Abadidi — Al-Mu'tamid — Murabiti — Novac — Progoni — Nazovi -Arapi — Sid Izazivač — Pad murabita — Muvahidli — Osnivač muvahidske dinastije — AlMansur — Banu-Na§r — Alhambra — Posljednji dani Granade — Progon moitiska POGLAVLJE XL DUHOVNI DOPRINOSI 504 Jezik i književnost — Poeziija — Muvas'hshahs — Prosvjeta — Knjiige — Papir — Lsitoiiografija — Geografija — Putovanja — Uticaj na Zapad — Astrono mija i matematika — Botanika i medicina — Ibn-al-Baytar — Medicina •-Al-Zahrawi — Ibn-Zuhr — Prenošenje u Evropu — Filozofija — Ben-Gablrol — Jbn-Bajjah — Ibn-Rusihd — Ibn-Maymun — Ibn-<Arabi, mistik — Toledo, prevodilački centar POGLAVLJE XLI UMJETNOST I ARHITEKTURA 533 Sporedne umjetnosti — Keramika — Tekstil — Slonovača — Arhitektura — Alhambra — Svod — Muzika — Uticaj u Evropi POGLAVLJE XLII NA SICILIJI 543 Osvajanje — U Italiji — Preko Alpa — Povlačenje iz Italije — Sicilioski emirat — Noirmansko osvajanje — Arapsko-normanska kultura — Al-Idrisi — Fridrih II — Mjesto Sicilije u prenošenju naučne misli — Preko Italije DIO V POSLJEDNJA SREDNJOVJEKOVNA MUSLIMANSKA DRŽAVA POGLAVLJE XLIII ŠIITSKI KALIFAT U EGIPTU: FATIMIDI 557 Ismailitsika propaganda — Zagonetni Sa«id — Prvi Fatimid — Mornarica — Zapovjednik Jawhar — Fatimiidi na vrhuncu svoje moći — Umno poremećeni kalif — Opadanje — Pad

POGLAVLJE XLIV ŽIVOT U FATIMIDSKOM EGIPTU Str. 564 Visoko društvo — Administracija — Napredak nauke i književnosti — Hiam nauke — Aisitronomija i optika — Kraljevska biblioteka — Umjetnost i arhitektura — Dekorativne i industrijske umjetnosti POGLAVLJE XLV VOJNI DODIRI IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA: KRSTAŠKI RATOVI 571 Sirijska Seldžucd — Kompleksnost uzroka i motiva — 1. Period osvajanja — Bizantinca ponovo osvajaju Malu Aziju — Prva latinska kneževina — Oslobođenje Antliohije — Osvajanje Jeruzalema — Talijanske flote oslobađaju morske luke — Boldvin I, jeruzalemski kralj — Osnivanje treće franačke kneževine — Međusobni društveni odnosi — 2. Muisllimanska reakcija: Zangidi i Nunidi -Pojava Saladdma — Hiittin — Opsada Ake — 3. Period malih građanskih ratova: Ajubidii — Prilike u franačkom taboru — Egipat, centar interesa — Sveti Luj — Ajubidi se povlače ispred Mamektka — Posljednji udarci: Baybars — Qa-lawun — Aka POGLAVLJE XLVI KULTURNI DODIRI 594 Doprinosi Nurida — Ajubidski doprinosi — U nauci i filozofiji — U književnosti — U vojnoj tehnici — Barut — U arhitektuiri — Zemljoradnja i industrija — Dolapi — Trgovina — Kompas — Miješanje rasa POGLAVLJE XLVII MAMELUCI, ARAPSKOG SVIJETA 605 Osnivanje dinastije — Bahri i Burji Mameluci — Odbijanje Ajubida i Tatara — Baybars — Slučaj sa kaliflima — Qalawun i Mongoli — Njegova bolnica — Al-Ashraf — Odbijanje Mongola — Egipat na svom kulturnom zenitu — .Glad i kuga — Pad Bahri ja POGLAVLJE XLVIII DUHOVNE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI 615 Naučna doprinos — Medicina — Jevrejski liječnici — Očna oboljenja — Isto-rija medicine — Društvene nauke: biografija — Istorija — Islami'stika i lin-gvfetika — Pripovijedanje — Igra sjenka — Arhitektura — Umjetnost — Ilustracija — Raskošni život POGLAVLJE XLIX KRAJ MAMELUCKE VLADAVINE 624 Obilježja Burji sultana — Očajna ekonomska situacija — Gubitak indijske trgovine — Monumentalni spomenici — Odnosi s drugim državama — Osvajanje Kipra — Timur — Timurddi — Otomanski Turci — Safavidi — Odlučna bitka kod Mardž Dabika — Zauzimanje Egipta — Otomanski kalifat POGLAVLJE L ARAPSKE ZEMLJE KAO TURSKE PROVINCIJE POSLJEDNJA DINASTIJA

637 Sjeverna Afrika — Gusarske države — Sjaj i raskoš Carigrada — Otomanska kultura — ImperijailMičke tendencije — Inherentni elementa slabosti — Gubitak sjeverno afričkih zemalja POGLAVLJE LI EGIPAT Str. 647 Mameluci ostaju na upravi -- Proglašenje <Ali Beya sultanom -- Napolepn Bonaparta — Muhammad <Ali: osnivač novog Egipta — Sirija — Administracija provincija — Ekonomsko slabljenje -- Fakhr al-Din, libansiki emir prosvjetitelj — Azmi u Siriji — Palestina ima svoje diktatore — Bashir al-Shihabi — Internacionalno priznanje autonomije Libana -- Trak — Arabija — Veha-bije — IbnSu<ud — Duhovna 'aktivnost POGLAVLJE LII IZMJENA ULOGA: UTICAJ ZAPADA 673 Kulturna penetracija: Egipat — Sirija i Liban — Politička penetracija — Britanska okupacija Egipta — Francuski i britanski mandati — Egipatski reformator — Nacionalizam — Težnja ka ujedinjenju SPISAK ILUSTRACIJA Frontispis Zavjesa na vratima Kabe u Meki Sabejski topovi Staroegipatska predstavljanja Arabljana Semerkhet, šesti kralj prve dinastije, udara poglavicu Nomada Tamjanovo stablo i Mahri berač Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa kojii je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise Tabela pisama, koja sadrži i klinasto pismo Ra's al-Shamraha Himjaritski srebrni novac HimjaoiftsM srebrni novac Petra: Kraljevska palata Petra: Dayr Palmira: Kolonada i trijumfalni slavoluk Nabatejsfei bronzani novac Crni kamen Kaibe Meka sa brda abu-Kubejsa Muhamedovo putovanje kroz nebeske sfere Egipatski i sirijski mahmili na svom odlasku iz Muzdalife u Minu, 1904. godine Hodočasnici okolo Kabe obavljaju molitvu u petak, 1908. Sjeveroistočni pogled na Kabu, 1908. Imitacija u zlatu bizantijskog novca s arapskim natpisom <Abd-al-MaiMkov bakreni novac BizantijsM uteg koji je legalizovao al-Wal!d (f 715) Današnja Damask gledan sa Salihije Unutrašnjost Kupole na stijeni Džamija u Meki gledana s istoka Kupola na stijeni i Kupola Veriga Umajadska džamija u Damasku Fasada al-MusHatte Qusayr 'Amrah sa jugoistoka Zabranjen prostor sa sjeverozapadne strane s Aq§a džamijom u pozadini Anglosaksonski zlatni novac, imitacija a/rapsikog dinara iz 774. god. I ARAPSKI POLUMJESEC

n. Kaino (spoljašnost) 628 Qa'it Bayeva medresa. 1251. Alhambra. H. 45 47 48 49 63 66 67 69 85 93 106 108 118 135 137 137 208 209 212 219 242 243 248 250 252 253 260 292 341 368 378 379 380 382 383 409 2 — (storija arspa „HMKOJlA Str. kojii nosi njegovo 'ime 642 Novac <AM Beya 649 Mfuhammad 'Ali. mjesta i putevii (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) 74 Sjeverna arabljanska kraljevstva prije islama (sa kasnijim glavnim muslimanskim gradovima) Karta Sirije sa vojnim oblastima (Jumds) 147 . Sevilja 539 Palatinska kapela u Palermu 548 Arapska geografska karta svijeta 551 Krunidbena plašt Rođera II sa kufiijsfcim natpoisom na polukružnoj ivici 554 Qal<at al-Shaqif (Belfort) 585 Franački dinar kovan u AM giod. ziggurat hrama Anu-Adad u Ašuru (rekonstrukcija) Monah Bahira priznaje proročansku Muhamedovu misiju Prizor iz al-Harlnija. kaligrafski amblem Sulejmana Veličanstvenog. e. 1010 (1601—2 n.Astrolaib iz godine A. god. e. 881. osnivač novog Egipta 651 Novac Mahmuda II 652 Novac Sulavmana I 654 Fakhr-al-Dln al-Ma<ni II. Mbanski emir 1590—1635 657 Novac 'Abd-al-Maglda I 661 Muhammad 'Abduh. Kairo (unutrašnjost) 630 Zastava Otomanskiog Carstva 637 Tughra. Današnja Alhambra i Granada 499 Paviljon u dvoru lavova. novi egipatski reformator 677 SPISAK GEOGRAFSKIH KARATA Muslimanski svijet oko 1950. maqamah 19 Dinar Ahmada ibn-Tuluiia. Granada 532 Izrezbaren sandučić od slonove kosti 535 Unutrašnjost velike koirdovske džamije 536 Svečana sala za ambasadore u Alkazaru. Misr. 593 Stara tvrđava u Alepu 595 Unutrašnjost krstaške crkve Notre Dame u Antartusu (Tortosa. deveto hrišćansko stoljeće Stepeničaste kule. 23 Arabija — geografska karta tla 32 Arabija klasičnih pisaca 57 Ptolemejeva karta Sretne Arabije (Arabia Felix) 60 Stara Arabija — narodi.) Najstarije predstavljanje carskog reza Srebrni novac sa portretom al-Mutawakkila Toranj Maiwlyah velike džamije u Samari. današnji Tartus) 601 Dinar mamelučkih Baybarsa 604 Qa'it Bayeva medresa.

hrišćanstva — zajedno sa početkom onih crta koje su se kasnije razvile u dobro ocrtan semitski karakter. 1550 Povodom drugog izdanja Registar imena i pojmova 685 POGLAVLJE I Zahtijevamo više Nijednoj od svih zemalja koje se svojom veliinteresovanjaza nas činom mogu uporediti s Arabijom i nijednom od svih naroda koji su blizu Arapima po istorijskom interesu i važnosti u novije vrijeme nije poklonjeno tako malo pažnje i proučavanja kao što je Arabiji i Arapima. ratova 572 Krstaške države u Siriji.Irak. Kuziistan i ddio Džazire 152 Karta Donjeg Egipta na kojoj su predstavljeni okupacija i muslimanski gradovi Provincije Oksusa i Džaksartesa 199 Karta Indije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija i kasnije kraljevstvo Gaznavida Carstvo kalifa. deveto stoljeće Ptaiinejski poluotok u devetom stoljeću Pirinejskli poluotok sredinom dvanaestog stoljeća 471 Maroko pod Muvahidima 494 Karta Sicilije i južne Italije na kojoj je predstavljena muslimanska okupacija Islam i hrišoansitvo uoči krstaškiih. 750 Abasddski Kalifat. Kao vjerovatno izvorno sjedište čistog semitizma. pjesko-vito tlo Poluotoka je pravo mjesto na kome treba tražiti početne elemente judejstva. sljedstveno tome. To je zemlja koja zaprema otprilike četvrtinu površine Evrope. 1140 Mamelučko kraljevstvo sredinom četrnaestog stoljeća Otomansko Carstvo na svom vrhuncu. ča. kojoj i danas ukazuje svoju odanost više od tri stotine milijuna . Mi počinjemo doznavati više. Feničani i Hebreji. o arktičkim i antarktičkim predjelima nego što je to slučaj sa većim dijelom Arabije. ča. a ipak ono što se o njoj zna izvan svakog je omjera s onim što se o njoj ne zna. relativno govoreći. trećinu prostora Sjedinjenih Američkih Država. ča. Kao vjerovatna kolijevka semitske porodice. U srednjem vijeku u Arabiji je iznikao narod koji je zagospodario na većem dijelu tadašnjeg kulturnog svijeta. i tu je ponikla islamska vjera. Asirci. Arabljanski poluotok je odnjegovao one narode koji su kasnije migrirali u Plodni polumjesec i poslije toga postali istorijski Babilonci. i.

proglasio se god. Egipat. Babilonci. 1904). Uopće. Njim se služi perzijski. Hogarth. semitskog života. Ime Arapa ovijeno je aureolom koja pripada svijetu osvajača. ali ih više nema. rimsku. •PACIFIC l N D l A N . Postojali su nekada Hetiti. Arabljani i narodi koji govore arapski bili su. Sve tri su produkt jednog duhovnog života. čiji je konačni rezultat bio buđenje zapadnog svijeta i njegovo stupanje na put nove renesanse. 1952. 56. U toku jednog stoljeća poslije svoje pojave oni su postali gospodari carstva koje se prostiralo od obale Atlantskog okeana do granica Kine. bilj. The Penetration oj Arabia (New York.ljudi koji predstavljaju sve rase i mnogo različitih klimatskih oblasti. G. U toku mnogih stoljeća u srednjem vijeku to je bio jezik nauke i kulture i napredne misli cijelog civili-zovanog svijeta. berberskih i malajskih jezika. 7. oni su na isti način uticali i asimilirali glavne crte grčko-rimske kulture. Prvi put poslije pojave islama najveći dio Arabljanskog poluotoka je konsolidovan pod jednom vladavinom Su'uđi ja. medicine. pa čak i u fizički tip više tuđinaca nego 22 PREDISLAMSKO DOBA ijedna druga rasa prije i poslije nje. u središtu najveće arterije svjetske trgovine. kojoj nema presedana. Na njihovom se tlu nalaze najveće svjetske zalihe tekuće energije. u zemlji Nila i na istočnoj obali Mediterana. ona je izdanak ovih dviju. Od Maroka do Indonezije islam je bio i ostao do današnjeg dana živa snaga i putokaz u životu milijunima ljudskog roda. Svaki osmi čovjek današnjeg svijeta je Mu-hamedov sljedbenik i muslimanski poziv na molitvu odjekuje kroz skoro čitava dvadeset četiri sata svakog dana obuhvatajući veći dio zemaljske kugle u svoj topli pojas. čiji je glavni grad Damask nekoć 1 D. Vjera Arabljana. i od svih vjera ona im je najbliža i najsrodnija. Oni se nalaze i danas. avganistanski. str. najviše se upotrebljava na svijetu. pošto se duži period nalazio pod monarhijom. Arapski jezik je danas sredstvo svakodnevnog sporazumijevanja nekih osamdeset milijuna ljudi. republikom i poslije šest godina ujedinio se sa republikom Sirijom. 31. Jezici Zapadne Evrope nose još uvijek pečat njegova uticaja u brojnim pozajmicama iz njega. U ovom periodu ekspanzije. kako se upotrebljava u ovoj knjizi vidi str. treća je i posljednja jednobožačka vjera. ne izuzimajući helensku. Poslije prvog svjetskog rata ovi su se narodi počeli nacionalno buditi i sada su postigli samostalnost. kao i velik broj turskih. koje su prvi put otkrivene god. Feničani. Njegovo pismo. 1932. istorije. carstva većeg nego što je bilo Rimsko kada je bilo na svom vrhuncu. jezik. i kasnije su vršili posredničku ulogu prenoseći mnoge od ovih intelektualnih uticaja u srednjovjekovnu Evropu. urdu. astronomije i geografije. njihov međunarodni posrednički položaj je i te kako važan u presudnoj borbi u hladnom ratu između Istoka i Zapada. oni su »asimilirali u svoju vjeru. kao što su se i u prošlosti nalazili. Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arab-Ijani i narodi koji govore arapski2. Arapi nisu samo podigli carstvo nego su i izgradili kulturu. religije. * O razlici između Arabljana i Arapa (naroda koji govore arapski). Između devetog i dvanaestog stoljeća na arapskom jeziku napisano je više nego i na jednom drugom jeziku djela iz područja filozofije. ali oni i danas još postoje. poslije jevrejske i hrišćanske vjeroispovijesti. Haldejci. odmah iza latinskog. Baš-tinici stare civilizacije koja je cvjetala na obalama Tigrisa i Eufrata. anglosaksonsku ili rusku«1. na strategijski najvažnijem geografskom položaju. Istorijski. Muslimanski vjernik mogao bi sa vrlo malo skrupula potpisati većinu dogmi hriš-ćanske vjere. nafte.

Hašimitsko Kraljevstvo Jordana. God. u oblasti u tisućama 24 PREDISLAMSKO DOBA misionari itd. trgovci. 1885—6. politički emisari i naučni istraživači. boravio u Zahli. mada je geografski bliži Evropi. predjel najbolje poznat klasičnoj Evropi. ponovo se rađa. Herodot spominje njezinu zapadnu obalu. god. posjetio mladi finsko-švedski naučnik Džordž August Valin (George Augustus Wallin). 1811. do Nadžda. čuven kao prevodilac Arabljanskih noći. tražeći novu sferu uticaja u centralnoj Arabiji. Liban je prvi prihvatio republikanski oblik vladavine. *Vidi Registar na kraju knjige. i 1836. koji je u njoj proveo god. god. Palgrejv je tvrdio da je prevalio više prostora južno od Nadžda nego je to u stvari učinio. u Libanu. koji je bio porijeklom Jevrejin i koji je u to vrijeme. Švajcarac. koji su ostavili pisane zabilješke. Berton (Sir Richard F. kasnije. 1853. kao član jezuitskog reda. trgovci. Sjeverni dio Poluotoka. i pod imenom Ibrahim ibn-'Abdullah* posjetio je Meku i Medinu. u svrhu obavljanja nekoliko čudnih zadataka. U sjevernoj Africi su Maroko. 1812. Mjesta koja je on posjetio teško da je poslije iko bolje od njega opisao. Pioniri su bili avanturisti. Tunis. 1949. Napoleon III. god. doprla je god. za naučni svijet je otkrio Petru. poslije dvije godine poslao je tamo Engleza Vili jama Giforda Palgrejva (William Gifford Palgrave). 1925. Preovlađivaju muslimani Muslimani sačinjavanju velike manjine •. francuski i britanski oficiri dodijeljeni egipatskim ekspedicijama između god. bio sjedište slavnog umajadskog carstva.•. posjetio je kao hodočasnik sveta mjesta pod imenom al-Hajj 'Abdullah. ptica Arabije. uključujući i Hidžaz. član naučne ekspedicije koju je uputio danski kralj 1761. hrišćanski misionari. u Južnoj Arabiji. uspjelo je da prodru u ovu južnu pjeskovitu oblast. Prvi naučnik koji je u novije vrijeme opisao ovu zemlju bio je Karsten Nibur (Carsten Niebuhr). Međutim. Ukupan broj stanovnika oblasti u tisućama 129 Muslimani. Nova istraživanja Klasična Evropa je poznavala Južnu Arabiju: među ostalim. Transjordanija i dio Palestine obrazovali su god. 1845. God. ser Ričard F.•* Muslimani (u Africi) kao voj-**** nici. poslije povlačenja svojih trupa iz Libana god. Jemen. Burkhartov muslimanski grob danas se nalazi u velikom kairskom groblju. ARAPI KAO SEMITI .MUSLIMANSKI SVIJET oko 1950. Mauretanija i Alžir stresli francuski. a zatim ukinuo monarhiju i proglasio se republikom. bio je prvi ponovo otkriven. Feniks. Jedini drugi Evropljanin kome se do god. 1860. Irak je najprije ustoličio kralja u Bagdadu (poslije abasidskih vremena bio je bez kralja). U svrhu lingvističkih proučavanja Nadžd je god. a Libija talijanski jaram između 1950—1960. bio je istražen najkasnije. i zajedno s njom formirao Ujedinjenu Arapsku Republiku. pružila prilika da proučava Meku u njezinom normalnom životu bio je lajdenski profesor Snouk (Sno-uck) Hurgronje. jedna Od dvije Evropljanke koje su prodrle u Sjevernu Arabiju. 1879. srednjovjekovna i nova Evropa su u prvo vrijeme zaboravile najvećim dijelom Arabiju i morale su je u novije vrijeme ponovo otkrivati. Lejdi Ana Blant (Lady Anne Blunt). Do današnjeg dana samo nekolicini Evropljana. Burton). Grci i Rimljani najviše su se interesovali zato što su Južni Arabljani živjeli u zemlji bogatoj tamjanom i mirodijama i što su služili kao posrednici na tržištima Indije i Somalije. Johan Ludvig Burkhart (Johann Ludwig Burckhardt).

St. ali skorašnja i ne baš potpuno autentična islamska literatura na arapskom. Na li? ti najnovijih putnika nalazi se Libanac—Amerikanac Amin (Ameen) Rihani. Englez. al-Hajj 'Abdullaha. pošavši od Hufufa. treba tražiti u njihovoj geografskoj izolaciji i u potpunoj monotoniji pustinjskog života. Etničko srodstvo: Semiti Od dva preživjela predstavnika semitskog naroda. Njegove zabilješke s putovanja Travels in Arabia Deserta (Putovanja po pustinjskoj Arabiji) postale su klasično djelo engleske književnosti. ipak je sačuvao više svojstava matičnog semitskog jezika — uključujući i fleksiju — nego hebrejski i drugi srodni jezici semitske grupe. Al--Rub' al-Khali i svjetsku javnost upoznao sa jednim od najvećih pustih prostranstava na svjetskoj geografskoj karti. također. koji je posjetio Meku i Medinu 1925—1926. sporadične grčke i latinske zabilješke i mali broj obavještenja sačuvanih na hijero-glifima i klinastom pismu u analima faraona i asirsko-babilonskih kraljeva. a to i jest otok sa tri strane okružen vodom. god. Da li su ikada na tom području vršene imigracije u kojima su u naizmjeničnim tala-sima jedni kolonisti protjerivali i ugušivali druge. otkrio je 1869—70. blizu Perzijskog zaliva. Razlozi koji čine arabljanske Arape. koji je u januaru 1931. Doughti) prokrstario je Sjevernom Arabijom kao »Nasranv« (hrišćanin) i kao »Engleysy«. u svom prvobitnom obliku logički najviši stupanj semitske religije. Među posljednjim istraživačima može se spomenuti Čehoslovak Alojz Musil. i to zbog velike rasprostranjenosti Jevreja na ovim kontinentima. a sa četvrte pijeskom. 7.25 uključujući i potražnju arapskih konja. uključujući i izbo-čen nos. Lorensa (Lawrence) pozdravljeno je u književnosti prvog svjetskog rata kao djelo naročite vrijednosti. God. socijalnom i lingvističkom pogledu. premda sa stanovišta književnosti najmlađi u semitskoj grupi. E. 1875. koji je intervjuisao sve kraljeve Poluotoka. godine. god. Arabljani nazivaju svoju postojbinu Jazlrat al-'Arab. U Evropi i Americi riječ »Semit« počela je da dobiva prvenstveno oznaku jevrej-stva. u biološkom. B. (vidi str. JNTjihov jezik. Filbija (Philbv). . S njegovom avanturom može se mjeriti avantura H. J. naročito nomade. Naročito se treba osvrnuti na smjeli podvig Bertrama Tomasa (Tho-masa). Islam je. Arabljani su u većoj mjeri nego Jevreji sačuvali karakteristične fizičke crte i duhovna obilježja semitske porodice. najboljim predstavnicima semitske porodice. koji je. »Semitske crte«. prvi put prokrstario velikom Južnom arabljanskom pustinjom. Himjaritske natpise. 63). Bogata. nadopunjenih nedavno dešifrovanim himjaritskim materijalom i zabilješkama novijih putnika i istraživača čine naše glavne izvore za poznavanje stare Arabije. proputovao Rub' od istoka do zapada u toku devedeset dana. Francuz Jozef Halevi (Joseph Halevv). kao što je bio slučaj u Indiji. na koje se često ukazuje. januara 1932. »Otok Arapa«. Ovaj »otok« pruža skoro jedinstven primjer neprekidne povezanosti između stanovništva i tla. Seven Pillars of Wis-dom (Sedam stubova mudrosti) T. Čarlz M. nisu uopće semitske. Doti (Charles M. mladog engleskog orijentaliste. između 1882. To su upravo karakteristike po kojima 26 PREDISLAMSKO DOBA se Jevreji razlikuju od semitskog tipa i očevidno predstavljaju crtu stečenu ranim ženidbama između Hitita-Hurijana i Hebreja3. prerušen u jevrejskog prosjaka iz Jeruzalema. koji se specijalizirao za sjeverne oblasti. Zbog toga je on najbolji put za proučavanje semitskih jezika. Etnička či-stota je nagrada na j nezahvalni je i najizolovanije okoline kakvu pruža centralna Arabija. koji su nam pružili prvu priliku da čujemo šta su Južni Arabljani imali da kažu o sebi. psihološkom. i 1894. kao i Eldon Ra-ter (Rutter). i austrijski Jevrejin Eduard Glazer (Glaser).

CCXV. aramejskog. I. imenice koje označavaju krvno srodstvo. Asiraca. izgledaju najvjerovatniji. tvrde da im je Mezopotamija pružila prvobitno prebivalište. a da su se oko 1500. Kada se stanovništvo toliko namnoži da ga zemlja više ne može izdržavati. uzimajući u obzir puno etničko srodstvo između Semita i Hamita. Gelfo. nauka više ne prihvata. ARAPI 27 čija koja jasno ukazuje na jedinstvenost tipa. 516—19. Semiti potječu od najstarijeg Nojevog sina i da su. Ignace J. a Hebreji u Palestini. Ispitivanje društvenih institucija i religijskih vjerovanja. Riječ Semit u Starom zavjetu dolazi prema latinskom prevodu Vulgate od Shema. rasno homogeni. Bertram Thomas u The Near East and India (Londoin. Sitr. 85—7. (Post. arapskog i etiopskog jezika. o tome nam istorija nije ostavila nikakav pisani spomenik. postoje dva glagolska oblika — perfekt i imperfekt. prema tome. . god. sjetićemo se da su. Feničana. s obzirom na njihovu ukupnu snagu. Arabim koliievka Gd. dokazi u prilog Arabljanskog poluotoka. morali su jedno vrijeme živjeti na istom mjestu kao jedan narod. Vjerodostojnost mezopotamijske teorije obara činjenica što ona pretpostavlja prelaz naroda sa zemljoradničkog na nomadski razvojni stepen. Ara-mejci naselili u Siriji. 141—55. L --i j i 31. e. Ovu periferiju opasuje more. n. tako su otkrili upečatljive crte sličnosti.) Tradicionalno objašnjenje da tzv. Ima ih kooermta . Svaki od ovih jezika je u glagolskoj osnovi trokorisonantan. 1928). živa imaginacija. Afrička teorija nameće više pitanja nego što daje odgovora. Amorita. jasno istaknuta individualnost i izrazita crta okrutnosti. Sve do devetnaestog stoljeća ni narodi srednjeg ni narodi novog vijeka nisu znali da su svi ovi narodi bili međusobno u bliskom srodstvu. suvišak mora tražiti slobodan KAO SEMITI . . br. smatraju da je istočna Afrika njihova prvobitna postojbina. pravoj Arabiji i Iraku danas žive narodi koji govore arapski. Hebreja. hebrejskog. Semitic and Hamitic Origins (PhiladelpMa.Babilonaca. Aramejaca. brojevi i neki nazivi udova tijela. Ko su onda Semiti? Ako pogledamo lingvističku kartu zapadne Azije. Ovaj su tip karakterizirali dubok vjerski instinkt. . (Ćhicago. Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. n. samo jedna od manifesta3 George A. Ako u mislima pređemo staru istoriju. skoro su svuda jednaki. C. l (1929). da su se poslije 2500.je ^e bila Prvobitna postojbina ovog naroda? 1°" * Naučnici su iznosili različite teorije. Međutim. Italiji.. Arabljana i Abisinaca -. str.Grčkoj. Hurrians and Subarians. glagolska konjugacija se ravna po istom obrascu. Zahvaljujući de-šifrovanju klinastog pisma sredinom devetnaestog stoljeća i komparativnom izučavanju asirsko-babilonskog. 1934). . Narod Arabije je stvarno ostao isti u svim istorijskim vjekovima4. drugi. Nov. Zaključak je neizbježan: preci ovih različitih naroda . Izvjesni elementi vokabulara. 69—70 4 Isp. str. Raithjens u Journal asiatique. Površina Arabije je najvećim dijelom pustinja s uskim rubom naseljive zemlje okolo periferije. Barton. vidimo da u Siriji. došlo se do spoznaje da ovi jezici imaju upadne crte sličnosti i da su. prema tome. str. među kojima lične zamjenice. uspoređivanje fizičkih crta naroda koji su govorili ovim jezicima isto. Lingvističko srodstvo je. e. pr.. god. a to je naopak red sociološkog zakona u istorijsko vrijeme. 1944). pod uticajem tradicija Starog zavjeta. Asirci i kasnije Haldejci živjeli u Tigroeufratskoj dolini. Babilonci (koji su se najprije zvali Akadi po njihovom glavnom gradu Akadu (Agada). . Amoriti i Kanaaniti (uključujući i Feničane) naselili u Siriji. Palestini. 10 : 1. srodni. prema tome. počevši od sredine četvrtog milenij uma prije naše ere.prije nego što su se izdiferencirali. Ne znamo također ni za jednog upadača koji je uspio da prodre kroz p ješko vite barijere i koji je sebi osigurao stalno uporište u ovoj zemlji. pr. Haldejaca.

The Sumerians (Oxford. dok ne bi narodnu masu obuzela opća želja za seobom. u kojoj je već bila naseljena visoko civilizovana zajednica. a. otkrili svijetu jasnu ideju o jednom bogu. Do koje se visine njihova civilizacija. zajedno s Egipćanima. iznad svega. Hebreji su. Hebreji su prodrli u južnu Siriju. e. i Egipat. Međutim. Miješanje dviju rasa ovdje je dalo Babilonce. dijele slavu da su položili temelje našoj kulturnoj baštini. n. Masovno preseljavanje ljudskih zajednica iz pastirskih pustinjskih predjela u poljoprivredna područja obična je pojava na Bliskom istoku i pruža vrlo važan . natapanje zemlje. Vjerovatnije je. citiraju kao istorijski dokaz pristalice teorije da je Arabija bila postojbina Semita. i rezultat ovog stapanja su istorijski Egipćani. Između 1500. C. zatim da je njihov jezik najsličniji jeziku za koji naučnici smatraju da je bio prvobitan oblik. zatim bi mnogo više njih krenulo na put. g. čovječanstva (isp. 28 PREDISLAMSKO DOBA aniti (koji su zauzeli zapadnu Siriju i Palestinu poslije 2500. učvrstila se na samom kraju teritorije ranijeg hamit-skog stanovništva Egipta. Komparativno ispitivanje naprijed navedenih događaja navelo je neke semitiste na mišljenje da je Arabija u jednakim ciklusima od otprilike tisuću godina. sjeverna Afrika. e. god. da su ovi semitski pokreti u svojim početnim stadijima bili sličniji evropskim migracijama u Novi svijet: nekoliko bi se osoba pokrenulo. pr.7 Ovu posljednju migraciju. Feničani su bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem pisanja. pr. koja se dogodila u jeku istorije. pismo. 1929). i njihov monoteizam je postao izvor hrišćanskoj i islamskoj vjeri. Šumerci su bili nesemitski narod. Oko 3500. 5—6. U toku njezinog odvijanja bedem je pukao i nisu bile poplavljene samo zemlje Plodnog polumjeseca. Semiti su ušli u dolinu kao barbarski nomadi. Nabatejci su se učvrstili sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. njihova glavnog grada usječenog u stijenu. nego. a Aramejci (Sirijci) na sjever. Španija i Perzija i dijelovi centralne Azije. e. god. osnivača eufratske civilizacije. Oni su prvi sazidali građevine od kamena i pronašli sunčev kalendar. Oko 500. doživjelo je novu i posljednju migraciju pod zastavom islama. Leonard Woolley. poslije podigla.) i priobalni narod koji su Grci nazivali Feničanima. prije svih drugih naroda.. n. &tr. ali su naučili od Sumeraca. Među ostalim novinama. e. drugi bi ih slijedili. koji. kao moćan rezervoar. i 1200. On se s pravom naziva najvećim pronalaskom.prostor. Oko sredine trećeg milenij uma pr. jedna semitska migracija krenula je ovim ili se zaputila istočnim afričkim putem u pravcu sjevera. postajala prenapučena do te tačke da je preplavljen je bilo neizbježno. god. Nadalje. zahvaljujući rimskom uticaju. može se procijeniti po veličanstvenim ruševinama Petre. još jedna migracija dovela je Amorite u Plodni polumjesec. pr. n. Skoro u isto vrijeme odvijala se druga paralelna migracija istočnim putem u pravcu sjevera i učvrstila se u Tigro-eufratskoj dolini. međutim. n. oni potkrepljuju svoju teoriju dokazima da su Arabljani sačuvali čistije semitske karakteristike i da se one kod njih manifestuju izrazitije nego i kod jednog drugog člana rasne grupe. e. Ovi su Egipćani dali osnovne elemente našoj civilizaciji. 80). n. Tada je taj suvišak obično nalazio jedan otvoren put na zapadnoj obali Poluotoka koji je vodio u pravcu sjevera i koji se račvao na Sinajskom poluotoku do plodne doline Nila. pr. Palestinu. zidanje kuća i stanovanje u njima. U sastav Amorita ulaze Hana5 Isp. Sedmo stoljeće n. oblast koja čini ilik između vrha Perzijskog zaliva i jugoistočnog ugla Sredozemnog mora. štaviše. kola s točkovima i sistem težina i mjera. str. ovaj se suvi-šak ne može širiti unutar zbog pustinje. Taj se sistem sastojao od dvadeset i dva znaka. Šumerci5. Babilonci su nam ostavili u nasljedstvo luk i svod (možda sumerskog porijekla). niti napolje zbog mora — ta je barijera u to vrijeme bila skoro neprobojna. e. naročito u kotlina-stu Siriju (CSeleSiria)6. Ovi naučnici imaju običaj da govore o migracijama u obliku »talasa«.

Imigracija i kolonizacija su. Hamitima.000 kvadratnih milja. James A. Kuvajt. Geolozi govore da je tlo Arabije nekoć činilo prirodno nastavljanje Sahare (koje je sada odijeljeno od nje dolinom rijeke Nila i velikom provalijom Crvenog mora) i pjeskovitog pojasa koji prolazi preko Azije kroz centralnu Perziju i pustinju Gobi. U ranija vremena atlantski zapadni vjetrovi. Su'udi Arabija. prev. a Arabija kolijevka i centar distribucije semitskog naroda. ARAPI 29 KAO SEMITI među sjedilačkog stanovništva. Plodni polumjesec je poprište semitske civilizacije.027. mada se njegove jezičke osobine mogu zaključiti po nekim crtama koje su zajedničke jezicima iz njega razvijenim. Katar. Paralelu možemo naći u odnosu romanskih jezika prema latinskom. koje se već bilo nastanilo u Plodnom polumjesecu. U slučaju starih Egipćana razvio se semitskohamitski jezik. etiopski i arapski treba gledati kao na dijalekte koji su se razvili iz jednog zajedničkog jezika. blaži oblik invazije. str. Prihvatanje mišljenja da je Arabija — Nadžd ili Jemen — postojbina i distribucioni centar semitskih naroda ne isključuje mogućnost da su oni nekada ranije. prema tome. u Mezopotamiji aglutinacioni sumerski jezik ostao na životu. feničanski. str. 1907). Oman i Maskat. potpuno izumro. koji ih pokušavaju istisnuti. 27. u najmanju ruku jezik književnosti. sa nekim drugim članom bijele rase. u prastara vremena. sa površinom (izuzimajući Rub' al-Kali) od 597. hebrejski. koji je bio samo govorni jezik. Iz ove su zajednice oni koji su kasnije bili nazvani Semitima prešli na Arabljanski poluotok. ima više lingvističko nego etnološko značenje. Proces kojim se jedan manje-više selilački narod naturi narodu ukorijenjenom na zemljištu ima obično za posljedicu da upadači u izvjesnoj mjeri asimiliraju glavne crte ranije postojeće civilizacije i da u se prime izvjesnu količinu krvi. sačinjavali jednu zajednicu negdje u istočnoj Africi. i nomadskih Arabljana. Da je. Ovo je odlučujući faktor. Cjelokupan broj njezinog stanovništva na prostoru od 1. aramejski. Prema ovome bi Afrika bila vjerovatna postojbina semitsko-hamitska. između dva Libanona. današnji al-Biqa<. Aden i adenski protektorat ostalo. kako je lijepo rečeno. najvedoa dam ^ P°luot°k n& geografskoj karti svijeta. 7 Hugo Winckler. 18—22. npr. • Barton. Treba primijetiti u vezi s ovim migracijama da se skoro u svakom slučaju semitski jezik održao na životu. a na asirsko-babilonski..putokaz za razumijevanje njegove duge i bogate istorije. za nas bi bilo teško uvrstiti narod doline u Semite. prasemitskog (Ursemitisch). južnoarapski. i dan-da-nas živi. trucijalni šei-kati. POGLAVLJE II ARABLJANSKI POLUOTOK Pozornica Arabija je jugozapadni azijski poluotok. koji sada donose kišu na sirijsko-palestinske visoravni. i mi ne možemo sasvim lako uključiti Egipćane u Semite.000 kvadratnih milja procjenjuje se samo na dvanaest milijuna stanovnika. mora da su dopirali s kišom do Arabije i u toku jednog dijela ledenog doba ova pustinjska . čija je istorija u izvjesnoj mjeri borba iz9 Udubena. ali skoro nikada da posve iskorijene urođeničko stanovništvo. kotlinasta Sirija. Ovo se tačno dogodilo na starom Bliskom istoku. The History of Babylonia and Assyria. dok je semitski prototip. s izuzetkom što jedan oblik latinskog jezika. Graig (New York. Jemen četiri milijuna. možda u Bab al-Mandab8. Termin »Semit«. broji otprilike šest i po milijuna stanovnika.

Ako se izuzmu planine i visije o kojima smo upravo govorili. Njezin se zapadni dio nekad naziva Ahkaf (zem ljište duna). Sirijska pustinja.područja vjerovatno su bila vrlo dobro nastanjeni pašnjaci. područje bijelog i crvenkastog pijeska koji vje tar nanosi na pješčane humke. Južni dio Sirijske pustinje u običnom se govoru naziva alHamad.000 kvadrat nih milja na svojim geografskim kartama. Južne strane Poluotoka. Na starijim geografskim kartama al-Dahna' je obično označena kao al-Rub' al-Khali (prazna četvrt). Među prvim od malog broja Evropljana koji su uspjeli da prokrstare Nufudom jesu Francuz Alzašanin Šari Iber (Charles Huber) (1878). ali je u ljetno doba ova oblast bez daška života. Sudarabiens-Reise. sjeverna centralna visoravan. na jugu1. zemlja se uglavnom sastoji od pustinje i stepe. Njegova kičma je gorje koje ide paralelno sa zapadnom obalom i diže se do visine od preko 9. i preko 12. Od ove rptenjače je padanje prema istoku postepeno i dugo. ARABLJANSKI 31 2500 stopa. 1934). gdje se more godišnje povlačilo od obale prosječno 72 stope. III. na sjeveru. Al-Dahna' (crvena zemlja). »ničijom zemljom« Arabije. Njezina duboka. površina crvenog pijeska. izuzev slučajne oaze. Južni dio Mezopotamijske pustinje obično se naziva Badijat al-Irak ili Samaua. Tzv. Iza obalne nizije dižu se na sve tri strane gorja različitih visina. en gleski diplomata i pjesnik Wilfrid S. ali se može uzeti jedna imaginarna crta povučena u pravcu istoka od vrha zaliva 'Akabe na Crvenom moru do Eufrata. koje u svojoj unutrašnjosti kriju podzemne vode. Njegov planinski lanac Sammar ima najveći vrh od crvenog granita Adžu. do Rab al-Khalija. opisu jući velik luk prema jugoistoku i pokrivajući razdaljinu od preko šest stotina milja. koje privuku Beduine i njihovu stoku u toku nekoliko mjeseci godišnje. Tomas ga je za pedeset i osam dana prokrstario od Arabljanskog mora do Perzijskog zaliva.550 stopa. vol. str. doista. najvećim dijelom su stepe. ima prosječnu visinu od 1 Najviša izmjerena tačfca: Čari Raithjens i Hermam v. 2. Kad u al-Dahni padnu sezonske kiše. Nadžd. Mada je suh. Wissmamji. Arapsko-američka Ojl-kompanija (Arabian American Oil Companv) obilježila je njegovih 250. Stepe su (sing. tzv.900 stopa. Blant (Wilfrif S. u pravcu Crvenog mora. Badijat al-Sam. al-Nufud dobiva u toku nekih zima dovoljno kiše. Veliki Nufud. a prema zapadu. Poluotok se spušta od zapada prema Perzijskom zalivu i mezo-potamijskoj depresiji. strmenito i kratko. Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla: 1. Blunt) (1879) i štrazburški orijentalist Julije Ojting (Julius Euting) (1883).000 stopa u Midija-nu. a nekad i al-dahnd'. Geološki je. strše vrhovi Džabal Akhdara u visinu od 9.000 stopa. ddrah) okruglaste ravnice između brežuljaka pokrivene pijeskom. na jugu. stjenovita korita rijeka (wa-di) još svjedoče o erozivnim snagama kišnih voda koje su nekoć kroz njih tekle. ona obiluje ispašama. U Omanu. pruža se od velikog Nufda. formirajući upadljiv izuzetak od općeg površinskog nagiba tla prema istoku. Arabija nije bila nikada nenastanjena zbog zaleđivanja. koja ga pokrije zelenim ćilimom i preobrazi u raj za deve i ovce nomadskih Beduina. Na putu je naišao na pojavu pijeska koji pjeva i otkrio »jezero POLUOTOK . oivičene su nižijom Tihamah-sa. cijela sirijsko-me-zopotamijska pustinja dio Arabije. kao i Mezopotamijska. 2. i koji pokriva ogromna prostranstva sjeverne Arabije. Pošto se ledeni pokrov nije nikada pružao južno od velikih brda u Maloj Aziji. Za njih postoji klasični termin al-bddiyah. Sjeverna granica je slabo određena. dune. suha.336 u Jemenu. Prije Bertrama Tomasa (Bertram Thomas)2 nijedan se Evropljanin nije usudio prokrstariti Rub' al-Khalijem. visok 5. Sara u Hidžazu dostiže visinu od 10. na istočnoj obali. na sjeveru. Landeskundliche Ergebnisse (Hamburg.

koja ima srednju godišnju temperaturu malo iznad 70° F. e. koje omogućuju sistematsku obradu zemlje. Jedino u Jemenu i Asiru ima dovoljno periodičnih kiša. Al-Baladhuri4 posvećuje čitavo poglavlje poplavama (suyul) u Meki. Ovdje-ondje nalaze se slučajni i uski pojase vi pijeska. Okean na jugu. Srednja godišnja temperatura u niziji Hidžaza bliža je 90° F nego 80° F. 3 Mu'jam al-Bulđan. U Nadždu je vapnenac uglavnom ARABLJANSKI 33 dugo vremena na površini. ima dovoljnu količinu kiše. Yaqut3 navodi trideset ovakvih harraha. zdravija je nego njezina posestrima Meka na jugu. n. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predjelima Poluotoka koji se pružaju na sjever sve do istočnog Haurana. Arabija se ne može pohvaliti nijednom značajnijom rijekom koja ne presušuje i koja dospijeva do mora. jedina mjesta podesna za život sjedilačkog stanovništva. Površinu Hadramauta karakterišu duboko utonule doline. koje su odigrale značajnu ulogu u ranoj istoriji islama. F. 1866—73). u stvari rukavac Perzijskog zaliva na jugu Katara. moderna prijestonica Jemena.Arabia Felix: Across the Empty Quarter oj Arabia (New Yonk. Kratkotrajne kišne oluje izvanredne žestine znaju da za/5ese Meku i Medinu i pokatkad prijete da unište samu Kabu. U Hidžazu. ali raštrkana. Hudajda (Hodeida) i Maskat (Muscat). koji sezonski provaljuje u zemlju. PREDISLAMSKO DOBA 32 32 nj a vulkanska erupcija koju je zabilježio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. koje traju možda i po dvije i tri godine. Poslije ovih kiša počne se ukazivati oskudna pašnjačka pustinjska flora. Vahabi zemlja. Oman. Sana. Posljed. i zbog toga jedan od najzdravijih i najljepših gradova Poluotoka. Brdo Šammar sastavljeno je od granita i bazaltnih stijena. donosi kiše. Medina. Mada je stisnuta između mora na istoku i na zapadu. površina valovite i napukle lave koja pokriva pješ čenjak. Ovdje *se trajna vegetacija nalazi u dražesnim dolinama na udaljenosti od oko dvjesta milja od obale. Nijedna od njenih rijeka nije plovna. Naročito je topao i vlažan Juddah (Jedda). ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti. Obradivo zemljište i upotrebljivo za obradu Unutar ovog pustinjskog i stepskog obruča leži u sredini uzdignuta jezgra Nadžd. Izvjesne oaze. Fadak (sada al-Ha'it). U sjevernom Hidžazu su izolovane oaze. Pet šestina stanovništva u Hidžazu su nomadi. Arabija je jedna od na j su vi j ih i najtoplijih zemalja. Wiistenfeld (LeLpzig. 3. preko 7. ona ima mrežu stjenovitih dubokih korita (wadi). Do toga vremena naše znanje o stravičnoj i misterioznoj pustinji bilo je jednako znanju geografa desetog stoljeća.slane vode«. koja odvode bujice kad nastupe kiše. indeks. najveće među njima pokrivaju površinu od nekih deset kvadratnih milja. kakve su npr. Umjesto sistema rijeka. Većinu ovih plodnih područja obrađivali su Jevreji u vrijeme proroka. dakako. ne predstavljaju nikakvu novinu. izd. u čijim se donjim slojevima nalazi vode u izobilju. Na obali se nalaze i druga plodna područja. Osvježavajući i ugodni istočni vjetar (al-saba) uvijek je bio omiljena tema arabljanskih pjesnika. kolijevci islama. sušne sezone. danas su bez ikakva značaja. Harrah. Ova korita služe i u druge svrhe: ona određuju puteve karavanima i POLUOTOK . 1932). ali vruć pustinjski vjetar (samum).000 stopa je iznad mora. najistočnija pokrajina. količine vode su suviše male da bi prekinule klimatski kontinuitet afričko-azijskih beskišnih kontinentalnih masa. god.

Ječam se gaji za konje. a pirinač u Omanu i Hasi. Ovim mjestima Glazer7 pridodaje još planinu Hadur al-Shaykh u Jemenu. i iz Sirije. 1866). 1870).hodočasnicima. 32 (Gotha. Prva zabilješka o kafi iz pera jednog evropskog pisca datira iz god. Pustinja proizvodi i samh. str. Chrestomatie arabe. Hi-džaz je bogat datulama. koji idu koritom Vadi al-Rummah. de Goeje (Leyden. II. čije zrno daje brašno koje se upotrebljava za kašu (poridž). šećerna trska. 2 dzd. daje gumiarabiku. 1886). Datula ARABLJANSKI 35 POLUOTOK . Petermamn. str. talh.. 82—l Klimatski uslovi (storija arapa 34 PREDISLAMSKO DOBA Crvenog mora. Najranija vijest o ovom »vinu islama« nalazi se u spisima šesnaestog stoljeća8. Od pojave islama hodočašća su postala glavne spone između Arabije i vanjskog svijeta. Karakterističan proizvod Asira je gumiarabika. str. kaj si je. Drugi pfodukti arapskih oaza su: šipci. Mitteilungen aus Justus Perthes geographischer Anstalt. koje je igralo glavnu ulogu u ranom trgovinskom životu Južne Arabije. jabuke. Vegetacija Suhoća atmosfere i salinitet tla koče svaku mogućnost bogatijeg i bujnijeg raslinstva. izuzev de-5 Masdlik al-Mamattfc. brdu blizu Tajifa. Maslina. al-'Azm. koji prolazi koritom Vadi al-Sirhan i ide duž obale 4 Futuh al-Buldan. 1826). al-Sandah (Cairo. I. i mnogo traženu gomoljiku senu (al-sana). Al-Ham-dani6 spominje smrznutu vodu u San'i. 138. str. Na samom Poluotoku su putevi ili obalni. 12—13. bademi._ Faris (Princeton. 1585. Od domaćih biljki vinova loza. iad. o kojem pjevaju arapski pjesnici. (Pariš. nije poznata u Hidžazu. I. izd. gdje snijeg skoro svake zime pada. Proso (dhurah) uspijeva u nekim predjelima. mnogo se uzgaja u Tajifu i daje alkoholno piće koje se zove nabidh al-zablb. ili ga presijecaju sa jugozapada u pravcu sjeveroistoka. Za prenošenje ovog voća sa sjevera treba. 8 Vidi al-Jaziri kod de Sacy. čija je domovina Sirija. Jedna druga vrsta. obalom. 53—5. Pšenica raste u Jemenu i u nekim oazama. 1916). str. kroz centralne oaze. str. možda. VIII. još uspijeva. koja je uvezena iz Sirije poslije četvrtog stoljeća n. narandže. str. prev. uvedena je u četrnaestom stoljeću u Južnu Arabiju iz Abisinije. Al-Istakhri5. vol. i slj. Phillip K. Glavni kopneni putevi su iz Mezopotamije. zahvalititi Nabatejcima i Jevrejima.eyden. Zajedno sa mlijekom ona čini glavni artikal dnevnog beduinskog jelovnika i. str. gdje se voda mrzne. 7. knj. vol. Vino (khamr). 43. a naročito u Mahri. Ona daje najrasprostranjeniji i nadasve najcjenjeniji plod. Kultura kafe. koja daje drveni ugljen izvanrednog kvaliteta. iad. 412. Među arabljanskom florom datula drži prvo mjesto. De Goeje (L. i zaobilaze prostor između tzv. 7 Kod A.. plod par excellence (tamr). 19. Prazne Četvrti. vidi također Nazih M. pt. 1940). koje se pružaju paralelno sa južnom. 118. govori samo o jednom mjestu u Hidžazu. 8 Al-Iklll. po kojoj je sada Jemen čuven. Od pustinjskog drveća nalazi se nekoliko vrsta akacija. 1937?). bila je rakija koja se uvozila iz Haurana i Libana. Na visijama. Nabih A. lubenice i banane. prev. Hitti. i slj. Rihlah fi Bildd al-<Arab. geograf desetog stoljeća. tamjanoivo drvo. preko Burajde u Nadždu. među kojima i aihl (metljika) i ghada. Mraz je rašireniji. The Origins of the Islamic State (New York. e. koji opasuju skoro cijeli Poluotok. limuni.

str. Vrana ima u velikom broju. Majmuna ima u Jemenu. leopardi (sing. koji su svakodnevna hrana deva. n. Deva je više nego konj predstavljala u danku koji su asirski osvajači iznuđivali od »Urba«14. gdje je ostavio trajne tragove u svojim berberskim i andaluzijskim potomcima17. ipak je on kasno uveden u staru Arabiju. po kojoj je Nadžd osobito čuven. indoevropski nomadski pastiri. koja je išla na osvajanje Grčke. gdje je palma bila glavni objekat koji je rano privukao čovjeka u te krajeve. Arapski pisci navode sto vrsta datula u Medini i okolo nje. droplje (hubara. Od njezinih istucanih koštica prave se kolačići. osobito kada su isprženi i posoljeni. Pripitomili su je dosta rano. gdje • Vidi ibn-Qutayibah. koja je napravljena od iste zemlje kao i Adam«10. magarac. Govore da je Prorok naredio: »Poštuj svoju tetku. npr. 255. a Lidijci iz Male Azije u Grčku. ovca i koza. 11 Vidi str. sokoli. i preko njih je došla u zapadnu Aziju dvije tisuće godina pr. 18 T. akkar (orač) itd. str. rimskog vojskovođe. hijene. III. tj. Strabon16. vukovi. Među ptice grabljivice mogu se ubrojiti: orlovi (<uqdb). sada je izumro.vinog mesa. g. Čuven po svojoj fizičkoj ljepoti. namir). 1930). koje Beduin rado jede. ukazuju na pozajmice od sjevernih Semita. vodu i datule. Seven Pillars of Wisdom (New York. Nufud se može najviše podičiti viperom (zmijom otrovnicom) sa roščićima. iz Mezopotamije. Lawrence. negdje istočno od Kaspijskog mora. U osmom stoljeću Arapi su ga prenijeli u Evropu preko Španije. Uyun al-Akhbdr (Cairo. 1936). 269—70. Hiksi (Hyksos) prenijeli su konja iz Sirije u Egipat. vol. Arab l jonski konj 36 PREDISLAMSKO DOBA ga je Fidija ovjekovječio na Partenonu. Od gmizavaca. Husn al-Muhddarah (Cairo. 12 Vidi R. The Birds o/ Arabia (Edimburgh. Najobičnije su ptice pupavac (hudhud). kako kažu. hrt (saluqi). 1321). johd). izdržljivosti. Lav. II. koga često navode stari pjesnici Poluotoka.. Kiselo piće od datule nabidh mnogo se traži. slavuj. Fauna Iako je konj postao slavan u islamskoj literaturi. inteligenciji i dirljivoj odanosti prema svom gospodaru.. U Kserksovoj vojsci. e. Pričaju da je iz Egipta mazgu donio.. U egipatskim. beri (natopljen samo kišom)11. Iz Sirije je prije početka naše ere uvezen u Arabiju. E. Arapi su jahali deve15. arabljanski čistokrvni konj (kuhaylan) postao je na Zapadu ideal prema kome su stvarana mišljenja o dobroj pasmini konja. . koja je proslavljena u arapskoj literaturi pod nazivom al-qata12. a kasnije su je u velikom broju uvozili Kasiti i Hetiti. a ne kao jahač konja. Muhamed. jastrebovi i sove.'Smatra se da se velike najezde skakavaca pojavljuju svake sedme godine. n. asirsko-babi-lonskim i ranim perzijskim pisanim spomenicima Arabljanin se pojavljuje kao jahač deva. 1954). pr. Ova životinja. Za vrijeme krstaških ratova engleski je konj miješanjem s arapskim poprimio nove krvne osobine. houbara). Posjedovati »dvije crne stvari« (al-aswadan). Meinertahagen. e. Lo-rens (Lawrence)13 govori s užasom o svojim iskustvima sa zmijama u Vadi al-Sirhan. koji je više volio da jaše na njoj nego na konju. vol. 10 Suyuti. poslije hidžre. gdje je imao najbolje uslove da očuva svoju čistokrvnost bez bojazni da se pomiješa s drugim vrstama. palmu. ševa. naročito Aramejaca. Od domaćih životinja glavne su deva. Pustinja obiluje skakavcima. san je svakog Beduina. obični pas čuvar. koji je bio upao još 24. jedina je njegova tvrda hrana9. Arapske riječi u Nadždu i Hidžazu koje se odnose na zemljoradnju.'l02. vjerovatno oslanjajući se na autoritet svoga prijatelja Elija Gala. golub i jedna vrsta jarebice. lisice i gušteri (naročito al-dabb). nije bila poznata ranijim Semitima. str. poriče postojanje konja na poluotoku. Životinjske carstvo predstavljaju pantere (sing. mačka. u Arabiju. 209—13. I ova kraljica arabljanskih stabala vjerovatno je uvezena sa sjevera.

kao i konj. 518. 24 : 64 izgleda da su prvi pisani spomenici o rasprostranjenoj upotrebi ove životinje20. 16 : 5—8). 123. §§ 2 & 26..U Arabiji je konj luksuzna životinja.« Poluotok ostaje glavni uzgojni centar deva na svijetu. ali će zato izliti i posljednju kap u vedro i staviti je pred svog konja. U prošlosti su lov na bisere u Omanu i u oblasti Perzijskog zaliva. koji je porijeklom američka životinja. ako djeca s plačem traže da piju vode. XVI. Konji Nadžda. cijena krvi. čije izdržavanje predstavlja problem za čovjeka pustinje. Arabljanska deva je u stanju da bez vode putuje zimi otprilike po dvadeset i pet. a tim i prednost nad njima. god. on se gosti njezinim mesom. Deva je bila jedan od faktora koji je omogućio rana islamska osvajanja jer je svojim gospodarima osiguravala veću pokretljivost nego što su je imali sjedilački narodi. str. str. široka područja rada povezana sa petrolejskom industrijom postala su kudikamo najveći izvori prihoda. 15 Herodotus. On pije njezino mlijeko mjesto vo-de( koju štedi za stoku). 1928. n. str. 17 William R. 361. Koran. transportno sredstvo i predmet zamjene. njegov drugi ja (alter ego). ARABLJANSKI 37 vodi da nema skoro nijednog člana u plemenu Ruwalah da nije nekom prilikom pio vode iz devinog buraga. pogl. tonj.. Deva Ako je konj najplemenitija životinja koju je čovjek uspio pripitomiti. XLV (1891). Knj. a s tim se brojem može takmičiti jedino broj sinonima koji se upotrebljavaju za mač. Deva iz sjeverozapadne Arabije. Njezino đubre on upotrebljava za ogrev. Bertram Thomas 01 The Near East and India. s nomadske tačke gledišta deva je svakako. znači biti bogat. Bez nje se pustinja kao naseljiv kraj ne bi ni mogla zamisliti. str. 19 The Manners and Customs of the Rivala Bedouins (New York. e. Petrolejska polja Hase ubrajaju se u najbogatija na svijetu. pravi sebi šator od njezine dlake. VII. 1928). 18 U Zeitschrift der deutschen morgerddndischen Gesellschaft. sve se to procjenjuje cijenom deve. 54. Za njega je deva više nego »lađa pustinje«. Musil19 na14 Vidi str. Ako se deva napila vode prije jednog ili dva dana. gospodar se neće ni pomaći. 6 : 5. Ona je Beduinov nerazdruživ drug. a mokraću kao sredstvo za jačanje kose i kao lijek. isp. Brown. On se upotrebljava u sportovima: u utrkama (jarld). 1929). njegov i otac i majka. dobitak na kockanju (maysir). a ljeti po pet dana. 13. tekućina se da piti. Njegova glavna vrijednost leži u tome što on omogućava Beduinu potrebnu brzinu za njegove uspješne pljačkaške pohode (ghazw). (pogl. Ali. U Egipat POLUOTOK . 368. Da citiramo neobično jak izraz Špren-gera (Sprenger)18: »Beduin je devin parazit. § 8. Imati konja. Post. Za kalifa 'Umara se govori da je rekao: »Samo ondje Arapin . majmuni Hase i deve Omana uživaju svjetski glas. hajkama i lovu. 16 Geographia. U arapskom šatoru danas u slučaju nestašice vode. narodu deve. The Horse oj the Desert (New York.« Današnji Beduini uživaju da se o njima govori kao o ahl al-ba'ir. otkako je počela eksploatacija petrolejskih polja 1933. knj. isp. 4. Historiae. sud. Miraz mlade nevjeste. Ulogu koju je deva odigrala u ekonomiji arapskog života najbolje pokazuje činjenica koja govori da arapski jezik posjeduje blizu tisuću naziva za brojne pasmine i stepene uzrasta deve. pokriva se njezinom kožom. 52. Nov.ma uspjeha gdje ga deva ima. ona je osobit dar Alaha (isp. bogatstvo šeika. L. i slj. rudnici soli nekih područja i industrija deva bili glavni izvori dohotka. 86.najkorisnija. dovedena je u Palestinu i Siriju prilikom invazije Midijanaca u jedanaestom stoljeću pr. Deva je nomadov hranitelj. I. U slučaju nužde ili se stara deva ubije ili joj se gurne štap niz grlo kako bi se izazvalo povraćanje vode.

koje je jedno vrijeme bilo beduinsko još odaje svoje nomadsko porijeklo. Otporan prema prodiranju egzotičnih ideja i običaja. str. ali u neplodnim pustinjama Beduin je uvijek ostao isti1.. on tamo odlazi da traži ispašu. neprohodni pu-tevi i nestašica životnih namirnica — u normalno vrijeme sve sami neprijatelji — u vrijeme opasnosti pokazuju se kao odani i nepokolebljivi prijatelji. lov i pljačka čine njegovo glavno zanimanje i. Akcije i reakcije između gradskog i pustinjskog stanovništva obrazlažu se urgentnim i egoističnim diktatima samoodržanja. Nomad na svaki način hoće da iznudi od svog bolje situiranog susjeda ona prirodna bogatstva koja njemu nedostaju. Gdje god nađe zelenog zemljišta. e. monotonija i neplodnost njegova pustinjskog zavičaja vjerno se odražavaju na beduinskoj fizičkoj i mentalnoj strukturi. danas je ono isto što je bio jučer i što će biti sutra. Beduin nije nikakav Ciganin koji besciljno luta samo radi lutanja. e. Njegov kulturni lik uvijek je bio isti. ima izvjesne zajedničke crte s morem. deva i palma čine trijumvirat. gdje Beduin igra ulogu gusara. nesnosne vrućine. u šatorima od kozjih i devinih dlaka. Zemljoradnja i sve vrste trgovine i zanata su ispod njegova dostojanstva. Mršavost i neplodnost njegova tla pokazuju se na . Izvjesno gradsko stanovništvo. 20 Isp. On predstavlja najbolju adaptaciju ljudskog života u uslovima pustinje. Demarkaciona linija između selilačkog i sjedilačkog stanovništva ne da se oštro povući. Anatomski. stanovniNomaa c^ Arabije se dijele na d^ije glavne grupe: nomadske Beduine i sjedilačko stanovništvo. u »kućama od dlake«. (New Yoric. a u sjevernu Afriku s islamskom invazijom u sedmom stoljeću n. ili u isto vrijeme i jedno i drugo. Pustinja. evolucija ne nalaze se među zakonima kojima se on brzo pokorava. to su jedina zanimanja dostojna čovjeka. Nomad. i napasa svoje ovce i koze na isti način i na istim ispasištima. Nomadstvo je isto toliko na nauci zasnovan način života u N uf udu koliko industrijalizam u Detroitu ili Mančesteru.je došla s asirskim osvajanjem u sedmom stoljeću pr. Po-. Nad svim što živi u pustinji Beduin. U Plodnom polumjesecu carstva su dolazila i prolazila. Caravan: the Story of the Middle East. Krv sjedilačkog stanovnišva se na taj način neprestano osvježava nomadskom lozom. uzgoj konja. Svome stanovniku pustinja je više nego njegov zavičaj. Kontinuitet. stoji i polunomadski i kvazigradski stepen. 61. Promjena. i to putem sile — iznenadnim upadima. dok su ostali Beduini po svom ustrojstvu i načinu života gradsko stanovništvo. napredak. Shodno dvostrukoj prirodi zemljišta. Gajenje ovaca i deva i. Ona je čuvar njegove svete tradicije. POGLAVLJE III ŽIVOT BEDUINA . on još uvijek živi kako su njegovi preci živjeli. Oskudica vode. kao tip. n. ili mirnim metodama — razmjenom. zaštitnik čistote njegova jezika i krvi i njegova prva i najistaknutija odbrambena linija protiv prodiranja izvanjskog svijeta. kostiju i mišića. Ako bi se i kad bi se oslobodio svoje okoline. On je kopneni gusar ili posrednik. koji je vrhovni gospodar. 1951). on bi prestao biti no- 2IVOT 39 BEDUINA rnad. u manjoj mjeri. on je klupko nerava. Carleton S. U zajednici sa pijeskom oni sačinjavaju četiri velika glumca u drami njenog postojanja. Zato se ne treba mnogo čuditi što je Arabljanin rijetko savijao svoju šiju pod tuđinski jaram. Coon. po njegovom shvatanju.

i Bethela. Hlače se ne nose. koja je poznata sa slika. razzia). koji drži uzica ('iqdl). u nekoj mjeri ublažava zla i štete koje nanosi ghazw. Princip gostoprimstva. pjesnik ranijeg umajadskog perioda. neumorno su pjevali pohvale u čast gostoprimstva. 89. Vjera se zaista vrlo slabo nastanila u Beduinovom srcu. 1280). Shodno pravilima lova. zajednička svijest o bespomoćnosti pred krutom i zloćudnom prirodom razvija osjećaje potrebe jedne svete dužnosti: dužnosti gostoprimstva. Mada je Beduin strašan kao neprijatelj. razdvajaju stanovništvo pustinje na zaraćena plemena. Pliačkaški Dohodi Pljačkanje (ghazw. npr. ipak. Individualizam. Njegova svakodnevna hrana su datule i nekakva smjesa od brašna ili prženo žito sa vodom ili mlijekom. gdje je borbenost hronično duševno stanje. bavila su se njim bez ikakvih skrupula. »Gospode«. koje se inače srnaJL l / U-L-fv l* o rv C fJ\JI t/\. diydfah (gostoljubivost). koje mu omogućuju da ostane živ ondje gdje sve ostalo ugiba. druga karakteristična crta. mada on stvarno ne povećava ukupan iznos raspoloživih namirnica. Slabije pleme ili sjedilačko naselje na pograničnom području može kupiti zaštitu na taj način što plaća jačem plemenu ono što se danas naziva khiiwah. Predislamski pjesnici. Odbiti gostu tu predusretlji-vost u zemlji gdje nema nikakvih svratišta i hotela ili mu naškoditi pošto si ga primio kao gosta gaženje je ne samo. Njegova odjeća je isto tako oskudna kao i njegova ishrana: duga košulja (thawb) sa pojasom i lepršava gornja haljina ('oba'). Ono počiva na temeljima ekonomske strukture beduinskog stočarskog društva. u islamu. pljačkanje spada u jedno od nekoliko muških zanimanja. Glavu pokriva šal (kufiyah). Pasivnost je. »pustinjski Arabljani su . I. 40 PREDISLAMSKO DOBA takvog života: »Naše je zanimanje da pljačkamo neprijatelja. poštivanje reda i autoriteta nisu idoli pustinjskog života. ustaljenih običaja i časti nego i uvreda samog boga. koje se uz hamdsah (junaštvo i entuzijazam) i muru'ah (muževnost)4 smatra jednom od najvećih vrlina rase. svog susjeda. međutim. Ghaziv. stepen nacionalne institucije. str. bez obzira na teškoću svoje sudbine. U pustinjskoj zemlji. Žilavost i izdržljivost (sabr) izgleda da su njegove najveće vrline. vol. Al-Qutami.. On više voli pasivno podnošenje nego ma kakav pokušaj da promijeni stanje u kome se nalazi. Po sudu Korana (9 : 98). i ghazw je neka vrsta nacionalnog sporta — krv se ne smije prolijevati izuzev u slučajevima krajnje nužde. banu-Tag-hlib. opet. molio je neki Beduin. istinskog zaštitnika. pomaže ograničavanju broja grla za prehranu. I hrišćanska plemena. preteče Crnog kamena i Zam-zama. a i obuća je rijetka. tako je duboko ukorijenjena da Beduin nikada nije bio u stanju da se digne do dostojanstva društvenog bića internacionalnog tipa. dostiglo 3e zbog ekonomskih i društvenih uslova pustinjskog života. ipak. Ljute borbe oko vode i ispaše. u granicama njegovih načela o prijateljstvu. »smiluj se meni i Muhamedu i više nikome osim nama!«2 Još od Ishmaelovih vremena ruka Arabljanina bila je protiv svakog čovjeka.njegovom vanjskom izgledu. 2 Abu-Dawud. Prvi osnovi semitske vjere razvili su se u oazama više nego na pjeskovitom zemljištu i kon-centrisali su se na kamenje i izvore. Sunan (Cairo. u izvjesnoj mjeri. Ove pojmove pljačkanja (ghazw) i njegovu terminologiju prenijeli su Arabljani u islamska osvajanja. pa i svog vlastitog brata ako nemamo nikog drugog do brata da pljačkamo!«3 U Su'udi Arabiji pljačke su sada protivuzakonite. u Starom zavjetu. a još manje da u sebi razvije ideale privrženosti zajednici dobara dalje od onih koja pripadaju plemenu. izrazio je u dva stiha pokretački princip 1 Glavna crta iihn-Su'iudovih ekonomskih i društvenih reformi je (kolo nizacija nomada na jednom zemljištu. suprotnost ovim vrlinama. a ruka svakog čovjeka protiv njega. Disciplina.r\Jib 11*1 i i • j • i i i • i i (razzia) oblikom banditizma. novinari svojih dana. koje su glavni uzroci sukoba. on je lojalan i velikodušan prijatelj.

8. pogl. Krvno 3 Abu-Tarmmam. Ghatafan. U slučaju da pobjegne. 1828). članovi jednog hayya čine rod (qawm). ispaše i obradiva zemlja su zajednička svojina plemena. 1889). TayyP. bili su konfederacije sjevernih arabljanskih plemena. Muhammedanische Studien.najokorjeliji u svome nevjerstvu i licemjerstvu«. on je bez zaštite i sigurnosti. konačno. Jednako i cijeli slabiji rod može da zatraži zaštitu jačeg roda ili plemena i da. Do današnjega dana oni samo ustima izražavaju poštovanje prema Proroku5. a učenici koji su vezani za džamiju u Meki ili za ma koju drugu džamiju nazivaju se »(Njegovi) susjedi« (sing. Ako je ubistvo izvršeno izvan roda. str. skup šatora čini hayy. Nikakva se druga kazna ne priznaje osim osvete. mujdwir). Gora nesreća ne može zadesiti Beduina od gubitka plemenske pripadnosti. On podrazumijeva bezuslovnu privrženost članovima roda i općenito odgovora patriotizmu vatrenog. Smatra se da je u prvom redu najbliži rođak pozvan da na se preuzme odgovornost. 928). Krv. Svaki šator predstavlja porodicu. 44 : 7. u zemlji gdje su tu-đinac i neprijatelj sinonim. Ezekijel. on često uviđa da je u njegovom interesu da zadrži veze sa porodicom svog ranijeg gospodara. Nekada se prihvata otkup krvi (diyah). I (Halle. niko ga neće braniti. »Budi privržen plemenu«. stvara užu vezu u plemenskoj organizaciji. ni. on postaje vanzakonik (tarid). 233. u njemu nestane. On ima status vanzakonika. Herodot6 govori o ovom prastarom obredu posvojenja. str. 'Asabivah 'Asablyah je duh roda. Mada je to u prvom redu stvar porijekla. 7 Isp. Ta'rikh Najd (Beirut. str 13. Ženska imena nekih rodova pokazuju tragove ranijeg matrijarhalnog sistema. šovinističkog tipa. Kroničari ističu da su u predislamsko doba u cijelom ayyam allArab krvne razmirice bili motivi ovih međuplemenskih borbi. »njegovo pravo na svoje članove toliko 6 Knj. prema primitivnim zakonima pustinje. mada podvlače da su i ekonomski razlozi morali uticati na mnoge od ovih događaja. što dokazuje slučaj basus rata između plemena banu-Bakr i banu-Taghlib. pa na taj način postaje njegov klijent (mawla). Freytag (Bonn. ali voda. Čovjek bez plemenske pripadnosti. pjevao je pjesnik. 4 Isp. »Banu« (djeca) naziv je koji oni stavljaju ispred svog zajedničkog imena. pt. Ash'dr al-Hamasah. Analogan običaj u vjeri omogućuje strancu da postane čvrsto vezan uz službu svetišta7 i da tako postane štićenik božji. izid. Religioznost Rodovsko uređenje je osnov beduinskog društva. Šator i predmeti njegova skromnog kućanstva su individualna svojina. koja su igrala važnu ulogu u istoriji i čiji potomci još žive u zemljama koje govore arapskim jezikom. Ako član roda počini ubistvo unutar svoga roda. Iginaz Goldziher. Veći broj srodničkih rodova grupisanih zajedno smatraju sebe potomcima iste krvi. 2IVOT 41 BEDUINA srodstvo. izaziva krv. podvrgavaju se vlasti samo jednog poglavice — starijeg člana roda i služe se istim bojnim poklikom. 171. i svaki č]an roda može ga otkupiti svojim vlastitim životom. Do današnjeg dana o hodočasnicima Meke se govori kao o »gostima Alaha«. Krvna neprijateljstva mogu trajati po četrdeset godina. . Stranac može tražiti takvo srodstvo i u tom slučaju naziva se štićenik (dakhll). ustanovljena je krvna osveta. Taghlib. 5 Ameen Ribani. Ako rob stekne slobodu. jednako je bespomoćan kao i čovjek koji u feudalnoj Engleskoj nema zemlje. itd. rodovsko srodstvo može i pojedinac steći sudjelovanjem u hrani nekog člana ili sisanjem nekoliko kapi njegove krvi. fiktivno ili stvarno.

jedna Zenobija u Palmiri. jedan Filip Arap u Rimu ili jedan Harun-al-Rašid u Bagdadu. i smatra svaki drugi rod ili pleme svojom legitimnom žrtvom ili objektom pljačke i umorstva. Ona je živjela u poligamij-skoj porodici i pod baal ženidbenim sistemom. već prema slučaju. on je stariji član plemena. Od svih naroda jedino su Arabljani podigli genealogiju na stepen nauke. treba pripisati u velikoj mjeri . W. Godine života i lične kvalifikacije odlučuju u izboru. L. koji još izazivaju divljenje svijeta. 229. Rod predstavlja njegov titularni poglavica šeik. izd. uživala je i još uvijek uživa izvjesnu mjeru slobode koja se uskraćuje njezinoj sjedilačkoj sestri. Seik nije kao njegov moderni poznati holivud-ski imenjak. koje su stoljećima bile neiskorišćene. kojemu skoro nema premca. na svoj govor i poeziju. na svoj mač i svoga konja. a specijalno o romaniziranim i perzijaniziranim dinastijama Gasana i Hire. Wright (Leipzig. Islam je potpuno iskoristio plemenski sistem u vojne svrhe. iznenada se bude vlastitim pobudama i 8 Al-Mubarrad. Sposobnosti. Društvo u kome on živi gleda na sve jednako. a specijalno Beduin. pretpostavlja da je rod ili pleme. ako se pruži prilika. u kojem je muž bio gospodar. a ona ipak imala slobodu da bira muža i da ga napusti ako je rđavo s njome postupao. Plodni polumjesec pruža priliku za to. Vrijeme trajanja njegove vlasti ovisi o naklonosti izbornog tijela. al-Kamil. neovisna i apsolutna. star. On neizmjerno voli neobično duge genealogije i vrlo često dovodi svoju lozu u vezu s Adamom. 2IVOT 43 BEDUINA razvijaju se u dinamičku snagu. Beduinka. Kraljevi banu-Kindah bili su jedini izuzetak od ovog pravila. sa beduinskog egzaltiranog stanovišta. čini se. On je dijelio vojsku na jedinice. smještao je koloniste u osvojenim zemljama po plemenima i postupao sa novoobraćenicima iz pokorenih naroda kao sa klijentima. on se mora konzultovati sa plemenskim savjetom. iznad svega. Arabljanin je vrlo ponosan na čistotu svoje krvi. 3. Naslov malik (kralj) Arabljani nikad nisu upotrebljavali. On opći sa svojim šeikom na ravnoj nozi. Ovaj neisko-rjenljivi partikularizam u rodu. čije se upravljanje očituje u davanju trezvenih savjeta. a to je naglašeni individualizam člana roda. Arabljanin. Nesocijalne i individualističke crte lasabiyah nikad nisu bile izbrisane iz arapskog karaktera. koji je sastavljen od starješina pojedinih porodica. U sudskim. Arabljanin je isto tako aristokratičan kao i demokratičan. kao oni u Petri. pa su se i poslije pojave islama dalje razvijale i ostale odlučujući faktori koji su doveli do raspadanja i konačne propasti raznih islamskih država. izuzev kada se radilo o stranim vladarima. vojnim i drugim stvarima zajedničkog interesa. rođeni je demokrata. također je izrazita crta djece pustinje. Fenomenalan procvat ranog islama. koje su se zasnivale na plemenskim osnovama. a. općenito. jedinica sama za sebe. na svoje plemenito porijeklo (nasab). manje sretan i kudikamo niži.42 PREDISLAMSKO DOBA je jako da može natjerati muža da ostavi svoju ženu«". bez obzira da li se radi o Beduinki predislamskoj ili islamskoj. 1864). u velikodušnosti i odvažnosti. Jedan Hammurabi se pojavljuje u Babilonu. Za njega je arab-Ijanska nacija najplemenitija od svih nacija (ajkhar al-umam). Sposobnost asimiliranja drugih kultura. Civi-lizovan čovjek je. šeik nije apsolutni gospodar. On gleda na sebe kao na utjelovljenje savršenog obrasca stvaranja. jedan Mojsije na Sinaju. Spomenici su podignuti.

uglavnom. I jedni i drugi su doliho-kefalni (dugoglavi) članovi mediteranske rase. SABEJSKI TIPOVI 46 PREDISLAMSKO DOBA Arabljane na dvije etničke porodice: arabljanske Arape ('oribah) i arabizirane Arape (musta'ribah). Sada moramo praviti razliku između Južnih i Sjevernih Arabljana. Eduard Saohau. III. 'Ad — i jedni i drugi poznati iz Korana —. kako oni sami o sebi govore jesu Jemeniti. -i . Prirodna istorija. 246. ara-bizirani Arapi (mustvribah) stanovnici su Hidžaza. T asm i Jadis i preživjele (baqiyah). 3. 32. Južni Arabljani su. u Hidžazu i Nadždu. što je karakteristično za armenoidni tip (Hetite i He-breje). Sjećanje i svjesnost ovih nacionalnih razlika među Arabljanima odražava se u njihovim tradicionalnim genealogijama. tj. vol. pt. Nadžda. opet. Međutim. Geografska podijeljenost zemlje neprekidnom pustinjom na sjeverne i južne dijelove tačno odgovara podjeli naroda koji u njima žive. 1939). 118. nomadi koji žive u »kućama od dlake«. bez obzira na geografski smještaj. knj. 2 D. obično dalje dijele preživjele 1 Carleton S. Hadramautu i duž susjedne obale. pisanim klinastim pismom. naseljeni u Jemenu. POGLAVLJE IV PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA Arahl™™ Mi smo do sada upotrebljavali naziv Arabljani filliUlIliliL -i -i-. uključujući Thamud. koji svi vuku porijeklo od 'Adnana — . Genealozi. koji vuku porijeklo od Qahtana (Joktana iz Starog zavjeta) i predstavljaju starosjedilačku lozu. Coon. str. 8 Plinije. 1927). Sjeverni Arabljani se nisu pojavili na svjetskoj pozornici sve do pojave islama. sjedilački. Južni se služe nekim svojim starim semitskim jezikom. Među ove posljednje ulaze i stanovnici Nadžda i centralne Arabije.latentnim snagama Beduina. po riječima kalifa 'Umara. Naba-tejci i Palmirci. 408. D. Pretpostavlja se da su Aditi živjeli u starom Hadramautu. Sjeverni Arabljani su. Thamud je bio istorijski narod koji se spominje u analima Sargona II2. izd. ravnim obrazima i bujnom kosom. 9 Ibn-Sa'd. Ovaj je elemenat unesen u Južnu Arabiju sa sjeveroistoka. II (Chicago. Arabljaruski Arapi ('oribah). par excellence arapskim. Kitdb al-Tabaqat al-Kablr. brahikefalne (kratkoglave) crte lica saširokom vilicom i orlovskim nosom. i i i • za sve stanovnika Poluotoka. Južni Arabljani su se prvi istakli i razvili svoju vlastitu civilizaciju. »snabdijevali islam sirovinskim materijalom«9. koji su. L. s kojima je vrlo srodan etiopski. §§ 17. možda morskim putem1. Oni na sjeveru govore jezikom Korana. 1904). Južni imaju vrlo mnogo obalnih elemenata. Oni sebe najprije dijele na dvije grupe: izumrle (ba'idah). Ancient Records o/ Assyria and Babylonia. The Races od Europe (New York. sabejskim ili him-jaritskim. str. Oni su poznati klasičnim piscima kao »Tamudaei«3. vol. VI. 403—4. Liuckenbill. I (Leyden. uglavnom. pogl.

g. možda je bio treće kulturno žarište. 1900. s komadom platna oko bokova. (amu. koji upravo hoće da mu svojim buzdovanom razbije lubanju. na zapadu. Veze s Egiptom Kao debeo klin. ipak se ona nije mogla oteti njihovom uticaju. nasuprot zavoju Nila blizu Tebe. Njezini jugoistočni narodi bili su možda narodi koji su djelovali kao posrednici između Egipta. . Riječ Beduin (egipat. Od velikog puta koji je spajao Egipat sa Sirijom i Palestinom i odatle dopirao do ostalog dijela Plodnog polumjeseca i Male Azije -. Njega su ponovo otvorili kalifi i bio je u upotrebi sve do otkrića (1497) puta u Indiju oko Rta dobre nade. Mada se Arabija nije nalazila unutar domašaja kulturnog područja riječnih dolina. Faraoni prve dinastije stavili su u pogon rudnike Poluotoka. na razdaljini od samo petnaest milja. koji ide riječnim koritom Vadi al-Hammamat. preko kojega prolazi kopneni put. kako se ponizno ulaguje egipatskom zarobijivaču. blizu današnjeg grada Tura. e. Još u preddinastičko doba sinajski nomadi izvozili su PRVI 47 svoje vrijedne produkte u Egipat. pa čak i onda kada je islam prividno ujedinio arabljanski 1. na južnom dijelu Poluotoka. U jednom kraljevskom grobu prve dinastije u Abidosu. Njezina kultura je u svojoj srži bila autohtona. e. Za vrijeme dvanaeste egipatske dinastije (ča 2000— 1788 pr. Vjerovatno se tu radi o Južnom Arabljaninu. našao je Petri (Petrie) god. koji se nalaze u riječnom koritu Vadi Maghare. Jedan raniji reljef. koji je preteča Sueckog kanala.) dom i obrijanom gornjom usnom. nomad. Ovo su najranije slike Arabljana koje postoje. sa dugom. U predaji o Qahtanu i "Adnanu leži reminiscencija na diferencijaciju između Južnih i Sjevernih Arabljana. Jaz između dvije arabljanske porodice nije se nikad mogao premostiti. koji je pripadao istoj dinastiji. i spaja se sa Crvenim morem u Kusajru. u Indiji. pr.prvi internacionalni veliki put koji je čovjek upotrebljavao — odvajao se krak u pravcu jugoistoka do ovih bakarnih i tirkiskih sinajskih rudnika.) kanal povrh Bilbajsa povezivao je Nil sa Crvenim morem. ali njegova porodica Quraysh pripadala je plemenu Nizari sjeverne loze. koji su pohitali u pomoć Proroku u vrijeme njegove hidžre. na komadu slonove kosti izrađen portret tipičnog armenoidnog Semita. n. Arabljanski poluotok se utisnuo između dva najranija kulturna centra: Egipta i Babilonije. Ovaj kanal. Gasanidi iz istočne Sirije i Lahmidi Hire i Iraka bili su južnjaci koji su se nastanili na sjeveru. Ovaj posljednji put bio je glavna centralna spojnica. pokazuje ispijenog beduinskog poglavicu. ali period velike eksploatacije započeo je sa Snefruom (ča 2720. n. bilo teritorija jedne ili obiju rijeka. e. obnovili su Ptolemejevići. n. i vezana je. Sinajski bakar Egipat se interesovao za Sinaj zbog njegova bakra i rudnika tirkiza.jednog od potomaka Ishmaila — i oni su »naturalizovani« u zemlji. bili su jemenitskog porijekla. sa sredinom zapadne Arabije trećim putem. Stanovnici Medine. koji je obilježen kao »azijat«. Mezopotamije i Pendžaba — tri žarišna centra najranije trgovine — i oni su dali svoje ime velikom moru koje se između njih prostire. Afrika dodiruje Arabiju na sjeveru na Sinajskom poluotoku. a Poluotok leži između njega i zapada. pr. šiljatom braDODIRI S DRUGIM NARODIMA STAROEGIPATSKA PREDSTAVLJANJA ARABLJANA (Ča 2000. približuje joj se na jugu kod Bab al-Mandaba. iz treće dinastije. Prastara podjela i dalje je kao uvijek ostala jedna od izrazitih crta. Pendžab.). Pripadala je primorskom tipu. odnosno 1500.

Trgovina tamjanom sa Južnom Arabijom išla je kroz riječno korito Vadi' al-Hammamat. Novo mu je ime Zufar i on se nalazi pod nominalnom upravom sultana 'Omana. pogl. Glavna atrakcija za Egipćane u Južnoj Arabiji bio je tamjan. . vjerovatno afričke strane Crvenog mora. 7 lap. Tamjan ('luban. trgovinski centar zemlje tamjana.). pr. ne treba brkati sa Zafarom u unutrašnjosti Jemena. ipost. 6 U kasnijoj i novijoj 'upotrebi ime al-Shihr upotrebljavalo se za čitavo obalno područje tamjana. mirišljave gume. a njime je taj dio Arabije bio naročito bogat. mnoge su ekspedicije bile poduzete u ona mjesta kako bi se dobila »izmirna«. bio je čuvena zemlja tamjana. Zafar je još glavni centar njegove trgovine. Kada je Nubija bila podjarmljena i Punt (današnja Somalija) uključen u trgovinsku sferu Egipatskog Carstva. Napoleo-na staroga Egipta. n. e. PREDISLAMSKO DOBA likom mumifikacije (balzamiranja). Buldan. koji je bio glavni grad Himjarita7. Herodot4 govori o Sesostridu.Azijat) igra značajnu ulogu u ranim egipatskim analima i u nekim slučajevima odnosi se na nomade oko Egipta i izvan prave Arabije. bio je glavni centar. donijeli su (1479. 102. Takvu jednu ekspediciju u Punt preduzela je Hatshepsut (ča 1500.) iz iste zemlje uobičajen tovar »slonove kosti. Glavni rivali u trgovini mirodija i minerala bili su narodi Babilonije. odatle »olibanum«) još uvijek uspijeva 5 IJasarmaweth Knj. prva slavna žena u istoriji. ranije grad. pr. n. pr. a sada pokrajina na obali. ali već za vrijeme pete dinastije nalazimo Sahura (2553— 2541. Yaqut. POGLAVICU NOMADA u Hadramautu i drugim dijelovima Južne Arabije. kao osvajaču naroda z\rabljanskog zaliva. možda Senusertu I (1980 —1935. Možda je i zlato došlo iz Arabije. u koji je u stara vremena spadalo i primorje Mahra i Šihr6. ŠESTI UDARA Hadramaut5. 10 :26. pr. 576—7. e. II. vol. e. Južna je Arabija došla u uže veze s Egiptom kada je on uspostavio trgovinske veze sa Pun-tom i Nubijom. učinivši taj centralni put najvažnijom vezom sa Južnom Arabijom. Osamnaesta dinastija držala je flotu u Crvenom moru. koji su oni visoko cijenili zbog njegove upotrebe u hramovima i priTamjan 4 Knj. e.« Pošto su ovo bili i produkti Jemena u jugozapadnoj Arabiji. uključujući Mahrah i Zafar. vjerovatno do Somalije. ebanovine. Ovaj Zafar. Kao i u stara vremena. panterskog krzna i robova. Stari Egipćani nisu bili jedini narod koji je pokazivao trgovinske interese u Arabiji. SEMERKHET.) kako vodi prvu pomorsku ekspediciju morskim putem do zemlje koja proizvodi tamjan. Izaslanici njezina nasljednika Thutmosa III. n. na afričkoj obali. III. koji je ležao na južnoj obali. može se vjerovati da su Egipćani upotrebljavali naziv »Punt« za zemlju na obje strane Bab al-Mandaba. Zafar. smola i aromatično drveće. str.) iz dvanaeste dinastije. TAMJANOVO STABLO I MAHRF BERAČ 50 PREDISLAMSKO DOBA KRALJ PRVE DINASTIJE. n.

I. e. smješteno u pravoj Arabiji i obuhvatalo je zapadnu obalu Perzijskog zaliva sve do otoka Bahreina (starog Dilmuna) i..200 kola. n.). n. u Karkaru. Prvi centar za snabdijevanje sumerskim bakrom.). 239. imenom Samsi (Shams ili Shamsi. Na taj je način TiglathPileser III bio prvi koji je nametnuo svoj jaram Arabljanima.200 konjanika. 3 Asirska ^a Prvim sigurnim spomenom Arabljana susrenenetraciia ćemo se na 3ednom natpisu asirskog Shalmanesera III. g.«9 *) Titula starih sumeranskih i asirskih vladara.). pr. 9 Luckenbill. 8 Isp. bila prenesena na druga udaljena mjesta na Sinajskom poluotoku i istočnoj Africi. Na ovim klinastim natpisima imamo prve pisane istorijske spomenike za jedno mjesto u Arabiji i za jedan arabljanski narod. planinske DODIRI S DRUGIM NARODIMA . n. str. e. možda. Tiglath--Pileser III (745—727. 1905). pr. pr. i od ostalih kraljeva Egipta i pustinje »zlato. vol. ali su kasnije. i plemena Tamud (Thamud iz Korana) i Ibadid. pleme Mas . devama i u mirodijama. već su se do četvrtog milenija prije naše ere zbližili sa svojim susjedima zapadne oblasti (Amurru) i bili su u stanju da sa njima saobraćaju kopnenim i vodenim putevima. pr. bio je možda u Omanu.000 deva Gindibu'. grad Temai (Tayma') i Sab'ai (Sa-bejci) poslali danak u zlatu.i. e. prema jednoj novijoj teoriji. Etimološki se »Magan« ne može poistovetiti s arapskim »Ma1-an«. 20.dadao još jednu kraljicu Ariba. Sukob se dogodio 854. Sumerci i Akadi. Devete godine on je i. e. i uništio ih.. imenom jedne oaze u sjevernom Hidžazu (sada u Transjorda-niji). F. koji je vodio ekspediciju protiv aramejskog kralja Damaska i njegovih saveznika Ahaba i Junduba. pripovijeda da je sedme godine svoga kraljevanja pokorio. Njegovi ljetopisi bilježe da su mu 728. Les inscriptions de Sumer et d'Akkad (Pariš. sjeverno od Hamaha.). god. od It'amare (Yatha'-amar). PRVI 51 Izgleda vrlo prikladno da ime prvog Arabljamna u pisanoj istoriji treba povezati sa devom. opustošio i vatrom zapalio. osnivač Drugog Asirskog Carstva. e. a ostatak deportirao u Samariju11. n. e.000 vojnika Hadad-ezera iz Arama (? Damask). sabejskog poglavice. »koji žive u pustinji i ne priznaju ni visokog ni niskog službenika«. 238. čitamo da je on osvojio Magan i porazio njegova vladara Manijuma8.. Sargon II (722—705. u toku asirskog perioda. § 611. osvajač Karhemiša i Samarije. njegov kraljevski grad. Treće godine svoga kraljevanja on je iznudio plaća" je danka od kraljice »Aribi« zemlje. U isto vrijeme on je primio od kraljice Arabije Samsi. Thureau-Dangin. unuka i nasljednika Sargona (prvo veliko ime u semitskoj istoriji). prev. ja sam razorio. pr. govori nam o svojoj ekspediciji za nabavku kamena i drveta za svoj hram iz Magana i Melukhke. U želji da osigura glavne trgovinske puteve koji prolaze kroz prostrano Asirsko Carstvo i koji se stječu na Mediteranu. \h).. Ova su plemena očigledno živjela na Sinajskom poluotoku i u pustinji na sjeveroistoku10. Gudea (ča 2350. »Primorje« klinastih natpisa bilo je. najranijim metalom koji je otkriven i upotrebljavan u industriji. Nu-fud na zapadu sve do Akabe. možda nekom starom minejskom kolonijom na karavanskom putu. pr. Nabopolassar je bio kralj Primorja prije nego je postao kralj Babilona. 1.). Veze sa Sumercima i Babiloncima Istočna je Arabija graničila sa Mezopotamijom. sumerski patesi*) iz Lagasa. Na dioritskoj statui Narama-Sina (ča. arabljanskog šeika. Rano stanovništvo te oblasti. 2171. n.2. Arabljanina. Zabibi. poveo je više vojni protiv Sirije i rjezine okoline. n. 1. a označava »božjeg« zamjenika (prim. Ova dva sumerska imena mjesta Magan i Melukhka očigledno su se najprije upotrebljavala za izvjesne oblasti u istočnoj i centralnoj Arabiji. Evo rijeci Shalmanesera: »Karkar. 1. između drugih.

od koga je. vol. 75. 52 PREDISLAMSKO DOBA Beduini su bili glavna smetnja Asirskom Carstvu. Prave Sabejce. Esarhaddon i Ashurbanipal da kazne nepobjedive Beduine. bježeći sam. I. kako sam Sennacherib tvrdi. § 17. sklopila je savez sa buntovnim Babiloncima protiv asirskog gospodstva. »Urbi«. vol. koji je. Die altarabische Kultur (Kopenhagen. sve vrste trava. Na svom devetom ratnom pohodu protiv arabljanskih plemena Ashurbanipal (668— 626. gdje one na okupu zajedno žive«. n. morao biti jugozapadni Arabljanin. 4. II. Neobabilonske i perzijske veze: Tayma' Među sjevernim naseljima u ovom periodu je Tayma' (Tema i Te-ma-a s asirskobabilonskih pisanih spomenika) došla do osobitog značaja kao pokrajinska rezidencija Nabonida (556-539. prah od antimona. str. II. koja je također bila i svećenica. čiji se vrhovni štab nalazio u Palmireni. koji je istovetan sa Kariba-ilom sa natpisa13. I. Esarhaddon je oko 676. pr. imenom Telkhunu (Te'elkhu-nu). Na Sinaju su starozavjetni Midijanci. e. a njihova zemlja »Aribi« morala je biti Sirijskomezopotamijska pustinja. Kraljica. drago kamenje. sin i nasljednik Hazaela. u toku islamskih osvajanja. pod imenom Dumat-al-Džan-dal. 12 Duokenbill. 14 Luckenbill. jer su jedni i drugi bili neprijateljski raspoloženi prema Asiriji. Handbuch der altarabischen Altertumskunde. koja je kasnije. Hero-dot16 uvjerava da se »ljutice nalaze na svim dijelovima svijeta. boje za obrve. tvrđavu Arabije«. umakao u udaljene (krajeve)«14. 13 Nielsen. vol. Očigledno. tamjan. pr. morali su biti u prvom redu Beduini. presretali karavane na putevima i primali pomoć i potporu iz Egipta i Babilonije. n. § 946. odigrala značajnu ulogu. Sennacherib. slonovu kost i javorove sjeme (?). 1927). 10 Ditlef Nielsen. na jugozapadu Arabije. Slično je i njegov nasljednik Kari-ba-jl iz Sabe. ali da se krilate zmije nalaze samo u Arabiji. § 18. posljednjeg kralja Haldejaca. drago kamenje. i slj. n. primao danak. i odnio je u Ninivu lokalne bogove i samu kraljicu. 11 Duokenbil. vol. napustio svoj logor i. Izaija (30 : 6) u svom »tovaru« južne stoke spominje »guje i krilate ognjene zmajeve«. nikad nije podjarmila Niniva. Ako je tako. Sennacherib je pokorio »Adumu. potpali pod asirsko gospodstvo. a vjerovatno i kao saveznicima u zajedničkoj borbi protiv divljih nomada Sjeverne Arabije.proizvode. vol. poglavica plemena Qedar (asir-ski Kidri). strašnog Asirca toliko je iscrpla užasna oskudica pustinje Sjeverne Arabije da je vidio »dvoglave zmije« i druge strašne gmizavce koji su »udarali krilima«15. Adumu je oaza u Sjevernoj Arabiji. koji se u ovim pohodima spominju. Sinajski poluotok i Sjeverna Arabija. 65. koji su stalno pustošili asirske pokrajine u Siriji. Njih su podbadali na ustanak i Egipat i Babilonija. god. pr. Ovaj It'amara iz Sabe bio je očigledno jedan od Yatha'-amara koji nose kraljevsku titulu mukar-rib na južnoarapskim natpisima. Oko 688. Nju je potpomagao Hazael. . Mi čitamo stvarno o četiri ratna pohoda koje su preduzeli Sargon II. Asirci su samo nominalno mogli podjarmiti oaze i nekoliko plemena Sjeverne Arabije. deve i magarce. a ne Nabatejci. e. Handbuch. e. ugušio pobunu na čijem je čelu bio Uaite'. među ostalim poklonima. U asirskim se analima često spominju arabljanske poglavice »kako ljube noge« kraljevima Ninive i kako im. II. Mada ih Asirci s pravom zovu Rimljanima starog svijeta. konje i deve kao njihov danak12. onda »danak« o kome govore Asirci mogli bi biti samo dobrovoljni pokloni koje su ovi arabljanski vladari poklanjali asirskim kraljevima kao sebi ravnim. prinose zlato. str. god.).) je zarobio Uaite'a i njegove vojske poslije jedne žestoke bitke. »da bi spasao život. Na svom čuvenom pohodu (670) osvajanja Egipta.

II.. Cooke. str. 10 : 11. Neka starozavjetna hebrejska imena su arapska. Car. Osnovi hebrejske vjere. devete. Najznačajnija zabilješka u literaturi klinastog pisma ove arabljanske oaze nalazi se u hronici koja govori o padu Babilona (539. A Text-Book of North-Semitic Inscriptions (Oxford. a ispod njega stoji njegov svećenik koji je uzdigao nadgrobnu ploču. Hebreji su1 ušli u Palestinu kao nomadi. drvo almagino i drago kamenje (1. 1903). Yahu (Yahweh. Njegovo prebivalište bio je šator i njegov ritual nije bio bogzna kako pomno izrađen. . odakle je Hiramova i Salamonova flota dovozila zlato. vol. Veze sa Hebrejima Geografski su Hebreji bili najbliži susjedi Arabljanima. 36:10—14. Dnev. pr. P. 1929). 15 Isp. U Midijanu. Na njemu se nalazi jedan od najvrednijih semitskih natpisa koji su ikada nađeni. srodni semitski jezici. and Belshazzar (New Haven. . npr. a rasno im najsrodniji. bili su uočljivi još dugo pošto su se nastanili među urođenicima Kanaanitima i postali civilizovani.. 9 : 27—8. Nabonidus str. 5. sada je deponovan u Luvru. Tragovi plemenskog života.pogl.) zapremalo Siriju i dio Sjeverne Arabije. koji je Huber (1883) kupio. post.Haldejci su postali baštinici Asirskog Carstva. prošao je kroz Sjevernu Arabiju i sklopio savez s njezinim narodom dok je bio na osvajačkom pohodu protiv Egipta. Hebrejski i arapski su. 525. i na njemu je zabilježeno kako je novo božanstvo Salm iz Hadžama donio u Taymu neki svećenik koji se. Novo božanstvo je predstavljeno na asirski način. A. On datira iz petog stoljeća pr. Salamon je imao svoju kraljevsku flotu u zalivu 'Akaba. e. 17 R.« Kamen iz Tayme. l : 35—7). pobrinuo za novčani prilog novom hramu i odredio nasljedno svećenstvo19. desete i jedanaeste godine svoga kraljevanja. Treće godine svoga kraljevanja Nabonid je.) u ruke Perzijanaca. 2. Ofir. 1. Na njihovom putu iz Egipta u Palestinu oko 1225. Južni Arabljanin bi imao samo malo poteškoća da razumije prvi stih Knjige postanka na hebrejskom21. Belshazzar) i vojnici bili u Babiloniji. e. Mojsije se oženio Arabljankom. 88. dok su njegov sin (tj. Herodot18 primjećuje ovo: »Arabljane Perzijanci nikad nisu podjarmili. 19 G.. PRVI DODIRI S DRUGIM NARODIMA God. Doughertjr. 19 Knj. n. Hebrejsko Kraljevstvo na vrhuncu svoje moći obuhvatalo je i Sinajski poluotok. kako najnovija istraživanja pokazuju. napisan je na aramejskom. § 558. južnom dijelu Sinaja. 109. kao što smo ranije čuli. koji su oni baštinili od pustinjskih predaka. Kambiz. Jehova) očigledno je bio midijansko ili sjevernoarabljansko plemensko božanstvo. prema riječima klinastog natpisa. kćerkom midijanskog svećenika22.. sin i nasljednik osnivača Perzijskog Carstva. Reminiscencije na pustinjsko porijeklo Hebreja u starom Zavjetu su veoma brojne20.. e. Govoreći o Dariju. 195—6. 106—7. povrh toga. III.. pr. koje je od vremena TiglathPilesera III (747-727. Ibid.. pogl. Dnev. n. n.. n. 18 Knj. Njegov se kult sastojao od pustinjskih svetkovina i žrtava paljenica od stoke23. e. »ubio vladara Teme« i učvrstio svoju vlast u oazi17. Jehovinog štovatelja koji je Mojsija poučio u novoj vjeri. upućuju na prve početke u pustinji. pr. sklopljen je savez s bogom. Kronika tvrdi da je Nabonid bio u »al Temi« sedme. On je bio pustinjski bog. i zemlji istočno od njega. hebrejska (Rachel) plemena boravila su na Sinaju i Nufudu oko 40 godina. jednostavan i strog. III. skoro sva imena Ezavovih sinova (Knj.

8. 701) protiv Sirije i Palestine. Dnev. e. Dnev. 24 Loidkenbill. str. 15. pr.. pr. ukazuje da su oni brijali svoje glave osim jednog čuperka na vrhu. 21 : 13. PRVI 55 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . 4 : 41) i prije njega Uzziah (2. Proročka karijera Jeremijina pada između 626. Jevreji su počeli da gledaju na svoje jugoistočne susjede kao na neprijatelje. Sabejci. 149. Hadramauta i Katabana. The Relations between Arabs and Israelites (London. 26 : 7) borili su se protiv Mineja u oazi Ma'in (današnja Ma-(an) i okolo nje. e. 1934). e. 4:7. 81. kao što se još i danas zanimaju. s. 21 : 16 spominje »Arabljane koji su bili blizu Etiopljana«. koju su prodavali susjednim doseljenicima. Kroničar (2. 3 :18. također se jasno vidi da su oni tada bili opće poznati po drumskom razbojništvu. 54 PREDISLAMSKO DOBA Hoz.20 ser. n. Jer. II. i trgovinski artikli koji se tu spominju upravo su oni koje bismo mi očekivali među proizvodima Arabije. Do Jobova vremena (22 : 24) Ofir je postao sinonim za zemlju koja proizvodi zlato. »koji su mu dogonili stoku« (2. 3 : 2. itd.). pr. 25 : 23 (američko revidirano izdanje).. Kraljevi na koje se tu misli po svoj prilici su šeici Sjeverne Arabije i Sirijske pustinje.. U trgovačkom poglavlju Ezekijela (+ poslije 752. i kod Jer. U Koranu se a'rab upotrebljava za Beduine. n. Više od jednog stoljeća poslije Salarnona (873—849. e.. 3:1 18 : 10—12. napustili su ga«21. mogli izvršiti takav upad. praksa slična današnjoj praksi Beduina. iz. 17 : 11). III (1926). e. 21 B. žena i blaga kralja Jehorama (848— 844. bez ikakva odnosa na njegovu nacionalnost. Car. jer 2.. n. 5:1. Biblijske vezeEtimološki.. sredinom petog stoljeća pr. i slj. 21 : 16. D. Iz 21 retka ovog poglavlja (27) mi doznajemo da su se Arabljani šestog vijeka pr. Jer. vol.. vol. Iz Jer. tj. e.) vratio je Elath natrag Judi i ponovo je sagradio grad (2.. 17) govori o jednom južnoarabljanskom poduhvatu protiv J ude koji se završio gubitkom sinova. n. zastrašujući sjaj moga veličanstva nadjačao je njega. Uzziah (792—740. 12 : 10.. i 586. S. Arabia and the Bible (Philadelphia. i slj. svoj kraljevski grad. Nekako u vrijeme Nehemije25. Arapin je semitska riječ sa značesrarozavjetne aluzije ^Qm »Pustinja« ili njezin stanovnik. 9 : 10). 23 Knj. koji je bio upravio (god.'Prvi siguran primjer upotrebe ove riječi u značenju vlastite imenice u Bibliji nalazimo kod Jer.. 32 :10. 25 Neh.. n. U ovom značenju hebrejski <Ereb je upotrijebljen kod Iz. Govoreći o svom trećem ratnom pohodu..) Arabija se dovodi u vezu sa Kedrom. e. Dnev. naziv se počeo upotrebljavati za svakog stanovnika Poluotoka. n. Od četiri najpoznatija kraljevstva stare Arabije.) Jehoshafat je još držao vlast nad Elathom (Eziongeber. 3:2. iz. 13 : 20. U drugoj knjizi Mak. 9 :10. Ma'ina. Drug. 1924). Dnev.. Dnev. zanimali.. tj.. Vidi James A.. Do trećeg stoljeća pr. § 240. 14 : 22). koji su bili blizu Etiopljana«. zalk. ne dajući mjesta nikakvoj sumnji da su narod na koji pisac misli jugozapadni Arabljani. današnja 'Akaba) i nad trgovačkim putevima koji tuda prolaze i primao danak od Arabljana. prva se tri — a to su bila ona koja su nešta značila — spominju u Starom zavjetu. Br.. Sennacherib izjavljuje: »Sto se tiče Hezekije. 2:2. 22 Knj. 25 : 24: »kraljevi Arabije«. n.. Sabe. Moritz u Zeitschrift jiir die Alttestamentliche Wissenschajt. 10 :35—6. Margoliouth.tr.. uzgajanjem stoke. Arapi i nomadi su sinonimi. e. str. bio je možda Zafar u Omanu. koje je doveo da utvrdi Jeruzalem. 2 :19. n. god. mada je teško sagledati kako su udaljeni Sabej-ci i »Arabljani. pr. Hezekija (1. a Urbi (Arapi) i<njegove plaćeničke (?) trupe. n. Montgomery. pr.

U srednjem vijeku hebrejska gramatika se obrađivala po obrascu arapske gramatike. »istok«. 27 Luckenlbill. 23 : 7.. n. koji su išli za zvijezdom u Jeruzalem. pisac najljepše poezije koju je stari semitski svijet proizveo..nego u jednom od sa-bejskih mjesta i garnizona na sjeveru karavanskog puta. post. koja je donijela mudrom izraelskom kralju poklone jedinstvene vrijednosti. 29 Izvjesna vanjska pomoćna sredstva biblijske hebrejske poezije. Saba') dovodi se u vezu sa Temom (Ta-yma'). »mudraci s istoka« (Mat. iz plemena Ishmaela (Knj. »djeca istoka«. kao što pokazuje oblik njegova imena (Iyyob.. karakteristične za Južnu Arabiju (I Car. Palmirena s oblašću jugoistočno od Damaska bila je njihovo prebivalište.. Ezek. Na vrhuncu svoje trgovinske moći Sabejci su očigledno imali pod svojom kontrolom transportne puteve koji su vodili kroz Hidžaz u pravcu sjevera do mediteranskih luka i osnivali su kolonije duž ovih puteva. l : 3). Imena ovih dviju osoba susreću se u nekom obliku u izvjesnim minejskim i drugim starim južnoarapskim natpisima. čija je ljepota ovjekovječena u Pjesmi koja se pripisuje Salamonu (6 : 13. u širem smislu. odgovara arapskom sharq i sharqiyun (istok i istočnjaci). uklju čujući paralelizam. Arabiju i Arabljane. U Job. 12. 25 : 4. e. sina Jakehovina (Posl. Job. . slična su arapskim pje sničkim pomoćnim sredstvima: u oba slučaja stih je kuplet sastavljen od dva dijela. Arabljanka iz plemena Kedar. 25 : 14). kraljica od. Ako je bila istorijska ličnost. 9 : 9). bila je... bio je poglavica Bene-Qedema (Job 1:3). Knj. »narod istoka«. Ishmaeliti ili Sjeverni Arablja-ni). Dnev. Tek dva stoljeća poslije Salamonovog doba (ča 1000. Job.. bio je Arapin. Ona je imala svoju istoriju prije pojave islama i može se primijeniti na druge narode osim na Arabljane i Arape31. termini znače zemlju i Beduine istočno od Palestine. Ezek. Job. 10 : 10. Iz.. 21 : 13. pr.. kaiko se može vidjeti 'kod Joba. Jud. itd. 28 Plinije.Dedan (ar. Ova se riječ upotrebljavala 28 Vidi također Iz.Sabe (arapski Bilqis).. Šunammitska djevica.. 2.. koji traže mudrost na zemlji«. 25 : 23. Dodatak knjizi Poslovica sadrži mudre izreke30 Agura. 6 : 33. Kedar (hebr. koji jedan drugog nadopunjuju. gospodarili su nad Sjevernom Arabijom. Kod Baruha. post. dvojice kraljeva iz Masse. »Kidri« iz asir-skih anala27 i »Cedrei«28 klasične književnosti. §§ 820 i 869. koji spominje Ezekijel26. a ne Jevrejin. možda. 6 : 19. ili kao dodatak ili kao antiteza.. vjerovatno nije mogla imati svoj vrhovni štab ni u Jemenu ni u Etiopiji. Prema tome. pogl. i Lemuela (Posl. 29 : 1. 30 Isp. 3 : 23.2 : 1). isp. . Sheba (ar. II. Neko vrijeme je tu. Koran. tj. Riječ »Saracen« dolazi od istog ovog arapskog korijena i jedna je od nekoliko riječi arapskog porijekla koje se susreću u staroengleskom jeziku. 31 :11. post. čija se knjiga smatra remek-djelom i mudrosti i poezije. Mudrošću je jedini Sala-mon nadvisio ovo pleme (I Car. oaza u sjevernom Hidžazu. 56 PREDISLAMSKO DOBA još u devetom stoljeću. l : 5. Ayyiib).. vol. 11 : 14. Qedar). 31 : 1). 25 :13. 4 : 30). 21 :16. spominju se »Agareni (sinovi Agara = Hagar. l : 3). Davdan). Jer. U užem smislu.) jemenski kraljevi počinju igrati neku ulogu na natpisima. a mjesto radnje njegove knjige Sjeverna Arabija29. kako ga nazivaju engleski prevodi (Knj. Knj. Br. bili su možda Beduini iz Sjeverne arabljanske pustinje prije nego magi iz Perzije. V. I Car. 30 : 1). »Qedem« i »Bene Qedem« Starog zavjeta. ar.. današnja je (Ula. s onim kod Duqmana. u sjevernom dijelu Poluotoka bio vrhovni štab Sabejaca.. 25 : 13).. na koji se misli i koji se više puta spominje u Starom zavjetu (Iz.

. a treća onu kojom je nominalno djelomično vladala Partija. e. »Chatramotitae« (narod Hadramauta). Schoff (Philadelphia. Njegovo pisanje se odnosi na nekog istaknutog arabljanskog oficira u Kserksovoj vojsci. po svoj prilici. Srednjevjekovna je zabluda da je ona obuhvatala samo Jemen. Marcijan (ča. Sirije. termini kao što su »istorija Saracena«. nasuprot al-Sha'm. Musli mani nerado iprihvataju termin »muhamedanac«. 6 U klasičnoj Arabija i Arabljani bili su poznati Grcima i književnosti Rimljanima. Prva je označavala samostalnu Arabiju. 484 —425. Arabia Petraea (stjenovita Arabija) koncentrisala se uglavnom na Sinaj i Nabatejsko Kraljevstvo. Arabljani u Djel. Arabia Petraea i Arabia Deserta. bili su. Sam naziv. § 1. rodom iz Antiohije. »Nabataei« (Nabatejci). Eshil38 prvi u grčkoj književnosti spominje Arape. Wilfred H.. »saracenska arhitektura« itd. Pokušao sam upotrebljavati »arabljanski« za stanovnika Poluotoka. yaman (desni) pobrkan s yumn (sreća). u koju se Pavle povukao (Gal.. 1. tj. 32 »Sabaei« (Sabejci). 400 n. »Scenitae« (stanovnici šatora — Beduini). srednjovjekovnog al-Shihra) — svi se ovi pojavljuju u grčkim i rimskim •geografijama d istorijama. iprev.U književnosti poslije progonstva riječ Arapin obično označava Nabatejca (2. Mak. upotre31 U ovom djelu.) slijedi" ga u jednoj zabilješci ARABIJA KLASIČNIH PISACA DODIRI S DRUGIM NARODIMA . Klasični pisci dijelili su zemlju na Arabia Felix. Arabija. koji je pisao u drugoj polovini četvrtog stoljeća n. primorja. 1927). »saracenska umjetnost«. bez sumnje bio je neki pustinjski predjel u nabatejskoj oblasti. U vrijeme apostola Pavla Na-batejsko Kraljevstvo se pružalo sve do Damaska. Zemlja je ležala na putu za Indiju i Kinu i proizvodila je trgovinske artikle koji su bili visoko cijenjeni na zapadnim tržištima.7a. Ami-jan Marcelin35... e. južno od Hidžaza. u ovom slučaju južnog primorja. Nabatejci. »Sachalitae« (stanovnici Sahila.. koji znači »sretan«. 2:11. 9 : 35. kao što su njihovi srodnici Feničani ranije vršili istu ulogu na Mediteranu. »Catabaned« (Katabaniti). Mak. Ovakva podjela odgovarala je tripartitnoj političkoj podjeli zemlje u prvom hrišćanskom stoljeću. Arabia Deserta (pustinjska Arabija) obuhvatala je Sirijsko-mezopotamijsku pustinju (Bddiyah). možda je pokušaj da se prevede ar. oblast najbolje poznatu Evropi. Arabia Felix (sretna Arabija) obuhvatala je ostali dio Arabljanskog poluotoka. »Omanitae« ('Umaniti). Prije Marcijana. prema tome. Njezini stanovnici bili su posrednici na južnim morima. »Minaei« (Minejci). n. PRVI 57 bi java naziv »Saraceni«. Oblast se nazivala Jemen zato što je ležala na desnoj strani. ap. Ptolemej:J4. naročito aiko se rada o muslimanu. kojemu je Petra bila glavni grad. poistovetuje Saracene sa scenitskim Arapima. 5 : 8. »Homeritae« (Himjariti). čija je unutrašnjost u to vrijeme bila vrlo malo poznata. l : 17). 5 : 39). druga podređenu Rimu. Herodot37 (ča. e. spominje Nabatejce kao takve. 33 Periplus of the Outer Sea. tj. Prva knjiga Makabeja. tj. koji je živio u prvoj polovini drugog stoljeća naše ere. ne upotrebljavaju se.) iz Herakleje33. a »arapski« za ma koje lice koje govori arapski. spominje Saracene. pr. koja je ležala na lijevoj strani ili na sjeveru32.

sabejska prijeistonica. e. n.). e. 1887). I.) tvrdi da Arabljani »visoko cijene i štuju svoju slobodu«. koju je predvodio iz Egipta njegov prefekt Elije Gal 24. pogl. pogl. § 3. vol. e. A. II. koji su očigledno bili iz istočnog Egipta. knj. Čuveni grčki geograf Strabon. e. n. Njezin narod voli slobodu i uživa u njoj. 15. n. 36 Perzijanci. a u istinu i posljednji.34 Geographia. svaljuje krivnju zbog mnogih nedaća na izdajstvo njenog vođe »Sileja. 37 Knj. 319. I. i koju su potpomagali njegovi nabatejski saveznici. 17. XVI.). knj. Bury (London. ipogl. nego Mari jama na jugoistoku. VII. tvrdi da su Arabljani bili jedini narod koji nije poslao svoje izaslanike Aleksandru. 58 PREDISLAMSKO DOBA 0 Arabljanima u Kserksovoj vojsci. 39 Ibn-'Abd-Rabbiibi. XXII. § 11. indijskih i kineskih izaslanika. desetkovana armija se vratila natrag u »Negranu« (Nadžran). koju im je njihova prirodna okolina pružala. 1898). To.) — Strabonova izvora — do Rimljanina Plinija (+ 79. njezin je cilj bio da zauzme one transportne puteve koji su bili u rukama Južnih Arabljana i da Rimljanima za iskorištavanje otvori prirodna bogatstva Jemena. V. al-<Iqđ al-Fariđ (Cairo. PRVI 59 DODIRI S DRUGIM NARODIMA . g. pozivajući se na autoritet nekog ranijeg Grka. XVI. 4. možda. pogl. Za povratak joj je trebalo šezdeset dana. koji je bio skovao plan »da Arabiju učini prijestonicom svoga Carstva«42. izd. Za klasične pisce. knj. Krajnja tačka do koje su Rimljani u Arabiji došli bila je »Mariaba«. 40 Bibliotheca historica. si. § 23. e. 320. vol. ®tr. § 2. Diodor Sikul40 (druga polovina prvog stoljeća pr. Rimska Iako su Rimljani bili gospodari svijeta. vol. Po općem priznanju. 6. V. 1302). n. 4. 125. The Decline and Fali oj the Roman Empire. II (Leipzig. ipogl. Poslije jednomjesečne penetracije u pravcu juga. doživjela je potpun neuspjeh. Zatim se povukla na obalu Crvenog mora i pre-vezla na egipatsku obalu. U svojoj Geografiji41 Strabon (+ 24. istoričar ekspedicije i lični prijatelj Galov. :)3 Rerum gestarum. J. § 5. od Grka Eratostena (+ ča 196. B. g. XVI. § 27. koji je bio u službi Nabatejaca«43. U toku te prepirke arapska delegacija je najrječitije i najsnažnije istakla sve osobine kojima se njihov narod odlikovao3". 38 Ećhvard Gibbon. 42 Knj. n. Carolius F. 43 Knj. str. XXIII. § 69. koju je bila ranije osvojila. može se zaključiti iz prepirke koju je vodila arapska delegacija sa Perzijancem Kozroem (Chosroes) u prisustvu bizantijskih. 41 Knj. Čuvena ekspedicija cara Augusta od 10. pr. pogl. kuj. pr. Tako se sramno završio prvi. Arabija je zemlja basnoslovnog bogatstva i raskoši. izd. Slobodarski karakter arabljanskog naroda bio je predmet divljenja 1 pohvala pisaca evropskih naroda još od najstarijih vremena sve do dana Gibonovih (Gibbon)38. ipak ekspedicija im niJe usPJel° da Arabljanima nametnu svoj jaram. To je zemlja tamjana i drugih mirodija. pogl. vojni pohod većeg značaja koji se ikada usudila jedna evropska sila da preduzme u unutrašnjost Arabije. nije bio Ma'rib.000 ljudi. Nobbe. § 13. Ova posljednja karakteristika naročito je padala u oči zapadnim piscima. I. Da su Arabljani sami bili svjesni svoje superiornosti.

izd. 48 Knj. međutim. XVI. 56 Knj. II. de Goeje (Leyden. Muller (Leyden. 4. 107. 32. Plinije52. su tamjan i mirodije bili proizvodi po kojima je zemlja bila čuvena. kasiju. . 49 Knj. § 3. e. koje su se nalazile duž zapadne obale Poluotoka. ipogl. koji u svojoj Prirodnoj istoriji (knj. 58 Knj. III. 153—4. Diodor Sikul48 ponavlja isto mišljenje o Arabiji kao o zemlji koja proizvodi mirodije. pogl. male veličine i šarene boje. skoro isto tako bile su cijenjene rudne naslage. Drveće koje rađa tamjanom čuvaju krilate zmije. 47 Knj. XII. Na ove klasične pisce ostavilo je snažan utisak bogatstvo Južnih Arabljana. 4. sto:. Druge dragocjene mrvice informacija kriju se u pisanim spomenicima grčkih i latinskih pisaca. § 25. i u izvjesnim količinama u centralnim dijelovima zemlje. 32. § 19. 51 Knj. 55 ?i. Plinije. XVI. § 1. Indiji i tako je strog bio monopol. izmirnu.fontes NUBARC/'l<|«<fOCO/plta* RSAE. osobito zlatne. Geograf Strabon je. 45 Knj. cimet i mirišljavu smolu tamne boje . pogl. 1877). D. § 25. pedalj duge. I za njega je Južna Arabija »zemlja mirisa«46. čije je tlo također mirisavo. VI) u kratkim crtama iznosi rimsko poznavanje istočnih zemalja do 70. Diodor53 tvrdi da je u Arabiji bilo rudnika tako čistog zlata da ga nije trebalo taliti. 1884). očigledno. Velik broj njih visi oko svakog drveta45«. 52 Kini VI. Strabon51 spominje gradove »ukrašene lijepim hramovima i palatama«. 101—2. ali njezine »zmije. od Midijana do Jemena. Tako su ljubomorno trgovci čuvali tajne ostalih izvora u Abisiniji. . 113. pogl. Grci i Rimljani su. skaču čovjeku do pasa«47. | j. §§ 2—3. H. °a>' g S 5 03 i' ** i-„ . pogfl. Strabon56 govori da u Južnoj Arabiji prevladava jedan tip poliandrije u kojem se nekoliko braće žene istom ženom. XVI. VI. II.--J Sa''"^ X CALAPE PTOLEMEJEVA mapa SRETNE ARABIJE H. _50. XVI. jer je ona »jedina zemlja koja proizvodi tamjan. . malo kritičniji nego preveć lakovjerni »otac istorije«. također ističe ovu karakteristiku zemlje49 i dodaje u vezi s drugim stvarima da su Sabejci »najpoznatiji od svih arabljanskih plemena zbog svoga tamjana«50. pretpostavljali da su svi robni artikli kojim je Arabija trgovala bili domaći proizvodi zemlje...pogl. 50 Knj.fat Jazlra't al-'Arab. pogl.Zemlja mirisa Za Herodota44 »čitava Arabija odiše najugodnijim mirisom«. pogl. 46 Knj. 30. n. 54 Ahsan al-Taqaslm. III. 49. po kojem najstariji po dobi postaje poglavica. 4. Al-Maqdi-si54 i al-Hamdani55 (deseto stoljeće) posvećuju svaki po paragraf rudama Arabije naročito ističući njezino zlato. na osnovu svjedočanstva Eli ja Gala. izd. Jasno je da je Hadra-roaut u to vrijeme bio par excellence zemlja tamjana. to potvrđuje. Baefii fl. 4. pogl. pogl. g. da narod živi u rodoskvrnjenju i da se održava zakon primogeniture. pogl. On 44 Knj. str. opet.

Među ovim osobito se isticao tamjan. savladali su njegove podmukle monsune i na taj način monopolizirali njegovu trgovinu u toku 1250 godina pr. n. od ogrtača. § 2. god.* ?1* C N 'Tj » J± a. odjeće arabljanskog stila sa rukavima. W. Sabejci su bili Feničani južnog mora. IV. majmuni. njezina blizina moru i njezin strateški položaj na putu za Indiju. Jugozapadni ugao Poluotoka bio je rana postojbina Sabejaca. 62 . mirisavih pomasti u umjerenoj količini. roblje. današnje Moke (Mocha): Roba koja se ovdje uvozi sastoji se od grimiznog mekog i grubog platna. n. zlato i nojevo perje iz Etiopije. U grčkoj literaturi prvi put ih spominje Teofrast (-f 288. § 24. Prev. svila iz Kine. začini. sve su to bili odlučujući faktori u njezinom razvoju. izmirna i drugi miomirisi far ornata) koji su se upotrebljavali kao začini hrani ili za kađenje na dvorskim ceremonijama i crkvenim obredima. Preko nje su na svom putu za zapadna tržišta prolazili visoko cijenjeni produkti: biseri iz Perzijskog zaliva.Oni igraju značajnu ulogu u kasnim klinastim natpisima. . ne baš mnogo od vina i pšenice. Ovdje su se proizvodile mirodije.- ?? POGLAVLJE V SABEJSKE I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE Južni Arabliani Sabejci su bili prvi Arabljani koji su zakoračili kao traovci na pra? civilizaciJe. Schoff (New York. e. Plodnost te sretne zemlje.?T ^g ^' o w< o-' O Ji3 C <-< C o 3 »rj1 03 Os-ge-s-g^BS' ?r 3 » E2 b 03 03 03 2s 5. e. pogl. muslina. za koju je Aleksandrov admiral Nearh tvrdio da je teoretski moguća. l vrp .) u djelu Historia plantarum (Istorija biljaka)1. obične. O A O M o' a 03 O 2. Plovidba oko Arabije. devine trave. protkane zlatom. za njih je bila stvarnost. tkanine. a drugih napravljenih po lokalnoj modi. slonova kost.CTQ *»' 3 o GTQ era ^3 3 2 NJ W 3 P ^ 2 • . grebene i luke. šafranove boje. Autor djela The Periplus of the Erythraean Sea* (Plovidba oko Crvenog mora) ostavio nam je (50—60. vrpca različitih boja. Za grčke i rimske 1 Krnj. 1912). nekih jednostavnih. na koju se često navraća kiša. IX. jednostavne. Oni su poznavali njegove puteve. H. e. mačevi iz Indije. pr. najvredniji trgovinski artikal stare trgovine.) opći pogled na tržište »Muze«. n. pokrivača (ne brojnih). izvezene.

Siriju i Mezopotamiju. sa lošim mjestima za ukotvijavanje.). Faris (Prinicetoin.). The Antiquities of South Arabia (Princeton. n. pts. na obali srednjeg Egipta. post. H. koja je bez luka. iz po-lulegendarnih predaja. 37:25. natjerale su Sabejce da otvore kopnene puteve između Jemena i Sirije duž zapadne obale Poluotoka. 1938). Nalbih A. § 29. »Plovidba«. balzamom i izmirnom«. koji obavještavaju o nekoj bitki ili objavljuju neku pobjedu. koji je bio upotrebljavan za zapisivanje poslovnih transakcija. »skopčana je s opasnostima duž čitave obale Arabije. ča 728. sačuvanih u islamskoj literaturi.. koje su se stavljale u hramovima i bile posvećene Almaqi (Ilmuqah). Prirodne plovidbene teškoće. potpuno je propao. koji je osobito bogat tamjanom. sklon kvaru. natovarenim mirodijama. 5 Knj. (3) istorijske. Kraljevstva koja su oni podigli nisu bila vojničke države. gdje se spajao sa glavnom trgovinskom arterijom. VIII. sabejski glavni grad. napisane na stubovima ulaza. Knj.PREDISLAMSKO DOBA vodiče zemlja tamjana bila je »brdovita i nepristupačna«2. Sirijski ogranak izlazi na Sredozemno more kod Gaze (Ghazzah). ali više od svega. e. dzd. Od osobitog je značaja ekoliko pravnih dokumenata koji odaju dug ustavni razvoj. jedan karavanski put vodio je u Ma'rib. urezane na bron-zanim pločicama. g. Južnoarapski Osvajanja su Južni Arabljani vršili radi trgonatvisi vine i prometa. god. n. Oni su vodili kroz Meku i Petru i račvali se na sjevernom kraju za Egipat. Duž ovoga puta. Natpisi se mogu podijeliti na sljedeće grupe: (1) votivne (zavjetne). n. .. god. izd. naročito njegovom sjevernom dijelu. Najraniji nađeni natpisi su bustrofedon-ski i potječu iz sedmog ili osmog stoljeća pr. koji je dolazio »iz Gileada sa svojim devama. o »jednom karavanu Ishmaelita«. koji igraju značajnu ulogu u asirskim i hebrejskim pisanim spomenicima. Mtiller. al-Hamda-nija5 (+ 945. SABEJSKA I DRUGE DR2AVE JU2 ARABIJE 63 naredbe. (2) arhitektonske. izložena vjetrovima. ipak. Iz njih su. e. nepristupačna zbog velikih valova i puna užasa u svakom pogledu. Muhifob-al-Dln al-Khatlb (Cairo. n. a nalaze se u starim semitskim i grčko-rimskim spisima. (5) m grobne natpise. 1368). koji se nalaze na zidovima hramova i drugim javnim zgradama da proslave uspomenu graditelja ili darovaoca građevine. potekli Sabejci. Kratak pregled njihove istorije može se skicirati iz takvih aluzija kakve smo gore naveli. 1879—81). naročito iz djela Wahb ibn-Munabbiha (+ u Sani. epigrafska. § 20. istorijskih zapisa ili strogo literarnih proizvoda. 4 Ibid. e. koji je išao s juga na sjever. iz lokalnih izvora koji su postali pristupačni uglavnom zahvaljujući otkrićima Halevija i Glazera. možda. sačuvana je na metalu i kamenu. Iz Hadramauta. koji se nalaze na grobovima. 2. 'Athtaru i Shamsu. Jedna kratka istorijska zabil ješka sačuvana je u Knj. Svaki materijal. Die Burgen und Schlosser Siidarabiens nach dem Iklll des Hamddnl. prema djelu Periplus4. Sva ova domaća južnoarabljan-ska književnost. podignut je bio veći broj sabejskih kolonija. Kroz Crveno more vodio je glavni pomorski put od Bab al-Man-daba do Vadi alHammamata. X. e. (Beč.) i al-Himyarija (+ 1177. (4) redarstvene 3 Erythraean Sea. svojstvene ovom moru. D. 1940).

Velsted (James R. U tvorbi imenica. Wellsted). m m i . mi danas posjedujemo oko 4. i 1894. od kojih neki potječu čak iz sedmog stoljeća pr.Karsten Nibur (Carsten Niebuhr) prvi j( Dbjavio (1772) postojanje južnoarapskih natpisa. Džejmz R. objavio je jedan dio natpisa Nakab al-Ha-džara i ovo je otvorilo Evropi drugi uvid u južnoarabljanske pisane dokumente. kao i ostali slični oblici semitskih pisama. Ova simetrična pravolinijska slova (al--musnad) ukazuju na dug razvoj6. prvi Evropljanin koji je poslije Elija Gala (24. god. južnoarapski ili mineo-sabejski jezik (koji se također naziva himjaritski) ima dvadeset i devet slova u svom alfabetu. dio IV (Pariš. Eatrancc on *<hich is the follavnng Inccripuon From "Journal of tkt Royal Geographical Socitt?" (1837) Ulaz na kome se nalazi sljedeći natpis: Ruševine Nakab-al-Hadžara i dva retka natpisa koji je omogućio Evropi prvi uvid u južnoarapske natpise. rizikujući svoj život. god.). i Gesenius (1841). na kojim? je pronašao oko 2000 natpisa. iz Halea. Njegovo pismo. Arnaud). g. koji je otkrio ruševine Mariba. Eduard Uazer je preduzeo četiri naučne ekspedicije u Jemen. Dešifrovanje je završio Emil Rediger (Emil Rodiger). sastoji se samo od konsonanata. . e. n. engleski mornarički oficir. 1837. 1837. po svoj prilici. Th. n. S. Arno (Th. god. Jozef Halevi. e. . 1882. Slova pokazuju. od kojih neki još nisu objavljeni do • anas. i slj. ličnim zamjenicama i vokabularu 6 Za olbrasce pogledaj Corpus inscriptionum Semiticarum. Kao što pokazuju natpisi. m ' • . 1889. i g ' m s . S. opet. pr. rano odvajanje od sinajskog pisma. Između god. donio je kopije 685 natpisa iz tr 3set i sedam različitih lokaliteta. prepisao je 1843.000 takvih natpisa. glagolskoj konjugaciji. koje.) posjeti Nadžran u Jemenu (1869—70). U svemu. • . oko šezdeset natpisa. čini spojnicu između feničkog pisma i njegovog egipatskog pretka..

G. n. Minejsko Kraljevstvo. južnoarapski je formalno nestao i sjevernoarapski ga je zamijenio. I. e. Oba su kraljevstva počela kao teokratske forme vladavine. biblijska Sheba. bila je prijestonica Sabe.. e. 1952). n. jedan od ranijih mukarriba. . e.. 73 (1939). in Bulletin. 257. u Suk 'Ukazu godišnja paganska hodočašća u Kabu i trgovinske veze sa Mekom ubrzale su proces zamjene. Dva rana sabejska mukarriba Yatha(-amar i Kariba-il navode se u kraljevskim asirskim analima Sargona II i Sennacheriba9 i vjerovatno su vladali posljednjih godina osmog i prvih godina sedmog stoljeća. Književni skupovi (sajmovi) na sjeveru. učinivši susjeda. Ona su jedan dugi vremenski period svoje istorije zajedno cvjetala. i slj. br.. 8 MKRB. Sirwah. (Cairo. koje se sada nazivaju al-Kharibah. a završila su kao svjetovna kraljevstva. vol. koji je prvi uzeo naziv »MLK (kralj) Sabe«. njihova prvobitna postojbina. on ima nepravilnu množinu. n. 10 Ahmed Fakhry. pr. I. str. 1951). prema učenju arabologa koji zastupaju donju (ili kratku) hronologiju. L'Institution monarchique en Arabie meridionale avant l'Islam (Louvaki. 51.. Na drugom jednom natpisu zabilježene su pobjedonosne vojne Kariba-il Watara (ča 450. Njezina glavna građevina bila je hram boga mjeseca Almaqe10. Saba. 3—9. School oj Oriental and African Studies.. pr. do 115. Na vrhuncu svoje moći kraljevi Sabe proširili su hegemoniju na čitavu Južnu Arabiju. Za najnovija istraživanja vidi Wendell PihiUiflas. do 105. Na jednom natpisu piše da je zid koji opasuje građevinu sagradio Yada'-il. u jemenskoj oblasti. i slj. južnoarapski i etiopski predstavljaju u izvjesnom smislu stariji oblik se-mitskog govora. god. Jacques Ryckmans. str. 1. str. n. udaljen nekih šezdeset milja isto7 Isp. V. An Archaeological Journey to Yemen. str. S opadanjem jemenske kulture. e.' : 64 i PREDISLAMSKO DOBA južnoarapski ima izvjesnih sličnosti s akadskim (asirsko-babilonskim) i etiopskim (abisinskim). Nasip na Maribu U drugom periodu Sabejskog Kraljevstva (ča 610. e. Sabejci su bili najistaknutiji ogranak cijele južnoarabljanske porodice. F. e. Winett. do trećeg prethrišćanskog stoljeća7. sa promjenom u kraljevskoj tituli oko god. pr. Marib. 29—56.). npr. pr. str. Qataban and Sheba (New YoHk. minejski-period od oko 700. n. svojim vazalom. XIV (1952). koja je bila udaljena dan hoda od Mariba. 9 Vidi str. nesigurna vokalizaolja. pružao se od oko 750. nastanjeno je selo od sto duša. 1955). Ry<dkmans u Bulletin. nalazila se južno od Nadžrana. American Schools of Oriental Research. i slj. i. Sabejski period. 610. vol. U njezinim ruševinama. n. Akadski. Sabejsko Kraljevstvo Prva veća kraljevstva koja se daju razabrati u tami južnoarabljanske starine bila su Sabejsko i Minejsko kraljevstvo. vol. pr. Mukarrib8 je bio naziv za svećenika — kralja koji je bio na čelu države. Međutim. NieLsen Handbuch. 64. pr. što je karakteristično i za sjevernoarapski i etiopski.) izgleda da vladar više nije imao svećenički karakter.

Sinaitic South Arabic Phoe. /\ D 3 * vv AA ^ e E Jb — 0 o f *»K FV J = 0) X j. J vb 9 rS u. = TT a: .. nician Ra's •al-Shamrah Later Greek Latio Arabic H <^y h ^ i— ^— k^_^ ^ ^ A A 1 n D o n 3 3 »h B * «? T A r r CG C ^L. UJ v a VA ^ * A .H H ^> A jjj.. v.

oJ 9 1 o *" 5^ 1 ci TU \..... s 1 *! >*H N o CP t*?> X f Ti Y z X <s> o 0 ^ A o 0 t W 0 . * <f? ^ ? •^ ft 5 l tf + h \ 7* *>K .e H c . 0 © * <s> .^ L J /VVV 3 v y ^ r M f "S...

0 13) )= r P <J Q A i1! a /t. ali građevina po kojoj je grad osobito . postao je tada prijestonica. Ovaj je grad ležao 3. Al-Hamdani u svom djelu IkHl11 spominje tri tvrđavice u Maribu.900 stopa iznad mora.»v. ir . Prvi među njima bili su Arno'. KOJA SADRŽI 5 — l storija arapa I KLINASTO PISMO RA'S AL-SHAMRAHA 66 PREDISLAMSKO DOBA čno od Sane.. naročito Gazom.. • • • vy> GGL * "PTf X 9 Q o 0 ć?Q 5) ^ &>P R ^ <^x> J J w <T>-Ž$ S irU" HX X >T T 0 TABELA PISAMA. Posjetilo ga je samo nekoliko Evropljana. To je bilo stjecište trgovinskih puteva koje je povezivalo zemlje tamjana sa mediteranskim lukama. Halevi i Glazer.

13 Muruj al-Dhahab. 1864). Minejska prijestonica Kar-nau. pt. Ovo značajno djelo tehnike. 2. Vjerska metropola Yathll. n. takođe u južnom Džaufu. Gottwaldt. iad. 383. 55. sjeveroistočno od Sane). III (Pariš. 453.). e. i prev. 366. Kataban se nalazio istočno na . možda vinske žrtve. a poslije njega al-Mas'udi13. kao ime mjesta) poslije je vokaliziran u Ma'ln. otkriva nam jedno miroljubivo društvo. str. Vidi str. 14 Ta'rikh Sini Muluk al-Ard w-al-Anbiyd'. ' ' - • • . Ime je sačuvano u današnjem mjestu Ma'an (jugoistočno od Petre.'. n. Minejsko Kraljevstvo Minejsko Kraljevstvo je cvjetalo u Džaufu. u Jemenu. al-Isfaha-ni14 i Yaqut15 smatraju da je nasip gradio Luqman ibn-'Ad. 50. zmije. sadašnji je Barakiš. provincijskom glavnom gradu Džaufa. Međutim. str. 45. vol. koje su bile čuvarice hramova. (Leipzig. 126. 15 Buldan. i nojevi. Mine j ci su govorili istim jezikom kao i kasniji Sabejci.• • . Me'un. 12 Za opis ruševina vidi . 11 Faris. str. god. e. str. 2. Rezbarije u ruševinama hrama u Hazmu. važnoj naseobini na sjevernom trgovinskom putu. koju je posjetio Halevi god.bio čuven bio je veliki nasip Sadd Ma'rib12. n. IV. Minejski natpisi blizu 'Ule16 i TabOka svjedoče o postojanju više kolonija u ovoj oblasti koje su služile kao skladišta i relejne stanice. koje su bile simboli bogova. gazele i druge žrtvene životinje. koje je daleko napredovalo ne samo u trgovini nego također i u tehničkim dostignućima. Natpisi govore da su glavni graditelji nasipa bili Summralav Yanuf i njegov sin Yatha'-amar Bayyin i navode da su obnove vršene u vrijeme Sha-rahbi-Il Ya'fura (449—450. u značenju izvor-voda. 1844). minejskim natpisima nalaze se Kataban-ski kraljevski natpisi i nekoliko tekstova iz Hadramauta. sjeverozapadno od Mariba. 16 Lihjanitska prijestonica oko 500—300. očigledno držani u svetim parkovima. zajedno s ostalim javnim sabejskim građevinama. god. m . e. samo sa dijalekt-skim razlikama. i kada je bilo na vrhuncu svoje moći. neka mitska ličnost. Kataban i Osim Minejskog i Sabejskog Kraljevstva.•"- SABEJSKA 67 I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE 3.) i Abrahe Abisinca (god. . Stariji dijelovi nasipa bili su sazidani sredinom sedmog prethrišćanskog stoljeća.al-'Azm. današnji je Ma'in (u južnom Džaufu. predstavljaju obješene posude. i slj. iad. Hadramaut području Katabana i Hadramauta nastale su dvije važne države. Me'in. str. 1870. plesačice. obuhvatalo je najveći dio Južne Arabije. Među tzv. al-Hamdani. pr. Prvobitni arapski oblik Ma'an (biblijski Ma'on. de Meyinard and de Courteille. vol.

U vrijeme pisanja djela The Periplus kralj mu je bio Kariba-il Watar (Charibael u Periplusu). na kraju. Knj. bio je glavni grad himjaritske dinastije. u stvari. G. stali su baštinici minejsko-sabejske kulture i trgovine. gdje su položili temelje Abisinskom Kraljevstvu i civilizaciji i. e. koji je kobno završio. poleđina: muška glava sa natpisom koji glasi: KRB'L WTR (Kariba-ilu Watar) Ča 50. str. koje je odvelo neke u Siriju i Irak. n.od Adena.. čiji se natpisi nalaze od Sjeverne Arabije sve do Etiopije. Arapski istoričari nisu ništa znali o ovim narodima. n. a Hadramaut otprilike ondje gdje je i danas. Zbog toga se o ovoj civilizaciji govori kao o himjaritskoj. Phillips. J. 60—67. 4. n. prodro je sve do Marijame. 1947).. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara koji su vukli porijeklo od plemena Himvar sa jugozapadnih visoravni. Preseljavanje južnoarabljanskih plemena. trajala je otprilike od 400—50. koje je trajalo otprilike sve do god. e. i slj. koje se vrlo često spominju na natpisima. e. Strabonov »Ilasaruis«. a zatim kod Plinija. koji je bio vladar u to vrijeme. Sa riječju »Homeritae« susrećemo se najprije u djelu The Periplus of the Erythraean Sea (oko 60. god. m • : PREDISLAMSKO DOBA Zafar (klasični Sapphar i Saphar. nasipi. čiji je glavni grad bio Šabvah (klasični Sabota). a monarhija Hadramaut. Kasnije je ravdan postao poznat kao Kataban. Plinijeve zabilješke o zemljoradnji potvrđuju bunari. trajala je od sredine petog stoljeća pr. grad u unutrašnjosti. otprilike sto milja sjeveroistočno od Moke na cesti za Sanu. Philby. str. n. n. cisterne.. S vremena na vrijeme ova su kraljevstva bila pod sabejskom i minejskom hegemonijom. B. god. e. Him-jariti su bili bliski rođaci Sabe jaca i kao najmlađa grana te loze po- HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: muška glava sa moncgramom. e. bio isti kao i jezik Sabe jaca i Mine jaca prije njih. I (Louvain. Les noms propres sud-semitiques. Sephar. oko sredine petog stoljeća n. St. str. Njegove ruševine mogu se još vidjeti na vrhu jednog okruglog brijega blizu današnjeg grada Jarima. god. On je istisnuo sabejski Marib i minejski Qarnaw. Njihov je jezik. post. Duž cijele obale istočne Afrike bilo je infuzija . Prvo Himjarit-sko Kraljevstvo Od 115. 300. Za vrijeme ovog himjaritskog perioda rimski vojni odred. H. e. n. vol. Semitsko porijeklo Abisinaca Još jedan važan događaj u prvom dijelu ovoga perioda bilo je naseljavanje arabljanskih kolonista iz Jemena i Hadramauta u »zemlju Kuš«. 143—4. stvorili kulturu koju možda urođenici crnci ne bi mogli nikada ostvariti. jest Ili-shariha Yahdub sa natpisa. Branje tamjana. The Background of Islam (Alexandria. e. 17 Isp. Rvckmans. Ovo obilježava početak prvog Himjarit-skog Kraljevstva. možda je imalo za rezultat povećanje ranijih južnoarabljanskih naselja u Abisiniji. 1934).). bilo je još uvijek izvor najvećih prihoda. (narodna tradicija ovaj događaj veže sa pucanjem velikog nasipa kod Mariba). Za listu kraljeva vidi kod Miiller. Die Burgen. Oni su organizovali trgovinu mirodijama i preduzimali zapanjujuće javne radove. čiji je glavni grad bio Tamna' (sada Kuhlan). e. pr. 10 : 30). Monarhija Kataban17. pod Elijem Galom. pr. str. 247. mada kraljevska titula ostaje »kralj Sabe i dhu-Raydana«. koje se smatralo religioznim činom. 36. pt. 2. do kraja prvog stoljeća n.

prema opisu ovih geografa. Tvrđava. predstavljajući pojave od kojih se mnoge mogu naći i drugdje. predstavlja čudnu mješavinu starog plemenskog sistema. U jednoj pjesmi al-Hamdani spominje oblake kao turban Ghumdana. e. str. Bio je sazidan od granita. morske trgovine Sve 1dok su Jemeniti držali monopol nad pomorskom trgovinom Crvenog mora. Pored novaca. prvobitne jezgre kasnije Abisinije. a imitacija je starog atičkog tipa iz 4. koji je zavijao kad god bi vjetar duvao. mada je ona u njihovo doba bila samo gigantska ruševina. 18 Buldan. kako je Jemen bio nazivan. e. u Jemenu se povremeno iskopaju bronzane figure helenističke i sasanidske izrade. na poleđini: sova sa maslinovom grančicom i polumjesecom. Građevina se bila održala sve do pojave islama i vje-rovatno je srušena u toku borbi koje su učvrstile islamsko gospodstvo nad Jemenom. srebrni i bakarni novac sa svojom slikom na jednoj strani i sovom (amblem Atene) ili volujskom glavom na drugoj. međutim. 811. ali sada je kontrola nad njim izmicala iz njihovih ruku. obilježava prekretnicu daljeg razvoja trgovine. Društveno uređenje sabejsko-himjaritske zajednice. koje je izgradila jedna zapadna sila i koje su stajale pod komandom njezinih podanika. pripisuje se najslavnija tvrđava u »zemlji tvrđava«. stoljeća pr. na čijem je obrazu sabejsko slovo n u n. Još prije ovog doba njega je ugrožavao Aleksandar. e. l. čiji je krov bio pokriven kamenom pločom koja je bila tako prozirna da se kroz nju moglo vidjeti nebo i potpuno uočiti razlika između vrane i sokola. povo-deći se za njim. III. pripadaju prvom stoljeću poslije nove ere. prvi pisani spomenik organizovane trgovine s HIMJARITSKI SREBRNI NOVAC Prednja strana: glava Atene. ili 2. The Periplus o/ the Erytrhaean Sea (Plovidba oko Crvenog mora) — (50—60. Al-Hamdani.arabljanske krvi daleko prije islamske invazije. vol. bio je izvor beskrajnih trvenja između Partskog i Rimskog Carstva. e. Gradski Him-jariti su smatrali potrebnim da kao zaštitnu mjeru protiv beduinskih upada podignu dobro utvrđene palate. n. god. Kralj je smjestio svoj dvor na najgornjem spratu. kako ga prikazuju natpisi. n. Njihov zadatak se sastojao u skupljanju proizvoda vlastite zemlje. Semitski se genij kroz takav jedan kanal nigdje ne pokazuje. zajedno sa proizvodima istočne Afrike i Indije i u njihovom prenošenju na devama prema sjeveru iz . od kojih je svaki bio visok deset lakata — to je prvi neboder u pisanoj istoriji. ali koje su sve skupa jedinstvene. Domaća umjetnost nam pokazuje duboku starost. koji je povezivao Evropu s Indijom. n. Južni pomorski put. Neki stariji novci nose glavu Atene i pokazuju da su Južni Arabljani stajali pod uticajem atenskih obrazaca već u četvrtom stoljeću prije naše ere.. On je vlasnik zemlje i izdaje zlatni. Tvrđava Jednom drugom Ili-sharihu (Lisharhu ibnGhumdan Yahsubu kod Yaquta)18 iz prvog stoljeća poslije n. SABEJSKA I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE gQ Kralj se u prvom himjaritskom periodu pojavljuje kao feudalni gospodar sa rezidencijom u utvrđenom dvorcu. a i Yaqut. oni su prosperirali. ostao je u rukama Arab-Ijana skoro do prvog stoljeća n. ostavili su nam detaljne opise Ghumdana. Novac pripada 3. e. a mramor kao njegov pojas.). Počeci Kraljevstva Aksuma (Axum). Četiri su fasade bile napravljene od kamenja različite boje. Na svakom kamenom uglu stajao je mjedeni lav. 8. podjelu na kaste i na feudalnu aristokrati ju i monarhiju. Veliki kopneni put kroz Plodni polumjesec. imala je dvadeset spratova. porfira i mramora. Istokom na lađama. Rimljani istiskuju U tokuv OVOS Prv°g himjaritskog perioda vrhu-Arabliane iz ponac JuznoarablJanske moći već je bio prošao. stoljeću pr. Ghumdan u Sani.

Ulaz Ptolemej e ve trgovačke mornarice u vode koje dijele Egipat od Arabije značio je početak kraja za himjaritsku trgovinsku aktivnost. U vrijeme Plinija rimski su se građani već žalili na visoke cijene koje su iznuđivali južnoarabljanski trgovci za robu koju je Rim morao plaćati u gotovom novcu.70 PREDISLAMSKO DOBA Mariba. bio iskopao Sesostrid. padale 'su u kandže rimske vučice. pošli su i drugi. a zatim preko Egipatske pustinje do Tebe ili niz Nil do Memfisa. Međutim. karike u lancu. koji je najprije. Arab-Ijani su počeli dizati cijenu svojim proizvodima. 41. počeli su sada da traže savez s Rimljanima. preko Meke. kao i uvijek. politički slom. uputio se u tajne morskih puteva izloženih opasnostima i periodičnim promjenama monsuna i trijumfalno se vratio u Aleksandriju sa tovarom mnogo traženih i visoko cijenjenih artikala. jer su na taj način izbjegavali opasnosti Crvenog mora. e. koji su doprinijeli konačnoj propasti arab-Ijanskog monopola. jer je mogao da ponudi vrlo malo trgovinskih artikala koje su oni željeli21. i zato su zajedno učestvovale u prosperitetu koji im je ta trgovina do-"nosila. Abisinci. Jedna po jedna. prije nekih sedamnaest stoljeća. Odatle njihovo poslovično blago. Ulazak rimskog brodovlja u Indijski okean značio je smrt za južnoarabljansko blagostanje22. n. punu korist od ovog značajnog otkrića periodičnosti monsuna i direktnog morskog puta u Indiju nisu ljudi izvukli sve dok Rim nije ovladao Egiptom. e. uključujući tu indijske produkte: cimet i biber. knj. Petra. U međuvremenu oni su ljubomorni je čuvali kontrolu nad putevima. XII. 4. n. Posljednjih godina vladavine Ptolemej evića neki Grk ili Rimljanin. sada se čitava situacija počela mijenjati. 20 Knj. pr. Rim. Houranii u Journal of Near Eastern Studies. Petra. 'pogl. izgledalo da transportovanju morem treba dati prednost. očigledno nezadovoljni raspodjelom dobiti koju su im njihovi istočni susjedi doznačivali. George F. i povisivati carinu na stranu robu koja je prolazila kroz njihove ruke. Međutim. 22 Isip. Kopneni put kroz Hidžaz bio je načičkan himjaritskim postajama19. Kada je Egipat pod Ptolemejevićima još jedanput postao svjetska sila. 21 Plinije. Strabon20 piše da za put jednog karavana od »Mineje do Elane« (Aka-ba) treba sedamdeset dana. pak. put je išao cijelo vrijeme ili duž Crvenog mora do kanala koji se spajao sa jednim od istočnih rukavaca rijeke Nila ili kroz južni dio Crvenog mora do Vadi al-Hammamata. str. trgovinske artikle za koje su zapadnjaci mislili da su arabljan-skog porijekla.. nastavio je njihovu politiku u pomorskom takmičenju protiv Arabljana i nastojao je svim silama da oslobodi Egipat od trgovinske zavisnosti Jemena. možda u abisinskoj pomorskoj službi. Ako je. pogl. postale su partneri u ovom trgovinskom sistemu. 291—5. u Siriju i Egipat. naročito tamjanu i izmirni. I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE .) ponovo je otvorio kanal Nil—Crveno more. 34 :17—18. Primjerom ovog Hipala. XVI. mirise i mirodije. Palmira i sjeverozapadna Mezopotamija. prvo što su oni pokušali bilo je da se sa Južnim Arabljanima takmiče za prevlast na moru. Pošto se kod zapadnih naroda sve više i više razvijao ukus za orijentalnu nošnju. SABEJSKA 71 Ekonomsko propadanje povlačilo je za sobom. koji je osvojio Egipat od Ptolemejevića oko polovine prvog stoljeća pr. Kolumba ptolemejevićke trgovine. vol. XI (1952). 18 Vidi Karan. a zatim Palmira. § 4. Ptolemej II (285—246.

Među himjaritskim kraljevima najpoznatiji je bio kasnijim arapskim legendama neki Shammar Yarash. većina Jevreja u Arabiji mora da su bili prije . n. Sirijski misionari. Tihamah je bila obala Crvenog mora zapadno od Sane. Na aksumskim natpisima iz sredine četvrtog stoljeća abisinski vladar tvrdi da je »kralj Aksuma.) u Irak od njih one koji nisu prigrlili islam28. e. biskupa Sane u Jemenu. koja je bila njegova žena. čujemo za nekog Mar Petra. za koga kažu da je pokorio Perziju. arijevca. koga je bio zarobio jedan arapski. Teofil je uspio da sazida crkvu u Adenu i još dvije u zemlji Himjarita. e. On je. Sabe j cima kao Almaqah (bog koji daje zdravlje?) i Katabancima kao 'Amm (stric). poznat u Hadramautu kao Sin. koji se spominje u Koranu. Ya'qub iz Sarudža (4~ 521) uputio je na sirijskom jeziku jedno utješno pismo hrišćanima u Nadžranu. Ovo nije bilo prvi put ili da su jedino tada Abisinci provalili u Arabiju. Poslije invazije iz Abisinije. prvo hrišćansko poslanstvo u Južnu Arabiju o kome čitamo poslao je car Koostancije god. n.). međutim. Ibn-Hisham24 i alTabari25 ostavili su nam priču o ovome asketi. Devetorica himjaritskih kraljeva ovog perioda poznati su nam sa natpisa. god. n. dhuRajdana. karavan i doveo u Nadžran. Sjevernoarabljanski M Tj. Također je judejstvo u Jemenu bilo vrlo rašireno u vrijeme Drugog Himjaritskog Kraljevstva. Ticao se rivalstva između Rimskog i Perzijskog Carstva oko uticajnih sfera u Južnoj Arabiji.. otac). Tubba' je kraljevska titula koja se održala u islamskoj književnosti. Drugi kalif. e. Stvarni motiv koji se krio iza poslanstva ulazio je u sferu međunarodne politike toga doba. I. po pričanju. prema ovim legendama. Ovaj kasniji himjaritski period značajan je zbog uvođenja hrišćanske i židovske vjere u Jemen. e. poslije prešao na jevrejsku vjeru. n. Himjara. Jednom ranije. Abi-kariba As'ad (ča 385—420. Hrišćanstvo i Suština vjere Južne Arabije bio je planetarni iudeistvo u zvjezdani sistem u kojem je prevladavao kult Jemenu boga mjeseca. 'Athtar (Venera. pod vodstvom Teofila Inda. možda je bio drugo ime za božicu sunca. uveo sveti čovjek iz Sirije imenom Faymiyun (Phemion). Uspomena na posljednjeg i danas se živo čuva u arapskim avanturističkim baladama. za koga se misli da je pod svoju vlast pokorio svu oblast do Samarkanda. Habašaha23. str. Raj dana. stajao je na čelu Panteona. Salha i Tihame«. To znači da je do ovog vremena Hadramaut izgubio svoju samostalnost. Mjesec. e. navodno. možda kao posljedica okupacije Palestine i razorenja Jeruzalema od strane Tita 70. 72 PREDISLAMSKO DOBA al-Lat. 'Umar. 356. n. vol. Vidi Nielsen. domaći himjaritski kraljevi ponovo su uzeli svoju drugu titulu i držali su svoje položaje sve do otprilike 525.5. vjerovatno su uspjeli da uspostave privremenu vlast nad dijelovima Južne Arabije. Hrišćanstvo monofizitskog tipa počelo se infiltrirati sa sjevera. Handbuch. 104. Iz ovog nebeskog para proizašla su mnoga druga nebeska tijela koja su bila smatrana božanskim. možda su ušli u Jemen u jedno nama nepoznato vrijeme. koji je. e. njihov sin. n. Drugo Him-jaritsko Kraljevstvo Oko 300. feničkoj 'Ashtart). e. 840. Njega su zamišljali kao muško božanstvo i nalazio se ispred božice sunca Shamse. Hadramauta i Jemenata«. naročito iz Sirije. prigrlio je novu vjeru oko 500. god. Nadžran. Jedan drugi bio je abu-Karib As'ad Kamil. Hadramaut. Još god. Mora da je rano prodrlo u Sjevernu Arabiju. n. južni arabljanski vladari imaju titulu »kralj Sabe. u koji je hrišćanstvo monofizitske sekte. još u rano doba. što je imalo za posljedicu kratku abisinsku vladavinu (ča 340—78). g. koja odgovara babilonskoj božici Ishtar. bio je treći član trojstva. Minejcima pod nazivom Wadd (ljubav ili ljubavnik. Uz ovu titulu uskoro je dodavan dodatak »i njihovih Arabljana koji su u planinama i Tihami«. dobio svoje ime po njemu. u drugom i trećem stoljeću nove ere. bježeći od progona. Tada je Jemenat (Yamanah) mogao obuhvatiti čitavu južnu primorsku obalu. Sudeći po sačuvanim imenima. protjerao je (635—6.

ovaj se incident dogodio upravo u godini Prorokova rođenja 570. 85:4)27. jednu od najveličanstvenijih katedrala toga vremena. prema slonu koji je pratio Abrahu na njegovom pohodu u pravcu sjevera. Katedrala. iz kojih se nikada više nije pomolio«. I (Leyden. Period abisinske Abisinci su došli kao pomagači. god. Vidi str. Sve što je ostalo od slavne uspomene stare himjaritske dinastije. (sur. od koje se danas vidi samo mjesto. Time su oni dali povoda Abra-hi da preduzme kaznenu ekspediciju protiv Meke. napravljena je od ruševina staroga Mariba. Prema priči. sada prijestonici. 66 = Hitti. Ova vojna. Rivalstvo među južnoarabljanskim obraćenicima dvaju novou-vedenih monoteističkih religija dovelo je do aktivnih neprijateljstava. Bizantija je tražila da pomoću Abisinije dovede arabljanska plemena pod svoj uticaj i da ih 24 Strah. 20—22. 70. a s njim je završen i period nezavisnosti Jemena. kao što vladavine se ces^° događa. Abrahah. str. ali se kasnije posvadio sa svojim komandantom i preuzeo vrhovno zapovjedništvo. u oktobru 523. Pričaju da je Negus poslao preko Crvenog mora u Arabiju. sazidao je u Sani. The Book o/ the Himyarites (Lund. Om su postali kolonisti30 i upravljali su zemljom od 525. On je napravio ogroman utisak na Arabljane Hidžaza. al-Qullays. Skoro svih sto tisuća Jevreja iz Jemena poslije 1948. Tako je završio posljednji himjaritski monarh. prema kojoj su dva arabljan-ska nevjernika Fuqaym plemena. I. jer je on predstavljao hrišćansku silu blizu prizora nemira. god. na štetu hidžaskog svetišta. dhuNuwas »podbode svoga konja. oskvrnuli katedralu u Sani uoči same svetkovine. godina slona. Futuh. preseljeno je u Izrael. Ta se godina naziva 'dm al-fil. a isto tako i onih koji su prebivali pored puteva koji su vodili u grad. str. Hrišćanski Abisinci su očigledno namjeravali da zemlju obrate u hrišćanstvo i da stvore takmaca paganskoj Meki. centru hodočašća na sjeveru. Car je pisao abisinskom Negusu (Najashi) (sa natpisa Kaleb Ela Asbeha). Na samom početku šestog stoljeća hebrejska je vjera bila uhvatila tako jak korijen u Jemenu da je posljednji himjaritski kralj dhu-Nuwas (potomak Tubba' As'ad Kamila) bio Jevrejin. SABEJSKA 73 upotrijebi protiv Perzije28. 919— 25. istočno od Adena. bizantijskog cara. pod vodstvom nekog Arvata. koju arabljanski pisci nazivaju al-Qalis (al-Qulays. Ovome se jevrejskom monarhu pripisuje čuveni pokolj hrišćana u Nadžranu. priznati aksumski potkralj. uspomena na ovo ekonomsko-vjersko takmičenje ovjekovječena je u lokalnoj tradiciji. god. izd. ćo 575. prema arapskoj tradiciji. koji do tada nikada nisu vidjeli I DRUGE DRŽAVE JUŽNE ARABIJE . izd. 165.. vol. god. 1858). povezao domaće hrišćane s omrznutom vladavinom hrišćanskih Abisinaca. jer je hodočašće bilo izvor velikih prihoda onima koji su stanovali u gradu u koji su hodačasnici dolazili. Očigledno je dhu-Nuwas. danas još živi u imenu jednog opskurnog plemena Himvar. jer je u to vrijeme bi-zantijski car smatran zaštitnikom hrišćana u čitavom svijetu. U ovoj posijednoj vojni vojskovođa je bio Abrahah (varijanta Abrahama). natjera ga u morske valove. imali uspjeha. U osnivanju južnog vjerskog svetišta koje bi privlačilo ogromne mase svijeta. On je najprije bio oficir pod Aryatom. od grč. ulazi u splet internacionalne politike toga vremena. abisinski gospodari su. 27 Vidi Axel Moberg. iz koje su njihovi preci mnogo ranije emigrirali na afričke obale. i 571. ali su. Prema al-Tabariju29. str. 26 Baladhuri. prema tome. i zamolio pomoć od Justina I. Abisinoi su izašli kao pobjednici 523. Daws dhu--Thalaban (ili Thu'-luban) preživio je. pripadnici kulta Kabe. 1924).000 ljudi. stvarno. Wustenfeld (Gottangen. 101—2. i ponovo 525. Origins. str. 25 Ta'rikh al-Rusul. koji je predstavljao nacionalističke težnje.požidovljeni Aramejci i Arabljani nego Abrahamovi potomci. de Goeje. očigledno. ostali kao osvajači. ekklesia crkva). 1881—2).

29 Vol.slona. Tafslr al-Qur'an (Bul§q. banu-Tayyi'. 193. n. str. knj. možda. prije pojave islama. koji cpisuje jedno pucanje nasipa. 20. »sitnog kamenja« (sijjll) u Koranu81. Al-Isfahani33. kada je voda provalila nasip. i engl. ali Yaqut34 je bliži istini. STARA ARABIJA narodi. kao posljedica ulaska rimskog brodovlja u Crveno more i pojave razornog uticaja novih vjera i kasnijeg podvrgavanja tuđinskoj vlasti. . da objašnjava stoljetni proces propadanja i izumiranja južnoarabljanske trgovine. 30 Prokopije. ibn-Hisham. Pucanju nasipa u Abrahahovo vrijeme prethodilo je jedno drugo.ail-Tabari. koje je prouzrokovala velika poplava32. otkrio je i objavio Glazer35. Istorija ratova. str. 36.. pogl. e. Dewing (London. 31 105 :1—3. Legendu o »pucanju nasipa« — kasnije je ona to i postala — treba. i plemena banu-Lakhm u oblast Hire.knj. Međutim. mjesta i putevi (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O 100 200 JOO 4OO ARABLJANSKA PLEMENA na pomolu islama n* 7*> . 6. gdje je veći broj južnoarapskih natpisa nedavno otkopan. vol. e. g. Pleme banu-Ghassan odabralo je godinu pucanja nasipa kao polaznu tačku računanja svoje ere38. I. e. blagostanja i nacionalnog života. str. stavlja tragični događaj četiristo god. god. 542—3. zemljoradnje37. 28 Prokopije. H. prev. I. XXX. tumačiti kao sintetiziranu i dramatizovanu priču jedne duge istorije ekonomskih i socioloških uzroka koji su doveli do . u Siriji. Kindah i druga velika i snažna plemena u sjevernoj i centralnoj Arabiji tvrde da su arabljanskog porijekla. pogl. Jedan južnoarapski natpis (datum odgovara god. 1904). gdje su oni postali bedem rimske uprave. jer događaj stavlja u doba abisinskih kraljeva. kako smo već ranije čuli. 450. 1329). Ruševine ovoga nasipa vidljive su i danas. n. Posljednja katastrofa na koju Koran aludira (34:15) vjerovatno se dogodila poslije 542. Zbog jednog ranijeg pucanja nasipa izvršena je seoba plemena banu-Ghassan u oblast Haurana. Pored plemena Ghassan i Tanukh u Siriji i Iraku. 20. §§ 9—12.) himjaritskim kraljevima. I danas ima u Siriji porodica koje svoj dolazak u zemlju dovode u vezu s ovim događajem. arapska mašta počela je. Kasnije.) datiran od Abrahaha. I. propadanja koje je nastupilo. na osnovu ovog neobično značajnog događaja — velike poplave i pucanja nasipa. Vida . izd.X?Vt A f-v fl AI-Kufaho^ Glavni put (cesta) _ Vadi (korito rijeke) "MAl-'Ula Hadaqan<f SOUTHERN AL-JAWF SABEJSKA 75 I DRUGE DRŽAVE JU2NE ARABIJE u ovaJ period treba uvrstiti i znameniti dogaL • i • • ' • »T • ^ • -i -i • i • • v u Maribu đaj ^J1 Je ovjekovječen u islamskoj književnosti kao »pucanje velikog nasipa« u Maribu. i prije 570. tada je građevina restaurirana. 927—8. Sirah. koji posvećuje osmu knjigu svojih anala (završeni 951. B. §§ 2. Abisinska je vojska nastradala od malih boginja. n.

tražio. 34 :15. Izgledalo je da su hroni-čari38. Buldan. 1893). na strani Perzijanaca i nadali su se pomoći iz Ktesifon-ta. na sasanidskom dvoru u Madajinu (Seleucija-Ktesifont). očigledno. pošto na prvi pogled nisu mogli precizno da ocijene zamjetljivu suštinu stvarnih uzroka. koja je priječila penetraciju svjetskih sila. peti perzijski satrap u Jemenu. Međutim. god. jer je ona bila hrišćanska država i. 1928). arapski pripovjedači narodnih priča još i danas prepričavaju po kafanama u Kairu. vol. perzijski car posla 575. prigrlio je islam. šeste godine poslije hidžre. str. 304—19. Northern Ne$d (New York. isp. 34 Buldan.disintegracije i konačne propasti južnoarabljanskog društva i kao kristalizaciju rezultata dugog perioda propadanja u jedan jedinstven događaj. u Sayf ibn-dhi-Yazanu. 88 Mas'udi. 370—71. opet. str. 384. Uspješno ratovanje (sirah) Sayfa našlo je mjesta u arapskim pričama. 1897). zatim. str. God. Muruj. 628. Mas'udi. Bejrutu i Bagdadu.klimatskog sušenja nema nikakvih dovoljnih dokaza iu istorijsko vrijeme. Najprije je zaveden sistem zajedničke uprave sa Sayfom kao titularnim poglavicom. ali naravno nije uspio. Kao odgovor na Savfove molbe. 383. prema tome. 83 Op. kako tradicija kaže. Od sada će tok arab-Ijanske istorije teći sjevernim kanalima i Hidžaz će u državnim poslovima zamijeniti Jemen. IV. arapski kralj Hire predstavio perzijskom suverenu Kisri Anushar-wanu. Njega je. Kitdb al-Tanblh. 37 O teoriji . cit. str. pomoć iz Carigrada protiv Abisinije. osam stotina ljudi pod vodstvom Wahraza (ili Wahriza) i oni su razbili abi-sinski garnizon u Jemenu i oslobodili zemlju od omraženog afričkog gospodstva. str. Sudbina svijeta bila je tada. 86 Al-Mas'udi. de Goeje (Ley. prema tradiciji. Sa Sirijsko-arabljanskom pustinjom na sjeveru. Badhan. Sayf je za prijestonicu odabrao staru tvrđavu Ghumdan. koja je. pošto su bile prerađivane i dotjerivane u Egiptu u toku četrnaestog stoljeća. Muzayqiya' (Amr ibn-'Amir Ma'-al-Sa-ma') bio je. 383. u prijateljskim vezama sa Bizantijom. Južna Arabija je na taj način služila kao prolaz kroz koji su ove sile našle sebi put na Poluotok. a Aksum je radio kao neslužbeni agent Bizanta. Sayf je. centar interesa na Poluotoku otišao je dalje na sjever. vol. prema tradiciji. Simpatije urođenika hrišćana Arabljana prema Bizantu služile su kao klin za abisinsku intervenciju. Jevrejski i paganski Arabljani bili su. U ovoj tradiciji mi smo sačuvali jedno jasno sjećanje na rivalstvo dviju sila na obje strane Arabije — Zaratustrinu Perziju i hriš-ćansku Abisiniju (potpomognutu od Bizanta) da naslijede svoga susjeda. 32 Koran. uskoro je Jemen postao perzijsko namjesništvo. uglavnom. 85 U Mitteilungen der vordera-siatischen Gesellschaft (Berlin. vladar u čije je vrijeme pacov izvršio ovo značajno i epohalno djelo. Sa rađanjem ove nove vjere. 126. navodili da je pacov srušio kamen koji pedeset ljudi nije moglo s mjesta pomaknuti i na taj je način prouzrokovao rušenje cijelog nasipa. IV. izd. bila u ruševinama za vrijeme abisinskog gospodstva. u jednom potomku stare himjaritske kraljevske loze. str. Arabljanski hrišćani bili su na strani Bizanta i tražili su iz Carigrada zaštitu i pomoć. PREDISLAMSKO DOBA Nacionalni pokret da se oslobodi Jemen od abi-sinskog gospodstva našao je svog heroja. Alois Muisil. vol. Yaqut. str. 202.den. III. mrtvo Južno Arabljansko Kraljevstvo. 360—488. dok su jevrejska i paganska naslanjan ja na Perziju pružila ovoj posljednjoj njezine šanse. koje. str. i južni Arabljani su uvidjeli da su samo zamijenili jednog gospodara drugim. u rukama hrišćanskih Bizanti-naca i mazdejskih Perzijanaca. Perzijski period POGLAVLJE VI .

pogl. e. počevši od kraja četvrtog stoljeća pr. Najranija među njima bilo je Nabatejsko Kraljevstvo. 7. došli su Nabatejci (al-Anbat. god. pruža danas prizor ogromne užarene nekropole usječene u stijenu iz čijih se pješčanih naslaga odsijevaju skoro sve dugine boje. oni su bili dovoljno jaki da se odupru dvjema ekspedicijama koje je protiv njih poslao Antigen.' 'UMAN V> ISULAVM S SJEVERNA ARABLJANSKA KRALJEVSTVA prije islama (sa glavnim muslimanskim gradovima kasnijih vremena) English Miles O IOO 2OO JOO 4OO .. § 1. Petra. i 2. od kojih su kasnije oteli grad Petru. 4 Vidi Josip Flavi'je. U toku četiri stotine godina. nisu očigledno Nalbatejci. Aleksandrov nasljednik na sirijskom kraljevskom 1 Habr. 4. pre-vod je hebrejske riječi Sela1. 36 : 20. Predšasnici Edomita u ovoj »zemlji Seira« bili su Koriti-(Hurris)2. e.. NABATEJSKO i DRUGA MALA KRALJEVSTVA 79 . pr.NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA SJEVERNE I CENTRALNE ARABIJE Nezavisno od južnoarabljanskih kraljev stava. asir. potomci Ezava). e. a današnji je naziv Vadi Musa (Mojsijeva dolina). o t\naybar i Medina X . Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. 3 Isp. militarističke. n.". 16:1. Nabatejci su iz svoje metropole Petre zaposjeli susjedni teritorij. § 7. Dnev. pogl. Rano u šestom stoljeću pr. koji je ležao na jednom suhom platou visokom tri tisuće stopa. 1. fcnj. Stari grad. 49 :16. Prve detaljnije vijesti o ranoj istoriji Nabatejaca potječu od Dio-dora Sikula (+ poslije 57. post. n. Car. 2. klasični Naba-taei)1 kao nomadska plemena iz oblasti koja se danas zove Trans jor-danija i nastanili se u zemlji Edomita (Idumejci. Naibaitu.. Ndbatejci /G*WtV. Al-Raqim4 je odgovarajuća arapska riječ. 14 : 6.. zasnivala se uglavnom na trgovini.. Nebay6th.: i s . jer oni tada nisu bili na glavnom putu prema zapadu. isto kao i onih na jugu. n. Oko 312. 25 :12. 2 Knj. IV. n. Ob. Ni one nisu bile ni u kom pogledu. ni u svom začetku ni u svom razvoju. • • • i : .).. pr. 42:11. 3 :4. grčka riječ koja znači pećina. e. u toku predislamske ere se razvilo nekoliko malih država na sjevernim i centralnim dijelovima Poluotoka. Ne čitamo ni o kakvoj asirskoj vojni upravljenoj protiv Nabate-jaca. Snaga ovih sjevernih arapskih država.•'. 14:73. Jer... Niabaitai. koju spominje Izaija. Starine.

§ 1. Naskhi pismo je skoro isključivo upotrebljavano u Koranu i u ranijim službenim dokumentima. XIV. u pismo sjevernoarapskog jezika. n. 80 PREDISLAMSKO DOBA zika Korana i današnjeg arapskog.) Nabatejci su prvi put došli u tješnji kontakt sa Rimljanima. vjerovatno je u prvom stoljeću naše ere bio uključen u Nabatejsko Kraljevstvo. e. spomenicima i na novcima. Taj je naziv upotrebljavan prije nego je pismo bilo pronađeno. od Harithatha I (169.). Mal-chus I) da ga snabdije konjicom za aleksandrijski rat. 5:25. n. lahmidskog kralja Hire. pogl. §§ 94 :7. e. North-Semitic Inscriptions. 87. Nabatejci su poistovjećeni s Arabljanima. God. pr. odaju arapski kao maternji jezik sastavljača natpisa. koga Josip8 spominje kao »kralja Arabije« s kojim su Herod i njegov otac sklopili prijateljstvo. U 1. i 2. Oni su tada bili unutar uticajne sfere Ptolemejevića. pr. e. e. čije ime potječe od Kufe. bili su oba Nabatejci. 7 Vidi listu kod Cooke. e. pogl. Sinajsko porijeklo pisma . 28—9. u nedostatku arapskog pisma u starija vremena. knj. Jedan od najstarijih arapskih natpisa je iz Namare. 105. g. n. n.. i sljedeće godine njihova teritorija postala je regularna rimska provincija. knj. n. 9 Jevrejski rat. e. 4. čiji je glavni grad bila Petra.). U vrijeme Krista Nabatejsko Kraljevstvo se pružalo na sjever sve do Damaska. § 1. Za vrijeme kralja Harithatha (al-Harith. pr. i Malchus9 (Malchus II.). koju je predvodio Gal 24. Julije Cezar je 47. nama su poznata7. Diodor19 spominje jedno njihovo pismo koje su oni napisali Antigonu »sirijskim slovima«. n. n.. do 40. 40—70. Poslije Diodora. 'Obidath ('Ubavdah. Josip je (-f ča 95. 6 2. Ovo nabatejsko kurzivno pismo. tražio od Malikua (Malik. knj. n. e. e. Kasnije su postali saveznici Rima i nominalno su uzeli učešća u invaziji Arabije. uzeto od aramejskog. e. oni su upotrebljavali pismo svojih sjevernih susjeda Aramejaca. Jedan etnarh (knez) Harithatha IV nastojao je da zatvori u Damasku Pavla6. n. Od nabatejske književnosti do nas je došla jedino epigrafska književnost. str. g. Harithath III oteo iz ruku Seleukida (ča.000 konjanika i 5. Hidžr (Mada'in Salih). pr. I. u sjevernom Hidzazu. 8 Starine. nalazila se na vrhuncu svoje moći za vrijeme Harithatha IV (9.). arapska vlastita imena i upotreba takvih arapskih izraza kao što su ghayr (ne isti).. koji je. poslao 1. 14. 11 :32. arapskog je5 Diodor. (pogl. Mak. g. za razliku od uglastog kufi (kufijskog) pisma. n. n. i da se pobjedonosno povrate na »stijenu«5.prijestolju. 216. e. e. III. ča.) do posljednjeg samostalnog vladara Rabblla II (70—106. g. pr. g. 14. ali je on za njih zainteresovan samo zato jer su oni graničili sa Hebrejima. e. Obadaš III.000 pješaka kao pomoć Titu u njegovu napadu na Jeruzalem. pr. g. Mak. Za njega je Arabija značila nabatejsku državu koja je dopirala na istok do Eufrata. ča. kraj. g. Malchus ili Malichus (ar. 5:8. Stjenovita Arabija (Arabia Petraea).). n. Njegov nasljednik. kako tamošnji natpisi svjedoče. Jevrejski rat. n. u istočnom Hauranu. e. U to su vrijeme prvi put kovani kraljevski novci. § 2. Današnji se Huwaytat Beduini smatraju potomcima Nabatejaca. Are-tas III. Kor. knj. Imena svih nabatejskih vladara. ali pogreške učinjene na aramejskim spomenicima. e. car Trajan je učinio kraj nabatejskoj autonomiji. Malik). razvilo se u trećem stoljeću n. On se nalazio kao epitaf na grobu Imru'-al-Qaysa. zajedno sa dolinastom Sirijom (Coele-Svria).) glavni naš informativni izvor za Nabatejce. 87—62. koji potječe iz 328. XIX. Ono se naročito transformiralo u okruglo naskhi pismo. god. n. e. pr. Aramejskim jezikom služili su se kao jezikom nauke. knj. Mada su se Nabatejci služili u svakidašnjem govoru arapskim govorom. koji je oko 67. bio je vladar za čije su vladavine Rimljani poslali ekspediciju u Arabiju. koje su do nas došle.

i upotrijebio ga za glas b. koje su Arapi prodavali Feničanima. n. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 81 Natpisi nađeni u vulkanskoj oblasti Safa u Hauranu.. Tada je. Byblos). s jedne strane. ili kasnije12. bili su stari narod. i tako dalje. po principu akrofonije. g. n. g. do četvrtog stoljeća naše ere). Spomenike su pisali sinajski radnici u rudnicima tirkiza i datiraju. Sada dolazi sinajsko pismo da premosti taj jaz. predstavljaju svojom epigrafijom sporedne oblike južnoarap-skog pisma13. koji leži tik uz nabatejsku postojbinu. najstarije spomenike glasovnog pisma koji su ikad pronađeni. i da im je u početku kao osnova za njihov sistem moralo poslužiti egipatsko hijeroglifsko pismo. ali je jaz između ova dva sistema uvijek izgledao velik. preneseno u Južnu Arabiju. jezik svih ovih natpisa je sjevernoarapski. upotrijebio ovaj znak za glas a. e. kako se vidi. koji datiraju otprilike iz 100. čiji se drugi razvojni stepen vidi na Safa-grafitima. 11 F. Charles Virolleaud. isto kao što je kasnije sa trgovinom prešlo Grcima da bi postalo matično pismo svih evropskih pisama. s druge strane. Južno arapsko pismo takođe se očuvalo u etiopskom. bilo je glasovno i semitsko i. nazvavši ga beth. Sohaeffer. Sa trgovinom tirkiza. protoarapski) od sedmog do trećeg stoljeća pr. str. i kako je. to Knj. pr. Poslije rasprostranjen ja sinajskog pisma. grč. iz 1850. Učinjeno je mnogo pokušaja da se dešifruju. Lihjaniti. . Ovi su spomenici otkriveni u Sarablt al-Kha-dimu i prebačeni su u Kairski muzej. Istorijske veze među tri sjeverna naroda koji su se služili ovim sličnim pismima. možda ogranak Thamuda. koji se samo malo razlikuje od dobro poznatog klasičnog arapskog. str. safaitskim. Isti je postupak primijenio na znak za »kuću«. Thamudski grafiti su razvojni stepen lihjanitskog pisma. 285—97. U novije vrijeme dugo su naučnici priznavali da su Feničani bili prvi narod koji je upotrebljavao isključivo glasovni sistem slova. A.Sinajski poluotok. Ovo pismo. možda. koje Plinije14 spominje pod imenom Lechieni. pr. U njemu je sinajskom pismu dat oblik klinastih znakova. ibiđ. e. On je smatrao da je taj natpis jedan od najranijih feničkih natpisa. koje je nedavno otkriveno. Natpisi iz Safe su najsjeverniji južnoarabljanski pisani spomenici koji su nađeni. i blizu poprišta objavljivanja Deset zapovijedi božjih. Sinajsko porijeklo pisma objašnjava kako je ono moglo biti. e. bilo prebačeno na sjever do feničke obale. e. u toku nekoliko posljednjih godina pružio nam je. koji je pronašao Monte (Montet). uzeo iz hijeroglifa znak za volujsku glavu (ne obraćajući pažnju na to šta »volujska glava« u egipatskom jeziku znači) i nazvao je u svom jeziku znak imenom volujske glave — aleph. kao i dedanitski i lihjanit-ska natpisi iz 'Ule u sjevernom Hidžazu (tzv. pogl. mada je pisano pisaljkom na tablicama od gline. e. išlo je i pismo. kao što pokazuju Ra's al-Shamrah tablice iz kasnog petnaestog stoljeća11. nisu potpuno određene. Sinajski Semit je. XIX. — nekih osam stoljeća prije ahiramskog natpisa iz Džubajla (stari Gebal. iu Syria. naročito iz Hidžra i Taj me (iz petog stoljeća pr. Njihova prijestonica Daydan bila je nekoć minejska kolonija na velikom trgovinskom putu preko koje je prelazila roba iz Jemena i . na primjer. 304—10 : •. njegova su slova odnesena u sjevernu Siriju i tu su se iz njih razvili postojeći klinasti znakovi. god. n. 96. možda. lihjanitskim i thamudskim. gdje je imalo svoj neovisan razvoj i bilo upotrebljavano od Minejaca možda još 1200.. vol. n. i thamudski spisi iz iste oblasti. n. njegova slova nisu bila posuđena iz ranijih sumero-akadskih slova. X (1929). Međutim.

V. 53. s istoka. Allat. U toku prva dva stoljeća nove ere. str. koji se nalazio ispred Panteona. str. Poslije potčinjavanja grada 105. bio neosvojiv.Indije u mediteranske luke. 15 Vidi: Eduard Glaser. zatim. A Study of the Lihyanite and Thamudic Inscriptions (Toronto. 1909). Mission Archeologique en Arabie (Pariš. II. 14 Knj. Ovdje su Južni Arabljani na svojim karavanskim putevima u pravcu sjevera dobivali svježe zaprege deva i nove goniče. gospod Share) dovodio u vezu sa vinovom lozom. 32. e. 57—73. 1907). 3—14. god. i — (storija ara pa • i 82 PETRA. 13 Rene Dussaud. i nabatejska država počela je da opada. Poslije pada Petre (105. KRALJEVSKA PALATA PETRA: DAYR NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 83 Petra je imala neku vrstu Kabe sa Dusharom (Dusares). Grad je bio jedino mjesto između Jordana i Centralne Arabije gdje je ne samo vode bilo u izobilju nego kamo je ona uvijek svojom bistrinom primamljivala. koju Herodot16 poistovjećuje sa boginjom Afroditom Uranijom. vijugav klanac. kada je karavanski put od istoka na zapad postepeno bio skretan u sjevernije krajeve sa centrom u Palmiri. Ruševine 'Ule. Macler. str. Petra je izgubila svoj privilegovani položaj. i kao bog vina preuzeo je neke crte od Dionisa-Baka. 250—91. od koje je Južna Arabija živjela. 1937). vol. 1890). izgleda da su Lihjaniti držali važan nabatejski centar Hidžr (današnji Mada'in Salih). str. . bio je sa svih strana opkoljen strmim i skoro neprohodnim liticama. Les Arabes en Syrie avant l'Islam (Pariš. Mine j ska. zapada i juga. n. Grad je sa tri strane. Tako su Nabatejci stvorili važnu kariku u lancu trgovine. tj. koja je bila uvezena u zemlju Nabatejaca u toku helenističkog perioda. Voyages archeologique au $afa et dans le Djebel et Druz (Pariš. ukazuju na naprednu predislamsku civilizaciju o kojoj se vrlo malo zna15. Usječen u tvrdu stijenu. Kasnije se Dushara (dhu-Shara. Petra Petra je doživjela svoj najveći prosperitet i blagostanje u prvom stoljeću naše ere pod pokroviteljstvom Rimljana. 98—127. VI. Dussaud i F.). 12 Isp. 1901). Neobične ruševine Petre još privlače mnoge turiste i sačinjavaju važan izvor prihoda današnjoj državi Transjordaniji. i u njega se ulazilo kroz uzak. Skizze der Geschichte und Geographie Arabiens (Berlin. F. kada je trgovina u pravcu jug-sjever skretala dalje na istok držeći se kasnijeg hodočasničkog putaida-našnje hidžaske željeznice. (pogl. str. kao i nabatejska. godine. kada je pomorski put za Indiju postajao sve poznatiji rimskim mornarima. zbog pohlepe i kratkovidosti Trajanove. nekoć thamudski grad. koji su je smatrali tampon-državom protiv Parta. bila je glavno žensko božanstvo. među kojima se nalaze i grobovi ukrašeni skulpturama u visokom reljefu. Jaussen i Savignac. koja je bila štovana u obliku crnog četvorouglastog kamena. Wiinmett. civilizacija izvršila je kasnije velik uticaj na kasniju lihjanitsku kulturu.

Njezin geografski položaj i obilne količine svježe i mineralnih voda uticali su da je ona postala stjecište ne samo za istočnu i zapadnu nego i za trgovinu koja je išla iz Južne Arabije u pravcu jug-sjever. n. grad je dobio ime Hadriana Palmyra. međutim. 20 Luokenbill. Prvi autentičan pomen grada odnosi se na događaj kada je Marko Antonije. bila je uključena (106. 9 :18. Kako je bila locirana između dva takmaca carstva. pogl. dvadeset i pet milja istočno od Akabe. 19 Cooke. Partskog i Rimskog. §§ 287. jer je citirano pod imenom Tadmar Amurru20 na jednom natpisu Tiglath-Pilesera I (ča. pr. i tada mora da je uživala administrativnu .. 17 Nedavno identifikovano nabatejsko naselje. Ezek. pr. n.stjenovita Arabija (Arabia Petraea). Tadmor (ranije semitsko ime Palmire) mora da je bilo vrlo staro naselje. e. n. jest Iram iz Korana (sur. pobrkali su ga sa Tamarom u Idumeji. 274—279. 21. koje je prouzrokovalo osvajanje Mezopotamije od strane Parta. »Poglavica karavana« i »poglavica pijace« sa natpisa. n. uzaludno pokušavao da se dočepa njezinog bogatstva. 'RM. 308.. 130. 18 Plinije. koju je sazidao Salomon.) Palmira i o njoj ovisni gradovi postali su rimski vazali. 18 Knj. U toku drugog i trećeg stoljeća naše ere ova pustinjska metropola postala je jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. Grad je morao doći pod rimsku političku sferu u ranom carskom periodu. e. vol. V. Dnev. predstavljaju njezine stanovnike kao predstavnike trgovine19. jer nalazimo dekrete koji se odnose na njegove carine izdate 17. 2 Novi uslovi. g. e. kako su oni vjerovali. Njezin najraniji domaći natpis datira iz god. Isp. doveli su u prvi red grad koji je ležao u jednoj oazi u sredini Sirijske pustinje i od toga vremena postao čuven svuda po svijetu. n. 48 :28. n. Hebrejski hroničar (2. e. Arapski pripovjedači narodnih priča bili su toliko impresionirani njezinim ruševinama da su njezin postanak pripisivali džinu (demonu) koji ju je. III. 47 :19. pod imenom Provincia Arabia. Kao rezultat Hadrijano-ve posjete god. 89 : 6). pr. 9. i novi putevi koji su se počeli u velikoj mjeri upotrebljavati poslije prvog stoljeća naše ere. To je grad Palmira (ar..) u sastav Rimskog Carstva. sagradio za cara Salamona. U to je vrijeme Palmira već bila važan trgovinski centar između Rimskog i Partskog Carstva. Septimije Sever je pretvorio Palmiru i o njoj ovisne gradove u provincijske gradove Carstva. e. Na početku trećeg stoljeća Palmira je dobila status kolonije. str. I. e.). god. čije današnje ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. Tadmur). U vrijeme cara Hadrijana (117—138. 1100.. 8 :4) i grčki prevodilac prve Car. i od toga vremena Petra je ostala skoro bez istorije više vjekova17. 42—41. sigurnost Palmire je ovisila o držanju ravnoteže između njih i od ko-rišćenja neutralnosti18. 8. knj. i I i Palmirena 84 PREDISLAMSKO DOBA Izgleda da u lokalnoj tradiciji ne postoji uspomena kada su se Arabljani domogli Palmire. god. ipogl.

Rimljani su priznavali stratešku važnost grada. i 270. a stvarna nad Sirijom. god. Čak i u Kalcedonu (Chal- PALMIRA: KOLONADA I TRIJUMFALNI SLAVOLUK 86 PREDISLAMSKO DOBA cedon). Odavnathova lijepa i slavoljubiva žena Zenobia (aram. bili odbačeni sve do Ankare (Ancyra). na što se žurno vratio u grad. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. e. Jermenijom. na suprotnoj strani Bizanta. grč. Međunarodna trgovina išla je preko nje na istok sve do Kine i. g. To je značilo da je vrhovna vlast nad Malom Azijom i Egiptom bila u njegovim rukama nominalna. jer je ovaj počeo sumnjati u njegovu lojalnost. Aurelijan se na kraju trgnuo. drugi grad Carstva. Sjevernom Arabijom i. koji je 260. kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu. Na taj je način Palmira postala prijestonica zapadne Azije. U bitki kod Antiohije. 226) naslijedili Parte. koji je tada bio proglašen za egipatskog kralja. e. a njezin maloljetni sin. g. koji su (god. potpuno razorio njegove zidine i uništio njegova dobra. g. Muškom energijom ona je pomakla granice svoga Kraljevstva tako da mu je pripojila Egipat i veliki dio Male Azije. jer je njihova cesta iz Damaska do Eufrata vodila kroz nju. ar. Gorda arapska kraljica u očajanju je pobjegla na brzoj devi u pustinju. Grad je ostavljen u ruševinama. Tako se završila slavna i meteorska slava Palmire. Car Galijen mu je predao počasnu titulu imperatora i priznao ga za vrhovnog komandanta rimskih legija na Istoku. n.samostalnost. Upravljajući mjesto svog mladog sina Wahb-Allatha (poklon al-Lata. ar. ali je uskoro zarobljena i dovedena u zlatnim lancima pred pobjednikova kola da bi uveličala njegov trijumfalni ulazak u Rim. odakle su rimski garnizoni 270. postala je istinski nasljednik Petre. možda na nagovor Rima. ona je prisvojila titulu kraljice Istoka i jedno vrijeme prkosila Rimskom Carstvu. izdao je novac na kome nije bila glava cara Aurelijana. palmirski poglavica držao je stranu Rimljana i postavljen je god 262. Odaynath i Zenobia Stanovnici Palmire nisu se isticali kao ratnici sve dok njihov poglavica Odavnath (Odenathus. poslije koje je uslijedila bitka blizu Himsa. koji je podigao u Rimu bogu suncu Istoka kao sjećanje na svoju slavnu pobjedu. n. ona je pokušala da vojnim putem uspostavi svoju vlast. n. Zabbavu i Zabdi. Poslije četiri godine (266—7) Odavnath i njegov najstariji sin bili su izdajnički iz potaje ubijeni u Himsu (Emesa). Stanovnici Palmire su sada počeli svojim imenima dodavati rimska. Nakite slavnog hrama Sunca (Bel) on je prenio u novi hram. Njezin uspjeh na bojnom polju treba uglavnom pripisati dvojici njezinih vojskovođa. stvarno u istom stanju u kakvom je danas. takođe Zaynab) pokazala se kao dostojna nasljednica. možda. Udhavnah) nije istjerao iz Sirije Shapura I. . alZabba'. e. Njezine pobjedonosne vojske iste godine su zauzele Aleksandriju. Bath--Zabbay. ušao je u Palmiru. Na putu u svoj glavni grad Aurelijan je bio obaviješten o ustanku u Palmiri. zarobio cara Valerijana i osvojio veći dio Sirije. samo sa nominalnim priznavanjem rimskog gospodstva. Odavnath je progonio Shapura do samih zidina njegove prijestonice Ktesifonta (al-Mada'in). Athenodorus). on je porazio Zabdu i u proljeće 272. za carskog namjesnika Istoka (dux Orientis). Većina spomenika sa natpisima pripada ovom periodu. U dugotrajnoj borbi između Rimljana i Sa-sanida.

Sa više od dvadeset drugih irnena božanstava susrećemo se u Palmiri. vol. hromi. Za nagradu što je savladao svog opasnog lahmidskog rivala . Njihova je vjera imala izrazito sunčeve crte. sin 'Amra. Ovaj al-Harith (s nadimkom alA'raj. mada je bilo lokalna varijanta monofizitskog učenja. Gasanidi su prigrlili jedan oblik hrišćanstva. Luckenbill. 821). a neko vrijeme bila je locirana u Džilliku26. sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. kao i njegov rival i srodnik u Hiri. Sirijsko. poslije rušenja nasipa kod Mariba. Smatra se da je Jafnah. kao što je taj grad nekoć bio baštinik Petre. Hamzah al-Isfaha21 Asirski ?[auraniu (isp. babilonskog porijekla.abu--al-Fida'-'2 tvrdi. 76—7. Pretpostavlja se da je ovo pleme pobjeglo iz Jemena u Hauran21 i u Balku krajem trećeg hrišćanskog stoljeća. kako. Da su stanovnici Palmire bili arabljanskog porijekla. očigledno je iz vlastitih imena i čestih susreta s arapskim riječima na njihovim aramej-skim natpisima. koju smo već proučili. koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko-aramej-skom. Kao i ostala arabljanska plemena u Plodnom polumjesecu. . osnovao dinastiju koja je. 22 Ta'rikh (Carigrad. poslije je možda postala stalna u Džabiji. Yamani pleme svrglo je pleme Salih. Tokom vremena banu-Ghassan su se pokrstili i postali Sirijci. Ovi brojevi pokazuju kako je arapskim hro-ničarima ostala nejasna istorija Jafnida.Arapsko ^Kraljevstvo na ' Gasanidsko Kraljevstvo. imala trideset i jednog vladara. Bel. stajao je na čelu Panteona.Palmirska civilizacija bila je interesantna mješavina grčkih. Njihova prijestonica je najprije bio pokretni logor. NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 87 ni23 tvrdi da je imala trideset i dva. -f 554) ističu se u arapskoj isto-riji. kraljevstvo Lahmida. oni su na taj način postali dvojezični. biblijski Bashan. koje su bile karakteristične za vjeru Sjevernih Arabljana. -r-r— -n T-r ••< -r f 1 1 • U ovom stoljeću al-Harith II ibn-Jabalah iz Gasana (ča. Pred kraj petog stoljeća došli su u sferu bizantijskog političkog uticaja i služili su kao tampon-država da zaustavljaju provale beduinskih hordi. prihvatili su aramejski jezik Sirije a da ipak nisu ostavili svoj maternji arapski. kod arapskih hro-ničara) prvo je autentično ime i kudikamo najznačajnija ličnost u jafnidskim analima. koje se. str. . 1286). služeći na taj način istoj svrsi kojoj danas služi Transjordanija pod Britancima. u Džaulanu (Gaula-nitis). Baal Shamin (gospodar neba) igrao je veliku ulogu na zavjetnim natpisima. a al-Mas'udi24 i ibn-Qutaybah25 samo jedanaest vladara. i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne okolnosti. prve Arabljane koji su osnovali kraljevstvo u Siriji i učvrstili se u oblastima jugoistočno od Damaska. Značajna je ne samo za sebe nego. Kako su se nalazili u blizini Bizantijskog Carstva. vol. §§ 672. trgovinski promet je tražio i našao druge puteve. I. I. 3 Gasanidi Gasanidi tvrde da potječu od jednog starog južnoarabljanskog plemena kojemu je ranije stajao na čelu (Amr Muzayqiya' ibn-'Amir Ma'-al-Sama'. kao što je slučaj i s nabatejskom civilizacijom. 529 — 69) i al-Mundhir III ibn-Ma'-al-Sama' iz Hire (Alamundarus bizantijskih istorija. Sa padom kratkotrajnog Palmirenskog kraljevstva. T_ . ipak podudaralo s njihovim političkim interesima. Njegova se istorija može provjeriti i u grčkim izvorima27. Busra (Bostra) u Hauranu i drugi gasanidski gradovi postali su baštinici pustinjskog grada. na sjevernom kraju velikog prometnog puta koji je povezivao Marib sa Damaskom. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika. klasični Auranitis. dostiglo je najveću važnost u toku šestog stoljeća naše ere.

>knj. str. on je sa svoja dva sina posjetio Carigrad.al-Harith je osigurao postavljenje monofizitskog biskupa u Edesi. ovaj posljednji zarobio je al-Harithova sina i pri-nio ga kao žrtvu al-'Uzzi. 1850). zbog koje je njegov otac prije njega bio optuživan. 435. II. Prilikom posvete jedne crkve u Huvarinu. koja odgovara grčkoj Afroditi28. on je bio uhvaćen i kao zarobljenik sproveden u Carigrad. i slj. vol. III. cit. koji se usudio da opljačka i opustoši bizantijski teritorij. God. al-Harith je posjetio Justinijanov dvor u Carigradu30. § 13. Chronographia. 529) za gospodara nad svim arapskim plemenima u Siriji i imenovao za patricija i filarha — najveći čin i najbliži položaj samom caru. Kao i njegov otac. 17. 1910). ipogl. str. Na arapski je titula jednostavno prevedena malik. RažL/U/CCt \Jft fcttOoU'/C' i • v * . On je na njegovu glavu stavio dragocjen dijadem sa još dragocjenijom krunom. između Damaska i Palmire. u bitki sa al-Mundhirom III. I on je bio sproveden u Carigrad. 314—16. 461. također Alamundarus u bizantij-skim hronikama. za prelata sirijskih Arapa. Međutim. 27 Brokoipije. p j Poslije al-Mundhira i al-Nu'mana. al-Mundhir se pokazao vatrenim zaštitnikom monofizitizma31. Tako je revnostan u širenju vjere bio ovaj Jakov da je sirijska monofizitska crkva po njemu kasnije bila poznata kao jakobitska. nije bilo dovoljno da se otkloni sumnja u izdajstvo carske stvari. koju spominje arapska tradicija. bizantijski car Justinijan ga je postavio (god. Annali delV Islam (Milan. glavni grad lahmidskih neprijatelja. Oko 544. 28. 28 Prakopije. Jaannes Malalas. Kasnije je bio zatočen na Siciliji. pogl. Knj. kralj. izd. I. 1831). L. 115—22. Hali-ma je bila kćerka al-Harithova. Pojava beduinskog filarha ostavila je dubok utisak na carevu pratnju. Ovo. god. deset godina kasnije al-Harith se osvetio i pogubio svog lahmidskog neprijatelja u bitki koja je vođena u oblasti Kinnasrina. i f~^ • • ' i • »• • • • i • i . Iste godine al-Mundhir je uspješno opljačkao i zapalio Hiru32. i Tiberije II primio ga je sa velikim počastima. 88 PREDISLAMSKO DOBA jim rukama stotinu gasanidskih boraca koji su bili spremni na smrt i obukla ih. str. 563. F. §§ 47 — 8. Možda je ovo bitka »Dan Halime«. zbog čega su privremeno ohladile simpatije Bizanta prema njemu. Al-Harithov nasljednik bio je njegov sin-al--Mundhir. Jakova Baradeja (Jacobus Ba-radaeus — Ya<qub al-Barda'i). Veći dio al-Harithova dugog vladanja bio je ispunjen ratovanjima vođenim u službi bizantijskih interesa. 24 Muruj. str. Dindorf (Boon. Ona je prije bitke namirisala svo" Op. 25 Al-Ma<arif. po svoj prihnr>ij C^hn^n-n lici Je u zemlji Gasan zavladala anarhija. 217—21. vol. God.. Slično je prošao i njegov sin i nasljednik al-Nu'-man. 928. a kao posljedica toga uslijedila je otvorena pobuna od strane Gasanida. u plastove od bijelog platna29. III. str. Wustenfeld (Gottingen. pored oklopa.al-Mundhira III. 580. izd. 28 Vidi Leone Caetani. međutim. Za vrijeme boravka u Carigradu.

U znamenitoj bitki na Jarmuku (636) ovaj se vladar borio na bizantijskoj strani protiv Arabljana. Dok je obilazio Kabu u toku svog prvog hodočašća. 314—15. Barune Smith (Ox?ord. na što se Jabalah odrekao islama i vratio u Carigrad33. koji je tvrdio da je u srodstvu sa banu-Ghassan. abu-al-F. iad. i u svojoj antologiji dlwdn na više mjesta spominje taj događaj. Kada se al-Nabighah al-Dhubyani posvadio sa lahmidskim kraljem. Lahmidi. I. pozorišta i crkve stajali su ondje ffdje danas nema ničega osim gole pustoši.Mundhir • — ^B^H ^^^H^l^l HMBHH9 NABATEJSKO I DRUGA MALA KRALJEVSTVA 89 Kulturni stepen koji su dostigli Gasanidi. bez sumnje je bio viši nego što su njihovi rivali na perzijskom pograničnom području. 29 rbn-Quitayt>ah. 415 (tekst) — str. priča kaže. Arapski hroničari kao posljednjeg kralja gasanidske kuće spominju Jabalaha ibn-al-Ayhama. najmlađi među sedam pjesnika koji je sastavio čuveni »Mu'allaqat«. U njemu se govori i o mekanskim. javna kupatila. 1853). 563). 240. U jednom apokrifnom odlomku koji se njemu pripisuje34 imamo oduševljen prikaz raskoši i sjaja Jabalahova dvora. trijumfalni lukovi. str. 1883).ida'. Williaim Curetom. palate. Istočni i južni obronci Haurana sačuvali su ruševine skoro tri stotine gradova i sela gdje se danas nalazi samo njih nekoliko. izd. de Boor (Leipzig. sirijskih i grčkih elemenata. C. vol. zadan je posljednji udarac jafnidskoj dinastiji. R. Da li je Heraklije prilikom ponovnog zauzeća Sirije 629. ikada postigli. Ecclestiastical History. ali je kasnije prigrlio islam. str.). ča. izgleda. Zauzećem Jeruzalema i Damaska (613— —14) od strane sasanidskog Khusrawa Parwiza. Medinski pjesnik Hassan ibn-Thabit (rod. 1860). susjedi Bizantinaca. prije nego je postao Muhamedov poeta lau-reatus (dvorski pjesnik). babilonskim i grčkim pjevačima i muzičarima oba spola i o slobodnoj upotrebi vina35. nije sigurno. obnovio sirijskoarapski filarhat. 140—41. od mješavine arapskih. 385 (prev. 32 John of Ephesus. on je na dvoru sinova al-Haritha našao luku spasa. 284—5. jedan je Beduin stao na njegov plašt i bivši kralj ga je udario po licu. 33 Ibn-<Abd-Rabihi. 30 Theoiphaines. Pod njihovom upravom i u toku ranijeg rimskog perioda. Chronographia. Velik broj predislamskih arabljanskih pjesnika našli su u gasa-nidskim filarhima velikodušne mecene. Labid. Kalif 'Urnar je naredio da se Jabalah ili podvrgne sličnom udarcu ruke Beduina ili da plati globu. str. str. prev. Kuće od bazalta. str.licita plemena u Sirijskoj pustinji izabirala su sebi svoje vlastite poglavice. <Iqd. duž cijele istočne granice Sirije. 84. I. borio se na gasanid-skoj strani u bitki kod Halime. posjetio je njihov dvor u svojoj mladosti. str. god. vodovodi. razvila se naročita civilizacija. 31 John of Bphesus. . iisp. (Oxford. 251—2. str. vol. Al-Harithov sin al.

ću. mada je u kasnijem dijelu svoga života . Oni članovi Tanukh plemena koji su poslije došli u južni Liban i ispovijedali tajnu družijansku vjeru vuku svoje porijeklo od lahmid-skih kraljeva Hire37. al-Aghani (Bulaq. Urođeničko stanovništvo bilo je hrišćansko. 4. Kristovi sljedbenici30. Do nas je došio nekih dvadeset imena lahmidskih kraljeva. Amr se smjestio u Hiri i učinio je svojom prijestonicom. pravi osnivač Lahmidskog Kraljevstva bio je 'Amr ibn-'Adi ibn-Nasr ibn-Rabl'ah ibn-Lakhm. S osnivanjem nasridske ili lahmidske dinastije u drugoj polovici trećeg stoljeć? n. 35 Među hrišćanskim familijama -koje danas žive u j-užnom Lifoanu ima nekih koje vuku porijeklo od Gasanida. i kasniji istoričari su ga pripisivali nekom bizantijskom arhitektu koji je doživio sudbinu. tj. Njihov privremeni logor u toku vremena ostao je zastalno u Hiri (od sirijskog herta. On je ležao oko tri milje južno od Kufe. . Simeuna Stilitu. našao je prebivalište u plodnoj oblasti zapadno od Eufrata. mi počinjemo da Čvrsto stupamo na istorijsko tlo. koji je želio da svoga sina odgoji na pustinjskom zdravom zraku. n. sin Jadhimahove sestre. čiji je epitaf najstariji protoarapski natpis do sada nađen. Hira je postala glavni grad perzijske Arabije. 400—418). Hititi. ali prva ličnost koja je jasno ocrtana je Imru'-al-Qays I (-}. da je osuđen na smrt pošto je dovršio svoje djelo — omiljeni motiv u takvim pričama. XVI. vol. koji se oženio Jadhimahovom robinjom. Pripadalo je istočnoj sirijskoj (kasnije nestorijanskoj) crkvi i arapski ga pisci spominju pod imenom ibdd. I. proslavljen u poeziji i pričama. 06 Isp. Negdje početkom trećeg stoljeća n. 770. vol. veći broj takvih plemena.328. str. Al-Kha-warnaq je bio proglašen umjetničkim čudom. Međutim. čuvene tvrđave blizu Hire. 1284—5). 1928). n. Pismo je jedna varijanta nabatejskog pisma i pokazuje mnoge znakove pre-laza ka kasnijem sjevernoarapskom pismu. naročito u spajanju slova39.). namijenjene za rezidenciju Bahramu Goru. koja su sebe nazivala Tanukh i govorila da su jemenskog porijekla. e. str. 21. zajedničku mnogim legendarnim arhitektima. 90 PREDISLAMSKO DOBA Tradicija naziva Malika ibn-Fahm al-Azdija38 prvim poglavicom ovog arapskoga naselja u Iraku i njegova sina Jadhimaha al-Abrasha vazalom Ardashira. 37 Isp.). Tabari. -tako da niko ne bi nikada mogao konstrukciju ponoviti. e. sinu Yazdagirda I (399—420). logor). e. 34 Abu-al-Faraij al-Isbahaini.Još od pamtivijeka bujice arabljanskih putnika običavale su teći duž istočne obale njihova Poluotoka do doline Tigrisa i Eufrata da bi se tamo naselile. e. Pleme Tanukh najprije je živjelo pod šatorima. Njihov dolazak možda se zbio u isto vrijeme sa nemirima koji su uslijedili poslije pada Arsacidskog Partskog Carstva i uspostavljanja sasanidske dinastije (226. str. god. Lahmidi . Potomak Imru'-al-Qaysa bio je al-Nu(man I al-A'war (jednooki. Njemu se pripisuje izgradnja al-Khawarnaqa. The Origins oj the Druže People and Religion (New York. Neki članovi Tanukh plemena su se kasnije pokrstili i stalno nastanili u sjevernoj Siriji. nedaleko od starog Babilona. Al-Nu man je ostao paganin čitavog svog života i jedno vrijeme je progonio svoje hrišćanske podanike i priječio Arapima da posjećuju sv. 15.

koji su često navraćali na njihove dvorove nadajući se da će vidjeti širenje svoga uticaja među Beduinima. vol. Hira na vrhuncu mnći IflrUU* P°d l^'^^^To * ^ednikom al--Nundhirom I (ča.pokazivao dosta raspoloženja prema hrišćanstvu. n. 421. Na ovome natpisu Hind se naziva »Kristovom službenicom i majkom njegova roba ('Arnr) i kćerkom njegovih robova«. Najveći arabljanski pjesnici koji su tada živjeli. •* • -i • 1 počela da igra značajnu ulogu u savremenim događajima. e. . al-Harith ibn-Hillizah i 'Amr ibn-Kulthum (trojica od sedmorice slavnih pjesnika »Zlatnih oda«. Da je među stanovništvom bilo hrišćana koji su ispovijedali istočno-sirijsku vjeru. Les Arabes en Syrie. God. On je dva vesela druga. 40 Yaqut. kako priča kaže. mena Kindah. • • NABATEJSKO 91 l I DRUGA MALA KRALJEVSTVA al-Sama'. okupili su se na njegovu dvoru. nekoć ljubimca njegova oca. koji je na taj način osvetio nasilje koje je kralj počinio nad njegovom majkom. 418—62. kao Tarafah ibn-al--'Abd. . Yaqut44 nam je sačuvao posvetni natpis.) Hira je „ . Podizanje al-Sadira. god. Njegovi upadi opustošili su zemlju sve do Antiohije. 505 — 54).Drugi tvrde da je bila iz ple*j. 34 — 5. str. al-Mundhir II (ča. također se pripisuje al-Nu'manu. 375. 'Amr je našao smrt od ruke svoga miljenika ibn-Kulthuma. O ovome al-Mundhiru Knjiga pjesama al-Aghani** priča čudnu priču. e. II. On se pokazao trnom na strani rimske Sirije. Odatle izdašni darovi kojima su on i drugi patroni obasipali pjesnike. Mu'allaqat). pokazuju mnoge aluzije na biskupe u Hiri. god. ipak je bio velikodušni mecena pjesnika. n. tvrđave koja se u poeziji dovodi u vezu sa alKhawarnaqom i koja leži usred pustinje između Hire i Sirije40. e. mada tiranin. od kojih je jedan živio još 410. koga Arapi nazivaju ibn-Ma38 Pleme Azd i pleme Tanukh su se ujedinili u jedno pleme u Iraku. Nijedno nije identifikovano. kao i ostali lahmidski i jafnidski vladari. Sam Simeun bio je Arapin i pustinjske mase hrlile su da vide čudan prizor ovog asketskog načina života na vrhu stupa.). sve dok nije našao u gasanid-skom al-Harithu41 više nego svoga takmaca. priznavao je u savremenim pjesnicima vođe javnog mišljenja i potencijalne propagatore. Ma'-al-Sama' (nebeska voda) nadimak je njegove majke Marije ili Mawije. 'Amr. uprkos zahtjevima jednog moćnog pretendenta na prijesto. n. Tako je bio velik al-Mundhirov uticaj da je on mogao prisiliti perzijske svećenike da okrune Bahrama. 39 Diissaud. Ona je osnovala manastir koji je ostao pošteđen sve do drugog islamskog stoljeća43. god. Pokrštavanje Hind' <Amrova maJka> bila Je hrišćanska prin1-ralievske ceza iz Gasana. str. izuzev al--Khawarnaqa. borio se na strani svog sasanidskog suveren« protiv Bizan-tinaca. U lahmidskim analima njegova je vladavina najslavnija. u Hiri je vladao još jedan Mundhir. U prvoj polovini šestog stoljeća. Al-Sadir i drugi lahmidski hirahs danas su samo imena. žive u zemlju zakopao za vrijeme jedne pijanke Njegov sin i nasljednik 'Amr. s nadimkom ibn-Hind (554—69.

445. arabljanska se istorija može podijeliti na tri glavne ere: 1. §§ 45—8. bizantijsku vjeru. II. uključujući Hidžaz i Nadžd. u velikoj mjeri. ograničava se na jedan pregled bitaka među sjevernim beduinskim plemenima u stoljeću koje prethodi hidžri i na kratak prikaz izvanjskih UOČI POJAVE ISLAMA . Isfahani. ibn-Qutaybah. nije dostigla visok stepen koji je dostigla arapska civilizacija Petre. Ta'rlkh. ali malo krvoprolića. Knj. 2. ni ma kakve objavljene knjige. al-Nuu'man je bio obraćen u hrišćanstvo i postao prvi i jedini hrišćanski lahmidski kralj. . jdhiliyah period. str. stanovnicima Palmire. Želeći žarko da svoj narod odbije od predislamskih vjerskih ideja. str. Za razliku od Južnih Arabljana. stanovništvo Sjeverne Arabije je. 17. str. nazivanim ayydm al-'Arab (dani Arabljana). Na-batejci i. str. u ogromnoj većini. Naše proučavanje jdhillyah perioda. 460. 1882. str. 48:26). 44 Vol. Ali ideje je teško ugušiti i zatrti. 3.pogl. Ipak. kojoj se najmanje protivila Perzija. u izvjesnom smislu. 1903. 43 Taban. islamski period. sabejsko-himjaritski period. koja stoji nasuprot Perziji. II. Malalas. Riječ se pojavljuje više puta u Koranu (3:148. Arapi Hire go41 Prokopi je. sina al-Mundhira IV. ali uzet specifičnije. Istorija Beduina uglavnom sadrži zabilješke i izvještaje o gerilskim ratovanjima. U ovome oni nisu bili slični svojim susjedima i srodnicima Nabatejcima. Al-Nu'man je bio kršten i primljen u istočnosirijsku (nestori jansku) zajednicu. neukost i barbarizam ne mogu se ni u kom slučaju primijeniti na takvo kulturno i obrazovano društvo kakvo su razvili Južni Arabljani. 86—8. koji seže do današnjih dana. I. Gasanidima i Lahmidima. Pošto je bio odgojen u hrišćanskoj kući. 33:33.Kraj lahmidske dinastije vezan je za al-Nu'mana III abu-Qabu-sa (ča. POGLAVLJE VII HIDZAZ UOČI POJAVE ISLAMA U širim okvirima. 319. naročito od idolopoklonstva. Naziv jahiliyah obično se prevodi »vrijeme neznanja« ili »barbarstvo«. 434—5. nomadsko. 111. i ničiji veto nije dovoljno jak da izbriše prošlost. 5:55. Palmire i zemlje Gasan pod sirijsko-bizantijskim uticajem. str. proteže od »stvaranja Adama« pa sve do poslanstva Muhamedova. veliki monoteist Muhamed je objavio da nova vjera treba da zaboravi sve što se prije nje događalo. Isp. on obuhvata stoljeće koje neposredno prethodi pojavi islama. 42 Vol. 580— 602). kao što se ovdje upotrebljava. vol. na osnovu neke lažne optužbe. Što se nijedan član lahmidske dinastije nije pokazao prije ovog vremena sklon da prigrli hrišćanstvo. Ovo se kasnije tumačilo kao da njegove riječi sadrže javno prokletstvo svih predislamskih ideja i ideala. u kojima je bilo mnogo iznenadnih upada i pljačkanja. 709. Sjedilačko stanovništvo Hidžaza i Nadžda nije razvilo svoju vlastitu kulturu. ni ma kakva nadahnutog proroka. d slj. On je bio mecena slavnog pjesnika al-Nabighaha alDhubyanija prije nego je ovaj bio protjeran iz Hire. a u stvari znači period u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona. koji se završava početkom šestog stoljeća nove ere. prema tome. može se objasniti time što je političkim interesima kraljeva Hire više odgovaralo da ostanu u prijateljskim odnosima sa Perzijom. Gasanidi i Lahmidi su bili južnoarabljanski kolonisti usred sirijskobizantijske i sirijsko-perzijske kulture. XIX. Arapska civilizacija Hire. stanovnici Palmire bili su djelomično araPeriod jahiliyah HID2AZ 95 meizirani. koji se.

Naziv Arabljanin. kad od sada budemo govorili o Arablja-nima i arapskom jeziku. oni su i te kako vrijedni.kulturnih uticaja koji su vršeni na sjedilačko stanovništvo Hidžaza i koji su pripremili pojavu islama. naziv arapski označava himjaritsko-sabejski. Njegovi okršaji.konačnog se mira dolazilo intervencijom neke neutralne stranke. . ali pošto je ovaj posljednji postao sveti jezik islama i potpuno istisnuo južne dijalekte Jemena. Mada su ovi podaci tradicionalni i legendarni.) jesu natpisi iz Zabada. ispaša i izvora. odvijao se nekako po istom obrascu. on je postao arapski jezik par ezcellence. »Arablianski Ayyam al-'Arab su bila međuplemenska trvedani« nJa> ^oja su °bično nastajala zbog svađa oko stoke. krvna osveta je postala jedna od najjačih vjersko-društvenih institucija u beduin-skom životu. dakako. Na isti način. Zatim bi svađa nekolicine postala stvar čitave zajednice. legende. Naši izvori za ovaj period. ako je i neistinito. Najprije bi se samo nekoliko ljudi međusobno sudarilo zbog neke granične svađe ili zbog lične l •• 96 PREDISLAMSKO DOBA uvrede. od kojih nijedna. dvije do četiri stotine godina poslije događaja o kojima. u kome Sjeverni Arab-Ijani nisu imali svoj sistem pisma. jugoistočno od Alepa (512). Pa ipak su ovi ayyam-dani bili sigurnosni ventili protiv mogućih prenaseljavanja u beduinskoj zemlji. zatim iz Harana u Ladži (568) i iz uimim-al-Džimala (iz istog stoljeća). ograničavaju se na tradiciju. U užem značenju on uključuje Sjeverne Arabljane. izvještaji o njima mogu čovjeka da zavedu da im povjeruje. naročito ćemo imati na pameti sjeverno-arabljanski narod i jezik Korana. one govore. Jedina tri predislamska natpisa koja su do sada pronađena (pored protoarapskog natpsa Imru' al-Qaysa u Namari. prema tome. Pleme sa manje gubitaka plaća svome protivniku krvarinu za višak ubijenih. nije zabilježena prije drugog i trećeg stoljeća poslije hidžre. za pokazivanje golorukih junačkih podviga boraca zaraćenih plemena i za izmjenu jetkih satira od strane pjesnika i predstavnika zaraćenih stranaka. Zahvaljujući njima. Mada je Beduin uvijek bio spreman na boj. kako je već objašnjeno. Do . Sjeverni Arabljani nisu imali pisma skoro sve do Muhamedovih vremena. obuhvata u širokom smislu sve stanovnike Poluotoka. 328. uza sve to. jer ono što jedan narod vjeruje. kako smo obaviješteni. nisu uvijek bili tako krvavi kako. Autentični pisani spomenici samo u neznatnoj mjeri osvjetljavaju jahiliyah period. ima isti utacaj na njegov život kao da je istinito. čiji su stanovnici u normalnim uslovima skoro skapavali od gladi i za koje je borbenost u životu bilo hronično duševno stanje. kako se pretpostavlja. kao i sjeverni di-jalekat Hidžaza. Prema tome. koji u međunarodnim odnosima nisu odigrali značajniju ulogu sve dok nije na vidjelo došla islamska moć. poslovice. god. Tok događaja svakog od ovih »dana«. ponekad. ipak nije po svaku cijenu želio da bude ubijen. a iznad svega na pjesme. Narodna memorija čuva stoljećima sjećanje na preživjele junake. Ona su pružala ogromne mogućnosti za pljačku i upade.

koja je bila vlasništvo starice imenom Basus. Prema legendarnoj istoriji Ayydma al-Arab. koji se vojevao između dva srodnička plemena iz Medine. i kobile zvane al--Ghabra'. ali tek poslije potpune iscrpljenosti obiju strana. Ovaj je rat bio vođen između plemena 'Abs i njegovog po-bratimskog plemena Dhubvan u centralnoj Arabiji. IV. zahvaljujući zauzimanju al-Mundhira III iz Hire. str. iz plemena Bakr. 117—19. 8 Grad Diyar-Bakr (Diianbekr) još uvijek nosi ime ovoga plemena. III. predak i jednih i drugih. . Njezinu je devu bio ranio poglavica iz plemena Taghlib4. Ahil arabljanskog herojskog doba. Bratoubilačka borba se završila oko 525. str. 531. ovaj se rat vodio četrdeset godina s uzajamnim upadima i pljačkama. i porodice Hawazin. koja je još uvijek popularna.Takav je bio dan Bu'ath1. 579. aJhu-Tairumam. kao i ime Jassas ibn-Murraha na strani Bakr plemena još su uvijek svakidašnji razgovor u svim zemljama arapskog jezika. 150. n. Sukob je izbio u drugoj polovini šestog stoljeća. To je najpoznatiji događaj u paganskom periodu. U danima al-Fi-jar (prestupa). Ovaj Muhalhil je postao Žir romance Qissat al-Zir. vol. Povod za rat dalo je nedolično držanje članova Dhubvan plemena na utrkivanju između konja zvanog Dahis. i s intervalima nastavljan je nekoliko decenija i u islamskom periodu5. Do sukoba je došlo samo zbog neke deve ženke. • - HID2AZ 97 UOČI POJAVE ISLAMA (ca. str. IX. Jedan od najranijih i najslavnijih među ovim beduinskim ratovima bio je Harb-alBasus. 525—615. e. 162. vol. koji je pripadao poglavici plemena 'Abs. god. U ovome se ratu 'Antarah (ili 'Antar) ibn-Shaddad al-'Absi 1 Agham. plemena Aws i Khazraj. 95. po predaji. Hamasaih. Plamen rata su raspirivali pjesnici svojim podsticajima. str. Pričaju da je Muhamed kao mlad čovjek sudjelovao u jednoj od četiri bitke2. vol. kada je borba bila zabranjena. nekoliko godina prije Prorokove seobe i njegovih sljedbenika u taj grad. II. Ghatafan je bio. koji se vodio krajem petog stoljeća n. 5 Aghani. s jedne. (Iqd. Basus rat Dahis dan Ništa manje nije slavan ni Dahis ni al-Ghabra'dan. e.).). istakao kao pjesnik i ratnik. 420—23. koji su nazvani tako jer su padali u vrijeme svetih mjeseci. III. Kulavb ibn-Rabi'aha i njegova brata heroja-pjesnika Muhalhila (-f ča. Uticaj sjeverno-arapskog jezika Možda nijedan narod na svijetu ne pokazuje toliko entuzijazma i divljenja prema književnom izrazu i možda ni na jedan drugi narod ne djeluje toliko i pisana i . 4 Aghdni. n. e. vođene su borbe između Prorokove porodice Quraysh i njihovih saveznika Kinanah. str. str. 2 Ihn-Isham. 140—52. citirao Yaqut. malo poslije zaključenja Basus-mi-ra. s druge strane. Oba su plemena bila pokrštena i smatrala se potomcima Wa'ila.. str. VII.str. vol. koja je bila vlasništvo dhubvanskog šeika._vol. vol. između banu-Bakr3 i njihovih srodnika banu-Taghlib u sjeveroistočnoj Arabiji. 150. Imena vođa na strani plemena Taghlib.

Majmu'at Rasd'il (Cairo. muzika izazivaju kod njih efekat nečega što oni nazivaju »dopuštena magija« (sihr halal). na koji se pozivaju muslimani kao na najjači argumenat u prilog istinitosti svoje vjere. prodoran i epigramski način govora. vjerovatno. str. 1324). trijumf jedne knjige. Aktham ibn-Sayfi. n. 125. Ako se Grk ponosio svojim statuama i arhitekturom. sposobnost snažnog i otmjenog izražavanja i u prozi i u poeziji. tj. prilično velik broj pjesama — što je sve kasnije. izjavljuje stara arapska poslovica. npr. 1310). Trijumf islama bio je. ruke Kineza i jezik Arapa«6. naročito. kasnija izreka. do 622. I. izgleda..izgovorena riječ kao na Arape.. smatrane su. Arabljanin je u svojoj odi (qasldah) i Hebrej u svom psalmu našao ljepši način da sebe izrazi. kaže druga. napisanih u islamsko doba. koje obuhvata jahiliyah period i traje otprilike od 525. Proza. U djelu al-Maydanija7 (-J. . iako ih samo djelomično razumiju. Rječitost. trijumf jezika ili. Arabum proverbia (Bonn. Teško da je ijedan jezik sposoban da izvrši tako neodoljiv uticaj na duše onih koji se njim služe kao što. »počiva u izražajnoj sposobnosti njegova govora. Herojsko doba Iz ner°Jskog doba arapske književnosti. u izvjesnoj mjeri. Ove priče većinom obrađuju genealogije (ansab) i međuplemenske borbe i naprijed spomenute Arabljanske dane. Tradicija nam je ostavila imena velikog broja mudrih muževa i žena jdhillyah perioda. jer još nije u potpunosti bio razvijen sistem pisanja. al-Jahiz.« »Mudrost je«. rima. 7 2 vo"l. meteoroloških i medicinskih formula. »Ljepota čovjeka«. Izuzev nekoliko magijskih. Arabljanski genealog. Odatle i »natprirodni karakter« (V jaz) stila i kompozicije Korana. Arabljani nisu stvorili ili razvili nikakvu vlastitu veliku umjetnost. Tipični Semiti. Ipak imamo nekoliko odlomaka. na mozak Franaka. kao i govori držani ria klasičnom jeziku. Današnje slušaoce u Bagdadu. nije bila dobro predstavljena u jahiliyah književnosti. u islamskom periodu. u čija su usta mnoge stare mudre izreke bile stavljene. bio je ili Abisinac ili Hebrej. Islam je u punoj mjeri iskoristio ovu jezičku crtu i ovu psihološku osobinu njegova naroda. 41—3. (Cairo. arapski se pokazao izvanredno prikladan za zbijen. u jdhiliyah periodu. koji ukazuju da potječu iz ranijih vremena.1124) Majma' 6 Isp. uglavnom legendi i predanja. do nas je došlo sačuvano nekoliko poslovica. Zahvaljujući svojoj naročitoj strukturi. »naišla na tri stvari. G. kao tri osnovna atributa »savršena čovjeka« (al-kamil). <Jqd. Freytag. skupljeno i izdato. 1838 —43). 7 — (storija arepa 98 PREDISLAMSKO DOBA al-Amthal i djelu al-Mufaddal al-Dabbija8 (+ 786) Amthal al-'Arab imamo primjere ove predislamske filozofske književnosti. Njihova umjetnička priroda našla je izraza samo posredstvom govora. vol. Ritam. pored vladanja lukom i jahačke vještine. još bolje. Poslovice pružaju dobar uvid u narodni mentalitet i iskustva. vrši arapski. Hajib ibn-Zurarah i Hind. nije postojala nikakva naučna književnost. e. Luqman Mudri (al-hakim). Damasku i Kairu može pokrenuti i uzbuditi do najveće mjere recitovanje pjesama koje oni polovično shvataju. god. str. kćerka alKhussa. izvjestan broj legendi i.

Beduinova ljubav prema poeziji bila je jedino njegovo kulturno pre-imućstvo. izgleda. 9 Izd. 1300). izd. Koran pokazuje takav stil. Na ovaj način on je uspio da nam da u većini primjera neisprekidano zapisivanje događaja od Adama ili. P/rvi počeci arapske književnosti.« Oda u klasičnom periodu U ovom herojskom dobu književnosti poezija je bila jedino sredstvo književnog izraza. od Ishmaela i Abraha-ma. n. god. god. na kraju krajeva. može sadržavati klicu istine.)> naprotiv. koji se pripisuju predislam-skim proročanstvima. n. F. al-Fakhir. sinonimna je sa riječju sa'iq. 1854). Ovdje su najljepše sposobnosti njegova talenta našle svoje polje stvaralaštva. A. kako kaže arapska definicija. gonič deva. Ove rane pjesme su se pamtile. smatrali su. može se smatrati kao prvi stadij u razvoju poetskog oblika. e. pripisuje se da je prvi počeo sastavljati ove duge pjesme. Mada je jedan od najstarijih pjesnika. C. 1927). god. kao i u većine drugih književnosti. on se općenito smatra najvećim. usmenom predajom su bile prenošene s koljena na koljeno i konačno su u toku drugog i trećeg stoljeća hidžre zapisane. a i današnji stihotvorci. Muhalhilu (+ ča. »čiji je otac rimovana proza (saj1). pretpostavljaju dug razvojni period njegova umjetničkog izraza i urođenih jezičkih sposobnosti. Qasldah (oda) predstavljala je ne samo jedini nego i naj-savršeniji tip poetske kompozicije.). »To je prvorođenče poezije«. porijeklom Qahtani iz Južne Arabije. Storey (Leyden. m 99 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA pokretima devina koraka. Domaća arapska tradicija. također su dospjeli do nas. e. stare pjesničke proizvode kao modele nedostižnog savršenstva. Izgleda da su najstarije sačuvane pjesme koje pjevaju o ratu al-Basus ispjevane nekih sto i trideset godina prije hidžre. al-M-ufaddal ibn-Salainah (+ cd 920). n. (Constaintkiople. Novija kritička ispitivan]a uspjela su da dokažu da su činjene brojne revizije. Riječ hadi. sadrži najvrednije podatke o genealogijama. u skromnijim granicama. Te ode.kao i njegov brat arabljanski istoričar. e. e. 531. krutim pravilima. i još smatraju. Rani islamski pjesnici. Pjesnici iz sredine šestog stoljeća nikada nisu bili prevazi-đeni. Pjesma o goniču deve (huda') možda je bila druga. njezina je poezija. kao i oni kasniji. sa svojim strogim. koja nastoji da objasni postanak poezije u pokušajima goniča deva da pjeva u taktu sa ritmičkim 8 2 vol. vezani su za pojavu poezije. patio je od straha pred prazninom (horror vacui) i njegova fantazija nije imala poteškoće u savlađivanju pukotine i u ispunjavanjima praznina. Rimovana proza koju upotrebljavaju proroštva i proroci (kuh-han). 600. amir (prvak) pjesnika. Wustenfeld (Gottingen. bio je član plemena .ča. koje nosi naslov Kitab al-Aghani (knjiga pjesama). Imru'-al-Qays (-J. 'Amr ibn-Kulthum (-f. Ibn-Duraydov spis Kitab al-Ishtiqaq9 i enciklopedijsko djelo abu-al-Faraj al-Isbahanija (ili Isfahanija + 967. Taha Husayn. Ra jaz. n. Poezija Jedino na polju pjesničkog izraza osobito se odlikovao predislamski Arabljanin. odmah odavala potpunu zrelost. za razliku od mnogih drugih književnosti. razvio se iz rimovane proze i čini najstariji i najjednostavniji metar. Primjeri rimovane proze. naročito među plemenima Taghlib ili Kindah. koji se sastoji od četiri ili šest stopa u jednom retku.). 540. pjevač. 10 Isp. a pjesma majka.ča.). međutim. pripadao je plemenu Kindah. 1915). Vrlo je vjerovatno da se oda razvila u vezi sa Arabljanskim danima. junaku Taghlib plemena u ratu Basus. al-Adab al-Jahili (Cairo. ali. izdanja i modifikacije da se dovedu u sklad sa duhom islama10.

Mu'allaqat . str. održavan je svake godine vašar. prema tome. tj. qasldah se već ravnala prema utvrđenom sistemu pravila. Kongres (suq). Možemo sebi lako dočarati kako sinovi pustinje u gomilama hrle na ove mirne godišnje skupove. Godišnji kongres. Mada se tvrdi da je prvu odu koja je osvojila naklonost sudaca u Ukazu sastavio Imru'-al-Qais (+ ča. al-Muzhir (Cairo. shva-tanje lokalno. a sadrži sto i dvadeset oda. zatim imamo veći broj zbirki (diwans) i mnogo fragmenata i izvadaka u zbirci Dlwan alHamasah} koji je izdao abu-Tammam (+ ča. kako do najveće mjere uživaju u pjesmama koje pjevaju pjevačice. Zbirka je prevedena na većinu evropskih jezika12. bez sumnje. qasidah svojim metričkim bogatstvom i stilskom dotjeranošću nadvisuje čak i Ilijadu i Odiseju. koji je živio sredinom osmog stoljeća. Među starim odama. Prva tri proljetna mjeseca. uobičajane govorne figure i isti izbor tema — a sve to ukazuje na dug razvojni period. dhu-alHijjah i Muharram. neka vrsta književnog kongresa. u Sjevernoj Arabiji. i najzad u zbirci Kitab al-Aghdni od al-Isbahanija (+ 967). Prevedena na strani jezik. . nedostaje joj ona sveopća privlačnost. Skup je pružao veliku priliku za izlaganje domaće robe i za trgovinu i razmjenu robnih artikala. ovi su pjesnici stvarali ode koje pokazuju isti literarni oblik. Arabljani nisu dali svoj nacionalni ep. Legenda kaže da je svaka od ovih oda bila nagrađena godišnjom nagradom na književnom skupu u 'Ukazu. koje su sastavili slabiji umjetnici. na 11 Al-Suyuti.: . Predislamski rnesnik Pored čuvenih Sedam oda iz predislamske poe-z^e' m* imamo zbirku koja nosi naslov al-Mu-faddallyat13. sedam zlatnih oda među mnogim drugim i složio ih u posebnu grupu. dhu-al-Qa'dah. U njoj prevladava lični i subjektivni elemenat. kako zastaju pred šatorima punim robe. tzv.). Pjesnik je sticao slavu ovdje ili nigdje drugdje. i da je bila napisana zlatnim slovima i obješena na zidovima Kabe11. I kada se prvi put pojavila na stranicama istorije. podudarali su se s periodom mira. 785). One se još uvijek cijene po čitavom arapskom svijetu kao remek-djela pjesničke kompozicije. Njihov se postanak ovako objašnjava: u Ukazu. . vol. oda je siromašna originalnošću ideja i slikanjem koje izaziva razmišljanje pa. ipak nije učinjen nikakav pokušaj skupljanja oda u zbirku Mu(allaqat sve do kasnijeg umajadskog perioda. u predislamsko doba važio je u Arabiji kao neka vrsta Francuske akademije (Acade-mie francaise). »Sedam mu(allaqat« (obješene) drže prvo mjesto. između Nakhlaha i Tajifa u Hidžazu. po njenom sastavljaču al-Mufad-dal al-Dabbiju (+ ča. Bogata jakim emocijama. u 'Ukazu. ni ma kakvo dramsko djelo prvorazredne vrijednosti. sličan kasnijem muslimanskom kalendaru. Mada su govorili različitim dijalektima. 1282). izgleda. Pojavivši se kao Homer iznenadno i neočekivano. kažu. Tema joj je realistička. II. bio je održavan u toku svetih mjeseci kada su borbe bile zabranjene. 100 PREDISLAMSKO DOBA koji su dolazili pjesnici-heroji da proslave svoje junačke podvige i da se natječu za priželjkivanu prvu nagradu. 540. zajednički epiteti. ona gubi na svojoj vrijednosti. Objekt našeg divljenja je češće pjesnik nego njegova poezija. izabrao je.Taghlib iz Rabi je. 845). Hammad al-Rawiyah. horizont ograničen. 240. kako pijuckaju vino od datula. čuveni rapsodist. izražena jezikom snažnirrl i sažetim. Paganski arabljanski kalendar bio je mjesečev. kao što su: stereotipni počeci.

Ime Hatima al-Ta'i (-f. vrlina) i 'i?*đ — čast17. U stvari. J. Srčanost se mjerila po broju preduzetih pljačkaških up"»da (sing. vrlo se rano pojavila kao književni oblik u arapskoj poeziji14. govornik i predstavnik svoje zajednice. Qatl al-lisdn (odsijecanje jezika) bila je neka vrsta formule koja se upotrebljavala kada je trebalo pjesnika podmititi ili izbjeći njegovu satiru. bio je u tančine upoznat s njihovim pravima. 'Njegove pjesme. jedini podatak o savremenim događajima. »Ko smije da osporava mome plemenu . (Oxford & Leyden. lojalnost i velikodušnost.. ono je za nas. vol. Njegove su usluge kao borca perom i novinara svoga vre12 Vidi William Jones. . U miru on je mogao biti prijetnja javnom poretku svojim vatrenim podjarivanjima. -. kao što mu i ime pokazuje. prema tome. prema tome. pjesnik je dobivao različite funkcije. pjesnicima i brojevima?« uzvikuje pjesnik u zbirci al-Aghdni15. prvobitno je bio čovjek koji je posjedovao znanje. skriveno od običnog čovjeka. inteligenciji i broju.. C. Velikodušnost se očitovala u spremnosti na žrtve r -nje svoje deve prilikom dolaska gosta ili u korist siromašnih i be. U borbi je njegov jezik imao isto dejstvo kao herojstvo njegova naroda. njegovu nadmoćnost u konjanicima. Ne uzimajući u obzir interes za poeziju i vrijednost njezine ljepote i otmjenosti. 1921—4). On je u isto vrijeme bio i tvorac i prenosač javnog mišljenja. Kao pjesnik.ča. Beduini su mjerili inteligenciju po poeziji. Works (London. pružale su neocjenjivo sredstvo publiciteta. on je dobro poznavao dostignuća i prošasta ostvarenja njegovih članova. on održava veze sa nevidljivim silama i može svojim prokletstvom prouzrokovati nesreću neprijatelju. Sastavni elementi muru'ah bili su srčanost. Anne i Wilfrid S. Kao istoričar i naučnik plemena. god. Sa razvojem pjesničkog zvanja. Dok je kao mladić čuvao deve . 3. ghazw). 23 : 7). staro pjesništvo. bio je zadatak da razotkriva' te nedostatke i da ih izvrgava ruglu. Blutnt. bar ukoliko je imala naučnika. 1903).) ostalo je do aanašnjeg dana kao personifikacija beduinskog ideala gostoprimstva. 101 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA mena tražene uz kraljevske poklone. Njegove su pjesme mogle podići pleme na akciju na isti način kao što danas tirade demagoga to čine u političkoj borbi. 1799). 245 — 335. IV.Arabljanski pjesnik (shčHr). 605. ispašama i granicama. što pokazuju pisane zabilješke dvorova u Hiri i Gasanu. To je znanje on primio od demona. tako reći. Kako je u poeziji predstavljen Beduinov karakter? Ideal arapske vrline kakvog odaje stara paganska poezija izražen je terminima muru'ah — muževnost (kasnije virtus. leži nadmoćnost plemena. n. The Seven Golden Odeš oj Pagan Ardbia (London. vojničkoj sili. Dalje. Lyall. Odatle je i potekla mudra izreka: »Poezija je arabljanski nacionalni dnevnik (dlwan)«1*. svog naročitog shaytana (satana). vol. Pored toga što je bio prorok. pjesnik je bio dobro upućen u genealogiju i folklor. . ima i istorijsku važnost kao izvorni materijal za proučavanje perioda u kome je nastalo. str. koje su bile učene napamet i prenošene s jednog jezika na drugi. njemu kao poznavaocu psiholoških slabosti i istorijskih neuspjeha rivalskih plemena. Satira (hi-ja'). pjesnik je bio njezin istoričar i naučnik. e. 13 Izd. vod. U ove tri stvari. ^moćnih. 14 Balaam je bio tip primitivnog arabljanskog satiričara (Broj.' s i H .

svoga oca, on je odjedanput zaklao tri deve da bi nahranio strance u prolazu, a ostatak im je podijelio. Z >g toga ga je otac otjerao od kuće18. Ime 'Antarah ibn-Shaddada al-'Absija (ča. 525—615), očigledno hrišćanina, kroz vjekove je služilo kao obrazac beduinskog heroizma i viteštva. Vitez, pjesnik, ratnik i ljubavnik, 'Antarah je u svom životu pokazao one crte koje su osobito cijenili sinovi pustinje. Njegovi junački podvizi, kao i ljubavne avanture sa njegovom djevoj15 Vol. VIII, str. 77. 18 Muzhir,_vol. II, str. 235. 17 O muru'ah i 'ird, vidi član<ke od Bishr Faresa u Encyclopaedie of Islam, Dod. 18 Ibn-Qutaybah, al-Shi'r w-al-Shu<ara', dzd. de Goeje (Leyden, 1904), str. 124.

102 PREDISLAMSKO DOBA kom 'Ablahom, čije je ime ovjekovječio u svojoj čuvenoj Mu'allaqah, postali su dio literarne baštine arapskog svijeta. 'Antarah je, međutim, bio porijeklom rob, sin jedne služavke Crnkinje. Njemu je dao slobodu njegov otac prilikom jednog sukoba sa neprijateljskim plemenom, u kojem je mladić odbio da aktivno učestvuje govoreći: »Rob se ne zna boriti; muža deva je njegovo zanimanje«. »Optuženice«, uz-viknu njegov otac, »ti si oslobođen«19. Neznaboštvo Sudeći po poeziji, neznabožački Beduin jahiliBeduina ^a^ Per^o<^a imao je vrlo slabu, skoro nikakvu vjeru. Za duhovne podsticaje on je pokazivao mlakost, čak i indiferentnost. Njegovo prilagođavanje vršenju vjerskih dužnosti bilo je odraz plemenske pasivnosti prema vjeri i njega je diktiralo konzervativno poštivanje tradicije. Nigdje ne nalazimo primjer istinske odanosti prema paganskom božanstvu. Priča koja se priča o Imru' al-Qaysu objašnjava ovu stvar. Na putu da osveti ubi-stvo svoga oca, on se zaustavio u hramu dhu-alKhalasah20 da upita za savjet proroštvo vučenjem ždrijeba pomoću strijele21. Pošto je tri puta izvukao' »izgubljeno«, on je zavitlao slomljene strijele na idola vičući: »Bezbožniče! Da je tvoj otac umoren, ti mi ne bi branio da ga osvetim!«22 Osim poetskih aluzija, naši glavni izvori za formiranje slike predislamskog neznaboštva mogu se naći u ostacima neznaboštva u islamu, u nekoliko anegdota i tradicija, ugrađenih u kasniju islamsku književnost i u al-Kalbijevu djelu (+ 819—20) al-Asndm (idoli). Neznabožac Arabljanin nije razvio nikakvu mitologiju, nikakvu komplikovanu teologiju i kosmogoniju koja bi se mogla porediti sa babilonskom. Beduinska vjera predstavlja najraniji i najprimitivniji oblik se-mitske vjere. Južnoarabljanski kultovi sa svojim astralnim crtama, ukrašenim hramovima, pomno izrađenim ritualom i žrtvama, predstavljaju viši i kasniji stepen razvoja, stepen do kojega je došlo sjedilačko stanovništvo. Isticanje kulta sunca u kulturnim zajednicama Petre i Palmire prećutno podrazumijeva zemljoradničku

državu, u kojoj je postojalo povezivanje između sunčevih zraka koje daju život i razvoja vegetacije. Beduinska vjera, kao i drugi oblici primitivne religije, u osnovi je animistička. Upadljiv kontrast između oaze i pustinje možda mu je pružao najraniju određenu koncepciju specifičnog božanstva. Duh obradive zemlje postao je dobrostivo božanstvo koje je trebalo da se brine za dobavljanje hrane; s druge strane, duh suhe i neplodne zemlje je zlonamjeran demon, koga se trebalo bojati23. 19 Aghdni, vol. VII, sir. 149—50; ibn-Qutaybah, str. 130. 20 Hram je stajao južno od Meke sedam dana hoda; njegovo božanstvo bio je bijeli kamen; al-Kalbi, al-Asndm, izd. Ahmad Zaki (Cairo, 1914), str. 34. 21 Vidi str. 105. Vračanje sa strijelama zabranjeno je u Koranu, 5 : 4, 92. 22 Aghdni, vol. VIII, str. 70. 23 Ar. taqwa, pobožmost, dolazi od 'korijena koji znači »biti oprezan«, »boj.ati se«. 103 HID2AZ UOČI POJAVE ISLAMA Čak i kada je formiran pojam o božanstvu, prirodni objekti, kao što su: drveće, izvori, pećine, kamenje, ostali su sveti objekti, jer su oni činili direktne posrednike pomoću kojih je vjernik mogao doći u direktan dodir sa božanstvom. Izvor u pustinji, sa svojom vodom koja je čistila od grijeha, liječila i život davala, vrlo rano je postao objekt štovanja. Svetost Zamzama, prema arabljanskim piscima, potječe još od predislamskih vremena, kada je on snabdijevao vodom Hagara i Ishmaela24. Yaqut25, a poslije njega i al-Qazwini26 govore o putnicima koji su sa vrela 'Urwah nosili vodu svojim rođacima i prijateljima i darivali je kao osobit dar. Pećine su postale svete zahvaljujući asocijaciji sa podzemnim božanstvima i silama. Takva je prvobitno bila pećina Ghabghab u Nikli, gdje su Arabljani prinosili žrtve al-'Uzzi27. Ba'l, koji je predstavljao duh izvorskih i podzemnih voda, vjerovatno je došao u Arabiju u isto vrijeme kada i palmino drvo. Riječ se održala u islamskom sistemu procjenjivanja, gdje je podvučena razlika između onog zemljišta koje Ba(l navodnjava (tj. zemljišta kojemu nije potrebno navodnjavanje) i zemljišta koje nebo navodnjava. Mišljenja o suncu Beduinsko astralno vjerovanje koncentrisalo se na mjesec, na čijem je svjetlu on napasao svoje stado. Kult mjeseca podrazumijeva pastirsko društvo, dok kult sunca predstavlja kasniji poljoprivredni stepen. U današnje vrijeme muslimani Beduini plemena Ruvvalah zamišljaju da njihovim životom upravlja mjesec, koji zgušćava vodenu paru, cijedi blagotvornu rosu na pašnjake i omogućava rastenje biljki. S druge strane, sunce bi htjelo, po njihovom mišljenju, uništiti Beduina, zajedno sa svim biljnim i životinjskim svijetom. Jedna karakteristična crta svih elemenata religijskog vjerovanja jest njihova tendencija da se čvrsto drže nekog oblika kada dostignu viši stepen razvoja. Tragovi toga pokazuju kompromis između ova dva stepena religijskog razvoja. Zato je Wadd (Koran, 71 : 22), bog mjeseca, stajao na čelu minejskog panteona. Ibn-Hisham28 i al--Tabari29 govore o svetoj palmi u Nadžranu. Pokloni su bili prineseni drvetu u obliku oružja, odjeće i platna, koji su bili vješani o njega. Dhat-Anwat30 (ono na što se stvari vješaju), koji su stanovnici Meke svake godine posjećivali, bio je, možda, identičan sa drvetom al-'Uzze u Nakli31. Četverouglasti kamen je predstavljao al-Lat u Tajifu32, a dhu-al-Sharu u Petri predstavljao je neotesan četvorou-glasti crni kamen koji je bio četiri stope visok a dvije širok. Većina ovih božanstava posjedovala su rezervisana ispasišta (hima). 24 Ifon-Isham, Sirah, str. 71. 25 Vol. I, str. 434. 200. 26 Ajd'ib al-Makhluqat, izd. F. Wiisteinfeld (Gottingen, 1849), str,

27 28 29 30 31 32 ' •

Kalbi, str. 18, 20; Yaqu>t, vol. III, str. 772—3. Sirah, str. 22. Vol. I, str. 922. Sirah, str. 844. Kalbi, str. 24—7. Ibid., str. 16.

.

.

PREDISLAMSKO DOBA jmn Beduin je naseljavao pustinju živim objektima životinjske prirode, koji su nazivani jinni ili demoni. Ovi se džini ne razlikuju od bogova toliko po svojoj prirodi koliko po svom odnosu prema čovjeku. Bogovi su, u cjelini, prijatelji, a džini neprijatelji. Ovi posljednji su, naravno, personifikacija fantastičnih predodžbi koje prouzrokuje strah pred pustinjom i njezinim divljim zvijerima. Bogovima pripadaju predjeli koje posjećuje čovjek, a džin je gospodar nepoznatih i neutrtih dijelova pustinje. Luđak (majnun) nije ništa drugo do čovjek opsjednut od džina. S islamom se broj džinova povećao, jer su tada neznabožačka božanstva degradirana na takva bića38. Alahove kćerke Do Sradsk°g stanovništva Hidžaza, a takvog je bilo samo sedamnaest postotaka, astralni stepeii neznaboštva dopro je rano. Al-!Uzza, al-Lat i Manah, tri Alahove kćerke, imale su svoja svetišta u zemlji koja je kasnije postala kolijevka islama. U momentu slabosti monoteistički Muhamed je bio doveden u iskušenje34 da prizna ova moćna božanstva Meke i Medine i da učini kompromis njima u prilog, ali kasnije, on je to opozvao i kažu da je objava prihvatila onaj oblik koji se sada nalazi u suri 53:19—2035. Kasniji su teolozi objašnjavali slučaj po principu stihova koji poništavaju i koji su poništeni, ndsikh i mansukh, pomoću kojih bog opoziva i mijenja objavljivanje svoje volje; rezultat ovoga je poništenje jednog stiha i njegovo zamjenjivanje drugim (Koran, 2:100). Al-Lat (od al-Ilahah božica) imala je svoja sveta (zabranjena) mjesta (hima i haram) blizu Tajifa, kamo su stanovnici Meke i drugih mjesta masovno išli na hodočašće i na prinošenje žrtava. Unutar tako ograđenog zemljišta nijedno stablo nije moglo biti posječeno, nijedna divljač ulovljena i nikakva ljudska krv prolivena. Životinjski i biljni život na tim mjestima uživao je nepovredivost božanstva koje se tu štovalo. Sličnog su porijekla bili gradovi utočišta u Izraelu. Herodot36 spominje božicu imenom Alilat među nabatejskim božanstvima. Al-'Uzza (najmoćnija, Venera, jutarnja zvijezda) imala je svoj kult u Nakhli, istočno od Meke. Prema al-Kalbiju37, njezin je idol bio najviše štovan među plemenom Quraysh, i Muhamed joj je kao mladić prinio jednu žrtvu. Njezino svetište činila su tri stabla. Ljudske žrtve su bile karakteristika njezina kulta. Ona je bila Gospa (Uzzay--an, kojoj je neki Južni Arabljanin žrtvovao zlatnu sliku za ozdravljenje svoje bolesne kćerke Amat-lUzzay-an38 (djevica 'Uzze). 'Abd-al-'Uzza bila je obljubljeno vlastito ime u vrijeme pojave islama. 33 Koran, 37 :158. 6 :100. 34 Isp. Koran, 22 : 51—2, 17 : 74—6. 35 Al-Baydawi, Anwdr al-Tanzll, izd. H. O. Flelscher, vol. I, (Leipzig, 1846),

str. 636—7; falbari, Tafslr al-Qur'dn, vol. XVII, str. 131. 36 Knj. III, pagl. 8. 37 Str. 18—19. 88 Nielsein, Hanđbuch, vol. I, str. 236.

vol.

XXVII,

str.

34.

i

slj.;

HID2AZ 105

UOČI

POJAVE

ISLAMA

Manah (od maniyah, predodređena sudbina) bila je božica sudbine39 i kao takva predstavljala je ranu fazu vjerskog života40. Njezino glavno svetište činio je Crni kamen u Kudajdu na putu između Meke i Jatriba (kasnije Medine), i ona je bila naročito popularna kod plemena Aws i Khazraj, koja su se bila okupila da pomognu Proroku na njegovoj sudbonosnoj hidžri iz Meke. Kao samostalno božanstvo, njezino ime, koje se dovodi u vezu sa dhu-al-Shara, pojavljuje se na nabatejskim natpisima Hidžra41. Do današnjeg dana svi arapski, pjesnici svaljuju sve nesreće na al-mandya ili al-dahr (vrijeme). Pošto je majčina krv više nego očeva činila prvobitnu rodbinsku vezu među Semitima i pošto je porodična organizacija bila najprije matrijarhalna, arabljanska božica je imala prednost nad bogom kao objektom kulta.

Mekanska Kaba Hubal (od aram. para, duh), očevidno glavno božanstvo Kabe, bilo je predstavljano u ljudskom obliku. Pored njega stajale su ritualne strijele, koje je vrač upotrebljavao za vračanje (kahin, od aram.). On je vukao ždrijeb pomoću njih. Tradicija kod ibnHishama42, koja govori da je 'Amr ibn-Luhayy donio ovaj idol iz Moaba ili Mezopotamije, možda ima jezgro istine utoliko što je očuvala uspomenu na aramejsko porijeklo božanstva43. Kada je Muhamed osvojio Meku, Hubal je doživio sudbinu ostalih idola i bio je uništen. Paganska Kaba, koja je postala islamski pala-dij ,bila je skromna, u obliku kocke sagrađena građevina (odatle joj ime), primitivna i jednostavna, prvobitno bez krova. Ona je služila kao sklonište za crni meteorit, koji je bio štovan kao fetiš. U vrijeme pojave islama građevinu je, možda god. 608, neki Abisinac obnovio od olupina neke bizantijske ili abisinske lađe koja je bila razbijena na obalama Crvenog mora44. Uobičajeno sveto zemljište (haram) prostiralo se okolo nje. Godišnja hodočašća su ovdje obavljana i prino-šene specijalne žrtve. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael43. Nadzor nad njom ostao je u rukama Ishmaelovih potomaka, sve do gordog plemena banu-Jurhum i, kasnije, do plemena banu-Khuza'ah, koji su od nje načinili kult idola i uzeli je u svoj posjed. Tada je došlo pleme Quraysh, koje je nastavilo da ide starim ishmaelitskim stopama. Dok je bio zauzet po39 Isp. Heb. Mžni, Iz., 65 :11. 40 Kalbi, str. 13. isp. Lidzbarski, Ephemeris, vol. III, 1909—15 41 Cooke, str. 217, 219; (Giessen, 1915), str. 85.

42

Sirah, str. 50. i slj. 43 Arapska riječ za idol, sanam, očigledno je adaptacija aramejsike riječi selem. 44 Isp. al-Azraqi, Akhbdr Makkah, izd. Wiistenfeld (Leipzig, 1858), str. 104—7; Ya'qubi, Ta'rikh, vol. II, str. 17—18 45 Korani, 2 :118—21. i

106 PREDISLAMSKO DOBA novnim zidanjem Kabe, Ishmael je primio od Gabrijela Crni kamen, koji se još uvijek nalazi na jugoistočnom uglu građevine. Gabrijel je Ishmaela uputio u hodočasničke ceremonije (hajj).

CRNI KAMEN KABE Alah (allah,, al-ilah,, bog) bio je glavno, mada ne jedino božanstvo Meke. Ime je vrlo staro. Susreće se na dva južnoarapska natpisa, od kojih je jedan minejski, nađen u Uli, a drugi sabejski. U većem broju lihjanitskih natpisa iz petog stoljeća pr. n. e. nalazi se u obliku HLH46. Lihjan, koji je očigledno dobio boga iz Sirije, bio je prvi centar kulta ovog božanstva u Arabiji. Ime se susreće kao Hallah u natpisima iz Safe, pet stoljeća prije pojave islama47, a također i na jednom predislamskom hrišćan-skom arapskom natpisu koji je nađen u umm-al-Džimalu, u Siriji. Ovaj natpis potječe iz šestog stoljeća48. Ime Muhamedovom ocu bilo je 'Abd-Allah ('Abdullah, rob ili štovalac Alahov). Koliko je Alah bio poštivan od predislamskih stanovnika Meke kao stvoritelj i vrhovni staratelj i onaj koga treba zazivati u časovima osobite opasnosti, može se zaključiti iz koranskih mjesta kao što su, npr., 31:24, 31; 6:137, 109; 10:23. Očigledno, on je bio plemensko božanstvo plemena Quraysh. 46 Winnett, str. 30. 47 Dussaoid, Les Arabes en Syrie, str. 141—2. 48 Ermo Littmanin, Zeitschrijt -filr Semitistik und verivandte Gebiete, vol. VII (1929), str. 197—204.

,

107 •:

Mada se nalazi u jednoj neprijaznoj i pustoj dolini s oporom i nezdravom klimom, ovo je svetište učinilo Meku u Hidžazu najvažnijim vjerskim centrom Sjeverne Arabije.

Druga paganska božanstva, kao što su Nasr49 (strvinar), 'Awf (velika ptica), imaju životinjska imena i sugeriraju totemsko porijeklo. Što se tiče zagrobnog života, nigdje u mjerodavnoj staroj literaturi ne nalazimo jasno i precizno izraženu misao o tome. Nekoliko nejasnih aluzija mogu se objasniti kao odjek hrišćanske dogme. Hedonistički arabljanski karakter previše je bio zaokupljen neposrednim životnim pitanjima, tako da nije posvetio mnogo razmišljanja onome što kasnije dolazi. Po riječima jednog starog pjesnika: Vrtimo se i motamo kroz život Da i bogat i ubog na kraju potraži mir pod zemljom, u praznoj, pločom pokrivenoj jami. Eto, tu ćemo naći stalni počinak50. Kako su Beduini posjećivali naseljene gradove u Hidžazu radi razmjene trgovinskih artikala, a naročito u toku četiri mjeseca »svetog primirja«, oni su se počeli upoznavati sa naprednijim gradskim vjerama i upućivati u ritualističke običaje Kabe i prinošenje žrtava. Deve i ovce bile su žrtvovane u Meki i kod raznog kamenja (ansab), na drugim mjestima, koje je smatrano idolima ili oltarima. U hodočašću nekom velikom svetištu gradskih Arabljana nalazio se najvažniji vjerski obred nomada. U »sveto primirje« je ulazilo ono što je u muslimanskom kalendaru postalo jedanaesti, dvanaesti i prvi mjesec svake godine (dhu-al-Qa'dah, dhu-al-Hijjah i Muharram), zajedno sa četvrtim mjesecom u sredini (Rajab). Prva tri bila su naročito ostavljena za vjerske dužnosti, a četvrti za trgovinu. Nekako zbog svog centralnog položaja, svog lakog pristupa i smještaja na glavnom karavanskom putu, koji je išao u pravcu sjever—jug, Hidžaz je pružao nenadmašive mogućnosti za vjersku, kao i za trgovinsku djelatnost. Eto, tako je nastao i njegov kongres-vašar u 'Ukazu i njegova Kaba. Tri arada HidžazaHidžaz, pusta zemlja koja stoji kao barijera J. / l \JI\JL\Jj\Ji 1J. tU/^Lt/CU'. ,, . ._ . . , . . —— , v i • • i i j, -7 (hijaz) između visoravni Nadzda i niskog obalnog područja koje se zove Tihamah (nizozemIje), mogao se pohvaliti samo sa tri grada: Tajifom i dva grada posestrime: Mekom i Medinom. Tajif, koji se ugnijezdio među sjenovitim drvećem na visini od oko 6.000 stopa i koji nazivaju »komadićem sirijske zemlje«, bio je, a još je i danas, ljetno odmaralište mekanske aristokratije. Burkhart, koji je posjetio grad u augustu god. 1814, izjavio je da je predjel na putu najslikovitiji i najljepši koji je on vidio poslije svoga odlaska iz Libana51. On proizvodi med, lubenice, banane, smokve, grožđe, 49 Koran, 71 : 23. 50 Abu-Tarnmam, str. 562; isp. Lyall, Translations, str. XXVII. 51 John L. Burokhard't, Trawels in Arabia (London, 1829), vol. I, str. 122. PREDISLAMSKO DOBA maslinu, breskve i šipke52. Njegove ruže bile su čuvene po ružinom uliu kojim su se snabdijevale parfimerije u Meki. Vinovu lozu, prema tradiciji, sačuvanoj u zbirci al-Aghani53, donijela je neka Jevrej-ka koia ie prve kaleme poklonila mjesnom poglavici. Njegovo vino, mada ie za njim bila velika potražnja, bilo je jeftinije od tuđinske rakije, proslavljene u arapskoj poeziji. Od svih mjesta na Poluotoku Tajif je bio najbliži koranskom opisu raja u suri 47:lt Meka Ime Meka, Ptolemejeva Macoraba54, dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetište. To ukazuje na činjenicu da njezino osnivanje treba povezati sa nekim vjerskim događajem, prema tome, ona je morala biti vjerski centar MEKA SA BRDA ABU-KUBEJSA, SA PLANINOM HIROM U POZADINI, 1908. god. mnogo prije Muhamedova rođenja. Ona leži u Tihami, u južnom Hi-džazu, nekih četrdeset i osam milja od Crvenog mora, u neplodnoj, stjenovitoj dolini koju Koran opisuje kao »nepogodnu za obi « Isp ibn-Battutah, Tuhjat al-Nuzzar, izd. i prev. C. Defremery i B. R. Sangumetti, 3. izd.','vol. I (Pariš, 1893), str. 304—5.

" Vol. IV, str. 75, II, 9—10. , „ A on " Geographia, izid. Nobbe, krnj. VI, pogl. 7, § 32.

HIDZAZ 109

UOČI

POJAVE

ISLAMA

nje« (14:40). Termometar u Meki može zabilježiti skoro nepodnošljivu vrućinu. Kada je čuveni arapski putnik ibn-Battutah55 iz Tan-džera pokušao da bos obiđe Kabu, nije mogao zbog »plamena« koji je izbijao iz kamenja. Još stariji od »mirodijskog puta« jug—sjever, koji prolazi kroz nju, ovaj grad je rano postao posrednička stanica među Maribom i Gazom. Od prirode skloni trgovinskim poslovima i naprednih shva-tanja, stanovnici Meke su vrlo rano svoj grad učinili središtem bogatstva. Jedan kara van iz Meke, koji je bio umiješan u okršaje u Badru (16. marta 624. god.), na povratku iz Gaze, po riječima al-Waqidija36, bio je sastavljen od hiljadu deva i nosio je robu u vrijednosti od pedeset hiljada arapskih dinara (oko 20.000 funti sterlinga). Pod vodstvom plemena Quraysh, čuvara Kabe, kojima se bez sumnje može pripisati da su od tog svetišta napravili nacionalno vjersko stjecište i od vašara u 'Ukazu trgovačko i duhovno zborište, bila je osigurana nadmoćnost Meke. Medina Jatrib (YTHRB na sabejskim natpisima, Jathri-pa kod Ptolemeja)57 ležala je nekih 300 milja sjeverno od Meke i priroda joj je bila mnogo naklonjenija nego njenoj južnoj sestri. Pored toga što je ležao na »mirodijskom putu« koji je povezivao Jernen sa Sirijom, grad je bio prava oaza, naročito pogodan za uzgoj datula. U rukama svojih jevrejskih stanovnika, plemena banu-Nadir i banu-Qurayzah, grad je postao vodeći poljoprivredni centar. Sudeći po vlastitim imenima i aramejskim riječima kojima su se služili u svom poljoprivrednom zanimanju, ovi su Jevreji morali biti u većini slučajeva judaizirana plemena arabljanske58 i ara-mejske loze, mada su jezgro mogli činiti Izraelci, koji su pobjegli iz Palestine u vrijeme njezinog pada pod rimsku vlast u prvom stoljeću naše ere. Možda su upravo ovi Jevreji, koji su govorili aramej-ski, bili ti koji su promijenili ime Jatrib u aramejsku Medintu. Tumačenje imena al-Madinah (Medina) kao »grad« (proroka) relativno je dosta kasno. Dva vodeća nejevrejska plemena bili su Aws i Khaz-raj, koji su porijeklom bili iz Jemena. Kulturni uticaji u HidžazuMada predislamski Hidžaz nije bio u vrtlogu svjetskih događaja, za njega se ne može tvrditi da je bio posve van njih. Njegova izolovanost je postmuhamedanska i datira od osme godine hidžre, u kojoj je Meka bila zauzeta, i dvadeset osmi redak devete sure bio objavljen59. U prvom stoljeću poslije Muhameda, međutim, ovdje, u njegovom rodnom mjestu, živio je veći broj hrišćanskih i jevrejskih liječnika, muzičara i trgovaca. 55 Vol. I, str. 281. 56 Al-Maghdzi, izd. Alfred van Kremer (Caloutta, 1855—6), str. 198. 57 Knj. VI, ipogfl. 7, § 31; varijanta Lathrippa. ss Ya'qubi, vol. II, str. 49, označava arapska plemena od ikojih su oni potekli. 59 Vidi str. 121; isp. Baydawi, vol. I, str. 383; Tabari, Tafsir, vol. X, str. 74. 110 PREDISLAMSKO DOBA

Ranija južnoarabljanska civilizacija nije mogla potpuno biti izbrisana. Ona je morala ostaviti nekih tragova kod svog sjevernog nasljednika. Natpis (542—3) Abrahe, koji govori o pucanju nasipa kod Mariba, počinje sljedećim riječima: »Snagom, milošću i blagoslovom Milosrdnog (Rahman-an) i njegova Mesije i svetog duha«60. Osobito je značajna riječ Rdhman-an, jer je njezin sjeverni ekvivalent al-Rahman kasnije postao vodeći atribut Alaha i jedno od njegovih imena u Koranu i u islamskoj teologiji. Devetnaestom surom dominira al-Rahman61. Mada je riječ u natpisu upotrijebljena za hrišćan-skog boga, očigledno je, ipak, da je pozajmljena od imena nekog starijeg južnoarabljanskog božanstva. Al-Rahim (milosrdni) također dolazi kao ime jednog božanstva (RHM) na predislamskim i sabejskim natpisima62. Jedan drugi južnoarapski natpis upotrebljava shirk, protiv koga je Muhamed snažno i vatreno propovijedao i koji se sastojao u kultu jednog Svevišnjeg boga, s kojim su u vezi bila druga manja božanstva. Na istom natpisu dolazi tehnički termin koji označava nevjerovanje, KFR, kao i u sjeveroarapskom63. . 2. Abisinija Semitsko stanovništvo jugozapadne obale Crvenog mora došlo je ovamo, kako smo već čuli, postepenom infiltracijom iz jugozapadne Arabije. Ovi Abisinci, kako su kasnije nazvani, formirali su važan dio velikog internacionalnog trgovinskog »trusta«, koji je pod vodstvom sabejsko-himjaritskim monopolizirao staru trgovinu mirodijama, čija je glavna arterija prolazila kroz Hidžaz. Otprilike pedeset godina prije Prorokova rođenja Abisinci su uspostavili svoju vlast u Jemenu, a u godini njegova rođenja, mi ih nalazimo na vratima Meke kako prijete uništenjem njezine dragocjene Kabe. Sama Meka bila je prebivalište jedne abisinske, vjerovatno hrišćanske, kolonije. Bilal64, kojemu je njegovo gromoglasno grlo donijelo jedinstvenu slavu tim što je postao Proro-kov mujezin, bio je abisinski crnac. Osvrti Korana na more i njegove oluje (sure 16:14, 10:23—4, 24:40), koje karakteriše neobična jasnoća i živopisnost, jesu odjek aktivnog morskog saobraćaja između Hi-džaza i Abisinije. Kada je još nejaka muslimanska zajednica bila teško pritisnuta od paganskog plemena Quraysh, ona se obratila, prije svih drugih zemalja, Abisiniji za utočište*5. 60 E. Glaser, Mitteilungen der vorderasiatischen Gesellschajt (Berlin, 1897), str. 390, 401; isp. Corpus inscriptionum Semiticamm, dio IV, t. I, str. 15—19. 61 Rahmančm se pojavljuje kao titula za hrlšćanskog boga na jednom jiužnoarapskom natpisu iz! (petog stoljeća. 62 Duissatud i Macler, Voyage archeologique, srtr. 95, I, 10; Dussaud, Arabes, str. 152—3. 63 J. H. Morditmann A D. H. Miiller u Wiener Zeitschrvft jiir die Kunde des Morgenlandes, vol. X (1896), str. 285—92. 64 Njegov grob se još nalazi u Damasku. 95 Takve arapske liječi etiopskog porijekla ikao burhan (dokaz), hawdrlyun (Hristovi učenici), jahannam (pakao, prvobitno hetar.), md'idah (sto), mdlak (anđeo, prvobitno hebr.), mihrdb (niša), minbar (propovjedaonica), mushai (sveta knjiga), shaytdn (satana) — ukazuju na hrišcanski abisinski uiticaj na muslimane Hidžaza. Al-Suyuti citira u pogl. 38. svoga djela al-Itgan (Cairo, 1925), vol. I, str. 135—41, 118 stranih riječi u Koranu. ^^B HIDZAZ 111 U stoljeću koje prethodi uspostavljanju islama, zaratustrovska Perzija se borila s Abisinijom za prevlast nad Jemenom. Upoznavanje sa vojnom perzijskom vještinom dolazilo je Arabljanima sa juga, a također i sa sjevera, kroz perzijsku Arabiju UOČI POJAVE ISLAMA

i njezinu prijestonicu Hiru. Tradicija kaže da je Per-zijanac Salman podučavao Proroka kako se kopaju rovovi za odbranu Medine66. Hirah, arapski satelit Perzije, bio je glavni kanal kroz koji su se ne samo perzijski kulturni uticaji nego, kasnije, i aramejsko-nesto-rijanski infiltrirali u Arabiju predmuhamedovskog doba. Kao što su ovi nestorijanci kasnije činili glavnu spojnicu između helenizma i rađajućeg islama, tako su oni sada vršili posredničku ulogu u prenošenju sjevernih kulturnih ideja aramejskih, perzijskih i helenističkih u srce paganske Arabije. 3. Perzija Isti takav uticaj koji su izvršili nestorijanci Hire na Arape, na perzijskoj granici izvršili su monofiziti Gasana na narod Hidžaza. Kroz četiri stoljeća prije islama ovi sirijanizirani Arapi dovodili su arapski svijet u dodir ne samo sa Sirijom nego i sa Bizantom. Ova_kva lična imena, kao što su: Dawud (David), Sulavman (Salamon), <Isa (Isus), nisu bila neobična među predislamskim Arabljanima. Ovaj sjeverni uticaj ipak ne bi trebalo precjenjivati, jer ni mo-nofizitska ni nestorijanska crkva nisu bile dovoljno vitalne da svoje vjerske ideje nakaleme na druge. Materijal koji je skupio Pere Che-ikho67 ne dokazuje u dovoljnoj mjeri da je hrišćanstvo pustilo dublje korijena igdje u Sjevernoj Arabiji; ipak on otkriva da su mnogi pred-islamski pjesnici bili upoznati sa savremenim hrišćanskim idejama i hrišćanskim terminima. Znatan broj aramejskih riječi prešao je u stari arapski rječnik68. 4. Gasan Jevreji D. Monoteizam koji je zahvatio Arabiju nije bio u potpunosti hrišćanskog tipa. Jevrejske kolonije su cvjetale u Medini i raznim oazama sjevernog Hidžaza69. AlJuma-hi (-f- 845) posvećuje jedan odjeljak svojih biografija70 jevrejskim pjesnicima iz Medine i njezine okoline. Al-Aghdni navodi veći broj 66 Vidi str. 120. Ar. firind (mač), jirdaws (raj, sur. 18 :107; 23 :11), sijjll (kamen, sur. 105:4), barzakh (zapreka, sur. 23:102; 55:20; 25:55), zanjabll (đumbir, sur. 76 :17, vidi str. 600), itd., perzijskog su porijekla. 67 Al-Nasrdnlyah wa-Addbuha, 2 pts. (Beiruit, 1912, 1919, 1923); Shu'ard' al-Nasrdnlyah, 2. vol. (BeS.rut, 1890). 68 Kanlsah i bl'ah (crkva), dumyah i surah (slika), qissls (monah), sadaqah (milostinja), ndtur (s/tražar), nlr (jaram), jadddn (jutro), qindll (svjetiljka, izvorno latinska candela) jesu primjeri. Latinski castrum dao je <u sirijskom qastra i u zapadnoaramejskom qasra, od čega je nastalo arapsko qasr (dvorac, palata), i ponovno bilo došlo u Evropu u obliku talijanskog cassero, španskog alcćsar. 69 Jibrll (Gabrijel), surah (objava, poglavlje), jabbar (najsilniji) — ukazuju na hebrejske riječi u .ara/pskom vokabularu. 7" Tabaqat al-Shu'ara', izd. J. Hell (Levden, 1916), str. 70—74. 112 PREDISLAMSKO DOBA

ievrejskih pjesnika iz Arabije. Ali jedini pouzdaniji jevrejski pjesnik koji nam je ostavio antologiju pjesama (diwdn) bio je al-Samaw' al (Samuel)71, iz Ablaka, blizu Tajme, savremenik Imru'-al-Qaysa. Njegova poezija, međutim, nema ničega čime bi se razlikovala od savre-menog paganskog tipa poezije, i, prema tome, judejstvo al-Samaw'a-lovo se is pravom dovodilo u pitanje. Pretpostavlja se da se judejstvo u Jemenu podiglo na rang državne vjere pod okriljem. dhu-Nuwas. Ukratko rečeno, može se sa sigurnošću tvrditi da je Hidžaz u stoljeću koje

prethodi Muhamedovu poslanstvu bio okružen duhovnim, vjerskim i materijalnim uticajima koji su se širili iz bizantij-skih, sirijskih (aramejskih), perzijskih i abisinskih centara i koji su, uglavnom, bili donošeni preko gasanidskih, lahmidskih i jemenskih kanala, ali se ne može tvrditi da je Hidžaz bio u takvom živom kontaktu sa višom civilizacijom sjevera da je mogao transformirati svoj domaći kulturni izgled. Kako hrišćanstvo nije našlo jačeg uporišta u Nadžranu, a judejstvo u Jemenu i Hidžazu, ni jedno ni drugo nije, izgleda, ostavilo neki jači utisak na duše sjevernih Arabljana. Ipak, ukorijenjeni paganizam Poluotoka, izgleda, došao je do tačke kada više nije mogao da zadovolji duhovne zahtjeve naroda i bio je odbačen od jedne nezadovoljne grupe, koja je razvila neke nejasne, monoteističke ideje i živjela pod imenom hanifa72. Umayyah ibn-abi-al-Salt (+ 624), po majci drugi rođak Prorokov, i Waraqah ibn-Naw-fal, bratučed Khadije, bili su takvi hanifi, mada više izvora govori da je Waraquah bio hrišćanin. Organizovani nacionalni život, koji se bio u Arabiji rano razvio na političkoj bazi, sada je bio potpuno razbijen. Na političkom polju vladala je anarhija, isto tako i na području religije. Pozornica je bila spremna, nastupio je psihološki momenat da se pojavi veliki vjerski i nacionalni vođa. 71 Dlwdn al-Samaw'al, 2. izd., iad. Cheikho (Beirut, 1920). 72 Pozajmica iz aramejskog preko nabatejskog; N. A. Faris i H. W. Glididen, Journal of the Palestine Oriental Society, vol. XIX (1930), str. l—13; isp. Arthu/r Jefferv, The Foreign Vocabulary of the Qur'an (Baroda, 1938), str. 112—15. Dalja arheološka i liingvistička istraživani ja možda će potvrditi važnost uticaja nalbatejsike kulture ne samo na islam nego i na irano hrišćanstvo. 8 — H^INIM m i m POGLAVLJE VIII MUHAMED, ALAHOV PROROK Godine 571. n. e. ili nekako oko te godine rodilo se u plemenu Quraysh u Meki dijete kojemu je njegova majka dala ime koje bi moglo zauvijek ostati nesigurno. Njegovo pleme ga je zvalo al--Amln1 (vjerni). To je, kako izgleda, bila počasna titula. Oblik njegova imena u Koranu (3:138, 33:40, 48:29, 47:2) glasi Muhammad2) i jednom (61:6) Ahmad. U širokim narodnim masama on je poznat pod imenom Muhamed (visoko hvaljeni). To ime, češće nego ijedno drugo, daju muškoj djeci. Djetetov otac Abdullah umro je prije njegova rođenja, a majka Aminah kada je njemu bilo oko šest godina. Zbog toga je odgoj dječaka pao na njegova djeda 'Abd-al-Muttaliba, a poslije djedove smrti tu je dužnost preuzo njegov stric abu-Talib. Quraysh Qusayy <Abd-Manaf rim đuttalib 'Abd-Shams Umayyah Al-'Abbas <Abdullah Abu-Talib MUHAMMAD l storija DIO II POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA arapa

Hast <Abd-al-] <Ali

H. 125. m 116 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pokušao da da pismeni izvještaj o njegovu životu bio je ibn. na brežuljku zvanom Hira'6. koji je umro u Egiptu oko A. ali kasnije. u surama iz Medine. kada mu je bilo dvanaest godina. pod dojmom velikih du ševnih uzbuđenja. Izvanredne nagrade u raju očekuju one koji vrše bozi je 3 Chronographia. 218 (833). str. Muhamed nije tražio nikakve druge žene. str. koji su prouzrokovale sumnje 1 čežnje za istinom. Noć iza toga dana u kasnija vremena nazvana je »noć snage« (laylat al-qadrf i određena je za kraj ramazana (610). str. Oženivši se u dvadeset i petoj godini života sa bogatom otmjenom udovicom Khadijom. II. Kada je poslije krat kog razmaka (jatrdh). On je tvorac svemira. jurnu kući sav uznemiren i zamoli ženu da stavi na njega neku pokrivku. Tada je on često primjećivan kako se osamljuje i zadubljuje u razmišljanja unutar jedne male pećine (ghar) izvan Meke. koji si ogrnut plaštem! Ustani i opominji!«10 Glasovi su se izmjenjivali i ponekada dolazili kao »odjekivanje zvona« (salsalat al-jaras)11. kome je legenda dala ime Bahira. koji je slijedio njegovom pozivu za proročan sku službu. Muhamed je čuo u pećini Ghar Hira'7 glas koji mu je naređivao: »Čitaj u ime svojega gospoda koji te je stvorio« itd8. O svom pozivu i objavama Arabljanin Muhamed je uistinu imao isto toliko proračanskog koliko i svaki drugi hebrejski prorok Starog zavjeta. njegovom postepenom. na što »su sašle« sljedeće riječi: »Ti. Sve dok je ova žena snažnog i plemenitog karaktera živjela. njegovim nastojanjima da se usavrši. . n. Muhamed. pa je uzela mladog Muhameda sebi u službu. pratio svog strica i staratelja Abu-Taliba na jednom karavanskom putovanju u Siriju. Njegova biografija 0 Proroku sačuvana je samo u kasnijoj recenziji ibn-Hishama. U toku jednog od ovih perioda nespokojstva i nemira. mi imamo samo nekoliko pouzdanih vijesti. koji su sada obezbjeđivali materijalno stanje Muhamedovo i o kojima u Koranu postoje potpuno sigurna obavještenja5. Nemamo nikakvih drugih izvora osim arapskih za Prorokov život i za rani period nastupajućeg isla ma. Prvi bizantijski hroničar koji je zabilježio neke činjenice o »saracenskom vladaru i lažnom proroku« bio je Teofan3 iz prvih godina devetog stoljeća. vol. njegov rani život nam je samo malo poznat. Sirah. koji-je umro u Bagdadu oko A. Bog je jedan. 150 (767. kao udovica bogatog trgovca.). O njegovoj borbi za život. davali su mu dosta slobodna vremena i omogućavali da se preda svojim vlastitim sklonostima. Za vrijeme toga puta on je sreo nekog hrišćanskog monaha. t. samostalno je vodila trgovinske poslove. str. vol. 18.Priča se da je Muhamed. Prvi koji je 1 Ibn-Hisham. 127. Corpus inscriptionum Semiticarum. IV. H. On je svemoćan. Prvi put se na sirijskom spominje Muhamed u ne kom djelu iz sedmog stoljeća4. 2 Ime se susreće na j'užmoarapskom natpisu. sir. 333. 104. koja je bila petnaest godina starija od njega. Ovo je bila njegova prva objava. e. dio IV. Postoji sudnji dan. slili su se u jedan glas. Prorok je primio njegov poziv. Mada je Muhamed jedini od svjetskih proroka rođen u punom istorijskom svjetlu. došla druga vizija. Dovoljni prihodi. II. mučnom ostvarivanju velikog zadatka koji ga je očekivao. Mas-udi. Muhamed stupa na sigurno tlo istorije. Khadijah je bila iz plemena Quraysh i.Ishaq. Ya'qubi. poistovjećen sa glasom Jibrila (Gabrijela).

koji se divio Jevrejima i hrišćanima zato što imaju »pisanu knjigu«. On. 74 : l i slj. I.4 A. 217—20. ibn-Sa^d. Sources syriaques. opisujući rajska uživanja i paklene strahote. Zato se Muhamed sada zaputi u svoj narod da podučava. str. 8 Koran. MUHAMED. koji je uporno odbijao da ih preda u ruke njihovih tlačitelja13. To je bila suština njegovih prvih objava. Međutim. je tutor bio. koji je bio hanif12. 9 Koran. I. Muhamed se pokazao neustrašiv i smjelo je nastavio da propovijeda i da ub jedi van j ima obraća ljude od kulta mnogih krivih bogova u vjeru u jednog istinitog boga — Alaha. ono 12 Isp. Ono što su oni smatrali herezom izgledalo je da se kosi sa najboljim ekonomskim interesima plemena Quraysh. . str. uvidio je da i njegov narod ne smije biti bez nje. I. koji je predstavljao aristokratski i uticajni umajadski ogranak plemena Quraysh. U toku perioda koji prethodi hidžri pada i dramatična isrd'14. Kada su novi članovi. Ibn-Hisham. trudeći se da svoje poslanstvo učini efektnim. I. Mingana. 39. 146 (tekst) — str. uglavnom iz redova robova i nižih društvenih klasa. 96 :1—5. str. 11 Bukhari. str. i slj. I. vol. počeli da popunjavaju redove vjernika. 7 Al-Bukhari. njihovim stopama pošle su još osamdeset i tri druge porodice. Mada on nikada nije ispovijedao islam. živim i uzbudljivim. vol. njegova žena. Iseljenici su našli utočište u zemlji hrišćanina Negusa. Oko tri godine prije hidžre. vol. kojima su oni od strane članova plemena Quraysh bili nepoštedno izloženi. vjesnik i prorok (nabi) Alahov. 6 :1 i slj. On je postao nadhir (Ko-ran. §ahlh (Bulaq. 51). 121. a strašna kazna u paklu očekuje one koji ih preziru. 6 Vi'di Ibrahlm Rif'at. 93 : 6—9. sada su se kao oružja borbe pokazala bezuspješna. bio uključen u službu Alaha. 97 :1. 67:26. bila je prva koja se odazvala njegovu pozivu. 2. jer je osjećao da je pozvan da ga izvrši kao vjesnik (rasul) Alahov. 175 (prev. ostao je do kraja čvrst u odbrani svoga bratića. jasne. uprkos privremenog gubitka mnogih svojih privr-ženika. vjerna Khadijah je umrla. tj. 50— 60. 11. 13 Ibn-Hisham. I. Mir'at al-Haramayn (Cairo. koji je bio određen da odigra vodeću ulogu u osnivanju islamske države. str. sure iz Meke. 143. str. Za vrijeme ovih teških dana progonstva. abu-Sufyan. 51:50. pt. Ir'osvetivši se novom pozivu. Kao hvalilac Gospoda i savjetodavalac svoga naroda. 615. Njegove prve objave. Bilo je potrebno pribjeći stvarnim progonima. L. Khadijah. 1908). 3. vol. Objave su neprestano »silazile«. među kojima je glavna bila porodica 'Uthmana ibn-(Affana. ostao je nepokolebljiv. 1925). Bar-Penkaye (Leipzig. vol. Isporedi Poziv Izaije. Uskoro je 'Umar ibn-al-Khattab.). Rezultat ovih novih mjera je selidba u Abisiniju dvanaest mekanskih porodica. 10 Koran. Ljudi su ga ismijavali. Muhamed je pridobio nekoliko obraćenika. isp. 1296). čuvara Ka-be. 1932). Nju su slijedili Muhamedov stričević Alija i njegov rođak abu-Bakr. on mu se predao svom dušom. snažne i impresivne. zahvaljujući uticaju svoga bratića Waraqah ibn-Nawfala. Vidi: Tor Andrae: Mohammed: sein Leben und sein Glaube (Gottingen. panteona mnogobrojnih božanstava i centra panarabljanskog hodočašća. str. ALAHOV PROROK zapovijedi. God. str. prijeteći svojim slušaocima čak i neposrednom propašću. ismijavanja i zadirkivan ja. 136—9. bile su kratke. čiji. a malo kasnije umro je i abu-Talib. 5 Sura. savjetodavalac i prorok sudbine. propovijeda i objavljuje novu vijest.

muslimani iz Medine. očevidno utirali put kod svojih neznabožačkih zemljaka takvom pretendentu kakav je bio Muhamed. petnaesto stoljeće. u muslimanskom svijetu. koji muslimani smatraju odmaralištem Buraqatrt. poslije Meke i Medine. U Medini su Jevreji. dvadeset milja južno od Medine ramazana mjeseca 624. Muhamed je dozvolio da dvije stotine njegovih sljedbenika izmaknu budnoj pažnji plemena Qura-ysh i da mirno umaknu u Medinu. postao je i ostao treći po svetosti grad. koji su se sada počeli zvati ansar (pomagači). H. Masablh alSunnah (Cairo. 118 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA noćno putovanje kada je. koji su iščekivali mesiju.n Karan. 124—9. str. rodno mjesto njegove majke. nego plansko iseljenje brižno pripremano u toku dvije godine. n. Pošto je učinio uzaludno propagandističke putovanje u Tajif. MUHAMED. 1926). Bukhari. str. julom). Pošto je tom prilikom Jeruzalem. 1318). Oko 620. pozvalo ga je da se posve preseli u Jatrib (Medinu). kojom se završava mekanski period a započinje medin-ski. On ih je slijedio i tamo stigao 24. II. Poslije dvije godine jedno izaslanstvo. pokazala se prekretnicom u Muhamedovom životu. 230. Sumderlamd (London. god. Sedamnaest godina kasnije je kalif 'Umar odredio mjesečevu godinu (koja počinje sa 16. kri-latog konja sa licem žene i paunovim repom.. 17:1. Prorok bio u jednom trenutku prebačen iz Meke u Jeruzalem. kažu. u Palestini. 169—72. prev. Yusuf u Zalaykha. što je prethodilo njegovu penjanju (mi'raj) do sedmog neba. Petersburg. str. kao službeni početni datum muslimanske ere17. al-Baghawi. i jedan ga španski naučnik15 smatra prvobitnim izvorom Danteove Božanske komedije. 4535. Mishkat al-Masdblh (St. Hidžra. svjedoči niz ozbiljnih nemira koji su se dogodili u augustu 1929. II. Vođa karavana abu-Sufyan naslutio je plan napada i poslao je ljude da traže pomoć iz Meke. i zahvaljujući 15 Miguel Asin. 156. pod vodstvom novog poglavice predusreli su jedan ljetni karavan na povratku iz Sirije u Meku. koji je već bio sveto mjesto za Jevreje i hrišćane. vol. nekoliko Jatribita. al. većinom iseljenika odigrala se u Badru. poslužio kao zemaljska stanica na MUHAMEDOVO PUTOVANJE KROZ NEBESKE SFERE Original u Džami. Or. ALAHOV PROROK . u kojoj se odigrala hidžra. i smatrajući da je njegova stvar u njegovom rodnom gradu izgubljena. čiji je centar bio jevrejski Zid plača u Jeruzalemu. god. nadajući se da će na taj način osigurati sredstvo za smirenje neprijateljstava među zavađenim plemenima Aws i Khazraj. on je ušao u novo obitava-lište kao visoko cijenjen i ugledan poglavica.Khatlb. otprilike od sedamdeset i pet ljudi. vol. sreli su se s Muhamedom na godišnjem skupu u Ukazu i zain-teresovali se za stvari o kojima je on govorio. god. 1898—9). 119 ovom znamenitom putovanju. Britski muzej. Da je sjećanje na ovo noćno putovanje (al-Isra3) još životvorna i pokretna snaga u islamu. septembra 622. Isla!m and the Divine Comedy. IV. ovo čudesno putovanje još je uvijek omiljena tema u mističnim krugovima Perzije i Turske. Tako se odigrala čuvena negira (hijrah) — u stvari. Koristeći se periodima »svetog primirja« i željni da pruže sredstva za život iseljenicima (muhajirun). vol. Bitka između pojačanog karavana iz Meke i Medinaca. ne »bijeg«. na kome je Muhamed putovao u pravcu neba. Napuštajući kao prezren prorok svoje rodno mjesto. pogodivši na taj način najvitalniju tačku u životu te trgovinske metropole. Vidovnjak i prorok u njemu sada ustupaju mjesto praktičnom političaru. e. uglavnom članova Khazraj plemena. Proroka postepeno zasjenjuje državnik. Uljepšavano kasnijim dodavanjima.

17—18 = Hitti. u Medini. str. i na tom mjestu. koja je na beduinsku mješavinu djelovala kao najne-viteškija stvar koju su oni ikada vidjeli. nacionalizacija islama. Muhamed povede protiv Jevreja. •^^f'^-i MUHAMED. 121 ALAHOV PROROK . ali njihov trijumf nije bio dugotrajan. ostali su njegova glavna karakteristika u svim kasnijim velikim osvajanjima. Badru i njegovim herojima. 22 Koran. H. Gubici i na jednoj i na drugoj strani iznosili su nekih dvadeset ljudi22. vol. I. probali su ponovo svoje mačeve sa Medincima. 627. Subotu je zamijenio petak. str. opsjedaći su se poslije jednomjesečnog opsjedanja povukli. Iseljenici su se tada naselili na plantažama datula postavši na taj način bezvlasnici23. Tada. 19 Konan. n. 23 Koram. ova bitka u Badru — Ghazwat Badr — postavila je temelje Muhamedovoj svjetovnoj vlasti. »saveznici« (al-ahzab). 21 Ar. 6 :10. str.. islam je prerastao u dno što je svijet uvijek priznavao da on jest — borbena državna zajednica. kharuiaq od perz. 353—6. 33 :9—25. Mas'uđi. Futuh.16 Možda od ar. 20 Isp. završila se potpunom pobjedom tri stotine muslimana oiad tisućom Mekanaca. Pleme banu-Qurayzah bilo je prvi. qiblah (pravac koga se treba pridržavati za vrijeme obavljanja molitve) zamijenjen je tako da je umjesto Jeruzalema25 uzeta Meka. ali ne i posljednji neprijatelj islama koji je bio stavljen pred alternativu da izabere ili apostaziju ili smrt. Kada je opsada završena. 34—5. Godinu dana ranije Muhamed je iz Medine poslao u progonstvo drugo jevrejsko pleme. 120 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA Zid hrabrom Prorokovom rukovođenju. ona je postala nešto više od državne vjere — postala je sama država. štaviše ranili i samog Proroka. Današnji Palestinci nazivaju plača »al-Buraq«. vol. Josef Horovitz u Der Islam. Dan. 7). naređeno je da se zovom sa minareta (ađhan) vjernici pozivaju na molitvu umjesto trubom i metalnom pločom. Mada sama po sebi nevažna kao vojni okršaj18. raspravlja o ovoj bitki. Salmana20. U toku ovog medinskog perioda postignuta je arabijanizacija. Po savjetu nekog perzijskog privrženika. str. borbu koja se završila ubistvom šest stotina sposobnih ratnika njihovog vodećeg plemena banu-Qurayzah i protjerivanjem ostalih. Muhamed je iskopao okolo cijele Medine jarak21. Neznaboštvo se još jedanput svrstalo u redove protiv Alaha.. pokazani u ovom prvom oružanom sukobu islama. poslije Badra.(1922). Duh stege i preziranje smrti. Ramazan je utvrđen kao mjesec posta. God. Sama pobjeda bila je protumačena kao božansko priznanje nove vjere19. munja. 629. Novi Prorok je potpuno raskinuo sa judejstvom i hrišćanstvom. 1256. banu-al-Nadlr24. Waqidi. koje su sačinjavali Mekanci sa Beduinima i abisinski plaćenici. I. Ljuti na ovu novinu u ratnoj tehnici. 2480. XII . 33 : 26—7. hodočašće 18 Al-Waqidi (+ 207/822—3) posvećuje više nego trećinu svog djela Maghazi. str. 53. vol. IX. Islam se 'oporavio i postepeno je iz de-fanzive prelazio u ofanzivu i njegovo širenje zauvijek je izgledalo osigurano. 15 Isp. str. kandan (taapaiti) preko aramejskog. barq. Jevreji iz Kej bar a bili su protjerani iz svoje plodne oaze sjeverno od Medine god. Car. str. »zato što su bili na strani saveznika«. (A. listina je da su Mekanci sljedeće godine (625) pod vodstvom abu-Sufyana osvetili u Uhudu svoj poraz. pričaju. 8 :42—3. Do sada je to bila vjera unutar države. 11—75. 17 Tabari. e. 3 :119. 178—83. 8 :29—30. 24 Baladhuri. Islam je izvojevao svoju prvu odlučnu vojnu pobjedu.

krajem januara 630 (A. Adhruh i al-Jarba' na jugu35. = Hitti. 1863). Ovim sporazumom se praktično završio Muhamedov rat sa njegovim suplemenjacima iz plemena Quraysh. Khalid ibn-al-Walid i 'Amr ibn-al-'As ('Asi). i slj. str. Ovakvo tumačenje zabrane još je na snazi30. 383. koja je tek bila u začetku. str. XXXI. Muhamed je u komadiće slupao mnoge idole. predodređeni da postanu dva silna mača borbenog islama. str. Pričaju da ih je bilo tri stotine i šezdeset. 40 = Hitti. 99. 32 The Holy Cities of Arabia. 66. Prvi je bio Ludoviko di Vartema iz Bolonje31 god. 1. Ovim je aktom učinjen presedan koji je imao dalekosežne posljedice. Ulazeći u njezino veliko svetište. 2 vol. i slj. a isto tako ozakonjeno je i ljubljenje Crnog kamena — predislamskog fetiša. stir. Baydawl. najinteresantniji je bio ser Ričard Berton (Sir Richard Burton) (1853)34. str. 1928). H. vol I. 35 Balfadh'UTi. 34 Personal Narrative of a Pilgrimage to el-Medinah and Meccah. 25. 35—6 = Hitti. Bez sumnje. str. Za vrijeme te godine dolazila su izaslanstva u velikom broju iz bliza i iz daleka da iskažu svoju privrženost vladaru — Proroku. s tim da plaćaju danak. zauzeće Meke bilo je završeno. 47. Koran 17 : 83. . H. Anvoar. A. 628. 416. vol.. 122 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Ova 9. i slj. (London. 1503. »Beduini su sirovinski materijal islama«. prev. Plemena i pokrajine koji ranije nisu bili poslali . Poslije dvije godine. koji se kasnije nazvao jizyah. i bez ijedne borbe zaključio mirovne ugovore sa hrišćanskim poglavicom Ajle (alAqabah) i jevrejskim plemenima u oazama Mak-na. koja se pripisuje 'Umaru. i odlomak koji je kasnije u suri 9:28 bio objavljen bio je tumačen kao da zabranjuje svim nemuslimanima prilaz k njemu. 1329). može se nagađati iz izreke. 30 Muhamimad Lafolb al-Batanuni. vol. str. po kojemu su na jednak način bili tretirani Mekanci i muslimani26. W. godina (630—31) naziva se »godina izaslanstva« (sanat al-wujud). I. 92. Stih je očigledno htio da zabrani samo politeistima da ne dolaze u blizinu Kabe u vrijeme godišnjih hodočašća. str. 59. 29 Ibn-Sa'd. Arabia Deserta and Arabia Felix.str. jer se islam zadovoljavao traženjem usmenog priznavanja vjere i plaćanja doprinosa za siromašne (zakah). Tom je prilikom. Muhamed povede hiljadu četiri stotine vjernika u svoje rodno mjesto i iznudi sporazum al-Hudaybiyah.10. Jones (Hakluyt Society. uzvikivao: »Istina se pojavila. a ono zbog vlastitih interesa. J. a laži je nestalo!«27 Sa narodom se postupalo osobito velikodušno'28. 28 Waqidi. 60—61. Između ostalih_ članova ovoga plemena. isp. Teško da se može s ovim isporediti ijedan trijumfalni ulazak u starim analima. Možda je otprilike u ovo vrijeme29 Muhamed proglasio teritorij oko Kabe zabranjenim svetim zemljištem (haram). kažu.u Kabu je ozakonjeno. Syria. dsp. al-Rihlah al-Hijazlyah (Cairo. a među posljednjim bili su Englez Eldon Rater (Eldon Rutter)32 i Madžar Julije German (Julius Germanus)33. God. Vidi The Travels of Ludovico di Varthema in Egypt. pt. 3S Allah Akbar (Berlin. Urođenici Jevreji i hrišćani uzeti su pod pokroviteljstvo islamske zajednice. 9. 3 vol. II. str. 1938). str. London. 1855—6). 2r> Baladhuri. nekako u ovo vrijeme bili su primljeni u članstvo velike vjere. (London. 8). Plemena su se priključivala ukoliko ne iz uvjerenja. na granici Gasana. Muhamed je postavio posadu u Tabuku. Kako je morao biti velik broj Beduina koji su prigrlili novu vjeru. Samo petnaestorici Evropljana hrišćana do sada je uspjelo da vide dva sveta grada i da spasu svoje živote. God. -7 Ibid. 31 On je proglasio netačnom rasprostranjenu 'evropsku legendu da Muhamedovo tijelo visi u zraku negdje iznad Meke.

koji je i sam nekoć bio ubogo siroče38. u principu braća. ALAHOV PROROK Iz medinske vjerske zajednice razvila se kasnije velika islamska država. 9 :60. Muhamed je. Protuzakonito je. koje sadrže. neke iz ljubavi. Neka vrsta islamskog mira (Pax Islamica) bila je uspostavljena u Arabiji. Pleme Tayyi' poslalo je poslanike. vršio i ovu zemaljsku vlast. Ovo je bio njegov posljednji dolazak i zbog toga je i nazvan »oproštaj no hodočašće«. jednim potezom. Njezino neznaboštvo uzmicalo je ispred plemenitije vjere i višeg morala. Sto se tiče propisa u vezi sa postupanjima sa robovima. 1922). Ova nova zajednica emigranata i privrženika bila je zasnovana na vjerskoj bazi kao Alahova zajednica (Ummat). koje se tiču ženidbe i razvoda braka. kao što se i dan-danas sastoje sve staromodne kuće u Arabiji i Siriji. On je uzeo oko dvanaest žena. Ljudi. na j glavni ja veza arapskog srodstva. Arabia (Oxford. god. Sa Khadijom je imao velik broj djece. Tri mjeseca poslije njegova povratka u Medinu. Između njih najviše je volio A'ishu.« 38 Koran. Ono malo imovine što je ostavio smatrao je državnom svojinom. siročadima. pored vjerskih odredbi o postu. slavne Alijine žene. on je iznenada obolio i. koga mu je rodila Marija. Hadramauta i Jemena. ratnim zarobljenicima i neprijateljima. 4 :40. ni ma kakve hijerarhije. postupanja sa robovima. 1925).izaslanstva učinili su to sada. veza zasnovana na plemenskom srodstvu. još i društvene i političke uredbe. Činilo se da je Arabija. tj. svi su. Hogarth. 52. mladu kćerku abu-Bakra. Na taj je način. 93 :9. sve vrijeme dok je živio. juna 632. vidimo da ih je propisivao naročito dobrohotan čovjek. Ovo je bio prvi pokušaj u istoriji Arabije da se stvori jedna društvena organizacija više na vjerskoj nego na krvnoj bazi. 2 :172. Cesto se mogao vidjeti kako sam sebi krpi odjeću. koju svaki drugi državni vladar vrši. Muhamed je provodio skroman život u kući od ilovače. za svakog od vas da prisvoji sebi išta što pripada njegovu bratu ukoliko mu taj brat nije to dao drage volje38. hrišćanka Koptkinja. nijedno. koja se sastojala. bez obzira na plemenska srodstva i stare prijateljske veze. isto kao i u danima kada je bio nepoznat i neslavan. trebao je . u najmanju ruku. str. vjerskom vezom. Vođa molitve. pored svojih duhovnih funkcija. koja se do tada nikada nije pokorila volji jednoga čovjeka. 24 :33. ni ma kakve centralne crkvene vlasti. imam. Cijelo vrijeme bio je nadohvat svome narodu. Alah je bio personifikacija državne vrhovne vlasti. poslušajte moje riječi i uzmite ih srcu! Znajte da je svaki musliman brat svakom drugom muslimanu i da ste vi sada jedno bratstvo. Nijednog čovjeka koga je bilo koji dio ljudske rase smatrao savršenim čovjekom nisu tako pedantno oponašali37. bio je njegov zakoniti zamjenik i vladar na zemlji. Vidi Robert Roiberte The Social Laws oi the Qoran (London. umro je 8. 218—19. nejačadima i potlačenima. davanju milostinje i molitvi. Unutar ove zajednice. Kao takav. nije ga nadživjelo. ipak je njegov svakodnevni način života uspostavio norme kojih se danas pridržavaju milijuni ljudi i svjesno im podražavaju. Njezina džamija bila je njezin javni forum i vojničko vježbalište. Desete muslimanske godine Muhamed je na čelu godišnjeg hodočašća trijumfalno ušao u svoju novu vjersku prijestonicu Meku. izuzev Fatime. bili sada. a to su isto učinila i plemena Hamdan i Kindah. sklona da njom upravlja Muhamed i da se uključi u njegov novi plan. Nova zajednica nije smjela imati klera. žaleći se na strašnu glavobolju. bila zamijenjena novom. G. od nekoliko soba koje gledaju na dvorište i u koje se može pristupiti samo s te strane. »Bez obzira da li ozbiljan ili beznačajan i nevrijedan. Ovo su Prorokove riječi u njegovom slavnom govoru prilikom »oproštajnog hodočašća«. Njegov Prorok. Muhamed je gorko oplakao gubitak svog mladog sina Ibrahima. 37 D. Medinskom periodu Prorokova života pripadaju duge i opširnije sure u Koranu. prema tome. I na zenitu svoje slave. druge zbog političkih razloga. 123 MUHAMED. Oni su dolazili iz Omana. kao i mjesto zajedničkog kulta.

kojima je bilo naređeno da štite jedan drugoga protiv čitavog svijeta. čije porijeklo mi znamo i čiju istinoljubivost. On nam je. Kontrast između starog i novog poretka živo je opisan apokrifnim riječima koje su stavljene u usta Ja'fara ibn--abi-Taliba. mudrosti i teologije. 219. mnogo poslije abisinske migracije. tako da su jači među nama gutali slabije. koji smo štovali idole. Nalbatejci su imali jedno asntiibakhovsko božanstvo. da lišavamo siročad njihovih zakonitih prava i da loše govorimo o nevinim ženama. koji nemaju nikakve objave. i njega jedinog štujemo. Ibn-Hisham. sitr. 41 Post je bio naređen u medinskom periodu. zapovjedio da se molimo. 2 :179. Tafslr. objašnjava T®t>aird. On nam 38 Ilbn-Hisham. Muhamedu ipak treba zahvaliti za knjigu koju danas osmina čovječanstva smatra za utjelovljenje svega znanja. da se držimo svojih porodica i da se uzdržavamo od činjenja zla i prolijevanja krvi. III. 183. 143. glasnika i tumača muslimanskih iseljenika u Abisiniji. On je položio temelje carstvu kojemu je bilo namijenjeno da u skoroj budućnosti obuhvati unutar svojih prostranih granica najljepše pokrajine tadašnjeg civilizovanog svijeta. 969. Waqidi. Vino (khamr. koje je skoro jednako bilo privlačno. odanost i neporočnost mi priznajemo. da vratimo drugima ono što im dugujemo. On je bio taj koji nas je okupio oko Alaha da ga ispovijedamo kao jedinoga. Medinska općina bila je u minijaturi kasnija islamska zajednica.) i kockanje — pored žena arabljanskom srcu dva najdraža uživanja — uklonjeni su jednim stihom39. str. gledalo se prijekim okom. On nam je. 40 Isp. On nam je zabranio da činimo preljube. Tako je bilo naše stanje sve dok među nas Alah nije poslao vjesnika. toao čovjeka među arabljaoiskim'politeis'tima. stvorio od bezizglednog i ne mnogo obećavajućeg materijala narod koji nikad prije nije bio ujedinjen. Ja'far je rekao Negusu: Mi smo bili jahilivah narod. što suni'tski (pravovjerni) muslimani tumače »nepismen«. hranili se uginulim životinjama (mavtah)40. isp. 5 :92. Sam neuk čovjek42. povrh toga. 433—4. takođe. 62 : 2) izraz upotrebljava kao da je u opreč . Iz Medine se islamski teokratski sistem vladavine proširio po cijeloj Arabiji i kasnije je rasprostranjen po većem dijelu zapadne Azije i sjeverne Afrike. a da odbacimo sve vrste kamenja i idole koje smo mi i naši preci umjesto njega štovali. Svi Arabljani koji su ostali neznabošci bili su van okrilja.takođe da bude glavnokomandujući u vojsci vjernika. ogrezli u nemoralu. 39 Karam. 42 Koransko ummi (3 :19). 3 : 68—9. da dajemo milostinju (zakah) i da postimo41. 124 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA je naredio da štujemo jedino Alaha i da s njim ne dovodimo u vezu nijednog drugog. str. u zemlji koja je dotle bila samo geografski pojam. da krivo svjedočimo. 2 :168. naredio da govorimo istinu. Koran. od aram. On je osnovao vjeru koja je u ogromnim prostranstvima zamijenila hrišćanstvo i judejstvo i koja još polaže pravo na privrženost jednog -dobrog dijela ljudske rase. str. vol. U toku kratkotrajnog ovozemnog smrtnog života Muhamed je. ostavljali svoje porodice i kršili ugovore o uzajamnoj zaštiti. Na pjevanje. Koraoi. Islam je zbrisao prošlost. skoro izopćenici i izvanzakonici. Kritički naučnici ističu da se u Koranu (7 :156.

str. Odlomci »sa rebara palminih listova i sa tablica od bijelog kamenja i iz duša ljudi«1 skupljeni su ujedno i sačinjen je tekst. 8 Arthur Jefferv. 651. str.:->'• POGLAVLJE IX i • KORAN. uglavnom. 246. koji je ranije bio Muhamed o v sekretar. Savremena nauka ipak misli da abu-Bakr nije nikad napravio službenu recenziju i smatra da je 'Uthman našao nekoliko prijesto-ničkih rukopisa u Arabiji. II. koji je primijetio da izumiru pamtioci (huffaz) Korana. 51. New Researches into the Composition and Axegesis of the Koran (London. treba da znači čovjeka nesposcona da čita sveta pisma nanije objavljenih vjera. 1937). abuBakr. Zadaća je povjerena Zayd ibn-Thabitu iz Medine. Hantwig Hirschfeld. koja su se razvila zbog nedostatka samoglasnika i dijakritičkih znakova3. 138. 309—10. uz pomoć učenog ibn-Mujahida. Podjela sura (koranskih poglavlja) mehanička je. Siriji i Iraku sa različnim čitanjima. vol. VIII. prema tome.nosti s ahl al-Jcitab (narodi pisana) i. ibn-Muqlah i ibn-'Isa. 85:21—2)4. naredio je da se njegovi razbacani dijelovi skupe. vol. Mishkah. 56:76—9. • •'-S ' ' l 126 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA . l—10. nastala zbog manjkave prirode kufijskog pisma. koji je tada bio na čuvanju kod Hafse. iz sure 25 :6 da se naslutiti da je Muhamed znao pisati arapska. IbnMujahid je priznao kanonskim sedam čitanja. 'Uthman je zato postavio god. 'Uthman je proglasio ispravnim medinski kodeks i naredio da se svi drugi unište. 1902). sec. Za vrijeme 'Uthmanova Kalifata (644—56) pojavila su se različita čitanja u tadašnjim tekstovima. Po muslimanskom mišljenju. 235. pit. . str. in a • ?d^0$Mm W^ . prema redu njihove dužine. str. istog Zavda za predsjednika revizione komisije. Konačan tekst su utvrdila dva vezira. Napravljene su tri kopije ovog teksta i poslate u tri vojna logora u Damask. 933. I. .. koja su. •limarove kćerke i jedne od Muhamedovih udovica. 396. Vida: Versajski ugovor. ALAHOVA KNJIGA Sljedeće godine poslije Muhamedove smrti. II. 2 Kažu da su ovaij primjerak -turske vlasti poklonile caru Vilimu II. Originalni rukopis nove verzije čuvan je u Medini2. i slj. Abu-Bakrov primjerak. prema tome. Basru i Kufu. dok su sve druge bile uništene. * Vidi Baydawi. im . prema ortodoksnom mišljenju. kojih ima oko devedeset i pripadaju 1 Khatlb. na preporuku 'Umara. 43:3. Nije. god. Mekanske sure. m. nadahnut samo smisao nego i svaka riječ i svako slovo.. Koran je Alahova riječ koja je Muhamedu preko Gabrijela upućena iz nekog prototipa koji se čuva u sedmom nebu (sur. poslužio je kao osnova. MateriaHs for the History oj the Text of the Koran (Levden. 343. isp.

Dnev. 33:48. Priča o Josipu ispričana je na vrlo interesantan i 5 Isp. one sadrže pravila koja zabranjuju vino. Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji s izuzetkom nekoliko čisto arabljanskih priča koje se odnose na •Ada. siročadima i strancima (4:2. sur. 7 Sur. većinom su kratke.periodu borbe. ALAHOVA KNJIGA 127 realističan način. u Novom zavjetu (Jas. 3 :61) i osnivačem Kabe (2 :118 i slj. Ostale dvadeset i četiri sure. Job i Jona (čije ime nosi sura 10). Talmudu i drugim nekanonskim jevrejskim djelima9. da poduče kako je bog u ranija vremena uvijek nagrađivao pravednike.. KORAN. također je kćerka 'Imrana i sestra Aaronova10. »koje su objavljene« (unzilat) u periodu pobjede. 2 : 23) i Koranu (4 :124). nasljedstvo i oslobođenje robova. Pored toga. Saul. Haman (Haman).. etičke dužnosti čovjeka i predstojeća plata. 21:52 i slj. Njihove omiljene teme su: postojanje jednoga boga. Između ličnosti Starog zavjeta osobito se ističu: Adam. Lot. a sura 14 nosi njegovo ime). Noa. 24:33) naj-humaniji dijelovi islamskog zakonodavstva. Ivan Krstitelj. osvetu. imaju svoje paralele u midrašu. 41 :8. 2. 70 : 29—30. priča o Abrahamovu odazivu na poziv jednog istinitog boga (sur. npr. građanskog i krivičnog prava. zatim . lihvarenje. Njihova svrha nije da ispričaju priču. David. preljub. Dva posljednja imena se obično spominju zajedno. Oslobađanje robova je naročito naglašeno kao djelo koje se najviše sviđa bogu i smatra se kao okajanje mnogih grijeha. vatrene. musliman (sur. a Sodoma osam puta. 18 :82 i slj. 4 i 5 sadrže većinu ovog zakonodavnog materijala. Moj sije (čije se ime susreće u 34 različite sure). gdje izgleda da je on obdaren božanskim (punomoćijem. Isusova majka. 4 :124. 16:73.. 8 U medinskim surama Abraham postaje hanif. on se citira u Starom zavjetu (Iz. Ahasverov . Isus (Isa) i Marija. 3. kao što je. jasno aludira na Aleksandra. i druge dvije koje aludiraju na Aleksandra Velikog (Iskandar dhu-al-Qarnayn)7 i »Sedam spavača« — sve su one samo ukratko spomenute. 3 : 60). 8 :5. Sve ove priče imaju didaktički cilj. Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta (Pentateuhom) nego i s jednim drugim dijelom Biblije. 4:3)5 više ograničavaju nego preporučuju praksu poligamije. 8 Stihovi u ovoj suri 'koji govore o svjetlosti odaju Zaratustrov uticaj. duhovnim ipretkom islama (sur. 20:7). 40. Za najuzvišeni]e stihove Korana uzimaju se stihovi sure 2:172. 256. Ishmael. oštre. krađu. Ilija. usplamtjele po stilu i pune proročanskog duha. »vlasnike slona«. post. većinom su duge. Kao »prijatelj« Jbožja. nego da propovijedaju neku moralnu pouku. 2:229) zaslužuju najveće zamjerke. Kritičari smatraju da odredbe koje se odnose na razvod braka (4:24. njegovi atributi. Thamuda i Luqmana. Sure 2. Marija.. Josip (kojemu je posvećena sura 12). a da su one koje govore o postupku sa robovima. obilne riječima i bogate zakonodavnim materijalom. koje se odnosi na ubistva. brak i razvod. veliki potop osam puta.). svinjetinu i kockanje. a kažnjavao grešnike. npr.)..finansijske i vojne uredbe u vezi sa davanjem milostinje (zakdh) i svetog rata (jihdd). Salamon. Abraham8 (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura. koje se nazivaju medinske (blizu trećina čitavog sadržaja Korana). Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta. Cesto citiram bračni propisi (sur. U stvari.. U njima su izložene teološke dogme i ritualni propisi koji se odnose na javnu molitvu. Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija. u suri 246. BI ješci stare rječitosti i proročanske iskre pojavljuju se ovdje-ondje u medinskim surama kao. Dan. 21. hodočašće i svete mjesece. Varijante ovog i drugih sličnih primjera. On se smatra Miuhamedovim idealnim predšaisniilkoni.

ova knjiga još važi kao osnov cijelog nastavnog plana. 11 Estera. štaviše. 9:110 i Mat 7:24—7). to je udžbenik iz kog praktično svaki musliman uči čitati arapski. stihovi (6. Komparativno proučavanje naprijed navedenih koranskih i biblijskih priča i takvih paralelnih odlomaka kao što su oni koji se ovdje navode ne odaje doslovnu ovisnost: sur: 2:44—58 i Djel. između redaka napisanih slobodnih prevoda 6 Vidi The Legacy of Israel. što se ni u kom prevodu ne može reprodukovati bez gubitka i oštećenja. Vri jedno je napomenuti da vjerovatno arapski oblici imena ličnosti Starog zavjeta dolaze uglavnom više posredstvom sirijskog (npr. 128 koje su izvršili muslimani na više jezika. ap. 56:8—56). 18:20. 9:27. ben-galski. 4. urdu. i sur. Ps. 6:24. 53:45 i I Sam. sur. 23:3 i Mat. 42:19 i Gal. 17. E. 5:6—21. 10 Sur. koja je snažna i živa riječ. namijenjena je za čitanje naglas i mora se slušati u originalu da bi se mogla ocijeniti. 6:3. R. Njegov književni uticaj može se . 21:36.934). 10:72 i 2 Pet. Njegova dužina iznosi četiri petine arapskog prevoda Novog zavjeta. 12 Sur. Njena najveća snaga leži u njezinim rimama i retorskoj snazi. 5:49 i Knj. samo je jedna strana priče. jeste sluga Faraonov12. 3:43). U takvoj jednoj školi kakva je al-Azhar. 129—71. 4:28. kada govori u kolijevci (sur. pon.. 19:24). 53:39—42 i Ezek. sur. 1928). Ovo neizmjerno poštovanje prema knjizi dostiglo je vrhunac u kasnijoj dogmi da je to »nestvorena riječ« božja. Izvjesna čudesna djela koja se pripisuju djetetu Isusu. Sama riječ Koran (Qur'an) znači glasno čitanje.. 17:23—40 i Izl. Vjerski uticaj. Bevan i C. odjek »Logos« teorije15. sur. on je najčitanija knjiga koja je ikada bila napisana. Sama slika mogla je nastati pod inspiracijom hrišćanskih minijatura i mozaika koji su predstavljali rajske vrtove s anđeoskim figurama. Mat. 48:29 i Mark. npr. Drugi koji imaju upadnu sličnost su sur. marathi. Jedina očita paralela sa ma kojim sadrž€fjem svetih perzijskih knjiga može se naći u slici neba i pakla. pravnu nauku i nauku uopće različitim aspektima jedne te iste stvari. Ilyas.236). Koran je preveden na nekih četrdeset jezika13. 24:4. 39:30 i Mat. 3:182 i Heb. Ova knjiga. 26:14. 10:73. čitanje. Anđeli su bili tumačeni kao da predstavljaju mladiće i djevojke. 19 :16—29. 28 :38. čija se kopija nalazi u kasnijim spisima Parsa. 92:18 i Luk. i sur. neautorizovanih. 53:49 i I Sam. 6:7—9. Jedini odlomak koji se može smatrati direktnim citatom je sura 21:105. sur. i slova (323. i »deva i igla« (sur. 40 : 38. 29:57. 2:7.miljenik11. 3:41) i pravljenje ptica od kala (sur. str. 21:23—7). Noah) i grčkog (npr. 4:16. 16:28) očigledno predstavljaju stare se-mitske poslovice i izreke. Sa najvećom savješću su izbrojene riječi (77. u kaden-cama i ritmičkim izmjenama glasa. 4:8. 2:273 i Mat. Siioger (Oxford. jer pored njegove upotrebe u bogoštovlju. 20:2 —17. uključujući perzijski. isp. Sve u svemu. sur. Koran postaje naučni priručnik. 21:104 i Iz. međutim. uključujući i Injil al-Tufullyah. Yunus. sur. 3 :1. 3 :31—10. Nuh. razgovor. i »svaka duša okušaće smrt« (sur. sur: 36:53 i I Tim. Zak.621)14. 7:36—53. zajedničke Hebrejima i Arapima. sur. naslikanoj četkom zamočenom u materijalističke boje (sur. 2:9. koji on vrši kao osnova islama i kao najveći autoritet u duhovnim i etičkim stvarima.« I dan-danas se može često vidjeti musliman kako s ulice diže komad papira i brižno ga meće u rupu u zidu da slučajno nije na njemu napisano Alahovo ime. Takvi stihovi kao što su oni koji govore »oko za oko« (sur. ima. pon. sur. Elias. Pošto muslimani smatraju teologiju. sur. »Neka ga niko ne dodirne ko nije čist16. sur. i »kuća sagrađena na pijesku« (sur. 24:50 i Zak. najveći muslimanski univerzitet na svijetu. ne postoji nijedan autorizovan muslimanski prevod na strane jezike. udžbenik za sticanje slobodnog obrazovanja. 6:7. izid. Mada je Koran najmlađi među epohalnim knjigama. 7:38 i Mat. Osim službenog prevoda na turski jezik. Jonah) nego direktno iz hebrejskog. 2:6. 11:41. javanski i kineski. 37:9. Paralele između Matije i mekanskih sura izgleda da su naročito mnogobrojne. izl. 21:20 i Otkr. 2:5. podsjećaju na slična djela koja su zabilježena u Apokrifnim evanđeljima. sur.

56 : 78. vjerske dužnosti).. jer se i u Iraku i u Maroku. 22—30. 19 Sur.. I stvarno. . Marmaduka Piiktola (Pickthall) (1920) vrlo je uspio. • ISLAM. pa je po shvatanju mnogih srednjovjekovnih evropskih i orijentalnih hrišćana važio više kao heretička hrišćanska sekta nego kao posebna religija. 1141). nema nijednog drugog boga osim Alaha.«2 Iman sadrži vjeru u boga i njegove anđele. jednako kao i u Siriji. U tretiranju osnova svoje vjere muslimanski teolozi prave razliku između iman (religijsko vjerovanje). Sejlov (Sale) prevod (1734.. VJERA POTClNJAVANJA VOLJI ALAHOVOJ POGLAVLJE X Od tri monoteističke vjere koje su se pojavile kod Semita. ikoji je obezbijedio usluge trojice hrišćanstkih naučnika i jednog Arapina. U Muhamedovo vrijeme nije bilo nikakvog prvorazrednog proznog djela na arapskom. Na engleskom prvi prevod se pojavio god. U svojoj Božanskoj komediji Dante upućuje Muhameda u jedan od nižih slojeva pakla. u Veneciji Aleksandar Raganini. ali je prevod izvršen sa francuskoga. prevod je izvršio Sieur Du Ryer.. 1649. Koran je bio.ocijeniti pri pomisli da se samo zahvaljujući njemu razni dijalekti arapskog jezika nisu raspali u posebne jezike kao što je bio slučaj sa romanskim jezicima. I*T rovana njegove »knjige« i njegove vjesnike i u posljednji dan. s druge strane. 14 Ima i drugih brojanja. . god. . ipak. Kaba i pleme Quraysh bili su odlučujući faktori ove nove orijentacije. Dok danas Iračanin samo uz malu poteškoću potpuno razumije govor Marokanca. Njegova rimovana proza postala je norma koju svaki današnji konzervativni arapski pisac nastoji savjesno imitirati. svugdje vjerno čuva i njeguje. 15 Isp. Ričard Bel (Richard Bell) (1937—9) pokušava da da kritioko preuređenje stihova. Posl. a.) s arapskog originala je parafraza u kojoj se osjeća uticaj latinskog prevoda Maračija (Manracci) Refutatio Alcorani (1698). «Zakon božji (din) je islam. i . 13 Prvi prevod na strani jezik izvršen je na latinska pad pokroviteljstvom Časnog Petra. islam Korana je na j karakteristični ja i bliža judejstvu Starog zavjeta nego hrišćanstvu Novog zavjeta. ima mnogo srodnosti i s jednim i s drugim. i do danas je ostao. Iv. Postepeno se islam razvio u neovisan i poseban vjerski sistem. Njegov jezik je ritmičan i pun retorike. opata iz Klinija (ča. uzor proznog djela. . najraniji. ne osjeća nikakve poteškoće da razumije njegov pisani jezik. 1:1. i 1499. Rodvelov (Rodwell) (1861) prevod ima hronološlki red sura. Palmerov (1880) pokušava da ireprodukuje orijentalni okus. hoteći da pobije islamsko vjerovanje. prema tome. Najranije arapsko štampanje Korana izvršio je između 1485. ikoji je preveden s arapskog originala. u . 'ibadat (bogoštovni čini..8.. U Imdnu pojam boga zauzima na j uzvišeni je mjesto. Njegova prva i najveća dogma je la ildha illa-lLdh. . klasični jezik. koji je izrađen po uzoru na Koran. sa svima onima »sijačima skandala i raskola«. On. Novi engleski prevod izvršen je da se zadovolje svi oni ikoji žele da se 'upoznaju sa 'turskim ispraz nostima«. ihsan (pravična djela). preko devedeset posto muslimanske teologije . što sve sačinjava din (vjera)1. (London) pod naslovom The Alcoran of Mahomet. Arabiji i Egiptu. ali nije poetičan.

Muhamed je samo ljudsko biće čije je jedino čudo i'jdz Korana5. On sadrži konačnu objavu (sur. str. Najteži i jedini neoprostiv grjeh je shirk. 96—7. 16:3—17. on je stvoritelj (sur. On nije »stvoren«. 3 Al-Ghazzali. Ona se ogleda u praktičnoj i djelotvornoj prirodi njezina osnivača. (Cairo. Pripisivanje mnoštva božanstvu Muhamedu je izgledalo najodvratnije djelo i u medinskim surama se politei-stima neprestano prijeti posljednjim sudom (28:62. 6:114—15). 48:29). On ima devedeset i devet uzvišenih imena (al-asma' al-husna3. sa njegovim jasnim i zanosnim vjerovanjem u vrhovno upravljanje jednog transcendentalnog bića. i slj. Samoubi-stvo je rijetko u muslimanskim zemljama.). Ispovijedanje njegovog jedinstva dobi ja najpregnantniji izraz u suri 112. skriptu4 C. što nije poznato kod sljedbenika drugih vjera. on odgovara Hermesu iz grčke mitologije. London. Svi ljudi i svi zli duhovi ne bi bili u stanju da u zajednici proizvedu nešto nalik na njega (17:90). 49:14) vjera »potčinjavanja« i »predanja« volji Alahovoj.. 17:107—8. U svojoj nauci o anđelima islam daje najistaknutije mjesto Ga-brijelu (Jibril). 21:98. 48:15. Tonrey. P — Istorija arapa 130 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA vedeset i devet bobaka. 6:59—62. . prema tome je najveći. 102. Islam je (sur. posvećenje i »apostolsko nasljedstvo«. 1324). 2 Koran. 11). dodavanje i povezivanje drugih bogova s jednim pravim bogom (4:51. Cureton. sur. Međutim. isp. i slj. Po koranskom teološkom sistemu. folkloru i narodnom vjerovanju. Od svih čudesa on je najveće. Svaki koranski citat uvijek ima za uvod »Alah kaže«. 12. I. 3 :17. prema tradiciji. koji je takođe »duh svetosti« f!6:104. al-Maqsad al-Asna. 2:81) i »vjerni duh« (26:193). 2:100—101. 158). u njoj ima malo teoloških zamršenih i zapletenih pitanja. leži glavna snaga islama. U ovom nekompromisnom mo-noteizmu. 7:157. izd. str. d slj. savjetodava-lac (35:22) svoga naroda. Kao vjesnik vrhovnog božanstva. 7:179) i isto toliko atributa. Ne nudi nikakav nedostiživ ideal. Bog je najveća stvarnost. 59:23—24). 3:1). On je jedini pravi bog. 97:1. on je prije svega postojao. 46. Potpune muslimanske brojanice (tespihe) imaju de1 Isp. Druga dogma u Imanu govori o Muhamedu kao Alahovu vjesniku (rasul) (sur. 56:76—9.govori o Alahu. Po svojoj fonetskoj i grafičkoj reprodukciji i po svom jezičkom obliku Koran je identičan i podjednako vječan kao i njegov nebeski prototip (sur.. 3:25—7). 90. The Jewish Foundation of Islam (New York. nosiocu objave (2:91)6. 44:2. on je obdaren božanskim dahom. sur. 116). 2:27—8). 28:51. vol. Atributi (sijat) njegove moći i veličanstva zasjenjuju atribute njegove ljubavi (sur. 6:125. Koran je Alahova riječ (kalam. očigledno je bio čin koji je Muhamedu priskrbio naziv za novu vjeru4. pokušaj žrtvovanja sina od strane oca. al-Milal w-al-Nihal. al-Shahrastani. ona nema mističnih sakramenata ni svećeničke hijerarhije koja za sobom povlači rukopoloženje. Potčinjavanje Abrahama i njegova sina najvišoj kušnji. Njegovi vjernici uživaju u svjesnom zadovoljstvu i pokoravanju volji božjoj. 9:6. 1842 —6. Masdblh. C. nepromjenljiv (2:256. koji odgovaraju njegovim imenima. II izd. posljednji iz dugog niza proroka čiji je on »žig« (33:40). Njegov prorok (7:156. 5:5. koji je izražen riječima aslama (sur. Baghawi. 85:21—2). 1933). 37:103). Po Muhamedovu mišljenju »sljedbenici objavljene knjige«. i slj. Njegova je vjera prevashodno praktična. Grijeh može biti ili moralni ili ritualni. str. str. on je sveznajući i svemogući (13:9—17. 27.

4:46 izgleda da ukazuje da je ograničenje i kasnija zabrana ... a one su i posljednje koje se izgovaraju na čovjekovom grobu. al-Suyuti. pretpostavlja uskrsnuće tijela. podne. Termin za ritualnu molitvu. Muhamed je Alahov vjesnik). morala je biti neorganizovana i neofici-jelna. Vidi ibn-Hazm. 1926). 85. str. d slj. 10—14. vol. 219.. One se javljaju i u mujezinovom pozivu na molitvu. Budući život. Ispovijedanje na tzv' Pet stubova (arkdn) islama. VJERA POTĆINJAVANJA ALAHU 131 raristi7. 18:20) i na »neizbježni« (69:1—2). I. 30:56). osoba je nominalno musliman. post. saldh. Zajednička molitva (2:239) najkasnije je naređena. str.Fasl fi al-Milal w-al-Ahwa' w-al-Nihal. do pet molitava došlo se kompromisom nakon što je Alah zahtijevao 7 H. Prema al-Bukhariju10. 7. sur. 30:16—17). 1347). L'Islam: croyances et institutions (Beirut. na »dan« (24:24—5. 24:57". al-Itqan f i (Ulum alQur'an (Cairo. • Isp. 81 :19—20. Na to ukazuje njegova arapska ortografija (sa jednim wdw). sa tjelesnim mukama i fizičkim uživanjima. str. Stvarnost budućeg (zagrobnog) života istaknuta je čestim pozivanjem na »sudnji dan« (15:35—6. 18 :23—33. Islam se.5 Ljepotu njegove kompozicije čini njegov čudesni karakter. L. 13 :27—30. Ako je molitva postojala prije islama. Ps. str. 17 :87—96. 6 Ova sura sadrži jedinu sigurnu tvrdnju da je Gabrijel bio posrednik objave. 17. sažeto je izloženo u dvostrukoj koranskoj formuli la ildha illa-l-Ldh. 53 :5—7. 31:32). 5:9—9) nije bila ustanovljena sve do medinskog perioda. na »dan uskrsnuća« (22:5. kako je naslikan u Koranu. 55 :17. Mada je preporučuje jedna ranija sura (87:15) i zahtijevaju izvjesne mekanske objave (11:116. vol. Lammens. Muhammadun rasulu-l-Ldh (nema boga do boga. i str. 2 Molitva ^ vJernika muslimana se očekuje da pet puta8 dnevno okrene svoje lice prema Meki i da izgovori propisanu molitvu. ISLAM. zahod sunca i smrkniuće. aramejska je pozajmica. Čitava jedna sura (75) nosi naslov Uskrsnuće (al-qiydmah). hrišćani i Jevreji. Pet stubova' Vjerske dužnosti ('ibdddt) muslimana temelje se 1. Prihvati li se formula jednom i ponavlja li se. na »sat« (15:85. mada neki komentatori sure 98:5 zastupaju drugačije mišljenje. Knj. isp. 1925). 17:80—81. 9* 132 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pedeset prilikom Muhamedove posjete na njegovom noćnom putovanju u sedmo nebo (sur. sredina popodneva. ritualna molitva sa propisanim brojem od pet odvojenih i posebnih molitava na dan i potrebnim stanjem vjerske i ritualne čistoće (2:239. Molitva je drugi stub vjere. prvi stub. zadovoljavao usmenim ispovijedanjem vjere. tj. 4:46. 10 Sahlh. II. Najuzbudljiviji dijelovi Korana obrađuju eshatologiju. al. L. 8 Svitanje. I između ova dva događaja ove se riječi najčešće ponavljaju. 82:17—18). 116—25. 62. Ovo su prve riječi koje dopru do ušiju muslimanskog novorođenčeta. nisu možda bili uvršteni u politeiste. 17:1). uglavnom. vol. vjere Ispovijedanje vjere (shahadah). Koran. koji se više puta u jednom danu ponavlja sa vrha minareta. III (Cairo. Pogled na muslimanski svijet iz ptici je perspektive za vrijeme molitvenog sata (ne osvrćući se na razliku prouzrokovanu geografskom dužinom i širinom) pružio bi prizor jednog čitavog niza koncentričnih krugova vjernika kako se zrakasto širi od Kabe u Meki i pokriva površinu koja se neprestano širi od Sijera Leone do Kantona i od Tobolska do Kejptauna. Sur. isp.

Vjernik treba da je u stanju zakonske čistoće (taharah). Naređuje se uzdržavanje od svake hrane i pića od svanuća do zalaska sunca (sur. 8:47). ali u njegovom kasnijem razvitku na njega je uticala hrišćanska nedjeljna služba božja. 50:38—9). koju govori predvodnik (imam). koji se često ispoređuje s Očenašem. 2:181) i dobijena bitka kod Badra.upotrebe vina moglo nastati zbog potrebe oslobađanja božje službe od pretjeranih nereda.-*. zekat je bio ponovo ostavljen savjesti muslimana. a upotreba arapskog jezika kao izražajnog sredstva za njega je neminovna. 5:63) i obavezna je za sve odrasle muškarce. Ona je u njima razvila smisao za društvenu jednakost i svijest solidarnosti. Čak ni vojničke plate nisu se izuzimale. Dvaput zaslužnija je svojevoljna ritualna molitva koja se obavlja noću (tahajjud 17:81. Jednostavni i pun značenja jatihah. 2:192).). vjernik musliman dnevno ponavlja oko dvadeset puta. jednostavnosti i redu on je nenadmašiv kao kolektivni bogoštovni običaj. koja je dobrovoljna i podrazumijeva davanje milostinje uopće. podizale džamije i podmirivali vladini troškovi (sur. U svom stereotipnom obliku molitva nije toliko traženje i ponizna molba11 koliko spominjanje Alahovog imena (62:9—10. 2:216—17. nepropisanu i privatnu ili individualnu molitvu. Po svom dostojanstvu. Ona je unaprijedila ono bratstvo zajednice vjernika kojim je vjera Muhamedova teoretski zamijenila krvna srodstva. J. Kao disciplinska mjera. uključujući novac. prema Pliniju12. ova je zajednička molitva morala imati velik značaj za gorde i individu-alistički nastrojene sinove pustinje. Ritualna molitva je zakonom određen čin koji vrše svi sa jednakim tjelesnim držanjem i pregibanjem koljena i s istim upravljanjem tijela prema istoku. (9:5. sur. bio je izabran zato što je u njemu prvi put Koran bio objavljen (sur. voće i robu. nego im je bilo dozvoljeno prodavati mirodije. 2:183).. U Koranu zekat se povezuje često sa saldh.. koji su. 19:27. Zbog toga je ovo najčešće ponavljana formula koja je ikad izumljena.: : l ' l • 133 ISLAM. Taj naročiti mjesec. Riječ zekat je aramejskog porijekla i mnogo je specifičnija od sadaqah. 77 itd. Mada se pokajnički post više puta propisuje u medinskim surama (58:5.. 2:40. u kojoj se posrednička molitva govori za vladara države. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU manima. Nisu nepoznati u novije vrijeme slučajevi da su se vlade ili . sa raspadanjem čisto islamske države. Njezin osnovni princip odgovara porezu u naravi. svrstani u redove u džamiji i slijedeći tačno i svjesno vodstvo imama. žito. Stojeći uspravno. ne treba brkati sa formalnom molitvom saldh. Zekdt čini treći stub vjere. ali je obično u prosjeku iznosio dva i po postotka.• •' . 9:60).. jer je to djelo koje nadilazi lične obaveze (najilah). 263—9. Podnevna molitva u petak je jedina javna molitva (62:9. južnoarabljanski trgovci morali plaćati svome bogu prije. 4:94. ramazan kao mjesec posta spominje se samo jedanput (2:179—81). Jedna karakteristika službe u petak je khutbah (propovijed).v •. Njezin tačan iznos je varirao i određivao se u svakom pojedinom slučaju vjerskim zakonom fiqh. mfi&jjjsm . stoku. vjernici pružaju prizor koji uvijek ostavlja dubok utisak. bez obzira koji je njegov maternji jezik. Tako je mjesto obavljanja molitve postalo »prvo vježbalište islama«. koji je možda bio svet u predislamsko doba. Kasnije."• :•:•-••:. zekat se (vjerska milostinja. Zekat je čisto vjerska ustanova. 273—5) razvila u obavezno oporezivanje imovine. •.«. pod kojom se podrazumijeva milostinja pokupljena i razdijeljena jedino musli11 Ovu du'a'. Neke džamije imaju rezervi-sana mjesta za žene.: . Za mladu islamsku državu skupljali su zekat regularni službenici i njim se rukovodilo iz centralne blagajne da bi se pomoglo siromašnim u zajednici. • vi i smatrana skoro isto što i pobožnost. Ovom bogoslužnom skupu su bili prauzor vjerski sastanci u jevrejskoj sinagogi. o T)avanie U početku propisana kao dobrovoljni čin Ijuba•-.

2:192—6. XII. odjeća (ihram) se odbacuje i ponovo se uzima ihlal (svjetovno stanje) Cijelo vrijeme dok je hodočasnik muhrim u posvećenom stanju. Ovo je on preuzeo od Jevreja14. Hodočašće u sveta mjesta bilo je prastara semitska institucija17. Odjeci o njemu održali su se u Starom zavjetu. Ceremonija bacanja kamena obavlja se na putu za dolinu Mina u Džamrat 'Akabi. 34:22—3. poslije godišnjih vašara. Odmori (wuquj) su u zabačenim svetištima Arafe. 96) jeste peti i posljednji stub islama. ali dvije riječi često se upotrebljavaju naizmjenično.) U početku to je mogao biti kult sunca. 16 :29. i tu očito u značenju »šutnje«. on se mora uzdržavati. slijedilo je hodočašće do Ka-be i 'Arafe u mjesecu dhu-al-Hijjah. Zak. 1:3. Nemamo nikakva dokaza praktikovanja posta u predislamskoj paganskoj Arabiji. koji traje od sedmog do osmog dhu12 Kuj. naime. što se slavi po čitavom muslimanskom svijetu kao (Id al-Adha (svetkovina klanja). pon. str. U ovim obredima islam se najviše okoristio ostavštinom . 3:91. prema Rif<atovu djelu Mir'dt. 4:2. naravno. prema njihovoj (predaji. Hodočasnik (hajj) ulazi u sveti ograđeni prostor kao muhrim (obučen u neobrubljenu haljinu) i obavi sedmerostruko obilaženje Kabe (tawaf) i sedmerostruki put (sa(y) između obližnjeg brežuljka al-Safa i uzvišenja Marwah. kao što je seksualno općenje. U mekanskim surama riječ za post (sawm) dolazi samo jednom (19:27). koje leži nasuprot njemu15. koje se uvijek obavlja desetog dhu-al-Hijjah. 5:1—2. ali je institucija. str. pogl. 23:14. i i • : 134 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA -al-Hijjah. l Sam. čitava se ceremonija formalno završava. a 'Arafat brdo. 32. 208. str. zatim. 17. I..narodne mase u muslimanskim zemljama služile nasiljima protiv vjernika koji nisu postili. 13 Sirah. vol. sur. U Medini i prije uspostavljanja ramazana Muhamed je očigldno svetkovao deseti dan muharema ((dshurd') kao dan posta. lov i čupanje biljaka iz korijenja. Muzdalifi i Mini. 18 'Arafah je dolina. Pretpostavlja se da jedanput u životu svaki musliman oba spola koji može pri-ušiti sredstva u određeno doba godine preduzme svetu posjetu Meki. 4. Lev. II. Post 5 Hodočašće Hodočašće (hajj. čije su ceremonije padale u vrijeme jesenjeg ekvinokcija i činile neku vrstu oproštaja s okrutnim gospodarenjem palećeg sunca i odavanja dobrodošlice gromovniku plodnosti Quzah. Poslije brijanja glave. 14 Bukhard. Ibn-His-ham13 tvrdi da su članovi plemena Quraysh u jdhillyah periodu imali običaj da provedu svake godine mjesec dana na brdu Hira' čineći pokoru (tahannuth). vol. bila uhvatila čvrst korijen među hrišćanima i Jevrejima (Mat. U predislamskog doba u Sjevernoj Arabiji. 15 Muslimana. izl. (Knj. 44. Pravi hajj zapravo počinje putem u Arafu16. Klanjem deve ili ovce ili koje druge rogate domaće životinje u Mini (Koran 22:34—7). pored ovog što je propisano u vezi sa postom ramazana i drugog. 151—2. obavljaju ovu sa'y 'kao uspomenu na događaj kada je Hagar trčala 'tamo-amo sedam puita između ova dva uzvišenja tražeći izvor za svog žednog sina. 'Umrah je manje putovanje u Meku i može se preduzeti individualno i u svako doba. 9:9). mora se pridržavati specijalnih odredbi koje mu zabranjuju prolijevanje krvi. Sedme godine hidžre Muhamed je prihvatio i islamizirao prastare hodočasničke obrede koncen-trisavši ih u Kabu i 'Arafu.

276. al-Kanz al-Madfun (Bulaq.). I <pt. Husn. Inače.« Neprekidno polagano kretanje hodočasnika preko centralne Afrike. Većina njih su muškarci. oni odrađuju svoj put u časnu Meku (al-Mukarramah) i presvijetli grad (al-Madmah alMunawwarah). 18 Vol. željni da pokažu svoju samostalnost i da dokažu svoja prava na zaštitu svetih mjesta. al-Suyuti. fcako kažeš?« — na što je prva odgovorila: »Šuti. str. 1). ponavlja na govornom arapskom sljedeće riječi: »O. Bez obzira koja je od ove dvije priče tačna. Iraka. god. svoje hodočašće19. godinu tvrde da je te godine broj iznosio 620. žene jednog od posljednjih ajubidskih sultana. str. Gaston Wiet (Cairo. str. str. Riflatls priča da Beduin. nosi deva 17 W. al-Suluk f i Ma'rifat Duwal al-Mulukt prev. III. od Senegala. str.« Kad je ovo čula druga Bedoiinka. vol. . Oook (London. Službene statistike za 1958. Buldan. raskošno ukrašenu nosiljku. ovaj običaj postavio na čvrste temelje21. Još od trinaestog stoljeća ove mahmile šalju muslimanske poglavice. 68. Kad nam jedanput da kišu. Mnogi padaju na putu i smatraju se mučenicima. M. 21 Suyuti. 19(27). Sirije i Egipta. U eri hodočašća Hidžaz je dobivao glavne izvore svojih prihoda sve do otkrića naftonosnih izvora. ja samo s njom zbijam šalu. (al-Maqrizi. ibn Rustah. str. 192. kada danas obavlja svoje ritualno obilaženje Kabe. vol. 19 Isti pisac (vol. L. broj hodočasnika popeo se na jedan milijun. Lectures on ihe Religion of the Semites.280. isp. 886. Savremena predaja smatra da je sredinom trinaestog stoljeća ideja o mahmilu potekla od Shajar-al-Durre. jer sam ja obavio. Nigerije. 274. 3. Četiri veća karavana su ipak iz Jemena. Međutim. 80.mil kao simbol svoje veličine. 300. odakle ih transportu ju na drugu stranu specijalnim brodovima. 35. Robertson Smith. 1922). str. Oni trguju. str.. Yaqut. A. Posljednjih godina sirijski i egipatski karavani ističu se svojom veličanstvenošću i sjajem. II. uvijek je u pokretu prema Istoku. str. Histoire des sultans mamlouks de l'Egypte (Pariš. IV. potpuno je sigurno da je Mameluk Baybars (1260—77). Oprosti meni i mom ocu ako hoćeš. ja ću ti donijeti bocu imaslaca da ti namažeš svoju kosu. kako vidiš. Mahmil. 35) slučajno je čuo Đeduinku ikako se obraća Kaibi na ovaj načini: »O. izd. 1845). Svaka od ovih zemalja običavala je svake godine slati na čelu karavana mah. vol. 6. upitala je sagovortnicu: »Da li zaista misliš da joj doneseš bocu. ja joj neću donijeti ništa!« i H 135 ISLAM. gospo Laylah! ako dadneš kišu našemu kraju da dobijemo mnogo hajra (ikhayir). čuvenom al-Hajjaju (f 714. Quatremere. Mahanil. Ne reci da nisam došao. vol. i stalno brojčano raste kako se naprijed kreće.naslijeđenom od predislamske Arabije. Neki idu pješice. 1904. prose. markab (nosiljka) Ruwa/laha i starozavjetni kovčeg imaju isto staro semitsko porijeklo. godine 20 Ibn-Qutaybah. I. I. oni koji prežive na kraju okrenu nekoj zapadnoj luci Crvenog mora. VJERA POTClNJAVANJA ALAHU koja se ne jaše nego vodi. drugi na devama. God.000. 74. oprosti mi uprkos tvojoj nesklonosti. Ma'arif. 1957. 1288). Egipat i Pakistan su poslali najveći broj hodočasnika. ali ima i nekoliko žena i djece. str. S. izd. Liberije. 149—50. al-Mawd{iz w-alLtibdr. gospode ovoga doma! Izjavljujem da sam došao. EGIPATSKI I SIRIJSKI MAHMILI NA ODLASKU IZ MUZDILIFE U MINU. nekoliko ranih djela20 pripisuju ovaj običaj umajadskom vicekralj u Iraka. Prosječan broj hadžija između dva svjetska rata godišnje je iznosio oko 172. koji je slavio taj događaj sa naročitim svečanostima.

i I ' S m - •' 11 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA Kroz vjekove je ova institucija služila kao jedan jači faktor objedinjavanja u islamu i kao najefikasnija zajednička veza među raznovrsnim vjernicima. Ona je prisiljavala skoro svakog sposobnog muslimana da jednom u životu preduzme taj put. Uticaj zbližavanja ovakvih skupova bratstava vjernika sa sve četiri strane svijeta teško se da precijeniti. On je davao priliku crncima, Berberima, Kinezima, Perzijancima, Sirijcima, Turcima i Arapima -- siromašnim i bogatim, visokim i niskim — da se zbratime i nađu na zajedničkim vjerskim osnovama. Od svih svjetskih vjera, izgleda, islam je u najvećoj mjeri uspio da poruši barijere rase, boje kože i nacionalnosti - - u najmanju ruku unutar granica svoje zajednice. Granica je povučena samo između vjernika i ostalog čovječanstva. Ovi hodočasnički skupovi su, bez sumnje, doprinijeli svoj udio u ostvarenju ovog rezultata. Dalje, oni su pružali izvanredne prilike za propagiranje sektaških ideja među narodima koji dolaze iz zemalja koje nisu zajedno povezane modernim sredstvima komunikacija i gdje još glas štampe nije živi glas. Takav pokret kao što je, npr., sanusi u sjevernoj Africi, odavde vuče svoje porijeklo, i svoje brzo rasprostranjenje treba da zahvali međusobnim razgovorima vođenim ovdje u Meki. Dužnost svetog rata (jihdd)2'2 (sur. 2:186 — 90) podignuta je na dostojanstvo šestog stuba, u najmanju ruku, od sekte haridžita. Njoj islam kao svjetska sila duguje svoju ekspanziju, kojoj se ne može naći ravna u istoriji. Jedna od glavnih dužnosti kalifa je da se brine da se ne potiskuje natrag geografski zid koji razdvaja dar al-Isldm (zemlju islama) od ddr-al--harb (ratna teritorija). Ova bipartitna podjela svijeta na prebivalište mira i prebivalište rata ima svoju paralelu u komunističkoj teoriji Sovjetske Rusije. Posljednjih godina, međutim, jihdd ima manje pristalica među muslimanskim svijetom, uglavnom zbog pocjepkanosti i neodlučnosti mnogih njegovih dijelova koji se nalaze pod uticajem raznih stranih vlada koje oni smatraju suviše jakim ili previše blagonaklonim da ih ne treba uklanjati. Posljednji takav poziv na opći ustanak protiv nemuslimana uputio je u jesen 1914. otomanski sul-tan-kalif Muhammad Rashad, ali se on potpuno neuspješno završio. Još jedan važan članak vjere je vjerovanje u božansku odluku o dobru i zlu (sur. 9:51; 3:139; 35:2), dominantan faktor muslimanske filozofije i postupaka kroz vjekove. Vjerske obaveze f'ibdđat), o kojima smo naprijed raspravljali, čine osnove islama. Međutim, one nisu jedine koje propisuje Koran. Raditi pravo (ihsdn) ima iza sebe isti autoritet. Odredbe privatnog, kao i javnog morala u muslimanskom svijetu sve su vjerskog karaktera. U osnovi, volja Alahova, kako je objavljena na usta Muhame-dova, odlučuje šta je pravedno (halal, dozvoljeno, zakonito), a šta krivo (haram, zabranjeno). U istorijskom razvoju vjere u Arabiji islam je prvi zahtijevao ličnu vjeru i lični moral (sur. 53:39 — 42; 31:32), na području etičkih principa on je mjesto plemenske zajed22 Teoretski nema svjetovnog rata u islamu. Sveti rat 137

HODOČASNICI OKOLO KABE OBAVLJAJU MOLITVU

SJEVEROISTOČNI POGLED NA KABU 138 niče, zasnovane na krvnom srodstvu, zamijenio moralnu vjersku zajednicu. Od svih ljudskih vrlina on najviše insistira na dobrotvorno-sti u obliku zekat. U odlomcima kao što su 2:172; 3:100, 106, 109:11; 4:40; 7:31, koji se mogu zgodno uporediti sa najboljim odlomcima Starog zavjeta (npr. Amos 5:23—4; Hoz. 6:6; Mik. 6:6—8), jasno su izloženi njegovi etički ideali.

POGLAVLJE XI PERIOD OSVAJANJA, EKSPANZIJE I KOLONIZACIJE 632—61. n. e. Ortodoksni kalifi: 1. 2. 3. 4. Abu Bakr <Umar 'Uthman Alija

632—34. 634—44. 644—56. 656—61.

U toku cijelog svog života Muhamed je lično vršio dužnost proroka, zakonodavca, vjerskog vođe, glavnog suca, vrhovnog komandanta armije i civilnog poglavice države. Sada je, međutim, Muhamed bio mrtav. Ko je trebao da bude njegov nasljednik, njegov khalifah (kalif) u svemu izuzev duhovne funkcije? Kao posljednji i najveći prorok koji je čovječanstvu izručio posljednju volju božju, očigledno, Muhamed nije mogao imati nikoga da ga naslijedi. Prorok nije ostavio nijedno muško dijete. Nadživjela ga je jedino kćerka Fatimah, Alijina žena. Kod Arabljana, međutim, položaj poglavice ili šeikat zapravo nije bio nasljedan; on je bio više izboran, jer se išlo linijom plemenskog starješmstva. Čak i da njegovi sinovi nisu umrli prije njega, problem ne bi bio riješen. Muhamed, međutim, nije jasno odredio nasljednika. Prema tome je kalifat prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. U martu 1924, šesnaest mjeseci pošto su ukinuli sultanat, Turci kemalisti učinili su kraj i Otomanskom Kalifatu u Carigradu, koji je držao (Abdal-MajId II. Poslije toga bilo je sazivano nekoliko panislamskih kongresa u Kairu i Meki da odrede zakonitog Prorokova nasljednika, ali bez uspjeha. Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastanija (-f 1153)1: »Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imdmah)«. Kao i uvijek kada se ozbiljan problem stavi pred odluku narodnih masa, i sada, poslije Muhamedove smrti, pojavio se veći broj oprečnih stranaka. Na jednoj strani bile su izbjeglice (muhdji-run), koji su svoja prava temeljili na činjenici da oni pripadaju 1 Str. 12. . J

140 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

Prorokovu plemenu i da su oni bili prvi koji su priznali njegovo poslanstvo. Na drugoj su strani stajale pristalice iz Medine (Ansar), koji su tvrdili da bi zajedno Muhamed i islam u svojim prvim počecima propali da im oni nisu pružili utočište. Kasnije su se ove dvije stranke spojile i obrazovale stranku drugova (sahabah). Poslije toga došli su legitimisti (ashab al-nass w-al-talyin), koji su dozivali da Alah i Muhamed nisu mogli prepustiti zajednicu vjernika slučaju i hirovima izbornog tijela i, prema tome, morali su ostaviti jasne propise za njezino starješinstvo time što su odredili neko naročito lice da naslijedi Muhameda. Alija, Prorokov stričević, muž njegove preživjele jedinice kćerke i jedan od prva dva ili tri vjernika, bio je taj koji je na taj način određen i njegov jedini zakoniti nasljednik. Pošto je ova posljedna stranka bila protiv izbornog principa, ona se uporno oslanjala na božanske pravo upravljanja. Posljednja, ali ne i na j beznačajni ja došla je umajadska aristokrati ja plemena Quraysh. U njihovim su rukama bili vlast, moć i bogatstvo za vrijeme predislamskog perioda (oni su, međutim, najkasnije priznali islam), i oni su kasnije prisvajali pravo na nasljedstvo. Njihov poglavica abu-Sufvan bio je protiv Proroka, vođa opozicije sve do pada Meke. Prva je stranka trijumf ovala. Stari i pobožni abu-Bakr, proro-kov tast, i jedan među prvom trojicom ili četvoricom koji su u njega povjerovali primio je od skupljenih poglavica zakletvu vjernosti (bay'ah), možda prema ranije udešenom planu između njega, 'Umara ibn-al-Khattaba i abu-'Ubavdaha ibn-al-Jarraha. To je bio trijumvirat koji je bdio nad sudbinom novorođenog islama. Ortodoksni kalifat: patrijarhalno doba Abu-Bakr stoji na čelu liste četvorice ortodoksnih (rashidun) kalifa, koja još uključuje 'Umara, 'Uthmana i Aliju. Ovo je bio period u kojem sjaj Prorokova života nije prestajao da sipa svjetlo i uticaj na misli i djela kalifa. Sva četvorica bili su bliski drugovi i rođaci Prorokovi. Živjeli su svi u Medini, pozornici Prorokove posljednje duhovne službe, izuzev posljednjeg, Alije, koji je za svoju prijestonicu izabrao Kufu u Iraku. Arabija osvaja samu sebe Za vrijeme svog kratkotrajnog kalifatstva, abu--Bakr (632—4) bio je uglavnom zauzet tzv. riddah ratovima (secesionističkim ili apostat-skim). Prema pisanju arapskih hroničara, sva je Arabija van Hi-džaza, za koju se tvrdi da je prigrlila islam i priznala svjetovnu vlast Prorokovu, poslije njegove smrti otpala od novoorganizovane države i počela da slijedi veći broj lokalnih krivih proroka. Činjenica je da je zbog nedostatka komunikacija, potpunog odsustva organizovanih metoda misionarske aktivnosti i zbog kratkog vremena tek jedna trećina Poluotoka stvarno ispovijedala islam za vrijeme Prorokova života i priznavala njegovu vlast. Čak i Hidžaz, neposredna pozornica njegovih aktivnosti, nije bio islamiziran sve do jedne ili dvije godine OSVAJANJE, 141 prije njegove smrti. Izaslanici (wufud), za koje se govori da su došli da mu izraze privrženost, nisu mogli predstavljati cijelu Arabiju. Dovoljno je bilo u ono vrijeme da se jedno pleme smatra muslimanskim ako su samo njegove poglavice priznale islam. Mnogo takvih plemena u Jemenu, Jememi i u Omanu opiralo se da plaćaju Medini zekdt. Prorokova smrt dala im je povoda za ispriku da se aktivno odupru. Jedan od glavnih motiva bila je surev-njivost zbog sve veće hegemonije prijestonice EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Hidžaza. Stare centrifugalne snage, karakteristične za arabljanski život, još su jedanput bile u punom dejstvu. Abu-Bakr je bio nepokolebljiv u svom insistiranju na bezuvjetnoj kapitulaciji »odmetnika« ili na vođenje rata do uništenja2. Kha-lid ibn-al-Walid bio je junak ovih ratova. U toku otprilike šest mjeseci on je kao glavnokomandujući prisilio plemena centralne Arabije na pokornost. Najprije je pokorio pleme Tayyr, zatim Asad i Gha-tafan, čiji je prorok Talhah podrugljivo nazvao muslimane Tulavhah, i, konačno, banu-Hanifah u Jememi, koji su se okupili pod zastavom nekog proroka, čije se ime Musavlimah podrugljivo pojavljuje u deminutivnom obliku u arapskim analima. Ovaj Musavlimah je pružio najogorčeniji otpor. On je ujedinio svoje vjerske i svjetovne interese sa Sajom, možda hrišćankom, koja je bila proročica i vračarica plemena banu-Tamim. Njom se on i oženio. Sa vojskom pod njegovom komandom od 40.000 ljudi, tako kažu, on je uništio dvije muslimanske vojske prije nego je došao Khalid sa trećom. I od ove treće, pobjedničke, Khalid je izgubio dosta recitovalaca Korana, tako da je bilo dovedeno u opasnost ovjekovječenje znanja svete knjige. Drugim bitkama komandovali su drugi muslimanski generali sa različitom ratnom srećom3 u Bahreinu, Omanu, Hadramautu i Jemenu, gdje je al-Aswad bio priznavan za proroka. Tako je većina riddah ratova vođena ne toliko da se silom zaustave otpadnici — ovo je stanovište i arapskih istoričara — koliko da se privedu u islam mnogi koji su do toga vremena bili van njegova stada. Sada je Poluotok, zahvaljujući maču Khalidovu, bio ujedinjen pod abu-Bakrom, Arabija je morala pobijediti samu sebe prije nego je pobijedila svijet. Postignuti uspjesi u ovim unutrašnjim borbama, koje su pretvorile Arabiju za nekoliko mjeseci poslije Prorokove smrti u oružani logor, morali su da traže nova ratna poprišta. Ovladanu tehniku organizovanog ratovanja trebalo je negdje primijeniti. Ratnički plemenski duh, sada ujedinjen u nominalno jedno zajedničko bratstvo, trebalo je da nađe nove puteve da se učvrsti. Dva dominantna događaja kasne antike su teutonske migracije, čiji J e rezultat bio propast starodrevnog Rimskog Carstva, i arapska osvajanja, koja su razorila Perzijsko Carstvo i do temelja uzdrmala bizantsku moć. Od ova dva, arapska osvajanja, čija je kulminacija bila osvajanje Španije, obilježavala su početak srednjeg vijeka4. Da je neko u prvoj trećini sedmog hrišćanskog stoljeća imao smjelosti da pro2 Baladhuri, str. 94, L. 14 = Hitti, str. 143, L 23. 3 Vida Baladhuri, str. 94—107 = Hitti, str. 143—62. 4 Henri Pirenne, Mahomet et Charlemagne, 7. izd. (Brussels, 1936). „HMKOJiA 142 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA TfT.'lA

rekne da će se u toku jednog decenija neka nenajavljena, nepredviđena sila iz do tada barbarske i malo poznate zemlje Arabije pojaviti i sručiti na dvije ondašnje svjetske sile, postati nasljednik sasanidske, a oteti od druge, tj. Bizantije, najljepše provincije, on bi, bez sumnje, bio proglašen luđakom. Ali, eto, to se upravo dogodilo. Poslije Prorokove smrti, izgleda, neplodna se Arabija pretvorila, tako reći, nekom magičnom silom u rasadište junaka kojima se teško i po broju i po kvalitetu može igdje_naći premac. Vojni pohodi Khalida ibn--al-Walida i 'Amra ibn-al-'Asa u Irak, Perziju, Siriju i Egipat spadaju u naj briljantni je podvige koji su ikada izvršeni u istoriji ratova i mogu se slobodno uporediti sa vojnama Napoleonovim, Hanibalo-vim i Aleksandrovim. Oslabljeno stanje suparnika Bizantinaca i Sasanida, jer su jedni protiv drugih u toku mnogih generacija vodili ubilačke ratove, teški porezi koje su ovi ratovi iziskivali, nametnuti građanima oba carstva, podrivali su duh lojalnosti. Ranija podjarmljivanja arabljan-skih plemena u Siriji i Mezopotamiji, a naročito duž granica, postojanje raskola u hrišćanskoj crkvi, koji je imao za posljedicu osnivanje monofizitskih zajednica u Siriji i Egiptu i nestorijanskih općina u Iraku i Perziji, zajedno sa progonima od strane ortodoksne crkve — sve je ovo utiralo put neočekivano brzom nadiranju arabljanskog oružja. Bizantinci su

zanemarili pogranične tvrđave. Poslije njihove pobjede kod Mute, u zemlji starih Moaba, nad odredom vojske koji je u septembru 629. bio poslao Prorok, Heraklije je prestao da šalje pomoć koju su redovno primala sirijsko-arapska plemena južno od Mrtvog mora i na putu Medina—Gaza5. Urođenici Semiti u Siriji i Palestini, kao i Hamiti u Egiptu gledali su u arabljanskim došljacima bliže srodnike nego što su bili njihovi omraženi tlačitelji i strani gospodari. U stvari, na muslimanska osvajanja može se gledati kao na ponovno vraćanje ranijih posjeda starom Bliskom istoku. Na podsti-caj islama Istok se sada budio i počeo ponovo učvršćivati poslije ti-sućugodišnje dominacije Zapada. Štaviše, porezi koje su tražili novi osvajači bili su manji nego oni koje su utjerivali stari gospodari, i pobijeđeni su sada mogli slobodnije i s manje ometanja obavljati svoje vjerske obrede. Što se tiče samih Arabljana oni su predstavljali svježu i snažnu rasu, raspaljenu novim entuzijazmom, prožetu željom za osvajanjima i ohrabrenu potpunim preziranjem smrti. To je sve u njih usadila nova vjera. Međutim, velik udio u naoko čudesnim uspjesima treba pripisati njihovoj primjeni vojne tehnike, prilagođene otvorenim stepama zapadne Azije i sjeverne Afrike, tj. upotrebi konjice i četa na devama, čime Rimljani nisu nikad temeljito ovladali. Ekonomski uzroci ekspanzije »Klerikalno« tumačenje islamskog pokreta, koje ističu islamski izvori, pravi od njega prevas-hodno vjerski pokret i neće da prizna da iza njega stoje ekonomski uzroci. Ovome slična i podjednako odbačena hi5 Teophanes, str. 335—6. OSVAJANJE, 143 poteza, koju zastupaju mnogi hrišćani, predstavlja arabljanske mu-slijfiane kako jednom rukom nude Koran, a drugom mač. Izvan Arab-Ijanskog poluotoka, a naročito u primjeru ahl al-kitdb (hrišćani i Jevreji), bio je treći i, sa stanovišta osvajača, poželjniji izbor, pored Korana i mača, — danak. »Ratujte ... s onim između ljudi koji su sljedbenici objavljene knjige. .. dok god ne plate danak, svi bez izuzetka, i dok ne budu poniženi.«6 Ovaj treći izbor bio je kasnije silom prilika ponuđen Zaratustrinim sljedbenicima i neznaboš-cima Berberima i Turcima. Kod svih ovih ekonomski interesi su po-tisli teoriju. Islam je pronašao nov bojni poklič, prikladnu parolu i stranačku lozinku. Ona je, bez sumnje, djelovala kao povezivajući i cementirajući posrednik kod heterogenih masa, koje do tada nikada nisu bile ujedinjene, i velikim dijelom ona je bila ta pokretna snaga. Nije lako objasniti osvajanje. Nije fanatizam, nego su ekonomske potrebe tjerale horde, koje su, u većini osvajačkih vojski bile regru-tovane redom od Beduina, daleko od granica njihova neplodnog prebivališta u bogate zemlje na sjeveru. Zelja da u zagrobnom životu stignu u raj mogla je tjerati neke, ali isto tako kod mnogih je bila jaka čežnja za udobnostima i raskošnim životom civilizovanih krajeva Plodnog polumjeseca. Ni stari arapski hroničari nisu u potpunosti odbacivali ekonomski aspekt u obrazlaganju osvajačkih pohoda kako su ih razradili Kaetani (Caetani)7, Beker (Becker)8 i drugi noviji naučnici. Al-Ba-ladhuri, najsposobniji istoričar osvajačkih ratova, izjavljuje da je, prilikom regrutovanja vojnika za sirijsku vojnu, abu-Bakr »pisao narodu Meke, Tajifa, Jemena i svima Arapima u Nadždu i Hidžazu pozivajući ih 'na sveti rat' i razbuktavajući u njima želju za njega i za plijen koji će dobiti od Grka«9. Rustam, perzijski vojskovođa koji je branio svoju zemlju protiv arapske invazije, dao je sljedeću primjedbu muslimanskom izaslaniku: »Čuo sam da su vas na ovo što sada činite prisilile samo oskudica i siromaštvo«10. Stih u pjesmi Ha-mdsah od abu-Tammama11 sažeto i jezgrovito je objasnio stvar: Ne, nisi se ti radi raja okanio života nomada, na to te je, mislim, nagnala želja za hljebom i datulama. EKSPANZIJA I KOLONIZACIJA

Gledana u vlastitim okvirima, islamska ekspanzija označava posljednju fazu u dugotrajnom procesu postepene infiltracije sa neplodnog juga u susjedni Plodni polumjesec. To je posljednja velika semitska migracija. .Svi su hroničari, gledajući na događaje osvajačkih ratova u svjetlu njihovih kasnijih razvoja, htjeli da im povjerujemo kako za uspjeh svih ovih vojni treba zahvaliti ostroumnosti prvih kalifa, naročito abu-Bakru i 'Umaru i njihovim unaprijed brižljivo razrađenim planovima. Međutim, istorija nam pokazuje samo malo slučajeva u • Sur. 9 : 29. 7 Annali, vol. II, str. 831—61. 8 U Cambridge Medieval History <New York, 1913), vol. II, ,pogl. XI. 9 Futuh, str. 107 = Haiti, str. 165. 10 Baladhuri, str. 236—7 = Hitti, str. 411—12. 11 Str. 795. 144 kojima su tok velikih događaja predvidjeli oni koji su ih započeli. Ove vojne daleko su od toga da su u potpunosti bile rezultat smišljenog i hladnog proračuna. Izgleda, one su počele kao pljačkaški pohodi koji su trebali da daju novog oduška ratničkom duhu plemena, kojima su sada bile zabranjene bratoubilačke borbe. Cilj ovih pohoda, u većini slučajeva, bio je pljačka, a ne osvajanje stalnih uporišta. Ovako izgrađen, plan je brzo izmakao kontroli onih koji su ga izradili. Pokret je dobivao sve više poleta kad su borci iz bitke u bitku izlazili pobjednici. Tek tada je započela sistematska borba i neizbježno je uslijedilo stvaranje arapskog carstva. Prema tome, njegovo stvaranje ne treba pripisivati ranijim planovima, nego logici neposrednih okolnosti. Klerikalno ili teološko stanovište, koje islamsku ekspanziju pripisuje božjoj providnosti, u stvari odgovara starozavjetnom tumačenju hebrejske istorije i tumačenjima srednjevjekovne filozofije hriš-ćanske istorije. Njegove osnovne filozofske postavke potpuno su krive. Termin islam može se upotrijebiti u tri značenja: u početku kao vjera, kasnije je islam postao država i, konačno, kultura. Za razliku od židovstva i starog budizma, islamska je religija pokazala isto toliko agresivnog, misionarskog duha koliko i hrišćanstvo. Islam, koji je osvojio sjeverne oblasti, nije bio islamska vjera, nego islamska država. Arabljani su provalili u jedan svijet, neočekivano za njega, kao članovi jedne nacionalne teokratije. Najprije je trijumfovalo arabljanstvo, a ne muhamedanstvo. Istom u drugom i trećem stoljeću muslimanske ere glavnina narodnih masa u Siriji, Mezopotamiji i Perziji ispovijeda Muhamedovu vjeru. Protekao je dug vremenski period između vojničkog osvajanja ovih oblasti i njihovog obraćenja na islam. I kada su njihovi narodi prigrlili novu vjeru, oni su to učinili u prvom redu radi vlastitih interesa — da bi izbjegli danak i izjednačili se sa vladajućom klasom. Što se tiče islama kao kulture, ona se sporo razvijala poslije vojničkih osvajanja kao supstrat sastavljen od jezgre i baštine sirijsko-aramejske, perzijske i helenističke civilizacije, koje su joj prethodile. S islamom je Bliski istok ne samo ponovo osvojio sve svoje ranije političko područje nego je i u oblasti kulture povratio svoju staru duhovnu nadmoćnost.

POGLAVLJE XII OSVOJENJE SIRIJE Skoro u isto vrijeme kada je Heraklije, novopozdravljeni oslobodilac hrišćanstva i obnovilac jedinstva Istočnog Carstva, ponovo u Jeruzalemu, koji je upravo bio opet oslobođen od Perzijanaca, postavljao istinski krst1, njegove su

trupe s druge strane rijeke Jordana javljale o napadu jedne arabljanske bande, koja je s malo poteškoća bila odbijena. Poprište sukoba bila je Muta, na granici Balke, na istoku južne krajnje granice Mrtvog mora. Vođa bande bio je Zayd ibnHarithah, Muhamedov posinak, koji je pod svojom komandom imao 3.000 ljudi2. U ovom pljačkaškom pohodu Zayd je izgubio život i naslijedio ga je, u vraćanju ostatka hametice razbijene vojske u Medinu, novi obraćenik Khalid ibn-al-Walid. Tobožnji cilj pljačkaškog pohoda bio je da se osveti mučenička smrt Prorokova izaslanika, koji je bio poslan gasanidskom poglavici u Busri. Pravi cilj, međutim, bio je da se osiguraju željeni Mashraflvah mačevi3, koji su bili proizvođeni u Muti i susjednim gradovima, da bi ih mogli upotrebljavati u predstojećem napadu na Meku. Događaj se, naravno, tumačio kao jedan od onih uobičajenih pljačkaških napada na koje su sjedilački narodi pograničnih predjela bili odavno navikli. Ali, stvarno, to je bila prva puška u borbi koja neće prestati sve dok gorda bizantijska prijestonica (god. 1453) ne bude pala pred posljednjim pobornicima islama i dok na zidovima naj veličanstveni je hrišćanske katedrale sv. Sofije Muhamedovo ime ne bude zamijenilo Kristovo. Okršaj u Muti bio je jedina vojna protiv Sirije za života Prorokova. Ekspedicija u Tabuk4, preduzeta sljedeće godine (A. H. 9/630), koju je on lično predvodio, završila se bez krvi, mada je njom dobi-jeno nekoliko jevrejskih i hrišćanskih oaza. Na završetku riddah ratova u jesen 633. tri odreda vojske, u svakom od njih nalazilo se otprilike 3.00C ljudi, koje su predvodili 1 14. septembar 629. slavi se još sa iknijesovLnria u Libanonu. 2 Tabari, vol. I, str. 1610. Isp. Theophanes, str. 336. 3 Sa Masharif al-Sha'm, tj. visoravni koje gledaju na Siriju. M. J. de Goeje, Memoires sur la conquete de la Syrie (Levden, 1900), str. 5. 4 WaqidL str. 425. i slj.; Baladhuri, str. 59 = Hitti, str. 92. 10 — Istorija arapa • • 146 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

'Amr ibn^-al-'As, Yazid ibn-abi-Sufyan i Shurahbll ibn-Hasanah5, krenula su u pravcu sjevera i započela operacije u južnoj i jugoistočnoj Siriji. Yazid je imao za zastavnika svog rođenog brata Mu'awiyu, kasnijeg proslavljenog osnivača umajadske dinastije. Yazid i Shurah-bil krenuli su direktno putem Tabuk-Ma'an, dok je 'Amr, koji je u slučaju ujedinjene akcije trebao da bude glavnokomandujući, krenuo obalnim putem via Ajla. Broj svakog odreda kasnije se popeo do nekih 7.500 ljudi. (Abu-Ubaydah ibn-al. Jarrah, koji je uskoro trebao da postane vrhovni vojskovođa, vjerovatno je stajao na čelu jednom pojačanju i krenuo je čuvenim hodočasničkim putem, koji je išao starijom saobraćajnicom od Medine do Damaska. U prvom sukobu kod Vadi al-Arabe, velikoj uvali južno od Mrtvog mora, Yazid je slavio trijumf nad Sergijem, palestinskim patricijem, čiji je glavni štab bio u Cezareji (Qaysariyah). Na povratku prema Gazi, ostatak od nekoliko tisuća bizantijskih trupa pod Sergijem bio je iznenada u Dathinu napadnut i skoro potpuno uništen (4. februara 634). U drugim mjestima prirodni položaj išao je u prilog Bizantinaca, i muslimanski napadači su bili zamarani čarkama. Heraklije, koji je porijeklom bio iz Edese (al-Ruha') i čije je šestogodišnje ratovanje očistilo Siriju i Egipat od Perzijanaca, požurio se iz Emese (Hims) da organizuje i pošalje na jug novu vojsku pod komandom svoga brata Teodora. U međuvremenu je abu-Bakr zapovjedio Khalidu ibn-al-Walidu, »Alahovu maču«6, koji je ratovao u Iraku na čelu nekih pet stotina r i d d a h veterana, zajedno sa plemenom banu-Shayban, potplemenom Bakr ibn-Wa;il, koje je živjelo na perzijskoj granici, da žurno pohita u pomoć njegovim vojskovođama na sirijskom frontu. Mada je to bio manji sukob i preduzet vjerovatno bez kalifova znanja, napad na Irak

hronološki se računa kao početak muslimanskih vojnih poduhvata. Međutim, sa stanovišta Medine i Hidžaza, susjedna je Sirija bila poprište glavnih događaja. Prije nego je abu-Bakr izdao naređenje, Hira u Iraku se predala Khalidu i njegovom savezniku al-Muthanna ibn-Harithahu, poglavici Shayban Beduina, uz nadoknadu od 60.000 dirhama. Ovaj grad, sa svojim arapskim hrišćanskim vladarčićem, bio je najranija islamska tečevina izvan Poluotoka i prva jabuka koja je pala sa perzijskog stabla. Ajn al-Tamr, utvrđeno mjesto u pustinji, sjeverozapadno od Kufe, također je zauzeta upravo prije glasovitog pohoda na Siriju. Khaliđo?; opasni pohod Khalidova maršruta kroz pustinju predstavlja mnoge istorijske i geografske probleme, jer su nam autori postavili različite pravce kretanja i sasvim oprečne datume7. Rekonstruisan na temelju kritičkog ispi5 Isp. al-Basrl, Futuh al-Shafm, izd. W. N. Lees (Calcutta, 1853—4), str. 8—11, 40—42.' 6 Waqidi, str. 402; ihn-'Asakir, al-Ta'rikh al-Kablr, iiad. <Abd-al-Qadir Badran, vol. V (Damascuis, 1332), str. 92, 102. 7 Isp. Baladhuri, str. 110—12; Ya'qubi, Ta'rlkh, vol. II, str. 150—51; Tabaci, vol. I, str. 2111—13, 2121—4; iibn-'Asakir, vol. I, str. 130; ibn-Athir, alKamil ji al-Ta'rikh, izd. C. J. Tarnbe>rg, vol. II (Leyden, 1867), str. 312—13.

Q // Qinnasrin\ * N A S R l N . 'Aimjiio jeru S VRI A showing The Junds or Military Districta English Milcs to 40

bo

Ro

100

IO1 KARTA SIRIJE SA VOJNIM OBLASTIMA (JUNDS) POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tivanja svih izvora8, njegov je put možda započeo iz Hire (mart 634) i vodio je kroz pustinju u pravcu zapada do oaze Dumat9 al-Džandal (današnji Džauf), koji leži na po puta, na najlakšoj relaciji između Iraka i Sirije. Kad je jednom došao u Dumu, on je mogao nastaviti put kroz Vadi al-Sirhan (stari Batn al-Sirr) do Busre, prvog ulaza u Siriju; na putu, međutim, leže tvrđave. Zbog toga je Khalid udario sjeverozapadnim putem od Dume do Kurakira10, na istočnoj granici Vadi Sirhana, i odatle je krenuo pravo na sjever do Suwau, drugog ulaza u Siriju. To je put od pet dana kroz skoro bezvodnu pustinju. Neki Rafi' ibn-'Umayr iz Tayyi' plemena bio je vođa puta. Voda za vojsku bila je nošena u mješinama. Burazi starih deva, koje je kasnije trebalo klati za hranu, služili su kao rezervoari vode za konje12. Vojska, koja je u svemu brojila pet do osam stotina ljudi, ja-hala je na devama. Mali broj konja, koje je trebalo u borbi upotrebljavati, uporedo su vođeni. Na jednom mjestu Rafi', čije su oči tako zabliještile sunčeve zrake koje su se odbijale od pijeska, nije mogao vidjeti očekivani znak za vodu. Zato zamoli ljude da potraže bodljikav grm. (<awsaj). Dok su u blizini njega kopali, udarili su na vlažan pijesak, odakle je voda potekla na utjehu iznurene vojske.

Dramatski neočekivano poslije osamanaestodnevnog puta Khalid se pojavi u blizini Damaska (Dimashq), i to upravo u pozadini bizantijske vojske. Odavde je započeo sa svojim pljačkaškim ekspedicijama. U toku jedne od njih, on se sukobio i porazio gasanidske hrišć'anske snage kod Mardž Rahita13 na sam dan njihova Uskrsa. Odatle je Khalid nastavio svoje trijumfalno putovanje prema Busri (EskiSham ili Stari Damask). Ovdje mu je, očigledno, pošlo za rukom da se spoji sa drugim arabljanskim snagama. Posljedica toga bila je krvava pobjeda u Adž Nadajnu14 30. jula 634. godine, koja im je praktično otvorila cijelu Palestinu. Spajanjem snaga Khalid je preuzeo vrhovnu komandu nad ujedinjenom vojskom. Sada je započela sistematska borba. Busra, jedan od glavnih gasanidskih gradova, pala je bez velikog otpora. Fihl (ili Fahl, gr. Pella), istočno od Jordana, koji je gospodario njegovim prelazom, snašla je ista sudbina 23. januara 635. god. Put prema sirijskoj prijestonici Damasku bio je otvoren 25. februara 635. god. zbog potpunog rasula neprijatelja u Mardž al-Suffaru15. Poslije dvije nedjelje Khalid je stajao pred vratima grada, koji je bio čuven po predaji da je najstariji na svijetu, i sa čijih je zidina sv. Pavle bio spušten u kotarici one znamenite noći njegova bijega. Damask, koji je trebao da uskoro postane prijestonica islamskog carstva, predao se u septembru 635. god. poslije šestomje8 Alois Musil, Arabia Deserta (New Yor<k, 1927), str. 553—73. • Spomenuta u Knj. post., 25 :14, Iz., 21 :11. 10 Današnji Qulban Qaraqir1 11 Blizu današnjeg Sab( Biyara (sedam vrela), sjeveroistočno od Damaska. 12 Ashurbanipal spominje neprijatelje Arape, koji »rasparaju svoje deve koje jašu« da bi ugasili žeđ; Luckenbill, vol. II, § 827; Musil, Arabia Deserta, str. 570. 13 Gasanidsko polje oko 15 milja od Damaska, blizu 'Adhra'. 14 Ne Jannabateyn; vidi S. D. Goitein u Journal, American Oriental Society, vol. LXX (1950), str. 106. 15 Ravnica 20 milja južno od Damaska. 149 OSVOJENJE SIRIJE sečne opsade izdajstvom građanskih i crkvenih vlasti, u koje je bio upleten djed slavnog sv. Ivana, o kome ćemo slušati kasnije pod Umajadima. Ostavljeno na cjedilu od bizantijskog garnizona, civilno stanovništvo Damaska je kapituliralo. Uslovi su poslužili kao obrazac za buduće aranžmane s ostalim sirijskopalestinskim gradovima: U ime Alaha, sažaljivog i milostivog. Ovo će Khalid ibn-al-Walia učiniti stanovnicima Damaska ako u njega uđe: on im obećava sigurnost života, imovine i crkava. Gradski zdovi neće biti razrušeni, niti će ijedan musliman konačiti u njihovim kućama. Uz to, mi im poklanjamo Alahov ugovor i zaštitu njegova Proroka, kalifa i vjernika. Dok god budu plaćali porez, samo će ih očekivati dobro16. Porez je, očigledno, bio jedan dinar i jedan jarlb (mjera za pšenicu po svakoj glavi). Taj je iznos kasnije povećao 'Umar ibn-al--Khattab. Balabak, Hims, Harnih (Epiphania) i drugi gradovi padali su jedan za drugim, kao kegle u kuglani. Ništa nije stajalo na putu osvajačima koji su napredovali. »Narod Šajzara (Larissa) izašao je da ih dočeka u pratnji svirača na tamburinima i pjevača i duboko im se poklonio«17. Odlučna bitka U međuvremenu, Heraklije je skupio vojsku od r>f, Jn<rm„if,i nekih 50.000 vojnika i stavio je pod komandu lili JU,I IH,U,t\,U, i m l l t*, li v svoga brata Teodora, spreman da da odlučan otpor. Khalid je u međuvremenu napustio Hims, štaviše i Damask i druge strateške gradove i koncentrisao je oko 25.000 ljudi18 u dolini Jarmuka19, istočne pritoke rijeke Jordana. Mjeseci čarkanja dosegli su svoj vrhunac 20. augusta 636. god., na dan topao i pun oblaka od prašine20 koju je vjetar nosio na jedno od na j su vi j ih mjesta, koje su, bez sumnje, namjerno odabrali arabljanski komandanti. Pred strahovitim naletom sinova pustinje sva nastojanja bizantijskih trupa,

potpomognutih pjevanjem i molitvama njihovih svećenika i u prisustvu njihovih krstova21, ostala su bez uspjeha. Oni Bizantinci i njihovi jermenski i arapski plaćenici koji nisu bili na licu mjesta zaklani nemilosrdno su bili stjerani u strmo korito rijeke i dolinu Ruk-kad. Drugi, koji su uspjeli da pobjegnu preko rijeke, bili su tu skoro potpuno uništeni. Sam Teodor je pao, i carska vojska u neredu natjerana u paničan bijeg. Sudbina Sirije bila je odlučena. Jedna od najljepših provincija za Istočno Carstvo bila je zauvijek izgubljena. 16 Baladhuri, str. 121 = Hitti, str. 187. 17 Baladhuri, str. 131 = Hitti, str. 201—2. 18 Arapske procjene bizantijske armije na 100.000 do 240.000 i muslimanske armije na 40.000 isto su taiko neosnovane tkao i grčke. Isp. Michel le Svrien, Chronique, izd. J. B. Chabot, vol. IV (Pariš, 1910), str. 416; prev. Chabot, vol. II (Pariš, 1901), str. 421. 19 Blizu sastavaka Jarmuka i Rukkada. Ne treba ga brkati sa Jarmuthom Joz., 10 : 3, današnjim Khirbat Jarmukom, blizu Adlnadajna. 20 Vidi H. R. P. Diokson, The Arab of the Desert (London, 1949), str. 258—62. 21 Basri, str. 197; ihn-'Asakir, vol. I, str. 163. 150 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA

»Zbogom, Sirijo! Kako izvanredno lijepu zemlju dobiva neprijatelj!«22 bile su Heraklijeve oproštajne riječi. Sada je došao na red administrator mirotvorac. Abu-lUbaydah, jedan od najpoštovanijih drugova i članova medinske teokratije i do sada zapovjednik jednog vojnog kontingenta na sirijskom frontu, postavljen je od 'Umara za generalnog guvernera i kalif ovog namjesnika da zauzme mjesto Khalida, prema kome je, izgleda, 'Umar potajno njegovao lično neraspoloženje. Abu-'Ubaydah je pratio Khalida na sjever. Na dalji ozbiljan otpor Arabljani nisu na svom putu nailazili sve dok nisu došli do prirodne granice Sirije, gorja Taurus, i bez ikakve teškoće su natrag vratili gradove koje su bili ranije osvojili. Pismo koje se pripisuje narodu Himsa tipičan je primjer osjećaja koje je domaće stanovništvo Sirije gajilo prema novim osvajačima. »Mi volimo vašu upravu-i sudove mnogo više nego stanje ugnjetavanja i tiraniju pod kojima smo do sada živjeli.«23 Spisku su ubrzo bili pridodani Antiohija, Alepo i ostali sjeverni gradovi. Kina-srin (Chalcis) bio je jedini grad s kojim su teško izašli na kraj. Na jugu su samo Jeruzalem i Cezareja, koju je bio duboko zahvatio duh helenizma, čvrsto držali svoja vrata zatvorena pred napadačem, prvi sve do 638. god., a druga do oktobra 640. god. Cezareja je primala pomoć morskim putem jer Arabljani nisu imali sredstava da je zaustave. Međutim, poslije sedmogodišnjeg pljačkanja i opsade sa prekidima, podlegla je pred napadom Mu'awiye, koji je bio potpomognut izdajstvom jednog Jevrejina unutar zidina. Između 633. i 640. god. sva je Sirija, od juga do sjevera, bila pokorena. Ovo »lako pokorenje«24 zemlje imalo je svoje specijalne razloge. Helenistička kultura, koja je došla u zemlju još onda kada ju je (332. pr. n. e.) osvojio Aleksandar, osjećala se samo na površini i ograničavala se na gradsko stanovništvo. Seosko stanovništvo ostalo je uvijek svjesno rasnih i kulturnih razlika između sebe i svojih gospodara. Ova rasna netrpeljivost između semitskog sirijskog stanovništva i grčkih gospodara povećavana je raskolničkim razlikama. Mo-nofizitska sirijska crkva učila je da Hrist ima samo jednu narav, a ne dvije (božansku i ljudsku), kako je formulisao sinod u Kalcedonu (451), što je prihvatila grčka crkva u Bizantiji. Hristološki Herakli-jev kompromis, promulgiran 638. god. na osnovu formule koju je de-finisao carigradski patrijarh Sergije25, imao je cilj da ne uzima u obzir pitanje prirode ili priroda Kristove

prodiranje u Jermeniju. sjevernu Mezopotamiju. koga su nazvali »slatkorječivi branilac crkve«. koja je ležala sjeverno od poprišta bitke na Jarmuku. 23 Baladhuri. bez sumnje. pričaju. str. bio je toliko impresioniran prostačkim izgledom i pohabanim odijelom svog arab-Ijanskog gosta da se. Sa Sirijom kao bazom. Odatle ime monotelit za hrišća-nina koji je priznavao novu formulu. područje južno od velike ravnice Ezdraelona (Mardž ibn--Amir). kalif 'Umar je došao u vojni logor u Džabiji. 116. koga je on na taj položaj postavio mjesto Khalida poslije fcitke kod Jarmuka. 17. Iz Sirije su horde pojurile u Egipat. L. Kada je pao Jeruzalem. 137. Iza ovog razvoja i upornog njihova pristajanja uz odvo22 Baladh-urd. Sirija je sada bila podijeljena na četiri vojne oblasti (sing. 126. koje su odgovarale rimskim i bizantijskim provincijama zatečenim u vrijeme okupacije. krije se skriveno i napola izraženo osjećanje nacionalnosti. Mjesto toga on je imao za posljedicu stvaranje trećeg problema i nove stranke. na najudaljenijem kraju Evrope. jund). Veći dio sirijskog stanovništva ostao je privržen mo-nofizitizmu. koji je obuhvatao Galileju do Sirijske pustinje. 22. 137 = Hitti. str. str. kažu. Njegovo ime još uvijek nose zapadna vrata Damaska. pouzdanje u svoju vlastitu sudbinu. gnusoba pustošna o kojoj je govorio Danijel prorok kada je stajao na svetom mjestu. 211. Hims. str. OSVOJENJE 151 SIRIJE jenu sirijsku crkvu. L. što je još važnije. 19 = Hitti.«26 Uskoro je abu-'Ubavdah pao u Amuasu (ili (Amawas) kao žrtva epidemije koja je. • . L. To su bile Dimašk. al-Urdunn (Jordan). 7. Sjevernu oblast Kinasrin kasnije je priključio umajadski kalif Yazld I. Uz pomoć sirijskih trupa. Kao i ostali vjerski kompromisi. str.000 njegovih vojnika.13 = Hitti. sitr. i poslije smrti njegova nasljednika Yazida. i da propiše uredbe za administraciju novoosvojenog područja. da se utvrdi status pokorenih. 1. Španija.18. vlast je prešla u ruke oštroumnog Mu'awiye. da se posavjetuje sa vrhovnim zapovjednikom abu-'Ubaydahom. 193. Đorđiju i Azarbejdžan bilo je omogućeno. 1.osobe. str. također ga je 'Umar posjetio. Administracija novog područja • Upravo prije pada Jeruzalema.13. kao i pljačkaški pohodi i napadi u Malu Aziju koje je trebalo izvršiti u toku mnogo idućih godina. str. pokazivao starom kalifu sveta mjesta. str. nego je isticao jedinstvo njegove volje (thelema). bila je u vremenu kraćem od jednog stoljeća od Prorokove smrti uključena u neprestano rastući krug islama. 194. Tako brzo i lako sticanje toliko strateški važne oblasti od najjačeg vladara toga vremena pribavilo je novoj islamskoj sili prestiž u očima svijeta i. ni ovaj se nije svidio ortodoksima niti je zadovoljio disidente. uistinu. a odatle trijumfalno krenule kroz ostali dio sjeverne Afrike. 11. 179. Svrha njegova dolaska bila je da se proslavi pobjeda. Dok je jeruzalemski patrijarh Sofronije. pokosila 20. 210. 25 Sirijac j-alkobitske loze. i Filastin (Palestina). 24 Baladhuri. okrenuo jednom od svojih pratilaca i na grčkom jeziku ovako primijetio: »Ovo je.

iz1 Preko Eufrata.** H*MAD <q ^. bez ikakvih veza sa Medinom ili Mekom. Stoljećima prije pojave islama male arapske poglavice i kraljevi živjeli su na iračkoarabljanskoj granici. Davno prije arapske vladavine nad dolinom dviju rijeka. 60. str. namamijena novim ekonomskim pogodnostima. administratorom Carstva. 11:31. god. U međuvremenu. 2 'Iraq. na završetku bitke kod Badra.28 Theophanes. Zaratustrovci nisu njima kao hrišćanima bili mnogo skloni. na Eufratu. -d° P o E . Dan. vol. koje datiraju još iz rane babilonske ere. Rustam je bio ubijen. 154 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA S V^ \ I ''V<-. izvršio svoj znameniti napad u pravcu zapada iz Hire. sličan onome na koji se bila bitka na Jarmuku. odgovara ar. šeika plemena banu-Shavban. i ovdje se dogodilo isto — svježa arabljanska plemena. Sa(d je sa svojih 6.R .e admirustrando imperio«. Yaqut. Nihiiw*ml %-. isp. str. 1864). on je ostavio irački front u rukama svoga beduin-skog saveznika alMuthanna ibn-Harithaha. 1927). Migine. bio samo beduinski poglavica. i to iz istih razloga. Primijenjena je ista taktika s istim rezultatima. . vol. Al-Muthanna je. Tamu je pravila prašina koju je nanosio vjetar. Tabari. novembra 634. nedaleko od Hire. možda pozajmica iz Pahlaui. P. upotrijebljena da se istaikne kontrast Arapskoj pustinji. 2194— 2201. str. 26. Sofronije je možda bio marondtskog porijekla. 251—2. One su se očitovale u sve jačem upoznavanju sa njenom kulturom i miješanjem pograničnih Beduina sa njezinim stanovništvom. Patrologia Graeca. I. Olmstead. Kao i u Siriji poslije bitke na Jarmuku. u velikom broju počela su se doseljavati u tek osvojene oblasti. u J. col. Dan (posljednji dan maja ili prvi dan juna 637) bio je neobično topal. »D. Jeo ja znači »ndzija«. međutim..str.. crna zemlja. CXIII (Pariš. A (ianciahir 'i među Arapa i naroda te doline postojale su intimne veze. Constantine Porphyrogenetus. 1Sawad. i sve do poslije Prorokove smrti nije ni čuo za islam. sa Perzijan-cem Rustamom. vol. T. 634. III. velika sasanidska armija natjerana u paničan bijeg i čitava plodna nizija Iraka2 zapadno od Tigrisa (Dijlah) ležala je otvorena pred napadačima. str. A. jednog od onih drugova kojemu je Muhamed.^ -. Neustrašivi al-Muthanna preduzeo je nov pljačkaški upad u oktobru ili novembru sljedeće godine i zabilježio je nad perzijskim vojskovođom Mihranom pobjedu kod Buvaj-ba.000 ljudi prvi put omjerio snage kod Kadisije. Zato je kalif 'Umar izabrao Sa'd ibn-abi-Waqqasa.»''fa*^ \ V''' PROVINCE OF FARIS POGLAVLJE XIII OSVOJEN JE IRAKA I PERZIJE Kada je Khalid god. Semitski Iračani gledali su u iranskim gospodarima strance i osjećali su bliže srodstvo sa novim došljacima. Doček od strane aramejskih seljaka bio je isto tako srdačan kao i ranije pripremljeni doček sirijskih seljaka. 174. Do tog vremena bitka na Jarmuku bila je dobivena i sudbina Sirije zapečaćena. Perzijanci su pripremali protivudar i uspjeli su da skoro unište arabljanske bande u bitki na mostu1 blizu Hire. History oj Assyria (New York. . niti je na njega prešao. Baladhuri. 339. kao vrhovnom komandantu obećao raj. 109.

742—6. glavni grad Farisa god. Oni ga procjenjuju na devet bilijuna dirhama4. str. al-Fakhri. str. bukvalno gradovi u koje su ulazili Seleucija i Kte sifon na obje strane Tigrisa nekih 20 milja jugoistočno od Bagdada. Iwdn Kisra. 1888). 641. U međuvremenu Sasanid Yazdagird III i njegov carski dvor bježali su na sjever. koji je predvodio arabljanske snage. Sa'd je trijumfalno ušao u glavni grad. H. 114. blizu starije Hire. Derenbourg (Pariš. 1895). 400.str. vol. upravitelj Basre. isp. 114—15. Kuzistan (stari Elam. zajedno sa Basrom i Kufom. U međuvremenu. Još jedan uzaludan zastoj (krajem 637) u Džaluli. J. isp. Whitting (London. izd. III. vol. al-Dinawari. Zabavne i poučne su neke anegdote utkane u arapske hronike. kasnije Susijana. C. 3 Arapski al-Mada'in. 79. str. Caetani. prava Perzija)8 s istočne obale Perzijskog zaliva. vol. Isp. 1947). otmjeni lukovi i raskošan namještaj i dekoracija — to je sve proslavljeno u kasnijoj arapskoj poeziji — stajalo je sada na raspolaganje Sa'du. 4 Tabari. »Žuto« (al-safra' tj. i zauzeli ga. itan-ial-Athlr. 115. al-Akhbdr al-Tiwal. prev. Zauzimanje najvećeg kraljevskog grada u ovostranoj Aziji dovelo je sinove neplodne Arabije u direktan kontakt sa_raskošima i udobnostima tadašnjeg savremenog visokog društva. činio treću vojnu bazu za operacije protiv Irana. zajedno sa carem. koje bacaju svjetlost na stepen kulture dva naroda. na sjeveroistoku. Arapski hroničari pretjeruju u ekstravagantnim opisivanjima 'plijena i blaga zarobljenog tom prilikom. Sa karakterističnom žestinom i energijom on je krenuo naprijed i na jednom pogodnom gazu prešao je Tigris. 7 Baladhuri. Guirgass (Leyden. God. II. gdje je Sa'd sagradio jednu od prvih muhamedanskih bogomolja u Iraku. Čvrsti otpor nesemitskog stanovništva ko--načno je razbio 'Abdullah ibn-'Amir. bio ga je već napustio. koji je bio nabujao od proljetnih poplava. E. 134. na granici perzijske visoravni. str. današnji Arabistan) bio je zauzet god. Rezultat te bitke bio je katastrofalan poraz posljednjih ostataka Yazdagirdove armije. str. 392. iz Bahreina. 640. trebao je prije nego Ktesifon da postane glavni grad.Sljedeći Sa'dov cilj bio je Ktesifon (Ctesiphon)3. perzijska pri-jestonica. Ovo je donijelo ekspediciji. koji je zauzeo Istakhr (Persepolis). iz Basre i Kufe. nuđeno je u zamjenu za »bijelo« (al-baydd'} srebro)6. Annali. str. nešto nepoznato u Arabiji. Kamfor. str. Kada su nekog arabljanskog borca u Hiri grdili što je prodao samo za 1000 dirhama kćerku nekog plemića koja mu je kao dio plijena bila dopala. kraljevska palata sa prostranom salom za prijeme. str. . Brzom kalifovom naredbom vojni logor u Kufi. Fakhri. U junu 637. on je odgovorio da »nije znao da postoji broj veći od deset stotina«7. 649—509. V. 5 Ibn-al-Tiqtaqia. str. Iste godine bila se posljednja velika bitka kod Ni-havanda (blizu starog Ekbatana) sa nećakom Sa'adovim. koji je sada. 2436. blizu mjesta stare Ninive. Njegov garnizon. izvršen je napad na susjednu provinciju Pars (Faris. zlato). 6 Fakhri. i cijeli je Irak ležao na koljenima ispred nogu osvajača. Poslije Farisa red je došao na veliku i udaljenu provinciju Kurasan. bio je prirodno uziman mjesto soli i kao takav upotrebljavan za kuhanje5. 244 = Hi-tti. koji oni do tada nikada nisu vidjeli. Poduhvat je bio izvršen bez ikakvih gubitaka u vojsci i od muslimanskih hroničara pozdravljen je kao čudo. I. dospjeli su do Mausila (Mosul). izd. koja je pošla pod zapovjedništvom 'Iyada ibn Ghanma iz sjeverne Sirije. započelo je sistematsko osvajanje carstva iz novoosnovane baze u Basri. Poslije Kadisije i Madajina. Tada je bio otvoren put IRAKA I PERZIJE . OSVOJENJE 155 najveći uspjeh.

I. Njezina umjetnost. arapski je postao službeni jezik. Međutim. IV. uključivši žene. ali uglavnom politička. 10 Vidi Baladhuri. vol. kojoj nema premca. mladi i nesretni Yazdagird. VII. Vrata stare prijestonice bila su prenesena u novu. Uporedo sa logorom u Basri. koja je u toku više od četiri stotine godina često ogledala svoje oružje sa Rimljanima. Njegovom smrću sramno je završio posljednji vladar jednog carstva koje je cvjetalo sa prekidima nekih dvanaest stoljeća. 640. govorni narodni jezik. 219—20. 453—4. Muslimansko je oružje naišlo na mnogo odlučniji otpor nego u Siriji. 65210. Kufa je ostala politički i duhovni centar arapske Mezopotamije sve dok Abasid al-Mansur nije sagradio nadaleko poznat grad Bagdad. koji je dugi niz godina do temelja potresao Kalifat. II. str. Međutim. V. 11 Isp. God. vol. Caetani. kratko vrijeme poslije 643. a ne Semiti. str. (Iyad je probao da napadne bizantijsku Jermeniju. Sa'd ovdje podigne dvor po uzoru na kraljevsku paiatu u Ktesifonu. jedna je ekspedicija pošla iz Sirije pod vodstvom Habiba ibn-Maslame. 151—3 vol. takođe. Michel le Syrien. Dok je ova kolona arabljanskih trupa pod zapovjedništvom Sa'da operisala na istoku. 9 Vidi Tafoari. 193—212. vol. u manjoj mjeri. U toku sljedeća tri stoljeća arapske vladavine. str. 19—27. Marv)11. riznicom i nekoliko pratilaca. carstva koje se nije ponovo pojavilo za osamsto i više godina. operisala je na zapadu. 2545—51. Otprilike četiri godine kasnije. Perzijanci su bili arijevci. IV. pod komandom još slavnijeg 'Amra ibn-al-'Asa. 50—53. Ovaj simbolički običaj stalno je praktiko-van na arapskom Istoku.do Oksusa. Perzija je dala velik udio u karmatijskom pokretu. Ona je. Pokorenjem Mukrana. ova oblast nije bila potpuno pokorena sve do god. Grci su izmijenili staru perzijsku riječ Pdrsa u Persis i upotreblja vali su je za čitavo kraljevstvo. 156 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA i predstavljali su dobro organizovanu vojničku silu. ova arabljan-ska ekspanzija. Ne obazirući se na 'Umarovo uporno traženje da se održava starinska jednostavnost. Prividno vjerska. obalne oblasti Beludžistana. str. str. VII. kao i govor obrazovanog društva i. Vojni logor u Kufi postao je prijestonica novoosnovane oblasti. karakteristična za Hidžaz. bježeći sa svojom krunom. njezina književnost. dovelo je Arape do samih granica Indije. Oni su stoljećima uživali svoju nacionalnu samostalnost 8 Perzijanci nazivaju svoju zemlju Iran. Napravljen najprije od trstike za smještaj vojnika i njihovih porodica. Caetani. Još god. Neke od najsjajnijih zvijezda na duhovnom islamskom nebeskom svodu za vrijeme prva tri stoljeća njegovog postojanja bili su islamiziram Iranci.000 Arabljana. str.000—40. 418 = vol. pao je kao žrtva gramzivosti jednog svog državljanina u kolibi nekog mlinara blizu Marva (perz. IV. On je uskoro prerastao u važnu metropolu. njezina filozofija i medicina postale su zajednička svojina arapskog svijeta i osvojile sur osvajače. stari duh pokorenog naroda ponovo se probudio i povratio svoj zanemareni jezik. 424. 248—56. 651. str. str. vol. vol. vol. mnogo učinila za razvoj šiit-ske sekte i za osnivanje fatimidske dinastije. djecu i robove. Posljednji je vrhovima rastućeg Polumjeseca pripojio narode doline Nila i sjevernoafričke Berbere. i u borbama je moralo učestvovati nekih 35. koja je vladala Egiptom više od dva stoljeća. jedna druga. sada je prerasla u carstvo sa prostranstvom kakvo je imalo Aleksandrovo i kojemu je na čelu stajao . Samo njegov južni dio bila je provincija Pars (prebivalište njegove dvije najveće dinastije Akemenida i Sasanida). Za ovu početnu i nedovršenu pobjedu nad Perzijom trebao je jedan decenij. str.! ekonomska. logor je zamijenio svoje kolibe kućama od nepečene cigle (ćerpiča).

Aleksandar. str. On je već stekao. odmah se vrati natrag. 'Umar vratio u Medinu i savjetovao se s 'Uthmanom i drugim ličnostima koje su ukazivale na eventualne rizike i opasnosti. Napoleon i Džemal Paša. ali predosjećajući njezin nepovoljan sadržaj i sjećajući se 'Umarovih ranijih uputa koje su glasile: »Ako te sustigne moje pismo sa naređenjem da se vratiš iz Egipta prije nego što uđeš u ma koji njegov dio. bile su sravnjene sa zemljom. koje nisu možda bile popravljene poslije skorašnje perzijske invazije (616) i okupacije. str. 56—7..kalif u Medini. vol. J. C. (Amr nije htio otvoriti pismo sve dok nije stigao do Ariša (decembar 939).5 . iskoristio je 'Umarovo prisustvo u Jeruzalemu da osigura njegov mlaki i ravnodušni pristanak za borbu protiv stare zemlje faraona. 53. Prolegomena zur dltesten Geschichte des Islams (Berlin. Skizzen und Vorarbeiten. Uloga koju je on kasnije trebao da odigra u preotimanju Kalifata za svog pobratima Mu'awiyu 1 Ibn-'Abd-al-Hakam. zato što leži tako opasno blizu i Sirije i Hidžaza. vol. On je nastojao da reguliše tok bujice čije su pritoke. koje je učinilo zemlju žitnicom Carigrada. str. rječit i oštrouman. zapadno od Jordana. 'Amr ibn-al-'As. koji je poslije ponovnog zauzimanja zemlje 631.sr. rasle mimo svake kontrole. imao je 45 godina. vatren. međutim. činjenica da je njegov glavni grad Alek-sandrija bio baza bizantijske flote i da je zemlja služila kao vrata u ostali dio sjevernoafričkog koridora — svi ovi razlozi natjerali su Arabljane da okrenu svoje lakome oči prema dolini Nila već u prvo vrijeme svoje ekspanzije.Hakam. priznanje zbog pokoren ja Palestine. Kambiz. WeUhausen. Torrey (New Haven. pričaju. Futuh Mi. Pokorenje Egipta prije bi ulazilo u period sistematskih borbi nego slučajnih pljačkaških pohoda. POGLAVLJE XIV POKORENJE EGIPTA. Iza njega je došao Babilon6. 1899). Kir (ar. ibn-<Abd-al.bio je Farama (Pelusium). Najzad. Antioh. C. VI. Poslije. sustigla je 'Amra upravo prije prelaska egipatsko-palestinske granice.000 jahača bio je ona ista utrta staza duž obale kojom je išao Abraham. 1922). 93. ali ako uđeš u zemlju prije primitka moga pisma. Sveta porodica. god. ključ u istočni Egipat. jaka tvrđava na drugoj strani otoka Raude na Nilu priječila je dalje napredovanje. Put kojim je on išao sa svojih 4. Prvo utvrđeno mjesto na koje je udarila arabljanska kolona -i to sredinom januara 640 god. Ovaj 'Amr. TRIPOLITANIJE I BARKE Strateški položaj Egipta. str. To je bio međunarodni put Starog svijeta koji je povezivao njegove najvažnije centre civilizacije4. Bilbajs (varijante Bilbis. on je poslao glasnika da zaustavi napredovanje kolone. otprilike. povećavajući neprestano svoj broj i veličinu. 2 Ya<qubi. II. 168—9. al-Muqawqis). od strane Heraklija vršio funkciju aleksardrij-skog patrijarha i carskog namjesnika . onda idi naprijed i usrdno moli Alaha za pomoć«2. bio je ratoboran. Tražeći novo poprište na kome bi u zasjenak bacio svog proslavljenog rivala Khalida. bogatstvo njegovog žitorodnog zemljišta. a zatim su na red došli drugi. isp. jednomjesečnog otpora grad je pao i njegove utvrde. 158 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA pribavila mu je epitet »jedan od četiri arabljanska politička genija u islamu« (duhdt)3. Kalifova poruka. Balbls) sjeveroistočno od Kaira. koji je bio iz plemena Quraysh. izd. koji je u jdhilžyah periodu vodio u Egipat mnoge karavane i bio upoznat s njegovim gradovima i putovima1. Kada se.

3. Sljedeće riječi upućene Kirovim izaslanicima pokazuju kakav su utisak na njih učinili Arabljani: Mi smo se uvjerili da je to narod čiji svaki pojedinac više cijeni smrt od života. 1907). 58. .. Oimstead. Bizantijska vojska bila je hametice potučena. niti između gospodara i roba. 4 V. aprila 641. Izdajnik Kir potajno je tražio da potkupi opsjedače. KhallJ) English M i les 20 3° 4° 50 6m«ry Vilkcr Hi i 160 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA na čijem se čelu nalazio crnac 'Ubadah ibn-al-Samit. B A. jedu samo na svojim koljenima. Njihov je vojskovođa (amlr) kao i svaki drugi između njih: nema razlike između nižih i viših. OnJ Kanali (jedn. History of Palestine.000. Moleći da se sastane u Raudi sa delegacijom s kojom će voditi mirovne pregovore. danak i mač. koji su se trebali suprotstaviti Bizantincima. Imali su da biraju između tri uobičajene ponude: islam. Opet su bile ponovljene tri alternative. 44—8. 2592. 'Amr je napadao (Ayn Shams7 u julu 640. Oni sjede samo na goloj zemlji. DONJI EGIPAT na karti su predstavljeni muslimanski gradovi i njihova osvajanja OAyn Shams (Heliopolis. str. str. 16 (Ap. Uskoro su ona došla na čelu s al-Zubayrom ibn-al-'Awwamom. 5 Ovaj. Oni se nisu svidjeli He-rakliju. Kir je pristao da plati danak i pohitao je u Aleksandriju da uruči caru uslove mira. 7 Dosloivno »izvor sunca«. Na kraju sedmog mjeseca al-Zubayr je sa svojim drugovima uspio da ispuni jedan dio jarka i. a Kir je bio zatvoren u Babilonu. V (Cairo. Kir je bio preneražen kad je primio delegaciju 3 Ibn-Hajair. I. sitr. Tabari. Arabljani su stezali obruč oko grada jer nisu imali nikakvih tehničkih ni mehaničkih sprava da prisile tvrđavu na predaju. isp. str. On (On) starozavjetni d glifskih natpisa. sitari Heliopo-lis. str. 637) kao datum okupacije Egipta. skromnost od isticanja i nijednom od njih ovaj svijet ne pruža nikakve privlačnosti. 8 Ibn-'Abd-al-Hakam. svi peru svoje udove i ponizno obavljaju molitvu8.9.000 ljudi. Teodor je pobjegao u Aleksandriju. Butler. al-7sabah fi Tamylz al-$ahabah. ali bez uspjeha. 1902). kojih je bilo oko 20. 16. godine. Kada dođe vrijeme molitvi.u civilnoj administraciji. Ratni islamski poklič Allahu akbar (bog je najveći) pobjedonosno je odjekivao dvoranama tvrđave 6. koji je optužio svoga namjesnika zbog veleizdaje i poslao ga u progonstvo. popevši se na zid Ijestvama. 'Amr se ulogorio izvan Babilona čekajući povoljnu priliku i očekujući pojačanja. vol. Na taj se način arabljanska kolona popela otprilike na 10. 245—7. izuzimajući garnizon koji je brojao oko 5. U međuvremenu se opsada Babilona bez prekida nastavljala. J. L. kao i ostali datumi okupacije Egipta nisu sigurni. ibn-'Abd-al-Hakam. niko joj se ne uklanja. proslavljenim drugom Prorokovim. str. pohitao je u Babilon (Babilyun) sa svojim vrhovnim komandantom Au-gustalisom Teodorom i s trupama. The Arab Conquest oj Egypt (Oxford. vol.000 ljudi. izabrao je Rabi1 I. god. Dok je opsjedao Babilon. 53. savladali su stražu i garnizon. 65.

Međutim. koji je ponovo stekao milost. n. što se vidi sa Diokle cijanovog stupa još i damias.«14 Kalif je počastio glasnika svoga komandanta hljebom i datulama i u Prorokovoj džamiji održao jednostavnu ali veličanstvenu službu zahvalnicu. str.000 kupatila i 40. Grad je bio evakuisan u septembru 642. maja. nekadašnji hram Caesarion11. Dalje na zapad stajala su dva crvena obeliska od asuanskog granita. I. Nadajući se da će neovisno o Carigradu upravljati zemljom u korist Arabljana. potpisao sporazum. Zotenberg. pr. U pozadini se visoko dizao Far. 'Amrov gvozdeni obruč počeo je stezati vrh. ratifikovao je sporazum. 43—5. 1883). koji je brojao nekih 50. a po noći svoje vlastito svjetlo. Kir. 213 = Hiitti. 336. ostaviti isti utisak koji danas ostavlja na došljaka silueta današnjeg Njujorka sa svojim u nebo stršećim neboderima. III. Na Arape iz pustinje ovaj prizor morao je. koja su njegovu vojsku povećala na oko 20. koji je značio predaju jedne od najljepših provincija Carstva u arabljanske ruke. str. EGIPTA. Na jednoj se strani dizao visoki Serapeum10. str. bili djelo Tutmosa III (ča 1450. vrati se u Aleksandriju da zaključi mir. eveque de Nikiou. 113—43. poslije Carigrada najljepši i najjači grad na svijetu. opisuje prvi poraz koji su pretrpjeli bespomoćni Arabljani pod udarcima katapulta sa visokih zidina13. 450. Suvuti. ibn-'Abd-al-Haikam. sipajući po danu sunčeve zrake. III. Ibn-'Abd-al-EIakaim. vol. i slj. vol. Vesele vijesti poslate su 'Umaru u Medinu sljedećim riječima. i slj. izd.). To su ona ista dva obeliska koji sada krase sjevernu obalu Temze (Embankment) u Londonu i centralni park u Njujorku. U njegovoj pozadini nalazila se glavnina snaga bi-zantijske mornarice koja je bila stacionirana u Aleksandriji. nikakvih opsadnih sprava. Napadači. novembra 641. Maqrlzi. a završio August. ali su. Husn. Ivan iz Nikiua. 41. god. Marka. god. poslije čega je slijedio krvavi pokolj. 'Amr se jednog jutra nađe pred naoko neosvojivom linijom zidova i kula koji su štitili egipatsku prijesto-nicu i glavnu luku. Chronique de Jean. u stvari. Nikiu (ar. i s pravom je smatran jednim od sedam čudesa svijeta12.000 ljudi. TRIPOLITANIJE I BARKE . On je pristao da plaća stalan danak od dva dinara po odrasloj glavi i državni porez plativ u naravi pristajući da ne dozvoli bizantijskoj vojsci da se vrati i da pokuša da ponovno osvoji zemlju.000 ljetnikovaca sa 4. savremeni pisac. još je bila daleko. Poslije Heraklijeve smrti (februara 641. koji se može nazvati aleksan-drijsjkim sporazumom. Ostavivši kontingent vojske u pozadini. 'Amr je krčio sebi put natrag u Babilon i kasnije je preduzeo nekoliko pljačkaških ekspedi9 Baladhiurd. nejak i mlad. Texte ćthiopien. Mawa(iz. sa .000 ljudi. str. nikakvih neposrednih izvora za snabdijevanje ljudstva. Sa svježim pojačanjima iz Arabije. Dovoljno je reći da sam se u njemu dočepao 4. današnji Šabšir) pao je 13. str. str. Car Konstant. str. Wiet. Naqyus. vol. 641—68). Alek-sandrija (allskandarlyah). za koje su tvrdili da ih je podigla Kleopatra. u Babilonu 8. kao i četiri stotine mjesta za zabavu za kraljevsku porodicu.) njega je na prijestolju naslijedio unuk Konstant II (Qustantin.prevodom (Pariš. Aleksandrija se ponosila svojim garnizonom. 13 H. 12 Vidi Maqrlzi. POKORENJE 161 čija u Gornji Egipat. nisu imali nijedne lađe. koji je započela graditi Kleopatra u čast Juli ja Cezara. biskup je s 'Amrom..000 Jevreja koji plaćaju lični porez. 61. 42. 11 U arapskom Qaysarfyah. str. bez sumnje. ali ću se suzdržati od njegova opisivanja.Pošto je prisilio na predaju istočnu granicu Delte. Na drugoj se strani nalazila divna katedrala sv. i brojem i opremom mnogo slabiji. 128. e. 10 Arapi su ga kasnije nazivali 'Arnud al-Sawari. >'Ja sam osvojio grad. u kojem je nekad bio smješten Serapov hram i velika Aleksandrijska biblioteka. god.

Da bi otvorio direktan vodeni put do svetih arabljanskih gradova. koji je pod nazivom Kalidž (kanal) 'Amira al-Mu'minina. drugu važnu bizantijsku pomorsku bazu.25 sirijsko-egipatska flota. Pomorske operacije. God. sa dvadeset lađa natovarenih egipatskim 14 Ibn-'Abd-al-Haikam. Car Konstant. uništila je bizantijsku mornaricu od oko 500 lađa nedaleko od likijske obale blizu Feniksa. 652. današnji Suec.str. naravno. vol. Godinama je Heraklije kušao da pomoću svog agenta Kira zabrani egipatsko (koptsko) bogoslužje i da silom nametne svoju novu monotelitsku doktrinu crkvi koja se tome odupirala. TRIPOLITANIJE I BARKE . 668. Slabiji kao vojnik nego kao finansijski stručnjak. Ovome ne treba da se čudimo s obzirom na progone kojima su oni kao monofiziti bili izloženi od službene melkitske (kraljevske) crkve. Poslije prisilnog rada od nekoliko mjeseci i prije 'limarove smrti 644. ali se on zbog nemara poslije njegove vladavine zamuljio. na Crvenom Moru18. Otok je. jedva je bijegom spasao život. Na taj je način izvojevana za islam prva pomorska bitka i prvi otok prisajedinjen muslimanskoj državi. tabor. 'Amr je sada očistio stari faraonski kanal. pod komandom Mu(awiye i Abdullaha. Trajan je očistio kanal. bile su uperene protiv Bizan-tinaca. 99.). Tu čast on dijeli sa Mu'awiyom. Njezin današnji oblik je rezultat čestih popravljanja i doziđivanja. morao još jedanput ranije (652) opljačkati EGIPTA. Aleksandrija je. Međutim. 18 Isp. uglavnom radi pljačkanja. Fustat (stari Kairo. poznata na arapskom kao dhu-al-Sawari*6 (bitka jarbola). koji se nalazi tik uz sirijsku obalu. bila prvo brodogradilište egipatske f J ote. zapečatila je sudbinu bi-zantijske supremacije na moru27. Ovdje je 'Amr podigao jednostavnu džamiju.Urođenicima. god. jedna flota od 200 lađa usudila se da iz Aleksandrije dopre sve do Sicilije (Siqilliyah. isp. Ona pod tim imenom stoji još i danas. njegovo najveće dostignuće bilo je njegovo učešće u osnivanju prve muslimanske mornarice. Aruad (Aradus). Poslije dvije godine jedan od Mu(awiyinih kapetana opljačkao je otok Rod24. 15 Str. Mas'uđi. grčkog — phossatun. još od samih početaka dao je njihov biskup u Aleksandriji instrukcije da osvajačima ne pružaju nikakav otpor. 58—9. god. dobivši ime Fustat16. prvu koja je podignuta u Egiptu (641—2). prema podacima ibn-'Abd--al-Hakama15 (+ 257 = 871). 655. str. 82. zauzet je sljedeće godine. Kira je kasnije urođenička tradicija smatrala Antihristom.«23 Poslije toga je Abdullah ponovo postavljen za kalif ovog namjesnika. mjesto na kome je (Amr podigao svoj logor van Babilona postalo je nova prijestonica. . Uspio je da pomakne granice u oba pravca. egipatskim Kop tima. glavnom cilju. sada je Abdullah nastavio borbe u pravcu zapada i juga. 16 Latinski fossatum = logor. Siqilliyah) i da je opljačka. str. Mu'awiyah je zauzeo Kipar (Qubrus). koji je komandovao bitkom. 463. God. Saobrazno s 'Umarovom politikom. Ova sugestija je i/azvala onaj čuveni 'Amrov odgovor: »U tom slučaju moja bi dužnost bila da držim kravu za rogove dok je drugi muzu. Zbog nemilosrdnih progona svećenstva koptske crkve. a da Abdullah bude finansijski administrator. bilo iz Egipta pod komandom Abdullaha ili iz Sirije pod komandom Mu'awiye. God. Abdullah je odbio od Aleksandrije nadmoćniju grčku flotu. koji nam je ostavio najraniji sačuvani izvještaj o pokoren ju Egipta. Međutim. Zotenberg. God. ili 669. Ova bitka. upraviteljem Sirije. IV. 17 Antička Klysma. kada su oni sazidali svoj Kairo (al-Qahi-rah). prolazio kroz Heliopolis i povezivao Nil sjeverno od Babilona sa Kulzumom17. i odgovaralo je vojnim logorima Džabije u Siriji. koja je bila suviše opasno blizu sirijskoj obali. preko biz. 649. Basre i Kufe u Iraku. Misr al-'Atiqah) ostao je prijestonica sve do Fatimida (969. 11 — Istorija arapa POKORENJE 163 Poslije pokorenja 'Uthman je želio da 'Amr ostane na čelu vojske. u najmanju ruku.. zbog unutarnjih nereda muslimani nisu uspjeli da iskoriste svoju pobjedu i da napreduju prema Carigradu.

str. Beoker. Baladhuri. Sa<d«. Hitti. II. 25 Isp. 31 32 33 84 Baladhuri. H. pa čak i u Sudan bila je u toku. str. U isto vrijeme potpuna okupacija Aleksan-drije tjerala je na osvajanje novih provincija. Njegov nasljednik 'Abdullah napredovao je kroz Tripolitaniju i pokorio je dio Ifriqiye. str. 30 Ya<qubl. 351. 'Uthman je i na neznabožačke Berbere proširio. str. str. svojom prijestonicom. samo pod uslovom da sa sobom uzme i svoju ženu31. Stoljećima prije pojave islama. Predu-zimani su poduhvati i protiv Nubije (al-Nubah) na jugu. 235 = Hitti. str. 114. Encyclopaedia of Islam. cl. str. 52 (672). njemu karakterističnom brzinom. U narednim stoljećima hrišćan-sko-nubijsko kraljevstvo sa Dongolom. jurnuo (642—3) na čelu svoje konjice prema zapadu do susjednog Pentapolisa i bez ikakva otpora zauzeo Barku. čija mu je prijestonica Kartaga (Qartajannah) platila danak33. manje-više neprekidna. U Mu'awiyi i 'Abdullahu islam je našao svoje prve admirale29.«30 'Uthman je odobrio Mu(awiyinu ekspediciju na Kipar nakon što mu je ovaj nekoliko puta •3 Ibn-'Abd-al-Hak-m. Pad Egipta ostavio je bez odbrane bizantijske provincije koje s njim graniče na zapadu. 223 = Hitti. 'Abdullah je počeo pregovarati sa Nubijcima34. Da su ove pomorske operacije vršene više protiv volje nego u saglasnosti sa medinskim kalifima. doduše ne kao na kategoriju sljedbenika objavljene knjige (škrip turaristi). 235—6 = Hitti. 237—8 = Hitti. koja je sa svojim pašnjacima bila sličnija Arabiji i prikladnija od Egipta za nomadski način života. ispriječilo se kao barijera daljem prodiranju islama na jug. vol. str. 642. 152—3 = Ya<qubi. infiltracija u Egipat. koji su u to vrijeme bili još daleko od pokorenja. str. 29 Pojedinosti o pomorskim operacijama ovoga perioda su na žalost u arapskim izvorima vrlo oskudne. 'Amr je. A. iste privilegije koje su uživali zimi je. On je primio u podaništvo i berberska plemena Tripolitanije. . 379—81. sitr. ir 164 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA isticao blizinu otoka. str. vol. 178. II. str. " Isp. C. 375. str. 24 Baladhuri navodi jednu kasniju ekspediciju iz god. Baladhuri. Fakhri. 543. uključivši pleme Lawatah32. 235—6. 183. 'Umar je ovakve instrukcije slao 'Amru u Egipat: »Neka tebe i mene ne dijeli voda i nemoj se zalogoriti ni na jednom mjestu da kojega ja ne mogu doći na svom konju. str. 189—91. »'Abd-Allah B. 375—6. Ibn-'Abd-al-Hakam. isp. str. str. Poslije prvog pada Aleksandrije i da bi zaštitio svoju pozadinu. 180.neki od Mu'awiyinih komandanata28. govori da je 'Umar pisao Sa'd ibn-abi-waqqasiu na iračkom moleći ga da ne dopusti da ijedno more bude između kalifa i muslimana. 179. svjedoče značajni odlomci u ranim izvorima. i svojim stanovništvom izmiješanim od Libijaca i crnaca. 26 Ibn'Abd-al-Hakam. God.' 28 Baladhuri. H. -str.

391—2. prema tradiciji. Na samom Poluotoku urođenik koji je posjedovao zemlju plaćao je u naravi na nju desetinu ((ushr). Imajući to u vidu. Pošto su bili izvan okrilja muslimanskih zakona. U Iraku. str. 4 Današnja Tabarayyah = Tiberias. arabljanski osvajači u Siriji najprije su živjeli u logorima: Džabiji. čiji će se članovi čuvati da ostanu čisti i nepomiješani — neka vrsta ratničke aristokrati je — odričući povlastice građanstva svim Nearabljanima. Druga kardinalna tačka 'Umarove politike bilo je organizovanje Arabljana. Imsu. vlasništvo cijele muslimanske zajednice. Amvasu. pokoreni narodi su uživali zaštitu muslimana i nisu bili obavezni da obavljaju nikakvu vojničku dužnost. oni su morali plaćati teške poreze. međutim. koji su pobjegli u Siriju i Irak3. jer im je vjera zabranjivala služenje u muslimanskoj vojsci.POGLAVLJE XV UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA Kako upravljati tako ogromnim novoosvojenim teritorij ama i kako prilagoditi nekodifikovane uredbe primitivnog arabljanskog društva potrebama golemog kozmopolitskog konglomerata koji živi pod vrlo različitim uslovima. 166 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA tu su se oni nastanili u fustatskom i aleksandrijskom logoru. stani Emaus. 14—15 (635—6) protjerao je sve Jevreje iz Kejbara2. služila su im novosagrađena sjedišta u Kufi i Basri3. * Baladhuri. nasljednice Turske. 101—2. kao osnivača druge teo-kratije islama — neke vrste islamske utopije — kojoj ipak nije bilo suđeno da traje dugo. Oni su zauzimali niži status i bili su smatrani kao neka vrsta rezerve u korist muslimana (mdddat al-Mu-slimin)*. u jednu jedinstvenu vjersko-vojnu zajednicu. <Amwas . za luslove koje je Prorok postavio.ili (Amawas. i abu-Yusuf. U Egip1 Vidi Waqidi. koji su sebi našli prebivalište u Jerihonu i drugim mjestima. Prema tome. kao i hrišćane iz Nadžrana. njima je bilo dozvoljeno da ostanu pod jurisdikcijom svojih vlastitih zakona. 1346). tj. Ovo stanje djelimične autonomije. Tabariji4 (za jordanski distrikt) i u Ludu (Lydda) i kasnije u Ramli za filastinski (palestinski) distrikt. 'Umar je bio prvi koji se prihvatio ovoga problema. Tradicija njega predstavlja kao čovjeka koji ga je riješio i. Kitdb al-Kharaj (Cairo. on nije. Čak i kad bi Nearapin prešao na islam. str. koju su kasnije priznavali turski sultani. 85—6. kakve su propisivali pojedini glavari njihovih vjerskih zajednica. Jedini izuzetak što se tiče fay' zemljišta bio je učinjen u onim oblastima čiji su se stanovnici. o kojima nije razmišljao prvi zakonodavac. zadržale su arapske zemlje. arabljanski muslimani nisu trebali da drže zemljišne posjede ili da ih obrađuju izvan Poluotoka. bila je zadaća s kojom se sada suočavao islam. A. 66 = Hitti. Kada je neki podanik prešao na islam. U osvojenim oblastima su pokorenim narodima ostavljena njihova zanimanja i obrađivanje zemlje. koji su sada svi bili muslimani. i musliman ga je i dalje plaćao. H. str. str. Lk. Maghdzi. uključujući i poresku obavezu koja se kasnije nazivala glavarina. kao glavna. Zbog toga je on stavio potpuno van snage sve ranije ugovore1 i. 2 Oaza na putu u Siriju oko 100 milja od Medine. prema ovome primitivnom sistemu. J O 'Umarov ustav ^a P°^aznu tačku svoje političke doktrine 'Umar je uzeo da se na samom Poluotoku smije tolerisati samo muslimanska vjera. Porez na zemlju bio je nerazdvojno vezan za zemlju kad god je zemlja bila smatrana fay'. svojevoljno predali arapskim . Kao zimije7. bio oslobođen svih poreskih obaveza. morao je zauzimati podređen položaj prema onome koji je imao musliman Arabljanin. waqf. između ostalog. 24 :13. koji tradicija pripisuje 'Umaru. prema tome.

Nisu se pravile razlike između dva oblika oporezivanja sadržanih u jizyah i khardj sve do vremena posljednjih Umajada. 1896).osvajačima pod uslovom da im bude dozvoljeno da zadrže svoja zemljišta. 7 Ili Ahl al-Dhimmah (narod zavjeta ili obaveze). Kitdb al-Khardj. 1950). S druge strane. za srednju klasu dva. 'Askar Mukram u Kuzistianu. tj. Takve su se oblasti nazivale dar al-sulh (teritorij kapitulacije). obavezi plaćanja ze-kata (uboške rate). termin koji se primje njivao inajiprije samo . <n. Oblik khardj dolazi takođe samo jedanput u Koranu (23:74). Ovi nameti odnosili su se samo na tjelesno jake: žene. Mas. Daniel C. Porez na zemlju je plaćan u ratama i u naravi od zemaljskih proizvoda i stoke.. rezultat dugogodišnje prakse. niti o ikakvom zakonodavnom aktu od strane 'Umara8. Očigledno. Posljednja je obično iznosila četiri dinara9 za imućne. Kasnije razvoje. ke-raggd) u značenju poreza na zemlju nisu nastale u vrijeme drugog kalifa (634—44). ali nikada u obliku vina. Ši/raz u Fa.risu i Borka asd al-Kejravian u sjevernoj Africi. choregia ili aram. str. kao i sav novac primljen od podanika sačinjavali su fay'12 i pripadali su muslimanskoj zajednici kao U NOVIM POSJEDIMA . 27. bio da samo pokretna imovina i zarobljenici dobiveni kao ratni plijen sačinjavaju ghanimah11 i da pripadaju borcima kao i do toga vremena. Umjesto glavarine. Od samog početka porez je varirao prema prirodi zemljišta i sistemu koji je preovladavao u tom kraju pod starom upravom. m. obraćenik se izlagao novim obavezama. Na sličan način razlike između jizyah u značenju glavarina i khardj (od gr.a Jevreje. umobolni i neizlječivi bolesnici bili su od njih izuzeti. djeca. Činjenica je da prvobitna uloga koju su prvi kalifi i rani muslimanski upravljači odigrali u nametanju poreza i administraciji finansija nije mogla biti velika. U Koranu se sa riječju jizyah susrećemo samo jedanput u suri 9.s. On nije ovisio o sticanju zemlje putem kapitulacije (sul-han) ili putem sile (<anwatan). Glavarina je plaćana paušalno i kao indeks nižeg statusa. a ikasiuje se tumačilo da su tu uklju čeni i sljedbenici Zoroastra i drugi. bilo da je bila bizantijska. i tada više u značenju nagrade nego poreza na zemlju. Juynboll (Leyden. svinja i zaklanih životinja. monasi (kaluđeri). UPRAVA 167 primjenjivalo za objašnjavanje razlike u oporezivanju prije je kasnija pravna fikcija nego pravi uzrok. bilo perzijska. 8 Isjp. prvobitni uslovi sklopljeni sa pokorenim narodima bili su skoro zaboravljeni u vrijeme kada su istoričari počeli da zapisuju događaje koje su oni tumačili u svjetlu kasnijih uslova i kasnijeg razvoja. Kažu da je treći princip. str. U ovo rano doba ove dvije riječi su se uzajamno zamjenjivale i obje su značile porez uopće. Sistem bizan-tijske provincijske uprave u Siriji i Egiptu proslijeđen je u Alahovo ime i nikakve radikalne promjene nisu uvedene u mašineriju lokalne administracije u ranijim perzijskim posjedima. ali ne i zemlja. međutim. prosjaci.pr. Dennett. hrišoame i Sabijce (koji se ne smiju brkati sa Sabejciima). Conversion and the Poli Tax-in Early Islam (Cambridge. on je sudjelovao u godišnjim prihodima i drugim povlasticama koje su mu pripadale kao muslimanu. a jedan dinar za siromašne. koji je 'Umar proglasio u saglasnosti sa mišljenjem svojih savjetnika između drugova10. dzd. ova je tradicija pripisivala 'Umarovoj inicijativi. Zemlja.. Osvajanje putem kapitulacije ili putem sile koje se 5 U prvom muslimanskom stoljeću podignut je veći broj takvih vojničkih zimovinika.29. gdje riječ ni u kom smislu nema pravnog značenja. 12. Pored toga pokoreni narodi bili su dužni da plaćaju druge vrste dažbina za izdržavanje muslimanskih trupa. osim u slučajevima kada je neki od njih imao samostalne prihode. Jr. starci.na Ahl al-Khitab. 6 Yahya ibn-Adam.

čak i žene i djeca i klijenti15 bili su uvršteni u spisak i primali su godišnje prihode. kasnije 12. ali svakako njegova prava vrijednost je varirala. ili državni spiskovi primitaka i izdataka.000 dirhama13. str. tj. Već pod neposrednim 'Uma-rovim nasljednikom 'Uthmanom bilo je dozvoljeno sinovima Arabije da drže zemljišne posjede u novoosvojenim oblastima. platno nataknuto na koplje. Svako pleme je imalo svoju zastavu. 1853). . bilo je potrebno izvršiti popis stanovništva. koji su se kretali od 200— 600 dirhama.od grčkog drachme). svaki sa novčanom potporom prema prioritetu priznanja nove vjere. vol. Na dnu se nalazila masa arabljanskih plemena svrstana u spisku prema službi u vojsci i poznavanju Korana. koju je nosio najhrabriji među njima. 10 Ibn-Sa'd. U lUmarovo vrijeme dinar je bio jednak 10 dirhama. 168 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA diče. izd. Obrađivači zemljišta fay' i dalje su bili obavezni da plaćaju porez na zemlju čak i ako su prešli na islam. ti akciji. Svi ovakvi dohoci deponirani su u državnu blagajnu. 212. III. AlBaladhuri17 tvrdi da je 'Umar postavio jednog suca (gadi) za Damask i Jordan. cijela nacija. 13 Ar.uf. prethodnicu i zaštitnicu već je bila poznata u Muhamedovo vrijeme i odaje bizantijski i sasanid-ski uticaj. tj. str. a isto tako je obavljao i sudačke funkcije. moralo se podijeliti među muslimane. Voiska Vojska je bila ummah. dolazili su emigranti i pristalice. zlatna novčana jedinica za vrijeme kalifata koja je bila teška oko 4 ginama. . 12 Prema sur. Konjica je štitila krila. onda je on osnivač sudstva18. •Umarov vojno-komunistički ustav doveo je arabizam do prevlasti. kako tvrdi ibn-al-Tiqta-qa16 i kako pokazuje sama riječ (od perz. M. 21—32. srebrna jedkiica u arap skom novčanom sistemu. on je bio previše vještački napravljen da bi izdržao iskušenje vremena. Pri podjeli se čuvala plemenska jedinica. Prorokove poro9 Od grčko-laitinskog denarius. U ranijoj etapi vojskovođa koji je zauzeo izvjestan teritorij vršio je dužnost i predvodnika u molitvi.000 dirhama prosječno dobivalo je godišnje svako lice iz ove kategorije14. tako je nestajalo arabljanske aristokrati je zbog prirasta Mawali stanovništva. Khamis (pet) bio je termin koji se upotrebljavao za ovakvu vojnu jedinicu. Oko 5. carinarnica). ostale četiri petine pripadale su ratnicima koji su ga osigurali.000 ili 4. douane. Minimum za običnog borca iznosio je 500—600 dirhama. 8 :42. 'A'ishah se nalazila na vrhu liste sa godišnjom potporom od 12. i što god je preostajalo poslije plaćanja zajedničkih troškova za administraciju i za vođenje rata. Da bi se mogla obaviti raspodjela. Podjela vojske na centar. I. Njezin amir ili glavni komandant bio je kalif u Medini. al-Ahkam al-Sultdniyah. koja se pripisuje 'Umaru. Poslije Ahlal-Bayt. Ako je to istina. dlwdn). otprilike 10 penija (19 US santima). abuYus. Nominalna njegova vrijednost bila je predratni fran cuski franak. Ova institucija diwdn (odatle f r. dva krila. a drugog za Hims i Kinasrin. prvi popis zabilježen u istoriji u svrhu raspodjele državnog dohotka. Enger (Bonn. 217—45. državi.cjelini. 11 Detaljnija obavještenja o ghanimah i jay' vidi kod alMaward)i. Kako su odmicale godine. bila je očigledno preuzeta iz perzijskog sistema. diram. dirham (perz. Međutim. str. koji je prenosio vlast na svoje zamjenike ili vojskovođe. a osiguravao je vjerniku Nearabljaninu viši status nego što je bio status nevjernika. pt. samo jedna petina plijena pripadala je Alahu i Pro roku.

Najbolji mačevi takođe su pra14 Ibn-Sa'd. 15 Mawdli. nego u njezinom višem moralu. Tu se najprije gajio bambus i tamo je kasnije bio uvožen iz Indije. pt. Tokom cijelog perioda kalifata Sirijci. isto kao što su pokoreni Grci bili u odnosu na pobjednike Rimljane. Bojni poredak bio je primitivan. koje su tako nazvane po Katu. u linijama i redovima i u zbijenim bojnim redovima. Baladhuri. A pokazali su da imaju i te kako pohlepne apetite! Sa stalno izoštrenim osjećajem radoznalosti i sa skrivenim mogućnostima koje ranije nikada nisu bile u njima podstica-ne. 217. vidjeli ih i osvojili. Čisto arab-Ijanski doprinos u njoj bio je u lingvističkom i donekle u vjerskom području. I. 27—8. Služenje u vojsci nije bilo samo najplemenitije i na j privlačni je zanimanje u očima Alaha nego i najunosnije. Nearapin koji je prihvatio islam i priključio se nekom arapskom plemenu. 50—54. str. ono što mi nazivamo »arapskom civilizacijom« nije ni u svojim začecima. II. vol. Takozvana arapska civilizacija Osvajanjem Plodnog polumjeseca i teritorija Perzije i Egipta. U umjetnosti i arhitekturi. abuYusuf. 213—14. čemu je vjera. Koplje i luk sa strijelom sačinjavali su dva glavna oružja. III. 116. vol. obali Bahreina. str. koji bi istupili iz redova i pozivali na megdan. Oni su bili još jedan primjer u kome je pobjednik. koje su bile obješene o desno rame. Damasku. Neprijateljstva su započinjala pojedinačnim dvobojima istaknutih boraca. str. Egipćani i drugi. 169 vljeni u Indiji. zato im je i dato ime hindi. a ponekad štit i mač.ti. str. koju treba pripisati u prvom redu prebacivanju trupa na devama20. u upravi najraniji Arabljani nisu imali ništa u čemu su mogli podučavati. ni po svojim etničkim aspektima bilo arabljanska civilizacija. bilo hrišćani i Jev-reji. faraonskih i asirsko-babilonskih vremena. Snaga muslimanske arabljanske vojske nije počivala ni u nadmoćnosti njezina oružja ni u savršenstvu njezine organizacije. bio savladan od pobijeđenog. str. u saradnji sa svojim pokorenim narodima i uz njihovu pomoć. Arabljanski ratnik primao je veću nagradu nego njegov perzijski ili bizantijski takmac i bio je siguran u dio plijena. 16 Fakhri. 17 Str. Nisibisu. bilo da su bili muslimanski obraćenici. koju je odnjegovao pustinjski odgoj. str. pt. divili se i imitirali djelo arhitekta. Odbrambeno oružje bili su oklop i štit. sing. Arapska ratna oprema bila je lakša od bizantijske19. 141 = Hitti.Govori se da je Pro-rokov znak bio orao (luqdb). 202. kao i u snazi njezine izdržljivosti. a svašta što su mogli da nauče. ni u svojoj fundamentalnoj strukturi. 347—8. bili su glavni nosioci prosvjećivanja i nauke. u filozofiji. iranskih. doprinijela svoj udio. u nauci i književnosti. Jeruzalemu i Aleksandriji oni su gledali. Pješadija je upotrebljavala luk. Perzijanci. III. ovi muslimanski Arabljani. Kasnije je koplje (harbah) uvedeno iz Abisinije. zanatlije. Glavno oružje konjice bilo je koplje zvano rumh. isip. str. u medicini. čije su bambusove držalice proslavljene u arapskoj književnosti kao khai. U sve ove centre stare kulture oni su došli. 343—4. I. Prema tome. počeli su da asimiliraju. U Ktesifonu. Arabljani su došli u posjede ne samo geografskih površina nego i najranijih sjedišta civilizacije čitavog svijeta. draguljara i fabrikanta. 450—51. i u njezinoj zadivi j a vajućoj pokretljivosti. Maward-i. Ede-si. 18 Ibn-Sa'd. bez sumnje. Na taj su način sinovi pustinje postali baštinici onih drevnih kultura s njihovim dugim tradicijama koje su vukle porijeklo iz grčko-rimskih. mawla. Mač je bio nošen u koricama. str. Arapsko-islamska . Mawardi. prilagođavaju i reprodukuju njihovo duhovno i estetsko nasljeđe. Njegov neodređen status stavljao ga je ispod muslimana Airabljanma. strijelu i praćku.

muslimanski arabljanski Kalifat sada je izrastao u najjaču silu na svijetu. 2. (London. 128—32. Feničani. On je imao. iz Sunha (gdje je živio u skromnom kućanstvu sa svojom ženom Habibom) u prijestonicu Medinu. I. to je bilo logičko nastavljanje rane semitske civilizacije Plodnog polumjeseca koju su započeli i razvijali Asiro-Babilonci. 219. 120—21. i slj. I. 170 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA sredstvo bio je arapski jezik. UPRAVA U NOVIM POSJEDIMA . Njegov besprijekorni karakter postao je primjer koji treba da slijede svi savjesni nasljednici. Karakter i dosti Pokorenje svijeta.civilizacija bila je u svojoj srži helenizirana aramejska i iranska civilizacija koja se razvijala pod okriljem Kalifata. i nije primao nikakve plaće. došlo je do privremenog zastoja za vladavine Alije. II. vol. u sjevernoj Africi. str. I. {Uyun. III. nastavio se izdržavati od trgovine i živio je cijelog svog života skromno i neupadljivo kao kakav beduinski šeik. 1924). govore. tako da se nije moglo pomišljati na oalju ekspanziju. čine ga jednom od najatraktivnijih ličnosti iz prvih dana islama i pribavili su mu ime alSiddlq (vjernik)22. 2:1 Ya'qubi. 24 Ibid. Sve državne poslove on je obavljao u dvorištu Prorokove džamije. vidi ibn-Sa'd. bar neko vrijeme pošto je postao kalif. njegov energični i talentovani nasljednik 'Umar (634—44).-. podupiranje pravde i jačanje i bezbjednost islama i Arabljana. vitke građe i mršavog izgleda. koje je dobilo svoj podsticaj gnuća ortodoksnih pod vladavinom abu-Bakra. U njoj je svoju kulminaciju doživjelo jedinstvo mediteranske civilizacije zapadne Azije. pt. str. Spavao je na postelji od palminog lišća i ništa ga drugo nije zanimalo do odbrana čistote vjere. str. 25 Ibn-Sa'd. str. str. 185. čiji je kalifat bio jako zamračen unutrašnjim nemirima. živio je u patrijarhalnoj jednostavnosti. vol. izd. samo jednu košulju i jedan ogrtač. I. str. vol. u ranom islamu poslije Muhame-dova najveće i zbog njegove pobožnosti. a njezino izražajno 19 O arapskom oružju vidi ibn-Qutaybah. jer država u to vrijeme nije imala skoro nikakvih prihoda'1. Na kraju samo jedne jedine generacije poslije Proroka muslimansko carstvo se proširilo od Oksusa do Male Sirte. pravednosti i patrijarhalne jednostavnosti muslimanskim piscima ono je postalo idol i oni 'Umara predstavljaju kao personifikaciju svih vrlina koje treba da rese jednog kalifa. vol. Iako je započeo iz ništa. 20 Upoređenje sa biza/ntdjsikom vojskom vidi Charles Oman. a dostiglo vrhunac i. 22 Obično se prevodi »istinoljubivi«. ibn-al-Athlr. 237—9. U jednom drugom smislu. vol. koji je od njega bio stariji tri godine. I. 131—2. 208. vol. pt. 157. str. 'Umarovo je ime. pt. osvajač i pokoritelj Arabije.. Stvarno. Aramejci i He-breji. Abu-Bakr (632—4). Međutim. Arapska je književnost puna anegdota koje u zvi21 Ibn-Sa d. Bojio je bradu i hodao pognut23. koji je bio neobično visoka stasa. za Umarove vlade. Njegovi lični kvaliteti i nepokolebljiva vjera u njegova zeta Muhameda. čije su zakrpe padale u oči25. Prvih šest mjeseci svoje kratke vladavine on je svaki dan putovao tamo i amo. A History of the Art of War in the Middle Ages. Njega predstavljaju kao čovjeka vrlo lijepe tjelesne vanjštine. III. vol. prema muslimanskoj tradiciji. III. Jednostavan i štedljiv u životu. jake tjelesne konstrukcije i čela24. Usd al-Ghdbah fi Ma'rifat al-Sahabah (Cairo. III. Po prirodi bio je obdaren mnogo većom snagom i energijom nego što mu pripisuje savremena tradicija. -. str. 1286).

. a svoga stričevića Marwana ibn-al-Hakama. to je odbio. ser. vol. 10—11. 6 :93. novembra 644. koji su naročito bili jaki u Egiptu. str. 223^1. IV. ti si ga udario! Šta ćeš ti reći svome gospodu kada se pojaviš pred njim?27 Čovjek koji je odredio hidžru za početak muslimanske ere. str. 52. koji je utemeljio državni popis i organizovao vlast novog carstva. Ta'rikh al-Khamls (Cairo.'257. 29 Koran. hrišćanin Perzijanac. članovi kalifove porodice30. koji je bio 26 Diyarbakri. pt. Alah te je izveo na pravi put. Ustanici su zatvorili starog 80-godišnjaka u njegovu rezidenciju i dok je on čitao primjerak Korana31. vol. 28 Tatoari. Vidi Quatremere. 44. II. koji je pljunuo Muhamedu u lice i koga je Muhamed osudio.171 jezde kuju nepokolebljivi 'Umarov karakter. 3—4. str. zastranio si. 30 Ibn-Hajar. vol. Optužbe zbog nepotizma bile su vrlo česte. ibn-Sa'd. II. IV (Cairo. 281. vol. 31 Ibn-Battutah (+ 1377). str. Ustanak su započeli u Kufi Alijini privrženici. našao je tragičnu i iznenadnu smrt na samom zenitu svoga života. poslao oko 500 pobunjenika u Medinu. str. 2722—3. Nihayat al-Arab. oborio zatrovanim bodežom rob28. cit. kalif se ubrzo pokajao i molio Beduina da njemu zada isti broj udaraca. vol. str. i slj. I. str. god. Mnoge važne službe preuzeli su Umajadi. Journal asiatique. bio je također pobožan i dobronamjeran starac. str. Ovaj posljednji. ranije sekretara Prorokova. međutim. vol. IV. Mas<udi. str. Azarbejdžan i dijelovi Jermenije. vol. 3. on je postavio za upravitelja Egipta. vol. prema ibn-Sa'du. vol. III. 'Umar se povukao u svoju kuću sa sljedećim monologom: Sine al-Khattaba! Ti si bio niko i ništa i Alah te je podigao. str. on je odredio za nadzornika nad divanom (diwdn). 41—5. II. koji je rukovodio osvajanjima velikih dijelova tada poznatog svijeta. Za njega pričaju da je smrtnom kaznom kaznio26 svoga sina zbog pijanstva i nemorala. bio si slab. IV. koji je Alahovim riječima dao nepromjenljiv oblik i za čije su vladavine osvojeni Iran. 300. kada ga je 3. VI (1838). čiji je uzrok bila njegova nepopularna administracija. On ti je tada dao da upravljaš glavama svoga naroda i kada je jedan od njih došao da traži tvoju pomoć. 'Uthman. III. al-Nuwayiri. kasnijeg umajadskog kalifa. Ya'qubi. pt. Talhah i al--Zubavr. Sam kalif primao je poklone od svojih upravitelja ili njihovih pristalica. ali previše slab da se odupre nasrtljivim navaljivanjima svojih gramzljivih rođaka. I. 89—90. uključujući i lijepu djevojku koju rnu je ponudio upravitelj Easre. tvrdi da se prilikom njegove posjete Basri još u njezinoj džamiji čuvao 'Uthmanov primjerak Korana sa stranicom umrljanom krvlju na kojoj se nalazi sura 2 : 131. gdje se. koji se miješao u riječi objave29 i bio jedan između desetorice koje je Muhamed prognao prilikom zauzeća Meke. vol. I. II. 1925). Alah te je ojačao. sfcr. On je u aprilu 655. raspirivala su trojica aspiranata na kalifat iz plemena Quraysh: Alija. vol. god. Pošto je u nastupu gnjeva zadao veći broj udaraca jednom Beduinu koji je došao da traži pomoć protiv ugnjetača. 183. I. on je postavio za upravitelja Kufe. Svog polubrata al-Walida ibn-'Uqbaha. Baydawi. 27 Ibn-ol-Athir op. Nezadovoljstva. 1302). Svoga brata po mlijeku 'Abdullaha. usred skupa ljudi koji su se oko njega bili okupili. 61. 172 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA . vol. tekuća krv ranjenog kalifa zaustavila. str.

Patrijarhalna epoha islama. juna 632. . na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini. Prije svoje smrti. čiji je alter ego bio i predvodio javnu molitvu za vrijeme posljednje Prorokove bolesti. koje je ulio Prorok. 'Uthman ibn-'Affana.. Sa'd ibn-abi-Waqqasa i 'Abd-al-Rahman ibn-'Awfa2. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne izgleda da ima ikakvo tehničko značenje ili da ukazuje da se odnosi na Muhamedova nasljednika. bio je skraćen1. I. pt. pobornika umajad-skih interesa. najprije između Alije i njegovih bliskih rivala Talhaha i al-Zubayra. možda on sam nije upotrebljavao kao titulu. str. a zatim između Alije i novog pretendenta na prijesto Mu'awiye. u svojstvu glavnog komandanta muslimanske vojske. provalio je unutra i podigao ubilačku ruku na njega32. vol. pod uvjetom da njegov sin ne bude izabran za nasljednika. u toku koje su strahopoštovanje. pt. bio je određen od ovog posljednjeg za njegovog nasljednika i kažu da je najprije upotrebljavao titulu s oznakom khalifat khalifat (kalif kalifa) Rasul Allah. III. 202. 1 Ibn-Sa'd. nazvanog al-Shura (vijeće). juna 656). u koje su ušli najstariji i najistaknutiji živi drugovi. vol. pokazivalo je da je stara arabljanska ideja plemenskog poglavice odnijela pobjedu nad idejom nasljednog monarha. Trebalo je da on preuzme sve dužnosti i povlastice prorokove osim onih koje su se odnosile na njegovu proročansku službu — koja je prestala Mu-hamedovom smrću. v Ibn-Sa'd. 245. koji se pokazao previše dug i. logični kandidat poslije abu-Bakra. abu-Bakrov sin. koji je u ovom slučaju primijenjen na Abu-Bakra. čiji je predstavnik bio i ubijeni 'Uthman. vol. »miramolin« kod hrišćanskih srednjovjekovnih pisaca. al-Zubayra ibnal-'Awwama. III. kažu. III. Obrazovanje ovog odbora. Drugome se kalifu (634—44) pripisuje da je prvi nosio. osobitu titulu amlr al--mu'minin (zapovjednik vjernika).priznao autentičnim. Naziv khalifah dolazi samo dva puta u Koranu (2:28. Naziv nasljednik Alahova glasnika — (khalifat Rasul Allah). pt. 'Umar. . Muhammad. i svete uspomene vezane za Medinu bili još uvijek aktivna živa snaga u životima Muhamedovih nasljednika. 2 Ibid. 51. str. Tako je pao prvi kalif čija je krv bila prolivena od muslimanske ruke (17. I. i slj. kuća je bila na juriš zauzeta. godine nekom vrstom izbora. prema tome. 'Umar je naimenovao odbor od šest izbornika: 'Ali ibn-abi-Taliba. bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. Talhah ibn-'Abdullaha. završila se bujicama krvoprolića koje je izazvala borba za upražnjeni prijesto. jedan između najranijih privrženika i najnepokolebljivijih prijatelja Muhameda. I. njegov prijatelj i predčasnik. POGLAVLJE XVI BORBA IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE ZA KALIFSKI POLOŽAJ Izborni Kalifat Ab-Bakr.str. 38:25).

jer jednom. Mu(awiyah se pojavio kao osvetnik mučeničkog kalifa. 15. 1001. g. »majka vjernika«. otac jedina dva njegova živa muška potomka. Tako se završio prvi. Taktikom i rječitošću jednog Antonija on je nastojao da podstakne muslimanske osjećaje. juna 656. muž njegove ljubimice kćerke Fa-time. Poslije 'Uthmanova ubistva. BORBA 175 ibn-abi-Sufyana. Praktično. Među njih nije računao Mu'awiyu 3 Shahrastana. dok je išla iza karavana svoga muža. i čovjek koji je drugi ili treći povjerovao u njegovu proročansku misiju. Mladolika A'ishah. Prorokova žena. To su bili. w-al-ta'ylns (narod božanskog zakona i odluka = : legitimisti). Stranka ahl al-nass. 6 Okolo al-Zubayrova groba izrastao je grad koji nosi njegovo ime. Stvar je ipak bila više nego IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . 'Uthman je predstavljao umajad-sku aristokratiju nasuprot dvojici svojih predšasnika. str. Mu'awiyah je nastojao da ga dovede u ovakav škripac: pokazati ubojice propisno postavljenog Prorokovog nasljednika ili se sam primiti sau-česništva. Nijedan od ovih kalifa nije osnovao dinastiju. koji će potresati s vremena na vrijeme islam i pokatkada ga uzdrmati do samih temelja. Alija je iz nove prijesto-irice Kufe započeo svoju upravu otpuštanjem većine provincijskih namjesnika koje je bio imenovao njegov predšasnik i prisiljavanjem na zakletvu vjernosti ostalih. Dinastički ratovi. mrzila je Aliju svom gorčinom povrijeđenog ponosa. Ona je bila poslata natrag u Medinu. Alija je predusreo izvan Basre i porazio koaliciju u bitki koja se naziva »devina bitka«. Odbijajući zakletvu na vjernost Aliji. kako smo već vidjeli. a taj bi ga akt diskvalifikovao kandidature za Kalifat. I Talhah i al-Zubayr4 imali su pristalice u Hidžazu i Iraku. 5 U devetoj ili desetoj -godini prema ibn-Hishamu. tek su započeli. Novi kalif je bio prvi stričević Muhamedov. koju je on predstavljao. koja se udala tako mlada5 da je donijela sa sobom igračke iz kuće svoga oca (abu-Bakra). 9. Oba Ali j ina rivala su poginula. On je bio prijazan. 4 Al-Zubayrova (majka bila 'je sestra Prorokova oca. ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja. Prividno siguran na svom prijestolju. prema devi na kojoj je A'ishah jahala. ali ne i posljednji sukob u kojem su u bojnim redovima stajali muslimani protiv muslimana. koji su predstavljali emigrante. On je velikodušno oplakao pale i sahranio ih sa svim počastima6. str. al-Hasana i al--Husayna.174 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA U slučaju trećeg kalifa 'Uthmana (644) opet su godine života odlučile njegov izbor nad Alijom. ali se sada priključila redovima pobunjenika protiv Alije u Basri. koji su odbili da priznaju Alijino pravo na nasljedstvo. Alija je bio proglašen za četvrtog kalifa u Prorokovoj džamiji u Medini 24. Alijin Kalifat Alijin prvi problem bio je da se riješi dvojice svojih rivala na visoki položaj koji je on upravo bio preuzeo. zato što je ona bila zborno mjesto pobunjenih ratnika. cijeli islamski svijet priznao je njegov dolazak na čelo Kalifata. koju je on najviše volio. decembra 656. koji su predstavljali mekansku stranku. on ju je sumnjičio zbog nevjerstva prema mužu sve dok Alah nije posredovao njoj u prilog putem objave (sur 24:11—20). On je u džamiji u Damasku izložio krvlju okaljanu košulju smaknutog vladara i odrezane prste s ruke njegove žene Na'ile. koja ga je pokušavala odbraniti7. namjesnika Sirije i rođaka 'Utmanova. pobožan i hrabar. Talhah i al-Zubayr. A'ishah je bila zarobljena i s njom se postupalo vrlo obazrivo i na način koji odgovara dostojanstvu »prve žene-u zemlji. A'ishah. uporno je dokazivala da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika. prećutno je bila odobravala ustanak protiv 'Uthmana.

Irak ili Sirija postati odlučujući faktor u islamskim stvarima. 392—402. Govorilo se da je Alijina vojska brojala 50. čiji je položaj tim postupkom bio umanjen na stepen običnog pretendenta. Što se tačno dešavalo na ovoj istorijskoj konferenciji. Neprijateljstva su prestala. Međutim. Uzevši za svoje geslo la hukma lila li-l--Ldhu (presuda pripada jedinom Alahu). IV. god. Ono je otuđilo simpatije prema njemu velikog broja njegovih pristalica. najranija sekta islamska. Na ravnici Sifin. . Ova je škola cvjetala pod dinastijom Abasida.000 Iračana. već je ispala iz kombinacije. Tek god. Pod zapovjedništvom Malika al-Ashtara. a s Mu(awiyom da su bili njegovi Sirijci. 176 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DR2AVA bjedniku«. ali slabo odana Alijinoj stvari. 127—30. istr. vol. Vjerovatno su oba suca svrgla oba vladara. teško je ustanoviti. I. sklone su mišljenju da se u ovoj tradiciji odražavaju stanovišta iračke škole. 391. str. Vidi str. jula 657. Svaki naoružan pisanim dokumentom. abu-Musa. kalif je imenovao za svoga predstavnika abu-Musu al-Ash'arija. str. kojima su prethodile studije Velhauzena (Wellhausen)12. kritičke studije Pera La-mensa (Pere Lammens)11. dvije godine pošto je spuštena zavjesa na lakrdiju arbitražnog suda. vol. 137. u Adhruhu. ustao i izjavio da je Kalifat njegova gospodara bez valjanosti. Mu'awiyah nije imao kalifata sa koga ga je trebalo svrgnuti. ona je prelazila ne samo lične nego čak i porodične sukobe.str. 125. 661. svaki u pratnji 400 svjedoka. Presuda sudaca lišila je Aliju stvarnog položaja. 10 Isp. Težište osvajanja prostranstava promijenilo je svoj gravitacioni centar na sjever. Nedjeljama su trajali manji mlaki okršaji. Prihvatanje principa arbitražnog suda pokazalo se katastrofalno po Aliju više nego u jednom pogledu. Tabari. vtol. U stvari. 189. postali su njegovi smrtni neprijatelji. IV. koju je Alija odmah poslije svoga ustoličenja god. koji mu je davao punomoć za akciju. dvojica arbitara (sing hakam) održali su javni skup januara 659. a taj je čin značio za Aliju gubitak. kojoj pripada većina danas postojećih izvora. Konačna je bitka odigrana 26. koji su bili prikačeni za koplja. 158.00015 diglo na oružje pod zapovjedništvom 'Abdullaha ibn-Wahb al-Rasibija. Isp. 'Amr je izdao svoga kolegu i potvrdio Mu'awiyu. I protiv svog pravilnijeg mišljenja. na glavnom karavanskom putu između Medine i Damaska. Na . Alijine snage bile s_u nadomak pobjede kad je oštroumni i prepredeni 'Amr ibn-al-'As. str. koji je bio nazvan političkim genijem Arapa9. čovjeka. dotoumenitu vidi Dinawari. 656. 220. Iznenada su ugledani u zraku bačeni primjerci Korana. a ne putem oružja. g. kako su bili nazivam. Ovi haridžiti10 (separatisti). Mu'awiyah mu je suprotstavio 'Amra ibn-al-'Asa. 8 O arbitražnom. Fakhri. str. bez sumnje. smrtnih neprijatelja Umajada. Ovaj 'je gest bio protumačen kao znak da odluku treba tražiti prizivom na Koran. Sam arbi-tražni postupak podigao ga je na položaj jednak onome koji je držao Alija. Savremena tradicija govori da su se dva izabrana suca složila da svrgnu oba vladara i da na taj način otvore put »neočekivanom po7 Fakhri. Medina. naravno. stajale su konačno licem u lice jedna prema drugoj dvije armije. radilo se da li će Kufa ili Damask. Mu'awiyah se u Jeruzalemu proglasio za kalifa.lična. vol. dok je Mu'awiyu lišila samo fiktivnog zahtjeva koji on još nije smio javno podnijeti. pribjegao lukavstvu. str. Mas'udi. glasila da bude »prema riječi Alaha«8 — ma šta to moglo značiti. 206^-8. jer nijedna strana nije željela da se prenaglo upušta u konačnu odluku. 3340—60. bezazleni Alija prihvatio je Mu'awiyin prijedlog da se slučaj presudi arbitražom i da se tako poštedi muslimanska krv. II. napustio da se u nju više nikada ne vrati. On je bio samo namjesnik provincije. na zapadnoj obali Eufrata. njih se do 4. U različitim izvorima se pojavljuju različite verzije10. Ya<qu!bi. Mu(awiyin vojskovođa. ali kada je stariji od dvojice. Po nagovoru svojih sljedbenika. Presuda je. na pola puta između Ma'ana i Petre. pobožna. južno od Rake. 9 Mas'udi. str.

de Goeje (Leyden. 130. i slj. III. 1872). Margaret G. nastavio IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . rječit u razgovoru. ovjekovječena je u riječima stiha koji se nalazio urezan u mnogim srednjevjekovnim arapskim mačevima: »La sayfa illa dhu-al Faqdri wa-la fata illa 'Ali = nijedan se mač ne može takmičiti sa dhu-al-Faqar i nijedan se mladi ratnik ne može usporediti s Alijom!« Kasniji pokret Fitydn. Zotenberg. bio je udaren otrovnom sabljom u čelo. 10 Isp. 17 Mjesto.000 kod Shahrastanija. pogl. str. Mjesto je držano u tajnosti sve dok nije na njega slučajno naišao Harun al-Rashid god. str. 1871). od Harura' (Ha. pogl.Asa16. str. Mada su mu nedostajale one crte koje čine vođu i državnika. propovijedi i anegdote. januara god. Pošto ga cijeli islamski svijet smatra mudrim i hrabrim.obali kanala Nahravana Alija je napao njihov logor (659. čija je svjetovna karijera praktično značila neuspjeh. on. mudar u savjetovanju. str. VII. I. Koran. al-Masalik w-al-Mamalik. svoje prijateljice. upravo kao što je Muhamed bio prorok islama i Alahov vjesnik. 163. opreznost. (Pariš. str. iskren prema prijateljima. srednjeg stasa18. koja se zarila do mozga. prev. Kao kanoniziram mučenik. hitrina.njegovo tijelo stavi na neosedlanu devu i zakopa ondje gdje deva klekne. 1907). II. odlučnost. bilo je odabrano u saglasnosti sa željom umirućeg Alije. rukovao je haridžit 'Abd-al-Rahman ibn--Muljam. Njegova sablja dhu-al-Faqar (nož kralježnice). Neustrašiv u boju. 3456. 1927)L pogl. BORBA 177 današnji Mašhad 'Ali u Nadžafu. ćelave glave sa gustom dugom bijelom bradom. 14 Fakhri. oko čijeg su se imena nagomilale mnogobrojne pjesme. II = The Arab Kingdom and its Fali. koji je na djelo bio podstaknut željom da osveti rođake neke žene. postalo je jedno od velikih centara koje posjećuju islamski hodočasnici. vol. što sve zvuči suviše dramatično da bi moglo biti istinito. on je odjedanput ponovno dobio mnogo više nego što je za života izgubio. prema šiitsikoj tradiciji.) i skoro ih hametice potukao. ekspeditivnost. On je bio crnomanjaste puti. Rano izjutra 24. slovice. 86. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije. Isp. ponovo dizali pod raznim nazivima i ostali su trn unutar Kalifata sve do abasidskog perioda. velikodušan prema neprijateljima. Weir (Calcutta. 246). koji je zapovjedio da se . _ 13 Nazivaju se također Haruriyah. koji su bili sasječeni u bitki kod Nahravana. g. Prvi podrobniji izvještaj o grobu nalazi se kod ibn-Hawkala. ipak je on posjedovao kvalitete idealnog Arabljanina. Dlnawari. Tradicija govori da je ovaj ibn Muljam bio jedan od tri saučesnika koji su se u Kabi zakleli i zasnovali plan da muslimansku zajednicu istog dana oslobode od tri štetna elementa: Alije. i slj. uzeli su Aliju za svog prvog Fata i uzor. njegove pristalice bezgrešnim i nepogrešivim. vol. 15 12.. 791. međutim. tj. Pusto mjesto blizu Kufe gdje je Alija sahranjen17. Oni su se. Tabari. 1902). Svojim šiitskim pristalicama četvrti kalif je ubrzo postao u prvom redu svetac sekte. H. str. 12 Daš arabische Reich und sein Sturz (Berlin. kojom je rukovao Prorok u znamenitoj bitki kod Badra. koji je prihvatio ceremonije i znakove koji podsjećaju na srednjevjekovno evropsko viteštvo i današnju skautsku organizaciju. 227. vol. wali (prijatelj i namjesnik) Alaha. II. a mnoga fitjanska i derviška bratstva idealom i uzorom. str. izd. velikih crnih očiju. Sabljom. korpulentan. 11 Etudes sur le regne du calife omaiyade Mo'dwiya Zer (Beyrut. 661. on je postao uzor muslimanske plemenitosti i viteštva (jutuwah) i Salamon arapske predaje. Mu'a-wiye i 'Amra ibnal-. 706. a ekstremisti (Ghulah) između sebe su ga čak smatrali inkarnacijom božanstva. kada je Alija bio na putu za džamiju u Kufi. Chronique de Tabari. 12 :70.rawxa' kod Yaquta.

svrgla sultana--kalifa Muhameda VI i postavila za kalifa njegova stričevića Abd--al-Majida. vol. došao je Abasidski Kalifat u Bagdadu (750—1258). do 1031. U novembru 1922. Kao predvodnik javne molitve (imam). 1284). 19 Ibn-Khaldun. bio je jedini šiitski Kalifat od prvorazrednog značaja. U prvom redu bio je istican vojni položaj kalifa. na kojoj bi narodni glavari bukvalno ili figurativno uzeli ruku novog kalifa kao znak zakletve na vjernost. Velika narodna skupština u Ankari proglasila je Tursku republikom. u Notices et extraits itd. glavnog sveca i mučenika dramsko predstavljanje njegova stradanja. čije je sjedište bilo u Kairu. koji poslije toga nikada potpuno nije bio napušten. 1858). odrekavši mu sultanat. str. Fatimidski Kalifat (909—1171). 929.. iskusan čovjek.je da vrši posmrtni uticaj skoro ravan onome koji hodočasnika koje još uvijek kuljaju njegovu grobu njegova sina al-Husayna. g. Fiktiv-nost izbora bila je sačuvana u ceremoniji zvanoj bayah™ (bukvalno 13 Mas'uđi. Tanbih. On je započeo s abu-Bakrom (632). Posljednji veliki islamski Kalifat nije bio arapski. svjedoče da koristiti od njegova života. Poslije Uma-jadskog Kalifata (651— 750). nego otomanskih Turaka u Carigradu (ča 1517—1924). Četiri kalifa ove ere arapski istoričari nazivaju ortodoksnim kalifima (al-Rashidun). str. TerQuatremereova izdanja. tj. i str. vrhovnog zapovjednika vjernika (amlr al-mu(minin). 1924. prvenstveno politički položaj Ovde se moramo čuvati opće zablude da je ka-Hfatstvo bilo vjerska funkcija. i glumi svake godine desetog smrt jednom mesiji može više Periodi velikih Kalifata Smrću Alijinom (661. 20 Priloženo irodoslovno stablo loze kalifa: Quraysh 'Abd-Manaf Hashim <Abd-al-Muttalib 'Abd-Shams Umayyah . I. sam kalifat bio je ukinut20. god. U ovom slučaju upoređivanje sa vrhovnim poglavarstvom Svetog Rimskog Carstva i sa današnjim hrišćan-skim razlikovanjima sfera svjetovnih i vjerskih vlasti odvele bi nas na kriv put. bila služba koju je mogao vršiti i najniži među muslimanima. Uma-jadski Kalifat bio je prva dinastija (mulk) u istoriji islama. XIX (Pariš. Osnivač drugog Kalifata Uma jad Mu'awiyah. trajao je od god. kalif je mogao i stvarno je predvodio vjersku službu i petkom održavao propovijedi (khutbah). Mase (mashhad) u Nadžafu i grobu šiija u obližnjoj Karbali.) završio se period koji bi se mogao nazvati republikanskim periodom Kalifata. u Španiji. 424—6 u prevodu de Slainea. Time je uveden princip nasljedstva u Kalifatu. međutim. Kalifat. 1862). 376—7 12 — Utori ja arapa 178 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA »rasprodaja«). koje se muharema po čitavom šiitskom svijetu. Ovo je. god. XVI (Pariš. čija je prijestonica bio Damask. U martu god. 174—5 = str. 297. postavši na taj način osnivač dinastije. vrši sam veliki Prorok. Još jedan Umajadski Kalifat u Kordovi (Qurtubah). njegova djela Kitdb al-'Ibar wa-Dlwdn al-Mubtada' w-al-Khabar (Cairo. za nasljednika je imenovao svoga sina Yazida. vol. Muqaddamah. vol.

The Caliphate (Oxford 1924). Cureton (London. zub i dlaka. 25 Mawardi. spadaju: zaštita i odbrana vjere i teritorije islama (naročito dvaju svetih mjesta Meke i Medine al-haramayn) i u slučaju potrebe objava svetog rata (jihdd). Za izvršenje svega toga on je primjenjivao silu svog svjetovnog oružja21. IZMEĐU ALIJE I MU'AWIYE . privilegije i funkcije za koje se smatralo da pripadaju kalifu. U djelu Tableau general de l'empire othoman (Pariz 1788)27. energiju i druge karakterne crte potrebne za odbranu carstva. 929—1031.•Umar Hafsah <A'ishah+MUHAMED + Muhammad al-'Abbas KALIFI ABASIDI 750—1258. Privilegije uključuju spominjanje kalifova imena petkom u khutbah i stavljanje njegova imena na novcima. zdrava tijela i duše. ograničavaju funkciju Kalifata na Alijinu porodicu. koji su živjeli uglavnom u Meki. 1843). kažnjavanje zlodjela i dijeljenje pravde25.1058) u svojoj utopističkoj političkoj raspravi. kao Alahov glasnik (rasul). BORBA 179 min Muhamedov nasljednik (khilafah) označavao je nasljedstvo državnog suvereniteta. carigradski Jermen bio je prvi koji je pustio u svijet ovu 21 Vidi Thomas W. naprotiv. nošenje Prorokova ogrtača burdah na važnim državnim svečanostima. 5—10. 164—5. str. i i Uthman+Ruqayyah Fatimah+'Ali al-Hasam al-Husayn Imami FATIMIDSKI KALJFI 909—1171. Odnos kalifa prema religiji nije prelazio granice njegove zaštite i odbrane religije. pečat. nije mogao imati nasljednika. str. U kalifove dužnosti. 23 Muqaddamah. mora osvojiti lojalnost zajednice nekim činom bay-'ah. d'Ohsson. koji je po njihovom mišljenju bio imenovan od Muhameda za njegovog zamjenika na osnovu božanske naredbe (nass) i čije su kvalifikacije prešle na njegove nasljednike. koji ne ističu toliko Kalifat koliko imamat. On je branio vjeru isto onako kao što se pretpostavljalo da to čini jedan evropski vladar. Muhamed kao prorok.1310). str. 22 Str. cipele. Tek u posljednjoj polovini osamnaestog stoljeća preo vladalo je u Evropi mišljenje da je muslimanski kalif neka vrsta pape koji ima duhovnu juridikciju nad Muhamedovim sljedbenicima na čitavom svijetu. Kasnije su pravni teoretičari. Medini i drugim centrima i van dohvata tekućih događaja u islamskim prijesto-mcama Damasku. str. koje je Alah predodredio za ovaj visoki položaj24. 108—9. ial-Na®afi. ibn-Khaldun. ubiranje poreza i upravljanje državnim fondovima. 24 Shahrastami. 161. lijepo iskonstruisali kvalifikacije. 9—41. kao instrumenat objave. Siije. <l/mđat <Aqldat Ahl al-Sunnah. Al--Mawardi22 (-J. za koje se tvrdilo da su bile Muhamedove26. mora biti muškarac i punoljetan. Bagdadu i Kairu. 23—4. mora posjedovati hrabrost. Arnold. izd. ratovao protiv nezna-božaca i širio granice obitavališta islama Dar al-Isldm. postavljanje državnih službenika. str. str. prema sunitskoj školi. čuvanje takvih svetih relikvija kao što su štap. W. al-Na-safi (-f. 28—9. On je gušio hereze. ibn-Khaldun (+ 1506) u svojim čuvenim kritičkim uvodima23 i kasniji pisci koji zastupaju sunitsku (ortodoksnu) teoriju nabrajaju sljedeće kalifove kvalifikacije: mora biti član porodice Quraysh.

213. otrgao je Egipat od Ali-jinih nasljednika. koji nisu priznavali . koje su do ovoga vremena uspjele da zagospodare nad većinom muslimanskih zemalja u Aziji i Africi. 'Amr ibn-al-'As. i slj. Njegovim dolaskom.28 Kao posljednjom muslimanskim kalifima. kao svojom centralom. Otada se relikvije ^hranjene čuvaju u specijalnom paviljonu unutar tvrđave Grand Seraglio i štuju kao dragocjena odličja uzvišenog ikalifskog ranga. otomainSkim sultanima povjereno je čuvanje ovog Ptrorokovog blaga (dhakha' ir Nabawlyah) koje je sultan Šalim god. Jedan negativno okarakterisan pokret koji je započeo u posljednjoj polovini prošlog stoljeća pod nazivom panislamizam (dl-Jami'ah al--islamiyah) vršio je naročita nastojanja da se zajedničkom akcijom suprotstavi hrišćanskim silama. Poslije presude arbitražnog suda. dok su se Meka i Medina ravnodušno i mlako odnosile prema predstavnicima Sufjanida. 27 Vol. str. 40 (661)1. Oštroumni 'Abd-al-Hamid II iskoristio je ovu ideju da ojača svoj prestiž u očima evropskih sila. H. Mu'awiyina desna ruka. 1517. 12« 180 POJAVA ISLAMA I KALIFSKA DRŽAVA zabludu. on je pretjerano isticao ekumenski karakter kalifata. I. donio u Carigrad na svom povratku s osvajanja Egipta. prijestonica provincijske vlade. Sa Turskom. ' DIO III UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO POGLAVLJE XVII UMAJADSKI KALIFAT: MU'AWIYAH OSNIVA DINASTIJU Quraysh 'Abd-Manaf 'Abd-Shams Umayyah Hashim 'Abd-al-Muttalib Abu-al-'As Harb Al-Hakam 'Affan Abu-Sufyan l l l MARWAN <UTHMAN MU'AWIYAH l l Al-Harith Abu-Talib Abu-Lahab 'Abdullah + Aminah MUHAMMAD Al-'Abbas Hamzah Uklanjanje pretendenata na Kalifat MU(AWIYAH je bio proglašen za kalifa u Iliji (Jeruzalem) A. ali je Irak proglasio al-Hasana. najstarijeg Aliji-nog i Fatiminog sina za legitimnog Alijinog nasljednika. mada je to carstvo bilo nešto suženo. Damask je postao glavni grad muslimanskog carstva.

L. Šiizam je rođen 10. možda otrovan4 zbog nekih haremskih intriga. 216. koji se kretao više 1 Tabari. str. šiije muslimani su zaveli praksu da svake godine slave prvih 10 dana muharema kao dane duboke žalosti i stvorili su dramski komad koji predstavlja njegovu »herojsku« borbu i stradanje. II. H. koji su s njom otišli u Damask6. vol. prema tome se i na njihov islam gledalo više kao na oportunistički nego kao na islam dubokog uvjerenja. 14.000 vojnika. muharema. koji su njega proglasili za zakonitog kalifa poslije al-Hasana i Alije. sada je bio umajadski upravitelj Iraka. IV. str. čak više nego krv njegova oca. za njega kažu da je sklopio i razvrgnuo ništa manje nego sto brakova. odbio je god. čijeg je oca Ziyada u zgodan mo-menat Mu'awiyah priznao za svog brata. 13. i pošto su odbili da se predaju. a drugi četrdeset dana poslije desetog dana muharema u Karbali sa naslovom »Povratak glave«. koji mu je garan-tovao ogromnu novčanu svotu i godišnju rentu2. 17. 4. On je sada postavio predstraže na svim putevima koji vode iz Hidžaza u Irak. Šiije su ovaj fatalni čin pripisali Mu'awiyi i na taj su način od al-Hasana napravili mučenika (shahld). 680. II. str. koji je ukratko 2 Vidi ibn-Hajar. 4 Ya'qubi. II. 184 UMAJADSKO I II. on ih je sasjekao. sin proslavljenog vojskovođe Sa'da ibn-abi-Waqqasa. odazivajući se na uporne i često ponavljane molbe Iračana. koji je takođe živio povučeno u Medini cijelo vrijeme Mu'awijine vladavine. 266. nekih 25 milja sjeverozapadno od Kufe. ABASIDSKO CARSTVO kod kuće u haremu nego na prijestolju. 231. toj godini (ča 669). II. postala je sjeme šiitske »crkve«. oktobra 680) 'Umar. 3 Tabani. da prizna Mu'awiyina sina i nasljednika Yazida i. Poslije kratkog vremena on je abdicirao u korist svog sposobnijeg rivala i povukao se u Medinu predavši se potpuno lagodnom i raskošnom životu. opkolio je al-Husayna sa njegovom beznačajnom "četom. str. i s tijelom je sahranili u Karbali. Mada je al-Hasan umro u 45. Ovaj se dramski komad svake godine daje u dva dijela. uputio se na čelu malobrojne pratnje sastavljene od rođaka u Kufu. UMAJADSKI 185 KALIFAT . 61 (10. 5 Ibn-'Asakir. koja je brojala oko 200 ljudi. u stvari »gospodara svih mučenika (sayyid)«. Interesi al-Hasana. Njegov mlađi brat al-Husayn. uz prihode jedne oblasti u Perziji za vrijeme cijelog njegovog života. vol. u Kar-bali. 21. bili su usmjereni više na druga područja nego na državnu upravu. vol. Kao uspomenu na al-Husaynovo »mučeništvo«. Mas'udi. Glava je bila vraćena natrag alHusaynovoj sestri i sinu. Yawm Karbala' (dan Karbale) dao je šiijama bojni poklik. koju je on sam sebi odredio. vol. str. koji su mu pribavili titulu velikog brakolomca (mitlčiq)s. Na preduzi-manje takvih koraka nagovorio ga je Mu'awiyah. V. jedan koji se zove Ashurd' (deseti dan) daje se u Kazimejnu (u blizini samog Bagdada) kao uspomena na bitku. Od sada je imamat kod Alijinog potomstva postao isto toliko dogma u šiitskom vjerovanju koliko i proročanska misija Muhamedova u Islamu. str. Ubaydullah. (tu je bio njegov harem i odani sljedbenici).Muhameda sve do pada Meke. vol. komandujući vojskom od 4. str. Desetog muharema A. 6 Ibn-Hajar. Al-Husaynova krv. U njoj je bila uključena svota od 5 milijuna dirhama iz blagajne u Kufi3. Prorokov unuk je poslije teških mnogobrojnih rana pao mrtav i njegova glava bila je poslana Yazidu u Damask. Dlnawari. vol. 3. vol. isp. str.

novembra 683. 684. 8 faibari. 427. Kada ga je Yazid. ovaj kalif je imenovao za svog privremenog namjesnika al-Dahhaka ibn-Qaysa al-Fihrija. stupila je u borbu 26. 'Abdullah se otvoreno izjasnio protiv novog kalifa i savjetovao je al-Husaynu da preduzme opasne korake koji su ovoga koštali života i sada je 'Abdullah ostao kao jedini pretendent na prijesto. Međutim. vol. izd. F. Wiistenfeld (Leipzig. nije u Tajifu poslao svoga okrutnog vojskovođu al-Hajjaja. god. jer treća stranka još nije bila eliminisana. 299. Mada su Uma jadi za neko vrijeme bili sigurni u Kalifat. str. na čijem je svetom tlu ibn-al-Zubayr potražio utočište. I. Sve dok je moćni Mu'awiyah živio. bio takođe dinastički. obično je važnije kako narod kao pokretačka sila u istoriji stvarno gleda na neki događaj nego kako treba da gleda na njega. dobro poznat po svojoj lakoumnosti i rasipnosti. koji je iz svojih katapulta obasuo kamenjem haram (svetu džamiju) Meke. pak. Akhbdr Makkah. koji se bezuspješno s Alijom otimao o Kalifat. postao je tada osnivač mar-vanitskog ogranka umajadske dinastije. Kalbiti su bili Siro-Arapi koji su živjeli u Siriji prije hidžre i većinom bili pokrštenici. 'Abdullah. a ibn-Numayr. Al-Dahhak je 7 Tabari. Aišin nećak i al-Zubayrov sin. u kojima je razularena damascenska soldateska pljačkala Prorokov grad. koji je ranije bio učitelj. Ibn-al-Zubayr je (poslije povlačenja 'umajadske vojske ponovo sagradio Kabu. koji je vladao samo tri mjeseca i nije ostavio nasljednika11. 2220. naslijedio na prijestolju. koje je ubrzo uslijedilo s arabljanskog tla. Oni su čvrsto zahtijevali da šiije na ovu činjenicu ne smiju drugačije gledati. Priča o tri dana. Marwan (684— 5). Ya'qubi. bojeći se nereda koji bi u Siriji mogli uslijediti. Yazld je odmah protiv nezadovoljnika u Medini poslao kaznenu ekspediciju. Međutim. koja se bila ulogorila na vulkanskoj ravnici Harah istočno od Medine. On je na kraju i bio jedan od faktora koji je potkopao temelje umajadskoj dinastiji. Nad Damaskom. gdje je njegov brat Mus'ab bio postavljen za njegova predstavnika. i izašla je pobjednik. zaustavi 27. U islamu je nastao veliki raskol i to neslaganje nikada kasnije nije bilo izglađeno. koga su zbog starosti i slabosti morali nositi u nosiljci cijelog puta. vol. koji je. Dok su ove operacije bile u toku. u Mardž Rahitu9 — drugi Sifin Uma jada — od svojih kalbitskih (uključujući i Jemence ili Južne Arabljane) protivnika. gdje mu je bilo sjedište.. a Alahov dom izgledao je »kao iskidana prsa tugujućih žena«8. koji su podupirali starog10 Umavada Marwana ibn-al-Hakama. Poslije toga je vojska otišla u Meku. Kaznena ekspedicija. i u Iraku. avgusta 683. septembra. odmetništvo Hi-džaza pod rivalskim kalifom nastavljeno je sve dok 'Abd-al-Malik. i slj. str. Egiptu i dijelovima Sirije. str. i u svojstvu vrhovnog zapovjednika naslijedio ga je al-Husayn ibn-Numayr al-Sakuni7. bar što se tiče Alijinih nasljednika. 186 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO konačno bio poražen jula god. Na čelu . Sveti kamen se raspao na tri komada. Njoj je na čelu stajao jednooki Muslim ibn-'Uqbah. Poslije smrti njegova rivala i povlačenja neprijateljskih trupa. Marwanov sin i nasljednik. al-Faifcihl. U toku opsade samu Kabu zahvatio je požar i ona je do temelja izgorjela. ibn-al Zubayr je bio proglašen za kalifa ne samo u Hidžazu. operacije započete 24. II. 1859).izražen u formuli »osveta al-Husayna«. Cijeli Hidžaz opredijelio se za 'Abdullaha. Yazid je umro. nego i u Južnoj Arabiji. 32. Na putu je Muslim umro. vođu stranke plemena Qays (sjevernoarabljanske). stričević 'Uth-mana i raniji njegov državni sekretar. Azraqi. str. kao i prvi između Alije i Mu'awiye. u stvari je borba bila trougaona. al-Muntaqa fi Akhbdr ummal-Qura. u kojoj se nalazilo mnogo sirijskih hrišćana. 18. privremeno je bio zaustavljen. stajao je mirno po strani u Medini. Jazidova slabašnog i boležljivog sina. koja je potpomagala al-Zubayra. neautentična je. str. U drugom taboru sunije su dokazivale da je Yazld de facto vladar i da dovođenje u pitanje njegove vlasti čini veleizdaju koju treba kažnjavati smrću. Drugi građanski islamski rat. vol. On je"'našli jedio Mu'awiyu II (683). II.

a manje uticajem Poluotoka na vanjski svijet. 11 Priloženo rodoslovno stablo pokazuje sufjanidski ogranak umajadske dinastije u njezinom odnosu prema osnivaču marvanidskog ogranka: Umayyah Abu-al-'As Harb Al-Hakam ' l Abu-Sufyan 1) MU'AWIYAH (661—80 2) YAZID I (680—83) 3) MU'AWIYAH II (683—4) 4) MARWAN I (684—5) 12 Dlmavvari. bez sumnje. vol. koji su bili naviknuti na pomorski život. 'Uthman je bio u potpunosti osvećen.. a njegovo tijelo. . V. al-Hajjaj je započeo opsadu Meke. 304. 25. velikih neprijatelja islama. Moć pristalica (Ansar) bila je zauvijek skršena. 262. II. Nadahnut pod-sticajima svoje junačke majke Esme13. prenijeli su kasniji umajadski vladari u Sur (Tyre)16. glavna snaga islama. bili su među događajima koji su ubrzali pad umajiadsike dinastije. koja je trajala šest i po mjeseci. . Arabljani Hidžaza. 201. riječ arsenal).str. U Aki (Acre) on je brzo poslije osvojenja Sirije našao dobro opremljena bizantijska brodogradilišta (sing dar al-sina'ah. 320—21. marta 692. Ove 'unutarnje svađe između Qays. str. na primjer. 10 Ya<qubi.sirijske vojske. Mas'udi. Ova je flota morala. odatle dolazi engl. Poslije ovog poraza veći broj njih počeo je napuštati Meku i Medinu da bi se pridružili armijama koje su operisale u sjevernoj Africi. bilo je predato njegovoj staroj majci. Ova su brodogradilišta možda dolazila odmah iza egipatskih u pomorskoj isto-riji islama. Sirijska brodogradilišta. Posliie sticanja nadmoćnosti nad protivničkim 1u<awiyah. 320. bili su vrlo slabo upoznati sa morem. Smrću ibn-al-Zubayra nestalo je posljednjeg pobornika stare vjere. Španiji i drugim ratnim poprištima. Njegova je glava bila poslana u Damask14. vol. vol. ako ne od Muslima.kir. II.str. str. . dbn-'Asa. kćerke abu-Bakra i Aišine sestre. ali beznadežno borio sve dok nije bio ubijen. 13 Tabari. UMAJADSKI 187 KALIFAT tiv Bizantinaca. Vidi 'I/cd. . str. II. vol. str. 14 tabari. Snaga matičnog »otoka« se bila istrošila. kojima se on poslužio u izgradnji muslimanske mornarice. a to sigurno od al-Hajjaja. koristeći se uspješno svojim katapultama12. vol. Stranka Kaysa i Yamani igrale su važnu ulogu i u novijoj politici Libana i Sirije. 862. vol. biti snabdjevena mornarima grčke i sirijske nacionalnosti. nedaleko od Damaska. 1. pro9 Ravnica istočno od sela Mardž Adrae. . 852. mogao je Mu'awiyah (661—80) da arapskog suverena upravi svoja nastojanja na sjevero-zapad. ibn-al-Zubayr se hrabro. Od sada istori ja Arabije počinje da se bavi više uticajem vanjskog svijeta na Poluotok. i strankama. . Ovakva politika objašnjava. jer je 'Umarova politika bila da ne dozvoli nikome s mora da se umiješa između njega i njegovih vojskovođa. koja je zadala konačan udarac (coup de grace) anti-Kalifatu.19. str. prema piscu al-Baladhuriju15. koji su predstavljali nove emigrante iz sjeverne Afrike i Kalba. koji su uvijek bili nepokolebljive pristalice umajadgki'h iiinteresa. nakon što je na vješalima visilo neko vrijeme. Vidi str. 845—8. gdje su ostala do vremena Abasida.

str. naročito u Palmirenu. Sirijska pustinja (bddiyah) od sada je postala7 škola umajad-skih prinčeva. 3409—10. gradili seoske dvorce na granici Sirijske pustinje. Mas'udi. vol. Sergius)23. Tek je 'Umarov nasljednik 'Uthman konačno bio nagovoren da popusti. Na istoku je iz Basre18 ostvareno potpuno pokoren je Kura-sana (663—71). str. Njezino prisustvo bilo je neoboriv dokaz da je Kipar blizu i da se lako može zauzeti. izuzev novih muslimanskih imigranata iz Hi'džaza. 342. U ovome periodu je izvršen prodor u sjevernu Afriku. kao i njezina predšasnica Na'ilah. uključujući 'Abd-al-Malika i AlWalida II. koji je odigrao vodeću ulogu u izdajničkoj predaji Damaska u vrijeme arapske invazije. Oslobodio je vojnu mašineriju njene arhaične plemenske organizacije. Iz prividno haotičnog stanja on je uspio da stvori organizovano muslimansko društvo. Mu'awiyu je morala pratiti njegova žena (649)17. vol. 181. u Sirijsku pustinju (badiydh). V. 18 Ya'qubi. . u prvom redu. ibn-Jubayr. 17 Vidi str. 305. str. i drugi osnivač Kalifata. Istoričari mu pripisuju da je bio prvi u islamu koji je utemeljio matični ured i da se prvi 15 Str. koji su bili ponajviše Jemenci. Palestine under the Moslems (Boston. 1907). vol. <Iqd.TADSKO I ABASIDSKO CARSTVO počeo interesirati za poštansku službu nl-bariđ20. 1890). Između mnogih drugih /ofia on je izabrao za svoju ljubimicu Siro-Arapkinju Kalbitkinju iz plemena banu-Bahdal. koju su mnogi Beduini. str. 258. vol. teška jahanja. 166. U obezb jeden ju svoga prijestolja i u proširenju granica islamskih posjeda Mu'awiyah se uglavnom oslanjao na Sirijce. . 80. Na taj je način Mu'awiyah postao ne samo otac dinastije nego. 104. izražavaju osjećaje nostalgije. vol. Ona se kasnije razvila pod 'Abd-al-Malikom u dobro organizovan sistem koji je povezivao razne dijelove prostranog carstva. str. isp. Arapski hroničari ističu duh lojalnosti koji je narod Sirije gajio prema svom novom poglavaru19. poslije 'Umara. str. treba zahvaliti 'Uqbahu ibn--Nafiju. I prema kalif ovom naređenju. po kojoj je njezino beduinsko pleme tumaralo i u kojoj se mladi prestolonasljednik privikavao na lov. Tabari. gdje su oni učili čisti arapski jezik22. morali osjećati21. imenom Mavsunu. nenatrunjen arameizmima. a nije baš rado ni on pristao na invaziju otoka. Mada se kao vojnik nikako nije mogao usporediti s Alijom. koji su još bili u većini hrišćani i na Širo-Arape. 'Uthmanova žena. str. ostatka prastarih patrijarhalnih vremena. 19 Tabari. koje su nazivali »al-Badiyah«. Baladhuri. Mu'awiyina vladavina posvjedočila je ne samo učvršćenje nego i proširenje kalifatskih teritorija. Rihlah (Leyden. kasnije nasljednika Mu'awiy-ina. 1. kao vojni organizator Mu'awiyah nije među svojim savremenicima imao sebi ravna. II. što. nastavljajući tradiciju. Dokinuo je mnoge tradicionalne crte u administraciji i na ranijim bizantijskim okvirima izgradio čvrstu i dobro organizovanu državu. 19 Vidi Guy Le Strange. Kasnije su umajadski kalifi. mada ih možda ona nije nikad sastavljala.. koja je s prezirom gledala na dvorski život u Damasku i čeznula za slobodom pustinje Stihovi koji se ni oj pripisuju. i slj. Maysun je bila jakobitska hrišćanka. i gdje takođe nisu bili izloženi gradskim zarazama koje su često napadale gradove. 410.zašto 'Umar nije htio da odobri Mu'avivi planiranu invaziju Kipra (Qubrus). II. 207. koji su sada prelazili na gradski način života. str.. I. 118 = Hitti. On je od sirovog materijala od koga je uglavnom bila sastavljena njegova sirijska armija iskovao prvorazrednu i discipliniranu silu čuvenu u islamskoj ratnoj tehnici. Rijeka Oksus bila je pređena i Bukara u dalekom Turkestanu bila je poharana (674).31. 188 UMA. pijenje vina i-pravljenje stihova. str. bio je potomak odlične . Mansur ibn-Sarjun (gr. isp. Ona je često vodila svoga sina Jazida. koja je takođe pripadala plemenu Kalb.

Reich. Za njega Teo-fan27 tvrdi da je čak ponovo sagradio hrišćansku crkvu u Edesi. Jakobiti i Ma-roniti obraćali su se kalifu u vjerskim razmiricama26. Ziyadu je najprije bilo ime ibn-Abih zbog sumnje koja je bacala sjenku na autentičnost njegova oca. istr. god. možda više nego kod i jednog drugog kalifa. održavao intimne odnose. Literary History. Nicholson. str. II. 30. str. 239. u prvom redu 'Arnru ibn-al--'Asu. Umajadski poeta laureatus (službeni dvorski pjesnik) al-Akh-tal. Držeći se ovoga presedana. ona neobična sposobnost pribjegavanja sili samo u slučajevima kada je sila bila apsolutno potrebna i primjenjivanje mirnih sredstava u svim drugim slučajevima. isp. čijih je nekoliko članova zauzimalo položaj finansijskih državnih kontrolira u vrijeme posljednjih bizantijskih vladara. Arapima iz Hire. uključujući Arabiju i Perziju. Wellhausen. str. bio je također hrišćanin. još jedan nerazdvojni Yazidov drug iz mladosti. 148. Kalifov liječnik. I. centar šiizma. 24 Ibn-'Asakir. 293. on je samovoljno vladao i nemilosrdno tragao za svakim ko se usudio pokazati naklonost prema Alijinim potomcima ili klevetati Mu'awiyu. i bio je prijatelj sv. 195. vidi str. upravitelju buntovne Kufe. kalif na vlasti bi proglasio za svoga nasljednika jednog između svojih sinova ili rođaka koga je on smatrao najsposobnijim i tražio bi unaprijed za njega zakletvu vjernosti. Njegova čelična mišica čvrsto je držala Basru. njegova najveća vrlina bio je hilm39. ibn-Ut-hal. pripadao je Taghlib hrišćanima. Tanblh. 28 Wellhausen. Ziyad je bio Alijin pristalica. Theophanes. Njegova je majka bila robinja i prostitutka u Tajifu. a zatim od ostalih glavnih gradova carstva. S njom je abu-Sufyan. kojom je nastojao razoružati neprijatelja i osramotiti opoziciju. Ivana. među kojima i Abasidi. Njega je Mu(awiyah imenovao finan-sijskim upraviteljem provincije Hims24 — imenovanje jednog hriš-ćanina na tako visok položaj nema presedana u muslimanskim analima25. 307.000 ljudi koji su vršili izvidničku i policijsku službu. str. u kojima je uživao mladi muslimanski kalif i njegova pratnja. Taj ga je položaj činio apsolutnim vladarom istočnog dijela carstva. 302. 203. 84. Veliki udio u uspjehu kalifa Mu(awiye treba pripisati njegovim saradnicima kojima je on bio okružen. on je u Kalifat uveo princip nasljedstva. str. koga su se poslije pridržavale vodeće muslimanske dinastije.. vol. zatim al-Mughirahu ibn-Shu'ba-hu. 25 Ya'qubi. str. vladaru nezadovoljne Basre. koji je u mladosti bio nerazdvojan drug Yazldov. 265. 27 Str. 356.. Ovaj je položaj smatran u arapskoj vladi najvažnijim odmah iza položaja vrhovnog vojnog komandanta. smatra izmišljenim izvještaj o ovom postavljenju. II. njegovo apsolutno vladanje samim sobom KALIFAT . Ziyad je pružio veliku pomoć svome bratu u njegovu Kalifatu. str. namjesniku plodnog Egipta. 80. Mas'udi. 85. 365. vol. vidi Tabari. V. str. vol. I on je recitovao svoje pjesme. . str. 20 Fakhri. njemu je dodijeljena čast upravitelja Kufe. 11 Abu-al-Fida'. Njegova razborita blagost. i Ziyaduibn-AbIhu. vol. Kod Mu'awiye. I. Reich. Prema njegovim arapskim biografima. L. vol. Ovaj dvorski pjesnik običavao je ulaziti u kalif ovu palatu sa krstom. Unuk ovoga Mansura bio je slavni sv.hrišćanske porodice. UMAJADSKI 189 Kada je 679. Poslije smrti Al-Mughire. Mu(awiyah imenovao svoga sina Yazlda za svog nasljednika28 i naredio izaslanstvima iz provincija da dođu i polože zakletvu vjernosti. koji se njihao o njegovu vratu. str. 228. Ova su trojica sa svojim vladarom Mu'awiyom sačinjavali četiri politička genija (duhdt) arapskih muslimana. Ivan (Yuhanna) Damascenski. bio je razvijen osjećaj političkog lukavstva (finesse politique). Mu'awiyin otac. 205. njegova sporost prelaženja u ljutnju. 306. 312. U jednom kritičnom momentu Mu'awiyah je priznao Ziyada za svog zakonitog brata29. Uz pomoć izvježbane tjelesne garde od 4. koja je bila razrušena u jednom zemljotresu. 1 'Iqd. 28 O brkanju imena ovog ooveka s imenom njegova sina Sarjun ibin-Mansura u arapskim hronikaima. najprije od prijestonice.

»gdje je dovoljan moj bič. ja je labavim. 190 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO soki položaj nego meni. 36 Ibn-Khaldun. Sirijska tradicija. 78. Kad bih ja bio siguran u tvoju veću sposobnost da ćeš ispuniti dužnosti koje pred tobom stoje. vol. str. V. 265. mada ih je vrlo malo u tom uspjelo. 283. 69—73. II. str. str. 217. 410. Dva puta je Mu'awiyah ispružio svoju snažnu mišicu protiv same neprijateljske prijestonice. str. L. On nije bio samo prvi nego i jedan od najboljih arapskih kraljeva. 174—7. Međutim. V. 169. str. al-Qalqashandi. Glavni cilj ovih pljačkaških upada na . (Ikd. vol. str. 188. 145. Tabari. ibn-'Asakir. 34 Ya'qubi. 33 Ibn-Khaldun. kada je oni zatežu. IV (CaLro. za njega tvrde da je izjavljivao. str. Stav istoričara odražava stav puritanaca. neću dozvoliti da se ona prekine. vol. pronicljivosti i državničke sposobnosti koju su mnogi pokušavali nadmašiti37. (sarlr al--mulk)36. II. »Ja se ne služim mačem«. Još se posjećuje Mu<awiyin grob u groblju /al-/Bab al-Saghlr u Damasku. vol. govori o njemu kao o dobrom muslimanu. a za pravog Ara-pina ova titula bila je toliko odvratna da se davala skoro isključivo vlastodršcima Nearapima. 6. uglavnom sastavljeni u periodu Abasida ili pod uticajem šiija. raulk33. str.ostavljali su ga u svim prilikama gospodarom situacije. 70. 232—3. ja je zatežem. I. II. Arapski anali. vol. ja bih se tebi bez ikakva ustezanja zakleo na lojalnost. da je al-Hasan ispuni32. Prvi je takođe ustanovio kraljevski prijesto. str.« U pismo je stavljena blanketa. str. vol. str. vol. Kao njegova svjetovna ostvarenja oni naročito ističu maqsurah34. našao je za korisno da sklopi1 primirje (658. napadaju njegovu pobožnost. Mas<udi. 30 Fakhri. 37 Mas'udi. Oni u njemu gledaju prvog islamskog kralja (malik). rezervisanu isključivo za kalif ovu upotrebu. koju je već bio potpisao Mu'awiyah. 20. a uzgred ga se dotiče i al-Baladhuri2. vol. str. str. str. Tabari. 10. 229. koje ti daje više prava na taj vi28 Mas'udi. POGLAVLJE XVIII NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA Dok se Mu'awiyah osjećao još nesigurnim na svom novom položaju i dok je imao pune ruke posla u domaćim poslovima. str. Svojim umajadskim nasljednicima on je u ama-net ostavio primjer blagosti. II. vol. Muqaddamah. str. kalifat Jchildfat al~nubu'ah u svjetovnu vlast. str. Ako ima samo jedna dlaka koja me povezuje sa mojim bližnjim. koji spominje Teofan1. 1914).«31 Ovo što slijedi. <Iqd. 5. Mu'awiyi nije pokazao naklonosti veći broj istoričara čija su djela došla do nas. Tabairi. niti bičem ondje gdje je dovoljan moj jezik. str. teokratski. koji su ga optuživali da je sekularizirao islam i promijenio proročanski. 81 Ya'qdbi. međutim koja je sačuvana kod ibn-'Asakira. II. energije. vol. Sada pitaj što želiš. a kada je oni olabave. odmah iza toga porez je bio uskraćen. vol. vol. Dlnawari. 29 Dlnawari. str. V. II. 35 Ibn-al-'Ibri. 257. vol. Uprkos njegovih mnogih visokih kvaliteta. vol. ili 659) s carem Konstantom II (641—68) uz plaćanje godišnjeg poreza. II. Muqaddamah. On je propovijed u petak (khutbah) čitao sjedeći u stolici35. isp. i sa više oduševljenja i upornosti vršen je pritisak i s kopna i s mora na bizantijske posjede nego i od jednog drugog Mu'awiyinog neposrednog nasljednika. kopija je pisma za koje se pretpostavlja da ga je on uputio al-Hasanu prilikom njegove abdikacije: »Ja to dopuštam zbog krvnog srodstva. str. $ubh al-A sha. Ya qubi. tj. 69—70. V. 304. II. 397. 32 Tabari. i slj. neku vrstu stana unutar džamije.

192 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO strateških vojnih puteva ili na ulazima uskih planinskih prelaza. Ova utvrđenja sa svojom okolinom nazivana su lawasim. bio je naravno dobivanje plijena. koje su se pružale od Malatje (ili Malatiyah. bile su smještene jedinice na raskršćima 1 Str. mada ih je mogla primamljivati i mutna panorama Carigrada. Na sjeveru. unutar vojnih granica. Njezino bazično stanovništvo od najranijih vremena. Melitene). H. međutim. na likijskoj obali. Inače bi istorija arapsko-bizantijskih odnosa u Maloj Aziji. 'awd-sim su. ipak ni u jednom njezinom dijelu nikada arapski jezik nije uspio da zavlada. do Tarza. Malu Aziju (Bildd al Rum). na Eufratu4. Linija koja je štitila Mezopotamiju na sjeveroistoku zvala se al-thughur al-Jazariyah. prema tome da li je ratna plima opadala ili se dizala. koji je dominirao južnim ulazom čuvenog prolaza preko Taura. i zabilježila prvu veliku pomorsku pobjedu islamskog oružja. duž linija najslabijeg otpora. Heraklijev sin. koje se zvalo thughur*. Al-Ta-bari11 opisuje da je morska voda bila zasićena ljudskom krvlju. na obali Sredozemnog mora pored Tarza. u užem smislu. blizu obale Sredozemnog mora. kod gornjeg Eufrata. Tarz. za razliku od vanjskog. Već A. izgleda. grčku mornaricu kojoj je na čelu stajao car Konstant II. 347. značila unutrašnju južnu liniju tvrđava. str. možda zbog ubistva 'Uthmana. Njhova je glavna energija bila upravljena na istok i zapad. i zbog drugih građanskih pratećih nereda. On je bio udaljen direktnom linijom od Bosfora samo 450 milja. služio je kao vojna baza za arapske upade u grčke posjede. Prvi puta su je napali A. 1. do Sumejsata (Samosata). i njezina se klima pokazala previše oštra da arapska civilizacija duboko usadi svoje korijenje u njezino tlo. povezavši svaku arapsku lađu za neki bizantijski plovni objekat9. vjerovatno bila drugačija. 159. H. 2 Str. njegova je flota pod komandom Busr ibn-abi-Artaha7. Ovu pomorsku bitku spominju arapski hro-ničari kao dhu (ili dhat) al-Sawari (bitka jarbola)8. ona linija koja je štitila Siriju nazivana je al-thughur al-Sha'mlyahs. 34 (655). u zajednici s egipatskom flotom pod komandom 'Abdullaha ibn-abi-Sarha. Postepeno su ove racije postale uobičajeni svakogodišnji Ijetnji sukobi i imale su za cilj održanje fizičke sposobnosti i dobre uvježbanosti armije. predusrela u Feniksu (današnji Fi-nike). Tri puta su umajadske snage napadale Carigrad. On je vodio od Maraša na sjever do Abulustej-na6.teritoriju Rimljana. sjevernog zemljišta. Ipak Arapi nisu nikad uspjeli da se stalno učvrste u Maloj Aziji. bio je manje posjećivan. uvijek je bilo nesemitsko. uključujući Adanu. Mada su kasnije seldžučki i otomanski Turci uveli Malu Aziju u političku sferu islama. i jedva da ima u Aziji i jedne zemlje čije je tlo toliko nakvašeno krvlju. I = Hitti. Masisu (Mopsu-estia) i Maraš (Germanicia). 245. Arapi se ipak nisu do kraja okoristili pobjedom i udarili na Carigrad. koja se nazirala daleko u pozadini. 49 (669) pod ko- . Drugi prolaz kojim se mogao preći planinski masiv Taura ležao je na sjeveroistoku i zvao se Darb al-Hadath. počevši još od Hetita. Međutim. Pod Umajadima i Abasidima skoro za svaku stopu vođena je više puta ogorčena borba. pa čak i preko Helespon-ta. Ono se za vrijeme Abasida smanjilo tako da je zahvatalo samo zemljište od Aulasa. koje se zbilo u ovo vrijeme. poznat pod imenom Kilikijska vrata. To su bile jedine prilike kada su Širo-Arapi uspjeli da dođu do trostrukog zida moćne prijestonice. Ova arapska pogranična područja činila su »ničiju zemlju« i njihova su utvrđenja vrlo često prelazila iz ruke u ruku. priroda je za vječna vremena prikovala visoke lance gorja Taura i Anti-Taura kao pograničnu crtu i čini se da se arapski jezik zamrzao na njihovim južnim obroncima. U dugom lancu muslimanskih utvrda. Ova se bitka pokazala kao drugi Jarmuk. Bizantijske snage su bile do nogu potučene10. Arapi su pretvorili pomorsku bitku u bitku prsa u prsa. dok je još za vrijeme 'Uthmanove vladavine upravitelj Sirije bio Mu'awiyah.

Međutim. ibn-Haj<ar. str. 163. B. 4 Baladhuni. str. na otoku Riziku17. isp. Arapi su osigurali pomorsku bazu u Mramornom moru. 19. XVI. A. str. l slj. 3 Vol. koji se uglavnom vodio zmeđu dvije flote pred Carigradom. sedmogodišnjem ratu16 (54—60/674— 80). 33. III. 52. a u drugom kćerka Jabalaha ibn-alAyhama. Na taj je način Medinac postao svetac triju nacija. Le Stramge. Bizantijsko ime bilo je Ablastha. pronašao je sirijski izbjeglica iz Damaska imenom Kali-nik. Guy Le Strange. 18—19. 8 Ili prema imenu samog mjesta. očigledno. Yazid se istakao smjfelošću i hrabrošću pod zidinama Carigrada i stekao je titulu jata al-(Arab (mladi šampion i heroj Arapa). U zbirci Aghani13 se govori da šti se naizmjenično čuli glasni podvici iz dva suprotna šatora čim bi Arapi ili Bizantinci napredovali u borbi. 345—6.koji su se nalazili na lađama koje su 'učestvovale u borbi. 50. Ovu vrlo zapaljivu smjesu. . Yazlda je pozvao njegov otac da pomogne u kopnenoj bitki Fadalahu ibn-'Ubaydu al-Ansariju. 27. Njegov je grob uskoro postao svetinja i za hrišćanske Grke. obustavljena je u ljetu iste godine.arapsko al-Bustan. Ova se epizoda može uporediti s epizodom otkrivanja svetog koplja u Antiohiji od strane prvih krstaša. 153. The Lands of the Enstern Caliphate (CambrLdge. H. 2. str. kao godinu njegove smrti. Oba pisca stavljaju god.. str. Eastern Caliphate. 189—90. »otok Aruad«18 kod arapskih hroničara. 133. čiji su borci bili prvi koji su ikada bacili poglede na Carigrad12. 93—4. Pretpostavlja se da je upotreba grčke vatre spasla grad. 11. 5 = Kitti. 332. 6 Yaqut. što je. koji se povodi za 12 Tabari.str. On je poslužio kao komandno mjesto za armiju u napadu. 190. a u isto vrijeme to je bio odgovor onim puritancima koji su prijekim okom gledali na Yazidovo namjeravano preuzimanje nasljedstva od vladajućeg kalifa. odakle su neprijateljstva preduzimana svakog proljeća. 86. 23—24. 10 Theophanes. koji je prezimio (668—9) u Kalcedonu (azijsko predgrađe Carigrada). 11 Vol. ili zbog velikog broja jarbola . koja gori i na vodi. 'str. Yazld se uputi u izvanredan podvig da se dokopa kćerke gasanidskog kralja. I. sitr. za njim se povodi Tabari vol III str. Agapije iz Manbidža19. . koji je ukonačio Muhameda u Medini prilikom hidžre14 i čija je prisutnost u Yazidovoj vojsci bila poželjnija više zbog sreće koju bi ona mogla donijeti nego zbog njegove vojne vrijednosti. grčko Arabissus. str. 67—8. Buri. 5 Baladhuri. str. 128. 9 Ibn-'Abd-al-Hakam. Čuvši da se u jednom šatoru Vialazi kćerka kralja Ruma. vol.3 Isp. od strane Turaka grob je na čudesan način pronađen pomoću svijetle-ćih zraka i na licu mjesta sazidana je džamija. str. vol. i slj. 4 Istaikhri. Prorokov zastavnik. str. Za vrijeme opsade Carigrada 1453. vol. 310. NEPRIJATELJSKI ODNOSI SA BIZANTINCIMA mandom prestolonasljednika Yazida. pravi legendarni junak borbe bio je stari abu-Ayyub al-Ansari. 15 Ibn-Sa'd. koji su do njega hodočastili u vrijeme suše da bi izmolili kišu15. Arapski izvještaji o ovim bitkama su vrlo konfuzni. god. II. A History of the Later Roman Empire (London 1899) vol. 183. vol. Drugi napad na Carigrad izveden je u tzv. str. 1905). pt. kasnije . Prema legendi. Grčki izvještaji opširno govore o razornom dejstvu ove vatre na neprijateljskim lađama. II. br. 16 Vidi J. Carigrad je imao novog energičnog cara Konstantina IV (668—85). U toku opsade abu-Ayyub je umro od dizenterije i bio je sahranjen ispred zidina Carigrada. str. I. 2868. -str. god. Opsada koju su Yazid i Fadalah započeli u proljeće 669. I. 7 Ibn-'Abd-al-Hakam. >isp. str. str. za koje se\ govori da je bilo bogato čemipresovim -drvetom od koga su se mogli praviti jarboli (sawari). 4.

str.17 Theophanes. 1716. 492. isp. Ranije su ga jednom prilikom (G54) Arapi opustošili. pod imenom Sayyid Ghazi. 2. 1871). A. Samo još jednom prilikom poslije ovoga usudila se pojaviti leđna arapska vojska na . odlučni Maslamah. 22 Kitab al-<Uyun w-al-Hadd'iq.nwan«. 375. Sirijski osnivač isaurijske di20 Bala<dhur. 163. str. de Goeje (Leyden. 25. str. Rod je bio ponovo zauzet 717—18. 1912). 8 Tabari. 376. vojnik niskog sirijskog porijekla iz Maraša. 401. ističe da su Bizantijci stalno upotrebljavali grčku vatru i da su je oni prvi upotrijebili u ratne svrhe. samo je pet bilo pošteđeno. najbolje je poznata zbog mnogih opisa koji o njoj postoje. na kome je podignuta Baktashi tekija (taklyah) sa džamijom. a poslije dvije godine ostaci nekadašnjeg njegovog čuvenog Kolosa bili su prodani u staro gvožđe nekom trgovcu. Opsjedalo se i s kopna i s mora. 236 = Hitti. Sulavman je sebe smatrao ličnošću koju spominje savremeni hadis (hadith) da će kalif koji bude nosio Prorokovo ime osvojiti Carigrad. vol. VIII. Kasnije su opet otok zar. nadmudrio Maslamu i spasao prijestonicu. Čitamo skoro o svakogodišnjim ljetnim upadima (sd'tfah). vol. . ako smijemo povjerovati Teo-fanu26. On je još jedan primjer »glasovitog muslimana kome su hriš-ćani podigli spomenik u jednoj od svojih crkava«24. U ovaj period ulazi i privremena okupacija otoka Roda (Rudis20. 23 Tabari. str. 24 Mas'udi. Smrt kalifova u Siriji nije ga zastrašila da nastavi opsadu. 21 Tabari. 672) i Krete (Iqritish. vioil. Smrću Mu'awiyinom (680) arapska se flota povukla iz Bosfora i voda Egejskog mora. Predstojnik Maslamine garde 'Abdullah alBattal naročito se istakao i dobio je titulu pobornika islama. 1346. VIII. 2. vol. pt. u Patrologia Orientalis (Pariš. str. koja je bila najgrozniji arapski napad. 395 399. Njegov grob. str. Čuvena grčka vatra i napadi Bugara činiliNsu pustoš u redovima napadača. od augusta 716. nije popuštao. Oni su jedini doplovili do sirijske luke. Priča kaže da je on upotrijebio devet stotina deva za odvoženje materijala. a opsjedači su bili pojačani s egipatskih lađa. U tradiciji al-Battal je postao jedan od nacionalnih turskih heroja. II. Međutim. još se vidi blizu Eski-Šara (srednjevjekovni Dorvlae-um). 13 — Istoči ja ar*pa UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO 194 Teofanom. Na povratku kući oluja je završila djelo koje su započeli m-zantinci. II. Vasiliev. str. koji je poznavao arapski tako dobro kao i grčki25. 74. mada nijedan od njih nije bio od neke osobite važnosti sve do kalifovanja Sulavmana (715—17). U toku kasnije bitke (740. str. Najzad je car Leo Isaurijac (717—40). 3. Od 1. vol.zeli arapski pustolovi iz Španije. Maslamah. 3. Drugu i posljednju veliku opsadu Carigrada izvršio je pod Sulavmanovom vladavinom njegov brat. Ova znamenita opsada. str. do septembra 71721. vol. U vezi s ovom opsadom imamo istorijski podatak o lancu koji je priječio napadajućoj floti put u Zlatni rog. č nerakliiske din jc njega pj. 19 »Kitab al-'U. Bury. str. br. izd. kuga i neobično žestoka zima također su imali udjela.i. međutim. 353—4. br. str. Oni su bili snabdjeveni naftom i specijalnom artiljerijom za opsadu22. god)23 on je bio ubijen. izd.ogiiiSH?• u^iuĐodiocern nrišćanstva od neznabožačke Perzije.pt. 24. Baladhuri. naredbi novog kalifa 'Umara ibn-'Abd-al-'AzIza (717—20) on se morao pa-koriti. 674). odakle im je dolazila pomoć. 25 Kitab al-(Uyun. pt.800 plovnih objekata. 236 = Hitti. 26 Str. II. Arapske armade je nestalo. Glad. ali s tim nisu nipošto prestali napadi na »rimsku teritoriju«. str. II.

To 1e bilo ondalcada SP "Haran. god. !fl Ibn-al-Faqih (al-Hamiaidhanii). Mas'udi. 453. sve -dok nisu rnon= goloidni Turci. gdje su postali pomorci. 147. 145. Dhayl Ta'iikh Dimashg. . I. de Goeje (Leyden. 1899). 1. Pišući god. naziva mjesto Andalus. 1. Sofije. pogreškom mjesto Abdus. 15. 30 Str. o ovom događaju. izd. str. 317. koja još živi u sjevernom Libanu. Amedros (Beyrut. Mu'awiyah je pristao da plaća teški godišnji danak bizantij!7 Ibn-Taghri-Birdi. 666. Drugi su ostali i sačinjavali su jedan od elemenata koji je ušao u sastav maronitske zajednice. !8 Ibn-Khuirdadhbih. vol. Kitdb al-Bulddn. 104.dogled Carigradu. O etimologiji riječi balat vidi str. al-Nujum al-Zahirah ji Muluk Misr w-<al-Qahirah. Justinijan II još jedanput je pustio rnardaitske gorštake na Siriju. 2. izd. Vidi ibn-al-Qalanisi. Balađhuri. str. ipak je ostavila mnoge legendarne uspomene. Oko 689. bilj. izd. među kojima su bili Maro-niti. Na kraju je većina napadača napustila Siriju na-stanivši se u unutarnjim provincijama ili na obali Male Azije. slijedeći presedan Mu'awiym33. o džamiji-18 u Abi-dosu (Abdus) i o njegovu ulazu na konju u crkvu sv. novi rasni elernenat. maziva grad imenom Andus. 68. 196 skom caru zbog njegova odustajanja da pomaže ovog unutrašnjeg neprijatelja. 11. 247. POGLAVLJE XIX VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI . W. pt. vol. 31 YaqQ't govori o zgradi al-Balat. al-Masalik w-al-Mamalik.28. 1. br. U maime-luokom periodu postojala je tradicija o džamiji. Oko god. i kada je carica Irena požurila da skloni mir pristavši da plaća danak.govori ) fatimidskom khutbah koji je govoren u džamiji. uključujući priče o gradnji džamije kalifova brata u Carigradu--. str. str. sin kalifa al-Mahdija: ulogorio u Skutarima (Hrizopolis) god. To je bio narod neutvrđenog porijekla koji je živio napola samostalnim nacionalnim životom u tvrdavicarna Lukama (Amanus). 1885). str.8 = HitU. prihvatio je nove uslove koje mu je tražio car i pristao da plaća nedjeljno Džaradži-mima tisuću dinara. snabdijevali su neregularne trupe i bili trn za Arape u arapskom Kalifatu u Siriji. Na arapsko-bizantijakoj granici ioni su formirali »mjedeni zid«32 za odbranu Male Azije. 985. 1909—12). da je bila u upotrebi u vrijeme Sayf-ail-Dawlaha al-Hamdanija (944—67). I. vioil. 1908). 374. 1. H. 31. on je obećao da će bizantijski pas morati podići pored svoga dvora na Hipodromu (mavdddn} speciialnu zgradu u koju će ući (muslimanske) ugledne ličnosti i plemići kada on nadne u ropstvo«31. kako su ih također nazivali Arapi. str. izd. II. o njegovu podizanju česme58. II. ai-Maqdisi30 mogao je reći ovo: »Kada je Maslamah ibn-'Abd-al-Malik upao u rimsku zemllu i prodro na njezinu teritoriju. 12—13. i Abd-al-Malik. vol. Yaqut. I.27—8. de Goeje (Leyden. Mardaiti Jedan faktor koji je zaustavio penetraciju arapske politike prema zapadu bila je aktivnost nnscanskih mardaita (pobunjenika) u službi bizantijske države. preuzeli barjak vjere Muhase ova odlučna i energična ekspedicija Maslarne završila neuspješno kao i ona koja joj je prethodila. 782. Ovi Džaradžime (nepravilnije Džuradžime). 40. str. 11. 160. F. 32 Theophanes. njihove bande su prodrle u srce Libana i postale jezgro oko koga su se okupljale mnoge izbjeglice i nezadovoljnici. 364. str. Popper (Berkeley. kojemu je takođe pristao da plaća danak. 709. str. »Konstantinov grad« neće ponox~o vidieti muslimansku arnii= ju pod svojim zidinama sedam narednih stoljeća. str.

U toku dvije godine al-Hajjaj je umirio Hidžaz i s njim zajedno Jemen pa čak i Jamamu. i u decembru 694. a u novije vrijeme nadmašili su ga samo Britansko i Rusko Carstvo. koji su ga naslijedili1. Čini mi se . Kad skinem s glave turban. Iznenadan dolazak prerušenog al-Hajjaja u čuvenu džamiju u Kufi u pratnji samo dvanaestorice jahača na devama. Proklamacija njegove politike jasnim riječima već je u samom početku pokazala Iračanima da se on neće služiti blagim metodama u radu sa tako nelojalnim narodom.«4. Yazld II (720—24) i Hlsham (724— 743). mladi učitelj iz Tajifa2 u Hidžazu. Pod vladavinom 'Abd-al-Malika i vladavinom njegova četiri sina. čiji su narodi bili »raskolnici i licemjeri«3. 1 Al-Walid (705—15). kada je umro krajem drugog decenija. Iraka.*•:=• vladavine vezu se za imena al-Hajjaja ibn-Yusufa al-Thaqafija. bio je sin 'Abd-alMalikova brata <Abd-al-<AzIza. vi ćete me upoznati« govornik je nastavio: »Narode Kufe! Ja sam uvjeren da gledam glave zrele za sječu. Pošto je započeo svoj govor citirajući stihove nekog starog pjesnika: »Ja sam onaj koji rastjeruje tamu i diže se u visine. ponovno osvojen je i pacifikacija sjeverne Afrike. kao i njegov veliki predšasnik Mu'awiyah. Perzije i Egipta pod 'Umarom i 'Uthmanom označavala kraj prve etape u istoriji muslimanskih osvajanja. Prilikom stupanja na vlast i u toku prve decenije svoga kali-f o van ja. 'Umar (717—20). 198 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Energični potkralj: Izvanredna vojna dostignuća u toku ove dvije .MARWANA (683—5). Ovaj posljednji je devet godina imao titulu i vlast kalifa. Taj prostor teško da je u antičko doba zauzimala jedna država. koji se drmao. Sulayman (715—17). godini opasnog pretendenta na prijesto 'Abdullaha ibn-Zubayra. dinastija u Damasku došla je do vrhunca svoje moći i slave. Ova je era bila svjedok nacionalizacije i arabizacije. koji je prekinuo sinovsko nasljeđe. na istoku. god. administracije i uvođenja prvog čisto arapskog novca. *. . Ovdje su Alijine pristalice i haradžiti neprestano pravili nerede Umajadima. na zapadu. Dok je okupacija Sirije. s nadimkom »otac kraljeva«. . Al-Hajjiaj.da vidim krv između turbana i brada. pružajući se od obala Atlanskog okeana i Pirineja do Inda i granica Kine. i Muse ibn--Nusavra. kao i zauzimanje najveće evropske zemlje koju su ikad Arapi držali — Spanije. na istoku. razvoja poštanske službe i podizanja takvih spomenika kao što je Kupola na Stijeni u Jeruzalemu -. njegov vatreni govor spadaju među najdramatičnije i najpopularnije epizode ispričane u arapskoj književnosti. čija je kopija bio. a znajte da sam ja taj koji će to učiniti. 'Abd-al-Malik je bio opkoljen mnogim neprijateljima i. morao se suočiti sa neprijateljima na raznim frontovima. Ovom slavnom periodu pripada pokorenje Transoksijane. njegovo drsko penjanje na propovjedaonicu i skidanje teškog turbana koji je pokfivao njegovo lice. 'Abd-al-Malik ga je pozvao da izvrši sličan zadatak u buntovnom i nezadovoljnom Iraku.trećem najsvetijem svetištu islama. koje je obuhvatalo ne samo cjelokupan islamski svijet nego i njegove novoosvojene oblasti. on je predao svome sinu al-Walidu učvršćeno i umireno carstvo. Ipak. druga etapa je počela pod 'Abd-al-Malikom i Al-Walidom. osnivača marvanidskog ogranka umajad-ske dinastije. . Al-Walid se pokazao dostojan nasljednik svoga sposobnog oca. koji je odložio pero i prihvatio se mača da bi pružio pomoć umajadskom prijestolu. Za vrijeme vlade al--Walida i Hishama islamsko carstvo doživjelo je najveću svoju ekspanziju. naslijedio je njegov sin (Abd-al-Malik (685—705). bio je postavljen za upravitelja Arabije nakon što je porazio (692) u svojoj 31.

upravitelj Iraka sma-knuo 120. 1122—3. str. pravog pravcatog Nerona. vol. 2 Ibn-Rustah. Čak i Anas ibn-Malik. V. II. isp. Na suprotnoj obali Perzijskog zaliva Oman je. Vasita (središnji). Njega arapski istoričari. 216. 6 ibn-al-'Ibri. koji je kasnije . treba napomenuti da su oni većinom bili šiije ili sunije i da su pisali za vrijeme vladavine Abasida.đ °P E R S I SHASH (TASHKANĆ) K A R M A N MUK R/A N ARGHANAH PROVINCIJE 200 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO OKSUSA A I DZAKSARTESA Bez obzira da li su bile opravdane ili neopravdane mjere koje je al-Hajjaj preduzeo.Uistinu. vol. V. str. 326. Ishtiqaq. vol. V. vol. 218. potomak stare kraljevske loze Kindah i upravitelj Sidžistana. str. koji je tako nazvan zbog središnjeg položaja između dva ključna grada Iraka . str. str. 326. koji je bio optužen zbog simpatija prema opoziciji. Njegove vojskovođe. na čijem se čelu nalazio alMuhallab ibn-abi-Sufrah. Mas<udi.000 života6. str. koji je u vrijeme Prorokovo i (Amra ibn-al-'Asa bio samo nominalno doveden u sferu islama. 195. str. Njegova slijepa vjera u sirijske trupe. ili 699) stanovnike Azrakisa8. Mas'udi. 318. energični namjesnik se tada osjećao slobodan da ovlasti svoje vojskovođe da izvrše dalju penetraciju u pravcu istoka. str. vol. 854—5. vol. Pored njegove krvoločnosti. Farisom i drugim istočnim provincijama. Akhbdr. 1123. 187. ifon-'Asakir. nijedna se glava nije pokazala toliko moćna da je ne-milo^srdni umajadski namjesnik nije smrskao. isp. 215—16. -str. Tabari. Iz njegove novosagrađene prijestonice na zapadnoj obali Tigrisa. str. sirijski al-Hajjajov garnizon držao je u pokornosti sav ovaj teritorij. vol. str. koje je obuhvatalo Irak i Perziju. predstavljaju kao krvoločnog tiranina.Basre i Kufe10. koji su od svih haridžita bili najopasniji za muslimansko jedinstva. Kada je umirio i dobro zaokružio svoje upravno područje. plodni sastavljač tradicija i visoko cijenjen drug Prorokov. str. nijedna šija tako snažna da on do nje nije došao. praktično su istrijebili (698. N. 7 Dl. Tabari. Mas'udi. 81. vol.ahman ibn-Muhammad ibn-al-Ash ath. str. 'Abd-al R. IV. 382.ysi -K H U R A S A N atv) Nihiwu-. str. II. 5 Tabari. Ya'qubi. istoričari najradije pišu o njegovoj proždrljivosti i bezbožnosti7.nawari. Mas<udi. 3 Ya'qubi. 320—22. vol. II. II. sada bio potpuno uključen u umajadsko kraljevstvo. 294. str. Oni su pod vodstvom Qatarija ibn-al-Fuja'e uspjeli da se domognu vlasti nad Karmanom9. ibn-Dyrayid. 4 M'Uhsinrad. Kamil. Tanblh. II. kao i njegova neokaljana lojalnost prema stvari Uma jada nisu znali ni za kakve granice. Jedan od njih. vol. on je uspio da uspostavi red kako medu buntovnim stanovnicima Basre i Kufe tako i na čitavoj teritoriji svog prostranog namjesništva. 295. morao je oko vrata nositi ovratnik sa namjesnikovim pečatom5 Govori se da je ovaj. VII. str.

. čiji su privrženici očekivali da će na mjestu biti uništen onaj ko se usudi njih oskvrnuti. 1125—6. turskog kralja Kabula (današnji Avganistan). U Samarkandu je Qutaybah naišao na veći broj idola. Vol. Godine 713— 15. 144. on je vodio ekspediciju u provincije oko rijeke Jaksartesa. Balk. IV. bio je poslan (699—700) protiv Zun-bila (nepravilnije je Rutbll)11. i uspostavljeno je s druge strane rijeke stalno muslimansko uporište. Baktra). ali su njegovi podvizi bili blijedi u poređenju sa podvizima Qutaybe ibn---Muslima i Muhammada ibn-al-Qasima alThaqafija. Wellh?iuse. Međutim. »Zunbll« je bila titula. Bukara i Samarkand imali su budističke manastire. Skoro svi podanici ovoga i drugih kraljeva centralne Azije bili su dinastije i vojska bili su uglavnom turski. 881—2. Tanblh.s druge strane rijeke« Sada je pod upravom Walidovom preden Ok-sus16. rasadišta islama u centralnoj Aziji. vol. 13 1 Yaqut. Al-Tabari18 i drugi govore da je Qutaybah osvojio (715) Kašgar. Reich. Grad je samo gomila ruševina. str.nl po svom prvom vođi Nafi' ibn-al-Aziraqu. II. Prema al-Baladhuriju14 i al-Tabariju15. str. vol. 314. br.uspostavivši na taj način nominalnu muslimansku upravu u oblastima koje su do najskorijih vremena bile poznate kao centralni azijski kanati. zauzeo Bukaru u Sugdu (Sogdiana) i okolno zemljište i potčinio je (710— 12) Samarkand (također u Sugdu) i Kvarizm (današnja Kiva) na zapadu.000 iz Kufe i 7. U nizu izvanrednih bojeva Qu-taybah je ponovo osvojio (705) Donji Tukaristan sa njegovom prije-stonicom Balkom (gr. i da je dopro do same Kine. Qutaybah je bio postavljen za upravitelja Kurasana 704. Na preporuku al-Hajjajovu. kao i provincija Kvarizm uskoro postanu centri arapske kulture. VRHUNAC UMAJADSKE MOĆI Osvajanja >. Yaqut. isto što su bili Marv i Nejsabur (perz. Shahrastani. Ovi su 'kraljevi bili Perzijanci. Tako je trebalo da Bukara i Samarkand. 3. očigledno. veći broj ljudi nije prigrlio nove vjere sve do kalifatstva pobožnog 'Umara II (717—20). da su svojim Tako nazva. doživjela je potpun uspjeh. koja je bila nazvana »vojskom pauna«13. koji je on držao kao al-Hajjajov potčinjeni. Str. dana. god. str. 7. str. koji je do sada činio uobičajenu. Neustrašivi muslimanski vojskovođa zapali slike vla-titom rukom. između naroda koji govore perzijski i naroda koji govore turski. 423. 'Abd-al-Rahma-nova vojna na čelu tako veličanstveno opremljene vojske. Mas'udi. u kineskom Turkestanu. vol. II. stir.000 arapskih trupa iz Basre. specijalno u Farganu.poveo strašnu pobunu protiv al-Hajjajove vlasti. Nishapur) u Kurasanu. str. Taj je čin imao za posljedicu da je velik broj ljudi prešao na islam17. isp. Na isti način bio je razoren i Ognjeni hram u Bukari. str. mada ne istorijski pograničnu liniju između »Irana i Turana«.s n možda 12 Iranci. Ili Ki'nman. zeta al-Haj-jajova. imao 40. kada su pristali na ustupak da kao muslimani ne plaćaju nikakva danka. Tabani. ali je. . 1290—91. 263. Za prijestonicu je odabrao Marv. koji je odbio da plaća uobičajeni danak12.n. IV. koji je -naueaveo svi sljedbenici van ikaridžitske sekte nevjernici i osuđeni na smrt sa ženama i djecom. 89—90. on je pod svojom komandom u Kurasanu. Jaksartes je više nego Oksus činio prirodnu političku i rasnu granicu između Iranaca i Turaka i prelaz preko njega značio je prvi direktan izazov od strane islama mongoloidnim narodima i budistima. tj.000 klijenata.

20 Domaći vladari Samarkanda. pokorio Sind. 18 Vol. A. kao i Kaš-gar i Taškand na sjeveru postali su i ostali najistočnija granica ka--lifata. god. Džejhun mjesto Oksa. str. Osvajanja Indije Protiv Bizantinaca . Džejhuin. koliko ima danas. vol. II. London Institution. ovaj al-Haj-jajov zet pokorio je Mukran. Arapi su zauzeli Šaš (Taškend). koji prvi od njih dvojice stupi na kinesko tlo. 19 H. ono što leži s druge strane rijeke) najzad bila uključena u carstvo kalifa. 476—74. Permanentno je uspostavljen kontakt između semitskog islama i indijskog budizma. 713) na sjever sve do Multana. II (1921). Sind na jugu.. sjeveroistočno od Samarkanda. mjesta čuvenog Budinog svetišta. 'Abd-al-Malik je slijedio presedan Mu'awiye22 i plaćao danak (A. stvorena je nova muslimanska država Pakistan. Al-Hajjaj je obećao upravu nad Kinom svome vojskovođi. R. Međutim. Osvajanja su se proširila (god. post. To su adaptacije starozavjetnih rijeka Gibana i Pizona.000 Sirijaca. 751. izuzev Turkestana sa njegovih 15 ili više milijuna muslimana. ostao je bezuspješan. H. koje se stalno širilo. Tek 1947. 17 Baladhiiri. Prava Kina. Ovo je dovelo do stalne okupacije Sinda i južnog Pendžaba. u kome je bila Budina statua (ar.ova tradicija naslućivanje kasnijeg osvajanja od strane Nasra ibn-Sayyara i njegovih nasljednika19. 10 Današnji Amu Darja. God. i per. u kojoj je bilo 6. str. forsirano je prošao kroz teritorij koji se danas naziva Beludžistan i god. Gibb u Bulletin of the School of Oriental Studies. ni bizantijski front nije bio potpuno zanemaren. str. i 740. s druge strane Kavkaza. Arapski otpravnici koje je postavio Qutaybah u osvojenim provincijama bili su samo vojni nadzornici i ubirači poreza koji su obavljali funkcije uporedo s urođeničkim vladarima. Na taj su način definitivno učvrstili prevlast islama u centralnoj Aziji tako da je Kinezi više nisu osporavali20. 1275. 70/689—90) »tiraninu Rimljana«. 421. god. a njima je vjerovatno bila ostavljena cdvilina administracija. na čelu ogromne vojske. Tako su pogranične indijske provincije zauvijek islamizirane. i Nirun (današnji Hajdarabad). Napredujući 710. Kasnije ćemo opširno obrađivati značajni udio koji su odigrali ovi novi članovi u islamu.Dok su *e °ve ™™ o^racije odvijale na isto-ku. god. nijedan od njih nije nikada prešao granicu Kine. u južnom Pendžabu. Knj. Ovoga je Nasra postavio kalif Hisham (724—43) za prvog upravitelja Transoksijane i vjerovatno je ponovo osvojio između 738. donju dolinu i deltu rijeke Inda (Sindhu). koje su zarobili. Napad na Khazare i Hune god. većinu teritorija koji je ranije pregazio Qutaybah. Među ovdje zauzetim gradovima bilo je morsko pristanište Dajbul. koja je također bila stara. ali je ostatak Indije ostao nedirnut sve do kraja desetog stoljeća. 11. a Sejhun mjesto njegova pobratima rijeke Jaksartesa (Sir Darja). 2 : 13. 737. isto kao što je sjevernije uspostavljen kontakt sa turskom kulturom. Druga kolona na istočnom ratnom poprištu u međuvremenu se kretala prema jugu pod zapovjedništvom Muhammada ibn-al-Qasima. Budd) »visoka 40 lakata«21. ar. bez obzira bio to al-Thaqafi ili Qutaybah. kada je započela nova invazija pcd vodstvom Mahmuda iz Gazne. čiji je . nikada nije ušla u sferu islama. 711— 12. U prvom dijelu svoje vladavine i dok se ibn-al-Zubayr borio za Kalifat. koji su kasnije bili judaizirani. Islamski svijet time je bio doveden u životni kontakt sa novim rasnim elementom i novom mongolskom kulturom. Kvanizma i Šaša bili su možda preko ženidbenih veza iu rodbinskim odnosima sa fcaniom ili kaikanom zapadnih 202 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Tako je Transoksijana (ma wara' al-nahr. gdje su napadači zatekli ogromno mnoštvo hodočasnika.

Justinijan II bio je poražen u blizini Kilikijskog Sevastopolja. . 39—40. koju je Mu'awiyi zauzeo Habib ibn-Maslamah al-Fihri još god. U kooperaciji sa muslimanskom flotom Hassan je potisnuo Bizantince iz Kartage (698. u Afriku (Ifriqiyah)25. vol. kahinah)27. kao što smo ranije čuli.26. Muslimanska armija. god. Vladar Sagdijafte.predstavnik. 196). Maslamah. također je nosio perzijsku titulu ikhshld. a oko 707. 644—5. Tjana (al-Tuwanah). ibn-ail-Athlr. 195. II. Sve do vladavine Hassan ibn-al-Nu'mana al-Ghassanija (ča 693 — 700) nije se stalo na kraj bizantijskoj vlasti i berberskom otporu. preduzeo je svoju znamenitu opsadu Carigrada (august 716 — septembar 717). koja je prešla Dardanele kod Abidosa. 17—19. str. gore str. ali potpuno osvajanje toga teritorija nije bilo preduzdmano sve dok nije Mu'awiyin namjesnik 'Uqbah ibn-Nafi' osnovao Kejravan 670. Čak i tada je arapsko uporište u Africi (Ifrlqiyah) bilo tako nesigurno da je ubrzo poslije (Uqbahove smrti njegov nasljednik morao evakuisati teritorij. II. Baladhuri. hrišćanin Jarajimah iz Lukama. Tek tada je bio slobodan da nastavi bitku protiv Berbera. Ovo je drugi put da je bizantijska prijestonica bila opsjedana od arapske vojske (v. vol. bila je zauzeta.. 'Uqbah. str. god. kasnije je iskoristila Ibn-al-Zubayrov poraz i pobunila se.Granica kraljevstva Ghaznawida p<L»^?"OS J 204 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kasnije kraljevstvo Ghaznawida sa vječnim neprijateljem. Vidi ibn-Kh>urdadh'bih. 692. vol. ikojd je stanovao u Samarikcindu. INDIJA karta predstavlja muslimanska osvajanja i . koje je sada predvodila neka proročica (ar. pošto je prolaz u Zlatni rog bio zatvoren jednim lancem. shdh i dihkdn. God.kao što su činili i kraljevi Fargane. Ya'qubi. 346. istr. Zahvaljujući izdaji. . najvažnija tvrđava u Kapadokiji. prodro u Liban. Pošto je zauzeo Sard i Pergam. imada se oni pojavljuju u arapskim Astorijama sa takvim perzijskim titulama kao što su khuddh. koja je vršila neobično jak uticaj na svoje sljedbenike. Nestašica namirnica i napadi Bugara prisilili su Arape da se povuku poslije jednogodišnjeg opsjedanja23. str. 1314 — 17. gdje je njegov grob postao nacionalna svetinja. Ali kada se unutarnji politički horizont raščistio. 22 Vidi str. str. 386 — 99.) blizu Bis-kre.) i iz drugih primorskih gradova. Tabari. Uskoro poslije pokoren ja Egipta (640 — 43) pljačkaški pohodi su preneseni dalje na zapad. poginuo je mučeničkom smrću (683. . god. Arapi su primjeinjivaM termin »Turčin« svakom neperzijskom narodu sjevero-isto&nio od rijeke Oksa* 21 Ya'qu!bi. neprijateljstva su nastavljena Turaka. ali se armada morala usidriti u blizini zidina grada na Mramornom moru i Bosforu. Osvajanja u sjevernoj Africi i juaozapadnoj Evrovi ' Osvajanja na zapadnom frontu pod vodstvom Muse ikn-Nusayra i njegovih vojskovođa bila su isto ^^ slavna i spektakularna kao i osva-Jan3a koja su na istoku vršili al-Hajjaj i njegove vojskovođe. za koga tradicija tvrdi da je išao naprijed sve dok valovi Atlantskog okeana nisu zaustavili njegova konja. Jermenija. ali je kasnije ponovo pokorena24. 160. II. u današnjem Alžiru. bila je snabdjevena artiljerijom za opsadu. str. str. ko23 Vidi Theophaines. V. Njemu je Kejravan služio kao baza za operacije protiv berberskih plemena. 479. <vol.

smatra da je naš naziv »Berber« došao od araips'ke riječi Barbar. str. karijoan. i slj. str. 20 — 24. ibn-Idhari. Dozy (Leyden. God. napredovanje Arapa i Berbera zaustavio je 28 Drugi tvrde da je on bio Lahmid ili Jemenit. Ovo je predstavljalo posljednji i najrevolucionarniji među većim vojnim pohodima Arapa. 24. 229. 29 Općenito se . čiji je otac (zajedno sa djedom ibn-Ishaqa. str. odatle kod nas karasvan. 'Ciprijan i. Ovo objašnjava naoko neobjašnjivo čudo kako je islam poarapio jezik i islamizirao vjeru ovih napola barbarskih hordi i iskoristio ih je kao svježa pojačanja u borbama za dalja osvajanja. Berberima. Poslije zauzimanja više gradova u južnoj Galiji. Prorokova biografa) bio jedan od hrišćanskih zarobljenika koji su pali u ruke Khalidu ibn al-Walidu dok su proučavali evanđelje u crkvi u Ajn Tamru lAyn al-Tamr28. 1848). Musa. Vjerovatno zajedno s arapskim oblikom došao je od latinske riječi barbari. VII. Isp. Berber Tariq. jer su Rimljani i Bizantinci uglavnom živjeli u priobalnim gradovima i predstavljali su kulturu koja je bila sasvim tuđa mentalitetu ovih nomadskih i polunomadskih Sjevernoafrikanaca. Rezultat njegov bilo je prisajedinjenje muslimanskom svijetu najvećeg evropskog teritorija koji su oni ikada držali. 28 Od per. 322. dlbn-Khaldun. I. UMAJADSKE MOĆI . Nije sigurno da je oina pripadala jevrejskom plemenu. preduzeo je dalekosežan korak prešavši Španiju u svrhu pljačkanja. 447 i slj. Oni su pripadali hamitskoj grani bijele rase. Danas se pod terminom Ifrlqiyah podrazumijeva cijeli afrički kontinent. semitski su Arapi. 711. = Hitti. koji su kolonizirali dijelove sjeverne Afrike i u Kartagi postali opasan takmac Rimljanima. put je bio otvoren za osvajanje susjednog jugozapadnog dijela Evrope. Štaviše. iznad svih. ibn-'Idhari. 230. sv. Naprotiv. 27 Baladhiuri. naslijedio je čuveni Musa ibn-Nusayr. Pljačkaški se pohod pretvorio u osvajanje Iberskog poluotoka (al--Andalus) (niže str. sv. islam je bio naročito atraktivan za narod kakvi su bili Berberi na ovom kulturnom nivou. str. Arapi su preuzeli naziv od Rimljana i dali ga istočnom dijelu Barbarske Zemlje (Barbariia). star. Punskim jezikom se govorilo na selima skoro do muslimanskih osvajanja. vrlo rado uspostavili prisne odnose sa svojim hamitskim rođacima. Hassana. kojom se upravljalo iz Kejravana. vol. postala neovisna o Egiptu i potpala direktno pod Kalifat u Damasku. Baladhuiri. U vrijeme muslimanskih osvajanja većina Berbera na uskom pojasu plodnog zemljišta koje graniči sa morem bili su hrišćani. str. al-Bayan al-Mughrib fi Akhbar al-Maghrib. 8 — 9. 25 Tačnije nego »Ifrfqiyah«. vol. Na taj se način krv osvajača obogatila svježim etničkim osobinama. R. proširio je granice svoje provincije do Tandžera (Tangier). VRHUNAC 205 načno je ova junakinja poražena i ubijena blizu jednog izvora koji i danas nosi njezino ime Bir-al-Kahinah. pod kojim je uprava oblasti.24 Baladhuiri. Pošto je Musa pokorio sjevernu afričku obalu sve do Atlantika30. I. Naziv Maghrolb je rezervisan za zapadni dio. i slj. U svagdanjoj upotrebi termin barbari se upotrebljavao u latiniziranim gradovima Afrike za . arapski je jezik stekao bogato područje za širenje. oslobođeni rob i Musin komandant. izd. 205. i u praistorijska vremena možda su činili jednu porodicu sa Semitima29. dok je islam našao novo uporište u svom usponu prema svjetskoj supremaciji. koja je grčkog porijekla. vol. U ovoj oblasti su Tertulijan. Augustin postali prvaci među ranim hriš-ćanskim očima. srodnici starih Feničana.sve urođeno stanovništvo koje mije prihvatilo latin-aki jezik. ponovnog osvajača i pokoritelja Afrike (Ifriqiyah). str. Inače na narod nije duboko uticala rimska civilizacija.). Ovo je dovelo islam konačno u stalan kontakt sa još jednom rasnom grupom.

30

Ibn-'Abd-al-Hakam, str. 203—5.

^J^'^pv^^HH l Conguests under Uuhammnđ and frst Caliph. 622-634 Carstvo KALIFA oko 750 god ine seconrt and lh"d Cnl'phs. 634-650 tne U>»oyvaas to ol-Ha/V l. 661-715 «mo". 115-nr and h>s Juccesso« (a 750 VRHUNAC 207 Karlo Martel 732. god. između Tura i Poatjea. Ova tačka označava sjeverozapadnu granicu arapske penetracije. God. 732. obilježavala je prvu stogodišnjicu Prorokove smrti. Zaustavimo se na ovoj povoljnoj tački istorije i geografije da pregledamo opću situaciju. Sto godina poslije smrti osnivača islama njegovi sljedbenici bili su gospodari carstva većega nego što je bilo Rimsko na svom vrhuncu, carstva koje se pružalo od Biskajskog zaliva do Inda i granica Kine i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila, i ime Proroka — sina Arabije udruženo s imenom moćnog Alaha dozivalo se pet puta na dan sa tisuća minareta razasutih po jugozapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj i centralnoj Aziji. Damask, u koji je, prema tradiciji, mladi Muhamed oklijevao ući jer je želio samo jednom ući u raj, postao je glavni grad ovog ogromnog carstva31. U srcu grada, opkoljenog poput bisera u smaragdu pojasom svojih vrtova, stajala je blistava palata Uma jada, s koje se pružao pogled na bogatu ravnicu što se sterala na jugozapad sve do brda Hermona32 - - sa njegovim vrhom pokrivenim vječitim snijegom. Bilo joj je ime Al-Khadra33 (zelena). Njezin graditelj bio je glavom Mu'awiyah, osnivač dinastije, i stajala je pored džamije Umajada, koju je Al-Walid bio nedavno ukrasio i učinio draguljem arhitekture. Ona i danas privlači ljubitelje ljepote. U dvorani za prijeme četvorougaono sjedište, pokriveno bogato izvezenim jastucima, služilo je "kao kalif ov prijesto, na kojem je za vrijeme zvaničnih audijencija skrštenih nogu sjedio kalif, obučen u raskošno nabrano odijelo. Njemu nadesno stajali su njegovi rođaci po ocu prema starosnom redu, a nalijevo, isto tako, rođaci po majci34. Dvorani, pjesnici i molioci stajali su pozadi. Zvaničnije audijencije su se održavale u čuvenoj džamiji Umajada, koja je još i danas jedna od najveličan-stvenijih bogomolja na svijetu. U takvom ambijentu morao je al--Walid (drugi kažu Sulavman, koji je bio upravo zasjeo na prijesto), primiti Musu ibn-Nusayra i Tariqa, osvajača Španije, sa neslućenim bogatstvom i ogromnom pratnjom zarobljenika35, u kojoj su se nalazili članovi plavokose gotske kraljevske kuće. Ako bi i jedna jedina epizoda mogla poslužiti kao primjer za vrhunac umajadske slave, onda je to ova. Nacionalizacija argave Arabizacija države pod 'Abd-al-Malikom i al-Walidom sastojala se u pr/omjeni jezika državnih knjiga (diwan) koja je u Damasku obavljena sa grčkog na arapski jezik i u Iraku i istočnim provincijama sa pahlaui jezika na 31 O drugim tradicijama' .koje veličaju Damasik viiidi iibn-'Asaiki'r, vol. I, str. 46. i slj. f- Al-Jabal al-Shaykh, sjedoglavo brdo. _33 Ibn-Jubayr, str. 269, L. 3; »al-Qubbah al Khadra«, zelena kupola, u Aghani, vol. 6, str. 159. 34 Aghani, vol. IV, istr. 80. 35 Prema Maqqariju, Najh al-Tlb min Ghusn al-Andalus al-Ra^ib, 30.000, izd. Do>zy, Wright et al. (Leyden, 1855), vol. I, str. 144; isp. ibn-al-Athlr, vol. IV, str. 448. UMAJADSKE MOĆI

208 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO

arapski i u kovanju novog arapskog novca. Sa promjenom jezika nastupila je, naravno, i promjena osoblja. Rani osvajači, porijeklom neposredno iz pustinje, nisu poznavali knjigovodstvo i finansije, pa su, prema tome, morali zadržati u državnoj blagajni u Siriji činovnike koji su se služili grčkim pismom, a u Iraku i Perziji stručnjake koji su upotrebljavali perzijsko pismo. Međutim, sada se situacija promijenila. Bez sumnje, neki službenici koji nisu bili Arapi, a koji su do ovoga vremena savladali arapski jezk, bili su zadržani kao sto je bio zadržan i stari sistem. Prelaz je morao biti spor. On je započeo pod vladavinom <Abd-al-Malika i nastavljen je za vrijeme vladavine njegova nasljednika. Ovo je možda razlog zašto neki stručnjaci pripisuju promjenu ocu, a drugi sinu36. To je bio korak dobro planirane politike i nije bio preduzet zbog onog beznačajnog razloga koji navodi al-Baladhuri - - mokrenja grčkog činovnika u mastionicu37. U Iraku i istočnim potčinjenim teritorij ama ovu promjenu započeo je, očigledno, čuveni al-Hajjaj. U predislamsko doba u Hidžazu je bio u opticaju rimski i perzijski novac, zajedno sa nekoliko srebrnih himjaritskih novčanica, na kojima je bila utisnuta atička sova. 'Umar, Mu'awiyah i drugi rani kalifi zadovoljili su se stranom valutom koja je već bila u opticaj u3 s i možda su u izvjesnim slučajevima u nju utiskivali izvjesne nat-

IMITACIJA U ZLATU BIZANTIJSKOG NOVCA S ARAPSKIM NATPISOM Na prednjoj strani su zadržane slike Heraklija, Heraklija Konstantina i Herakleonada, a na stražnjoj preinačen bizantijski krst. Nije dat nikakav kovnički znak. piše iz Korana. Nekoliko zlatnih i srebrnih komada bilo je skovano prije vremena 'Abd al-Malika, ali to su bile imitacije bizantijskih i perzijskih tipova. (Abdal-Malik je kovao u Damasku god. 695. prve zlatne dinare i srebrne dirhame, koje su bile čisto arapske39. Njegov zamjenik u Iraku al-Hajjaj sljedeće godine je kovao srebrni novac u Kufi40. Pored toga što je uveo čisto islamski novac i arabizirao administraciju carstva, 'Abd-al-Malik je uspostavio redovnu poštansku službu41 služeći se novim smjenama zaprega konja za prevoz putnika 36 Baladhuri, str. 193, 300—301; Maw>ardi, str. 349—50; llqd, vol. II, str. 322. 37 Str. 193 = HLtti, str. 301. 38 Baladhuri, str. 465—6. 89 Tabari, vol. II, str. 939; Baladhuri, str. 240. 40 Yaqut, Buldan, vol. IV, str. 886. 41 Al-'Umari, al-Ta-rvf bi-al-Mustalah al-Sharif (Cairo, 1312), str. 185. VRHUNAC 209 UMAJADSKE MOCl

i pošiljki između Damaska i provincijskih glavnih gradova. U prvom redu, poštanska služba bila je određena da udovolji potrebama državnih službenika i njihove prepiske i, među ostalim dužnostima, poštari su morali obavještavati kalifa o svim važnijim događajima na svojim teritorijama.

Finansijske i druge reforme U vezi sa novčanim promjenama treba obratiti pažnju i na finansijske i administrativne reforme koje su se zbile u ovo vrijeme. U principu, nijedan musliman, bez obzira na nacionalnost, nije bio obavezan da plaća nijednu vrstu poreza izuzev zekata ili pomoći za uboge, mada je često u praksi ovaj privilegij bio ograničavan samo na muslimane Arabljane. Koristeći se ovom teorijom, mnogi obraćenici na islam, naročito oni iz Iraka i Kurasana, tada su počeli da napuštaju sela, gdje su radili kao zemljoradnici, i da se skupljaju po gradovima nadajući se da će na taj način biti uvršteni u vojne redove kao mawali (klijenti)42. Ovo je značilo za državnu blagajnu dvostruk gubitak, jer

Slika: •ABD-AL-MALIKOV BAKRENI NOVAC Na prednjoj strani nalazi se njegova slika i njegovo ime, a na stražnjoj znak 3> na četiri stepenice, zajedno sa shahddah, i ime kovnice Bala-'bakk. Imitacija bizantijskog novca. su im zbog njihova prelaza na islam porezi bili znatno reducirani i, nakon što bi postali vojnici, oni su sticali pravo na specijalne pomoći. Al-Hajjaj je preduzeo potrebne mjere da vrati takve ljude na njihova seoska imanja43 i ponovo im je nametnuo visoke poreze koje su plaćali prije prelaska na islam, a koji su uključivali ekvivalent zemljarine (kharaj) i glavarine (jizyah). On je čak prisilio i Arape koji su bili stekli vlasništvo na kharaj zemljišta da plaćaju uobičajenu zemljarinu. Kalif 'Umar II (717—20) pokušao je da ukloni nezadovoljstvo koje je zbog toga uslijedilo među mnogim muslimanima. On je ponovo na snagu doveo stari princip svog ranijeg imenjaka, prema kojemu musliman, bez obzira da li je Arapin ili maivla, ne mora plaćati nikakva poreza, ali je ostao na tome da su kharaj zemljišta su42 Ova riječ, koja je kasnije značila slobodnjake, u ovo vrijeme niije imala značenje inferiornosti. 43 Mubarrad, str. 286. H — Istorija arap« 210 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

vlasništvo muslimanske zajednice44. Na taj način on je poslije godine A. H. 100 (718—19) zabranio Arapima i muslimanima prodaju kha-raj zemljišta i izjavio da će se, ukoliko vlasnik takvog zemljišta promijeni vjeru, njegova svojina vratiti seoskoj zajednici i da će je on moći upotrebljavati kao zakupac. Mada su 'Umara vodile najbolje namjere, njegova politika nije bila uspješna. Ona je umanjila državne prihode i povećala broj klijenata u gradovima45. Mnogi su Berberi i Perzijanci prigrlili islam da bi mogli uživati novčane privilegije koje su im na taj način bile davane. U kasnijoj praksi prihvaćen je al-Hajjajev sistem, sa manjim modifikacijama. Tek tada je povučena razlika između jizyah, tereta koji »otpada prilikom pristupanja u islam«, i kharaj, koji ne otpada. Pošto je jizyah bio relativno malena stavka, državna je blagajna nastavila da prima svoj glavni prihod od kharčija i na kraju nije pretrpjela znatne štete. Druge kulturne i agrikulturne reforme pripisuju se okretnosti i energiji al-Hajjajevoj. On je iskopao veliki broj kanala i obnovio veliki kanal između

Tigrisa i Eufrata. Isušivao je i obrađivao poplavljena i neobradiva zemljišta. Mnogo je doprinio razvoju dijakritičkih znakova u arapskoj ortografiji da bi se lakše uočila razlika između slično pisanih slova, npr. ba', ta' i thd, dal i đhal. Isto tako podupirao je i adaptaciju vokalskih znakova prema sirijskim znakovima, npr. dammah (u), fathah (a) i kasrah, (i), ubačenih iznad ili ispod konsonanata46. U ovoj ortografskoj reformi njega je vukla želja da spriječi greške u recitaciji svetog teksta, čiju je kritičku reviziju, očigledno, on bio pripremio. On, koji je bio započeo život kao učitelj, nikada se nije prestao interesovati za književnost i govor-ništvo. Značajno je njegovo mecenatstvo nad poezijom i naukom. Beduinski satiričar Jarir, koji je sa svojim rivalima alFarazdaqom i al-Akthtalom, sačinjavao pjesnički trijumvirat umajadskog perioda, bio je njegov panegiričar i dvorski pjesnik kalifa 'Umara. Njegov lični liječnik bio je hrišćanin imenom Tayadhuq47. »Rob Thaqif'ov«, a taj su mu nadimak dali irački neprijatelji, umro je u Vasitu juna mjeseca 714. god. u 53. godini ostavivši iza sebe ime koje je, bez sumnje, jedno od najvećih u analima islama. Arhitektonski Među značajnim dostignućima ovog perioda bi-Domenici su mn°S1 arhitektonski spomenici, od kojih su se neki očuvali do današnjeg dana. U Palestini je kalif Sulavman sagradio na ruševinama starijeg grada grad 44 Ibn Sa«d, vol. V, str. 262, 277; ibn-'Asakir, vol. IV, str. 80; Ya<qubi, vol. II, str. 362; ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar ibn-^Abd-al-Azlz (Cako, 1331), str. 88—9. 45 Ibn-al-Jawzi, str. 99—100. 46 Ibn-Khallikan, Wafayat al-A(ydn (Cairo, 1299), vol. I, str. 220—21 = de Slane, Ibn-Khallikan's, Biographical Dictionary (Pariš, 1843), vol. I, str. 359— 60; isp. Suvuti, Itqan, vol. II str. 171; Theodor Noldeke, Geschichte des Qorans (Gottingeri, 1860), str. 305—9; isp. G. C. Miles, Journal, Near East Studies, vol. VIII (1948), str. 236-^2. 47 Ili Tiyadhuq, gr. Theodocus, Ibn-al-'Ibri, str. 194. VRHUNAC 211 Ramlu48, koji je učinio svojom rezidencijom. Ostaci njegove palate mogli su se vidjeti sve do prvog svjetskog rata, a minaret njegove Bijele džamije (ona je iza Umajadske džamije u Damasku i Kupole na Stijeni u Jeruzalemu postala treće vodeće svetište Sirije), koji su nanovo podigli Mameluci u prvoj polovini XIV stoljeća, još stoji. Sa Sulavmanom je carska prijestonica prestala da bude i prebivalište kalifa. Hisham je stanovao u Rusafi, rimskoj naseobini blizu Rake49. God. 691. 'Abd-al-Malik je u Jeruzalemu podigao veličanstvenu Kupolu na Stijeni (Qubbat al-Sakhrah) (nju Evropljani nepravilno nazivaju »'Umarova džamija«) da bi ovamo skrenuo hodočasnike iz Meke, koju je držao njegov takmac Ibn-al-Zubayr. Da je 'Abd--al-Malik bio graditelj, svjedoči kufijski natpis oko kupole, koji je još očuvan. Poslije više od jednog stoljeća građevinu je restaurirao abasidski kalif al-Ma'mun (813—33), koji je beskrupulozno stavio svoje ime mjesto 'Abd-al-Malikovog, ali je nesvjesno zaboravio da promijeni datum50. Abasidski arhitekt je sasvim blizu umetnuo slova novog imena, nagomilavši ih na uskom prostoru koji je prvobitno zauzimalo ime 'Abd-alMalika51. Tik do Kupole i na južnom dijelu svetog zemljišta 'Abd-al-Malik je podigao još jednu džamiju, vje-rovatno na mjestu nekadašnje crkve. Prema lokalnom običaju, ova se džamija naziva Al-Masjid al-Aqsa (udaljenija džamija)52, ali se naziv upotrebljava i u općenitijem značenju da bi se označio čitav skup svetih zgrada na tom prostoru. Al-Haram al-Sharif (plemenito svetište) još je jedno ime za ovaj skup, samo ne tako sveto kao dva harama, Meke i Medine. UMAJADSKE MOĆI

Ipak je najveći umajadski graditelj bio al-Walid, sin 'Abd-al--Malikov, čija je vladavina bila relativno mirna i uspješna. Tako je velika bila ljubav ovog kalifa prema građenju da su za vrijeme njegove vladavine na svakom većem skupu ljudi u Damasku kao glavna tema razgovora bile lijepe građevine, kao što je za vrijeme 'Umara ibn-'Abd-al-'Aziza bilo kuharsko umijeće53. Ovaj al-Walid, koji je živio samo 40 godina, proširio je i uljepšao veliku džamiju u Meki54, prepravio džamiju u Medini, u Siriji podigao veći broj škola i bogomolja i darivao institucije za gubavce, hrome i slijepe55. Možda je on bio prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroničnih bolesti i mnoge lazarete, koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske 1 Baladhuiri, str. 143 = Hitti, str. 220. 49 Drugi ga identifikuju sa Hayr al-Sharki, istočno od Palmire. 50 U sadašnjem obliku natpis glasi: SAGRADIO JE OVU KUPOLU SLUGA BO2JI -ABD/ULLAH AL-IMAM AL-MA'MUN KO/MANDANT VJER NIKA GODINE SEDAMDESET I DRUGE. — NEKA MU BOG BUDE MILO STIV I NEKA MU IDE NA RUKU! AMEN. 51 De Vogiie, Le Temple de Jerusalem (Pariš, 1864), str. 85—6; on je prvi otkrio falsifikat. 52 U Koranna, 17 : 7, malaizi se aluzija na njezino mjesto. AlBuraq se tu zaustavio. Fakhri, str. 173, 'tvrdi da je al-Walid graditelj al-Aqsa džamije. 58 Fakhri, str. 173; Tabari, vol. II, str. 1272—-3. 54 Baladhuri, str. 47 = Hitti, str. 76. 55 Tabari, vol. II, str. 1271; ibn-al-Paqih, str. 106—7. 212 UNTAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

obrasce56. Sa crkve u Balabaku al-Walid je uklonio kupolu sa pozlaćenim mjedom, koju je postavio na džamiju svoga oca u Jeruzalemu. Njegovo najveće ostvarenje bilo je pretvaranje katedrale sv. Ivana Krstitelja u Damasku, koju je on oteo od svojih hrišćanskih podanika, u jednu od najveličanstveni]ih bogomolja na svijetu. Ova Umajadska džamija se još uvijek smatra četvrtom najsvetijom bogomoljom islama poslije tri harama, Meke, Medine i Jeruzalema. Prije al-Walida muslimani su imali sa hrišćanskim vlasnicima udjela u svetištu. Da bi se opravdalo otimanje, kasnija je tradicija tvrdila da je istočni dio grada bio zauzet silom, a zapadni kapitulacijom, i da su se dva muslimanska kontingenta, jedan ne znajući šta je drugi uradio, srela u prijestoničkoj katedrali. Katedrala je stajala na mjestu ranijeg rimskog hrama, skoro u centru grada. Iznad gornje grede južnog portala svetišta, koje je kasnije sazidano, još se može pročitati stari natpis na grčkom jeziku: »Tvoje kraljevstvo, Hriste," vječno je i tvoja se vlast proteže kroz sva pokoljenja«57. O ostalim kalifima umajadske slave ovoga doba malo se šta može reći, izuzev o 'Umaru Drugom (717—20) i Hishamu. 'Umar je bio potpuno pod uticajem teologa i vjekovima je uživao ugled zbog svoje pobožnosti i asketizma, koji su u potpunoj oprečnosti sa na-

BIZANTIJSKI UTEG KOJI JE LEGALIZOVAO AL-WALID Na prednjoj strani nosi krst sa natpisom T B, kufijski natpis, u kome stoji da ga .ie kalif wuqiyahs. Možda je ovo najstariji muslimanski

(+ 715). tj. dvije unci je, a na poleđini priznao kao ekvivalent za dva natpis do sada nađen.

vodnom bezbožnošću umajadske vladavine. U stvari, on je bio svetac među Umajadima. Za kasniju tradiciju, koja je iščekivala poslanika (mdb'uth) da se pojavi svake stote godine da bi obnovio islam, on je postao taj poslati »na čelu« drugog stoljeća (A. H. 100), isto kao što je al-Shafi'i stajao »na čelu« trećeg. Njegov nam biograf58 priča da je 'Umar nosio odijelo puno zakrpa i da se tako slobodno kretao među svojim podanicima da je stranac, kada je došao k njemu s kakvom molbom, teško mogao raspoznati kalifa. Kada je jedan njegov agent pisao da će njegove finansijske reforme u prilog novih obra56 Isp. Hitti, cl. »Chivalry: Arabic«, Encyclopaedia of Social Sciences. 57 Isp. Ps., 145 :13; Heb., l : 8. 58 Ibn-al-Jawzi, -str. 173—4, 145. i slj.

VRHUNAC 213

UMAJADSKE

MOĆI

ćenika isprazniti državnu blagajnu, 'Umar je ovako odgovorio: »Tako mi Alaha, sretan bih bio kada bih vidio da su svi postali muslimani, jer bismo ja i ti morali obrađivati zemlju svojim vlastitim rukama da bismo sebi zaradili izdržavanje«59. 'Umar je prekinuo s praksom, koja je bila zavedena u vrijeme Mu(awiyje, da proklinje Aliju sa propovjedaonice za vrijeme molitve u petak60. Pobožnost Umarova, koji je umro u 39. godini, spasla je njegov grob od obeščašćenja koje su doživjeli od Abasida drugi grobovi prethodne dinastije. Sa Hishamom (724—43), četvrtim 'Abd-al-Malikovim sinom, došao je kraj umajadskom zlatnom vijeku. Poslije Mu'avive i 'Abd-al-Malika, Hishama su s pravom arapski stručnjaci smatrali trećim i posljednjim državnikom umajadske dinastije61. Kada je njegov mladi sin Mu'aviyah, predak španskih Umajada, pao s konja dok je lovio i bio ubijen, tumačenje očevo bilo je ovako: »Ja sam ga uzgojio za Kalifat, a on tjera lisicu«62. Njegov je upravitelj u Iraku Khalid ibn-'Abdullah al-Qasri, pod čijom je upravom ova oblast cvjetala zahvaljujući naročitim tehničkim radovima Hassana al-Nabatija na isušivanju, prisvojio višak od 13,000.000 dirhama nakon što je spiskao državni dohodak koji je bio tri puta veći od te sume63. Kasnije je Khalida stigla ista sudbina koja je zadesila i ostale slične njemu. On je bio uhvaćen 738. god., zatočen i mučen. Od njega je traženo da položi račun o državnom novcu i da ga vrati. Njegov je slučaj samo jedna od ilustracija rđave administracije i korupcije u državi, koja je pomogla da se potkopa umajadski prijesto i učini ga lakim plijenom abasidskih takmaca. 59 Ibid. str. 99—100. Kitab al-lUyun w-al-Hada'iq f i Akhbar alHaqd'iq, izd. de Goeje (Leyden, 1865) str. 4. 60 Fakhri, str. 176. 61 Mas'udi, vol. V, str. 479; disip. Ya<qubi, vol. II, str. 393; ibnQutaybaih, Ma<arif, str. 185; abu-al-Fida', vol. I, str. 216; Kitab al-'Uyun, str. 69. 12 Tabairi, vol. II, str. 1738—9. 63 Tabairi, vol. II, str. 1642; Ya<qubi, vol. II, str. 387. POGLAVLJE XX POLITIČKA ADMINISTRACIJA I SOCIJALNE PRILIKE POD UMAJADIMA Administrativne podjele carstva za vrijeme vladavine Uma jada, pa čak i Abasida, uglavnom su odgovarale provincijama prethodnog Bizantijskog i Perzijskog Carstva. One su obuhvatale: 1) Siriju—Palestinu; 2) Kufu, uključujući i Irak; 3) Basru sa Perzijom, Sidžista-nom, Kurasanom, Bahreinom, Omanom i možda Nadždom i Jarna-mom; 4) Jermeniju; 5) Hidžaz; 6) Karman i pogranične oblasti Indije; 7) Egipat; 8) Afriku (Ifriqiyah); 9) Jemen i ostatak Južne Arabije*. Postepeno su pravljene kombinacije, čiji je rezultat bio formiranje pet potkraljevstava. Mu'awiyah je uključio Basru i Kufu u potkra-Ijevstvo2 Iraka,

koje je obuhvatalo najveći dio Perzije i istočne Arabije, i za svoju prijestonicu uzeo je Kufu. Kasnije je potkralj Iraka morao da ima jednog zamjenika, upravitelja za Kurasan i Transoksijanu, koji je obično živio u Marvu, a drugi je upravljao Sindom i Pendžabom. Na sličan način bili su ujedinjeni u dru^o potkralj evstvo Hidžaz, Jemen i centralna Arabija. Džazira (sjeverni dio zemlje između Tigrisa i Eufrata), sa Jermenijom, Azarbejdžanom i dijelovima istočne Male Azije, sačinjavala je treće potkralj evstvo. Od donjeg i Gornjeg Egipta obrazovano je četvrto. Afrika (Ifriqiyah), koja je obuhvatala sjevernu Afriku zapadno od Egipta, Španiju, Siciliju i druge susjedne otoke, sačinjavala je četvrto potkralj evstvo sa sjedištem vlade u Kejravanu. Tri posebna službenika sada su, po pravilu, obavljala trostruku vladinu funkciju: političku administraciju, ubiranje poreza i vjersku upravu. Obično je potkralj (amir, sahib) imenovao svog agenta, per-fekta famil), nad nekom posebnom oblašću i jednostavno bi proslijedio njegovo ime kalifu. U toku vladavine Hishama (724—43) vidimo da novoimenovani upravitelj Jermenije i Azerbejdžana rezidira u Damasku i šalje tarno akreditovanog zastupnika (nd'ib) kao svoga zamje1 Isip. Lbn-Khaldun, vol. III, str. 4, 10, 15, 17, 134—41; Alfred von Kremer, Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, vol. I (Vienna, 1875), str. 162—3. 2 Ya'qubi, vol. II, str. 272. SOCIJALNE 215 nika. Potkralj je imao punu odgovornost nad političkom i vojnom administracijom u svojoj provinciji, ali vrlo često prihodi su bili povjeravani naročitom službeniku sdhib al-khardj koji je bio direktno odgovoran kalifu. Mu'awiyah je vjerovatno prvi postavio takvog službenika, koga je poslao u Kufu3. Ranije je uprava neke provincije u muslimanskom carstvu u prvom redu značila njezinu finansijsku administraciju. Državni prihodi su dolazili iz istih izvora kao i za vrijeme ortodoksnih kalifa. Glavni prihodi su dolazili od pokorenih naroda. Provincije su podmirivale sve troškove lokalne administracije, državnih anuiteta, vojničkih plata i različitih drugih službi iz mjesnog dohotka i samo je ostatak odlazio u kalif ovu blagajnu. Mu<awiyina mjera da odbije otprilike 2 1/2% od fiksiranih godišnjih prihoda muslimana4 za zekat ima puno sličnosti sa porezom na prihod u modernoj državi. Pravosuđe je imalo posla samo sa muslimanima, jer su nemusli-mani potpadali pod autonomiju svojih vjerskih poglavara. Ova činjenica objašnjava zašto je bilo sudaca samo u velikim gradovima. Prorok i raniji kalifi lično su dijelili pravdu. To isto činili su njihove vojskovođe i prefekti u provincijama, jer još nisu bile izdiferencirane različite vladine funkcije. Prve prave pravne službenike u provincijama postavljali su upravitelji. Za vladavine Abasida najčešće je kalif sam vršio postavljenje. Tradicija, međutim, tvrdi da je 'Umar postavio nad Egiptom suca (gadi) još A. H. 23 (643)5. Poslije 661. god. u toj se zemlji susrećemo sa redovnim smjenjivanjem sudaca. Oni su uvijek bili popunjavani iz redova klase jaqih, čiji su članovi bili dobro upućeni u Koran i muslimansku tradiciju. Pored donošenja odluka u pravnim slučajevima, oni su upravljali dobrotvornim fun-dacijama (waqf) i imanjima siročadi i slaboumnika. Otkrivši da su neka pisma sa njegovim potpisom bila falsifiko-vana, Mu'awiyah je osnovao protokol6, neku vrstu sudske kancelarije, čija je dužnost bila da sastavlja i da kao službeni dokumenat pohranjuje po jednu kopiju svakog pisma prije nego bi se original zapečatio i otpremio. Do vremena 'Abd-al-Malika Uma jadi su već imali dobro uređen-državni arhiv u Damasku7. Umajadska armija bila je po svojoj općoj orga-VOJIM organizacija nizaciji uređena po uzoru na bizantijsku vojsku. Podijeljena je bila na pet skupina: centar, dva krila, prethodnicu i zaštitnicu. Formacija joj PRILIKE POD UMAJADIMA

je oduvijek bila u redovima. Ovoga općeg plana su se pridržavali sve do posljednjeg kalifa Marwana II 3 Tbn-KhaldOn, vol. III, istr. 4, 1.24. 4 Ya'qubi, vol. II, str. 276, 1.10. 5 Al-Kindl, Kitab al-Wuldh, izd. R. _Guest (Beirut, 1908), str. 300—301. Vidi talkođe ibn-Qutaybah, 'Uyun al-Akhbar, vol. I, str. 61. 6 Dlwan al-khdtim, »kancelarija za pečate«, Tabaci, vol. II, str. 205—6; Fakhri, str. 149. 7 Mas'udi, vol. V, str. 239. SOCIJALNE 217 tako da se silom ispražnjavao upotrebom sredstava za povraćanje15. Yazid II je pokazivao toliku ljubav prema dvjema svojLn pjevači-cama Sallami i Hababi da se mladi vatreni kalif, kada se ova posljednja udavila zrnom grožđa koje joj je on nestašno bć~io u usta, sekirao i izjedao sve do svoje smrti1'*. U piću ih je, me 'utim, sve nadvisio njegov sin al-Walid II (743—4), nepopravljivi jvzuzdanae, za koga se priča da je neprestano plivao u bazenu vina, koje bi on običavao toliko gutati da bi se površina bazena znatno spustila17. Za al-Wal!da se priča da je jednog dana otvorio Koran ; kada su mu se oči zaustavile na riječima >^i svaki tvrdoglavac i buntovnik bio je uništen«18, on je izbušio na komade svojim lukorn i strijelom svetu knjigu, dok je u međuvremenu izazovno ponavij ?o dva stiha koja je on lično sastavio19. Ovaj je kalif provodio vrijeme u svojim pustinjskim tvrđavama. Jedna od njih stajala je u blizini Karjatejna, na sredini između Damaska i Palmire. Zbirka Aghani-0 nam je sačuvala izvještaj nekog očevica o jednoj njegovoj terevenki. Kao i uvijek, pijanka je bila praćena plesom, pjesmama i muzikom. U momentima kada bi kalif bio jedan od onih koji su zadržali razumno samopoštovanje, on bi se zaklonio iza zavjese koja ga je odvajala od gostiju. Inače, kao što je bio slučaj sa al-Walidom, on bi se s ostalim zabavljao na ravnoj nozi21. Ovim svečanostima, ipak, nije potpuno nedostajala kulturna crta. One su, bez sumnje, podsticale razvoj poezije, muzike i estetske strane života i nisu uvijek bile samo orgije. Među bezazleni je i otmjenije zabave koje su zaokupljale interes kalifa i njihovih dvorjana spadao je lov, konjske utrke i kockanje. Polo, koji je postao obljubljen sport za vladavine Abasida, možda je bio uveden iz Perzije pred kraj umajadskog perioda. I borba pijetlova u to vrijeme bila je česta. Lov je bio sport koji se rano razvio u Arabiji, i u njemu se u prvo vrijeme isključivo upotrebljavao saluki pas (saluqi, iz Saluka u Jemenu). Čita je (jahd) stupio na scenu kasnije. Legenda govori da je Kulavb ibn-Rabi'ah, junak basus rata, bio prvi Arabljanin koji ga je upotrijebio za lov. Perzijanci i Indijci su mnogo prije Arabljana dresirali ovu životinju za lov. Yazid I, Mu'awiyin sin, bio je prvi veliki lovac u islamu i prvi koji je naučio čitu da jaše na sapima konja. On je kitio svoje lovačke kerove zlatnim lancima i svakom pojedinom dodjeljivao posebnog roba-Osobito popularne bile su konjske utrke za vrijeme vladavine Uma15 Većina naših izvora o veselijoj strani kalifskog života dolazi iz djela Aghani, u prvom redu literarnog djela i sličnih knjiga, što se ne smije shvatiti previše bukvalno. Aghani, vol. I, str. 3, daje ovo mjerilo za izbor podataka: »elegancija koja se dopada gledaocu i zabavlja shišaoca«. 19 Kitdb al-'Uyun (1865), str. 40—41; isp. Aghani, vol. XIII, str. 165. 17 Al-Nawaji, Halbat al-Kumayt (Cairo, 1299), str. 98. 1S Sur. 14 : 18. ' 19 Aghani, vol. VI, str. 125. 20 Vol. II, str. 72. 21 Al-Jahiz, al-Taj fi Akhlaq al-Muluk, izd. Ahrnad Zaki, (Cairo, 1914), str. 32. PRILIKE POD UMAJADIMA

22

Fakhri, str. 76.

218 jada. Al-Walid, sin (Abd-al-Malikov, bio je među prvim kalifima koji je zaveo i potpomagao utrke23. Njegov brat i nasljednik Sujavman upravo je bio završio pripreme oko nacionalnog natjecanja u konjskom utrkivanju kada ga je zadesila smrt24. U jednom utrkivanju, koje je organizovao njihov brat Hisham, broj takmičara iz kraljevske i drugih štala popeo se na 4.000, »slične paralele nema ni u pred-islamskim ni islamskim analima«25. Kćerka ljubimica ovoga kalifa držala je konje radi trka26. Žene kraljevske kuće uživale su relativno velik stepen slobode. Mekanski pjesnik abu-Dahbal al-Jumahi nije se premišljao da upućuje ljubavne pjesme Atiki, lijepoj Mu'awiyinoj kćerki, čiji je pogled uhvatio kroz podignut veo iza zavjese kada je bila na hodočašću i koju je on kasnije pratio do prijestonice njezina oca. Kalif je na kraju morao »presjeći jezik pjesnikov« ponudivši mu novčanu pomoć i našavši mu prikladnu ženu27. Jedan drugi pjesnik, lijepi Waddah al-Yaman, usuđivao se da izjavljuje ljubav jednoj ženi al--Wallda I u Damasku uprkos prijetnjama kalifovim, ali je svoju smjelost platio glavom28. Uticaj koji je na svog muža — kalifa Abd--al-Malika — vršila njegova oštroumna i lijepa Atika, unuka Mu'a-wiyina, može ilustrovati priča koja govori kako je ona zatvorila svoja vrata kada je bila ljuta na kalifa i odbila da ih otvori sve dok nije dvoranin ljubimac plačući došao i lažno rekao da je jedan od njezina dva sina ubio drugoga i da kalif namjerava da pogubi brato-ubicu29. Haremski sistem, sa pomoćnom pratnjom eunuha, izgleda da nije bio potpuno uveden sve do vremena Walida II30. Prvi eunusi bili su uglavnom Grci i vjerovatno su bili udomaćeni u arapskom svijetu po ugledu na bizantijske uzore31. Priiestonica ^a sigurn°šću se može uzeti da Damask nije mnogo promijenio svoj opći način života i svoj karakter od onih vremena kada je bio prijestonica Uma jada. I tada, kao i danas, u uskim prekrivenim ulicama može se vidjeti stanovnik Damaska u širokim čakširama, sa crvenim šiljatim mestvama i ogromnim turbanom kako se sudara sa crnoputim Beduinom obučenim u široku, komotnu odjeću povrh koje su se nalazile kufiyah (jagluk) i <iqal (uzica) i kako se povremeno susreće s Evropljaninom obučenim na evropski način (Ifranji)32. Ovdje-ondje mogao se vidjeti kakav bogat aristokrat iz Damaska kako jaše na konju zaogrnut 23 Mas'udi, vol. VI, str. 13—17. 24 Ibn-al-Jawzi, Slrat 'Umar, str. 56. 25 Mas'udi, vol. V, str. 466. 26 Kitab al-'Uyun (1865), str. 69, 1.12. 27 Aghani, vol. VI, str. 158—61. 28 Ibid., str. 36. i slj., vol. XI, str. 49. 29 Mas'udi, vol. V, str. 273—5. 30 Aghani, vol. IV, str. 78—9. 31 J. B. Bury, The Imperial Administrative System in the Ninth Century (.London, 1911), str. 120. i slj.; Charles Diehl, Byzance: grandeur et decadence (Pariš, 1919), str. 154. 32 Franak, riječ koja -se upotrebi j a vala za sve Evropljane; naročito .uobi čajena za vrijeme krstaških ratova. DANAŠNJI DAMASK, GLEDAN SA SALIHIJE 220 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

bijelom svilom, 'aba', i oboružan mačem ili kopljem. Nekoliko žena, i to sve pod žarom, prelaze preko ulice, ostale kradomice vire kroz rešetke svojih domova, koji su se nadvili nad pijace i javne trgove. Prodavači šerbeta i slatkiša deru

se iz svega glasa nadvikujući se sa neprestanom grupom prolaznika i mnoštvom magaraca i deva natovarenih raznim pustinjskim proizvodima. Atmosfera grada je prepuna svakovrsnih mirisa koje je u stanju da osjeti čulo mirisa. Kao i u ostalim gradovima, Arabljani su živjeli, odvojeno u svojim četvrtima, u svojim plemenskim zajednicama. U Damasku, Him-su, Alepu (Halab) i drugim gradovima još uvijek su dobro obilježene ove četvrti (harahs). Kapija svake kuće otvarala se s ulice u dvorište, na čijem je središtu obično stajalo veliko korito za vodu za koje je bila pričvršćena cijev. Iz nje je s vremena na vrijeme sukljao mlaz vode kao iz prskalice. Pored korita raslo je narandžino ili limunovo stablo. Sobe su bile okolo dvorišta, koje je u većim kućama bilo snabdjeveno trijemom. Vječna slava pripada plemenu banu--TJmayyah što su snabdijeli Damask vodovodom, koji nije imao premca u savremenom Orijentu i koji još uvijek funkcioniše. Kanal Nahr--Yazid nosi i danas Yazldovo ime. Njega je ovaj Mu'awiyin sin prokopao od Barade ili, još vjerovatnije, on ga je proširio33 da bi usavršio navodnjavanje Gute. Ova bogata oaza van Damaska, sa raskošnim vrtovima, duguje svoje postojanje kanalu Baradi. Pored Nahr-Yazida, Barada šalje četiri druga rukavca ili kanala, koji donose plodnost i šire svježinu svuda po gradu. Stanovništvo po čitavom carstvu bilo je podijeljeno na četiri društvene klase. Najvišoj su, prirodno, pripadali vladajući muslimani, kojima je na čelu stajao kalif o v dvor i aristokrati ja arabljanskih osvajača. Ne može se sa tačnošću ustanoviti kako je brojna bila ova klasa. Za vladavine al-Walida I broj godišnjih potpora dodjeljivan arabljanskim muslimanima u Damasku i njegovoj oblasti (jund) penjao se na 45.00034. Za vlade Marwarfa I, Hims i njegova oblast bilježila je 20.000 potpora. Broj obraćenih muslimana nije mogao biti velik prije restrikcija koje je nametnuo 'Umar II. Mada je prijestonica Kalifata mogla do kraja umajadskog perioda odavati izgled muslimanskog grada, Sirija, uzeta u cjelini, ostala je sve do trećeg muslimanskog stoljeća* u velikoj mjeri hrišćanska. Maleni gradovi i sela, a naročito brdoviti predjeli - - uvijek prebivalište izgubljenih pozicija — sačuvali su svoje urođene crte i stare kulturne obrasce. U stvari, Liban je poslije okupacije tokom vijekova vjerski ostao hrišćanski, a jezički sirijski. Okupacijom je završena samo fizička borba; vjerski, rasni, socijalni i, nadasve, jezički sukobi tek su bili započeli. 33 Vidi Istakhri, str. 59; isp. H. Sauvaire, »Description de Đamas: Oyoun et — T.awarikh, par Mohammad ebn Chaker«, Journal asiatique, ser. 9, vol. VII (1896), str. 400. 34 Vidi H. Lammens, La Syrie: precis hiatorique (Beirut, 1921), vol. I, str. 119—20. Društvo SOCIJALNE 221 Kliienti Odmah iza arabljanskih muslimana dolazili su neomuslimani, koji su, bilo silom bilo iz uvjerenja, ispovijedali islam i, prema tome, bar u teoriji ako ne i u praksi, bila su im dostupna sva prava islamskog građanstva. Ovdje se arapski šovinizam, koji se suprotstavljao teorijskim pravima, pokazao previše jak u ostvarivanju tih prava. Nema sumnje da su praktično u toku cijelog umajadskog perioda zemljoradnici, bez obzira da li su bili vjernici ili nevjernici, prisiljavam da plaćaju zemljarinu, kharaj. Nema nikakva dokaza za masovno prelaženje na islam u provincijama sve do oštrih mjera kakve su pre-duzeli 'Umar II i Abasid Mutawakkil II (847—61). U Egiptu je otpor prema novoj vjeri bio uvijek najslabiji. Dohodak te_zemlje bio je sveden sa 14 milijuna dinara, u vrijeme 'Amr-ibn-al-'Asa, na 5 milijuna, u vrijeme Mu'awiye, i kasnije na 4, pod Abasidom Harunom al Rašidom (786—809)35. U Iraku on je opao sa 100,000.000 pod 'limarom ibn-al-Khattabom, na 40,000.000, u vrijeme (Abd-al-Mali-ka36. Jedan od uzroka opadanja državnih dohodaka, bez sumnje, bilo je prelaženje na islam. Za vrijeme vladavine ranih Abasida, PRILIKE POD UMAJADIMA

izd. radije nego samo prva dva. 38 Isp. tj. Reducirani na položaj klijenata (mawali). kao što su bili i njegov pjesnik. de Goeje (Leyden. takvih pokreta kakav je u Iraku bio šiitski ili u Perziji haridžitski. Ipak isu se neki od njih. Kitdb al-Bulddn. Unutar muslimanskog društva ovi su se klijenti. 1892). T. Siriji i Palestini. Čitamo samo o jednom upadljivom izuzetku. da ih je Muhamed smatrao 35 Al-Ya'qubi. prvi posvetili naučnim studijama i lijepim umjetnostima. bila je glavna Muhamedova politička novina i. ovaj svijet bio je praktično podložan svojim duhovnim poglavarima. 81. (London. u velikoj mjeri vjersku trpeljivost. gonilo ih je da progone nemuslimane. lični liječnik i sekretar finansija. izuzev plaćanja poreza na zemlju i glavarine. Čim su nadmašili muslimanske Arabljane na intelektualnom polju^ odmah su se počeli s njima boriti za političko vodstvo. 1913). 339. Mada nisu bili sljedbenici objavljenih vjera i prema tome su stvarno bili van zaštitne domene. koje se graničilo sa fanatizmom. U početku ograničen na sljedbenike objavljene knjige ahl al--kitab37 iz Korana koji su došli pod islamsku vlast. Zbog svoje izuzetne svetosti. Bitni dijelovi ovog sistema bili su na snazi sve do otomanskog perioda i mandatnih režima u Iraku. koji još žive u močvarnoj oblasti ušća Eufrata. s kojima su muslimani sklopili savez. str. ahl al-dhimmah. izuzev u slučajevima kada je i musliman bio upleten. perzijskim sljedbenicima Zaratustre i sjevernoafričkim Berberima muslimanski okupatori su ponudili tri izbora: islam. Sabejci. jer su oni predstavljali dužu kulturnu tradiciju. oni koji su ispovijedali objavljene vjere. pokazali u pogledu vjere »veći kraljevi od samog kralja« i njihovo oduševljenje za novu vjeru. po ovim mjestima iz Korana. U takvim nepristupačnim oblastima kao što je Liban hri-šćani su uvijek ostali nadmoćni i prkosili su čak i 'Abd-al-Maliku kada su umajadski kalifi bili na vrhuncu svoje moći38. U ovakvom položaju zimije su uživale. Ivana. Kako smo već čuli. 22:17). neznabošce Harana i paganske Berbere. trebalo razoružati i natjerati da plaćaju danak kao nadoknadu za muslimansku zaštitu. kao što se često događa. tzv.Egipćani. The Preaching o/ Islam. Taj ih je položaj gorko vrijeđao. Među na j ne tolerantni je rane muslimane spadali su neki obraćenici sa hrišćanske i judejske vjere. 5:73. Zimi je Treću klasu sačinjavali su članovi tolerisanih sekti. ovi novoobraćeni muslimani činili su najniži sloj muslimanskog društva. 222 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vjernicima u pravog boga. vol. Taghlib i drugim hrišćanskim plemenima. koji su bili identični sa Mandej-cima. Čak i u Egiptu Kopti su se više puta dizali protiv svojih . Svuda u Siriji se sa hrišćanima postupalo dobro za vrijeme Umajada do vladavine pobožnog 'Umara II. I u stvarima građanskog krivičnog sudskog postupka. izd. 277. stvarno je ustupio mjesto probitačnosti. Ya'qu/bi. Izgledalo bi. str. u najvećoj mjeri. mač ili danak. Perzijanci i Jermenci koji su prigrlili islam počeli su brojčano nadmaši vati muslimane arabljanskog porijekla. naime da je Walid I na smrt osudio poglavara hrišćanskih Arapa plemena ba-iiu-Taghlib zato što je odbio da prizna islam39. takozvanim hrišćanima sv. II. Ova činjenica objašnjava njihovo podupiranje. u mnogo slučajeva. naravno. Mu'awiyina je žena bila hrišćanka. treba je zahvaliti poštovanju koje je Prorok pokazivao prema Bibliji. W. Međusobnim ženidbama sa pokorenim življem oni su bili ti koji su oslabili arabljansku krv i na kraju učinili taj elemenat neupadljivim u mješavini različitih rasnih nasljednih osobina. Jevreji i Sabijci. Amold. Ovo priznanje tolerisanih vjera. Ondje gdje mač islama nije bio dovoljno dug da dohvati sve glave. a djelimičrio i aristokratskim vezama sa banu-Ghassan. str. spominju se tri puta u Koranu (2:59. Bakr. muslimanski zakon se nije mogao primijeniti na njih. 2. čije je pristalice. tolerisani status su kasnije muslimani proširili i na Zaratustrove obožavaoce vatre (Majus). hrišćand.

100. Khitat (Bulaq. 196. 99. većinom u kasnijim izvorima. da oblače naročita odijela sa kožnim pojasima.str. ili sa ma kojim drugim čovjekom izuzev njezina gospodara. drugi. Kharaj. sagradio crkvu u Kufi da bi ugodio svojoj majci43.muslimanskih gospodara prije nego su konačno podlegli za vrijeme vladavine Abasida al-Ma'muna (813—33)40. 3 : 62—65 itd. U te redove su ulazile i žene i djeca ukoliko nisu bili otkupljeni. str. Vjersko pravo zabranjivalo je muslimanu da liši slobode svoga isto vjernika. 151—2. 9 : 29. Ovaj tzv. Naj-upadnije odredbe koje potiču od ovog umajadskog kalifa bile su isključivanje hrišćana iz državnih službi. Uskoro je trgovina robljem postala vrlo živa i unosna u svim muslimanskim zemljama. SOCIJALNE 223 'Umaru I. koja je bila hrišćanka. ali slobodu nije obećavalo robu tuđincu ako bi prigrlio islam. Sirat 'Umor. 39 Aghdni. vol. 40 Kindi. 1270). 96. smatralo se isto tako robom. Islam je zadržao stari semitski robovski sistem. 178—80. 2 : 99 103. Prema njegovom dekretu. 438—9. od špan-skog esclavo. vol. 117. Prema islamskom zakonu. dok se potomak roba sa slobodnom ženom smatrao slobodnjakom. zabrana nošenja turbana. vol. 497. Neki robovi iz istočne i centralne Afrike bili su crnci. ibn-al-Jawzi. Španski robovi. zabilježen je u više oblika41. Lammens u Journal asiatique. Robovi a nu društvene ljestvice stajali su robovi44. Predodžba o broju robova koji bi preplavijali muslimansko carstvo poslije uspješnih osvajanja može se dobiti iz ovakvih pretjeranih 41 Ibn-'Abd-al-Hakam. dibn-'Asakiir. 9. Njegove odredbe pretpostavljaju uže međusobne veze muslimana i hrišćana nego što su bile moguće u prvim danima okupacije. . IV (1894). 81. II. Robovi su bili i kupovani ili hvatani prilikom pljačkaških pohoda. al-Ibshlhi. zvani saqaHbah45. PRILIKE POD UMAJADIMA . da ne podižu bogomolje i da glasno ne govore svoje molitve. 152—3. str. str. 73. str. ser. Da se mnoge od ovih zakonskih odredbi nisu dugo održale na snazi. Robovi su u prvim danima islama popunjavani iz redova ratnih zarobljenika. čiju je zakonitost priznavao i Stari zavjet. bili su žuti. vol. 1314). pa i sa njezinim gospodarom u slučaju da on ne prizna očinstvo djeteta. str. svjedoči činjenica da je Khalid ibn-'Abudullah al-Qasri. iz Fargane i kineskog Turke-stana. On je davao hrišćanima i Jevre-jima povlastice da podižu bogomolje i imenovao je Zaratustrine sljedbenike državnim službenicima. potomstvo robinje sa drugim robom. koštali su svaki oko tisuću dinara. ako bi musliman ubio hrišćanina. 'Umar je bio prvi kalif i jedini Umajad koji je nametnuo hrišćanskim podanicima ponižavajuća ograničavanja — mjere koje se krivo pripisuju njegovu ranijem imenjaku i pradjedu po materi. I. ali on je znatno poboljšao položaj roba. I. koji prećutno podrazumijeva 'Umara I. da jašu bez sedla ili samo na samarima. Maqrlzi. str. str. dok su turski robovi bili cijenjeni samo po 600 dinara po glavi. »'Umarov ugovor«. on bi se samo novčano kažnjavao i svjedočenje hrišćanina protiv muslimana na sudu nije bilo punovažno. vol. al-Mustatraj (Cairo. »Umarou Slava 'Umara II ne leži samo u njegovoj pouaovor« božnosti ili u oslobođenju od poreza koji su bili nametnuti novoobraćenim muslimanima. 38 Vidi str. 100—101. H. 37 Sur. 116. X. upravitelj Iraka za vladavine Hishama. I Jevreji su vjerovatno bili obuhvaćeni nekim od ovih restrikcija i bili su isključeni iz državnih službi42. 42 Abu-Yusuf. str. dok su opet oni sa Bliskog istoka ili iz istočne i južne Evrope bili bijeli. traženje od njih da šišaju pramene kose na čelu.

I. odigrala izvanredno važnu ulogu. 52 Najstariji sin drugog kalifa. privlačio je tobožnje naučnike koji su se posvetili izučavanju spomenika njezine svete prošlosti. sa nadimkom abu-al-'Abbas (t ča 688). 22. 43 Ibn-Khalliikan. Mekanska škola svoju slavu duguje 'Abdullahu ibn-al-'Abbasu. Kao tradicionalist. 448. 53 Mas'udi. <abiđ). I. 339—40. IV. str. 44 Ar. Između gospodara i robinje bio je dopušten konkubinat. vol. I. a od gotskog plemstva u Španiji on je zarobio 30. vol. bili su slobodna. vol. kao i one koji su prikupljali pravne i ritualne uredbe. Ona je njegovom smrću postajala slobodna. <abđ <jpl. mamdlik). trgovina robljem je. on je dobivao status klijenta u odnosu na svog ranijeg gospodara. 51 Mas'udi. i slj. klijent je nasljeđivao njegovu imovinu. <ablđ). 148. između ostale svoje pokretne imovine. Djeca iz takve bračne zajednice pripadala su gospodaru i. Čuveni mekanski pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah (-fča 719) imao je mnogo više od 70 robova50. str. Kada je rob stekao slobodu. 454. U procesu miješanja. 5—35. naročito ako su orni. položaj konkubine time je bio samo podignut na status majke djece (umm-walad). vol. naročito ako su orni. koji je čuvao Prorokov grob postao je na taj način prvi centar islamske tradicije koji se pod takvim ljudima kao što su bili Anas ibnMalik (f između 709 i 711) i 'Abdullah ibn-'Umar ibn-al--Khattab (t 693) razvio u prvorazredan naučni centar. međutim. dlbn-al-Athir. inače su (posjedovali mamluk (pl. Vidi str.. V. III dzd. 474. IV. 254—5. 45 Isti termin Arapi su upotrebljavali za Slovene. IV. II. vol. vol. The Caliphs and their non-Muslim Subjects (Oxford. vol. 387. vol. 302 = de Slane. vol. 46 Mas'udi. str. Nije bilo ništa neobično za jednog umajadskog velikaša da drži pratnju od oko tisuću robova. Na oslobađanje robova je uvijek gledano kao na dobro djelo (qurbah) koje je davalo prava gospodaru da očekuje specijalnu nagradu na drugom svijetu. . I. A. 1930). vol. čiji je rezultat bio stapanje Arabljana i stranaca. 254. 1922). koju njezin muž-gospodar nije mogao niti prodati niti napustiti. str. vol. sada svoga patrona. prema tome. Al-Zubayr ibn-al-'Avvam ostavio je u nasljedstvo. str. čij>a je zibirka sačuvana u djelu Mitsnađ Ahmada ihn-lijanibala. 'abd (pl. str. IV. str. str. (Cairo. 485.000 nevinih djevojaka47. Vidii: Jurji Zaydan. S. tisuću muških i ženskih robova49. str. vol.'Iqd. str. str.000 lica48. 50 Aghdni. on se smatra (pouzda nijim nego iibn-Malik. od kojih je jednu petinu poslao al-Walidu4(i. bez sumnje. 224 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO brojki kakve su sljedeće: Miisa ibn-Nusayr zarobio je 300. U bitki kod Sifina običnog vojnika u sirijskoj armiji očekivalo je od jednog do deset robova51. Ta'rlkh alTamaddun al-Islami. inače su posjedovali mamluk 48 Ibiđ. Grad.000 ljudi u Africi (Ifriqiyah). Tritton. Prorokovu stričeviću i pretku abasidskih kalifa. V. dok se njihov brak smatrao nezakonitim. 47 Ibn-al-Athtr. Str. IV. 49. 37. str. Meka i Medina Mirni život Medine> k°3u Je Prva muslimanska zajednica učinila svetištem. Qutaybini zarobljenici samo iz Sogdijane brojali su 100. čovjeku kome su se svi divili zbog njegova po46 Maqqari. 44 Ar. U slučajevima kada je patron umro bez nasljednika.

vol. koji je uživao nacionalnu slavu57. velik broj novih bogataša (nouweaux riches) sjatio se ovamo. 58 »Gospođa«. držala je korak. Moderna kritika ga je ipak razotkrila kao prvorazrednog falsifikatora hadisa. snabdijevajući njihove stanare svakovrsnim luksuzom53. XXI. Kakav kontrast onim starim vremenima kada je opunomoćenik kalifa 'Umara stigao iz Bahre-ina tvrdeći da nosi porez koji se penje do 500. tritrakta. obučeni u šarena odijela. čiji su pokrovitelji bili ljudi ranga jednog pjesnika al-Fa-razdaqa. napuštenu prijestonicu Arabije. a ako ne. str. 197. str. u kojima su vrvjele sluge i robovi. i njezin šarm. Kuće na zlu glasu (buyut al-qiydn) cvjetale su u Medini. 15 — Istorija arapa 226 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Sukaynin visoki položaj i učenost. Za vladavine Umajada dva su grada Hidžaza potpuno izmijenila svoj izgled. uživali privilegije da su mogli svoje gornje odijelo objesiti o vješalice — vjerovatno je to bila novina za Hidžaz — prije nego bi se dali na igranje šaha. kada je dva puta bio uvjeravan da svota iznosi »100 tisuća i još pet puta toliko«. 55 Ibn-Sa <d. I Meka je. Hodočasnici iz čitavog muslimanskog svijeta svake su godine donosili ogromne svote novca. koje su se cijenile i u visokom .. pravne nauke i zbog njegove okretnosti i vještine tumačenja Korana. Po vodeći se za primjerom al-Hasana i al-Husayna. prefinjen ukus i dovitljivost učinili su je arbitrom mode. 58 Aghani. S ovim sve većim porastom bogatstva dva sveta grada svakim danom su gubila na svetosti. vol. mi ćemo svakom pojedinom dati njegov dio vagom. vol. 54 Aghdni. str. XXI. Ako želite. 311. 197. razuzdanost i neumjerenost su sve više uzimale maha54. kao i njezina posestrima Medina. pa je dobio zavidan naziv hibr al-ummah (mudrac zajednice). ležali zavaljeni na četvorougaonim dušecima ili jastucima udišući goruće miomirise i srčući iz srebrnih pehara rumena sirijska vina. I. Unutar grada dizale su se palate. koji su. vol. ovi su. zajedno sa njezinom ljubavi za pjesmu i pjevanje. U Medinu. Dok su ove robinje pjevale i svirale nježne melodije za uživanje i zabavu svojih bogatih gospodara i gostiju. III. Medina se dičila za vrijeme vladavine prvih Marwanida gordom ljepoticom Sayyidom58 Sukaynom (f 735). uporedo sa novim razvojem. Oni su se razvili u centre svjetskog uživanja i veselja i u postojbinu svjetovne arapske muzike i pjesme.000 dirhama! Kalif je posumnjao u mogućnost tako velike svote i. a izvan njega vile.SOCIJALNE 225 PRILIKE POD UMAJADIMA zna van ja svjetovne i svete tradicije. Grube šale. Sukavnah je bila poznata po svojim šalama i podvalama59. sada su se vraćali mnogi od onih koji su željeli da se drže po strani od buke političkog života i bili željni da nesmetano uživaju u velikom blagostanju koje su im osvajački ratovi donijeli. 52. U Meki je osnovana neka vrsta kluba čiji su pokrovitelji bili gosti. U Medinu su u sve većem broju hrlile perzijske i bizantijske robinje pjevačice (qiyčin). privlačila ljubitelje zabave i uživanja. 216. 57 Jbid. Što je život u dva grada postajao raskošniji. isp. IV. onda brojanjem55«. prema kazivanju. evo sad smo upravo primili ogromnu sumu novca. pt. Ljubavna poezija. str. kćerkom mučenički ubijenog al-Husayna i Alijinom unukom. titula prvobitno rezervisain/a za potomke Alije i Fatime. on je dozvao narod i objavio im: »Ljudi. koja je bila jedna od naj-zapaženijih žena toga doba. ljepote i književnosti u okolini svetih gradova. str. kocki ili na čitanje50.

posjedovala je neobičnu ljepotu i veselu i živahnu narav. koji je ona uvijek oživljavala i razveseljavala svojim duhovitim šalama. Sto se tiče kasnijih muževa. VIII. str. vol. pored plemenita roda. Frizura d la Sukavnah (turrdh Sukaynlyah)&i bila je popularna među ljudima i kasnije ju je strogo zabranio puritanski kalif 'Umar II62. str. str. 65 Ibiđ. 109—10. Sukavnah je imala jednu rivalku u Tajifu. Aghani. X. . čuvenom ljetnom odmaralištu Meke i Medine. 66 Ibn-Sa'd. vol. str. naravno. 64 Aghani. Muhamedove žene miljenice. 60. vol. vol. Kada ju je njezin drugi 59 Aghdni. vol. XIV.. čiji je brat bio sklopio brak sa Sukavnom. ilustruje događaj kada je ona natjerala jednog starog perzijskog šeika da sjedne u košaru s jajima i da zakvoca kao kvočka da bi razveselila goste koji su upravo prispijevali. Drugom prilikom ona je poručila šefu policije da je neki Sirijac provalio u njezine odaje. Niko nije mogao odbiti nikakve usluge za koje bi se ona zauzela. 289—90. U nekoliko slučajeva ona je iskoristila potpunu slobodu polnog akta kao uslov za ženidbu. Njezina pojava u javnosti bila je mnogo impresivnija nego Sukavnina64. III. 122 88 Ibid. I. koji su se zanosili ljepotom ove žene za duže ili kraće vrijeme. našli su njezinu sluškinju kako drži muhu60. 'A'ishah se samo tri puta udavala66. vol. VIII. 94. 61 Ibn-Khallilkan. 168—72. SOCIJALNE 227 PRILIKE POD UMAJADIMA 15* muž Musab ibn al-Zubayr. Kada je šef sa svojim ađutantom stigao u žurbi. 122. ona mu je ovako odgovorila: »Pošto je bog. . da odloži javnu vjersku službu dok ona obavi posljednji od sedam propisanih ophoda oko Kabe. str. Ove su tri osobine Arapi najviše cijenili kod žene. star. III. str. Kada je jednom bila na hadžu u Meki. vol. 165. koji je takođe bio glavar grada. 103. 63 I&p. 101. 164-^5. 113. Velikaši tih gradova bili su svjedoci mnogih upadljivih scena i epizoda u čijem je centru bila mlada 'A'išah bint-Talhah. Sirija je vjerovatno bila na zlu glasu zbog muha. kao i danas.str. iako nije izvršio polni snošaj poslije vjenčanja s njom. I tada. XIV.al--Malik65. vol.. izvršio. koju je ona na sebi svojstven način dotjerivala. XIV. vol. 349. Divni skupovi pjesnika i pravnika u njezinoj rezidenciji održavali su neku vrstu salona. 62 Aghani. 166. str. koju je voljela da kiti draguljima. zamolila je predvodnika ceremonije. njezina majka bila je kćerka ibn-Bakra i sestra Aiše. ibn-Qutaybah. 342. vol. ali ga je zbog toga smijenio sa te dužnosti kalif (Abd. Ovo je pažljivi glavar. 54. đtr. 80 Aghani. oni bi se jedva mogli izbrojati na prste dviju ruku63. Naročito se ponosila svojim precima. 97. 101—2. njihove liste ikod iibn-Sa'ida. XVII. koji se takođe bio vjenčao sa Sukavnom (za njega govore da je svakoj u miraz dao milijun dirhama)67 pozvao na odgovornost što nikad ne pokriva svoje lice. XIV. XVII. JG Ždja da ]Judi SledaJu tu ljepotu\ po 67 Aghani. str. str. str. Aišin otac bio je istaknuti Prorokov drug. neka bude blagoslovljen i uzvLn stavio *1 ^^ m°Ja. X. svojom kosom.društvu toga vremena. I. str. str. svojom kćerkom. Ova Talhahova kćerka. vol. val. Mo/a'riJ. 377. ibn-Khallikan. 377. vol. vol.

Egiptu. kažu da je do 50. sigurno je imalo svoje korijene u ovom prethodnom periodu grčke. indo-perzijskih i drugih izvora. uglavnom može nazvati dobom inkubacije. kada govorimo 0 »arapskoj medicini «ili »arapskoj filozofiji« ili »arapskoj matema tici«. U Siriji. Sirijci. Sirijci. ljubavi i poezije. prema tome. nesređene društvene i ekonomske prilike u muslimanskom svijetu — sve je ovo govorilo protiv mogućnosti duhovnog razvoja u ovom ranom periodu. sirijske i perzijske kulture. a djelimično i od njih samih.hillyah. filozofija i matematika nužno produkti arabljanskog duha ili da su to produkti koje je razvio narod koji živi na Arabljanskom poluotoku. kao i arapskih dijalekata djelimično odgovoran za oživljavanje ovakvog lingvističkog interesa. u prvom redu. perzijskog i drugih jezika. iz koje se pod Umajadima upravljalo Kurasanom. tako su se dva grada blizanca u Iraku. Za Basru. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Egipćani ili Arabljani. Kopti. srušio se prvobitni visoki zid koji je ranije razdvajao Arabljane od drugih ne-arapskih naroda. koje je dalje nastavljeno. Berberi i ostali jatomice prigrlili islam i počeli s Arabljanima sklapati brakove. razvili u toku ovog perioda u središta najživlje duhovne aktivnosti u muslimanskom svijetu. A zaista su se pokazali sposobnim učenicima za sticanje znanja! Kratki vremenski razmak između umajadskog perioda i doba ja. DUHOVNI 229 Kao što su dva grada posestrime. koji su htjeli proučavati Koran da bi mogli zauzeti položaje u vladi i saobraćati s osvajačima. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju. aramejskih. Umajadsko se doba. Basra1 i Kufa. Bez obzira na svoju raniju nacionalnost.POGLAVLJE XXI DUHOVNI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Osvajači iz pustinje nisu sa sobom ponijeli u zemlje koje su osvojili nikakvu naučnu baštinu. Nacionalnost muslimana se povukla u pozadinu. lakhmidskog glavnog grada. nego da je to naučno blago koje su u cjelini pohranili u knjige napisane arap skim jezikom ljudi koji su uglavnom živjeli u periodu Kalifata i sami bili Perzijanci. bez obzira na njegovo rasno porijeklo. kako građanski tako i vanjski. Jevreji 1 muslimani i koji su materiju za svoje knjige mogli uzimati iz grčkih. trgovini i imigracijama. Međutim. muslimanske godine (670) imala 300. mnogi ratovi. sada se Muhamedov sljedbenik izjašnjavao kao Arapin.000 stanovnika. kao što smo ranije aramatika čuli' bili su u P°četku vojni logori sagrađeni po naređenju kalifa 'Umara 17. Prvi su podsticaji došli iz želje da se izađe u susret jezičkim potrebama novih konvertita. hrišćani. Odsada se naziva Arapinom svaki onaj koji je ispovijedao islam i govorio i pisao arapskim jezikom. ranija Alijina prijestonica. koje je procvjetalo punim cvatom za vrijeme vladavine ranih Abasida u Bagdadu. pod Uma jadima postali centri pjesme i muzike. Pored toga je i jaz koji je neprestano bivao veći između klasičnog jezika Korana i svakodnevnog govornog jezika zbog iskvarenih natruha i unošenja iz sirijskog. mi pri tome ne mislimo da su medicinske nauke. Čim su Perzijanci. Perziji oni su se kao učenici našli pred nogama naroda koje su pokorili. dva grada posestrime ubrzo su se razvila u bogate i gusto naseljene gradove od preko sto tisuća duša. Ovdje na pograničnom području Perzije udareni su temelji proučavanju arapskog jezika i gramatike. Iraku. a da je nešto kasnije u njoj bilo 120. Ovo je jedna od najznačajnijih činjenica u istoriji islamske civilizacije. Basra i Kufa Arapska ^va ^va S^avna iračka grada. Meka i Medina. Kufa. muslimanske godine (638)2. podignuta je nedaleko od ruševina starog Babilona i u izvjesnom smislu postala je baštinica njegove susjetkinje Hire.000 (!) kanala3. Prema tome. sjeme je tada zasijano i drvo znanja. niti ma kakvu kulturnu tradiciju. za potrebe stranaca obraćenika.

Današnja Basira leži šest milja sjeveroistočno od starog grada. koja je poznata po svom počasnom nazivu al-Kitdb (knjiga). U stvari. tako da niko toga dana nije ostao u džamiji da prisustvuje popodnevnoj molitvi i da je predvodi — »događaj kome nema presedana u istoriji islama«7. str. ortodoksne sunije6 neumorno citiraju njegove pobožne izreke. »Alija je postavio al-Du(aliju ovo pravilo: jezik se dijeli na tri vrste riječi — imenicu. Kod sufija se tokom mnogih stoljeća osjećao uticaj njegove asketske pobožnosti. 80. jedna predaja je djelo ili izreka koja se pripisuje Proroku ili jednom od njegovih drugova. I. vol. iz ova dva tabora.742). Ovo je on uspješno obavio. Među njima najpoznatiji su bili al-Hasan alBasri i ibn-Shihab al-Zuhri (•]. str. onoliko briljantni koliko i doprinosi njihovih susjeda iz Basre. Po svom stručnom značenju. bukvalno »pripovijetka«). Koran i predaja dali su osnove na kojima su sazdani teologija i pravo (jiqh). Po shvatanju modernih pravnih stručnjaka. bio je crnokosi i tankonogi 'Abdullah ibn-Mas'ud (ča 653). ibn-Mas<ud bi se tresao. Ovaj posljednji. bez sumnje je uticalo na umajadsko zakonodavstvo. koji je umro oko 780.. a koji su se nastanili u Kufi za vrijeme kalifatstva 'Uthmana. Al-Khalilu. Njegov učenik Perzijanac Sibawayh (-f. 4 Vol. 230 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vjerska tradicija Proučavanje Korana i potrebe njegova tuma-i vjersko pravo čenJa dovele su do proučavanja srodnih naučnih grana: filologije i leksikografije. 159. međutim. biografi pripisuju pronalazak arapske prozodije i njezinih pravila. 1 Eng. oktobra 728. Kitab al-'Ayn. I. Bassora. 322—3.Kufa je možda sagrađena godinu ali dvije poslije Basre. Zato se ne treba čuditi što je čitavo stanovništvo Basre listom pohrlilo na njegov pogreb u petak 10. direktno ili preko Talmuda i drugih posrednika. god. glagol i parti-kulu i rekao mu da na tom principu zasnuje čitavu raspravu«. god. jer do nas nije došla skoro nikakva literatura o njima. ne može se sa sigurnošću ustanoviti u kolikoj je mjeri ono to učinilo. Među proslavljenim članovima koji se smatraju autoritetima muslimanske predaje. Arapska gramatika ipak pokazuje spor i dug razvoj i nosi upadljive znakove uticaja grčke logike. koja su se do današnjih dana održala na snazi. Ona je poslije postala osnov svim domaćim proučavanjima ovoga predmeta. Kada bi davao obavještenja o Proroku. lice i naličje svetog zakona. pravo u islamu stoji u užoj vezi sa religijom nego sa pravnom naukom. mi znamo za vrlo mali broj tradicionalista i pravnika iz ovog perioda.ča 793) sastavio je prvi sistematski udžbenik arapske gramatike. ove su tvoje knjige za mene gore nego što bi mi mogle biti tri žene — rivalke5«. AlBasri se visoko cijeni kao prenosač predaje. 429—30 = de Slane. pa je jednom prilikom njegova žena napravila ovakvu primjedbu: »Tako mi Alaha. str. još jedan naučnik iz Basre. uvijek je bio tako duboko zaokupljen svojini studijama da uopće nije pokazivao interesa ni za kakve svjetovne stvari. Objašnjenje porijekla većine vjerskih pokreta unutar islama treba tražiti kod al-Basrija. šta-više i mutaziliti ga smatraju svojim sljedbenikom. . rodile su se dvije priznate škole arapske gramatike i književnosti. str. IV. 3 Istekhri. kome se pripisuje 848 predaja8. lučio znoj iz čela i izražavao se hotimično oprezno i . Zahvaljujući rivalstvu naučnika. Poslije al-Du-'alija došao je al-Khalll ibn-Ahmad. Yaqut.Prema tome. Prema čuvenom biografu ibnKhallikanu4. jer se vjerovalo da je on lično poznavao sedamdesetoricu onih koji su sudjelovali u bitki kod Badra. kao i do proučavanja naj karakteristični je muslimanske literarne djelatnosti — izučavanja predaja (hadlth. Doprinosi kolebljivih i neortodoksnih Kufanaca (od kojih su mnogi bili šiije ili Alijini sljedbenici) arapskoj filologiji i muslimanskoj naucf bili su skoro. str. 663. vol. ali ne sasvim. nije bio puki slučaj da je legendarni osnivač arapske gramatike abu-al-Aswad al-Du'ali (f 688) živio u Basri. ibn-Hawqal. koji je dokazivao da je potomak plemena Prorokova. Rimsko pravo. koji je prvi sastavio arapski rječnik.

215—16. 334 recto. ova dva iračka grada dostigla su najviši uspon u intelektualnim nastojanjima i dostignućima. od 'Abida. al-Ansab.oklijevajući da ne bi što netačno prenio9. isp. 8 Ibn-Sa d. br. iad. str. I. 1912). kao što ćemo vidjeti kasnije. ilbn-. radije. 13 Al-Tljdn f i Muluk Himyar (Haydairabad. opći sud moderne kritike sasvim je povoljan kad je u pitanju njegova vjerodostojnost. 365. vol. 6 Vidi str. Jedna od njih Kitab al-Muluk a-Akhbdr al-Mddin (knjiga kraljeva i istorija starih) bila je mnogo čitana u vrijeme istoričara al-Mas'udi-ja12 (f 956). 357. koji se na poziv Mu'avija zaputio u Damask da obavijesti kalifa »o prvim kraljevima Arabljana i o njihovim rasama«11. izvor krivog obavještavanja o predIstoriografija 10 Al-Saniiani. F. 1. Arapska istoriografija. ibn-Khalliikan. kao što se dogodilo sa školama Hidžaza. čiji počeci padaju u ovo vrijeme. s naslovom »Aikhbar (AbId«. str. al-Fihrist.u Sani ča 728). jedan od mnogih Južnih Arabljana koji se istakao u prvim danima islama. I. Želja prvih kalifa da brižljivo ispitaju djela ranijih kraljeva i vladara. 1842 —7). Drugi koji je bio upućen »u nauku o počecima« ({ilm al-awd'il) bio je Wahb ibn-Munabbih (-f. sa dodatkom (str. 223. vol. fol. Margoliouth (Leyden.26. I. I. str. pt. 12 Vol. čija se vjerodostojnost dovodi u veliko pitanje. ili. 2. Isto se tako među kufanskim tradicionalistima isticao 'Amir 5 Ibn-Khallikain. G. razjašnjavanje odlomaka u arapskoj poeziji i identifikacija lica i mjesta citiranih u vjerskim knjigama. DUHOVNI 231 ibn-Sharahil al-Sha'bi (t ča 728). 'Abid je za svoga kraljevskog patrona sastavio veći broj knjiga iz svoje struke. 89. U svom kasnijem razvoju iračke škole usmene predaje i pravne nauke nisu potpale pod uticaj starih konzervativnih tradicija. želja pokorenih naroda da zabilježe prošasta dostignuća svojih rasa kao protivtežu arapskom šovinizmu — sve je ovo dalo podsticaja za isto-rijsko istraživanje. 11 Al-Nadlm. 228. Wahb. 110—11. Među prvim istaknutim pripovjedačima priča bio je polulegendarni Južni Arabljanin 'Abid ((Ubayd) ibn-Sharyah. II. Str. str. koji je možda ispovijedao islam i jedan od onih čija su djela nedavno bila objavljena13. 1347). isp. njega je kalif (Abd-al-Malik poslao u naročitu misiju bizantijskom caru u Carigrad. str. I pored toga. Najistaknutiji među al-Sha'bijevim učenicima bio je veliki abu-Hanlfah. Za njega se govorilo da je slušao usmene predaje otprilike od 150 drugova10. a da nije nijedan redak zabilježio. 89. počela je u obliku predaje (hadith). str. str. izd. 311 — 489). istr. vol. abu-al-Fida'.Khallikain. postao je jedan od glavnih obavještajnih izvora. To je bila jedna od najranijih naučnih grana kojom su se bavili arapski muslimani. Wuste!nfeld (Gottinigen. izd. vol. interes vjernika za skupljanje priča'o Proroku i njegovim drugovima — te su priče postale osnova kasnijim knjigama o biografijama (sirah) i osvajanjima (maghdzi) — potreba utvrđivanja genealoškog srodstva svakog pojedinog arabljanskog muslimana da bi se mogla odrediti svota za potporu koju je on primao iz državne blagajne. IV. 7 Ibn-KhalM!kan. 436. 1872). 8 Al-Nawawi Tahđhib al-Asmd'. 150. vol. Pod Abasidima. vol. 232 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . Njih je on po pamćenju govorio. II. jemenski Jevrejin perzijskog porijekla. III. Po svjedočanstvu samoga Sha'bija. 370. Fliigel (Leipzsig.

H. Ovo učenje o slobodi volje jedno vrijeme propovijedala je grupa nazvana kadariti (od qadar — snaga). Ya<qubi. U duhovnoj djelatnosti Bagdad je započeo ondje gdje su završili Basra i Kufa. 22. koliko su raširene bile njihove ideje. kao što su moć. III. isp. vol. 17 Isip. Firaq al-Shl'ah. Uxul al-Dln (Istanbul. Th.. III. 362. On zauziVna središnje mjesto između ove dvojice1". bili kadariti19. II. i odaju hrišćanski grčki uticaj.. poznate pod nazivom Mu tazilah. 234. veliki broj talmudskih priča konačno je ušao u muslimansku usmenu predaju. Kadariti su bili najranija filozofska škola islama i. naročito al-Ma'muna (813—33). 15 : 21. 334. al-Baghdadi. str.748). Hitti (Cairo. u Himsu). 19 Ibn-al-'Ibri. također jemenskog Jevrejina. Nawawi. 33. Ivan iz Damaska Jedan od glavnih zastupnika čijim su posredstvom u ovo vrijeme hrišćanska nauka i grčka filozofija našle svoj put u islam bio je sveti Ivan Damascenski (Joannes Damascenus). Wasil je bio učenik al-Hasana al-Basrija. vol. On je zadržao svoj položaj za vrijeme ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . I. Osnovnom učenju o slobodi volje mutaziliti su dodali još jedno: odricanje bogu koegzistencije njegovih božanskih atributa. pored oba ova jezika. 5. str. 219. al-Iji. 523. još i arapski. Mu awiyah II i Yazid III. 619 15 Vidi Nawawi.652 ili 654. Još treba pomenuti Ka'b al-Ahbara (Ka b rabina. Mutaziliti (separatisti. 1924). 402. vol. 156. . koja je stajala u opoziciji džabritima (od jabr — prisiljavanje)17. 1931). mudrost i život. Ma ari/. 54 :49 itd. VII. 1928). -f.-31. str. str. str. vol.':\zd. Isp. Soerensen (Leipzig. Shahrastand. DUHOVNI 233 Sv. alNawbakhti. zbog toga što bi ovakvi pojmovi uništili jedinstvo božje. U prvoj polovini osmog stoljeća živio je u Basri neki Wasil ibn-'Ata (-f. H Sur. nego Sirijac. str. ali ne postaje nevjernik. Na taj je način Ka'b postao najraniji izvor za jevrejsko-muslimansku usmenu predaju. III. 190. Odatle i počinje omiljeni naziv koji su sebi davali mutaziliti: »pobornici pravde i jedinstva«. II. ibn-Sa'd. koji je jedno vrijeme naginjao učenju o slobodi volje. Kadariti predstavljaju reakciju protiv strogog islamskog učenja o predestinaciji kao posljedici božanske svemoći. sa nadimkom Zlatojezični (Chrvsorrhoas). ipt. Mada je pisao na grčkom. Kitdb al-Mawakif. ibn-Munabbiha i drugih jevrejskih obraćenika. koji je prešao na islam za vrijeme jednog od prva dva kalifata. One su uvrštene u arapsku istorijsku predaju. str. str. 355. 1B Mas uđi. 42 : 26. VI. vol. IbnHazm. 'ibnQutaybah. 2493—4. On je i djelovao kao učitelj i savjetnik na dvoru Mu'a-wiyinom kada je ovaj bio još upravitelj Sirije15. Tabari.str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islamskoj Južnoj Arabiji i stranim zemljama14. str. Ivan nije bio Grk. 98. 1848). vol. 43 : 10. Mukhtasar al-Farq baijn al-Firaq. kao što je njegov raniji imenjak iz Antiohije bio nazvan Zlatousti. 106—7. vol. 3 : 25—26. Njegov djed Mansur ibn-Sarjun bio je finansijski upravnik u Damasku u vrijeme njegove okupacije od strane Arapa i prećutno je odobravao damascenskom biskupu predaju grada. Posredstvom Ka'ba. str. VII. kao što ćemo kasnije vidjeti. koja je vrlo jako istaknuta u Koranu18. osnivač čuvene racionalističke škole. odmetnici) bili su tako nazvani zbog njihovog fundamentalnog učenja da onaj ko počini smrtni grijeh (kablrah) raskršćava sa redovima vjernika. str. str. izd. izd. str.sir. a to je učenje postalo druga glavna tačka mutazilitskog vjerovanja. Ovaj racionalistički pokret uživao je osobit ugled za vrijeme Abasida. str. vol. . koji je u kući govorio aramejski i znao je. Ritter (Istanbul. 11 Ibn-Khalliikan. može se najbolje zaključiti iz činjenice da su dvojica od umajadskih kalifa. U umajadskom periodu možemo također otkriti početke mnogih religioznofilozofskih pokreta koji će kasnije uzdrmati islam do samih temelja. do.

102. Vjerovatno je sam Ivan vodio mnogo takvih rasprava u prisustvu kalifa.muslimanske vladavine i Ivanov ga je otac naslijedio u službi. murdžiije nisu htjeli da u ukinuću vjerskog zakona. demokratski princip 20 Paulus Peetrus u Annalecta Bollandiana vol. Nazvani su tako po ibn-lbadu-3 (druga polovina prvog muslimanskog stoljeća). Ivana nalazi se dijalog sa »Saracenom« o božanstvu Kristovu i slobodi ljudske volje. Za sljedbenike ove doktrine dovoljna je bila činjenica da su Umajadi bili po imenu muslimani. puritanski haradžije su bili ti koji su prouzrokovali rijeke krvi u toku tri prva muslimanska stoljeća. Nije teško otkriti njegov uticaj na formiranje kadaritske škole. Uopće. koji je trebalo da bude apologija hrišćanstva. mada može izgledati čudno. 1931). međutim. murdžijitsko učenje išlo je u prilog toleranciji. a sama ona je očigledno prevod sa pahlaui jezika koji je izvršen poslije smrti sv. koji je osnovao prvu od četiri ortodoksne škole pravne islamske nauke. str. Oni su do-kinuli i sufijska bratstva. koji je pod imenom Jozafat (ili Joazaf). Jedna druga sekta. teolog. Ivana20. proglašen svecem i od latinske i od grčke crkve. Haridžiti Haridžiti su bili najranija filozofska škola u islamu. kao i Mu'awiyah bili su sluge božje i jedino im bog mora suditi. Tako je Buda dva puta postao hrišćanski svetac. Tripolitaniji i Omanu. 'Uthman i Alija. str. gledaju opravdan razlog odricanja toj dinastiji dužnog priznavanja vjernosti kao stvarnim (de factoj vođama islama. Danas oni žive kao jedna manja grupica pod imenom Ibadije (obično Abaditi). U nastojanju da sačuvaju prvobitni. Murdžiije gll-e Šiije. nekoć njegove pristalice. On je ovaj položaj držao sve do kalifata Hishama (724—43). najtolerantnijem među haridžitskim osnivačima vjerskih podgrupa. Kao himnolog. Sv. Ivan Damascenski se smatra najvećim i posljednjim teološkim piscem istočne crkve. Ovdje je umro oko 748. došla je u arapski. 234 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO islama. možda najčuvenijoj religioznoj romansi srednjeg vijeka. Još preciznije. 1340). 21 Str. 276—312. grčkog i đurđijanskog. 305. kada se povukao u pobožni i asketski život u manastiru sv. Srednjovjekovna priča o Barlaamu i Jozafatu. XLIX (Rnussels. koja se pojavila u umajadskom periodu bili su mur-džiije. da kalif mora biti član njihova plemena22. Raštrkani su posvuda po Alžiru. Moderni kritičari priznaju da je ova priča hrišćanska verzija jedne epizode iz Budina života. priručnik za ravnanje hrišćanima u njihovim diskusijama sa muslimanima. Naqd al-'Ilm w-al-'Ulama' (Cairo. U crkvenoj književnosti himne koje je on sastavio (neke se od njih još uvijek nalaze u protestantskim crkvenim pjesmaricama) označavaju svojom ljepotom najveće dostignuće hrišćanskih crkvenih pjesnika. god. tj. Ivanu tradicija pripisuje priču o asketi Barlaamu i hinduskom princu Jozafatu. Među djelima sv. 22 Ibn-al-Jawzi. Ivan je drugovao sa Mu a-wiyinim sinom Yazldo>m i al-Akhtalom naslijedio je svoga oca u ovoj najvažnijoj službi arapske vlade. ali ne tako važna. oni su predstavljali i prvu vjersko-političku sektu. koje su izvršili umajadski kalifi. više puta su se s oružjem u ruci dizali protiv povlastica datih članovima plemena Quraysh. Najistaknutiji predstavnik umjerenoga krila ove škole bio je veliki bogoslov abu-Hanlfah (f 767). Ovi opasni Alijini protivnici. pisac polemika i kodifikator bizantijske umjetnosti on se izdiže kao naročit crkveni ukras za vrijeme kalifata. . preko latinskog. Sabe blizu Jeruzalema. pravnik. Kao mladić. Kasnije su uspjeli da zabrane kult svetaca i lokalna hodočašća za njih vezana. U Fihristu-1 se spominje Kitab al Budd (Budina knjiga) i Kitab Budasaf. čiji se glavni vjerski princip zasnivao na neosuđivan ju (irjd') onih vjernika koji čine grijehe i u neproglašavanju njih za nevjernike24. odakle su kasnije prešli u Zan-zibar. jedan od dva neprijateljska tabora na koja se rascijepio rani islam u pitanju Kalifata.

utjelovljenjem samog boga29. str. koja su se u prvom stoljeću islama pojavila i koja su u svojoj suštini bila prekriveni protest protiv pobjedonosne vjere Arabljana. Od svih zemalja islama Irak se pokazao kao najplodnije tlo za rasađivanje Alijine nauke. I gnosticizam je. jedinog boga« i »Vjerujem u objavu Korana. Mas'udi. vol. dzd. snabdjeven tajanstvenom snagom koja na njega prelazi sa njegova predšasnika27. Riječima »Vjerujem u Alaha. 26 Za ovo gledište vidi liji. Za njih Alija i svi kasniji imami predstavljaju neprekidnu božansku objavu u ljudskom liku. kar-mati. U početku. 100. i do današnjeg dana Perzija. Ibn-Khaldun. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko šiije u svom začetku i u svojoj kasnijoj evoluciji duguju perzijskim učenjima. Šiije hoće još jednog posrednika u ličnosti imama25. sa svojih 15 milijuna. nusajrije i njima slični. tj. Hitti. opet. Upornost kojom šiije brane svoj glavni članak vjere u Aliju i njegove sinove kao jedine prave imame slična je upornosti kojom katolička crkva brani dogmu u vezi sa Petrom i njegovim nasljednicima. političkih i vjerskih. koji je od boga određen za tu najvišu dužnost.« 23 Shahrastani. Ijd. On je duhovni i vjerski vođa. koja je oprečna gledištima Sunija20. postepeno su se predavala pod okrilje šiijama kao predstavnicima opozicije novom poretku. Alija i njegovi potomci) postali su prirodni centar atrakcije za sve vrste rionkonformista i nezadovoljnika. on je daleko iznad ina kog drugog ljudskog bića i uživa bezgrešnost (ismah)2*. Hipoteza Mahdi. judejskohrišćanskim idejama. predvodnik spasenja. druži. Osnivač islama objavio je Koran. 87—8. II. koja se kasnije razvila i pretpostavljala očekivanje spasitelja koji će otvoriti jednu novu eru slobode i blagostanja. bez sumnje. 25 Od arap. op. " Shahrastani. Razni članovi »prorokove kuće« (ahl albayt. str. str. zbog ove božanske i sjajne suštastvenosti. Unutar same šiitske zajednice razvio se skoro neograničen broj manjih sekta. cit. Kao takav.. Jedna kasnija ultrašiitska sekta smatrala je da je Gabrijel zamijenio Muhameda mjesto Alije30. Termin. 108—9. Biaighdadi. 296. la 'poslije njega kalifi i njihovi delegati vršili su ovu dužnost. koji nema početka u vječnosti« štije su još dodale: »Vjerujem da je od Alaha naročito odabran imam. str. kao nosilac dijela božanskog bića. str. 159—60. 15:79. Muqaddamah. Baghdadi. Tada je nastao imamat i do današnjeg dana to je ostala glavna tačka koja razdvaja sunije (ortodoksne) od šiija. bio je jemenski Jevrejin. str. Ekstremisti među šiijama išli su tako daleko da su smatrali imama. 89. Zagonetni 'Abdullah ibn-Saba. str. koji je prešao na islam za vrijeme 'Utmanova Kalifata i zbunjivao Aliju svojim pretjeranim obožavanjem postavši na taj način osnivač ekstremnog šiizma31. 25:74. korijena koji znači prednjačiti. Mnoga krivovjerja. 36:11) ni u kakvom tehničkom značenju obično se prknijenj. Prorok. imao dosta udjela u razvoju koncepcije imamata. 356. I.uje ina lice koje u kanonskim službama pokazuje mitualne pokrete. str. On je izravni potomak Muhamedov. bili su izdanci šiitske sekte. 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . bez sumnje je bila odraz mesijanske i sličnih ideja. voditi. ostala je bastion ši-ija32. jer je u početku on bio određen da primi otkrovenje. ikoji ne dolazi u Koranu (2 f 118. društvenih. kao i svjetovni. ekonomskih. str. i slj. 122—3. 70. DUHOVNI 235 Institucija imamata bila je produkt teokratske opozicije prema svjetovnoj koncepciji vlasti. koji je posrednik između boga i čovjeka. imam je jedini zakoniti poglavar muslimanske zajednice. Prema toj teoriji. U svim ovim stvarima šiitsko vjerovanje stoji u opreci sa sunitskim. Ismailije. preko Fatime i Alije. a koliko. i ona je do današnjih dana ostala njihova na j karakteristični ja crta. ibn-HaZm.dobili su definitivan oblik za vrijeme umajadske vladavine. 24 Isp. vol. o kojima ćemo kasnije govoriti.

30 Baghdadi. nusejri. Poezija Najveći napredak na duhovnom polju za vrijeme Umajada zabilježen je. 400 i slj. koje je dostiglo takav stepen savršenstva kao nikada kasnije. 31 Iji. str. njegovom vojskovođi al--Ahnafu (krivonogi)38 ibn-Qaysu (f poslije 687). I. gdje su poznati pod imenom zejdi. 218.. Goldziher u Der Islam. II. al-Bayan. oko 14 pro cenata svih muslimana. 103—4. vol. str. 47. Ultrašijitske sekto. broje u svemu otprilike 60. II. i slj.poznati pad limenom matawilah (tj. četiri iu Jemenu. 2—25. vol. 350. <Iqd. 238—15. Iji. gdje su . koji je uživao ugled u predislamsko doba. str. 1926). od kojih oko osamnaest milijuna živd u Iranu.000. vol. druži. str. Ibn Khallikan30 pripisuje uvođenje kitnja-stog i razvučenog stila sa njegovom konvencionalnom. Khatlb se njim služio kao vjerskim instrumentom petkom u podnevnim propovijedima. 157. bez sumnje. str. U doba koje nije znalo ni za kakva specijalna sredstva propagande govorništvo je poslužilo kao izvanredan kanal za širenje ideja i raspaliivanje osjećaja. ibn-iall-Javvzi. Hitti. naročito Muhamedu. vojskovođe su pribjegavale k njemu kao sredstvu za podsticanje ratničkog duha među trupama. str. sedam u Indiji. II. 408. otmjenom frazeologijom. Da pojava islama nije pogodovala kraljici muza. na području pjesničkog stvaralaštva. među kojima su ismiaiiliti. -f. III (1912). al-Jahiz. Jedan od njegovih naziva bio je »arabljanski mudrac« (ha/dm/'9. a završila s ibnal-'Amidom«37.000 <u Libaaiu i Siriji. 231—52. IV. Ibn-Hazm. str.prorocima.000.750). pristalice /Alijine/). vol. besjede askete al-Ha-sana al-Basrija (-f. a upraviteljima provincija ono je bilo potrebno za usađivanje patriotskih osjećaja u srce njihovih podanika. i slj. čak i Akthamu ibn--Savfiju. 177. vol. str. ratnički i rodoljubivi govori Zij^ada ibn Abiha i vatrenog al-Hajjaja -.sve ovo spada u najvrednije književno blago koje je do nas došlo iz tog ranog doba34. Naqd. 34 Vidi ibn-Qutaybah. str. Perzijski književni uticaj može se otkriti u mnogim mudrim izrekama i poslovicama koje se pripisuju Aliji. Sirah. I (Cairo. tri u Ira'ku. 'Abd-al-Hamidu al-Katibu (tj. 343.000. Ovaj iz-vještačeni stil postao je obrazac kasnijim generacijama pisaca.. Str. 121—6. vol. Stupanjem na vlast svjetovnih Umajada stare veze sa boginjama vi33 Ifca-al-Jawzi. Visoko moralni Alijini govori sa rimama i mudrim izrekama. Govorništvo Domsivanie Politička korespondencija za vrijeme ortodoksnih kalifa odlikovala se kratkoćom i tačnošću tako da skoro ne postoji nikakva službena nota koja bi sadržavala više od nekoliko redaka35. istr. sekretaru posljednjih umajadskih kalifa. Isp. 32 U svemu danas ima oko 50.. 29 Vidi str. u toku umajadskog perioda bilo je njegovano nekoliko oblika javnog go-vorništva. 21 i str. pisaru. 236 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kao nikada dotada. <Uyun al-Akhbdr. koje je on govorio u prisustvu kalifa 'Umara ibn-'Abd al-'Aziza (njih je sačuvao njegov biograf33). jazidi i Ali-ilahi. izd.728). koja odaje perzijski uticaj. Omiljena arapska izreka je glasila »da je vještina sastavljanja pisama (inshd') započela s 'Abd-al-Hamidom.28 Imunost od ikrivog mišljenja i griješenja pripisuju u različitim stepenima suniti samo . .000 šiija. i slj. jasno pokazuje činjenica da slavni period osvajanja i ekspanzije nije inspirisao nijednog pjesnika iz »naroda pjesnika«.

hrišćanskog plemena jemenskog porijekla. Vi. (Leipzig. vol. Ma an/. Tako je Majnun Layla postao junak bezbrojnih arapskih. Mahnit od očaja. stavlja njegovu smrt otprilike A. bio je bezbožan član plemena Quraysh. prema primitivnoj uzbuđenosti Imru' al-Qaysa. vol. mno-'ge pjesme koje se pripisuju imenima Jamlla i Majnuna nisu oni sastavili. ipak ni za jednog od njih se ne može reći da se specijalno bavio ljubavnom poezijom (ghazal). vol. 148. citiran od ibn-Khallikana. Sh'ir. Baydn. I. 73. str. Ovaj prvak erotske poezije. vol. Subh. svi upućeni njegovoj dragani Buthavni. 1901—9). 81. sir.str. čije je prvobitno ime. str. čiji je glavni posao bio izjavljivanje ljubavi lijepim ženama koje su išle na hadž u Meku i Medinu. on bi dolazio k sebi47. i slj. Bayan. str. s druge. (Beirut. i. I. Qays je proveo ostatak svoga života lutajući polunag po brdima i dolinama svoga rodnog Nadžda pjevajući o ljepoti svoje dragane i izgarajući od čežnje za njezinim pogledom. pjevanja i poezije ponovno su uspostavljene. Slično ovome Jamilu al-'Udhriju. I. II. str.-abi-Rabl<ah. 'Str. 216. 45 Aghdni. Dok su mnogi predislamski pjesnici kao uvode pred duge pjesme (gasidahs) običavali stavljati po nekoliko stihova erotskog karaktera. O njegovom životu i djelima vidi Jibrš'il Jabbur. 169. Paul Schwarz. 'Umar ibn. prema predaji. 35 36 37 172. isp. str. 1283). prema legendi do ludila (odatle njegov nadimak majnun) zanosio ženom iz istog plemena imenom Layla. nego su prvobitno bile balade i narodne pjesme. 63. Vidi ibn-Qutaybah. vol. vol.al-Mulawwah4(i. vol. »Ovidije Arabije«. I. 153.28. 58. koja je pripadala istom plemenu44. 172. str. Aghani. perzijskih i turskih romansi koje veličaju moć besmrtne ljubavi. izd. koja je odgovarala na njegovu ljubav. 32. Vidi Jahiz. str. str. H. Sh'ir. Zbog njihove estetske vrijednosti i jednostavnog neafektiranog jezika mnogi arapski pjesnici su komponovali melodije za njih. dovoljno bogat41. i napola mitski Majnun Layla45. 1872). 260—68. Mas'udi. prema stereotipnim osjećajima drugih pjesnika kasnijeg doba43. vol. vol. Prvi put se u punom sjaju na arapskom jeziku pojavljuje pjesnik ljubavnih pjesama. vol. 349. On se. XV. 42 Ibn-Qutaybah. 41 Aghani. koje je živjelo u Hidžazu. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 2. VII. vol. G. Palgrave. kao i takvim mještankama ljepoticama kakva je bila Sukavnah42. 80—699. 438—9. isp. Jezikom punim strasti i izabranim riječima on je ovjekovječio svoje osjećaje prema lijepom spolu. bilo Qays ibn. str. 46 Al-Ku'tubi. Essays on Eastern Questions (London. Samo kada bi se spomenulo njezino ime. str. DUHOVNI 237 na.Udhrah. Aghani.ežnošću kakvoj nema premca u tom periodu. vol. Dok je 'Umar predstavnik slobodne ljubavi u poeziji. Tabari. 1935—9). 38 Jahiz. Vezir Rukna-al-Dawlaha Buvejhida. 77— 110. str. Za obresce vidi Qalqashandi. ali se morala udati za drugoga da bi udovoljila svome ocu. Bez sumnje. Iz ovog ljubavnog preludija (nasib) ranih arapskih qasldah i pod uticajem perzijskih pjesnika i po ugledu na njih razvila se arapska lirska poezija. Fawdi al-Wafayat (Bulaq. Ma'drif. 43 Vidi W. bio je lirski pjesnik. 40 Njegov Dlwan. njegov savremenik Jarmi (t 701) iz banu-. s jedne strane. 550. str. 2. str. 44 Vidi_Ibn-Qutaybah. Za glavnog predstavnika škole Poluotoka uzima se 'Umar ibn--abi Rabi'ah40 (f ča 719). 1. II. 38C—91. odišu takvom jvj. 279. Svježina i otmjenost njegova stiha stoje u očitom kontrastu. vol. str. VI. Vol. Jamilovi stihovi. II. pristajao je uz čistu i bezazlenu ljubav platonskog tipa. I. str. 39 Ibn-Qutaybah.

287. 297—8. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pored ljubavne poezije. 137—8. str. Ovaj pjesnički trio drži prvo mjesto i arapska kritika poslije njih nije našla nikoga koji bi se s njima mogao usporediti. vol. 71—2. ča 713—72)49. vtol. Shi'r. I. 268. a na čelu prijestoničke škole al-Akhtal (t ča 640—ča 710). 183. Shi'r. passim. 52 Ibn-Qu<tayibah. bio zadovoljan i zapovjedio je da se recitatoru isplati 100. vol. Josaph Hell. DUHOVNI 239 ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . gdje je ispričana anegdota da bi ilustrovala njegovu odanost religiji. str. Toga se poduhvata prihvatio Hammad al-Rawiyah (tj. ibn-Khailikan. Kako se hrišćanstvo slabo doimalo srca bezbožnog vinopije Akhtala. Kao odgovor na pitanje al-Walida II. str. XIX. V. Ma'arif. koje su inače poznate i pod nazivom Mu'allaqat. str.. VII.47 238 Ibn-Qutaybah. iap. str.000 dirhama51. Svojim panegiricama. ratnog zarobljenika50. Vidi (lqd. VIII. str. R. 1313). vol. O Farazdakijevim panegiricima u čast njegovih pa trona kalifa. ibn-Khalllkan.. 49 Fihrist. I. Prva se prilika pružila kada je Miskin-al--Darimi molio da sastavi i u javnosti pjeva stihove u spomen nai-menovanja Yazida za kalifa48. na kojima počiva njihova slava više nego na njihovim satirama. Jarlr. Nakon što je lično i od opunomoćenog zastupnika čuo 2. najveći satiričar toga doba. I. str. str. ihn-Qutaybah. 164—5. 136—46 = de Slane. vol. bio je dvorski pjesnik al-Hajjaja54. al-Walid je. Al-Akhtal je uvijek bio na strani prvoga. XVIII. str. 55 O njemu vidi Aghani.tr. svakako. 294. str. 612—28. najbolje ilustruju riječi utjehe upućene njegovoj gravidnoj ženi kada je jurnula da dodirne odijelo biskupa u prolazu a uspjela da dotakne samo rep magarca na kome je on jahao: »Između njega i magarčeva repa nema nikakve razlike!«56 48 Aghani. pojavilo se pod pokroviteljstvom Uma-jada i političko pjesništvo. Na čelu provincijske pjesničke škole za vrijeme umajadske vladavine stajali su al-Farazdaq (f ča 640—732) i Jarlr (f ča 729). vol. 1903). str. str. 186—97. Hammadova velika zasluga je. prenosač. 292.900 qasldah. str. III. III. 2—52. i arapski je govorio stranim akcentom. Boucher (Pariš. U ovaj bi period ulazio i prvi pokušaj sakupljanja stare predislamske poezije. Za primjere njegovih panegirika vidi njegov Dlwan (Cairo. 301—4. 91. on se ponudio da samo iz pjesama jahiliyah doba recitira najmanje sto različitih oda koje su se rimovale na svako slovo alfabeta. str. 347. 53 Ibid. i njegova čuvena zbirka Zlatne ode. s. Shi'r. Al--Farazdaq55 i Jarlr često su napadali jedan drugoga najoštrijim i najpogrdnijim riječima. 50 Ibn-Quitaybah. Sva trojica su rođeni i vaspitani u Iraku. str. Oni su bili satiričari i panegiričari. ovi su pjesnici vršili istu funkciju koju danas vrši stranačka štampa. 56 Aghani. 1875). vidi njegov Dlwdn. izd. vol. str. Neobuzdani al-Farazdaq bio je dvorski pjesnik 'Abd-al-Malika i njegovih sinova al-Walida Sulavmana53 i Yazlda. Aghani vol. III. vol. vol. 51 Ibn-Khalliikain. 358—62. Hrišćanin Al-Akhtal branio je interese Umajada protiv teokratske stranke52. ali je u arapskim analima ostao čuven zbog svoje fenomenalne memorije. Daš Leben des Farazdak (Leipzig. vol. 54 Ibn-Qutaybah. kažu. Hammad je rođen u Kufi od oca Davlamija (Perzijanca).

05 prezrivo govori o ovoj vrsti medicine izjavljujući da je Prorok bio poslan da podučava zakone i vjerske principe prije nego liječenje. pažnja prema ženama i ispunjavanje svečano datih obećanja. Sirah. I. vol. Već je 17. Javnost je smatrala obrazovanim onoga ko je znao čitati i pisati na svom maternjem jeziku. vol. . 58 Mubarrad. Tamo je poslao Mu'awiyah svoga sina i budućeg nasljednika Yazlda. (Levdan. a druga na tijelo (tj. Značajne su instrukcije koje je on službeno dao njihovom tutoru: »Neka prve lekcije iz morala usade u njihove pameti mržnju prema svim vrstama zabava kojima je začetnik đavo.Q^ • To doba nije poznavalo neki sistematski i organizovan odgoj. Margoliouith. Kritički ibn-Khaldun u svom čuvenom djelu Muqad-riaraah. izd. Mnoge od ovih osobina poznaćemo kao vrline koje su bile visoko cijenjene u životu Beduina. Prema tome. Poslije 'Abd al-Malikovih vremena tutor ili učitelj (mu'addib). 77. Prvim umajadskim vladarima sirijska pustinja. 63 Ibn-Sa'd. bili su se uvriježili u tradiciju. 25—6. str. 6—7. str. bddiyahj služila je kao neka vrsta škole u koju su oni slali svoje mlade sinove da steknu znanje čistog arapskog jezika i da se obuče u poeziji. Nekoliko recepata. I. str. Priznati lijekovi miješali su se sa magičnim radnjama i talismanima protiv uroka. 59 Yaqut. 2. želeći da osigura bilo kakvu vrstu odgoja. isp. 1907). str. bili su srčanost. 91. 61 Suvuti. 309. pa su zato čuvani i prenošeni na kasnija pokoljenja. Baydn. II. str.. 134. str. vol. vol. II. Mu'jam. god. 'Umar II pozivao je na strogu odgovornost svoju djecu ako bi se ogriješila o pravila arapske gramatike. služiti se lukom i strijelom i plivati. 7 i slj. Udaba'. Etički i odgojni ideali. Govore da je on bio prvi koji se istakao u Egiptu i kao učitelj61.pt. 210. isp. 11. Wuldh. (638) kalif 'Umar poslao takve učitelje na sve strane i naredio narodu da se s njima sastaju petkom u džamijama. 82 Spominje ga i Jahiz. obično hrišćanin ili klijent. VI. _57 Ibn-Sa'd. medicina). 175. Čitamo da je u Kufi neki al-Dahhak ibn-Muzahim62 (f 723) držao osnovnu školu (kuttdb) i da nije naplaćivao školarine63. V. vol. gostoljubivost. Vrijednost plivanja povećalo je bavljenje na obalama Sredozemnog mora. kakvi izbijaju iz mnogih mjesta u književnosti. pa je čak bio sklon da primjenjuje tjelesnu kaznu59. str. najraniji učitelji u islamu bili su tumači Korana (qur-rd'). str. str. str. KJ8—43. 64 Yaqut. 60 Ibn-al-J<awzi. Arapi kažu pripisujući pri tom riječi Proroku. str. »dvovrsna: jedna se odnosi na vjeru. Takav se čovjek naziva al-kamil. s>tr. III. Husn. Tutor sinova ovoga kalifa primio je od njihova oca ovakve naloge: »Uči ih plivanju i privikavaj ih da ne spavaju dugo«58. Kkidi. 11. . postao je stalna figura na dvoru. a koji se odnose na ovaj predmet. čojstvo (muru'ah). 239. 11. običnog puštanja krvi i puštanja krvi kupicama. vol. I. koji su liječenje svodili na upotrebu meda. poštivanje prava i obaveza susjedske druželjubivosti (jiwar). kao tutora sinovima Abd-al-Malika. 240 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Nauka »Nauka je«.« Medicina na Poluotoku uistinu je bila vrlo primitivna. Oni su nazivani »Prorokovim lijekovima«. Dozna-jemo da je u drugom muslimanskom stoljeću čak jedan Beduin u Basri vodio školu u kojoj se školarina plaćala64. VI.10—11. 1. savršen57. velikodušnost. Aghani. 'Umar II poslao je za glavnog suca u Egipat Yazlda ibn-abiHabiba (j 746). 257—8. potpomagala je džamije. al Udabd'. 9. Vidi Jahiz. vol. Javnost. iza kojih dolazi srdžba božja«60. vol. izdržljivost u vrijeme teškoća (sabr). 165. 89. u kojima su davane pouke uglavnom iz Korana i hadisa. Bayant vol.

str. koji je studirao u Perziji66. bio je prvi u islamu koji je prevodio iz grčkih i koptskih knjiga stvari iz alhe-mije. 109. vol. str. Qifti. Al-Harith je bio prvi školovan čovjek na Poluotoku i stekao je počasnu titulu »doktor Arabljana«07. isp. Nikada umjetnost Južne Arabije nije mogla ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . dosadašnji rezultati ispitivanja i istraživanja nisu u stanju da nam pruže dovoljno podataka. 412. ipak je on značajan jer ukazuje na istinu da su Arapi svoje naučno znanje crpli iz starijih grčkih izvora i da su prve podstreke dobivali odatle. viai str. Najnesretnija činjenica o duhovnom životu za vrijeme vladavine Umajada leži upravo u tome što nisu ostali nikakvi vidljivi tragovi u obliku dokumenata iz kojih bismo mi mogli o njemu donijeti ocjenu. ali nije sačuvana nijedna od tri ili četiri knjige koje se njemu pripisuju. 211. I. Na čelu liste arabljanskih liječnika u prvom islamskom stoljeću stoji al-Harith ibn-Kaladah (-f. Sačuvani su neki Tayadhuqovi aforizmi. 121. 66 Ibn-abi Usavbi'ah. str. str. živio kasnije. Jevrejski liječnik perzijskog porijekla Masarjawayh iz Basre. str. Alhemija Alhemija. jedna je od disciplina koja se rano razvila. Za 'Umara II kažu da je iz Aleksandrije. ali što se toga tiče. I. Moderna je nauka isto tako osporila autentičnost astrološkim i alhemijskim raspravama koje se pripisuju Ja'faru al-Sadiqu (700—765)7(i. kao što je bio običaj. jedna od nekoliko nauka u kojoj su Arapi kasnije dali značajne doprinose. A.25—6. 1196. 593. U vrijeme arapske okupacije zapadne Azije. 161. 67 Ibn-al-'Ibri. sin drugog umajadskog kalifa i »filozof (haklm) Marvanida«. I.. 776. izd. str. 116. vol. Dvorski liječnici Umajada pripadali su ovoj grupi.. prenio medicinsku školu u Antiohiju i Haran73. Miiller (Cairo. očigledno Grk. Nawawi. Taban. Za kalifa alWalida govore da je prvi odvajao lica oboljela od lepre i da se naročito brinuo za njihovo liječenje72. liječnik al-Hajjaja70. Mu'awiyin liječnik69. To je prije bila tradicija u rukama praktičara i komentatora koji su pisali na grčkom ili sirijskom jeziku. 68 Ibn-abi-Usayibi'iah. gdje je grčka tradicija bila živa. 72 Ibid. vol. njega je naslijedio njegov sin al-Nadr. a djelomično i na perzijskim izvorima. i tako ovome čovjeku pripada naziv autora prvog naučnog djela na jeziku islama. koji se pripisuje aktivnosti Khalida. koji je živio u prvim danima Manvana ibn al-Hakama. čija je majka bila Prorokova tetka po materi08. međutim. hrišćanin. preveo je (683) sa sirijiskog na arapski jezik jednu raspravu o medicini koju je najprije napisao na grčkom neki hrišćanski svećenik imenom Ahrun71 u Aleksandriji. grčka nauka više nije bila živa snaga. str. 1882). Arhitektura ^^° Je *kad kilo samonikle arabljanske arhitekture. Khalid (f 704 65 Str. 156—7. vol. 11. Htifcama. S imenom ovog umajadskog velikaša legenda povezuje ime čuvenog Jabira ibn-Hayyana (u latinskim knjigama Geber). 195. str. 69 Itana!bi-Us>ayibi'ah. 192. I. Mada se ispostavilo da je ovo legendaran podatak75. Jabir je.Naučna se arapska medicina temelji poglavito na grčkim. Tahdhlb. 70 Ibid. Alijinu potomku i jednom od dvanaest šiitskih imama77.. str. prema Fihristu74 (najstariji i najbolji informativni izvor). i Tayadhuq. 113. kao i medicina. vol. ona je mogla postojati samo u Jemenu. 116. str. 73 Ibn-abi-Usaybi'ah. II. 156. medicine i astrologije. ibn-al-'Ibri. god. i s njim ćemo se zanimati kada budemo obrađivali period Abasida. Među njima se osobito isticao ibn-Uthal. 71 Ibn-al-'Ibri. U vještini liječenja. Uyuu al-Anbd'fi Ta bogat al-Atibba'. str. DUHOVNI 241 ili 708).ča 634) iz Tajifa. str.

Ovdje je šator bio obično prebivalište. 317. Grobnice uklesane u stijeni u Madajinu Salihu (stari Hidžr). str. Fluegel. str. Sergija u Rusafi — svi oni zaista odaju velik 74 Str. 1924). helenizira ma u so građevna naouovopbuđena dsa nastoji da utisne UNUTRAŠNJOST KUPOLE NA STIJENI umjetnostima. palate sa stubovima i svodovima i svetišta Palmire. za zaštitu od sunca. Stanovnik rijetke oaze znao je. Arabische Alchemisten. 185 = de Slane. živopisne odaje udubljene u p ješko vite šarene grebene u Petri. u s DUHOVNI 243 ma. i slj. der Sechste Imam (Heidelberg. Arabische Alchemisten. Chdlid Ibn Jazid Ibn Mu'dwija (Heidelberg. vol. vol. 1842). 604. 8. vol. 78 Ibn-Hisham. Kashf al-Zunun 'an Asdmi al-Kutub w-alFunun. Jednostavna Muhamedova džamija u Medini. Cfa(/ar Alsadiq. koje je bilo ograđeno zidom od ćerpiča78. str. 336—7. 77 J. I. 128. bila je djelo nekog drvodjelje. mjesto gdje se pada na koljena) predstavnica istorijskog razvoja islamske civilizacije u njegovim me-đurasnim i međunarodnim odnosima. 53. slučajem sudbine po--stala je opći prototip zborne džamije u prvom stoljeću islama. više nego svetište u Meki. 49—50. nije ništa drugo 'do primitivna građevina kockastog oblika. 300. II (Leipzig. Možda se ne može navesti jasniji primjer koji bi bolje ilustrovao uzajaman uticaj islama i njegovih susjeda nego što je džamija. koji je za nju upotrijebio spašeno drvo jedne bizantijske lađe nastradale u brodolomu koju su kasnije valovi izbacili na obalu u Džudi. abn-Khailldikan. 1837). 354. Na taj je način džamija (mošeja od ar. 242. Kasnije je Prorok. I. 581. sa susjednih zgrada produžio ravan krov da bi pokrio cijelo otvoreno Džamija u Medini DŽAMIJA U MEKI ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . str. takve crkve kao što je ona veličanstvena koju je gasanidski filarh al-Mundir ibn-al-Harith obnovio na grobu mučenika sv. 75 Julius Ruska. ali je ta tehnika posuđena i.igrati veću ulogu u životu sjevernog dijela Poluotoka. vol.25. Ova se džamija sastojala od nenatkrivenog dvorišta. kao što i danas još uvijek zna. str. Čak i nacionalno svjetište Hidžaza. 76 Fihrist. masjid. Ona ne zna za dekoraciju i ornamentiku i odgovara samo najnužnijim čovjekovim potrebama. 16 — Istorija arapa 242 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepen umjetničke tehnike. izd. ali koji na jedinstven način izražava duh nove vjere. Hajji Khalfah. II. dok je pustinjski pijesak služio za grobnicu. str. 1924). Ruska. pokrivene ravnim krovom od palminog lišća pomiješanog s ilovačom. koptskog hrišćanina. str. za primitivnu arhitekturu. 1. Ka-ba. str. koja se nalazila i u Muhamedovo vrijeme. koju predstavljaju zgrade sazidane od ćerpiča. III (London. Ona građevina. hram se nalazio pod otvorenim nebom. I. bez ikakva krova.

str. U Mezopotamiji i Perziji na nju su uticali nestorijanski i sasanidski oblici. vol. On je osnovao i sam grad. str.dvorište. Krov se sastojao od palminih debala koja su služila kao potporni stubovi za krov napravljen od palminog lišća i blata79. a kasnije u pravcu Meke82. Theodor Noldeke. vol. 106—7. vol. str. muslimanska i muhamedanska84. 83 Jednu ili dvije godine poslije idolaskia u Medinu Prorok se odlučio na adhan kao formalni poziv na molitvu. I. prema tome. neku vrstu krova za zaštitu vjernika i propovjedaonicu. I. proizvela je tokom vremena umjetnost koja se nazivala različitim imenima: saracenska. sirijsko-egipatska. vol. koja se ugledala na grčko-rimske i domaće uzore. . Geschichte der Stadt Medina (Gottingen. jad. 2. U Kini je džamija skoro potpuno kopija budističkog hrama. Wiistenfeld. 3—5. u svakom pojedinom slučaju bio je onaj koji je preovladavao u dotičnoj oblasti. 331. str. Ibn-S"ad. fcao što je običaj u hirišćanskim crkvama. 16' UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO stepenice od tamarike po ugledu na obične platforme u sirijskim crkvama. Mjesto njega kasnije je postavljena mala platforma sa tri 79 Baladhuri. Ovdje. arabljanska. str. 2. zatim domaćeg i rimskih stilova. licem okrenuti prema zidu. U Egiptu su lokalni Kopti pridodali mnogo dekorativnih motiva. Buikhari. modificirana prema lokalnim uslovima različitih oblasti. i 4. mi imamo u najjednostavnijim oblicima skoro sve osnovne elemente zborne džamije — dvorište.. Ova bogomolja bila je najprije otvoreno mjesto. pt. pt. 1860). Ova tehnika. bez obzira da li se radi o kamenu. iračko-perzijska. I. koji su se zasnivali na ranijoj domaćoj tradiciji. U Siriji je muslimanska arhitektura stajala pod uti-cajem ranijeg postojećeg hrišćanskog sirijsko-bizantijskog stila. Da li je Prorok našao za potrebno da u svojoj džamiji podigne neku spravu koja bi pokazivala pravac (mihrab) molitve (qib-lah). 1906). što je još bitnije. Građevinski materijal. nije sigurno. str. 81 Ibn-S'ad. Bukhari. vol. španska i sjevernoafrička. 9. najprije u pravcu Jeruzalema. i slj. str. vjernici su se svrstavali u paralelne redove. II. C. nakon što je razmatrao mogućnost upotrebe drvenog igonga (naqils). koja pokazuje domaći hrišćanski i vizigotski uticaj. Kasnije napredovanje Arabljana u obliku lepeze kroz zapadnu Aziju i sjevernu Afriku učinilo ih je vlasnicima bezbroja dobro sačuvanih i ruiniranih građevina koje su predstavljale visoK umjetnički razvoj i. Prve džamije u provincijama Prvu džamiju u jednoj pokorenoj zemlji podigao je u Basri 'Utbah ibn-Ghazwan (637 ili 638). koja se zasnivala na sasanidskim i starim hal-dejskim i asirskim stilovima. unaokolo ograđeno trskom. pt. I. Dok su izgovarali svoje molitve. 107. indijska. koji se često naziva i maurski ili magribski. C. primijenjena na vjerske potrebe muslimanske zajednice. cigli ili ilovači. Bezold (Giessen. to im je omogućilo nadzor nad živim tehničkim znanjem i vještinom koje su naslijedili članovi pokorenih rasa iz prohujalih vremena. Palmin trupac pričvršćen za tlo najprije je služio kao Prorokova propovjedaonica (minbar)*0. 3. 2. 80 U Orientalische Studien. koja nosi jasna obilježja hindu stila. 6. Tako se postepeno razvio velik broj posebnih i jasno obilježenih škola arapske umjetnosti: 1. Becker pokazao je rđa je minbar prvobitno bila izdignuta stolica ili prijesto koji je upotrebljavao vladar i da ga ne treba povezivati sa bogoštovljem. I. kako pokazuje džamija u Medini. H. str. vol. Sa vrha ravnog krova Abisinac Bilal svojim gromkim glasom pozivao je vjernike na molitvu83. I. 63. F. koji su ovim prethodili. 7. na kojoj je on stajao dok je oslovljavao skup81. Kasnije je od ilovače i ćerpiča 82 Ibn-S'aid. koji je služio kao zimovnik za vojsku. isp.

272. 591. vol. DUHOVNI 245 (libn) podigao zgradu abu Musa al-Ash'ari. IV. Maqrizi. Kufu. 2443. bila vojni logor. 271. IV. 899—900. Str. god. Muhamedovi vjernici. str. str. ponovo je sagradio ovu džamiju sa stubovima.2. god. džamija je u početku bila otvoren trg sa zidovima od trske. 1893). 61. Yaqut. 'Amr ju je kasnije snabdio propovjedaonicom. jer oni nisu. Šuvuti. str. 350. str.84 Današnji se miuslimiani protive upotrebi ovoga termina zbog njegove uporednosti sa terminom hrišćanin. vol.pt. 'Amr sagradio prvu islamsku bogomolju u Africi. Yaqut. Nisu ostali nikakvi tragovi ove građevine u Basri. vol. str. str. Poslije njega ta je džamija stajala kao jedno od najvećih svetišta islama. 1. str. U ostalim pojedinostima džamija je bila u skladu sa tipom džamije kakvu je Muhamed slučajno planirao u Medini. koju je posjetio 1184. str. Baladh'uri. 125. kako sami tvrde. 247. Tabari. 642. vol. U Ma-dajinu. (Bulaq. 156. Ziyad. ibn-Battutah. 62. str. . str. II. Kažu. 1. str. koja je. Yaqut. Mu'awiyin zamjenik. 12. str. str. 2451. Treći važni logor islama bio je logor 'Amra ibn-al-'Asa u Fu-statu (stari Kairo). Vollers ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA Baladhuri. On je preuzet od crkve. jednostavan četverokut bez ikakve niše (mihrab). vol. i bez ikakva minareta (mi'dhanah).30. Maqdizi. vol. 213. 117. Sa'd ibnabi-Waqqas upotrijebio je za bogomolju presvo-đenu dvoranu Iwan perzijskog cara91. od koje isto tako nije ostao nikakav trag88. Malo se šta zna o Alijinoj džamiji u Kufi podignutoj oko 656. kasniji je dodatak opremljenosti džamije. str. međutim. U onim slučajevima gdje su se muslimani učvrstili u već postojećim gradovima. kojii se upotrebljava z. Maqrlz. I.i (Bulaq). 1. Mihrab. Hus'n. IV. . okupator. 323—4. God. III. str. Kao i u Basri. 11. koji je krov džamije pokrio travom85. vol. al-Intisdr li-Wasitat (Iqd al-Amsar. 149. str. (Uqbah je započeo sa džamijom i vladinom zgradom kao centrima i oko njih je grupisao ostale zgrade za stanovanje naroda90. 80. I. vol. ili 639. 638. Tik do džamije stajala je upraviteljeva rezidencija (dar alimdrah). bila je kao i ostale. vojskovođa Sa'd ibn-abiWaqqas. 2489. I. Njegovi nasljednici više puta su obnavljali džamiju. Ovdje je god. Ibn-al-Faqih. 211—12. str. I. ibn-Hawka'l. podigao je drugi vojni logor. 1. koju mu je sagradio i poklonio hrišćan-ski nubijski kralj89. vol.. 17. 'Umarov upravitelj.a Kristove vjernike. 642. Sljedeća važna džamija bila je džamija 'Uqbaha ibn-Nafi'a u Kejravanu (670—75). Uvođenje ove novine obično se pripisuje Al Walidu i njegovom upravitelju 'Umaru ibn-<Abd-alAzizu94. MaqdLz:i. a kasnije od ilovače i ćerpiča86. Bulddn. str. Istakhri. mada ima autora koji govore da je to učinio Mu(awiyah95. stare građevine su im poslužile za džamije. >ibn-Juhayr. izd. udubina ili niša u zidu džamije koja pokazuje pravac molitve. čuveni andaluzijski putnik ibn-Jubayr87. II. vidi Yaqut. Što se tiče njezinih ranijih prepravki. a posljednji put ju je obnovio Aghlabid Zivadat-Allah (817— 38). kao i džamija u Fustatu. U Damasku je Walid I prepravio u džamiju crkvu sv. vol. ibn-Duqimaq. str. da je crkva" u Himsu u isto vrijeme služila i kao džamija i kao crkva93. Džamija u Medini očigledno je bila vol. str. II. II. Ivana92.16—17. sa jednostavnom džamijom kao njegovim centrom. 262. 248. 346—7. U svom prvobitnom obliku 'Amrova džamija. Tabari. 109. koja bi označavala pravac molitve. Yaqut. ugledajući se u sasanidske obrasce.

Stadt. 182. Muslimanski toranj minaret u Iraku u Samari na Tigrisu. Drugi ga pripisuju Manvanu dibn-alHafeimu (Baladhuri. 2. naročito minaretima 'u sjevernoj Africi i Španiji. I. zadržao je najveći stepen svetosti. str. str. I. Muqaddamah. 138. Ivana. 32). ibn-Battutiah. Maqsuru su očigledno upotrebljavali kalifi u svrhu povlačenja i odmaranja ili u svrhu razmišljanja98. Poslije njega minareti su bili sve brojniji. Muslimanski minareti građeni su po ugledu na tradicionalne oblike tornjeva crkava svake pojedine zemlje u kojoj su podizani. 1. Kažu da je u Egipat uveo minaret Mu'awiyin upravitelj. str. 104 Morris Jastrow. str. str. 272. Njezino uvođenje pravdalo se različitim razlozima. pt. zbog koje se obično krivica svaljuje na Mu'awiyu96. a najglavniji je bio — zaštita kalifove ličnosti poislije haridžitskog atentata na kalifa97. 103 Wu9tenfeld. i kao prvi qiblah islama105 i kao tradicionalno mjesto u kome se Muhamed zaustavio na svom čuvenom noćnom putu u nebo.8—9. i neki autori misle da je čuveni Aleksandrijski svjetionik Faros izvršio izvjestan arhitektonski uticaj na njihovu gradnju. 379—80. 229. jest maqsurah.str. vol. prvobitna domovina minareta. vol. isp. 100 Ibn-al-FaqIh. str. Al-Walidov upravitelj (Umar uveo je ovu novinu na džamiji u Medini103.246 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prva koja je dobila mihrab. U Egiptu su minareti tokom mnogih stoljeća zidani samo od cigle.. XVII. str. str. koji su se neprestano mijenjali. čuvenom umajadskom graditelju al-Walidu možda treba pripisati mnoge minarete na džamijama Sirije i Hidžaza. U Iraku. Umajadi su uveli i minaret. vrlo rano dobio svetište. 1915). The Civilization o/ Babylonia and Assyria (Philladelphia. Profana inovacija u džamiji. 6. 3. koji je snabdio minaretom sva četiri ugla 'Amrove džamije u Fustatu101. Ovdje je minaret preuzeo oblik domaće sahat-kule ili njezinog nasljednika crkvenog tornja. 248. Jedan od najranijh izvora100 koji spominju minaret na Umajad-skoj džamiji u Damasku izričito tvrdi da je to bio crkveni toranj (natur) koji je pripadao katedrali sv. 224—6. 3465. Kao i mihrab. 1. mjesec i pet planetakoje su tada bile poznate104 Jeruzalem je zbog svoje povezanosti sa Biblijom. 116. DUHOVNI 247 la) sa sedam njegovih spratova. vol. Taban. Sirija je. str. 8—9. 98 Isp. 97 Dirnawari. 2 :136. Jr. II. Kao takav on je počeo poprimati razne oblike dekoracije kojim su ga vjernici obasipali i zbog toga se može smatrati mjerilom određivanja kvaliteta stilova u islamskoj dekorativnoj umjetnosti. str. II. Aghani.6. koje uživa osobitu svetost u očima svih ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . koji je bio četverouglast". II. ibn-Khalidun. koji potječe iz IX stoljeća. I. . Oni predstavljaju sunce. vol. 1. podsjeća na stari asirski ziggurat (stepeničasta ku98 Ya'qubi. Vidi str. vol. Sirijski četverouglasti minaret od kamena bio je najstariji islamski minaret i služio je kao prototip drugim. vol. 11. 16 =: Hitti. isp. vidi Koran. 11. vol. 75. 105 Ibn-S'ad. kao hrišćanski oltar. 348. str. Mihrab je vrlo brzo postao općenita pojava u svim džamijama i. ali ipak on nije bio jedini oblik minareta koji se razvio. koji je bio rezervisan za kalifa. 247. 108. 101 Maqr!zi. 20) Hi 'Uthmanu (Magrlzi. str. 376—7. vol. libn-Battutah. 99 Maqdisi. . ogradom odijeljen dio u unutrašnjosti džamije. Međutim. 102 Baladhuri.str. prema tome. 571. str. 203. str. sitr. I. u Basri džamiju je snabdio minaretom od kamena Mu'awiyin upravitelj Zivad102.

169—71. Kupola na stijeni KUPOLA NA STIJENI I KUPOLA VERIGA DUHOVNI 249 2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA Džamija Aqsa . 311. str. hriš-ćanske i muslimanske zajednice i koje tradicija smatra mjestom gdje je Abraham namjeravao žrtvovati svoga sina Izaka. koji ga je napisao negdje oko 903. 614. 159. str. a kasnije neznabožačko svetište i hrišćanska crkva. 334. jedan je od najstarijih islamskih postojećih natpisa110. vol. god.112. Mada je građevina pretrpjela izvjesne promjene i opravke. groba107 i takmičila se sa džamijom u Meki. Rezultat je bio arhitektonski spomenik izvanredne ljepote koji je ljepotom jedva prevazišao ijedan drugi spomenik ma gdje na svijetu. od kojih su neki vjerovatno bili bizantijskog porijekla. H. 108 Ya'qubi. Kada je god. Vidi Hasan Muhammad al-Hawari u al-Hilal. 113 Str. 110 U Arapskom muzeju u Kairu nailazi se u groblju starog Kaira nađeni nadgrobni spomenik koji nosi koifijski natpis datiran A. god. 107 Maqđisi. gdje je nekoć stajao Salamonov hram.muslimana106. na istom mjestu u Jeruzalemu Kupolu na stijeni. čiji je jedan dio kasnije falsifikovao kalif al-Ma'mun109. kao i kupola koja je trebalo da nadvisi lijepu crkvu Sv. koja je tada bila u rukama antikalifa 'Abdullaha ibn-al-Zubayra i da bi od nje odvratio bujice hodočasnika108. sir. naročito poslije strašnog zemljotresa 1016. Ovdje je izvršeno radikalno odstupanje od dotadašnjih obrazaca. str. 37. 209. sagradio je 691. Poslije njega opisao ju je oko 985. Kupola je napravljena prema kupoli 'katedrale u Busri. S. vol. Muhammadan Architecture in Egypt and Palestine (Oxford. Isp. 100—101. 1179—91. Najstariji njezin opis ostavio je ibn al-Faqih113. IX. 106 O Jeruzalemu too poprištu sudnjeg dana vidi Nuwayri. Briggs. Upotrijebljen je mozaik i primijenjeni su drugi dekorativni motivi. vol. str. 1924). al-Maqdisi114. 109 Vidi str. kojoj je nepravilno dat naziv »'Umarova džamija«. groba111. Kufijski natpis oko Kupole. 211. i slj. Džamija stoji na jednom od najsvetijih mjesta na zemlji. str. (Abd al-Malik je upotrebio materijal od hrišćanskih zgrada koje su tu stajale prije nego ih je razorio i oštetio Kozroes II god. II. M. 111 Maqdisi. vjerovatno je on podigao jednostavnu bogomolju od drveta ili od cigle na Moriji brežuljku. str. 112 Ifon-al-Athir. I. 628. XXXVIII (1930). mjestu svetom za jevrejske. 31/651—2. Kada je "Abd-al Malik osjetio potrebu za jednom centralnom bogomoljom koja bi bacila u zasjenak crkvu Sv. kalif 'Umar posjetio grad. 159. god. On je uposlio domaće majstore. ipak je u glavnim crtama sačuvala svoj prvobitni oblik i zbog toga je najraniji muslimanski sačuvani spomenik. vol. 2'a muslimane je Kupola na stijeni više nego mjesto koje pobuđuje arhitektonski interes i predstavlja umjetničku vrijednost — to je živi simbol njihove vjere. 114 Str. paganske.

koji je kako smo obaviješteni. UMAJADSKA DŽAMIJA U DAMASKU DUHOVNI 251 molitvu (mihrab). Teško se da sa sigurnošću tvrditi koliko je hrišćanske građevine sačuvano u al-Walidovoj džamiji. kao i grčke mehaničare. god. str. 119 Maqdisi. 57. naziv Aqsa se upotrebljava za džamiju koju je sagradio <Abd--al-Malik nedaleko od Kupole. derviški manastiri (sing. Ta'b-ari. koje su podigli mnogi kalifi. I. Nedavno otkriveni papirusi pokazuju da su materijal i stručni radnici bili dobavljani iz Egipta120. 374. upotrebljava se u arapskoj literaturi u općem smislu i uključuje cio niz svetih zgrada u koji ulaze sama Kupola. Dekoracije s vinjetama poslužile su kao model za vinjete velike kejravanske džamije. Na njima je bilo predstavljeno drveće i gradovi. str. zapo-sjeo je mjesto na kome se nalazila bazilika u Damasku posvećena sv.našnjjm glavnim džamijama Alepa. 157. 1930). U ovoj džamiji nalazimo prvu pojavu polukružne niše za 115 Str. Naziv alMasjid al--Aqsa. 274. 1928122. 158. Ovdje se može dobro vidjeti svod u obliku konjske potpkovice. Tri lađe i poprečna lađa. U strogom smislu riječi. Creswell. Taj prostor obuhvata površinu od nekih 34 jutra. II. Džamija Umajada God' . a bili su takođe ispisani lijepi natpisi. Yaqut. str. Ona je stajala na tom mjestu sve dok je nije srušio Kozroes. vol. Zidovi su bili raskošno ukrašeni mramorom i mozaicima. sjevernoj Africi i Španiji. vol. van Berchem. uposlio perzijske i indijske majstore. 326. Marije.. 117 Među đa. drugi put od Tamerlana ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 168—9. Bell. To je najstariji sačuvani čisto islamski minaret. vol. 119—20. str. 1932). Ponovo je Aqsu poslije zemljotresa podigao oko 771. međutim sjeverni minaret. One iste slike koje je kasnije premazao neki pobožni kalif ponovo su otkrivene god. Kasnije su je preinačili krstaši. ibn-Rustah.Kupola na stijeni je svetište kome kao bogomolja služi džamija Aqsa. koju su u devetom stoljeću preinačili Aglabidi. I. str. 202. Mada je ova Umajadska džamija bila tri puta spaljena. koji služi kao svjetionik. Za njezinu izgradnju koristile su se ruševine crkve sv. taklyah ili zawiyah) i javne česme (sing. ibn-'Asakir. koji je posjetio džamiju u drugoj polovini desetog stoljeća.'Abd al-Malikov sin Al. god. Geograf al-Maqdisi121. 122 E. iznad koje se diže velika kupola sa svojim mozaicima.ruta ima nekih koje su u prošlosti bile crkve. govori o njezinim zlatnim mozaicima i dragom kamenju. isp. str. II. Kao i za Kupolu na stijeni. Dva južna minareta nalaze se na mjestu starih crkvenih tornjeva koji su pripadali bazilici118. ibnJubayr. str. 100. C. koju je bio podigao Justinijan. kao što smo čuli ranije. A. 116 Str. de Lorey i M. vol. i za nju najraniji opisi potječu iz pera ibn-al-Faqiha115 i al-Maq-disija116. Zatim ju je ponovo za potrebe islama prepravio Salah al-Din (Saladin) god.795' . grobovi. prvi put 1069. Ivanu i tu sagradio ogromnu džamiju koja se kasnije nazvala džamija Umajada117. K. Abasid al-Mansur. takođe su djelo kalifa. 1194. sabil). II (1911). str. sigurno je sagradio al-Walid i on je postao model za slične građevine u Siriji. 261. 121 Str. Les mosalques de la mosquee Omayyades d Damas (Pariš. vidi tafcođe Istakhri.. 118 Isip. u Der Islam. pt. Himsa i Bej. koje mu je poslao bizantijski car119. počevši od 'Abd--al-Malika do otomanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. 120 H. 1187. I (Oxford. 593. str. Walld. Early Muslim Archi Do ture.

ili sagradio ili prepravio palatu zvanu Mu-waqqar128. 106. 207. vol. 198. gdje je palata stajala. str. Palate: Na Qusayr 'Amrah svim drugim arhitektonskim područjima. Bell. godine. V. a isto tako pokrivenog prilaza. str. al-Qubbah al-Khadra'126. ipak je u mašti muslimana uvijek zadržala mjesto četvrtog svjetskog čuda123. Njegov sin al-Walid II. U samom glavnom gradu nije ostalo ništa od sjaja palate Khadra'125. str. Većina kalifa. propovjedaonice i vanjskih česama za pranje. bio je južni istočne jordanske oblasti i obuhvatao je stari Moab. Takođe ne postoje nikakvi tragovi al-Hajjajove rezidencije istog naziva. str. 322. god. str. čijih se nekoliko ostataka još vidi. I. Baladhuri. str.5 Ihn-al-Faqih. niša. Političke potrebe zadovoljene su veličanstvenošću plana. 128 predio Yaqut. 1914). str. Među njima su najglav-nije pustinjske palate koje su podigli velikaši kalifske porodice. ali nije sigurno da li oni pripadaju arhitekturi posljednjih Umajada ili prvih Abasida127. Nedavne velike pobune protiv evropskih vlasti u Siriji i Egiptu zapo-su u džamij s/kim -skupovima ipetkom. Na jugojazadnom kraju Pustinje ima još više ostataka. U periodu između izgradnje prve primitivne bogomolje u Medini i dvije raskošne džamije u Jeruzalemu i Damasku evolucija muslimanske zborne džamije (jama ah) bila je potpuno završena. Međutim. Jedva da je ijedan od njih živio u Damasku. Gertrude L. 591 124 činjale 12. Vidi str. ona služi kao dvorana za opće skupljanje i kao politički i odgojni forum124. str. kao i gasanidski upravitelji prije njih imali su dvorce na selu izuzev Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. po rubovima Sirijske pustinje na mnogo mjesta nalaze se ostaci palata koje su ranije bile ili rimske tvrđave na granici (limes) koje su popravljali i preinačavali umajadski arhitekti ili druge koje su podigli ovi isti arhitekti prema bizantijskim i perzijskim obrascima. Zborna džamija je.-— '• '*&*? ''"f:' 3 /w Jm* ?'*&% y"A* i:r*^ QUSAYR 'AMRAH SA JUGOISTOKA 254 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . koja se nalazila tik uz džamiju. 211). Fizičke potrebe zajednice sada su znatno zadovoljene izgradnjom pokrivenog prostora. Mas'udi. IV. str. Ruševine jedne palate koju danas nazivaju al-Ukhaydir nalaze se blizu Ayn al-Tamra. Palače and Mosque at Ukhaidir (Oxford. 290. u Vasitu. Ibn-al-Athir. 360. treba primijetiti. Tanblh. uvijek bila nešto više od obične zgrade za molitve. Yaqut. 'Abd al-Malikov sin. Ya<qubi. 224. Umajadi su ostavili samo nekoliko spomenika. takođe su zadovoljene i ritualne potrebe podizanjem minareta. sjajem i ukrasima koji upozoravaju svijet da i sljedbenici nove vjere ni u čem ne zaostaju za onim koji se mole u veličanstvenim hrišćanskim katedralama. kraljevske rezidencije. Ovdje je Ya-zld. 167. Nju smatraju četvrtim svetištem islama (vidi str. FASADA AL-MUSHATT %^fell. i posljednji put 1893. 687. II.1400. Al-Balqa'. ibn-'Asakir. izuzev religijskog. vol. vol. na istočnoj strani Sirijske pustinje. vol.

61. vol. Brunnow i S. uključujući samog kalifa Wallda i Roderika. I Textband (Wiemna. 5. Filozofiju. jer u arapskoj književnosti o njemu ne nalazimo ni traga. Domas/zew. koje ukazuju na izradu hrišćanskih slikara. 132 Isp.pt. vol. vol. 205—373. I (Wiemna. ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA . 95. Ime je vjerovatno novijeg datuma. »Mschatta«. ima direktnu potvrdu u jednom hadisu. mada ih nalazimo u nekoliko slučajeva na palatama i u knjigama. E. dva rimska garnizonska mjesta u Trans-jordaniji. 135. držao je susjedni Kastal129 i Azrak130. ali se razvijala pod okriljem islama i naročito je prilagođena zahtjevima muslimanske vjere. Yaqut. Istom ovome kalifu al-Walidu II pripisuje se gradnja druge jedne palate u ovoj oblasti koju danas nazivaju al-Mushatta (al-Mashta)131. vol. II. 1743. str. i u većini slučajeva ona je produkt umjetničkog genija pokorenih naroda. 105—70. Muslimanska umjetnost bila je u svom postanku eklektička u motivima i načinu izvođenja. DUHOVNI 255 Najranije ilustracije muslimanske slikarske umjetnosti su freske Qusayr 'Amre. koji je posljedica beskompromisnog monoteizma Korana i njegove zabrane idolopoklonstva. 130 Taban. Skoro svi dekorativni motivi u islamskoj umjetnosti crpljeni su iz biljnog carstva ili iz geometrijskih figura. str. sami Arabljani nisu imali razvijenog osjećaja ni za plastiku ni za slikarstvo.ski. god. najpoznatija palata ove grupe je Qusayr (mali zamak) 'Amrah. d slj. Na slikama je očigledan sasanidski uticaj. u kome se govori da je Prorok izjavio da slikare na dan suda treba najstrože kazniti134. god. To je prva građevina u ovoj oblasti koja je arheolozima pala u oči. Al Walld I. i svakog onoga ko se usudio da se ovim poslom zanima smatrali su bogohulnikom. Međutim. VII. str. koja leži istočno od Jordana u pravoj liniji od sjevernog kraja Mrtvog mora. otkrio je za nauku Alojz Musil133 1898. str. a iznad treće »Chos-roes« (na grčkom).. o čemu će biti govora i sljedećem odsjeku. Jahrbuch der koniglich-preussischen Kunstsammlungen. Uspjehe kasnijih vjekova postignute na ovom polju najbolje posve-dočuje naziv »arabeska«. IV. Slikarstvo Većina islamskih teologa zastupala je mišljenje da je predstavljanje ljudi i životinja posebno pravo božje. Naziv musawwirun (portretisti) može se primijeniti također i na vajare. na što jasno ukazuju i ostaci njihove umjetnosti na Poluotoku i književni opisi njihovih bogomolja. 134 Bukhari. Druge simboličke slike predstavljaju Pobjedu. Musil. Zbog toga se nigdje u džamijama ne nalaze slike ljudskih bića. 1902). Ovaj zamak. Ipak. Die Provincia Arabia. zimovnik. tvrđava. Strzygowski. II (S'trasibuirg. Građevina je ostala nedovršena zbog srnrti kalifa graditelja. 1097). castellum. Izvanredno uspjelo zidno slikarstvo čini ovu građevinu naročito značajnom. str. i 715. Iznad druge dvije slike nalaze se natpi'si »Qaysar« (Cezar) i »Najashi« (Negus). str. koji se daje ovom stilu dekoracije u većini evropskih jezika. 1905). 135 Recitacija himne ikoja počinje sa »Labbcu/fca« (evo ime ovdje). vol. Na zidovima ovog trans jordanskog ljetnikovca i kupališta Uma jada nalaze se slike šest kraljeva. XXV (1904). Bukhari. II.koji je bio odan lovu i manje bezazlenim zabavama. Kusejr 'Amra. 131 Bed'uinski (izgovor Mshaitta. Schulz i J. str. Ovaj neprijateljski stav prema figuralnoj umjetnosti. posljednjeg vizigotskog kralja Španije. v. 129 Od la't. koji je možda sagradio između 712. R. 133 J?wsejr 'Amra und andere Schlosser ostlich von Moab. Veličanstveno izrezbarena fasada ovog prekrasnog dvorca danas se nalazi u Muzeju cara Fridriha u Berlinu132. vol. Musil je smatrao graditeljem ial-Waiida II. B. .

Većina predislamskih pjesnika je. 138 Mas'udl. lišće koje raste iz vaza. »Almodad«. -u I Dn. koja također sadrži pjesme (pjesmarica). Druga jedna tradicija tvrdi da je ibn-Surayj (f ča 726) 136 Vol. Oni su takođe poznavali kožnatu lutnju (raiz-har)uo. U jednoj sceni iz lova naslikan je lav kako napada divljeg magarca. Mas<udi. vol. Ornamentiku sačinjavaju draperija. To se lijepo ritmički podudaralo sa koračanjem deve i održavalo je u pokretu. str. 256 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO uveo perzijsku lutnju.započela je onda kada je jedan od osnivača rase Mudar ibn-Ma'add137 pao sa deve i. Neke elegije u kojima čuvenog junaka Sakhra oplakuje njegova sestra al-Khansa'. nego kao zastupnika i zagovaratelja paganstva. imali svoje vlastite tipove pjesama i muzičkih instrumenata138. očigledno su sastavljene u svrhu pjevanja146. lovor i pustinjske ptice. ratničke. bez sumnje. po njihovom mišljenju. uglavnom je zadržano u recitacijama (tajwld) Korana. sačuvala nam je imena nekih od n]ih. Farmera144. zajedno sa nazivom. savremenica Prorokova i proslavljena kao najveća pjesnikinja Arapa. Lah-midi Hire imali su perzijsku drvenu lutnju ("ud. očigledno. 93—4. 175. vol. str. 'Hudd' — prema legendi u al-Mas<udija136 -. Kasnije je na sličan način bio preuzet. Tragovi primitivnih vjerskih himni još se čuvaju u vrsti tal-biyah135 hodočasničkih ceremonija. VIII. odatle eng. »lute«). VIII. Natpisa su većinom arapski sa nekoliko imena na grčkom. 237. -92. VIII. str. ili pjevanje pjesama. palme sa grozdovima plodova. vol. Glavni instrumenti predislamskih stanovnika Hidžaza bili su četverouglasti tamburin (duff). slomivši ruku. vol. Ovaj je poklik stvorio metar r a jaz. Gasanidski velikaši držali su horove grčkih pjevačica. karavanska pjesma hudd' bila je njihova omiljena pjesma i. II. i zbirka Aghani145. Muzika U predislamsko doba Arabljani su imali razne tipove pjesama: karavanske. str. o moja ruko!). Nigdje drugdje u muslimanskom svijetu zidno slikarstvo nije sačuvano u tako odličnom stamju. Južni Arabljani su. prvi oblik pjevanja. 31 :5—6. Međutim. Veći broj aktova prikazuje plesače. III. str. 140 <Iqd. Muhamedovo žigosanje pjesnika147 nije bilo upravljeno protiv njih kao pjesnika. o kojima se vrlo malo zna. 141 Za njega se misli da je to onaj ikoji se spominje u sur. uz tekstove svojih pjesama odmah stvarala i melodije za njih. koji se upotrebljavao u karavanskim pjesmama. počeo svojim lijepim glasom vikati »Ya-yadah! Ya-yadah!« (o moja ruko. nije sigurno da li je ta tradicija sačinjavala i dio baštine Sjevernih Arabljana. VIII. koju su stanovnici Hidžaza preuzeli od njih. mizmar)™9.Istooriju i Poeziju. Nekako u Prorokove vrijeme počeli su se ispoljavati strani uticaj i. 93. 142 Mas'udi. kako su to pokazali istraživački radovi Henriha G. muzičare i zabavljače. Očigledno. 137 Isp. drveni duvački instrument koji se u perzijskom jeziku zove ndy (vertikalna svirala). i prema tome muslimana Arabljana. Inshad. vol. 684. vinova lo-za. vjerske i ljubavne. 139 Aghdni. istr. međutim. Prorok je mogao gledati s negodovanjem na muziku i zbog toga što je ona bila povezana sa paganskim . Za njega govore da ju je prvi put vidio u rukama perzijskih radnika koje je u Arabiju god. liječnik i pjesnik — pjevač čije su se paganske recitacije takmičile sa Muhamedovim otkrivenjima osvajanju naklonosti puka142. gassabah) i svirala od trske ili oboe (zamr. On je najjednostavniji poetski metar. većina profesionalnih pjevača iz perioda jahiliyah bile su žene. Jedna tradicija govori da je ovaj instrumenat iz Hire141 uvezao u Meku alNadr ibn-al-Harith ibn-Kaladah. doveo 'Abdul-lah ibn-al-Zubayr radi prepravljanja Kabe143. l : 20. 93. frula (qassabah.

od kojih su mnogi bili njeni učenici. on je jedan od onih ljudi koji je i sistematizovao arabljansku muzičku teoriju i praksu klasičnih vremena. Farmer. i slj. vol. Među svoje učitelje on je ubrajao mekanskog crnca. 1927). 178. str. str. 146 Aghani. f ča 714). onaj visoko razvijen vid muzike u kojemu se uz melodiju pjesme primjenjuje ritam (iqa<). 150 Aghani. A. str. 48. J. vol. Prije nego se nastanio u glavnom gradu. Ibn--Suravj bio je oslobođeni rob. Wenstock. važila je za kraljicu muzičke umjetnosti137. ljudi koji su bojili ruke i podržavali ženske manire. val. 149 Nawaji.ča 720). XIII. dok nekolicina gleda na nju kao na umjetnost koja s religioznog gledišta ne zaslužuje pohvalu (makruh). vol. VIII. medinski mulat. str. bili su strani oslobođeni robovi. Uživao je zaštitu čuvene ljepotice Sukayne. Drugi njegov učenik bio je al-Gharid153. I. Druga dva bili su ibn-Muhriz (f ča 715). čim je iščezao prvi strah koji je ulio islam. 140. 119. vol. Arabian Music. na čijem je čelu stajao Tuways. 145 Vol. Jedan hadis govori kako je on izjavio da je muzički instrumenat đavolov mujezin koji poziva ljude da se njemu mole148. i slj. a veselje je njihovo čedo«149. čiji je popularni naziv »arapski cimbalist (sannaj)«155. II. berberski melez. neki je osuđuju u svim njezinim vidovima. Očigledno. str. vol. 98. IV. Takav čovjek bio je Tuways (mali paun. Međutim. tendencije socijalnih promjena u Hidžazu okrenule su se prema estetskoj strani. muzika duša. Nihdyah. prvog kalifa koji je pokazao naklonost prema bogatstvu i raskoši. 136. Umjetničko i otmjeno pjevanje. str. X. perzijskog porijekla. Pretpostavlja se da je Tuways uveo ritam u arapsku muziku i da je prvi pjevao na tom jeziku uz pratnju instrumenta tamburina150. Vidi Nirwayiiu. za njega kažu da je upotrebljavao palicu prilikom dirigovanja muzičkih izvedbi. 144 U Journal Royal Asiatic Society (1929). sud narodnih masa bolje je izražen u izreci: »Vino je tijelo. Uskoro. 170. 1929). Većina muslimanskih pravnih stručnjaka i teologa nepovoljno se izražava o muzici. mada stvarno nije grešna (haram). tj. uhvatio je u Hidžazu dubok korijen. Među pjevačicama prve generacije (qiydn) Jamilah (-f. 173. str. 132—5. str. medinska slobodnjakinja. koji je bio smatran za oca islamske pjesme. Za Sa'ida se govori da je bio prvi mekanski muzičar i možda najveći za vrijeme vladavine Umajada. 632—710) iz Medine. Tada je tek upoznata harmonija između glasa i instrumenta. str. 24—5. da je putovao u Sinju i Perziju i da je prvi na arapski preveo bizantijske i perzijske pjesme152. Profesionalni muški muzičari pojavljuju se prvi put pod nadimkom mukhannathun. 489. 148 Vidi Nuwayini. A HanđbooJc of Ealrly Muhammadan Tradition lLeyden. Osim što tradicija njemu pripisuje uvođenje perzijske lutnje. tj.. koga je kao Su-kayninog roba podučavao ibn-Suray154 i koji je odmah poslije svog drugog učitelja dostigao zavidan stepen jednog od četiri velika islamska pjevača.. Yazida II i al Walida II156. Među svoje učenike ona je ubrajala Hababu i Sal2IVOT ZA VRIJEME UMAJADA . i Ma'-bad (f 643). koji je bio osobit ljubimac na dvorovima al. A History of Arabian Music to the XIIIth Century (London. naročito za vrijeme 'Uthmana. Njezin stan je bio atraktivni centar vodećih muzičara i pjevača Meke i Medine. DUHOVNI 257 Prva generacija muslimanskih pjevača. str. koga ubrajaju među četiri velika islamska pjevača151. str. 26 : 224—6.obredima. i slj. Tuways je ostavio podmla-dak učenika. 171. 3. ženskonje. Ma'bad je kao pjevač putovao po cijeloj Arabiji. 7. među kojima je bio glavni ibn-Surayj (ča 634—726). str. 147 Sur. IV. ono što arapski pisci nazivaju al-ghind' al-mutqan ili al-raqiq. 143 Aghani. Husaynove kćerke.Walida I. str. 173. sin nekog Turčina. Među čestim posjetiocima njenih koncerata mogao se vidjeti i pjesnik ljubavnih pjesama 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. klijenta Salda ibn-Misjaha (ili Musi-jaha.

Lutnja od drveta. neka vrsta psaltera. obučen u najljepše odijelo i udvarajući se ženama putnicama. ljubimice Yazlda II.. 158 Ibid. predstavnik pjesničkog duha ovoga doba. Obo-žavaoci pjesme mogli su citirati isto tako značajne Prorokove riječi162 i sasvim dobro dokazivati da poezija. Sveto hodočašće. oni su ga usmenim putem pre151 Aghani. gdje su bili primljeni s velikim počastima. I. Yazid II. za vrijeme umajadske vladavine postale rasadišta pjesme i muzičke škole visokog ranga161. vol. VII. str. Muze su bile toliko sklone javnom mišljenju da takvi napadi nisu imali nikakva efekta. tako da je i čuveni umjetnik u toj nesreći našao smrt159. 'Abd-al-Malik je uzeo pod svoje okrilje ibn-Misjaha iz hidža-ske škole. i slj. str. str. muzika i pjevanje ne idu za tim da kvare ljude. str. str. koja je preko Hire uvedena iz Perzije. 124. Zbirka Aghani nam je ostavila opis jednog paradnog hodočašća u kojem je 'Umar ibn-abi-Rabi'ah. 19. koji je pjevanjem 'Umarovih stihova odvraćao pažnju hadžija od vršenja njihovih ritualnih propisa160. 84.. koji su naročito voljele žene. Upoznavši notni sistem. 99—100. Uzalud su se konzervativci i ulema tome protivili. koji su svi bili obučeni u svečana odijela i jahali bogato opremljene konje158. III. Oni su uveli običaj da prilikom ovakvih specijalnih događaja presretaju karavane i da na putu priređuju priredbe. vol. Kruna Jamiline blistave karijere bilo je njezino impozantno hodočašće u Meku na čelu veličanstvene povorke pjevača i pjevačica.. vol.. Tako su Meka. nasljednik strogog i puritanskog 'Umara. a još više Medina. pružalo je muzičarima i pjevačima Hi-džaza priliku da pokažu svoje umijeće. 153 Njegovo prvo ime bilo je Abd-al-Malik. veliki ljubitelj veselog života i . imao glavnu ulogu. vol. 151. zaštitnik umjetnosti. Drugi omiljen žičani instrumenat bila je mi* za fah. štaviše da one unapređuju uglađenost društvenog života i da oplemenjuju odnose između dva spola163. Prilikom posjete Hidžazu hrišćanina Hunavna al-Hirija. lično kompozitor. Povremeni koncerti i veličanstvene muzičke priredbe održavane u domovima aristokrati je privlačili su gomile diletanata. Kao takve. U njegovom društvu nalazio se ibnSurayj. Gharld znači »dobar pjevač«. sa svim glasovitim ličnostima koje su dolazile iz različitih krajeva muslimanskog svijeta. 154 Aghani. one su snabdijevale dvor u Damasku sve većim brojem talenata. str. povezujući muziku i pjevanje sa pijenjem vina i kockanjem. 135. Udarne instrumente predstavljao je četverouglasti tam-burin. do ovog vremena je djelomično zamijenila domaću lutnju od kože. uveo je pjevanje i muzičke instrumente na dvoru u Damasku164. Walld II. 17 — Istorija arapa UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO nosili s jedne generacije na drugu. zbog čega se potpuno izgubio. pjesnika i muzičara. VII. 152 Ibid. On je uveo u praksu održavanje veličanstvenih svečanosti u kalifskoj palati kojima je glavna crta bila vino i pjesma. umjetničkim izvedbama svoje Hababe i Sallame165 ponovo je poeziji i muzici vratio njihov položaj koji su zauzimale u društvenom životu. str. Među duvačkim instrumentima nalazila se frula (qasabah) i svirala od trske (mizmar) i rog (buq). starješine iračkih pjevača. 158 Ibid. kao zabranjenim zabavama (malahi) i uzalud su citirali Prorokove hadise koji takve zabave ubrajaju među najmoćnija sredstva kojima đavo zavodi ljude. obožavalaca i prijatelja. I. 157 Ibid. Aghani je krcata stihovima kojima je bila pridodata melodija još za vrijeme Uma jada. Bujica se više nije mogla zaustaviti. I. vol. a ipak ni jedna jedina nota nije do nas došla sačuvana. Drugi uma-jadski kalif Yazid I. Njegov sin al-Walid. skupilo se toliko mnoštvo slušalaca u Su-kavninoj rezidenciji da ga čuju da se trijem u kojem su stajali srušio. i slj. vol. doboš (tabl) i cimbali ili kasta-njeti (sunuj). 155 Ibid.lamu. što je kasnije postalo nerazdvojno od carskih veselica. pozvao je ibn-Suravja i Ma'bada u glavni grad. Hisham je postao zaštitnik Hunavna iz Hire.. 98.

II. vol. Nawaji. god. Vidi str. i slj. str. str. str. Čak i prije Hishama II zavladala je moda da kalif. 403. 2 Ya'quhi. Njegova dva nasljednika tako-đe su bili sinovi majki koje su bile oslobođene robinje2. 160 Ibid. str. II. vol. AL-WALlD II (744—50) (744) (744) (743—4) Rodoslovno stablo genealoških odnosa marvanidsMh kalifa umajadske dinastije Arapski stručnjaci visoko cijene Hishama i. vol. s pravom ga uvrštavaju odmah iza Mu'awiye i 'Abd-al-Malika i smatraju ga trećim i posljednjim državnikom banu-Umayyah.. vol. Mas'udi. 404. sada je bio potpuno razvijen.. Eunuški sistem. i slj. IBRAHIM 11. vol. 156—7. str. srdačno je dočekao na svom dvoru veliki zbor muzičara — pjevača. 162 Gtoazzali. 4. Ya'qubi. Takve ljage 1 Tabari. str. II. II. str. 225—6. iako nisu bili raskalašeni i izrodi. kao što je primjerom pokazao Yazid II. 163 <Iqđ. star. 262 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ŽIVOT ZA VRIJEME UMAJADA na vladaj ućoj klasi bile su više nego simptomatične za opću moralnu iskvarenost. vol. kojim se završava dinastija. VT. 127. Za vrijeme vladavine posljednjih Uma jada toliko je bilo rasprostranjeno njegovanje muzičke umjetnosti da je ono dalo njihovim neprijateljima. vol. naročito vino. MARWAN I (683—5) 5. str. _237. 1334). str. str. Zbog sve većeg priliva bogatstva i držanja ogromnog broja robova. II. izuzev Marwana II. 17* STRANE S AQSA DŽAMIJOM U POZADI ^BRANJENI PROSTOR SA SJEVEROZAPAD. 31—2. snažne argumente u propagandi da potkopaju kuću •» bezbožnih uzurpatora «. Mas'ud'i. V. DUHOVNI 259 kojima je bio i čuveni Ma'bad166. 181 <Iqđ. Yazld III (744. I. POGLAVLJE XXII SLABLJENJE I PROPAST UMAJADSKE DINASTIJE 4. str. 102. XVI. kako smo ranije čuli. vol. Četiri njegova nasljednika. str. VI. 1874. medu 159 Aghani. 165 Mas'Uidi. MARWAN II 12. žene i pjesma. 70. YAZID III 13.) bio je prvi islamski kalif koga je rodila majka robinja1. vol. str. 238. 168 Ibid. vol. Njegova se vladavina poklapala sa cvjetanjem muzike u dva posestrimska grada Hidžaza. V. 177—9. 401. vol. Ni sama vladaj uća dinastija nije se više mogla ponositi čistotom arabljanske krvi. 446. koji je omogućavao haremsku instituciju. . Ihya' Ulum al-Dln (Cako. vol. 'ABD-AL-MALIK (685—705) ~1 14. ljudi su se počeli odavati raskošnom životu. III. vol. III.sam svirač na lutnji i kompozitor pjesama. pokazali su se nesposobnim. Karakteristični poroci civilizacije. . 306. provodi vrijeme u lovu i uz čašu vina i da se više zanima muzikom i poezijom nego Koranom i državnim poslovima. isp. aba-sidskoj stranci. 164 Aghani.

kao i Qutaybe. osvajača Indije. U drugom dijelu umajadske vladavine izgledalo je da je kalif prije stranački vođa neke grupe nego vladar ujedinjenog carstva. One su izazvale stvaranje dviju političkih stranaka. Wustenleld. što je neki Ma'addit ukrao lubenicu iz jemenske bašte. podigao je sirijski pri-jesto zahvaljujući jemenskim mišicama. SLABLJENJE 263 Jemenitima. na obalama rijeke Inda. počeo se sve više i više afirmisati. pod-jarmljivača centralne Azije. prema tome. Ishtiqaq. Arapi Ku-rasana. koje su sada stupile u otvorene međusobne borbe i pokazale se kao moćan faktor u zaustavljanju napredovanja muslimanskog I PROPAST UMAJADSKE DRŽAVE . Pod al-Walidom I moć plemena Qays dostigla je svoj vrhunac uz pomoć al-Hajjaja i njegova stričevića Muhammada. da se u dalekoj Murciji. koji se pojavljuju i pod drugim imenima. Yazid II. Tokom vremena pleme Qays je postalo glavna jezgra jedne političke stranke. osjećale su se pradjedovske razmirice. Usmjeravanje muslimanskog svijeta zbog ovog arapskog dualizma između plemena Qays i Jemenita. Najvažniji položaj u banu-Mudar držala je porodica Qays. uglavnom su bili kolonisti iz Basre i prema tome bili su većinom Sjeverni Arabljani. Qavs motiv Stara tipična slabost arabljanskog društvenog Jemena života sa jako naglašenom individualističkom crtom. koji su vukli porijeklo od Qahtana. kao i granicama Sahare. One veze pomoću kojih je islam uspio da privremeno zaustavi centrifugalne snage. Al-Walidov brat Sulayman bio je sklon * O 'arapskim ipdemenima vidi ibn-Durajnd. pod uticajem svoje majke Mudarit-kinje. gdje su duž rijeke Tigrisa osnovala Diyar Rabi'ah (koloniju plemena Rabi'ah) i Divar Mudar (koloniju Mudar plemena) duž rijeke Eufrata. Genealogische Tobellen der arabischen Stamme (Gottingen. koji se u knjizi Postanja naziva Joktan (10:25 i slj). sklopio je brak sa Kalbitkinjom. u glavnom gradu kao i u provincijama. Yazid III oslanjao se na jemensko oružje kada je otimao prijesto iz ruku svoga predšasnika al-Wal!da II. Pleme Qays je ljubomorno odbilo da prizna njegova nasljednika Mu(awiyu II i izjasnilo se za pseu-dokalifa ibn al-Zubayra. U Kurasanu je jemenska partija bila poznata pod nazivom Azdita. latentne u društvenom životu. a Jemeniti druge. kako smo obaviješteni4. Druga plemena koja su se nastanila u Siriji porijeklom su bila iz Južne Arabije i. u Španiji. Svugdje. opet. sjeveroistočne perzijske provincije. Počevši s 'Uthmanom. čija je majka Maysun pripadala Kalbitima jemenske stranke. Sjeverna arabljanska plemena iselila su se prije islama u Irak. 1853). koji je bio organizovan na širim razmjerama. međutim. Mu(awiyah. 1852). Pričaju. nekoliko godina prolijevala krv zato što je jedan Mudarit otkinuo list vinove loze iz dvorišta nekog Jemenita3.zaslijepili su sinove pustinje i počeli su da iscrpljuju vitalnu snagu mladog arapskog društva. U sirijskoj jemenskoj stranci najvažniju ulogu igralo je pleme Kalb. U drugim oblastima pleme Qays se nazivalo Nizariti ili Ma'additi3. počele su tada slabiti. štitio je pleme Qays. Ono je ubrzalo pad dinastije i njegove loše posljedice će se ispoljiti u kasnijim godinama i u nadaleko odvojenim mjestima. koju je pleme Qays igralo u oblasti Eufrata. nazivali su se Jemeniti. nikad se nisu potpuno stopili sa Južnim Arabljanima. Njegov sin i nasljednik Yazld. koji su dokazivali da potječu od Ishmaela i nazivali se Adnani. koji je do sada bio suzbijan i sprečavan. obično su se sjevernoarabljanska plemena grupisala protiv južnoarabljanskih. Svjesni neke duboke ukorijenjene rasne razlike. plemenski duh i razmirice (asablydh) ponovo su se počeli javljati. Sjeverni Arabljani. bilo je svršen čin. dinastički duh. tu je istu ulogu igralo pleme Tamim. na obalama Sicilije. F. Oblast Damaska bila je jednom poprište krvavih dvogodišnjih borbi samo zato. i Register zu den genealogischen Tabellen der arabischen Stdmmen (Gottingen. Odlučna pobjeda Kalbita nad plemenom Qays kod Mardž Rahita (684) osigurala je prijesto Marwanu. a to isto činio je al-Walid II. osnivač umajadske dinastije. Bez obzira pod kakvim su imenom istupala ova plemena. prema imenu vodeće porodice. ocu marvanidskog ogranka umajadske dinastije.

str. Kada je došao na vlast. uzalud nastojao da liši svoga brata Sulavmana njegovih prava u korist svog 4 Abu-al-Fida'. 5 Ibn-'Idharii. ali u stvari strateški blizu karavanskog puta i . vol. sada je poprimila religijske boje. jer su nam poznate ogorčene borbe koje su se vodile između dvije stranke u prvoj . Od 14 umajadskih kalifa samo su četvorica — Mu'awijah I. opet. Njihova iskrena odanost Pro-rokovim potomcima učinila ih je žarištem narodnih simpatija. koje je ležalo na jugu Mrtvog mora. Marwan I. Pitanje nasljedstva 264 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO vlastitog sina. poslije koga je trebalo da dođe njegov drugi sin 'Abd-al-'AzIz6. Ono je naoči izgledalo bezazleno i daleko od ostalog svijeta. Yazld I. 6 Ya'qubi. II. U Iraku. bližim Prorokovim rođacima nego što su bili članovi banu-Umayyah8. Al-Walid je. Svi ovi manevri. vol. koja se u početku zasnivala na nezadovoljstvu zbog oduzimanja nacionalne nezavisnosti toj zemlji. II. U Libanu i Palestini posljedice tih razmirica osjećale su se doskora. 7 Ibid. međutim Abasidi su sebe uvrštavali u članove hašimitskog ogranka plemena Quraysh i.oružja u Francuskoj i u slabljenju Andaluzijskog Kalifata. str. potomci Prorokovog strica al-Abbasa ibn-'Abd-al-Muttaliba ibn-Hashima. 334—5. 14. sada su postali aktivniji nego ikada ranije. oni su pametno isticali prava porodice Hashima na prijesto. Mu'awijah je započeo pametnu i dalekosežnu politiku imenovavši svoga sina za nasljednika. Pokušao je da nasljedstvo1 sa svoga brata 'Abd-al-Aziza prenese na svog sina al-Walida. str. a u međuvremenu je odredio svog drugog sina Su-lavmana drugim kandidatom na prijesto7. ekonomskih ili društvenih razloga bili nezadovoljni upravom banu-Umayyah.polovini osamnaestog stoljeća. 306. U njihovom su se taboru okupljali mnogi nezadovoljnici koji su zbog političkih. koji se nikad nisu pomirili sa vladavinom »umajadskih uzurpatora« i koji im nikad nisu oprostili nepravdu učinjenu Aliji i al-Husaynu. počeli su da prisvajaju pravo na prijesto. Abasidi. Alijine pristalice Abasidski Još je jedna destruktivna sila stupila u dejpretendenti stvo. Odanost naroda vladaru postala je jedini siguran dokaz vjernosti dinastiji. potomci al-'Abbasa su uskoro postali pobornici i vođe an-tiumajadskog pokreta. naravno. i 'Abd-al-Malik — imali za neposredne nasljednike svoje sinove. U zajednici s Alijinim pristalicama. Siije su smatrale članove ove porodice u prvom redu potomcima Alijinim. Baydn. str. Već komplikovan problem učinjen je još komplikovanijim zbog presedana kada je osnivač marvanid-skog ogranka odredio za svoga nasljednika sina (Abd-alMalika. (Abd-al-Malik je učinio ono najprirodnije.. Iskoristivši kao branioci prave vjere sveopće nezadovoljstvo i pometnju. vol. Nedostatak ma kakvih određenih i čvrstih pravila hereditarnog nasljedstva na kalifski prijesto prouzrokovao je nacionalne nemire velikih razmjera. gdje je stanovništvo do sada u većini prigrlilo šiizam. U samim sunitskim redovima pijetisti su optuživali kalife zbog svjetovnog duha i zanemarivanja koranskog i tradicionalnog prava i posvuda su bili spremni da vjerskim sredstvima pomognu svaku opoziciju koja bi se pojavila. međutim. zastarjeli arabljan-ski plemenski princip seniorstva u nasljedstvu uvijek je bio u konfliktu sa prirodnim željama vladara oca da vrhovnu vlast preda svome sinu. Odmetnici šiije. nisu ni u najmanjoj mjeri doveli do stabilnosti i kontinuiteta režima. opozicija sirijskoj upravi. Za svoj glavni štab i sjedište propagande oni su odabrali malo selo imenom Humejma. prema tome. II. 84.

Još ih je više činila nezadovoljnim svjesnost da oni predstavljaju viši i stariji stupanj kulture. a posebno perzijski. Ovdje je bila postavljena pozornica najranijeg i najpodmuklijeg propagandističkog pokreta u političkoj istoriji islama. Na čelo koalicije stavio se abual-'Abbas. Većina njegovih pristalica. Marwan. U Perziji su donekle već bile pripremile put azd-mudarske razmirice. vol. vol. Opstanku umajadske dinastije bližio se posljednji čas kad je obrazovana koalicija između šiitskih. a sada amblem Abasida). koje su častoljubivi aspiranti na kalifski prijesto iskoristili pod dvojicom njegovih pred-šasnika. mada je svojom ličnom energijom i sposobnošću nadvisivao svoje neposredne predšasnike. šiitska se nauka raširila po Perziji i uhvatila duboko korijenje naročito u sjeveroistočnoj provinciji Kurasanu. perzijski slobodnjak. III. Northern Hegćz (New Voilk. vol. izbila je dugo pripremana pobuna kada je abasidski predstavnik u Kurasanu abu-Muslim. U jednom patetičnom pismu on se poslužo poezijom12. Musil. imali su dobrih razloga da budu nezadovoljni. otuđivši na taj način od sebe simpatije svih Sirijaca. koju su ovi posljednji iskoristili u svoju korist. koga je pomagalo pleme Qays. str. •Abdullah l MU^AMMAD Hashim l l 'Abd-al-Miuttaliib Abu-Talib •Ali. Prorokova strica. koju su plaćali nemuslimani. 56—61. bili i degradirani na položaj klijenata i nisu uvijek bili izuzeti od glavarine. umajadski upravitelj Kurasana. koje su neprestano obnavljali Arapi. Uzalud je Nasr ibn Sayyar.raskrsnica9 hodočasničkih puteva. i irački haridžije. Fakhri. bili su prije iranski seljaci i klijenti nego Arapi11. str. koji je uvijek bio lojalan prema Alijinoj stvari. Ibrahim se stavio na čelo jemenskoj stranci. u Mezopotamiji. tražio od Marwana II pomoć. jer je kod kuće bio zauzet ugušivanjem ustanka koji se iz Palestine širio u Hims. Pored Sirijaca. str. kurasanskih i abasidskih snaga. međutim. To su bili nemiri slični onim starim trvenjima između plemena Qays i Jemenita. Tabari. učinio je fatalnu grešku tim što je prenio ne samo svoju rezidenciju nego i vladu u Haran. Međutim. Pod maskom šiitskog islama počeo je oživljavati iranijanizam. star. Pod njegovim vodstvom revolucionarni islam suprotstavio se postojećem poretku simulirajući teokratske ideale i obećavajući da će povratiti ortodoksni islam. 9. II. Iz Iraka.-f Fatimah AL-'ABBAS 9 Ya'qubi. Marwan II. koji je u to vrijeme bio mnogo veći nego danas. Yazidom III i Ibrahimom. SLABLJENJE 265 Kurasanci Nearabljanski muslimani uopće. 34. Na čelu plemena Azd (Jemeniti) on je ušao u prijestonicu Marv. nije odgovarao na njegove molbe. Yaqut. I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . jače snage stupile su u dejstvo. Među ovakvim nezadovoljnim no-voobraćenicima šiitsko-abasidsko sjeme našlo je plodno tlo. stalni zakleti neprijatelji postojećeg poretka. Ne samo da im nije data očekivana ekonomska i socijalna jednakost s arabljanskim muslimanima nego su. sada /su stupila u otvorenu pobunu13. i džepne mape. međutim. II. Tu su činjenicu priznavali i sami Arabljani. glavnog oslonca umajadske moći. god. mjesto toga. Yazid je situaciju još više pogoršao tim što je podupirao kadaritsku nauku. str. juna 747. razvio crni barjak (prvobitni Muhamedov barjak. 1926). i koji su bili poprimili razmjere građanskog rata. čovjek nepoznata porijekla10. 192—3. 356—7. 342. Spaniju. šukununuk al-'Abbasa.

Tabari. možda Busir al-Malaq u Fajumu. 98. 216. 181. Sa 12. jedan za drugim. Pokrivši mrtve i umiruće kožnim pokrivačima. SLABLJENJE 267 I PROPAST UMAJADSKE DR2AVE . i njezin je poraz bio neminovan. Izgaranje za pobjedom i očekivanje povoljnog ishoda borbe nisu više bili na strani sirijske armije. Iz Palestine je 'Abdullah poslao jedan odred u potjeru za odbjeglim kalifom. bilo je isuviše kasno da se popravi opća situacija. Svugdje je ispred crnog abasidskog barjaka uzmicao bijeli barjak Umajada i njihovih saveznika. 45). Siyar al-Batarikah. VI.00016 ljudi on se uputio iz Harana i sreo se (januara 750. str. i u toku veselja dao da se svi pogube. 417—18. oktobra 749. vol. Tri godine je 60-godišnji kalif. Sirija se našla na koljenima pred abasidskim pobjednicima. 16 Tabari. i slj. 18 Vol. i slj. str. god. prakse koja se dovodi u vezu sa Prorokovom ratnom taktikom. 15 Ya'qubi. 12 Fakhri. Odlučan udarac Poslije pada prijestonice Kurasana Marva. 13 Tabani. str. koji se ustanicima predao bez većeg otpora. 1 Tabari. 27— 33. On je mjesto borbe u redovima (sitfuf). vol.'. F. str. C. u kojoj je bio potražio utočište. II. uveo sistem kohorti (karadls). 1953. 87. Njihov vojskovođa 'Abdullah pribjegavao je svim potrebnim mjerama kako bi u korijenu istrijebio neprijateljski ogranak dinastije svojih rođaka. vol. kojima je na čelu stajao 'Abdullah ibn-'Ali. skrovišta abu al-'Abbasa. 1943—9. III. ali se i gorda prijestonica poslije nekoliko dana predala 26. Ovdje je u glavnoj džamiji u četvrtak 30. juna 750. 184. Jedino je bilo potrebno opsjedati Damask. javno izražena zakletva na vjernost abu-al-'Abbasu kao kalifu15. Ndcholson. 186. Literary History. Vidi Savvirus ibn-al-M>uqaffa'. S€yfoold (Ham burg. str. str. III. 1912). 194. kako priča al-Masludi18. koji je 10 Isp. Međutim. str. 17 Takođe Abusir. str.) na lijevoj obali Velikog Žaba. Njega su uhvatili (5. Tabari. 251. Još i danas pokazuju tu njegov grob. VI. Poslije bitke kod Žaba. 749. 266 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prije svog stupanja na prijesto za svoju upornost i izdržljvost u ratu dobio nadimak Marwan al-Himar (magarac)14. sa neprijateljskim snagama. vol. Mas<udii. vol. pad glavnog grada Iraka Kufe. str. Dinastiji banu-Umayah otkucavao je posljednji čas. vol. mučile su prastare razmirice. Njemu se kao vojnom organizatoru ovih borbi pripisuje promjena vojne taktike. blizu Jafe. god. str. ali zato mnogo pokretljivije. III. On je njih 80 pozvao na svečani ručak 25. str. vol. Fakhri. tj. II. poslani su abu al-'Abbasu. otvorili su svoje kapije 'Abdullahu i kurasanskim trupama. Na taj je način ustoličen na prijesto prvi abasidski kalif. Sada su Abasidi započeli politiku istrebljivanja umajadske dinastije. str. aprila 750. slijedio je god. stari Antipatris na rijeci Audži. u abu-Futrus. str. Njegova glava i kalifska obilježja. on i njegovi oficiri nastavili su da se časte uz prat14 Fakhri. iad. odolijevao napadima šiitskih i haridžitskih ustanika i pokazao se sposobnim vojskovođom. 47 (isp. Dlnawiairi. 77.najzapadniju islamsku provinciju. al-IskaVidardrai/In. augusta 756) u egipatskom gradu Busiru17 (Busiris) i ubili izvan crkve.'359. Vidi str. str. II. pritoke Tigrisa. Marwan se odlučio na zadnji očajnički potez. str. stric novog kalifa. god. i slj. manje jedinice koje su bile zbijenije. 49—50. Svi njezini glavni gradovi.

Njihova posljednja nada bio je dugo očekivani Sufvani22. a u stvari to i jest bila nova era. vol. de Goeje i de Jo'ng. postala je nova prijestonica. ibn-Miskawayh. Umajad-ski pad značio je mnogo više od ovoga. spada u kasnije poglavlje. 391—408. II (Leydem. Arabljan-stva je nestalo. vol. str. III. vol. Theophanes. Etudes sur le siecle des Omayyades (Beyrut. Smrtni ostaci kalifa pokopanih u Damasku. Sirijci su prekasno uvidjeli da je gravitacioni centar islama ostavio njihovu zemlju i pomjerio se na istok i. 17. Prvi put se u istoriji islama pored kalifova divana stavljao kožom presvučen sto. POGLAVLJE XXIII USTOLIČENJE DINASTIJE ABASIDA Treći čin velike političke drame islama počinje sa kalifom abu-al-'Abbasom (750 — 54) kao protagonistom te drame. II. IV. str. 161. 22 Taban. 88. koji je trebao da dođe i oslobodi ih jarma njihovih iračkih ugnjetača. Abasidska vladavina nazvala je sebe dawlah23. Stari arabljanski muslimani i novi strani obraćenici počeli su se miješati i postepeno pretapati jedni u druge. izd. vol. dok je tijelo Hishama bilo izvađeno iz grobnice u Rusafi. Jedino je izbjegao oskvrnavljenje grob pobožnog 'Umara II. str. Mrtvo tijelo Sulay-mana bilo je iskopano u Dabiku. IV. novom erom. prvi abasidski kalif govorio je o sebi kao o krvoloku al-sajfah1. Lammens. Mubarrad. Vidi Fakhri. 20 Ibn-Khaldun. vol. Pravi arapski period u isto-riji islama sada je prošao i prva čisto arapska faza islamskog carstva počela je da se rapidno bliži svome kraju. H. Irak je pozornica. na granici Perzije. str. Ispored/i . 3.9. bili su. Kinasrinu i drugim mjestima.. pošto su mu udarili 80 udaraca šibama. 21 Mas'udi.. Mas<uđi.str. U svojoj inauguralnoj besjedi khutbah. 204. 1930). 707. Kufa. 1000. iranijanizam je trijumfalno naprijed kročio. III. po nalogu 'Abdullaha ekshumirani i oskrvnavljivani. Ta'rikh Misr al-Hadith. vol. 92—6. Uhode i agenti poslani su po cijelom muslimanskom svijetu da tragaju za odbjeglim potomcima svrgnute dinastije. str. Ovo je bilo zlokobno. 76. vol. 425—6. koja je za vrijeme Kalifata bila regrutovana iz svih slojeva najrazličitijih rasa. str. 1925. Aghdni. vol. 120. Klijenti su bili emancipirani. izd. VI. 1. . V. vol. 203—4. 471. val. 11. neke vrste mesija. 19 Ya''qubi. str. Čak ni mrtvi nisu smjeli izbjeći okrutnoj kazni koju su im određivali Abasidi. Aghdni. 427—8. Šiije su smatrale da su osvećeni. mada su nekoliko puta s oružjem pokušali da povrate staru slavu. lilbn-ail-Athlr. .nju ljudskih jecaja i grcanja19.16. vol. gdje je nađeno balzamovano i. 23 Tabari. 526. jer se nastupajuća dinastija u sprovođenju svoje politike mnogo više nego prethodne oslanjala na silu. I dan-danas se mogu čuti u Siriji muslimani koji govore o predstojećem dolasku Mu'awiyinog potomka. gdje je uspio da uspostavi novu slavnu dinastiju Uma-jada. str. str. 9 :14—34) i uništenje Maimelulka u Egiptu od Muhaimmada Alije (Jurjl Zavdan. 1320. vol. Tajdrib al-Umam waTa'dqub al-Himam. Sa padom Uma jada nestalo je sirijske slave i njezinoj je hegemoniji došao kraj. vol. str. Iračani su se oslobodili sirijskog starateljstva. 115. II. koji je bio potrebni . str. 161—62). str. str. 1871). str. str. Cairo. isp. Od Kurasanaca je obrazovana kalifova tjelesna garda i Perzijanci su zauzeli glavne položaje u vladi. 427. islam je i dalje živio i. Yaqut. bilo je u pepeo spaljeno21. Dramatično bjekstvo mladog abd-al-Rahmana ibn-Mu(awiye ibn-Hisha-ma u Španiju. održanoj godinu dana ranije u džamiji u Kufi. II. Fakhri. od kojih su neki »tražili utočište u utrobi zemlje«20. str. str. Taj mu je nadimak kasnije ostao. isp.str. str. XVI.. V. sve je bilo uzaludno.priču o Jehuovu istrebljenju Ahabove kuće (2 Car. pod vidom internacionalnog islama. Yai<quibi. Ibid. IV. Staru čistokrvnu arabljansku aristokrati ju zamijenila je oficirska hijerarhija. 85. 329—30.

koja je za vrijeme umajadske vladavine pomogla da potkopa javno povjerenje. Al-SAFFAH (750—54) 2. pa čak i Kurasan5 nisu u potpunosti priznavali novog kalifa. Sind. vol. ibn-al-Athk. vol. 316. U jednom pogledu postojala je bitna razlika: umajadsko carstvo imalo je arapski karakter. Od samog početka radilo se na tome da vlast zauvijek ostane u rukama Abasida. do 1258. U vrijeme njezinog ostvarenja pobjedu Abasida su uglavnom svi pozdravili kao početak istinskog shvatanja Kalifata. Spanija i sjeverna Afrika. 750. a abasidsko internacionalni. da bude konačno predana Isusu ('Isa). 318. Abasidski Kalifat poprimio izgled pobožnosti i simulirao religioznost. 3 Tabari. Kao znak vjerskog karaktera svoje uzvišene službe. kalif je sada na svečanim prilikama i u vrijeme molitve u petak oblačio ogrtač (burdah) koji je nekoć nosio njegov daleki rođak. 33. treće poslije ortodoksne (Rdshi-dun) i umajadske. sada je razumno usmjerena na to da naklonost javnosti veže čvrsto uz Abaside. 1. Priznavanje od strane Egipta bilo je više nominalno nego realno. 441. odolijevao je DINASTIJE ABASIDA . Mesiji3. V. Mada je. Hashim 'Attfullah l MUHAMMAD Abu-Talib ! 'Ali Al-<Abbas l •Abdullah Al-IJasan Muhammad 1. bagvol. 4 Vidi str. str. USTOLIČENJE 269 dadski kalif je isto tako bio svjetovnjački nastrojen kao i damaščan-ski. umajadska prijestonica Iraka. Dobro organizovana propagandna mašinerija. Nasljednici abu al-'Abbasa vladali su sa prekidima od god. Prvi put u svojoj istoriji Kalifat nije imao iste granice s islamom. Ovaj alSaffčih postao je utemeljitelj najslavnije i najdugotrajnije islamske dinastije. kakva je bila uma-jadska. i'bn-al-Athlr. Abasidsko carstvo bilo je neomuslimansko. On je bio okružen ljudima upućenim u vjersko pravo čiji je mecena on bio. tj. Prorok2. 36. Kasnije je širena teorija da će nestati čitavog svijeta ukoliko se obori ovaj Kalifat4. IH. vol.20. str. koga je on istisnuo. Od njih je on tražio savjete kad su bili u pitanju državni poslovi. u kome su Arapi bili samo jedna komponenta među velikim brojem rasa. str. III. str. 2 Iz rodoslovnog stabla na sljedećoj strani jasno se vide rodbinski odnosi između Abasida d Muhameda. uspostavljenje teokratske države mjesto svjetovne (mulk). Vjerska promjena zapravo bila je očiglednija nego stvarna. Wasit. Al-MANSUR (754—75) Rodoslovno stablo na kojem su prikazani rodbinski odnosi između Abasida i Muhameda Bilo je i drugih razlika. Na njemu je dželat obavljao svoje poslove. Oman.dodatak carskog prijestola. suprotno svom umajadskom predšasniku. V.

u Medini. II. Za nepomirljive Alijine pristalice abasidski kalifi bili su uzurpatori. oko koje je svuda bila voda. na sjeveru Iraka. Tabani. koji je sada uzeo počasni naziv al-Mansur (bogom obdareni pobjednik). str. bio je napadnut dok je bio u audijenciji kod kalifa i mučki ubijen11. Osjećajući se nesigurnim u kolebljivoj i pro-Alijinoj Kufi. oni priznavali Alijine i Fatimine potomke. god. nije mogao dugo nadživjeti pad toga neprijatelja. koja je pokušala da poistovjećuje kalifa sa bogom. One Ali-jine pristalice koji su naivno smatrali da se Abasidi bore za njihovu stvar uskoro su se razočarali. Njegov stric 'Abdullah. 429. 8 Na lijevoj strani Eufra/ta. • Ya<qubd. Al-Saffah je umro od malih boginja u novopodignutoj prijestonici. kojom je skoro samostalno upravljao. vol. rano u svojoj 30-toj godini9. Kurasanski vođa. borio se za kalifski položaj sa svojim bratićem. Iz istih razloga nije htio uzeti i Basru.ar (754—75). str. str. al--Saffah je sazidao dvorsku rezidenciju al-Hishimiyah7 (prema Has-himu. str. Al-Mansur. osobito zbog nasilja izvršenih nad njezinom dinastičkom kućom. bila je okrutno ugušena. Muhammad je bio obješen 6. III. jer su za zakonite kalife. 367—72. 61—6. str. Hasanov praunuk13. 87—8.jedanaest mjeseci6. februara 763. Pobuna nezadovoljnih šiija. vol. koju su predvodili Ibrahim i njegov brat Muhammad. pokazao se jednim od najvećih. Mjesto je danas sasvim pusto. ibn-aJ-Athir. Poslije sedmogodišnjeg zatočen ja on je svečano sproveden u kuću čiji su temelji namjerno bili sazidani na soli. ali ga je u novembru 754. Svih 35 kalifa koji su poslije njega vladali bili su njegovi direktni potomci. abuMuslim potukao kod Nasibina (Nisibis). Dinawari. mada i najneskrupuloznijih od svih Abasida. god. Tabani. koji je za vrijeme vladavine al-Saffaha bio upravitelj Sirije. nemilosrdno je ugušena (75812). V. • Dl<nawari. a pored toga njezin južni položaj činio ju je nezgodnom da postane centar države. 338. 7 Ya(qubi. Ona ga je pokopala svojim ruševinama10. III. str. Abasidsko-pro-Alijin savez. 434. str. decembra 762. pravi osnivač dinastije Njegov brat i nasljednik abu Ja'f. vol. 373. On je novu 5 Dimaw)ara. Odmah poslije pobjede kod Nasibina došao je na red sam abu-Muslim. II. Sirija je bila u stalnim nemirima. Ibrahlmu je 14. Jedna čudna nova sekta perzijskih ekstremista. odsječena glava blizu buntovničke Kufe i poslata kalifu14. sa nadimkom Al-Nafs alZakiyah (čista duša). imame. 270 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dinastiju postavio na čvršće noge nego al-Saffah. Alijine pristalice nisu nikad prestale da vrše destruktivan uticaj na državnu politiku islama i neprestano su tvrdili da su njihovi imami naslijedili •Abd-al-Muttalib 'Abdullah MUHAMMAD Abu-Talib Al-<Abbas (predak abasidskih kalifa) FATIMAH + <ALI Al-Hasan Al-Hasan 'Abdullah . junak kod Žaba. starom pretku porodice) u Anbaru8. vol. str. vol. abu-Muslim je bio nagovoren da se sa svoga puta svrati u posjetu kalifovu dvoru. 372—3. koji je bio učvršćen jedino osjećajem zajedničke mržnje protiv moćnog neprijatelja. čijem su maču Abasidi dugovali svoj dolazak na prijesto poslije 'Abdullaha. Na povratku u svoju provinciju Kurasan. Rawandiyah.

jedini izuzetak činila je sjeverna Afrika. vol. u vidu pljačkaških pohoda na obližnja uporišta. DINASTIJE ABASIDA . 119—20. Al-Mansur se zaustavio na tom mjestu nakon što je pretražio velik broj drugih. južno od Kaspijskog mora (Bahr al-Khazar). II. tu je Eufrat. između Kufe i Hire21. koji će nam dovesti sve što daje Sirija. koji će nas povezivati sa zemljama sve do Kine i donijeti k nama sve što daju mora. u stvari. »izvanredno pogodno za vojnički logor. USTOLIČENJE 271 u velikoj mjeri mudrost i neku vrstu naročitog božanskog nadahnuća koje im je u amanet ostavio Prorok. U stara doba na tome mjestu ležalo je sasanidsko selo istog imena22. Mas'udi. Ponovo su uspostavljene oborene pogranične tvrđave (thughur) Malatja (Melitene). 16 Ya'qubi. 354—8. 12 Talbairi. 368—9. U Španiji je abasidski kalif našao u Umajadu 'Abd-al-Rahmanu (čija je majka kao i al-Mansurova16 bila Berberka-robinja) više nego običnog rivala. Ma<arif. Kada je kalif čvrsto uhvatio u svoje ruke situaciju u zemlji. V. 129—33. pokoren je Kandahar (al-Qunduhar). 13 Vidi gornje rodoslovno stablo. 105—17. IH. koji su. 441—2. 315—16. Perzija. 330. str. Tom prilikom je privremeno anketiran19 brdoviti Tabaristan. pozornici legendarnih avantura koje je Shahrazad divno opisao u Hiljadu i jednoj noći. Dlnawari. vol. Pored toga. Ya'qu>bi. vol.. god. on je ponovo preduzeo. 376—8. Al Mansurovi su generali u svom pljačkaškom pohodu. vol. VI. Baghdadi. sa prekidima. 381. »jer je«. str. Prvi je htio da osveti abu-Muslima. 54. koje znači »dat od boga«. udario je kamen temeljac svojoj novoj prijestonici Bagdadu. vođeni duže od jednog stoljeća. vol. ibn-Qutayibah. u Maloj Jermeniji. bogate prostrane doline sjeveroistočno od Himalaja. str. Ibid. u kojoj su se jaki nacionalistički osjećaji miješali sa starim Zaratustrinim i ma-zdakiijtskim vjerskim idejama. i Masisa. 189— 203. došli sve do Kašmira (ar-Qashmir). str. VI. Hitti. dta-al-Athir. str. Na indijskoj granici. vol. najzad je bila privremeno umirena. str. II. III. kao i prehrambene produkte Mezopotamije. gdje se kalifova vlast nije pružala dalje od Kejravana. u Kilikiji17. 191. str. i slj.. koji je imao svoju rezidenciju u al-Salam Hašimiji. 14 Tabari. Jermenije i okolnih zemalja. str. gdje je stvarno samostalno vladala neka porodica visokih funkcionera propalog Sasanid-skog Carstva. Mas'udii. među ostalim mjestima. Kalifova vojska doprla je sve do naftonosnih izvora u Bakuu18 i na njih je udaren porez. Raka i 15 Jajari. Iz Basre je poslata flota u deltu Inda da kazni gusare koji su se usudili da opljačkaju Džudu. gdje je nađena Budina statua bila porušena20. str. vol. 37. ubitačne pogranične ratove protiv vječnih zapadnih neprijatelja Bi-zantinaca.Al-Husayn IBRAHIM (+ 763) MUHAMMAD (+ 762) Alij ini potomci 10 11 Tabari. 436. atr. str. Ravand je taio grad blizu Isbahain<a. 762. III. U Kurasanu su ugušeni ustanci koje su podigli Sunbad (Sinbadh Magian 755) i Ustadhsls (767—815. Dalje. vol. prema njegovim riječima. str. 245—65. Madinat Al-Mansur. Tako je još jedanput veći dio islamskog carstva bio konsolidovan. izd. str. ovdje je Tigris. 26. III. Dlnawari. vol. str.

. jer je bila nalik na balčak sablje. 457. str. zanatlija i radnika koji su bili dovedeni iz Sirije. 67—8. u onoj istoj dolini u kojoj su našle mjesta neke od najmoćnijih prijestonica starog svijeta. Mezopotamije i drugih krajeva carstva25. str. dostigao visok ugled i sjaj kojemu nema premca u srednjem vijeku. I. Prije svoje smrti al-Mansur je na obalama Tigrisa izvan gradskih zidina sazidao još jednu palatu. dubokim jarkom i trećim unutarnjim zidom. I (Cairo. str. str. Babilona. 25 Tabari. 28 Yaqut. str. vol. 1931). Za nekoliko godina grad se razvio u središte obrta i trgovine i postao važan politički centar internacionalnog. 237. Ya'qubi. vol. zbog čega se nazivao Okrugli grad (al-mudawwarah). vol. 326. koji je bio završen u roku od četiri godine. 27 Vol.000 dirhama24 i zaposlio je oko 100. 238. Ona je nazvana Qasr al-Khuld (palata vječnosti) zato što se pretpostavljalo da se njezini vrtovi mogu takmičiti sa vrtovima raja (Koran. str. visokim 20 stopa. od kojih su se četiri glavne ceste.000 arhitekata. 26 Khatlb. Na taj je način čitav masiv činio koncentrične krugove s kalif ovom palatom. Yaqut. i izjavljuje »da su muslimani i suviše bistri da bi povjerovali takvim fabrikacijama«27. str. Ya'qubi. Tabari. I. ležao je na zapadnoj obali rijeke Tigrisa. 24 Al-Khatlb (al-Baghdadi). što je značilo da je opasnost od neprijatelja uvijek prijetila gradu. koje je u vrijeme opasnosti pokazivalo iz kojega bi se pravca mogao očekivati neprijatelj26. dizala se u visinu od 130 stopa. str. str. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO susjedne zemlje«23. 66—7. dok je cigla bila pravljena na licu mjesta. Bulddn. koje su polazile iz centra kruga. I. II. III. treću palatu nazvanu al-Rusafah (uzdignut put). koja se zbog pozlaćenog ulaza nazivala Zlatna vrata (bab al-dhahabj ili Zelena kupola fal-qubbah al-khadrd'). Ibid. 272. vol. Khatlb. Ninive. U izgradnju svoga grada. zvanično ime koje je al-Mansur dao svome gradu. III. vol. 276. značaj a. 1. ovaj al-Mansurov grad naslijedio je moć i ugled Ktesifona. i poslije mnogih igara sud23 Tabori. vol. 25. Zidovi su imali četvera vrata s jednakim rastojanjem. koja je bila namijenjena kalif ovom sinu. prestolonasljedniku al-Mahdiju. 683. izuzev možda Carigrada. 477. dalje na sjever. str. Momenat u kome je al-Mansur počeo graditi ovu vojničku postaju za sebe. 683. 73. Ta'rikh Baghdad. Kupola dvorane za prijeme. II. str. Ya<quM. Yaqut. po kojoj je palata dobila naziv. vol. Ya'qubi. Yaqut. str. vol. 5. Baladhuri. vol. Kao da je iznikao na poziv čarobnjačkog štapića. str.. 69—70. str. On je po obliku bio okrugao. I. 445. I. 446—7. str. vol. koji je brzo otkrio zabludu. Bttldan. vol. Kasnija tradicija stavila je na njezin vrh statuu konjanika s kopljem u ruci. vol. Mansur >e utrošio nekih 4. Ura i drugih prijestonica starog Orijenta. I. Baladhuri. Mas'udi. str. Khattb. Yaqut. 25:16—17) i. 21 22 272 Ya'qubi. Buldan. str. 235. str. vol. kako je predskazao dvorski astrolog28.17 18 19 20 449. 238.883. Pored palate stajala je velika džamija. vol. 294 = Hitti. I. primjećuje da je statua neminovno uvijek pokazivala isti pravac. svoju porodicu i kurasansku tjelesnu gardu u svakom slučaju se pokazao povoljan. IV. II. 684—5. zrakasto razilazile kao žbice na kolskim kotačima na četiri strane carstva. str. str. Susjedne ruševine sasanidske prijestonice Ktesifona poslužile su kao kamenolom za novi grad i snabdijevale su ga građevinskim materijalom. sa dvostrukim zidovima od cigle. str. Madlnat al-Salam (grad mira). III. 183^i. str. koji je opasivao centralni prostor.

37 Tabari. Mas'udu. gdje je wazir možda upotrijebio em za al-Haimdani u istom smislu kao u suri 20 :30. vol. 371. nedavno je ponovo oživio postavši glavni grad novog iračkog kraljevstva pod pravim arabljanskim kraljem Fejsalom. Ibn-Khallikan. str. on je preuzeo upravu nad Tabarista-nom. perzijske pjesme. svećenički poglavar u jednom budističkom manastiru li istom mjestu31. I. treba upozoriti. kao i perzijske ideje i misli. Samo na dva područja Arabljanin je ostao pri svom. str. Tanblh. 340. Njegov otac bio je barrnak. III. Khalidova majka bila je ratna zarobljenica koju je Qutaybah ibn-Muslim god. II. U starosti se istakao prilikom zauzimanja jedne bizantijske tvrđave34. Na jednom hodočasničkom pohodu al-Mansur je blizu Meke umro 7. u stvari. 1181. God. crne puti i tanke brade37. vol. Fakhri. nego ministar u kasnijem značenju riječi. 290. 818. perzijske ljubavnice. 36 Ibn-al-Athlr. str. Imao je više od 60 godina. str. VI. 32 Tabaci. god. 705. opet. IV. 34 Tabani. izgladio je grube crte primitivnog arabljanskog života i utro put novoj eri. oktobra 775. on je » Tabani. perzijska vina'i žene. VI. str. Ovdje su kalifi obrazovali vladu po obrascu sasanidskog kosroizma. 13. kćerka bila odgojena od Khalidove žene32. 30 Isp. 341. vol. Već u prvo vrijeme abašidske vladavine Khalid je postavljen za šefa finansijskog odsjeka (diwdn al-kharaj). Postepeno su sebi krčili put perzijske titule. Khalid je bio u vrlo dobrim odnosima s al-Saffahom. 33 Ibn-al-Faqih. III. str. 314. u više je prilika bio kalif o v savjetnik i osnivač istaknute porodice vezira. 31 Ibn-al-Faqih. Tanblh. u stvari. str. visok čovjek. tj. naravno. 765. vol. Str. Islam je ostao državna vjera i arapski jezik je i dalje ostao službeni jezik državne administracije. str. Kako je bio neprijatne ćudi i krutih manira. Mada. vol. Khalid ibn-Barmak prvi je držao to visoko zvanje30. zarobio u Balku. 322—4. bio višeo živi javan je iranskog despotizma a manje arabljanskog šeikata. III. Tabari.USTOLIČENJE 273 DINASTIJE ABASIDA bine. qalanis). str. on nije bio vezir35. Sto grobova bilo je iskopano za njega u blizini svetog grada. Perzijski uticaj. vol. vol. Mas'iidi. ibn-al-Athlr. 497. Kalifat je. vol. 206. slijedili njegovi podanici29. izgleda. 14. On je bio mršav. ovaj službenik perzijskog porijekla. str. Novi lokalitet otvorio je put idejama s Istoka. 35 Isp. Yaquit. Pričaju da je al-Mansur prvi prihvatio karakteristično perzijsko pokrivalo glave (pl. čija je. II. gdje je ugušio opasan ustanak33. str. 18 — Istorija a^apa 274 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . 840. str. 211. Perzijska vezirska Pofl al-Mansurom se prvi put pojavljuje u porodica islamskom upravnom sistemu perzijsko zvanje vezirat. u čemu su ga. Arapski islam potpao je pod perzijski uticaj. ali je on potajno bio sahranjen u sasvim drugom grobu da ga nijedan neprijatelj %ie bi mogao naći i obeščastiti36. str. koju karakteriše njegovanje nauke i drugih plemenitih zanimanja. tako da je njegovu kćerku odnjegovala žena ranijeg kalifa. vol. 391.

680. iznosila 30. Međutim. Ovi Barmakidi su imali palate u istočnom Bagdadu. str. i njegova dva sina al-Fadl i Ja'far u stvari su upravljali carstvom od 786. III. ibn-Khaldun. Šiitski Barmakidi postajali su suviše moćni za energičnog i odlučnog Haruna (786 —809). vol. Kasnije je. 48 TabaVi. Isp.izrazit kontrast kalifima koji su poslije njega došli. str. međutim. Kada je Harun poslije kratke vladavine svoga brata al-Hadija (785—6) postao kalif. bio više nego literat. 306—8. vezirom sa neograničenom vlašću. str. 185. str. Davao je ton modi. On je.18—19. I ono što su smatrali da treba dati klijentima.000 (dinara). vol. vol. III. Njegova odrubljena glava bila je nabijena na kolac na jednom mostu u Bagdadu. I danas u svim zemljama gdje se govori arapski riječ barmaki se upotrebljava kao sinonim velikodušnog čovjeka. str.38. 775—85) povjerio je odgoj svoga sina Haruna. 41 fabari. isto kao što su Uma-jadi išli stopama svoga pretka Mu'awiye. gdje su živjeli raskošnim životom. vol. 674—6. god. 676—7. III. a dvije polovine njegova tijela na druga dva mosta44. II. džamija i drugih javnih radova izvedeni su zahvaljujući inicijativi i izdašnom pomaganju Barmakida. koji je umro 805. imenovao je Barmakida. otkrio da mu je ona rodila sina. vol. 89 Vidi ibn-Khallikan. Baladhuri. vol. 40 Vidi Tatari. Kitdb al-'Uyun. I. str. Kao razlog ovog ubistva istoričari obično navode da mu je kalif kao prijatelj iznmladih dana dozvolio da se samo formalno oženi njegovom ljubimicom sestrom al-'Abbasom. DINASTIJE ABASIDA . vol. T'abari. oni su svi nekoliko vjekova slijedili njegovu politiku. arapski istoričari smatraju Barmakide osnivačima staleža koji oni nazivaju »ljudi od pera« (ahl al-qalam). 44 'Iqd. Fakhri. VI. str. za koju govore da je samo u novcu. Al-Fadlu se pripisuje uvođenje svjetiljki u džamijama za vrijeme mjeseca ramazana. Njegov otac Yahya nije odobravao intimno drugovanje Ja'farovo sa kalifom Harunom. Članovi porodice Barmakida nagomilali su bajoslovno blago. Mas'udi. str. panegiričarima i svojim pristalicama bilo je dovoljno da njihove ljubimce učini bogatim. III. 843. USTOLIČENJE 275 bio na svetom hadžu. 45 Tabari. II.. str. pt. str. vol. Bak/an. međutim. Najprije je god. vol. Yahya. palate i namještaj. 11. Zgrade su se sa prostranim baštama nalazile pored rijeke Tigrisa. Mas'udi. 645. Starac Yahya i al-Fadl umrli su u zatočenju. bio ubijen 70-godišnjak Ja'far. 49 (Zqd. Velik broj kanala40. ne uzimajući u obzir zemljišne posjede. Najzad. 201. i slj. III. al-Mahdi (god. god. 361. 803. III. a izreka »darežljiv kao Ja'far«39 poredba je koju svugdje u arapskom svijetu svi razumiju. -str. Na taj je način nestalo čuvene porodice koju je zasnovao Khalid al-Barmaki i ona se više nikada nije pojavila. str. Uglavnom. došlo je vrijeme da se kalif oslobodi ovog perzijskog tutorstva. III. Iza ograde nalazile su se manje građevine unutar svojih ograda. bila je konf iskovana46. vol. 288. 363. " Jahiz. Sva porodična imovina. 28. str. 387—94. str. 223—4. i govori se da treba zahvaliti njegovom dugom vratu što je uvedelna moda nošenja visokih ovratnika42. 520. 3. Khalidovu sinu Yahyi. 28. str. str. dok je 38 Ya'qi3bi. VI. Ja'far je stekao veliku slavu zbog svog govorničkog dara. al-Mansurovom nasljedniku. vol. koga je bila sakrila^ u Meki45. do 803. jer se sumnjalo u njegovu moralnost43. Njihova velikodušnost bila je poslovična. koga je još s poštovanjem nazivao »ocem«. III. Ovdje je Ja'farova palata al-Ja(fari postala jezgro velike grupe veličanstvenih rezidencija u koje se kasnije nastanio al-Ma'mun i pretvorio ih u kalifsku palatu (dar al-khilafah). literarnih i spisateljskih sposobnosti41. na čijem kalifskom svodu nisu mogla biti dva sunca. vol.676. vol. zahvaljujući njemu.

izd. kao i druge u muslimanskoj istoriji. na istoku. Al-Amln (809) 7. 37. Odnosi sa Francima U devetom vijeku pojavila su se u međunarodnim odnosima dva velika vladara: Karlo Veliki. a osobito u danima Haruna al-Rašida i njegova sina al-Ma'muna. Zahvaljujući. proučavanja dvorskog i aristokratskog 1 Lata'if al-Ma'arif. Al-Mahdi (775) 2. na zapadu. 1867). koji su uspjeli da osnuju moćnu i VIJEK ABASIDA . str. Al-Rashld (786) C. i Harun al Rašid. al-Mu'tadid (892—902) »zatvarač«. po redu kalifa. 71. lični interesi. nije daleko od istorijske istine izreka koju citira sastavljač zbirke pjesama alTha'alibi1 (f 1038) da je među abasidskim kalifima al--Mansur bio »otvarač«. alMa'mun »središnja ličnost«. Al-Wathiq (842) 10. dostigla je svoj najsjajniji period političkog i duhovnog života odmah poslije dolaska na vlast. ZLATNI 277 života u prijestonici Bagdadu i letimičnog pregleda jedinstvenog duhovnog buđenja koje je dostiglo svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Ma'muna. Prema tome. Al-Mutawakkil (847> Abasidska dinastija. u prvom redu. potpuno propala i došla u ruke Mongola 1258. bio moćniji i predstavljao je višu kulturu. bez sumnje. Karlo Veliki održavao je prijateljske odnose sa Harunom jer se nadao da bi mogao u njemu naći saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta. al-Wathiqa.POGLAVLJE XXIV ZLATNI VIJEK ABASIDA Al-'Abbas 1. Al-Saffahi (750) 2. Al-Hadi (785) 5. abasidska dinastija je stekla slavu u narodnoj mašti i postala najslavnija u istoriji islama. Al-Man§ur (754) 3. Od njih dvojice Harun je. P. god. Bagdadski Kalifat. ovoj dvojici istaknutih kalifa. doživio je svoj zenit u periodu između vladavine trećeg kalifa al-Mahdija. Al-Ma'mun 813) 8. Prijateljske uzajamne odnose koji su vladali između ova dva vladara podsticali su. 4. a Harun je želio da iskoristi Karla Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja susjednih Umajada u Španiji. dok najzad nije za vrijeme kalifovanja al-Musta'sima. i devetog. koji su osnovali al-Saffah i al-Mansur. Al-Mu'ta?im (833) 9. Poslije al-Wathiqa država počinje propadati. naravno. de Jong (Leyden. Uvid u postepeno zadobijanje moći i napretka Abasidskog kalifata na vrhuncu njegove slave najbolje se može dobiti iz ispitivanja njihovih odnosa sa stranim državama.

i prev. Pertzii i F. koji je s ostalim darovima došao iz Bagdada. Fawat. L. 197—8. Ovo je bilo posljednji put da je neprijateljska arapska armija stajala ispred zidina gorde prijestonice. izd. koja su se pružala od Sirije do Jermenije. znači napravu za mjerenje vremena pomoću vode i odnosi se na izvještaj o darivanju sata. Unutarnje razmirice koje su uznemirivale arapsku državu imale su za posljedicu premještanje pri-jestonice u udaljeni Bagdad. '/qd5 navodi više slučajeva prepiske između umajadskih kalifa i bizantijskih careva. 43 (Hamovar. vol. govori o sedam. Bile su svega četiri ekspedicije koje su doprle do Carigrada. God. U njemu se dalje govori o jednoj delegaciji »indijskog kralja« koja je Harunu donijela vrijedne darove i bila primljena sa velikom pompom. k°Ja Je traiala duže od Jedn°g stoljeća. povlačila se unazad. * Kuttitbi. pripovijeda da su se jednom prilikom poslanici velikog kralja Zapada vratili kući »od perzijskog kralja Aarona« sa bogatim darovima. obnovio je treći kalif al-Mahdi (775—85). odnosno o devet. Oni dalje govore o jednom komplikova-nom časovniku. međutim. To je omogućilo Konstantinu V (741-75) da pomakne granice Carstva dalje na istok. Isp. 114. 5 Vol. str. Vie de Charle Magne.. podatak da je Harun poslao orgulje Karlu Velikom jest. sto. U . Kunze u Scriptores rerum Germanicarum. str. koji. među kojima su se nalazile tkanine. duž cijelog graničnog područja Male Azije i Jermenije7. miomirisi i slon2. * »Annales regni Francomm«. I. Dok se aluzije prave na druge diplomatske i kurtoazne izmjene. Jedan franački pisac. groba4. kao i mnoge druge sitne istorijske pojedinosti. 123—4 4 Vidi str. prema pisanju zapadnih pisaca. Al-Mahdi. bila je prisiljena da traži mir i da zaključi veoma ponižavajući sporazum. ko-mandovao je poduhvatom. đtr. Congres frangais de Syrie. Turska tradicija. izmišljen. dok se suprotna bizantijska linija pomicala naprijed. Jedan drugi izvor6 konstatuje da je Harunov sin al-Ma'-mun primio naročito bogat dar od svog savremenika »rimskog kralja«. njegov mladi sin i kasnije nasljednik. u izmjeni većeg broja izaslanstava i poklona. koji su. Prve tri uputili su umajadski kalifi Mu'awiyah i Sulavman11.naprednu državu. Međutim. izmijenjani između 797. koja je upravljala mjesto sina Konstantina VI. * Eginard. 574. obnovio je »sveti rat« protiv Bi-zantinaca i izveo jedan sjajan i uspješan napad na samu neprijateljsku prijestonicu.8 arapske snage su doprle do Bosfora9. poslije njegiova starijeg brata Muse al-Hadija. god. I. vol. 307. nema ni riječi o pomenutom događaju. 278 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Odnosi sa Borbu između Kalifata i Bizantijskog Carstva. U toku ove borbe Harun se tako istakao da mu je otac dao počasni naziv al-Rašid (pošteniskren) i odredio ga za drugog legitimnog nasljednika na prijesto. a drugi put Maslamah (98/716). izd. Uzajamni srdačni odnosi našli su izraza. 782. Harun.000 do 90. G. Priča seo čigled-no zasniva na krivom prevodu u izvorima izraza (clepsydra). u stvari. str. a možda i do samog Carigrada. i 806. 459. Irena. Od njih četiri samo je u dvije bila izvršena opsada grada: jedanput je to učinio Yazid (49/669). H. ali ti sukobi nisu bili tako česti i uspješni. Čudno je što o ovim poslanstvima i poklonima. Od njih se dvije pripisuju Harunu. Halphen (Pariš. Takođe se sumnja u tvrdnju da su uz Harunov pristanak Karlu Velikom predati ključeve crkve Sv. prema kazivanju. 2 (1919). Seances et travaux. Louis Brehier u Chambre de Commerce de Marseille.000 dinara10. 11. prema kojemu se obavezala da će u polugodišnjim ratama plaćati danak od 70. fasc. možda Mihajla II. potpuno šute muslimanski autori. 15— 39. koji je lično poznavao Karla Velikog i ponekad se izdaje za njegova sekretara. Muslimanska pogranična linija utvrđenja (thughuT). 1895). 47. Ovaj se izvještaj zasniva na kraljevskim analima (Annales royales)3. 1923).12—13. prvi abasidski kalif.

koji . rodno mjesto osnivača vladajuće dinastije17. 11 Vidi str. vol. prav. Irena (797 — 802). Harunov sin. 813. koji je pisao 'god. preduzeo nekoliko ratnih pohoda. naziva Leona ». Yai<qubi (vol. Ammuriyah). str. str. On je bio arapskog porijekla. str. Vasiliev. 1925). 486) iu 164. 8 Kitab al-'Uyun. stavlja ekspediciju u 163 (780 n. Hiraqlah) i Tjane (alTuwanah) 806. Tabari. sine đaurke majke. Znaj da sam pročitao tvoje pismo. III. nametanje sramotnog danka na samog cara i na svakog člana njegova kućanstva15. može se smatrati. On j>e sa svojim nasljednicima stajao na čelu ikonoklastiSkog pokreta. a tvoje ga uši neće morati slušati. Poslije al-Mu'tasima Arapi nisu više VIJEK ABASIDA . god. III. 287. History of the Byzantine Empire. 9 Teofan. vol. B. Charles Diehl. str. str. označavaju najvišu tačku do koje se uspela abasidska država. 192. Što se tiče odgovora. I. III. Ovaj događaj i datum u vladavini Haruna al-Rašida. Mada je al-Mu'tasimova ogromna vojska. e. koja je ležala pored Eufrata i dominirala sirijskom granicom. II. I (Madisom. prev. Ohaibot. pa je čak zahtijevao od kalifa. 55. 10 Tabari. tada al-Ra-šida. god. Miohel le Svrien. pit. Razjaren od ljutnje. Teofilu je već jednom prijetila opasnost s Istoka kada je al-Ma'mun. S. Rimljaninu psu.saracensfciim istomišljenikom«. lično komandovao bitkom. 278. One su naročito cvjetale za vrijeme krstaških ratova. Irena. koju je on svmgnuo sa pnijestola. History of the Byzantine Empire. 405.. 291. str. To je pokušao al-Mu!ta-sim 838. pored udaranja poreza. a Tabari (vol. koji je ležao na mjestu današnjega Skutari (Uskudar). 2 Vasiliev. Chronicle. prodrla u srce >. koja je prigrabila prijesto. 1905). bila je posljednji vladar iiz dsauirijske ili sirijske dinastije (717 — 802). Poslije 806. gospodara vjernika. vol. 13 Niqfur tt arapskim izvorima. Teofan. godine.-B. Vjeran svojim riječima.). 504. U ovim ekspedicijama on je opustošio Malu Aziju. ZLATNI 279 koje je sklopila carica. vol. 15. G. ar. J. možda potomak Gasanida Jabale. da mu vrati plaćeni danak. bila je »prva žena u bizantijskoj istoriji koja je sa punom vlašću upravljala državom«12. Očekivalo se da će arapske snage nastupati prema Carigradu. 503 — 4) u 165. (tvrdi (str. str. Kulminacija njihova bilo je zauzimanje Herakleje (ar.nosi tragove muslimanskog uticaja. Harun je odmah iz svoje omiljene rezidencije u gradu Raki. učinjen je samo jedan ozbiljan pokušaj da se osigura uporište s druge strane gorja Taura. 478. str. Tadašnji car Teofil (829—42). uputio je poslanike u Veneciju franačkom kralju i na umajadski dvor u Spaniji da traže pomoć. Salam14. III {Pariš. bojeći se da ne izgubi prijestonicu. i. ali je našao smrt (833) u blizini Tarza. 1928). A.Arabljanskim noćima i drugim arapskim viteškim romansama muslimanske ekspedicije protiv Carigrada čine sadržajnu tematiku koja je jako uljepšana. koju je osnovao Leon III (717 — 41). tvoje će ga oči morati gledati. izd. vol. pokušaj nije uspio u cijelosti. ali su se vratile kada su primile alarmirajuće vijesti o vojnoj zavjeri u zemlji. 695. sto. Ragozin. »snabdjevena bolje nego ijedna druga vojska ranijih kalifa16«. koji je odbio uslove ugovora 7 A. 456) da je Hairuin napredovao sve do Hrisopolisa. sltr. Nju je naslijedio Nikefor I13 (802 — 11). al-Rašid zatraži pero i mastilo i na poleđini omalovažavajućeg pisma napiše ove riječi: U ime boga milostivog i dobrostivog. 3.rimske zemlje« i privremeno bila zauzela Amorij (Amorio>n. Nikeforu. Ives (Priniceton. Od Haruna. god.

svadbe. vol. 280 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO žavanje oružanih snaga u pripravnosti i donosili su unosan plijen. On je počinjao 10. preduziman u ljeto. Njegov sjaj išao je uporedo sa blagostanjem carstva kome je bio glavni grad. Diniawar. II. npr. 19 Tabari. god. . Ona je davala ton modi otmjenog društva i prva je počela da ukrašava cipele dragim kamenjem20.i. 696. kćerkom svoga vezira alHasana ibn-Sahla. U te troškove bili su uključeni i izdaci za izgradnju vodovoda kojim se Meka snabdijevala vodom iz izvora udaljenog 25 milja21. koja je došla do izražaja oko sredine desetog stoljeća. niti se dogodio duboko na neprijateljskom tlu. 17 Michel le Svriein. Naročito o svečanim prilikama. Ya<qufbi. zavjesama i minderlucima. dok je treći.. koja je oko glave nosila vrpcu iskićenu draguljima da bi pokrila neki nedostatak na svom čelu. Kraljevska palata. 1. žena i stričevićka kalifova. jednako kao i njenom mužu pripisuju aureolu slave i otmjenosti. 523. Nekadašnja slava Bagdada Istorija i legenda se slažu da je najsjajniji period bagdadske istorije bio za vrijeme kalifova-nja Haruna al-Rašida 786—809). str. podnosila je na stolu samo zlatno i srebrno posuđe ukrašeno draguljima. Kitdb al-Kharaj. II. kao što su bili. prijemi stranih izaslanstava. kćerki al-Mahdija i Harunovoj polusestri. str. tako da je u arapskoj . 337—52. Zubavdah je imala rivalku u lijepoj (Ulayyi. maja i trajao 30 dana. 386—7. Bagdad je do toga vremena iz ništa izrastao u svjetski centar bajoslovnog bogatstva i političkog značaja i postao jedini grad koji se mogao takmičiti s Carigradom. str. III. Zubavdah. 18 Qu>damah. 696. O tome ćemo čuti kasnije. III. 15 Ibid. jula. . 1889). Samo na jedno sveto hodočašće. Mas'uidii. str. Jedan arapski geograf18 tvrdi da je tada bila zavedena praksa da se tri puta godišnje vrše pljačkaški upadi: jedan zimi/ koji je bio ili krajem februara ili prvih dana marta. Takvi su upadi dobro dolazili za odr14 Tabari. koji su u ranijim islamskim borbama igrali značajnu ulogu. latila se oružja protiv Bizanta rizikujući Kalifat. Ni u jednom slučaju sukob nije imao nekog većeg značaja. Jedna od manjih dinastija. Međutim. str.preduzimali nijednu ozbiljnu ofanzivu protiv Bizanta. Osobit utisak ostavljala je dvorana za prijeme sa svojim ćilimima. hodočašća. vol. eunuhe i specijalne službenike. str. 709—10. izd. III. 14. U to je vrijeme Bagdad postao »grad koji nije imao premca na čitavom svijetu«19. Hamdanidi u Alepu. sa mnogim dogradama za hareme.. sada su postali kudikamo manje važni faktori. ustoličenje kalifa. zauzimala je jednu trećinu okruglog grada. Ipak je tokom cijelog devetog stoljeća svake godine skoro redovno dolazilo na istočnoj granici do neprijateljskih sukoba. drugi u proljeće. sa trajanjem od 60 dana. vol. 72. vol. prema tradiciji. kada se on 825. prvobitni nacionalni arapski motiv i u velikoj mjeri religiozne pobude. Unutrašnje slabljenje muslimanske države počelo se odražavati i na njezinim odnosima sa vanjskim državama. kažu. Mada nije bilo prošlo ni pola stoljeća. str. najboljim stvarima koje je Orijent mogao proizvesti. utrošena je bajoslovna suma novca. 1236. kojoj kasnije generacije. 259. Na svadbenoj svečanosti kalifa al-Ma'muna. godišnjom Buranom23. potrošila je tri milijuna dinara.str. dvorsko bogatstvo i raskoš zablistali bi u punom sjaju. doduše ne tako važnih. 1. de Goeje (Levden. Onim njegovim nasljednicima koji su preko granice slali armije više je bilo stalo do pljačkanja nego do osvajanja. Vrpcu a la lUlayyah brzo su prihvatili kao ukras savremene mode22. vol. vjenčavao sa 18. str. započinjao je 10. 519.

000 zavjesa. koje su pod stručnim gajenjem davale rijetke vrste datula26. U bašti su se divili vještački zakržljalim palmama. Pjesnik abu-Nuwas. vol. Al-Amin. po kojem su bili posuti biseri i safiri. vol. muzičare. Na stranicama zbirke alAghani ima mnoštvo poučnih anegdota iz kojih nije teško otkriti srž istine. a u kalifovoj palati visilo je. imao je velik broj specijalnih čamaca izgrađenih u obliku životinja. 193.000 eunuha crnaca i bijelaca i 700 komornika. dresere pasa i pijevaca i druge koji su mogli razveseliti. vol. I. najviši ideal islamskih velikodostojnika (beau ideal). vol. str. VIJEK ABASIDA . o kome ibn-al-Athir29 nije imao ništa pohvalno da zabilježi. a zatim vezirov kabinet smatrali kraljevskom salom za prijeme. vol. od kojih je 12. vol. 298—9. str. 337. str. libn-Khalduin. Muqadammah. Ansab al-Ashraf. plesače. Tha'alibi. II. Izaslanici su sa takvim strahopoštovanjem i divljenjem gledali na sve ovo da su najprije komornikov. 279. Kalifova pratnja je brojala 160. ostavio nam je nezaboravne opise šarolikog dvorskog života ovog slavnog perioda. u kojoj se nalazilo vještačko stablo od srebra i zlata. 1. profesionalnom pjevaču. -str.000 komada bisera iste veličine. 119. 1938). Travels. IV. Kuglice od moška.književnosti taj. pjevače. 7. VI. VII. Siyat i ibn-Jami' vodili su popis imena pjevača i muzičara. <str. B (Jerusalem. U paradi je išlo 100 lavova. 21 Isp. očigledno. Tanblh. bile su prosipane na kraljevske prinčeve i druge dostojanstvenike24. 65—6. oJbnKh. Latd<if. vol. 82 Aghdni. Osobit utisak na njih je ostavila Dvorana stabla (dar al-shajarah). vol. vol. oslobođeni rob. 83. jedne je večeri kalif al-Amin (809—13) predao svome ujaku Ibrahimu ibn al-Mahdiju. str.000 dir24 Taibari.000 drama i u čijim su granama bile smještene ptice od istih skupocjenih metala tako napravljene da su pomoću automatskih naprava mogle cvrkutati. vol. str. God. Yaqut. vol. str.000. ZLATNI 281 nog poslužavnika 1. I. abu-al-Fida'.000 nagrade koje je od kalifa do tada Ibrahim primio28. I. 38. 166. 296.događaj dugo živio kao jedna od nezaboravnih ekstravagantnosti toga perioda. Oni su sjedili ria^ zlatnom minderu. I. str. 73—4. 100—5. Ovaj iznos je povećao na 20. koje je bilo teško 500. vol. Svaka od njih koštala je 3. vol. str. vol. 73. II.000. 144—5. iznos od 300. Darežljiva ruka Harunova i njegovih neposrednih nasljednika. str. poput magneta privlačila je u prijestonicu pjesnike. u kojima su se nalazile kartice sa nazivima imanja ili roba ili nekog drugog sličnog poklona. 20 Mas'uđi.000 dinara zato što je otpjevao nekoliko stihova od abu--Nuwasa. druga na lava. 520—21.500 bilo pozlaćeno. Prema jednoj priči. 917. 23 Njoj je bilo deset 'godina ikada se zaručila za al-Ma'muna. pored 22. bila izmjena i oslobađanje ratnih zarobljenika25. 28 Aghani. čija je zadaća. Dvije stotine svijeća na svijećnjaku od ambre pretvarali su noć u dan. 1081—4. IX. 73. str.000 konjanika i pješaka. IX. Mas'uđi. Ibrahim al-Mawsili. 25 Mas'udi. 71. Yaqut. Max Achloessinger. (ibn-al-Athir. treća na orla. l. str. prisni al-Rašidov drug i njegov saučesnik u mnogim noćnim avanturama. kalif al--Muqtadir primio je u svojoj palati sa velikim svečanostima i pompom izaslanike mladog bizantijskog cara Konstantina VII. Boirokhardt. Vidi str. vol. Priča se da je prilikom svadbe na bračni par prosuto iz zlatw Khatlb. zainteresovati i zabaviti27. str. koje je dao da se naprave za svoja društva na Tigrisu. Jedna od ovih lađa ličila je na dupina. 196. _str. str. libn-Khalliikain. VIII. str. 28 Khatlb. III. str.000 serdžaza.alli-kan. izd. 27 Balađhiuri. šaljivdžije. II.

koji je Ibrahim priredio u čast svoga brata al--Rašida. VI. U zbirci Agfhani31 čitamo o jednoj zanimljivoj igranci koja je trajala cijelu noć. Abasidsku prijestonicu. 207. počevši od Ura i Babilona sve do Ktesifona. Među njima je bilo ratnih lađa i raznih vrsta čamaca za razonodu. 206. zlatna prašina i robovi crnci. nije bilo lako uništiti. koji su plovili do Mosula. U njoj je velik broj lijepih mladih plesačica skladno izvodio ritmičke plesove uz mirne zvuke muzike. koji je takođe sebi prisvajao pravo na prijesto alMa'mun pobjedonosno ušao u Bagdad. vol. kao i ostali trabanti kalif ovog kućanstva živjeli su na visokoj i raskošnoj nozi. Sva tadašnja mjesta označena na karti bila su mu pristupačna. 31 Vol. vol. vosak. 33 lap. našao je veliki dio grada u ruševinama. str. koji su bili miljama dugi. str. Nije trebalo dugo vremena da se grad podigne i postane ponovo trgovinski i kulturni centar. primijetio da su režnjici riblji jezici. Tha'alibi. str. prirodnog nasljednika niza proslavljenih metropola koje su cvjetale u dolini TigrisEufrat. O svakidašnjem životu običnog građanina u Bagdadu i osjećanjima koja su potresala dušu čovjeka s ulice nalazimo u izvorima vrlo malo podataka izuzev možda pjesnička djela askete abu al-'Ata-hiye. VI. na što je poslužitelj dodao da je 150 jezika u zdjeli koštalo preko tisuću dirhama. poslije višegodišnjeg građanskog rata protiv starijeg brata al-Amina (koga je otac bio odredio sebi za nasljednika) i protiv strica Ibrahima ibn al-Mahdija. 32 Vol. iz istočne Afrike slonovača. Carske provincije slale su karavanima ili morem VIJEK ABASLDA . Ne čujemo više o Okruglom gradu. iz Skandinavije i Rusije med. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO hama30. primali su redovno velike plate iz državne blagajne sve dok tu praksu nije dokinuo kalif al-Mu'tasim (833—42)3:s Za al-Rašidovu majku al-Khay-zuranu govore da je imala prihod od 160. čiju je imovinu prilikom njegove smrti konfiskovao alRašid. str. Na gradske pijace dolazio je iz Kine porculan. 85 Ibiđ.29 282 Vol. činovnici. 16. iz Indije i Malajskog arhipelaga mirodije.000 dirhama od nekretnina35.000 dirhama u novcu i dnevni prihod od 100. tkanine i robovi.000. I kada se oduzme sjaj kojim je orijentalna priča i mašta protkala raskoš dvorskog života u Bagdadu. god. Taibari. Domaćin je. počevši od kineskih džunki do domaćih splavova od naduvane ovci je kože. Ugledavši se na svog gospodara. Lata«if. ostavio je 50. XVI. dvorski službenici. iz turskih zemalja u centralnoj Aziji rubini. Duž njegovih riječnih gatova. Njihovo pjevanje prihvatili su svi koji su igranci prisustvovali. str.000. a njegov pogodni geografski položaj činio ga je transportnim centrom. kojemu su Abasidi pripadali. minerali i boje. razne vrste krzna i robovi bijelci. sličnih današ80 Ibiđ. mnogo toga ostaje što izaziva naše iznenađenje. III. 349—50.. 289. ležalo je usidreno na stotine lađa. 138—9. i ostali članovi abasidske kalif ske kuće: veziri. Članovi hašimitskog plemena. pred kalifa bila donesena zdjela sa ribom u kojoj su režnjici bili neobično maleni. Nije se mnogo razlikovao ni život Barmakida od života kojim ®u živjeli članovi kalifova kućanstva.000 dirhama34. Kao kalif. Neki Muhammad ibn-Sulayman. Nju je lično predvodio sam kalif al-Amln. Kada je 819. ZLATNI 283 njim. da bi objasnio stvar uzvanicama. atr. al-Ma'mun je sebi uzeo za rezidenciju palatu Ja'fari. svila i mošak. Za prodaju kineske robe bile su određene specijalne pijace. XVI. Al-Mas'udi32 pripovijeda da je prilikom jednog ručka. 34 Mas'udi. lazurni kamen. 951—3. koja je bila prvobitno sagrađena za Ja'fara al-Barmakija na istočnoj strani rijeke. str.

jer je raskošan način života učinio ovaj period popularnim u istoriji i pripovijetki.. tuđinskim uticajima.str. 321. Finske39. 317 i slj. Za avanture mornara Sind-bada. žonglerstvo. a najviše helenskom. Al-Khatib37 posvećuje čitav odsjek u svojoj istoriji bagdadskim mostovima. Članovi svakog zanata i trgovine imali su svoje dućane na istoj pijaci fsugj40. . on oblači laku haljinu. — pod okriljem al-Ma'muna počeli su da igraju vidnu ulogu. kao što je to običaj i danas. 298. 40 Ya'qubi. Perzija svilu. Hunavna najprije vidimo poslije dnevnog jahanja u javnom kupatilu. uza što. passim.svoje domaće proizvode: Egipat rižu. Arabljanski musliman. djelomično indo-perzijskom i sirijskom. koje čine jednu od najbolje poznatih priča u zbirci Hiljadu i jedna noć. ni književnosti. pa je uskoro postao. sirijskog i grčkog. tako je i u Iraku prigrlio istu civilizaciju koja se razvijala pod perzijskim uticajem. gutanje mača i žvakanje stakla41. bisere i oružje. staklene kuglice. ni filozofije. Ovo buđenje treba zahvaliti. Arabija brokat. Iz Bagdada i drugih izvoznih centara arapski su trgovci prevozili do Dalekog istoka. kao što smo ranije čuli. bio je ogroman broj rukopisa koji su obrađivali i takve predmete kao što su hipnotizam. ponio je sa sobom iz pustinje dubok smisao za intelektualna saznanja. 312. Vidi str. koji nije imao skoro nikakve vlastite ni nauke. najbolje komentare neoplatonika i većine . mirise i povrće36). Monotoniju uličnog života s vremena na vrijeme prekidao je slučajni prolazak svatova ili povorke prilikom sunećenja. 39 Muzej u Helsinkiju dima mnogo takvih novaca. jede komadić dvopeka. leži i ponekad spava. I. korisnik i baštinik starijih kulturnijih naroda koje je on pobijedio ili se s njima na bojnom polju sukobio. Još u vrijeme kada je al-Nadim pisao svoj monumentalni spis al-Fihrist. gdje ga posluga polijeva vodom. učitelji. Evrope i Afrike tkanine. Sirija metalnu robu i voće. 111—17. Saobraćaj između istočne i zapadne strane omogućavala su tri pon-tonska mosta slična današnjim bagdadskim mostovima. Bulddn. I. str. Izašavši iz kupatila. ukoliko osjeti želju za svježim voćem. 41 Vol. Poslije popodnevnog odmora on zapali mirise da se nakadi i zapovijeda da mu se donese ručak. 87 Vol. koji se obično sastoji od supe. 75 godina poslije osnutka bagdadskog Kalifata narodi koji su govorili arapski imali su prevode glavnih filozofskih djela Aristotela. Ibn-Khallikan42 nam je ostavio detaljan opis dnevnih poslova člana jednog učenog bratstva Hunavn ibn-Ishaq. davno je utvrđeno da se baziraju na stvarnim izvještajima o putovanjima koja su preduzimali muslimanski trgovci. žito i platno. koji pokazuje da su naučnici u to vrijeme bili visoko cijenjeni. s>tr. sanskrita. 246.38 Gomile arapskog kovanog novca nedavno nađene u udaljenim mjestima sjevernih zemalja: Rusije. Eastern Caliphate. pravnici. debele piletine i kruha. Stručnjaci -liječnici. popije četiri funte starog vina. natenane pije neko piće. dragulje. metalna ogledala. 41 Str. 315. ali ono što je učinilo ovaj period naročito slavnim u svjetskoj istoriji. u velikoj mjeri. Zatim opet legne da spava i kad se probudi. neku vrstu popisa postojećih arapskih djela. jede dunje i sirijske jabuke. jeste činjenica da je on*bio svjedok najznačajnijeg islamskog duhovnog buđenja i da je on jedan od najvažnijih perioda u cijeloj istoriji ljudske misli i kulture. a jedan drugi njegovim kanalima (anhdr). pisci i si. Švedske i Njemačke svjedoče o nadaleko rasprostranjenoj trgovinskoj djelatnosti muslimana u ovom i kasnijem periodu. Trgovci su igrali glavnu ulogu u muslimanskoj zajednici. 284 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pobjeda muslimanskog oružja za vrijeme al--Mahdijeva i al-Rašidova Kalifata nad okorjelim bizantijskim neprijateljem mnogo je doprinijela ugledu i slavi ovog perioda. 18 Vidi str. Ovaj je period značajan zbog velikog broja prevoda na arapski jezik sa perzijskog. 36 Vidi Le Strange. Kao što je u Siriji prihvatio već postojeću aramejsku civilizaciju koja je bila pod uticajem kasnije grčke kulture. nezasitljiv apetit za učenje i mnogo latentnih sposobnosti. mirodije itd.

etiopski i ma-lajski. L. treba napomenuti. više nego nauka i filozofija. Indijci su dali još jedan važan doprinos arapskoj matematičkoj nauci. književnosti i matematike. Babiloniji. Isti indijski putnik također je sa sobom donio i jednu matematičku raspravu koja je omogućila da islamski svijet prihvati brojke koje su u Evropi poznate pod nazivom arapske. Arapi nazivaju indijskim (Hirtđi)47. Među ostalim prevodima astronomskih djela ovoga vremena ističu se prevodi al-Fadla ibn-Nawbakhta45 (ča 815). Sind-hind). naročito na području filozofije. koji je prevodio sa perzijskog na arapski. 268. Prema tome je arapski prevod postao osnova za sve postojeće prevode. međutim. međutim. glavnog bibliotekara al-Rašidova46. Nju je po Mansurovom naređenju preveo Muhammad ibn--Ibrahim al-Fazari (f između 796. 290—91. 1912).medicinskih spisa Galena. u devetom stoljeću. Oko A. mada se opširan sadržaj djela može još naći istumačen u proširenom obliku u Pančatantri. On je. Čak i na islandskom postoji prevod toga djela. hebrejski. još dok su živjeli pustinjskim 43 Od kraja devetnaestog stoljeća 'novi arapski svijet suočen je isa sličnim pariadom prevođenja. pored evropskih jezika. H. bila napajana iz jedne te iste rijeke. Duhovno buđenje T j. i književnost se arapska. koji je kasnije postao prvi muslimanski astronom44. koja se naziva Siddhanta (ar. koje je povezivalo južnu Evropu sa Bliskim istokom. vol. VIII. za vrijeme vladavine Anusharwana (631—78). 154 (771) jedan indijski putnik donio je u Bagdad raspravu o astronomiji. preuzeo važno mjesto u srednjovjekovnom kulturnom jedinstvu. a isto tako naučnih perzijskih i indijskih djela43. Arapski prevod je naročito važan. Yaqu't. Original je donesen u Perziju iz Indije. Najranije književno djelo na arapskom jeziku koje je do nas došlo jeste Kalllah wa Dimnah (priče Bidpaia). zajedno s igrom šaha. interesovale zvijezde. Kasnije. Ovo djelo. Njih. prema kojoj treba upraviti poglede prilikom molitve. Islam je podsti-cao izučavanje astronomije jer je ona omogućavala određivanje pravca prema Kabi. lizd. Uđaba'. razvijala pod perzijskim uticajem.• Indija je vrlo rano poslužila kao izvor inspiracija. uključujući u taj broj. Perzija Samo u umjetnosti i lijepoj književnosti Perzija je mogla dati svoj originalni doprinos. Cheikho (Beirut. str. U kulturnom životu semifekih Arabljana osjećala se jaka potreba za estetskim temperamentom. Arapskim naučnicima trebalo je samo nekoliko decenija da usvoje ono što su Grci stoljećima razvijali. izgubio mnogo od svog izvornog karaktera. str. To je pre-vod sa pahlaui jezika (srednji perzijski). Pored perzijskog uticaja na arapsku umjetnost. ZLATNI 285 životom. Judeji i. kojih ima oko 40. Čuveni al-Khwarizmi (f ča 850) zasnovao je svoje nadaleko poznate astronomske tablice (zlj) na al-Fazarijevom djelu i objedinio indijski i grčki astronomski sistem. VI. Ova je kultura. gdje je ona pomogla buđenju evropske renesanse. Mi ćemo kasnije vidjeti kako su Arapi u Španiji i Siciliji ovu istu rijeku ponovo skrenuli u Evropu. Mas'udi. ali sve do ovog vremena nije bilo preduzimano nikakvo naučno istraživanje o njima. kojim je bilo obdareno iransko stanovništvo Perzije. turski. Fenikiji. Arabljane su. uglavnom sa francuskog d engleskog. Tabaqat al-Umam. jer su i sanskritski original i perzijski prevod izgubljeni. rijeke čiji su izvori bili u starom Egiptu. koje je namijenjeno da u obliku životinjskih basni da vladarima pouke o VIJEK ABASIDA . vol. Islam je. str. koji je odisao duhom pustinje i nosio pečat arabljanskog nacionalizma. i 806). primajući glavne crte helenske i perzijske kulture. 44 Jj>a<id ibn-Atomad (al-Qadi al-Andaluai). decimalni sistem. koji je također prevod sa sanskrita. a u isto vrijeme dao je svoj doprinos. oni su svi tekli prema Grčkoj i poslije se vratili na Istok u obliku helenizma. 49—50.

god. bez obzira da li se oni nalaze u raju ili u paklu52*. Grad. osnovao veliki Anusharwan. L. 2. 517 i slj. Jundavsabur. jer se sumnjalo u ortodoksnost njegove vjere. On je ča 757. 1364. od histerične paralize pretvarajući se da je hoće u javnosti svući. str. 1289. 48 Fihrist. koji je snažan. Zanimanje naukom. U vrijeme arapskih osvajanja Plodnog polumjeseca duhovna baština Grčke nesumnjivo je bila najdragocjenije blago do koga su Arapi došli. Ibn-Baktishu' postao je u Bagdadu osnivač slavne porodice. Jurjis je uskoro zadobio kalifove povjerenje i postavljen je za dvorskog liječnika. izd. nazvan prema svom osnivaču Sasanidu Sha- . iibn-Khallikan. zara-tustrovac. 1249. sa mnogim usponima i padovima. 47 Vidi str. ponovo ištampan u štamparija Bulšq. Kihalll <alYaziji's. str. sjedište paganskih Sirijaca. Aleksandrija. Jurjisov sin Bakhtishu' (f 801) bio je glavni liječnik bagdadske bolnice za vrijeme al-Rašidove vlade. stjecište istočne i zapadne 49 Objavljeno u Kairu. nawbakht. 1306. naročito kada je riječ o dvorskom ceremonijalu. str. obraćenik na islam. Oheilkho's (Beiirut. Zato se helenizam pokazao najvitalnijim od svih stranih uticaja u arapskom životu. 50 Ar. Arapska literarna djela. Haran. Nauka se te institucije zasnivala na staroj grčkoj tradiciji. koju je oko 555. 1905). 1888). rađena je po perzijskim izvorima. Bakhtishuov sin Jibril (Gabrijel) uspio je da izliječi al-Rašidovu ljubimicu. Edesa (al-Ruha'). 317. (Beinut. 765. dobra sreća. držala skoro stalan monopol nad dvorskom medicinskom praksom. kao i draguljski i drugi zanati. odsječan i sažet. koji su se u devetom stoljeću i poslije njega izdavali za Sabejce (ar. umjetničko djelo i poslije njega će se u arapskoj prozi abasidskog perioda vidni tragovi perzijskog stila osjećati u pretjeranoj eleganciji. Mjesto 45 Perz. filozofiji. God. I. kao što su al-Aghd-ni. 48 O štampanim izdanjima Kalllah wa-Dimnah vidi Svlvester de Sacv's (Pariš. al-<7qđ al-Farld i alTurtushijevo djelo Siraj dl Muluk*9 puna su aluzija na ranije indo-perzijske izvore. 266—9.upravljanju državom. Džundi-Šapur bio je poznat po svojoj medicinskoj i filozofskoj akademiji. vol. robinju. O i>bn-al-Muqaffi vidi Fihrist. Zbog toga je 805. ditd. glavni centar hrišćanskih Sirijaca. u velikoj mjeri se ponovo javio uglačan i neprirodan način izražavanja kakav je vladao za vrijeme Sasanida. imenovan privatnim kalif ovim liječnikom53. Sabi'ah ili Sabi'un)™\ Antiohija. 318 (gdje ime dolazi u obliku Nlbakht ili Navbakht). koja je u toku šest ili sedam generacija. to znači dva i po stoljeća. 1816). ali je jezik na kome se predavalo bio aramejski. oblicima vladavine i istoriji. str. Arapska istoriografija. preveo je na arapski ibn al-Muqaffa(48. kako ćemo kasnije vidjeti. pa je on iz Džundi-Šapura50 pozvao nesto-rijanca Jurjisa51 (Dorđe) ibn-Bakhtishuha (t ča 771). Mnogi 'članovi ove porodice listakli su se u nauci o zvijezdama. 118. u ono doba smatralo se isključivim monopolom jedne porodice i prenošeno je s oca na sina. bio spaljen. HI. jedna od mnogih starih grčkih kolonija. Ibn al-Muqaffin prevod je. T'ak'ar<i> vol. 274. god. on bi odgovarao da više voli biti u društvu svojih otaca. HMKO. s obzirom na njegov stil. 286 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO starog arapskog stila. u raskošnom i slikovitom prikazivanju i u kitnjastom izražavanju. mada je ostao vjeran svojoj hrišćanskoj vjeri. Kada ga je kalif pozivao da pređe na islam. kalif al-Mansur obolio je od stomačne bolesti koja je zbunila njegove liječnike. starješinu tamošnje bolnice.

purai I. Jermencu. Qifji. među kojima i Euklida56. koje je naročito preduzimao Harun. u prvom redu. Muqaddamah. prema tome. i bezbroj manastira u Siriji i Mezopotamiji. str. u jugozapadnoj Perziji. 401. I. iprema ikojem je d dobio ime. Helenizam ZLATNI 287 filozofije. Na mjestima gdje se nije mogla naći ekvivalentna arapska riječ ili gdje se nije razumio grčki termin. Tako bi prezime značilo »Isus je oslobodio«. između ostalih zaplijenjenih stvari. ikoju iibn-abi-Usavlbi'iah smatra sirijskom 'riječju. ibn-ail-'Ibri. e. pribjegavalo se prostoj transkripciji s izvjesnim adaptacijama58. 326. str. al-Ma'mun je osnovao god. 215. str. čak u Carigrad radi traženja grčkih djela. »Bakht«. god. 57 Str. koji su najprije prevodili na sirijski. Grčki uticaj dostigao je svoju kulminaciju za vrijeme al-Ma'-munove vlade. str. Kažu da je sam Mansur kao odgovor na svoju molbu primio od bizantijskog cara veći broj knjiga. Jevreji i skorašnji obraćenici na islam. najraniji orijentalni prenosioci grčke kulture velikom dijelu sadašnjeg svijeta. 54 Vidi str. str. str. dovele su ga da traži dokaze za svoje stavove u filozofskim djelima Grka. vol. 58 Odatle sljedeće arapske riječi: arithmatlqi {aritmetika). jumatrlya (geo VIJEK ABASIDA . 226—7. grčkih rukopisa. kojih je bilo mnogo. Al-Ma'mun i njegovi neposredni nasljednici sav ovaj posao povjerili su uglavnom novoosnovanoj akademiji. Abasidska era prevođenja trajala je poslije 750. stajao je na mjestu današnjeg sela Šahabad u Kuzistanu. gdje su ne samo crkvene nego i naučne i filozofske studije bile njegovane — svi ti gradovi služili su kao centri iz kojih se helenizam širio na sve strane. koji se u mnogim pogledima pokazao najvažnijom obrazovnom ustanovom poslije osnivanja Aleksandrijlskog muzeja u prvoj polovini trećeg stoljeća pr. Razni pljačkaški upadi u »zemlju Rimljana«. akademije i prevodilačkog biroa. nestorijanski hrišćani. I. koja znaiči »sluga«. 830. a tek onda s aramejskog na arapski. Racionalističke tendencije ovog kalifa i njegovo pristajanje uz mutazilitsku doktrinu. 134—5. Rukovodeći se svojim političkim principima. 213—15. u prvo vrijeme bili su ovisni o pre-vodima. 486. <str. neku vrstu kombinacije biblioteke. 243. postali su na taj način najjača veza između helenizma i islama i. imali su za posljedicu donošenje. koja je naučavala da se vjerski tekstovi moraju podudarati sa zdravim razumom. str. Ya(qubi. u Bagdadu svoju čuvenu Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Do ovog vremena. za njim se doslovno povodi ibn-abiUsaybi<ah. vol. U slučajevima teških odlomaka. Autor djela Fihrist57 to izražava na taj način što mu se Aristotel prikazuje u snu i uvjerava ga da nema nikakve razlike između razuma i vjerskog zakona. Pošto Arabljani nisu znali grčki. gotovo čitavo stoljeće. u paihlaiuiu glasi »bokht« i znači »oslobodio je«. mnoga grčka djela bila su najprije prevedena na aramejski (sirijski). 52 Ibn-al-'Ibri. što !bi moglo značiti »Shapurov logor«. 51 Isp. Helenizam je morao proći kroz sirijske prevode prije nego je našao pristup u arapske duše. Fihrist. 55 Ar. 53 Ibn-al-'Ibri. n. Pošto je većina prevodilaca bila aramejskog (sirijskog) porijekla. Anqirah. pagani i. 125. prevađala se riječ po riječ. 296. neovisno jedni o drugim. 56 Ibn-Khaldun. Ovi sirijski nestorijanci. Al-Ma'munu pripisuju odašiljanje izaslanika caru Leonu. a poslije sa sirijskog na arapski jezik. koje su za njih vršili njihovi podanici Jevreji. u prvom redu iz Amo-rija i Ankire55 (Ankare). vršili su sporadične prevode grčkih djela hrišćani.

150—51. Na tom području i dalje je suvereno vladao perzijski uticaj. Mafatlh al-<Ulum. T-r • i -rt — /-r • . str. Vidi abu-'Abdullafa a>l-Khwartizmd. on mu je ovako odgovorio. ili Mesue Major (Stainijii). al-Mahdijev astrolog. Iz ovog ranijeg perioda je i drugi prevodilac. bio je Hunayn ibn-Ishaq (Joanmtms. 175.. n. str 64 U latinskom Mesue (Mesua). ibrlz (čisto zlato). QLfti. Homerovu Ilijadu djelomično je na sirijski preveo Thawafil (Teoiil) ibn-Tuma. n. 61 Fihrist.) i Pavle iz Egine (živio ča 650. najzad grčka filozofija. Očigledno. 41. passim. Jedan od pionira prevodilaca sa grčkog bio je abu-Yahya ibn-al-Batriq (f-između 796—806).) i Ptolemej (živio u prvoj polovini drugog hrišćanskog stoljeća).bi se razli kovao od Mesue Mlađega (Masawayh al-Mariidlni). n. vol. naučne su grane koje su poslužile kao polazna tačka na ovom putovanju duhovnih otkrića. jakobitski liječnik koji je živio na dvoru fatknidsfeog 'kalifa ail-Hakirna u Kairu i umro 1015. i kao mladić vršio je službu liječničkog pomoćnika kod liječnika ibn59 Ibn-al-'Ibri. ZLATNI VIJEK ABASIDA .geografi!ja). 176. Hunayn je bio 'ibadi. i. van Vloten (Levden. 1928). str. ako je podatak o tome kod al-Mas udija63 ispravan. Fihrist. koju su izložili Ga-len (f ča 200. 227. svi ovi raniji prevodi nisu dobro rađeni i morali su biti podvrgnuti reviziji i preradi za vrijeme vlade al-Rašida i al-Ma'muna. Kada ga je jednom prilikom neki dvorski ljubimac uvrijedio. ibn-abi-Usaybi<aih. 60 Ibid. 220. G. za koga tvrde da je za al-Mansura preveo važnija djela Galena i Hipokrata (živio ča 436. U prvom redu grčka medicina. urghun (organ). Prevodioci Hunavn ibn Ishaa Seik (P°glavica) prevodilaca.785)59. e. Kolso/iZ Ikhwdn izd. Prema tome. iz Ruhe (-f. 291. 62 Y. indeks. passim. e. najveća). I. jailsajah (filozofija). svaki bi tada bio pametniji od Aristotela«66.metrija). i slj. n. »Ako bi se glupost od koje ti boluješ preobrazila u inteligenciju i podijelila među stotinu kratko vi-dih ljudi. . megiste. .). koje je kalif donio iz Ankire i Amorija65. možda su u isto vrijeme prevedeni. pr. jighrdflyah (. zatim grčka matematika i srodne nauke. čiji su zastupnici bili Euklid (živio ča 300. 288 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Prevodioci na arapski nisu se interesevali za grčka djela literarnog tipa. str. izd. Isp. jedan od najvećih naučnika i najplemenitijih karaktera toga doba. 1895). vol. 809—73). njegov prevod na arapski. str. maghnatls (magnet). VIII. tj. za koga tvrde da je za al-Rašida preveo izvjesne rukopise. athlr (eter).857). Euklidovi Elementi i Almagest.)60. muslqi (muzika). ikslr (eliksir). Yuhanna je bio u službi kod al-Rašidova nasljednika.a'qubi. uglavnom iz područja medicine. str. asturlab (astrolab). nestorijanski hrišćanin iz Hire. kakvu su začeli Platon i Aristotel i objasnili neoplatoničari. a za jednog drugog patrona Ptole-mejev (Quadri partitum61. 273. 380. Khayr-al-DJn al-Zirikl (Cairo. pr. učenik Jibrila ibn-Bakhtishua i učitelj Hanayna ibn-Ishaqa. ali očigledno ckugi korak nije izvršen kao u drugim slučajevima. maronit. e. da . e. arapski al-Majisti ili alMijisti (izvorno od gr. 65Ibn-al-'Ibri. str. kako ga Arapi na11 II l ILI U 7 fr frU fv AoifrUvJ . str. • živa ju. I. str. grčke poezije i grčke istorije. tj. nije uspostavljen nikakav bliži kontakt između arapskog duha i grčke drame. veliko Ptolemej evo astronomsko djelo62.. 63 Vol. sirijski hrišćanin Yuhanna (Yahya) ibn-Masawayh64 (-}.

vol. Catalog of the Garrett Collection oj Arabic Manuscripts (Princeton. Hipokrata i Dioskorida (živio ča 50. 246. 80. str. 77 Ibn-abi-Usaybii(ah. vol. ostale sačuvane u arapskom prevodu78. I. 5. vol. 188—9.. 203. izvršio prevod sa grčkog na sirijski. ibn-abi-U§aybi<ah. str. str. Od mnogih djela koja se pripisuju njemu neka.. koji je bio bolji poznavalac arapskog jezika73 i proslavio se kao bolji prevodilac Aristotelovih djela. 89 S nadimkom al-A<sam ziato što je bio sakat u ruku. 87 Ibn-al-'Ibri. 38. kopirao ga je Qifti.) vidi Hitrti. str. str.. Pretpostavlja se da je između ostalih stvari Hunayn izvršio pripremne radove oko prevođenja Galena. god. 250. a koje nosi datum 572.. Shvativši kao izazov jednu pogrdnu primjedbu svoga šefa da narod Hire nema ništa zajedničkoga sa medicinom i da bi za njega bolje bilo da je napusti i zaposli se u mjenjačnici novca na pijaci67. ibn-al-'Ibrd. a takođe i Platonove Države (Siyasah)7* i Aristotelovih Kategorija (Maqulat)''*. ibiđ. str. koje sadrži deset od šesnaest kanonskih Galenovih knjiga. str. 70 Fihrist. koji su se samostalno bavili istraživačkim radom. JSTs 1075.289 -Masawayha. dok su bili u službi sinova ibn-Shakira. 1938). treba pripisati ovoj dvojici njegovih pomoćnika i drugim naučnicima i članovima njegove škole. ali su.iUsaybd'ah. Faris i Abd-al-Malik. 75 Ibid. 72 Fihrist. u razne grčke pokrajine u potragu za rukopisima. n. 78 O rukopisu još jednog djela al-$ind'ah al-Saghirah. 185. 73 Fihrist. Fizike (Tabi'iyat) i djela Magna Moralia (K. bili 'Isa-ibn-Yahya70 i Musa ibn-Khalid71. str. nego kao liječnik-praktičar kada ga je kalif al-Mutawakkil (847—61) . Sedam knjiga Galenove anatomije u grčkom originalu je izgubljeno. 94—5. e. str. str. 76 Qifti. 71 On je također pire veo sa perzijskog na arapski. Qifti. bez sumnje. 249. npr. Između ovih radova svakako njegov najveći je doprinos prevod sa grčkog na sirijski i arapski skoro cijelog Galenovog naučnog opusa77. 19 — Istorlio 3")Dfl 290 1928). 58 Ibn-Khallikan. 248.. 79 Qifti. ličnog liječnika kalifa al-Ma'muna. Hunaynove prevodilačke sposobnosti može potvrditi izvještaj da su on i drugi prevodioci. 1. a njegove kolege drugi dio posla. 99. str. Ali on nije postigao najveću slavu kao prevodilac. 1. str. (1176. str. u kome je imao za saradnike svoga sina Ishaqa68 i svog nećaka Hubaysha ibn--al-Hasana69. e. 87. očigledno.). Poslije je ovaj kalif imenovao Hunavna nadzornikom biblioteke svoje akademije i u tom svojstvu Hunayn je vodio nadzor nad cijelim prevodilačkim radom.hulqlyat)™. najprije preveo otac sa grčkog na sirijski. prevođenje sa sirijskog na arapski72. 298. a zatim je izvršio prevod sa sirijskog na arapski sin Ishaq. 295. U mnogim slučajevima Hunayn je. 297. dječak sa suzama u očima napusti službu kod Masawayha. srećom. I. I. str. str. On je poslije toga stupio u službu Jibrila ibn-Bakhtishua. pri88 Fihrist. 74 Ibid. Do nas nije došao Hunaynov arapski prevod Starog zavjeta sa grčkog izdanja Septuaginte79. vol. str. npr. ali se svojski preda učenju grčkog jezika. str. vol. str. kakvi su. Njega su kasnije poslala tri visokoobrazovana sina Muse ibn-Shakira. mali mjesečno oko 500 dinara (250 funti sterlinga) i da mu je al--Ma'mun u zlatu plaćao težinu knjiga koje je prevodio. Fihrist. 116 = de Slane. Aristotelovo djelo Hermeneutica je. I. str. 28. 252. n. 297. Ibn-ab. 42. 187—8. koje je on podučavao. I. 244.

Ovi Sabijci štovali su zvijezde pa su zato od pamtivijeka mnogo interesa pokazivali za astronomiju i matematiku. on je mirno odgovorio: »Ja sam svoju vještinu učio samo za dobrotvorne svrhe i ni za šta drugo«80. 83 Njego vio dgelo al-Dhakhlrah ji 'lim al-fibb izdao je G. Albategnius ili Albatenius kod latinskih autora). osudio na jednogodišnje zatočen je zato što je odbio da uz veliku nagradu spravi otrov za jednog kalif ovog neprijatelja. pr. i 833). e. ss Fihrist. I. 1876). str. Histoire de la medicine arabe (Pariš. 177. Thabit je. Pored toga. Oni su vršili ispravke na ranijim prevodima. vol. 187—8. n. ZLATNI 291 VIJEK ABASIDA Thabita je u njegovom velikom radu naslijedio njegov sin Si-nan (f 943). 87 ibn-aibd-Usaybi'ah. Haranijanska škola matematičkih i astronomskih prevodilaca za predšasnike je imala al-Hajjaja ibn-Yusufa ibn-Matara (živio između 786. Njegov patron ga je. Očigledno je da je on izvršio pripreme za dva prevoda prvog djela. Kad ga je zatim upitao kalif. str. naime. e. Moja je profesija osnovana za dobrobit čovječanstva i radi samo za njihovu olakšicu i -ozdravljenje. 267. Thabit ibn. tako je Thabit ibn-Qurrah83 (ča 836—901) bio na čelu druge grupe. 262. a Lekler (Leklerc) proglašava ga za »najveću figuru IX stoljeća« la plus grande figure du IXe siecle). međutim. Lecleirc. 29«. počiva na njegovim originalnim radovima iz područja astronomije.)85. vol. jer se on nije bavio prevodilačkim radom. npr. Moja vjera naređuje da činimo dobro i našim neprijateljima. 81 Ibn-al-'Ibri. vol. poslije Thabita najveće sabijsko ime je al-Battani (f 929. s« IbnKhallikan. pr. 251. I. svaki se liječnik zakleo da neće nikome davati smrtonosne lijekove«8i Za Hunayna ibn-Ishaqa al-clbadija ibn-al-'Ibri i al-Qifti kažu da je »izvor znanja i rudnik vrline«. Vidi str. Svi su se oni istakli kao prevodioci i naučnici. revidirao raniji Hu-naynov prevod Euklida86. njegova dva unuka Thabit (f 973)88 i Ibrahim (t 946)89 i jedan njegov praunuk abu-al-Faraj90. Za vrijeme al-Mutawakkilove vladavine njihov je grad postao sjedište filozofske i medicinske škole koja je ranije bila prenesena iz Aleksandrije u Antiohiju. među koje treba ubrojiti djela Arhimeda (•f212. str. I.imenovao svojim privatnim liječnikom. . I. 251—2.) i Apolonija iz Perge (r. 327. vol. 139. koji ga je uvjeravao da je samo htio provjeriti njegovu Ijekarsku neporočnost. Thabit i njegovi učenici živjeli su u ovoj sredini. Njemu se pripisuje prevođenje većeg dijela grčkih matematičkih i astronomskih djela.. Njemu se općenito pripisuje da je prvi preveo Eukli-dove Elemente i Ptolemejevo djelo Almagest. šta ga je sprečavalo da ne spravlja smrtonosni otrov. <!lb. On je našao patrona u kalifu al-Mu'tadidu (892—902) i ubrzo postao njegov lični prijatelj i gost njegova stola87. koija ise popunjavala iz redova paganskih Sabijaca84 u Haranu (stari grad Carrhae). Međutim. str.Upravo kao što je Hunavn stajao na čelu ne-Ourrah storijanske grupe prevodilaca. Al-Battanijeva slava. str. Kada su ga ponovo priveli kalifu i ovaj mu zaprijetio smrću. čije prvo ime abu-'Abdullah Muhammad (ibnJabir ibn-Sinan) ukazuje da je on prešao na islam. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u stvari pseudo-Sabijci. Hunavn je odgovorio: »Dvije stvari: moje vjersko uvjerenje i moja profesija. a koliko tek više našim prijateljima. Sobni (Cairo. 82 L. str. štaviše i za »jednog od najvećih umova i najboljih karaktera s kojim se susrećemo u istoriji« (une des plus belles intelligences et un des plus beaux caracteres que l'on rencontre dans l'histoire«82. 80 Ibn-<abi-U§aytbi<iah. ibn-al-'Ibni. str. n.

245—6. 90 Oifja. 428. mučili su se kako će napisati svoja imena. 226. 91 Fihrist. str. str. 95 Fihrist. prije nego je Hunavn pripremio svoj prevod. d slj. a poslije Muhameda prevashodno jezik objave i vjere. str. zahvaljujući u prvom redu njihovu uticaju. 12 Fihrist. str. izjavio je jednom prilikom piscu djela Fihrist96 da on za dan i noć prepiše prosječno 100 listova. ili 998) pokušao je kasnije da izvrši adaptaciju ovog djela. uskoro su postali. 272. I. Aristotelov logički Organon. preobrazio se na čudan i jedinstven način u gipko sredstvo . 94 Str. vol. Jer. str. str. Yahya. Ovaj položaj on je zadržao sve do današnjeg dana. Isp. 265. Osim toga. muslimanskom misticizmu. 97 Vol. 295. str. Posredstvom Avicene (ibn-Sina) i Averroesa (ibnRushd). čiji su predstavnici bili Yahya ibn-'Adi. 34. platonizam i aristotelijanizam prokrčili su sebi put u latinski jezik i izvršili presudan uticaj na srednjoevropski skolasticizam. 88 Ibid. ali njegovi rezultati nisu zadovoljili. prirodno. Još jedan kasniji prevodilac matematičkih i filozofskih djela bio je Qusta ibn-Luqa (f ča 922). dok su se al-Rašid i al-Ma'mun zadubljivali u grčku i perzijsku filozofiju. 264. 235—6. ispoljio uticaj neoplatonizma. god. Qiftf. hrišćanin iz Balabaka. U drugoj polovini desetog stoljeća javili su se jakobitski ili mo-nofizitski prevodioci. str. Qiftd. a poslije njega alQifti98 citiraju ništa manje nego 100 88 Ibid.jedno za al-Rašida i drugo za al-Ma'muna91. koji je postao nadbiskup svoje crkve. postala dostupna arapskom čitaocu. dibn-aibi-Usaybi(aJi. 57. 57—9. Naročito se u sufizmu. 224—6. a umro je u Bagdadu 974. bila su neautentična). slobodno se može reći da su sva postojeća Aristotelova djela (mnoga od njih. str. i abu-'Ali 'Isa ibn-Zur'ah iz Bagdada (f 1008)95. kako ćemo kasnije vidjeti. 98 Str. arapski se svijet upoznao sa neoplatonskim teorijama i misticizmom. Sve se ovo događalo dok Evropa skoro ništa nije znala o grčkoj misli i nauci. str. kao i Porfirijev Isagoge (Uvod). str. Ibn-abi-Usavbi'ah97. o čemu ćemo raspravljati u jednom kasnijem poglavlju. On je bio najveći muslimanski astronom i matematičar. koji je rođen u Takritu god. Al-Hajjajov prevod čuvenog astronomskog djela Almagest izvršen je 829— 30. str. 93 Buzdžan u Kuhistanu bio je njegovo rodno mjesto. 288. I.stotelova Retorika i Poetika. Fihrist. hasib znači »mate matičar«. Prvi pokušaj prevođenja djela Almagest učinio je još za vlade Yahye ibn-Khalida ibn-Barmaka92 al-Rašidov vezir. Poslije ovog dugog i plodnog perioda prevođenja u toku vladavine prvih Abasida slijedio je period originalnih doprinosa. I'sp. Qift-i. u koji je u arapskom prevodu ulazila Ari-. 262—^3. pored Arapske gramatike. Do desetog stoljeća arapski jezik. 19* 292 UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO djela koja pripisuju »grčkom filozofu«. njihovi savremenici na Zapadu Karlo Veliki i njegova vlastela. Abu-al-Wafa' Muhammad al-Buzjani al-Hasib93 (940—97. Muslimani su prihvatili mišljenje neoplatonskih komentatora da je Aristotelovo i Platonovo učenje (Aflatun) u suštini isto. Fihrist94 donosi listu od 34 njegova originalna djela. 893. koji je u predislamskom periodu bio samo jezik poezije. Prije nego što se završio period prevođenja. i slj. temelj humanističkih studija islama. 98 Str.. prema savremenim izvorima. 264. sa jednog ranijeg sirijskog prevoda. 267—8.. str. Jakobitski autori zanimali su se revidiranjem postojećih izdanja Aristotelovih djela ili pripremanjem novih prevoda.

One su zadržane sve do posljednjeg otomanskog kalifa.. izvor sve vlasti. Harun je odredio svoga najstarijeg sina al-Amlna za svog prvog. U međuvremenu on se učvrstio kao jezik diplomatije i uglađenog saobraćaja od centralne Azije. i si. Alžira i Maroka svoje najljepše misli izražavali su jezikom Arabljana. III. uvijek donosio posljednju odluku u državnim stvarima. Fakhri. vol. za drugog nasljednika. al-Ma'mun je preoteo . POGLAVLJE XXV ABASIDSKA DRŽAVA Abasidski kalif Na čelu države stajao je kalif. a svog mlađeg sina. str. ili nekog od svojih rođaka koga je držao najkompetentnijim za taj položaj. a stvarno je i prenosio vršenje svoje civilne vlasti na vezira (wazlr). 278. str. svoj ih vojnih funkcija na vojskovođu (amir). Aba-sidi su s početka isticali religiozni karakter i dostojanstvo svoje funkcije kao imamata. IMITACIJA ARAPSKOG DINARA IZ 157 (774 n. sve do Španije. koga je opet naslijedio njegov sin al-Mahdi2. duž cijele sjeverne Afrike. Vladajući kalif je obično za svog nasljednika određivao jednog od svojih sinova prema kojem je pokazivao osobitu naklonost ili ga smatrao sposobnim. Iza al-Mahdija je došao njegov najstariji sin al-Hadi. 523. koji je bio darovitiji. koji su zasnovali uma-jadski kalifi. vol. 437. vol.. 261—2. 2 Vidi Ya<qulbi. Poslije ogorčene borbe. 3 Fakhri. II.. e. 472. a vršen je. ANGLOSAKSONSKI ZLATNI NOVAC. ostavivši al-Ma'1 Mas'uda. str. U svom vladarskom držanju i ponašanju prvi su se bagdadski kalifi držali perzijskih manira. Tunisa. prihvatila je s istim rđavim posljedicama i dinastija Abasida i ostala mu vjerna kroz čitav tok svoje vladavine. Na prednjoj strani stoji napisano shahddah. međutim. i si. dtr. ali je to isticanje u kasnijim godinama raslo u obrnutoj proporciji sa njihovom stvarnom moći. u najmanju ruku u teoriji. VII. 294 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO munu vlast nad Kurasanom sa Marvom kao prijestonicom4. Pogrešno postavljen princip nasljedstva. zatim Egipta. Kalif je. On je mogao. a na poleđini izvrnuto OFFA REX. Poslije tih vremena narodi Iraka.). 236. a njemu je nasljednik bio njegov brat Harun al-Rašid8. Osmi kalif al-Mu'tasim bi-Allah (833—42) i svi ostali kalifi abasidske dinastije koji su poslije njega došli uzimali su počasne titule koje su ih dovodile u vezu s Alahom. Sirije i Palestine. koja se završila ubistvom al-Amina (septembar 813). Rabati. sudačke na suca (qadi).. Ovim je titulama najprije bio počašćen al-Mutawwakkil (847—61)1. koji je bio. Al-Saffah je imenovao svoga brata al-Mansura. On je podijelio carstvo između njih dvojice. Iskoristivši narodnu reakciju protiv bezbožničkog stava posljednjih Uma jada. U periodu slabljenja njihovi podanici počeli su da ih obasipaju takvim ekstravagantnim titulama kao što su khallfat Alldh (božji kalif) i kasnije žili Alldh'ala al-ard (božja sjena na zemlji).za izražavanje naučne misli i prenošenje najuzvišenijih filozofskih ideja. str.

D. (1942). Al-Mu'tasima je naslijedio njegov sin al-Wathiq -f. 62. yezir Poslije kalifa. a ko nas sluša. Gubitak imanja često je bio popraćen gubitkom života. S. samo su šestorici bili neposredni nasljednici njihovi sinovi. god. vol. U aktu :nii\n kalif al-Nasir (1180— 1225) postavlja novog vezira imamo izvanredno dobar dokumenat za teoriju »božanskog prava« prenošenja vlasti na opunomoćenika: Muhammad ibn-Barz al-Qummi je naš zastupnik na cijeloj našoj zemlji i kod svih naših podanika. Nadsvođene podzemne prostorije. u sa-glasnosti sa kalifom. čak je i svoj položaj po principu nasljeđa prenosio na druge. 1295). To isto je običavao učiniti upravitelj s imovinom potčinjenih službenika i privatnih građana. po položaju je odmah dolazio vezir (wazir). str. Al-Mawardi9 i drugi pravni teoretičari razlikuju dvije vrste vezirata: tafwld (sa punom vlašću.. onaj ko ne sluša našeg vezira. a i kalif je 4 Ya<qubi. XVI. al-Ma'munova ujaka Ibrahlma ibn-al-Mahdija. al-Ma'mun nije uspio ući u prijestonicu carstva. a ko ne sluša nas. 500. zapovjednik nad zapovjednicima. ne sluša ni boga. a bog će onome ko ga ne sluša dati da uđe u pakleni oganj6Jednako kao i kod Barmakida. Tanbih. razjareni stanovnici Bagdada izabrali su za kalifa. Sve do 819. Uz dvorskog astrologa. 255—63. ograničeni). Malo prije svoje smrti al-Ma'mun je zapostavio svoga sina al--'Abbasa i odredio za svog nasljednika njegova brata al-Mu'tasima. Zato onaj ko njega sluša. Ovaj su položaj kasnije držali Buvejhidi. vezir je često bio svemoćan. 6 Fakhri. vol. kada se on ogr-nuo zelenim šiitskim ogrtačem mjesto crnim abasidskim i odredio za zakonitog nasljednika Ali j inog pristalicu 'Ali al-Ridu. 380—92. Vezir sa neograničenom vlašću imao je u svim stvarima suverenu vlast izuzev u postavljanju svoga nasljednika. Na kraju je osnovan naročit »konfiskacioni biro«8 kao redovno vladino odjeljenje. ABASIDSKA DRŽAVA 295 opet kažnjavao istom kaznom svrgnutog vezira7. Vezir s ograničenom vlašću nije^ preduzimao ništa na svoju ruku. 205. Četiri godine kasnije.. nas sluša. Na taj način on je ubrzao pobunu armije. koja je bila na strani sinovljevoj. s kojim se završava slavni abasidski period. Od 24 kalifa. Njegov je uticaj. nego je svoje dužnosti svodio na izvršavanje kalif ovih naređenja i na pokoravanje njegovim instrukcijama.Kalifat. Bio je običaj da vezir konfiskuje imovinu upravitelja koji više nije bio u milosti. 345. jula 817. i slj. naravno. pojavljuju se prvi put u arapskoj istoriji. i dželat je (obje funkcije su perzijski importi). Vezir je vršio službu u ime kalifa kao njegov alter ego (drugi ja). Mas-udi.ne sluša ni nas. koji je bio istaknuta dvorska ličnost. imao je veliku moć i kao kalifov velikodostojnik. teoretski naravno. str. Athdr al-Uwal fi Tartlb ail-Duwal (Cairo. 5 Isp. god.847). ifbn-al-'Ajbbaiais. a bog će dati onome ko njega sluša da uđe u raj. str. II. Fakhri. uče^tvo^ao je u velikoj mjeri u uživanjima haremskog života. Međutim. čija je dužnost bila da pred kalifa uvodi akreditovane poslanike i dostojanstvenike. Ličnosti kalif ovoj dodjeljivao se dvorski komornik (hajib). neograničeni) i tanfidh (samo s izvršnom vlašću. boga sluša. . Poslije^ kalifovanja al-Muqtadira (908—32) vezira je istisnuo amir al-umard'. koje su služile za mučenje. Goitein u Islamic Culture. čija je vladavina trajala skoro dva i po stoljeća (750— 991). postao prijeko potreban pratilac abasid-skog prijestolja. šest godina poslije smrti svoga predsasnika. Na bagdadskom dvoru nalazio se i dželat. bio veliki. On je postavljao i uklanjao upravitelje i suce.. str. Mjesečna vezi-rova plata za vrijeme kalifovanja alMu'tadida iznosila je tisuću dinara. str. str. Ovaj visoki položaj stajao je pod uticaj em perzijske tradicije5. 292.

Sirija — Palestina13 14. kod ibn-Khalduna. pp-reski biro (dlwdn al-kharaj). zadržan je. VI. koji govori o prihodu pod al-Ma'munom. bile su ostavljene savjesti svakog pojedinog čovjeka. Sav novac skupljen od vjernika bio je izdavan iz centralne blagajne kao pomoć vjernicima: ubogim. Tuhfat al-Umara' f i Ta'rlkh al-Wuzara'. Muslimani. a čitavog carstva 299.319.350 dirhama Ovdje su uključeni i porezi u naravi.000.000. U kasnijim vremenima jizyah je odgovarao al-badal al-'askari (Kletvenički danak).000.040. jer su. mal. H. održavanje džamija. strancima. Mi smo.000. pokretnine. možda pod al-Mu'tasimom. 37. Hilal ai-§abd'.000. Iz zaključnih računa Qudamaha14 može se zaključiti da je prihod u novcu i u naravi iz Sauada iznosio 130. iz Egipta. sve ove provincije carstva 331. 15. kod ibn Khurdadhbiha.000.000 dirhama. za prihode nešto kasnijih godina. godišnji zemljišni porez koji je u novcu platio Sauad (donji Irak. kao i u vrijeme Umajada. 8 Isp. 1904). kako smo ranije čuli. međutim. malu i sličnim stvarima. porez na zemlju (kharaj)10 i desetine ubirane na robu vlasnika nemuslimana koja se uvozila na muslimanski teritorij. Sačuvana su tri takva izvještaja: najstariji.34019.846. uključujući i Aleksandriju. koji se često naziva »nadziratelj poreza«. 59:7). str. Sto se tiče rashoda. kao što znamo odranije.000 dinara i Egipat 23.200. mostova i za opće dobro muslimanske zajednice11. i treći. 167. cesta.000.340 dirhama17. Drugi glavni izvori državnih prihoda bili su porezi stranih neprijatelja. U izvore državnih prihoda ulazio je zekat. iznosio je u vrijeme al-Ma'muna 27. a iz cijelog carstva 388.929.265. Pod Abasidima je državna mašinerija postala mnogo komplikovanija nego ranije.500.860. Kalif ga je upotrebljavao za plaćanje trupa.000 dirhama15.000 dirhama. kod Qudamaha. Kurasana i potčinjenih teritorija 44. Prema ibn-Khaldu-nu12.850. iz Sirije — Palestine. nisu plaćali glavarinu.000. u stvari veliki vezir. Zekat se plaćao na obradivu zemlju. omogućavali kalifima da žive na velikoj nozi. mada je veći red vladao u državnim poslovima. novac od primirja.724. drugi. Različiti izvještaji o državnim prihodima koji su do nas došli iz vremena abasidske vladavine svjedoče o velikom blagostanju koje je vladalo u prvom stoljeću te vladavine. koji prikazuje dohotke u prvoj polovini trećeg muslimanskog stoljeća. nema dovoljno podataka u razasutim zabilješkama koje bi nam mogle garantovati konačne rezultate. Službeni poreznici vodili su brigu o zemlji. iz Kurasana 37. 9 Str. koji su Otomani iznuđavali od nemuslipianskih podanika za oslobađanje od vojne službe. Šef toga odjeljenja. međutim. v»l. 306. Sirije — Palestine18 29. jedini zakonit porez obavezan za svakog muslimana. UMAJADSKO I ABAS1DSKO CARSTVO poznat pod imenom faj/' (isp. predsjedavao je savkancelariia Jetu' čiJi su članOvi bili šefovi raznih državnih odjeljenja. siročadi. izd. robovima i sužnjima. Kurasan 28. 33—47. i o opadanju dohodaka za vrijeme narednih stoljeća.800.Poreska Vezir. obaviješteni da se prilikom smrti al-Mansura u centralnoj blagajni nalazila svota od 600. Amedroz (Beirut. Pošto su vladi najviše briga zadavale finansije.000 . ali je njihov položaj uvijek bio podređen pravom veziru. 0 Do ovog vremena diferencijacija između jizyah d khafrdj jasno je -bila zacrtana. Sav ovaj prihod u ovo vrijeme bio je 7 Iibn-al-Aithir. Ibn--Khurdadhbih16 nabraja velik broj stavaka iz kojih možemo izračunati da je porez Sauada u novcu i naravi iznosio 78.000. 19—20. uključujući i Hims. ili finansijsko odjeljenje (bayt al-mal) kao najvažnija ustanova. zlato i srebro. dobrovoljcima svetog rata. uključujući zlato i srebro. ne uračunavajući ono što je plaćeno u naravi. trgovinsku robu i druge oblike imovine koji su se mogli povećavati bilo prirodnim prirastom bilo investiranjem. Ponekad su ti šefovi bili designirani veziri. Vidi str.000. str. F. stara Babilonija). glavarina od podanika nemuslimana (jizyah). isključujući poreze u naravi. Koran.291. naročito u poreskom sistemu i sudskoj administraciji. i dalje je bio istaknuta ličnost u kalifovoj vladi. Od svih ovih pojedinosti porez na zemlju donosio je najveći prihod i činio je glavni izvor prihoda od nevjernika.

str. str. 12 Muqaddamah. vol. vol. Al-Mawardi26 ubraja. bdijenje nad održavanjem javnog morala i sprečavanje djela zakonom zabranjenih. Uprava za nadziranje žalbi (diwan al-nazar f i al-mazdlim) bila je neka vrsta apelacionog suda ili vrhovnog suda. 22 Tha( alibi.456. i nadgledanje zakonom propisanih mjera javnog morala . str.dirhama i 14. 11 Mawairdi. Isip. po pravilu. a u kasnijim vremenima pokatkad i u rangu vezira. bila je dobro plaćena. 15 Samo u novcu 8. jer al-Mawardi23 govori da je 'Abd-al-Malik bio prvi kalif koji je jedan dan posvećivao naročito saslušavanju priziva i žalbi svojih podanika. Nor-manski kralj Rođer II (1130—54) uveo je ovu instituciju na Siciliji. al-Muhtadi (869—70) bio je posljednji kalif koji je praktikovao ovaj običaj. lihvarstva i javne prodaje vina. 14 Kharaj. str. str. Tamaddun. 237^52. a prilikom smrti al-Muktafija (908) državna imovina. str. Hims. 18 Passim.000 dinara22. str. Isp. al-Ma'mun. uključujući dragulje. nadzor nad ispravnim plaćanjem zakonito sklopljenih zajmova (mada on nije imao sudske vlasti). između ostalih interesantnih dužnosti ovog prefekta policije. namještaj i nekretnine. 366. Svaki veći grad imao je svoju policiju. 376. U njegovu je dužnost spadalo nadgledanje ispravnosti utega i mjera u trgovini. i slj.000. str. 5. Kada je umro al-Rašid. Harun. Histoire des Arabes. abasidska vlada imala je glavnu kontrolu za pregled računa (diwdn al--zimdm). vol.095. Huart. a bio je šef policije i dvorske tjelesne garde. kartanja.00021.000. 376. libn-Knuo-dadbih. 18 Porezi Rinasrdna. I. on daje različite brojke na različitim mjestima i na njegovim listama suma se ne silaže sa navedenim podacima na (pojedinim mjestima. 233. 356. Huart. III. II. i slj.000 dinara. 239. koja je imala vojne činove i. 764. 150—51. Jordana i Palestine dati su globaOino u sumi od 1.000. Lata'if. npr. 72. ABASIDSKA DR2AVA 297 Druge vladine ustanove Pored poreskog biroa. I. 1875). Stvarno. Ailfred w>n Kremer. Jordan i Palestina. 18 Klinasrin i drugi pogranični gradovi. str.840 dirhama. kao i druge dvije. 61. upravu za nadziranje žalbi. Ovu je praksu očigledno preuzeo i abasidski kalif al-Mahdi. koja je izdavala sva službena pisma. policijsko i poštansko odjeljenje. Policijlskom odjeljenju (dlwdn al-shurtah) stajao je na čelu visoki službenik koji se zvao sahib al-shurtah. iznosila je 100. čija je zadaća bila da ispravlja slučajeve pogrešno donesenih presuda u administrativnom i političkom odjeljenju. 20 Mas'udi.000 dinara20. 249.227. VI. vol. I (Wienna. str. i slj. kao i ostali koji su iza njih došli ovakve su žalbe saslušavali na javnim skupovima. Ovaj je presedan revnosno slijedio 'Umar II24. unije mi jasna ni tačna. Damaska. str. Šef municipalne policije nazivao se muhtasib. 21 Tabani. vol. gdje joj je udaren temelj na evropskom tlu25. str. Njegovi nasljednici al-Hadi. O&iito je da ibn-Khaldunova lista. dopisno odjeljenje ili kancelariju za otpravljanje pisama (dlwdn al-tawkl'). Ona je osnovana još za vrijeme vladavine Uma jada. Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. u njoj je bilo preko 900. koju je osnovao al-Mahdi. Damasik. političke dokumente i carska naređenja i diplome. jer je on vršio nadzor nad pijacama i javnim moralom. vol.800 dirhama. 19 Zaydan. 17 Samo u novcu Oko 8. Qudamah.

vol. vol. al-Bayhaqi.. 131. NalMino. 1937—9). Est. u Siriji i Arabiji upotrebljavane su deve30. Isfahanii. zasnovan na materijalu državnih arhiva. doduše. Raj. Prvi zapisani primjer ovoga metoda odnosi se na javljanje al-Mu'tasimu 0 hvatanju pobunjenika Babika (Babak). Druga glavna cesta vodila je iz Bagdada. diad. Prvi arapski . 39. 417—18. Iz glavnih gradova su se od glavne ceste odvajale sporedne u pravcu sjevera i juga. vol. Mada je njezina primarna zadaća bila da služi interesima države. str. trgovcima i hadžijama i poslužili su kasnije kao osnova za geografska istraživanja. str. Isp.33. Do današnjeg dana perzijski poštanski putevi. Glavna pošta u Bagdadu imala je planove puteva čitavog carstva. 46. možda. teretna konj. str. 'Abd al-Malik ju je proširio na čitavo carstvo. 24 Mawairdi. pokazao kao važan izvor za istorijsku topografiju. iperz.geografski stručnjaci ilslkoristili su ove poštanske priručnike za sastavljanje svojih djela. SS?. ar. Storia dei Musulmani di Sicilia. od ove su se ceste odvajale u pravcu istoka i zapada ogranci koji su povezivali gradove na njoj sa . Među Umajadima Mu'awijah. birdan. za kalifa al-Mu'tamida u Džibalu (stara Medija). 25 M. vol. i slj. idu istom stazom. 8 :10. dlbn-al-Athlr. koji su pokazivali razne stanice i udaljenosti među njima._ 131. niz Tigris. koji leži u blizini starog Raja. bio je prvi koji se zainteresovao za poštansku službu. 420. moralo je biti stotine ovakvih relejnih puteva. izd. Tuš. Ovaj razrađeni sistem. Sudeći po svemu. Jedan od njihovih vođa bio je ibn-Khurdadhbih (f ča 912). 27 Diwan al-baiid.između dva spola i kažnjavanje svih onih koji su svoje sijede brade bojili u crno da bi se na taj način udvorili ženama. Isp. Upotrebljavani su trenirani golubovi za prenošenje pisama. Barid je bio upotrebljavan za prevoz novopostavljenih upravitelja u njihove provincije i za transporte trupa s njihovom vojnom opremom31. baSrld je. Samarkand i povezivala Bagdad sa pograničnim gradovima Jaksartesa i granicama Kine. semitska riječ koja oema veze sa laitinsfeom riječju veredus. Culturgeschichte. Ya'qubi. Bu-karu. III (Catanaa. Ona je išla u pravcu sjeveroistoka kroz Hamadan. Sohwally (Giessen. Ovi planovi stajali su pri ruci putnicima. I. Ta'rlkh. 298 UMAJADSKO I ABASlriSKO CARSTVO na novoj bazi. poštanski ured. brzi konj. birdhawn. str. baština je ranijeg Perzijskog Carstva. čiji se al-Masalik w-al-Mamdlik. 1902). Značajna crta abasidske vladavine bilo je poštansko odjeljenje27. ar. 26 Str. 452. a al-Walid se njom koristio u svrhu svojih građevinskih radova. Marv. On je lično bio sahib al-barid. Isp. čiji je centar Tihran (Teheran). Amari. 431. poglavice Khurrami32 sekte god. U njemu je kurasanska državna cesta bila najvažnija arterija. čiji se šef naziva sahib al-baild. str. al-Mahasin w-al-Masawi'. str. 1 odatle do Širaza u Farisu. Svaki provincijski glavni grad bio je snabdjeven poštanskim uredom. obavljala i prenošenje privatne korespondencije28. 525. kako smo vidjeli. Isto tako. kroz Vasid i Basru do Ahvaza. Publika se mogla poštom koristiti uz plaćanje zamašne sume novaca. poštanska institucija je u ograničenoj mjeri. II. koji se iz carske prijestonice granao na sve strane. U Perziji su vršene smjene mula i konja. str. Ceste su spajale prijestonicu sa vodećim centrima carstva29. von Kremer. 367. Istoričari tvrde da je Harunov savjetnik Barmakid Yahya organizovao poštansku službu 23 Str. F. Isp. I. a sistemi relejnih stanica nalazili su se na ovim cestama. u Kuzistanu. Nejsabur.

Po ovim su cestama putovale mnogobrojne hadžije. torbare i putnike. U jednom kasnijem izvoru do nas je došao takav izvještaj podnesen al-Mutawakillu protiv upravitelja Bagdada. IV. vol. Hititi.. sa kurasanskom arterijom. Naročito je »zemlja Rimljana« bila puna aba-sidskih uhoda oba spola. 81 Ibid. Boundaries i rasrto- 300 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vanskim svratištima. Takvi hanovi duž karavanskih cesta bili su podignuti već u vrijeme 'Umara II34. skloništima i cisternama.drugim naseljenim centrima i. possim. Glavni direktor pošta. str. pored brige oko carske pošte i nadzora nad raznim drugim poštanskim ustanovama. nadglednik pošta i obavještajne službe. 30 Isp. 38 Mas'udi.. . imao je još jednu važnu funkciju. koji su djelovali kao detektivi. 126—7. 11. 342.700 starijih žena. Na sjeverozapadu Bagdad je bio povezan sa Damaskom i drugim sirijskim gradovima preko Anbara i Rake. Za usluživanje hadžija i drugih putnika glavne ceste bile su načičkane kara88 Mas'udii.'— Roađs . Fihrist. 32 Tako (nazvan po oblasti u Perziji gdje je. VI. To isto činili su al-Rašid i drugi kalifi37. glavni putevi janja jednodnevnih putovanja (Prosjek jednodnevnog putovanja šest ili sedam morskih milja) English Mile« o loo 200 300 400 500 -~. libn-al-Aithlr. vol.——. str. Amidom (Diyar Bakr) i pograničnim utvrđenjima.. VII. 29 Ibn-Klhurdadbah. vol. zabavlja od podne do mraka na štetu državnih poslova«36 Al-Mansur je u špijunske svrhe upotrebljavao trgovce. sekta maštala toao rezultat pogibije čuvenog aboi^Muslima al-Khurasanija. 11. očigledno. uključujući i samog upravitelja. On je bio šef špijunaže. vol. str. U ovom svojstvu on je radio kao glavni nadzornik i direktni povjerljivi predstavnik centralne vlade. kojoj je sva poštanska služba bila podvrgnuta. koji su bili prerušeni u trgovce.. vol. Provincijski šefovi pošta obavještavali su njega ili direktno kalifa o ponašanju i radu državnih činovnika u svojim provincijama. Baghdadli.. str. Zato je njegova puna titula bilo sdhib al-barld w-al--akhbar35.V ''•HADRAMAWT%' (Deveto stoljeće) Na karti su predstavljene glavne provincije. koji su iz Bagdada mogli odabrati hadžijski put do Meke kroz Kufu i Basru. Str. Za al--Ma'muna govore da je u svojoj obavještajnoj službi u Bagdadu imao oko 1. NeM od njih poricali su da je aibu-Muslim mrtav i prediskazivali su njegov povratak da širi pravdu na svijetu. izd. 5—6. kako se u izvještaju kaže. Treći glavni put povezivao je Bagdad sa Mausilom (Mosul). 373—4. 186. 162. BILAD AL-RUM phdid J«ndi-.11—12. VI. VI. putnike i liječnike. i slj. 49. najzad. str. On je sa hadžiluka u Meku sa sobom doveo lijepu robinju »s kojom se. Mas'udd. 93. str. • M A K R A N ABBASIDSKI KALIFAT Sn'i' .

str. odnosilo samo na šerijatsko (vjersko) pravo. bila je ograničena u samom aktu postavljenja od strane kalifa. Aghdni. vol. morao je biti muškarac. 40 Mawairdi. Druge su se zvale mutatcmJiin'ah. kazi.Sudska administracija Dijeljenje pravde. 334 = de Slane. Vlast suca druge klase. str. Glavne dužnosti kadije prvog tipa sastojale su se u izglađivanju pravnih slučajeva. 234. neporočna vladanja.14. zdravog vida i sluha i dobro verziran u pravnim propisima40. al-kali. koje je u muslimanskoj zajednici uvijek smatrano vjerskom dužnošću. dobro orga-nizovanu. III. mentalno sposoban. XV. 39 Ibn-Khallikan. kathi. vol. prema teoriji muslimanskog prava. onoga koji je imao specijalno i ograničeno ovlaštenje. 1297). Miskawayh. iznosila je . ako se radilo o Bagdadu. str. 1. Prvi koji je primio naziv qadi al-kudah bio je čuveni abu--Yusuf (t ča 798). 466. 38 Transkriboviano u najmanje trinaest različitih načina. Regularne trupe (jund). To se sve. koji je na taj način postajao qadi (sudac)38 ili. Nawawi. 273. 468. vol. V. koji su primali dnevna sljedovanja dok su bili na dužnosti. Za vladavine prvog abasidskog kalifa prosječna plata pješadijskog vojnika.16. po kome je ona specijalna i ograničena (khassah). kao što je ranije rečeno. kao i od gradskog stanovništva. i drugi. seljaka. 39 Atlldd. koji je službovao za vrijeme kalifovanja al-Mah-dija i njegova dva sina al-Hadija i Haruna39. 1. vezira ili upravitelja43. Jedan kasniji izvor42 govori da se mjesečna plata suca Egipta penjala na 4. IV. 107—11. Al-Ma94 Ibn-al-Athlr. Vojna organizacija Arapski Kalifat nikada nije držao veliku stajaću vojsku u strogom smislu riječi. izd. slobodan građanin. 37 lap. tj. po kome je vlast sveobuhvatna i apsolutna f'dmmah mutlaqah). odmjeravanju kazne prestupnicima seri jatskog (vjerskog) prava. abasidski kalif ili njegov vezir povjeravao je jednom članu bogoslovskog staleža (jakih). u objavljivanju skrbništva nad siročadi. punoljetan. str. Str. >9tr. pored dnevnog sljedovanja. vol. 514. 498. od njih šest dolazi u službenim britskim dokumentima qađi. I'lam al-Nas (Cairo. Članovi tjelesne garde primali su veću platu i bili opremljeni boljim oružjem i uniformama. 567. str. nazivale su se murtaziqah (redovno plaćene).44 (dobrovoljci). uz to plaćenici i avanturisti i vojnici općih regrutovanja. 161. Dobrovoljci su bili regrutovani od Beduina. str. koje su bile u stalnoj aktivnoj službi. čađi. postavljanju sudskih zamjenika (sing na'ib) u raznim provincijama i predsjedavanju pod izvjesnim uslo-vima zbornoj molitvi u petak. 85 Qudamah. 36. qadi al-quđah (glavni sudac). 512. vjere muslimanske. ali u četvrtom muslimanskom stoljeću ovi su suci bili zamjenici glavnog kadije u Bagdadu.000 dirhama. Kalifova tjelesna garda (haraš) predstavljala je jedine regularne trupe i činila jezgro oko koga su se okupljale druge skupine pod vlastitim starješinama. U najranijoj istoriji ove institucije provincijske suce postavljao je upravitelj. 184. pod strogom disciplinom i podvrgnutu redovnoj instruktaži i vojnoj obuci. u upravljanju vjerskim fundacijama. naravno. jer su bile na vladinom platnom spisku. Sudac. de Goeje i de Jong. u stvarima građanskog prava bili sa pod jurisdikcijom svojih crkvenih poglavara i činovnika. Tahdhlb. umobolnim i nad maloljetnicima. 44. ABASIDSKA 301 DRŽAVA wardi41 razlikuje dva tipa sudačke službe: prvi. qazi. Nemu-slimani. čije su jedinice bile raspoređene po plemenima ili oblastima. str.

117—25. V. oko pasa. str. god. 11. 43 Isp. Za vrijeme abasidske vladavine. i slj. str. kada je carstvo bilo na vrhuncu svoga sjaja. koji je živio kasnije. 302 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO dirhamu.14. Za vrijeme al-Ma'muna. str. koji su vodili brigu oko mašina za opsjedanje. a konjica dva puta toliko. 830. čija je pješadija godišnje primala samo 240 dirhama46. za vrijeme al-Nasira (1180—1225). grupa od 10 ljudi nalazila se pod komandom 'ari/a . Za vrijeme prvih kalifa tjelesna garda. duguje svoj uspon više perzijskom nego arapskom oružju. III. Svakom korpusu strijelaca pridodano je odjeljenje bacača nafte (naffatun). 1008. 385—93. 44 Ili muttawwi<ah. II. 41. 45 Tabari. vol. Obično se tvrdi da je Harum uveo ovu novinu i da je uporno zahtijevao da se ratna tehnika zasniva na naučnim osnovama. 100.. man-gonele i ovnove. Njega kopira iibn-al-Athir. jemenska. naoružani kopljima. a običnom radniku otprilike trećinu dirhama47. kamo je prenio sjedište vlade. iračka je vojska brojala 125. 11. jednako kao i političku. 46 Kada se al^Ma'muin borio isa svojim hrastom. pratili su vojsku. 1. a ne na arapski način. 11. 322. preko ramena49. str. Poljske bolnice i ambulante u obliku nosila. biva nam jasno kako je relativno dobro bila plaćena vojnička karijera. arabljan-ski elemenat je izgubio svoju vojnu premoć. Husn. uključujući katapulte. str. koji su nosili kacige i oklope i bili naoružani dugim kopljima i bojnim sjekirama. str. str.14—15. Al-Mu'tasim je dodao novu diviziju sastavljenu od Turaka. III. A kad se sjetimo da je al-Mansur plaćao nadzornom graditelju prilikom izgradnje Bagdada samo jednu 41 42 Str. Od arapskih vojnika bile su sastavljene dvije divizije: jedna od Sjevernih Arabljana. vol. strijelci (rami-yah) i konjanici (jursan). Inženjeri. mačevima i štitovima. kažu. Richard Gottheil u Revue des etudes ethnographiques (1908). Al-Mutawakil je zaveo praksu da se mač nosi na perzijski način. pratile su vojsku kada je bila na bojištu. ibn-Sabir alManjaniqi. 867. jer je vjerovatno i njegov brat plaćao isti toliki iznos. koja. vol. al-Mu-sta'ina i drugih abasidskih kalifa. III. kalif je morao da sagradi novi grad Samaru. vol. dok je konjanik dobi jao dva puta veću sumu. ostavio je nedovršeno djelo koje obrađuje ratnu vještinu u svim njezinim detaljima51. jaka sila vojne mašinerije. Tabani. Poslije smrti alMuntasira (861—2) ovi su Turci počeli da igraju ulogu pretorijanske garde i da vrše odlučujući uticaj na državnu politiku. Po rimsko-bizantijskom običaju. Suyuti. Takav jedan inženjer. 1.000 vojnika. Ova nova carska tjelesna garda ubrzo je postala strah i trepet cijelog^av-nog grada. i 836. za vrijeme al-Ma'muna. kao što smo vidjeli ranije. Redovnu vojsku za vrijeme prvih Abasida činili su pješaci (har-biydh)*s. vol. Novi obraćenici na islam vezali su se za neko arabljansko pleme kao klijenti i na taj su način činili dio vojne organizacije toga plemena.17—18. mudaritska. str. vol.godišnje 960 dirhama45. on je morao da ponovo vrati cijenu od 960 dirhama. a druga od Južnih Arabljana. ibnKhaldun. koji su nosili uniforme otporne protiv vatre i bacali zapaljiv materijal na neprijatelja50. 260. III. u velikoj mjeri bila je sastavljena od kurasanskih trupa. 4. koje su nosile deve. i drugih krajeva centralne Azije52. Tat>ari. 7—8. prvobitno njegovih robova iz Fargane.

VII. 452. po mišljenju jednog novijeg naučnika55. međutim. 50 Aghani. 118. III. Tokom desetog stoljeća. plaćajući seldžučkom sultanu godišnji danak i. koje oni nazivaju nevjernicima i barbarima. — njihov broj i njihova izvanredna sposobnost pokreta. str. Tabari. vol.20. Fon Kremer54 je rekonstruisao realnu sliku arapske armije toga vremena dok se ona nalazila u maršu. VI. 1. The DR2AVA . 275. vol. nego deve. Za vlade buvejhidskog režima vojnici su primali subvencije u obliku zemlje mjesto u gotovu novcu. voil. Orient 54 Culturgeschichte.(koji je odgovarao dekurionu.23. stupali su pod njegovom zastavom s određenim brojem trupa. svoje najljuće i najopasnije neprijatelje. ovaj je neprijatelj postajao sve manje i manje opasan. 26. da im je obično nedostajala potrebna disciplina da uspostave ponovo razbijenu liniju i da je njihova pješadija bila uglavnom samo jedna pljačkaška rulja nesposobna kao" borbena mašina. 51 Ibn-KhaUikan. 49 Ibn-Khaldun. nemoguće ih je istjerati. vol. Tijelo od 100 vojnika činilo je četu ili eskadru. koji se dalje razvijao pod vladavinom Seldžuka. ibnKhaldun. str. Khuda Bulkhsh. str. 45. str. vol. 1. 52 Mas'udii. I. Na čelu korpusa od 10. vol. str. str. 1. I. Oni ne jašu konje. 245. str. koji je obuhvatao 10 bataljona. str. dok pri njegovom kraju Bizantincima nije pošlo za rukom da stalno preduzimaju ofanzive i zaprijete samom Damasku i Bagdadu. u vrijeme rata. III. vol.« Iz izvještaja u ovim i drugim bizantijskim izvorima. »učinile Saracene desetog stoljeća opasnim neprijateljima. vol. str. »Dvije su stvari«. 11. str. 326. stajao je amlr (general). III. i slj. desetaru). III. kao što je djelo o vojnoj taktici koje je sastavio car Nikefor Foka (963—9). vol. a više takvih četa sa47 Khaflb. Sljedeći odlomak cara Kon-stantina Porfirogeneta57 (913—59) opisuje utiske koje su ostavili Arapi na svoje bizantijske neprijatelje: »Oni su jaki i ratoborni. 227—9 = S. str. 238. jasno se vidi da arapski borci nisu voljeli hladno i kišovito vrijeme. U raspravi o vojnoj taktici koja se pripisuje caru Leonu VI Mudrom56 (886—912) piše ovo: »Od svih (barbarskih) nacija oni (Saraceni) su najlukaviji i najmudriji u svojim vojnim operacijama«. 998. 260. ifon^haldun. U toku čitavog prvog stoljeća sama egzistencija abasidskog Kalifata je ovisila o jakoj i zadovoljnoj vojsci. koje su doprinijele rušenju potrebnih uslova za održavanje morala i zajedničkog borbenog duha (esprit de corps). 1799. Ovo je posij alo sjeme feudalnog vojničkog sistema. 70. Oni su trebali da plaćaju svoje trupe iz lokalnih fondova. ABASIDSKA 303 činjavalo je kohortu (kurdus). koja nije bila samo upotrebljavana za ugušivanje pobuna u Siriji. III. Kasnije je al-Muqtadir (908—32) započeo sa politikom davanja u zakup provincije upraviteljima ili vojnim komandantima.« Ali to nije bilo sve. 48 Spomenut od Tabori']®. str. Isp. Tatari.000 ljudi. vol. XVII. III. a grupa od 100 pod komandom ga'ida (koji je odgovarao centurionu — kapetanu)53.17. str. grupa od 50 pod komandom khallje. 299. vol.. vol. Slabljenje abasidske vojne sile počelo je onda kada je al-Muta-wakkil uveo strane jedinice. a ne iz ispražnjene carske blagajne. Perziji i centralnoj Aziji nego i za preduzimanje agresivnih ratova protiv Bizantinaca. 53 Ibn-Khaldun. koje su oni opremali i izdržavali.7.'III. pa ako samo jedna tisuća njih zauzmu logor. vol. Mas'udi. str. III. Ipak je očigledno da su Bizantinci vidjeli u Arapima. 397. U to vrijeme postao je običaj da upravitelji i vojskovođe dobivaju kao darove gradove i oblasti nad kojima su oni apsolutistički vladali.

under the Caliphs (Galauitta, 1920), str. 333—6. 55 Omain, Art o/ War, 'drugo izd., vol. I, str. 209. Patrologia vol. CVII. 56 »Itectica« Graeca, Comtituitio XVIII, par. 123, u Migne,

87 »De admiinlistranidio imperio«, ipogl. XV, u Migne, Patrologia Graeca, vol. CXUI. 304 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Upravitelj Abasidi nisu izvršili radikalnu izmjenu umajadske podjele carstva na provincije kojima su upravljali upravitelji (sing. amlr ili 'amilj. Ova se podjela temeljila na ranijim bizantijskim i perzijskim uzorima. Abasidska lista provincija s vremena na vrijeme se mijenjala i politička podjela ne mora uvijek da odgovara geografskoj podjeli kakvu su nam sačuvala djela al-Istakhrija, ibn-Hawqala, ibn al-Faqiha i druga slična. Izgleda da su glavne provincije za vrijeme prvih abasidskih kalifa bile sljedeće: 1) Afrika, zapadno od Libijske pustinje zajedno sa Sicilijom; 2) Egipat; 3) Sirija i Palestina, koje su ponekad bile odvojene; 4) Hidžaz i Jamama (centralna Arabija); 5) Jemen ili Južna Arabija53; 6) Bahrein i Oman, sa svojim glavnim gradom Basrom u Iraku; 7) Saud, ili Irak (donja Mezopotamija), čiji su vodeći gradovi poslije Bagdada bili Kufa i Vasit; 8) Džazira (tj. otok, bolje poluotok, stara Asirija), čiji je glavni grad bio Mausil (Mosul); 9) Azerbejdžan, čiji su glavni gradovi bili Ardabil, Tibris i Maraga; 10) Džibal (planina, stara Medija), koja se kasnije nazvala Irak Adžami (Perzijski Irak)59, čiji su glavni gradovi bili Hamazan (stara Ekbatana), Raj i Išbahan (Isfahan, Ispahan); 11) Kuzistan sa glavnim gradovima Ahvazom i Tu~ starom60; 12) Faris, čiji je glavni grad bio Širaz; 13J Karman, čiji današnji glavni grad nosi isto ime; 14) Mukran, koji je obuhvatao današnji Beludžistan i prostirao se do brdovitog zemljišta koje se diže iznad doline Inda; 15) Sidžistan, ili Sistan, čiji je glavni grad bio Zarandž; 16—20) Kuhistan, Kunis, Tabaristan, Džurdžan i Jermenija; 21) Kurasan, u koji je ulazio teritorij koji danas čini sjeverni dio Av-ganistana i čiji su vodeći gradovi bili Nejsabur, Marv, Harat (Herat) i Balk; 22) Kvarizm, čija je prva prijestonica bio Kat; 23) Sugd (stara Sogdijana), između Oksusa i Jaksartesa, sa dva čuvena grada, Eukarom i Šamarkandom; (24 itd.) Fargana, Šaš (današnji Taškent) i druge turske zemlje61. Otomanski turski vilajeti u zapadnoj Aziji geografski odgovaraju, treba primijetiti, starim arapskim provincijama. Uprkos svim nastojanjima glavnog grada carstva, decentralizacija je bila neizbježna posljedica tako ogromnog prostranstva sa teškim sredstvima međusobnih komunikacija. U svim lokalnim poslovima upravitelj je težio da postane vrhovna vlast i da svoju službu učini nasljednom. U teoriji on je držao ovaj položaj dok se sviđao veziru, koji je preporučivao njegovo imenovanje kalifu, a sa te službe je odlazio kada bi vezir bio uklonjen. Kao i u slučaju vezirata, al--Mawardi62 razlikuje dvije vrste upraviteljske vlasti: prvu, tzv. ima-rah'ammah (opći emirat), u kojoj je službenik imao vrhovnu upravu 58 O ovih pet provalncija često se govori 'kao o aqdUm-almaghrib, zapad/ne provincije, da bi se ulkazalo na razliku od ostalih provincija, o kojima se govori kao aqal!m-al-mashriq, istočne provincije. 59 Da bi se napravila razlika od al-'Iraqa al-<Arabi (Arabljanski Irak), tj. Donja Mezopotamija. 60 Perzijanci su ga zvali Shustar ili Shushtar. 61 Isp. popis provincija dat ovdje sa popisom u Le Strange, Easterm

Caliphate, str. l—9; Zavdšn, Kremer, Culturgeschichte, vol. I, str. 184. «2 Str. 47—54. ABASIDSKA 305 DR2AVA

Tamađđun,

vol.

II,

str.

37—44;

von

u vojničkim stvarima, pravo imenovanja i nadzora u pravosuđu, ubiranje poreza, održavanje javnog reda, čuvanje državne vjere od inovacija, upravljanje policijskim snagama i predvođenje javnih molitava u petak; druga je vrsta bila ograničenijeg tipa (khassah, specijalna), u kojoj upravitelj nije imao jurisdikcije nad sucima i porezima. Međutim, čitava ova podjela, u velikoj mjeri, bila je teoretska pošto je vlast provincijskog upravitelja rasla u direktnoj proporciji sa ličnom sposobnošću upravitelja, slabošću kalifa i udaljenosti od glavnog grada federacije. Lokalni prihodi svake provincije skoro u svakom slučaju korišćeni su za pokrivanje vladinih troškova te provincije. Ako su troškovi bili manji od lokalnih prihoda, upravitelj je višak slao u kalifsku blagajnu. Sudska administracija bila je u rukama provincijskog kadije, kojemu je pri ruci stajao veći broj zamjenika smještenih u raznim manjim jedinicama provincije. 20 — litorlfa arapa

POGLAVLJE XXVI ABASIDSKO DRUŠTVO Prvobitni plemenski sistem, osnovni obrazac arabljanske društvene organizacije, potpuno se raspao za vladavine Abasida, koji svoj prijesto duguju stranim elementima. Sami kalifi u takvim stvarima kao što su izbor žena i majki svoje djece nisu pridavali nikakvu važnost arabljanskoj krvi. Među abasidskim kalifima samo su trojica bili sinovi slobodnih majki: abu-al-'Abbas, Al-Mahdi i al-Amm1. Od njih se samo ovaj posljednji mogao podičiti da mu oba roditelja potječu od Prorokove porodice2. Među Uma jadima je dvanaesti kalif Yazid III bio prvi, čija majka nije bila arapske krvi. Ali, u najmanju ruku, moglo se pretpostavljati da je ona potomak posljednjeg perzijskog cara Yazdagirda, jer je bila zarobljena kod Ku-tejbaha u Sogdijani i na poklon data kalifu al-Walidu od al-Hajjaja. Među Abasidima je al-Mansurova majka bila robinja Berberka, al-Ma'munova robinja Perzijanka, al-Wathiqova i al-Muhtadijeva bile su Grkinje, alMuntasirova bila je Grko-Abisinka, al-Musta(inova Slovenka (saqlablyah), alMuktafijeva, kao i al-Muqtadirova bile su turske robinje, a al-Mustadijeva bila je Jermenka3. Harunova majka, još jedna tuđinka robinja, bila je slavna alKhayžuran, prva žena koja je izvršila značajan uticaj na politiku abasidskih kalifa4. Poligamija, konkubinat i trgovina robljem pokazali su se vrlo efikasnim metodama u postizanju fuzije Arabljana sa njihovim pot-činjenim narodima. Dok se čisti arabljanski elemenat povlačio u pozadinu, Nearapi, polutani i sinovi oslobođenih žena počeli su da zauzimaju njihove položaje. Uskoro je arabljansku aristokratiju zamijenila hijerarhija službenika koji su predstavljali razne narode, u prvom redu pretežno Perzijance, a kasnije Turke. Jedan pjesnik dao je oduška gordom arabljanskom osjećaju kad je pjevao: 1 Tha'alibi, Lata'if, str. 75. 2 Taban, vol. III, str. 937, 11.12—13. 8 Vdidi Tha'aMM, str. 75—7; Mas'udi, passim.

4 Za ulogu za koju su mjiu sumnjičili da je odigrala u smrti svoga sina kalifa al-Hadaija i oiko nasljeđa njezinog drugog sina ljubimca al-Rašida, vidi Taibairi, vol. III, str. 569. i slj. Njega kopira dibn-al-Athk, vol. VI, str. 67. i stj. Isp. Mas'udii, vol. VI, str. 282—3. ABASIDSKO 307 DRUŠTVO

Sinova priležnica među nama je ogroman broj; O bože, vodi me u zemlju gdje kopilad neće gledat pogled

Na nesreću, arapski istoričari koncentrisali su sav svoj interes na stvari oko kalifa i oko političkih događaja, a ostavili su neadekvatnu sliku društvenog i ekonomskog života običnog svijeta onoga vremena. Iz sporadičnih, slučajnih mjesta u njihovim djelima, najviše iz literarnih izvora i iz običnog života današnjeg konzervativnog muslimanskog Orijenta moguće je rekonstruisati tu sliku u općim potezima.

Domaći život

Žena u ranom periodu abasidske vladavine uživala je isto toliko slobode koliko njezina uma-jadska sestra. Međutim, pri kraju desetog stoljeća, za vrijeme Bu-vejhida, sistem strogog odvajanja i apsolutnog odjeljivanja spolova postao je općenita pojava. Čitamo ne samo o ženama u visokim krugovima tog ranog perioda koje su se istakle i vršile znatan uticaj u državnim poslovima — kakva je bila al-Khayzuran, alMahdijeva žena i al-Rašidova majka; Ulayyah, al-Mahdijeva kćerka; Zubavdah, alRašidova žena i al-Aminova majka; Buran, al-Ma'munova žena — nego i o arapskim djevojkama koje su išle u rat i komando vale tru-^ parna, sastavljale pjesme i takmičile se sa muškarcima u književnim poslovima ili koje su razveseljavale i zabavljale društvo svojim duhovitim dosjetkama, muzičkim talentima i pjevačkim izvedbama. Takva je bila 'Ubavdah al-Tanburiyah (tj. djevojka s tamburom), koja je stekla nacionalnu slavu u danima al-Mu'tasima kao ljepotica, pjevačica i sviračica6. U periodu slabljenja, koji karakterišu prekomjerni konkubinati, labav seksualni moral i odavanje raskoši, položaj žene je pao vrlo nisko, kako vidimo iz Arabljanskih noći. Tu je žena predstavljena kao oličenje lukavstva i spletkarenja i kao riznica svih niskih osjećanja i nedostojnih misli. U izvanrednom pismu saučešća nekom svom prijatelju koji je izgubio kćerku abu-Bakr al-Khwarizmi (t ča 993 ili 1002), prvi pisac koji je ostavio zbirku literarne korespondencije, tvrdi: »Mi živimo u doba u kojem bi svaki od nas stekao najboljeg zeta ako bi grobu dao svoju kćerku za ženu«7. Skoro općenito je u islamu ženidba smatrana pozitivnom dužnošću, a i njezino zanemarivanje izloženo je žestokim prijekorima, a rađanje djece, naročito sinova, smatrano je osobitom darom božjim. Prva dužnost žene bila je služenje mužu, briga za djecu i vođenje kućanstva. U slobodnom vremenu ona je prela i tkala. U modi je bilo pokrivanje glave, što je zavela Ulayyah, polusestra alRašidova. Očigledno, radilo se o kapi koja je imala oblik kupole, oko čijeg se dna nalazio kolut koji se mogao iskititi draguljima. Među drugim 5 Muibairad, str. 302. 6 Aghdni, vol. XIX, str. 134—7. 20 7 Rasa'il (Carigrad, 1297), str. 20. 308

UMAJADSKO

I

ABASIDSKO

CARSTVO

predmetima ženskog nakita bile su alke za noge (sing. khalkhal) i narukvice (asdwir). Muško se odijelo do danas vrlo malo izmijenilo. Uobičajeno pokrivalo glave bio je visok crn fes qalansuwa, napravljen od klobu-čine (filoa) ili vune. Uveo ga je al-Mansur8. Široke šal vare (saraivil), perzijskog porijekla9, košulja, prsluk, kratak kaput (qujtan)w i vanjski ogrtač f'aba' ili jubbdh)n kompletirali su mušku odjeću12. Vjerski naučnici, držeći se instrukcija abu-Yusufa, istaknutog suca al-Ra-šidova, nosili su posebne crne turbane i ogrtače sing taylasdn)ls. Sudeći po erotskim izrazima pjesnika ovoga vremena, čini se da rani arabljanski ideali ženske ljepote nisu pretrpjeli značajnije izmjene. Al-Nuwayri posvećuje dosta velik dio jednog sveska svoje književne enciklopedije citatima koji opisuju ove tjelesne čari14. Stas žene treba da je kao bambus (khayzurdn) među biljkama, njezino lice da je okruglo kao pun mjesec, njezina kosa tamnija od noći, njezini obrazi da su bijeli i crveni sa mladežom koji je nalik na kaplju ambre na tanjiru od alabastera, njezine oči duboko crne bez ikakvog dodatka antimona (kuhl) i velike kao u divljeg jelena, njezini očni kapci dremovni i malaksali (saqlm), njezina usta mala sa zubima bijelim kao niz bisera u koralu, njezine grudi kao mogranj, njeni kukovi široki, a njezini prsti šiljasti sa vrhovima obojenim žutocrvenom knom (hinna'). Najupadljiviji dio namještaja tada je postao diwan, ležaj koji se pružao duž tri strane sobe. Visoka sjedala u obliku stolica uvedena su još za vrijeme ranije dinastije, ali jastuci, koji su se stavljali na male četverouglaste madrace (ar. matrah), prostrte po podu, na kojima je čovjek mogao udobno podvinutih nogu sjediti, ostali su u modi. Rukama tkani ćilimi pokrivali su pod. Hrana je servirana na velikim okruglim tepsijama od bakra, koje su se stavljale na nizak sto (siniju) ispred divana ili na jastuke na podu. U bogataškim kućama tepsije su bile od srebra, a drveni sto bio je optočen ebano-vinom, sedefima ili oklopom kornjače — sličan onima koji se i danas proizvode u Damasku. Ovaj isti svijet, koji je nekoć s uživanjem jeo škorpione, kukce i lasice kao luksuznu hranu15, koji je rižu smatrao 8 Vidi str. 273. Crveni fes farbush, koji se još nosi u muslimanskim zemljama, savremeni je dao nošnje. • Jšhiz, Bayan, vol. III, str. 9; R. P. A. Dozy, Dictionnaire detaille des noms des vetements (Amsterdam, 1845), str. 203—4. 10 Dozy, str. 16(2—3. 11 Ova arapska riječ prodrla je iz špamskoiga, gdje je nalazimo u jedinom rječniku diz idruge polovine desetog stoljeća, u ostale romanske jezike i oda/tle prešla u englesfci i idiruge germanske i slovenske jezike. U engleskom ona je ostavila interesantnu preživjelu riječ »gibbet«, koja znači »vješaila«. 12 Ovaj stil nošnje još oponašaju starije generacije u Iitoanu i Siriji. 13 Ibn-Khallikan, vol. III, str. 334. = de Slane, vol. IV, str. 273; Aghani, vol. V, str. 109, 11.23—4, vol. VI, str. 69, 1.23; dibn-abiUsaybi'<aih, vol. II, str. 4, 1.23. 14 Nihayah, vol. II, str. 18 l slj. Za ilustraciju bogatstva arapskog jezika u terminima koji opisuju žene vidi ibn-Qayyim al-Jawz!yah, Akhb&r al-Nisd' (Cairo, 1319), str. 119. i slj. 15 Ibn-Khallikan, Muqalddamah, str. 170.

ABASIDSKO

DRUŠTVO

309 otrovnim jelom16 i istanjen hljeb upotrebljavao za pisaći materijal17, već u ovo vrijeme je izoštrio svoj gastronomski ukus za poslastice civilizovanog svijeta, uključujući takva perzijska jela kao što su bila, npr., uveliko traženi lonac sikbdj i jako zaslađena jela faludhaj. Njihova su se perad tada kljukala nerazbijenim orasima, bademima i mlijekom. Ljeti su se kuće rashlađivale ledom18. Servirana su bila bezalkoholna pića u obliku šerbeta19, spravljena od zašećerene vode začinjene ekstraktima ljubičica, banana, ružica i dudova. Naravno, to nije bilo jedino piće. Kafa nije bila u modi sve do XV stoljeća20, a i duvan je bio nepoznat prije otkrića Novog svijeta. Jedan pisac21 koji je živio u drugoj polovini IX i na početku X stoljeća ostavio nam je djelo u kojem je namjeravao izložiti osjećanja i manire kulturnog čovjeka (zarif), džentlemena toga vremena. On ima učtivo vladanje (adab), muške vrline (muru'dh), elegantne manire (zarf), on se uzdržava od šale, održava drugarstvo sa pravim drugovima, visoko cijeni istinu, vrlo je savjestan u ispunjavanju zadate riječi, čuva tajne, oblači čisto i nezakrpljeno odijelo, za stolom uzima male zalogaje, razgovara i smije se malo, polako žvaće hranu i ne oblizuje prste, izbjegava bijeli i crveni luk, ne upotrebljava čačkalicu u nužniku i kupatilu, na javnim skupovima i na ulici. Uživanje alkoholnih pića bilo je uobičajeno i u društvu i privatno. Sudeći po bezbrojnim pričama o bančenju u djelima kao što su Aghani i Arabljanske noći i po brojnim pjevanim pjesmama i poeziji u slavu vina (khamriydt) od razvratnika abu-Nuwasa (t ča 810), jednodnevnog kalifa ibn al-Mu'tazza (f 908) i sličnih pjesnika, prohibicija, jedna od osobitih crta muslimanske religije, nije u to vrijeme strože zabranjivala alkohol nego što je to učinio amandman Ustava Sjedinjenih Država u XVIII stoljeću. Ni sami kalifi, kao ni veziri, velikaši i suci nisu obraćali nikakvu pažnju na ovu zabranu22. Naučnici, pjesnici, pjevači i muzičari bili su naročito traženi kao članovi pijanki. Ova praksa, koja je perzijskog porijekla23, postala je ustaljena institucija za vrijeme abasidskog režima i iz nje su se razvile profesionalne pijanice za vrijeme al-Rašida. I drugi kalifi, pored ovoga, kao npr. al-Hadi, al-Amin, al-Ma'mun, al-Mu'tasim, al--Wathiq, al-Mutawakkil, odavali su se piću. Al-Mansur i al-Muhtadi bili su protiv opijanja. Doista, al-Nawaji24 je često očajan gdje da 16 Lbn-al-FaqIh, str. 187—8. 17 Ibn-Khaldun, str. 144. Isp. str. 154. 18 Ibn~abi-Usaybi<ah, vol. I, đtr. 139—40. Str. 82—3. citiraju iz jedinog ranijeg (izvora uputu »kako se može stvrdnuti voda 6ak i u junu ili julu«. 19 Od ar. sharbah, piće. Naša iriječ »sirup« dolaizi od srodne iraječi shdrdb. 20 Uvedena u Južnu Arabiju u XIV stoljeću, kafa je postala (udomaćena u Meki .rano u petnaestom i u prvoj dekadi šesnaestog stoljeća; bila je najprije poznata u Kairu, preko sufija iz Jemena, ikoji isu je upotrebljavali u džamiji Azhar da bi izazvali potrebnu budnost za noćne molitve. Vidi str. 34. Inhaliranje dima od zapaljenih trava u svrhu liječenja dli, možda, rada uživanja praktikovano je prije Otkrića Amerike. 21 Al-Washshd', Kitdb al-Muwashsha, izd. R. 1886), str. l, 12, 33, 37, 124, 125, 129—31, 142. 12 Vidi Nuwayri, Nihdyah, vol. IV, sitr. 92. d slj. 23 Jahiz, Taj, str. 23, 72; Nawaji, Hcilbah, str. 26. 24 Str. 99, 11. 24—7. 310 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Briinnow (Levden,

nade mjesta u svojoj knjizi za sve kalife, vezire i sekretare koji su se odavali uživanju ovog zabranjenog pića. Khamr, koji se pravio od datula, bio je najomiljenije piće. Ibn-Khaldun tvrdi da su ličnosti kao što su bili al-Rašid i al-Ma'mun pili samo nabidh25, piće koje se spravljalo u vodi od iscijeđenog grožđa, grožđica i datula i dozvoljavali su da sok samo malo uzavre. U najmanju ruku, pravnička muslimanska škola hanafita smatrala je ovu vrstu pića legalnom u izvjesnim okolnostima. Sam Muhamed je pio to piće, naročito ako nije bilo starije od dva dana26. Vesele sjedeljke, na kojima je glavnu ulogu igrala »kćerka vinove loze« i pjesma, bile su vrlo uobičajene. Na ovim pijankama (sing. majlis al-shirabj27 domaćini i gosti bi nakadili svoje brade cimetom i parfemom od ruža pa bi oblačili naročita odijela kričavih boja (thiyab al-munadamah). Soba bi se namirisala ambrom i agavi-nim drvetom, koji bi se zapalili u kadionici. Pjevačice, koje su učestvovale u ovakvim skupovima, bile su obično robinje labava karaktera, kako pokazuju mnoge priče28. One isu bile najozbiljnija prijetnja za moral omladine toga doba29. Opis jedne kuće u Kufi za vrijeme vladavine kalifa al-Mansura, u kojoj je glavnu ulogu igrala plavokosa Sallamah al-Zarqa', podsjeća vrlo mnogo na kafanu sa pjevačicama (čaje chantant)30. Svjetovnjacima je bio slobodan pristup u hrišćanske manastire zbog vina i u specijalne krčme, koje su držali uglavnom Jevreji. Hrišćani i Jevreji bili su u to vrijeme »potajni prodavači alkoholnih pića«. Kupatila »Čistoća je dio vjere« -- tako govori Proročanska tradicija, koja je još u ustima svakog čovjeka u muslimanskim zemljama. Arabija nije imala nikakvih kupatila, kako znamo, prije Muhameda. Za njega, opet, govore da je imao predrasude protiv njih i da je dozvoljavao ljudima da ih posjećuju samo u svrhu čistoće i da pri tom moraju biti odjeveni. Međutim, u vrijeme koje mi proučavamo, javna kupatila (hammam) postala su popularna ne samo radi obrednog pranja i higijenskih razloga nego i radi razonode i uživanja. Ženama je bila dozvoljena njihova upotreba u naročito određene dane. Prema al-Khatibu31, Bagdad se u vrijeme kalifovanja al-Muqtadira (908—32) mogao ponositi sa nekih 25 Muqaddamah, str. 16. Khamr je termiiin ikoji se upotrebljava u Koranu (5 :92—3) za zabranjeno piće. Najprije činjenica, da u Prorokovo vrijeme niije Ibilo u Medini niikalkva khamr od grožđa (piće njezinih stanovnika -sprav ljalo se od datula) pružila je priliku "tumačima da pokažu svoju oštrouranost i ingenioznost; drugo, ovti 'sotaotvi me lustoisnu dok ine prođe izvjesno vrijeme ukoliko se ne podvrgnu sipeoisjalnim .metodama. Vidi 'Iqđ, vol. III, stor. 405— 14. 26 Mishkah, vol. II, str. 172—3; ibn-Hanbal, Musnad (Kairo, 1313), vol. I, str. 240, 287, 320; Bulkhari, vol. VI, str. 232. 27 Nawaji, str. 38. 28 Aghani, vol. XI, str. 98—9, vol. XVIII, str. 182—9. 29 Washsha',str. 92. i slj. »o Aghani, vol. XIII, str. 128. i slj. Isp. Nuwairi, vol. V, str. 72. i slj. 31 Ta'rlkh, vol. I, str. 118—19.

ABASIDSKO 311

DRUŠTVO

27.000 javnih kupatila, a u druga vremena čak sa 60.00032. Ove, kao i većina drugih brojki u arapskim izvorima, izgleda, jako su preuveličane. Al-Ya'qubi33 napominje broj od 10.000 odmah poslije osnivanja Bagdada. Maurski putnik ibnBattutah34, koji je posjetio Bagdad 1327. god., našao je u svakom od 13 kvartova

koji sačinjavaju njegovu zapadnu stranu dva do tri kupatila izvanredno lijepe izrade. Svako od njih bilo je snabdjeveno tekućom toplom i hladnom vodom. I tada kao i danas kupatila su imala više soba. Njihov pod bio je od mozaika, a unutarnji zidovi bili su prekriveni mramornim pločama. Ove su se sobe nalazile oko velike centralne sobe. U unutrašnjoj sobi, nad kojom se dizala kupola, bilo je mnoštvo malih okruglih ostaklenih otvora za primanje svjetlosti. Ona je bila zagrijavana parom, koja se dizala iz mlaza vruće vode. Voda je šikljala iz bazena na sredini sobe. Vanjske bi sobe služile za leškarenje, okrepu i osvježen je pićem. Zabave Sportovi, kao i lijepe umjetnosti, tokom istorije bili su više pratioci indoevropske nego semitske civilizacije. Bavljenje njima zahtijeva fizički napor radi njih samih, a to sinove Arabije s utilitarističkim temperamentom i toplom klimom ruje nikako privlačilo. Za vrijeme Kalifata izvjesne kućne igre postale su popularne. Već smo spomenuli neku vrstu kluba u vrijeme Uma jada, koji je bio opremljen sredstvima za igranje šaha, triktraha i kocki. Tvrde da je, pored uvođenja nekih drugih novih stvari, al-Rašid bio prvi abasid-ski kalif koji je igrao i propagirao igru šaha35. Šah (ar. shitranj, prvobitno riječ iz sanskrita), porijeklom indijska igra36, ubrzo je, isti-snuvši kocke, postao omiljena kućna zabava aristokrati je. Pretpostavlja se da je ovaj kalif među ostalim poklonima Karlu Velikom poslao i ploču šaha, isto što je učinio kasnije za krstaških ratova Starac sa Gore sv. Luju. Među drugim igrama koje su se igrale na ploči, bio je triktrah (nard), takođe indijskog porijekla37. Značajno mjesto u popisu izvanjskih sportova zauzimali su streljaštvo, polo (jukan, od pers. shawgan38, savijen štap), lopta i maljice (sawlajdn, pel-mel, neka vrsta kroketa ili hokeja), mačevanje, bacanje koplja (jarid), konjske trke i, iznad svega, lov. Među svojstvima za ulazak u prisno drugovanje sa kalifom al-Jahizom39 zahtijevala su se sljedeća: strijeljanje, lov, igranje lopte i šaha. U svim ovim sportovima drug je mogao nadvisiti svoga gospodara bez ikakva straha da će se on uvrijediti. Između kalifa koji su naročito voljeli polo bio je al-Mu'tasim. Njegov vrhovni komandant al-Afshin, koji je bio 8Z Ibid., str. 117. 33 Buldan, str. 250, 11.9—10, isp. str. 254, 11.8—9. 34 Vol. II, ®tr. 105—7. 85 Mas'udi, -vol. VIII, str. 296. M Ibid., vol. I, str. 159—61. 37 Ibid., str. 157—8. 88 Igp. »chicane«, ime dato istaroj igri u Laniguedocu i ina drugim mjestima, igru koja se igra ina nogama sa batićem i tvrdom drvenom loptom. 89 Taj, str. 72. Za ostala svojstva vidi Niawajd, sitr. 25. i slj. 312 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

Turčin, odbio je jednom prilikom da igra protiv njega jer nije htio da bude protiv pretpostavljenog vjerskog poglavice ni u igri40. Spominje se i jedna igra loptom u kojoj se upotrebljavao širok komad drveta (tabtabj41. Zar to nije mogao biti tenis u svojoj početnoj fazi?42 Al-Mas'udi43 nam je sačuvao opis jedne konjske trke u Raki u kojoj je al-Rašidov konj dobio prvu nagradu na osobito zadovoljstvo samog kalifa, koji je promatrao trku. U djelu 'Jqd41 nalazimo velik broj pjesama u kojima se opisuju i veličaju konji koji su dobili nagrade. Opklade, kako doznajemo iz istog izvora, činile su trke življim. Za vrijeme vladavine Abasida, isto kao i za vladavine njihovih predšasnika, lov je bio omiljena vankućna zabava kalifa i velikaša. Al-Amin je naročito volio da lovi lavove45. Jedan njegov brat našao je smrt u hajci na divlje svinje46. I abu-Muslim al-Khurasani i al--Mu'tasim voljeli su da love sa lovačkim leopardom. Velik broj arapskih knjiga iz ovog ranog perioda koje obrađuju lov, postavljanje

zamki i lov sa sokolima svjedoče o velikom interesu koji je vladao za te sportove. Lov sa sokolima i jastrebovima bio je uveden u Arabiju iz Perzije, kao što pokazuje arapski rječnik koji se odnosi na ove sportove. Oni su postali naročito popularni u kasnijem periodu Kalifata47 i u periodu krstaških ratova48. Još se praktikuje lov sa sokolima (bdz) ili sa kopcem (bashiq) u Perziji, Iraku, Deir al-Zuru i alavitskoj oblasti Sirije na potpuno isti način kakav je opisan u Arabljanskim noćima, U lovu na gazele ili antilope, zečeve, jarebice, divlje guske, patke i qata (vrsta Iještarke) upotrebljavali su se kopči i sokoli, i kada se radilo o krupnoj divljači, lovcima su pomagali kerovi. Prvu stvar koju je morao učiniti muslimanski lovac kada bi ulovio životinju, bilo je da joj odreže vrat, u protivnom njezino meso bilo je protuzakonito49. U nekim prilikama bi lovačko društvo pravilo krugove (halqdh) opkoljavajući i zatvarajući na jednom mjestu svu divljač koja bi se tu našla. Al-Mu tasim je sagradio zid u obliku konjske potkove, koji je svojim dvjema krajnjim tačkama dodirivao Tiggris, i upotrebljavao je haj kace, koji su divljač tjerali unutra tako 40 Ibn-al-'Abbas, Athar al-Uwal, str. 130. 41 Mas'udi, vol. VIII, str. 296, 1. 2. Isp. Athar, str. 129, 11. 3—4. 42 Obično se pretpostavlja da je riječ »tenis« došla od francuske riječi tenez — obratiti pažnju. Možda dolazi od »Tiraiis«, arapskog imena egipatskog grada u Delti, poznatog u srednjem vijeku po svojim lanenim tkaninama koje su se možda upotrebljavale u pravljenju lopti za igranje tenisa,. Vidi Mnicokn D. Whitmain, Tennis: Origins and Mysteries (New York, 1932), str. 24—32. 43 Vol. VI, istr. 348—9. 44 Vol. I, str. 63—5. 45 Mas'udi, vol. VI, str. 432—3. 46 Aghani, vol. IX, str. 97, 11. 27—9. 47 Fihrist, str. 315, d ibn-Khallikan, vol. II, str. 172, vol. III, str. 209, spominju veći broj arapskih .knjiga o lovu i sokolarstvu. 48 O jednoj od najranijih irasprava ovog predmeta na arapskom vidi Usamah ibn-Muindiq, Kitab al-I'tibdr, izd. Hitti (Bninceton, 1930), str. 191— 226; prev. Hitti, An Arab-Syrian Gentleman and Warrior (New York, 1929), str. 221—54. 49 Koran, 2 : 168, 5:4, 16 : 116. ABASIDSKO 313 da bi je zatvarali između zida i rijeke50. I al-Mus'tasim se koristio taktikom opkoljavanja u lovu, a to isto činili su i Seldžuci51. Između ostalih kasnijih kalifa al-Mustanjid (1160—70) organizovao je veći broj lovačkih družina. Neki kalifi i vladari držali su divlje zvijeri, kao lavove i tigrove, da bi utjerali strah u srca svojih podanika i posjetilaca52, drugi su držali pse i pripitomljene majmune. Sin Muq-tadirova vezira, koji je imao rezidenciju u Kairu i nalazio se na visoku položaju u vladi, u slobodno vrijeme rado je skupljao zmije, škorpione i druge otrovne životinje, o kojima se on naročito starao i držao ih u posebnoj zgradi blizu svoje rezidencije53. Robovi ^a vrnu društvene ljestvice stajao je kalif i njegova porodica, vladini službenici, potomci hašimitskog plemena i trabanti svih ovih grupa. U ovu zadnju klasu možemo uvrstiti vojnike i gardiste, prijatelje ljubimce i prisne drugove, kao i klijente i robove. DRUŠTVO

Sva je posluga uglavnom bila sastavljena od robova. Oni su popunjavani iz redova nemuslimanskih naroda. Njih su ili silom hvatali ili zarobljavali u ratu ili su kupovani u vrijeme mira. Neki su bili crnci, drugi Turci, a treći su bili bijelci. Robovi bijelci (mamdlik) bili isu uglavnom Grci i Sloveni, Jermeni i Berberi. Neki su robovi bili eunusi (khisiydn), pa su bili u službi harema. Drugi, koji su se nazivali ghilman, mogli su također biti eunusi. Oni su kod svojih gospodara imali specijalne povlastice, nosili su bogate i atraktivne uni-- forme i često su se poput žena dotjerivali i parfemisali svoje tijelo. Čitamo o instituciji ghilman za vrijeme al-Rašidova režima54. Očigledno, al-Amin je bio prvi koji je, povodeći se za perzijskim presedanom, ustanovio u arapskom svijetu ghilman radi zadovoljavanja neprirodnih seksualnih odnosa55 Jedan sudac za vrijeme vlade al-Ma'munove imao je 400 takvih mladića56. Pjesnici, kao na primjer abu-Nuwas, nisu smatrali nedostojnim svoje časti da javno daju odu-ška svojim perverznim strastima i upute »svojim golobradim dječacima« ljubavne izlive svojih pjesničkih umotvorina. so Fakhri, str. 73—4. 51 Athar al-Uwal, str. 135. 52 Fakhri, str. 30; <Iqd, vol. I, str. 198, 11. 4. i slj. 53 Kutuibi, vol. I, str. 134—5. 54 Tabari, vol. III, str. 669; isto kod ibn-.al-AthIra, vol. VI, str. 120. 55 tabaci, vol. III, str. 950; kopira ga ibn-al-Athlr, vol. VI, str. 205. 56 Mas'udd, vol. VII, str. 47. 57 Aghdni, vol. XV, str. 80, citira ga Nuwayri, vol. V, str. 889. Djevojke (jawari) robinje upotrebljavane su kao pjevačice, plesačice i konkubine. Neke od njih imale su znatan uticaj na svoje gospodare, kalife. Takva je bila dhat-al-Khal (ona sa mladežom), koju je al-Rašid kupio za 70.000 dirhama, ali ju je u nastupu ljubomore poklonio jednom svom slugi. Pošto se alRašid zakleo da će joj jednog dana udovoljiti molbi, bez obzira na prirodu molbe, kažu, kalif je ostao vjeran svom obećanju i za sedam narednih godina imenovao je njezina muža za upravitelja nad Farisom57. Da p.i ga odviknula od

314 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO

jedne druge pjevačice s kojom se on počeo vezati, al-Rašidova žena Zubavdah poklonila je svom mužu 10 djevojaka, od kojih je jedna postala al-Ma'munova majka, a druga al-Mu'tasimova58. Priča o Ta-waddudi, lijepoj i talentovanoj robinji u zbirci Hiljadu i jedna noć (noći 473—62), koju je al-Rašid htio kupiti za 100.000 dinara kada je na ispitu pred njegovim naučnicima odnijela pobjedu iz medicine, prava, astronomije, filozofije, muzike i matematike, da ne spominjemo retoriku, gramatiku, poeziju, istoriju i Koran, — jasno pokazuje kako su neke od ovih djevojaka morale biti visoko obrazovane. Al-Aminov doprinos haremskom sistemu sastojao se u osnivanju družine ženskih paževa, čije su članice šišale kosu, oblačile se kao dječaci i nosile svilene turbane. Ova novina uskoro je postala popularna i u višim i u nižim društvenim slojevima59. Jedan očevidac pripovijeda da je prilikom posjete na Cvjetnu nedjelju kod al-Ma'muna našao dvadeset Grkinja djevojaka, koje su bile okićene i dotjerane. One su plesale sa zlatnim krstovima oko vratova i maslinovim grančicama i palminim listovima u rukama. Podjela 3.000 dinara među plesačice dala je čitavoj svečanosti grandiozan završetak60. Predstava o velikom uticaju robova može se dobiti iz visokih brojki na kalif ovom dvoru koje pisci donose. Znamo da je u al-Muq-tadirovoj palati (908—32) živjelo 11.000 grčkih i sudanskih eunuha61. Al-Mutavakkil je, prema jednom izvještaju, imao 4.000 konkubina. Sa svima on je održavao bračne veze62. Jednom prilikom ovaj je kalif od nekog svog vojskovođe primio na poklon 200 robova63. Bio je običaj da upravitelji i vojskovođe šalju poklone kalifu i veziru. To su obično bile djevojke ili dobijene ili iznuđene od podanika64. Propusti su se smatrali znakom pobune. Al-Ma'mun je smislio plan da kao poklone pošalje neke od

svojih povjerljivih robova očekujući da će oni raditi kao njegove uhode kod sumnjivih primalaca i da će ih u slučaju potrebe likvidirati65. Ekonomski život: trgovina pbi*an j^k sačinjavao je gornji društveni sloj, J1 ie dolazio odmah iza aristokratije^ — tu su bili literati, beletristi, učenjaci, umjetnici, trgovci, zanatlije i stručnjaci — i niža klasa, u koju je ulazila velika većina naroda i bila sastavljena od ratara, stočara i seoskog svijeta koji su predstavljali domaće urođeničko stanovništvo i koji su sada uživali status zimija. U sljedećem poglavlju raspravi jaćemo na široj osnovi o klasi intelektualaca. Ovdje je dovoljno konstatovati da opći kulturni nivo u periodu abasidske dinastije nije nipošto bio nizak. 58 59 Aghdni, vol. XVI, str. 137. Mas'udd, vol. VIII, str. 299.

60 Aghani, vol. XIX, đtr. 138—9. 81 Fdkhri, str. 352. 62 Mas'udi, vol. VII, str. 276. 63 Ibid., vol. VII, str. 281. 64 Ibn-al-AthLr, vol. VII, str. 211—12; T^bari, vol. III, str. 627, kopira ga ibn-ial-Athlr, vol. VI, Str. 86. 65 (Jqd, vol. I, str. 196.

ABASIDSKO 315

DRUŠTVO

Ogromno prostranstvo carstva i visok stepen koji je civilizacija dostigla tražili su ekstenzivnu internacionalnu trgovinu. Prvi trgovci bili su hrišćani, Jevreji66 i zaratustrovci, ali mjesto njih kasnije su u velikom broju došli muslimani i Arapi, koji nisu potcjenjivali trgovinu kao što su to činili sa zemljoradnjom. Luke, kao što su Bagdad, Basra, Siraf67, Kairo i Aleksandrija. uskoro su se razvile u aktivne centre kopnene i pomorske trgovine. Muslimanski trgovci su se usuđivali ići prema istoku sve do Kine, u koju se, prema arapskoj tradiciji, već za vrijeme drugoga aba-sidskog kalifa al-Mansura68 dolazilo iz Basre. Najraniji arapski izvor koji govori o arapskim i perzijskim komunikacijama s Indijom i Kinom jest izvještaj sa putovanja Sulavmana al-Tajira (trgovac) i drugih muslimanskih trgovaca u trećem muslimanskom stoljeću69. Ta se trgovina odnosila na svilu, najraniji dragocjeni poklon Kine Zapadu. Ona se dovozila »velikim svilenim putem«70. Taj put je išao kroz Samarkand i kineski Turkestan. Tu oblast današnji civilizovani svijet manje posjećuje nego ijednu drugu naseljenu zemlju. Roba je obično prenošena smjenom karavana; vrlo malo karavana je prelazilo cijelu razdaljinu. Diplomatski odnosi su, međutim, sigurno bili uspostavljeni prije dolaska arapskih trgovaca. Legenda kaže da je Prorok kao svog izaslanika poslao u Kinu Sa'da ibn-abi-Waqqasa, osvajača Perzije. U Kantonu se još štuje »grob Sa'da«. Neki natpisi na starim kineskim spomenicima koji se odnose na islam u Kini sigurno su falsifikati, nastali kao plod vjerskog ponosa71. Do sredine osmog stoljeća izmijenjano je nekoliko poslaristava. U kineskim pisanim spomenicima toga stoljeća amlr al-rnu'minin se naziva hanmi-mimo-ni; abu--al-'Abbas, prvi abasidski kalif, A-bo-lo-ba; a Harun A-lun. U vrijeme ovih kalifa veći broj muslimana nastanio se u Kini. U prvo se vrijeme ovakvi muslimani pojavljuju pod imenom Ta-shih72, a kasnije pod imenom Hui-Hui (muhamedanci)73. Izgleda, Marko Polo prvi spominje Saracene u Kini74.

Muslimanski su trgovci sigurno prvi donijeli islam na otoke koji su god. koji je ostao bogat i onda kada je al-Muqtadir konfisko-vao 16. kao i drugih predmeta namještaja i kuhinjskih potrepština. Trgovinska aktivnost ne bi mogla uzeti tako široke razmjere da se nije temeljila na široko razgranatej domaćoj industriji i zemljoradnji. mirodije. oni su uvozili. G. 281—2) bili su među najbolje poznatim moreplovcima ranog abasidđkog perioda. Svaki trgovac iz Basre. formirali Ujedinjene Države Indonezije. The Invention of Printing in China. U Sirafu je kuća prosječnog trgovca stajala preko deset tisuća dinara.000 dirhama jedan specijalno za nju izrađen ćilim. LX (1929). Mnogi su se pomorski trgovci cijenili na 4. Voyage du marchand orobe Sulayman en Inde et en Chine (Pariš. Islam in China (London. Marshall Broomhall. vol. pamučnih i vunenih tkanina. a alIstakhri79 je čuo za jednoga koji je na lađi proveo četrdeset godina. 1922). Ručna industrija cvjetala je u raznim dijelovima carstva. 70. današnja Tazi. *7 Grad 01 Peraiji u Perzijskom zalivu. čelične alatke i staklenu robu. Po . Prema zapadu su muslimanski trgovci doprli do Maroka i Spa-nije. 5—36. izd. prev. Al-Musta'inova majka kupila je za 130. Isaac Mason u Journal of the North-China Branch of the Royal Asiatic Societyt vol. 85. U zapadnoj Aziji ona je uglavnom bila koncentrisana na izradu serdžada. Crno more takođe je bilo negostoprimljivo za nju. On je bio prvi član porodice istaknutih trgovaca draguljima76. Tisuću godina prije de Lesepsa (de Lesiseps) arapski kalif Harun 66 Vidi -ibn-KhuTdadbih. 73 Isp. Muslimanski trgovci nosili su sa sobom datule. 70 Thomas F. svilenih. Međutim. ćilima. 1925). satena. 68 Is. 72 Iz pahlaui Tdjik. Kaspijsko more. zbog svoje blizine sa perzijskim centrima i naprednim gradovima Samar-kandom i Bukarom i njihovom pozadinom. 177—91. koji su zbog svojih visokih kvaliteta bili osobito cijenjeni. brokata (dibaj). sujjah) i jastuke. 153—4. kamfor i svilu iz daleke Azije i slonovu kost.000. pamuk. II.000 dinara78. a neke i preko trideset tisuća. Arapska trgovina na Sredozemnom moru ipak nije nikada igrala značajniju ulogu. istr. str. 89 Silsilat al-Taioan/ch /sic. 74 O muslimanskim naseobinama u Koreji (al-Shlla) vidi ibnKhurdadbih. 316 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO se zanosio mišlju da prokopa kanal kroz Suecki tjesnac75. str. Kasnije ga je al-Mu'tasim imenovao svojim vezirom77. na kome su bile u zlatu utkane slike svih vrsta ptica. 1949. Langles (Pariš. and its Spread Westward (New Yonk. 42—78. 71 Vddi Paul Pellk>t u Journal asiatique (1913). vol./.000 dinara njegove imovine. bilo je poprište nekakve trgovinske razmjene. 1910). str. vunene tkanine. mada je u desetom stoljeću zabilježena živa kopnena trgovina sa narodima u oblasti rijeke Volge prema sjeveru. arapsikog plemena. . str.str. šećer. imao je godišnji prihod viši od milijun dirhama. Termin je očigledno perzijaniziran oblik riječi Tayyi'. Jedan neobrazovan mlinar u Basri i Bagdadu mogao je sebi priuštiti da u ime milostinje svaki dan među siromahe razdijeli sto dinara. 1811). I. i slj. Neka predstava o bogatstvu koje su nagomilali Rotšildi i Rok-feleri toga doba može se steći po slučaju bagdadskog draguljara ibn--al-Jassasa. između ostale robe. Arapin. Ferrand. čije su oči bile izrađene od rubina i drugog dragog kamenja80. str. čije su lađe prenosile robu u udaljene krajeve svijeta. Mnogi perzijski i irački razboji proizvodili su ćilime i tekstil.000. Narod Siraf a ti Omaina (Mas'udi.000. 170. pokrivača za sofe (od ar. Čarter. ebanovinu i robove crnce iz Afrike. Neki trgovci iz Sirafa »proveli su svoje živote na vodi«.

str. med. 127. vol. vol. koji se upotrebljava na Zapadu za prugaste ili šarene mačke. kao i ogrtači od svilene pređe bili su posvuda poznati. IV. vol. 177. 95. nalazio se velik broj čuvenih fabrika za vezenje na damastu84 zlatnih figura. vezovi. igle. str. razne vrste mesa. 79 Str. 569. lukove. II. Kufa je proizvodila svilu i djelomično svilene marame za glavu. 86 Yaqut. ibn-Hawqal. str. Njihove tkanine od devine i kozije dlake. Isp. veliko trgovinsko središte ranog srednjeg vijeka. bilo je naročito poznato po molitvenim ćilimima. zavjesama i pokrivačima sofa i jastuka.str. sokole. ogrtače od filca. I. koji je bio njezin najistaknutiji građanin. str. 442—3. str. str. Pod nazivom »taffeta« evropske gospođe u srednjem vijeku kupovale su u domaćim dućanima perzijsko svileno platno toftah. koje su nosile nazive dimiyati (po Dimjatu). 82 83 84 85 Istakhiri. U centralnoj Aziji Bu-kara. str. 78 Istakhri. odatle joj ime. gaze i brokati.) i na njima su bili izvezeni ime ili inicijali sultana ili kalifa. Tkanina je prvobitno bila pravljena u Damasku. 76 Kutubi. u Kuzistanu83 (stara Suzijana). 433. Lata'if. vol. 415. Potpunu sliku razvoja industrije i trgovine u Transoksijani možemo dobiti iz popisa izložene robe iz raznih gradova koji nam je ostavio alMaqdisi85. Vidi str. 77 Fakhri. Fasa i drugi gradovi Farisa ponosili su se velikim brojem prvoklasnih fabrika. gdje su za kraljevsku kuću bili izrađivani ćilimi.jednoj četvrti u Bagdadu nazvanoj prema "Attabu. str. 144. vol. Industrija ABASIDSKO 317 DRUŠTVO skim nazivom tabi postala je popularna u Francuskoj. umajadskom velikašu. robu od kositra. 46. 261. 1. 198. 882. str. I. vol. str. 130. 98—9. Tavadž. II. str. str. mačeve. kao i fabrika za izradu zavjesa od svilene pređe (khazz). 201. svijećnjaci. str. vol. Stare industrijske umjetnosti faraonskog vremena još su živjele u oslabljenom obliku u rukotvorinama Kopta. 321—2. 139. krzno. istr. . str. 648. ćilime. Italiji i drugim evropskim zemljama. 323—6. Arapi u Španiji su je imitirali i pod trgovin75 Mas-udi. lampe. Maqdisi. Buldan. Ona se tu najprije izrađivala u dvanaestom stoljeću. str. I danas ta riječ živi u obliku »tabby«. U Tustaru i Sušu. 407—9. 297. 225. koje se još nose pod nazivom kuflyah. 1. I. On sadrži sljedeće artikle: sapun. 16—17. 603. 153. Maqddsi. 87 Tha'alibi. 443. 323. 1. str. III. sofe. 88 Spominje ga liibn-Battutah. Yaqut. Kurasan i Jermenija bili su čuveni po svojim prostirkama. Str. 22 (gdje je krivo napisano). jantar. makaze. kuhinjske potrepštine bile su pravljene u Siriji i Egiptu. noževe. vol. 81 Spominje ga MaqdM. U Širazu su rađeni prugasti vuneni ogrtači. vaze. 80 Ibshlhi. str. bile su posvuda u svijetu poznate i u Perziji oponašane. 11. 402. Maqdisi.13. kao i svilene tanke tkanine tzv.20. I. 426. Stolovi. 1. 79. dablqi (po Dabiku) i tinnlsi (po Tinisu)86. vol. . str. slovenske i turske robove itd. zemljano posuđe. Ovakvi produkti bili su poznati pod nazivom tiraz (od perz. dobila je ime prugasta tkanina 'attdbi81. brokati i svečana odijela — znak odličja na Istoku82. 822. Maqdisi. Egipatske tkanine. I. 5. 138. ibn-Hawqal. bakrene lampe.

god. Smatralo se da papir iz Samarkanda. koja je stara kao Elamiti i Asirci.000 dinara94. H. str. 126. koji je iz Kine polovinom osmog stoljeća uvezen u Samarkand90. smaragdi i dijamanti naročito su bili obljubljeni na kalif skom dvoru. Draguljarska umjetnost je takođe doživjela svoj procvat. datiran mjeseca Habr I. nosila dragulje na 89 Ar. Naziv qdshdni8S (kolokvijalno qlshdni i qdshi). Pisao ga je abu-'Ubayd al-Qasim ibn-Sallam (t 837). Egipat je imao svoju fabriku oko 900. Naročito zaslužuje da se spomene industrija pisaćeg papira. koji su Turci zarobili 704. Papirni novac. zelena. i prev. koje su se upotrebljavale za unutrašnju i vanjsku dekoraciju zgrada. Iz muslimanske Španije i Italije industrija papira je. nije imao premca91. bio je štampan (1294) ina kineskom i arapsikom jeziku u Tibrizu. Qash§in. na kome je Harun utisnuo svoje ime nakon što ga je kupio za 40. Preo-vladale su ove boje: indigo plava. Bulddn. na kojima su bili ispisani natpisi u različitim bojama. Prije svršetka toga stoljeća u Bagdadu je podignuta prva fabrika papira. gdje je. vol. od bijelog do šarenog. god. Damask je bio centar posvuda poznate mozaičke i qdshdni industrije. 866) i čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Lajdenu92. kojim se Evropa i Amerika danas izdašno služe. konačno prokrčila put u hrišćansku Evropu. kako smo već čuli. Arendzein . safiri. naziva Gharib al-Hadlth. str. A. Maqdisi. 326. u dvanaestom i trinaestom stoljeću. Vidi str. I. jednom od najra nijih mjesta u muslimanskom cvijetu pultem ksilografije. Raznim vrstama svojih različito obojenih i išaranih stakala sirijska je roba poslije krstaških vojni postala preteča obojenog stakla u evropskim katedralama.. nekada sa figurama običnog cvijeća. prema tradiciji. 376. koji je nekoć bio svojina nekolicine perzijskih monarha. Yaqut. 259—71. str. Najraniji dokumenat koji je napisao jedan hrišćan-ski pisac jest teološka rasprava abu-Qurre 93 (t ča 820). 1890). također kineskog porijekla. Najstariji arapski doku-menat pisan na papiru koji je došao do nas jeste onaj koji se. (1450—55) uticala na brz razvitak narodnog prosvjećivanja. 264 (novembar 11 — decembar 10. koja je poslije egipatske bila najstarija industrija stakla u istoriji. The Palaeographical Society. Postepeno su podizane i druge fabrike za izradu papira. Oriental Series (London. a datiran je mjeseca dhu-al-Qaldah. Maroko oko 1100. Staklene i metalne vaze sirijske izrade bile su u velikoj potražnji kao potrebni i luksuzni predmeti. VI. Tira i sirijskih gradova. Španija oko 1150. Rubin je bio tako velik i sjajan da je >>tamnu prostoriju u koju bi noću bio stavljen osvjetljavao kao svjetiljka«. rjeđe crvena i žuta. Jedan od najpoznatijih dragulja u arapskoj istoriji je veliki rubin. ipl. izd. IV. Chinesische Studien (Minhen i LajpcLg. ostatak stare feničke industrije. vol. Harunova je sestra. 877). živjela je u Damasku sve do druge polovine osamnaestog stoljeća. tirkizno plava. 93 Theodorus iabu Kurra. koji je pohranjen u Britskom muzeju..000. god. 91 Tha'alibi. 252 (novembar 13-decembar 12. Za Samaru i druge gradove tvrde da su unapređivali industriju papira. H. A. dok su tirkiz. 15. 318 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO koji je izveden od Kašana89 u Mediji. 1875—83). 90 Viidi Friedrich Hirth. Ova umjetnost. visili su u džamijama i palatama. Al-Mu'tasimu se pripisuje podizanje nove fabrike sapuna i stakla u Bagdadu. sa kasnijim pronalaskom štampe pokretnog tipa. davan je četverouglastim i hek-sagonalnim pločicama.Staklo iz Sidona. rubini. god. Stakleni fenjeri. Proizvodile su se različite vrste papira.3—4. kornalin i oniks našli svoje obožavaoce u nižim društvenim klasama. ili ranije. 11. I. bilo je poslovično zbog svoje bistrine i prozirnosti87. str. De Cultu Imaginum. 92 William Wright. Biseri.

možda »galenit«. biseri iz Bahreina105. 206. U glavne rudne izvore carstva. Tha'alibi. 101. Za al-Muqtafija tvrde da je ostavio dragulja i parfema u vrijednosti od 20. 1897). str. koji je konfisko-vao imovinu osnivača najbogatije draguljarske kuće u Bagdadu100 i došao u posjed čuvenog crvenog al-Harunovog rubina. 99 Vol. ABASIDSKO 319 kapi. Na njemu je jelo bilo posluživano na zlatnim stolovima i poslužavnicima koji su bili ukrašeni dragim kamenjem. str. trinaesti abasidski kalif. mramor i sumpor iz Sirije i Palestine110). III. vol. Tirkiz *iz Nejsabura. str. bitumen i nafta iz Đor-đije.000 dinara96. antimon iz blizine Isbahana109. 72—3.. . 353. ldzaward i. Čak i ibn-Khaldun. 108 Ibid. od iperz. Tabari. »Jedinstvena biser« također spominje ibn-5awqal. str. 102 Maqdisi. 602. ™ Ibid. 20. koje je on sve spiskao101. 110 Maqdisd. smola i katran iz Fargane112.. str. koji tvrdi da Abasidi nisu mogli provoditi raskošan način života. Isp. 1. 94 Mas'udli. 315. Iz iste provincije dobivao se mramor i živa102. jer »nad ta dva banketa u islamu nije bilo trećega97. lazuliti i azuriti dolazili su iz Trans-oksijane103. olovo i srebro iz Karmana104.(Borim.000. Isip. VIII (1927). Stapleton et al.720 dirhama106. 376. Yahya ibn-Khalid Bar-makid je jednom prilikom ponudio nekom bagdadskom trgovcu 7. 38. u Memoirs of the Asiatic Society of Bengal. kornalin iz Sane107. str. str. str. 95 Taban. Muqaddamaht str. U ostalo rudno blago ulazili su kaolin i mramor iz Tibriza. VII.12. lazhuward. 101 Fakhri. konačno.str. str. citira ga abn-KhaJidun. dtr. Lata'if. od ar. 144—5. Fakhri. Rubini. 101. str. 109 Istaikhri.. . kao i »azure«. 96 Tha'alibi. VII. i slj. Maqdisi. str. 105 Maqdisi. str. a isto tako poznatog »jedinstvenog bisera«. str. dok su svi kalifi prije njega upotrebljavali srebrne nakite. k.. str. str. koji su omogućivali draguljarsku industriju. 1)8 Muqaddamah. 184. azbest iz Transkosi-jane111 i živa. S52--3. a njegova žena ih je stavljala na obuću. »LaizuM«.. str. str. 401—2. 108 Ibiđ. 15. vol. 101. bio je prvi koji se pojavljivao na konju sa ratnom opremom od zlata i zlatnim sedlom. dolazi preko lat. 11. 100 Vidi str. str.000.000 dirhama za kutiju koja je bila napravljena od dragog kamenja. 3. 1. 203. 72. koji je bio težak tri mithqalsa (mi-skala). i drugog dragog kamenja. 1. E. al-Multazz (866—9). Prema al-Mas'udiju". str. ar. 7. 103 Ibid. vol. dopušta prekomjerno razmetanje zlatom i draguljima na al-Ma'munovoj svadbenoj svečanosti98. 110. 326. 352. DRUŠTVO vol. kuhl.. ulazilo je zlato i srebro iz Kurasana. vidi H.. 15. 703. 97 Ibid. 303. željezo sa planine Libanon108. str. Jedan od posljednjih kalifa koji je posjedovao mnogo dragulja bio je al-Muqtadir (908—32). 16. ali je ponuda bila odbijena95. 341 n. čiji je rudnik u drugoj polovini desetog stoljeća godišnje iznajmljivan za 758. str. Smatrano je da je jednom banketu koji je priredio al-Muttawakil po raskoši bio ravan jedino onaj koji je priređen na al-Ma'munovoj svadbi. 104 Ibn-al-FaqIh. III. 184.

114 O ovim kanalima vidi Istakhri. I. Royal Asiatic Society (1895). vol. čiji se položaj pod novim režimom donekle popravio. najbogatiji poslije Egipta u cijelom carstvu. i slj. str. 362. »Description of Mesopotamia and Baghdad«. 115 Yaqut. pamuk i lan. 124. njegov je izvještaj isticao potrebu čišćenja starih vodenih puteva radije nego otvaranje novih118. 291 = Hitti. Maqdisi. str. 117 Baladliuri. koji je ulazio u Tigris iznad Madajina. Još jedan kanal Dujavl (deminutiv od Dijlah. Irrigation o/ Mesopotamia (London. 111. 165—6. 241. Tigris). 377—8.2. str. kada je otomanska vlada opunomoćila ser Viljema Vilkoka (sir Wiliam Willcocks) da prouči irigacioni problem Iraka. zato što je obrada zemlje bila potpuno u rukama domaćeg stanovništva. 900. sezam. 1. Ipak treba primijetiti da se lice naplavljenog Sauada znatno izmijenilo od abasidskih vremena i da su i Tigris i Eufrat mnogo izmijenili svoje tokove tokom istorije. zatim. ponovo otvorenim ili o sasvim novim. kod G'uya Le Strainigea. pšenica. Khatib. bn-9awkal. str. str. XVII i slj. str. str. kao i u Egiptu glavna je zadaća bila održavati u redu stari sistem kanala. a njegovo je ime dato novom kanalu. riža. str. str. vol. 255—315. ibn-Serapion (Suhrab). II a slj. Donji krajevi doline Tigris—Eufrat.str. datule. Prije prvog svjetskog rata. 84—5. 303. najzad. pošto se od njega odvojio vrelik broj rukavaca116. bilo da se radilo o starim. Arapski geografi govore o kalifima »kako prokopavaju ili otvaraju rijeke« i onda kada se u većini slučajeva radilo samo o ponovnom prokopavanju i ponovnom otvaranju kanala koji su postojali još u babilonsko doba. str. ibn-HaAVikal. koji je polazio od Tigrisa ispod Kadisije i ponovo se s njim spajao dalje na jugu. odakle se odvajao veliki broj irigacionih kanala. 451. nazvan po nekom al-Mansurovom rođaku koji ga je ponovo iskopao na sjeverozapadu kod Anbara.111 112 320 Ibid. 91. Jedan od glavnih ogranaka kanala Nahr 'Isa bio je Šarah. vol. ABASIDSKO DRUŠTVO . str. 3. III. koji je prvobitno spajao Tigris s Eufratom. 77—8. spajao je u Bagdadu Eufrat sa Tigrisom. Osobito je bio bogat južni dio naplavljene doline Sauada. Glavni proizvodi Iraka bili su ječam. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Zemljoradnja Zemljoradnja je dobila stalan podstrek za vrijeme režima prvih Abasida u prvom redu zato što se njihova prijestonica nalazila na najpogodnijem mjestu. postao je zamuljen do desetog stoljeća. 118 Istakhri. str. i tradicionalni položaj Edenske bašte bili su predmet naročite pažnje centralne vlade. 1917). Ta'rlkh. Yaqut. II. 118 Istakhri. Qudama>h. Drugi manje važni kanali bili su Nahr al-Silah. kojii je napisao oko god. isto kod ibn-Hawkala. činili su zaista »pravu mrežu«113 Prvi veliki kanal poznat pod nazivom Nahr 'Isa. Kanali od Eufrata. 85. 11. koji je prokopao al-Mahdi u Vasitu117. 555. 1.. Niže dviju rijeka nalazio se Nahr Kutha i Velika Šarah115.. Journal.13—15. kanalu sa zavojima. naplavlje-noj ravnici koja je općenito poznata pod imenom Sauad. koji je tekao u Tigris ispod Madajina114. Napuštena imanja i porušena sela u raznim dijelovima carstva bila su postepeno dovođena u prvašnje stanje i obnavljana.. 166. str. Drugi veliki poprečni kanal bio je Nahr Sarsar. . str. zato što su oni uvidjeli da je zemljoradnja glavni izvor državnih prihoda i. str. U Iraku. 118 William Willoooks. Treći je bio Nahr al-Malik (»kraljeva rijeka«).

lapuha. 107. U stvari. 121 Istaikhni. masline. 81. početkom desetog stoljeća. laymun.321 gdje je gaj eno u velikim količinama voće i povrće i toplog i hladnog pojasa. odnosno »nairandža« dolazi <preko španskog od arapske riječi ndranj. isto 'kod ibn-Hawkala. Pravljenje mirisa ili mirisavih ulja od ruža. jabuke. Maqdlsd. Veliko obilje oraha. i slj. krumpira. datule. 1. koji je možda bengalskog porijekla. U ovim su vrtovima uspijevale razne vrste voća. Po ugledu na plantaže šećerne trske u Farisu i Ah vazu127. Lubenice su se izvozile iz Kvarizma na dvorove al-Ma'muna i alWatiqa u olovnim kutijama zapakovanim u ledu. Biljka potječe iz Kine. zajedno sa četrunom i limunom. 478. šećerne trske. nego je u velikim količinama uzgajano i u trgovinske svrhe. odakle se u ovo vrijeme raširila po zapadnoj Aziji i susjednim zemljama sredozemnog bazena i vjerovatno posredstvom Arapa u Spaniji i Evropi126. prava bašta121. pokazao je da je on davao jedan od najvećih zemljišnih prihoda (kha-rdj) carstva. sukkar. ar. od per. 128 Ar. str. Narandži. narang. II. kasnije su podignute slične na sirijskoj obali. kaj sije124.15— 16. 6. »cainidy« dolazi od iar. qand. str. i inaša riječ »orainge«. on je obuhvatao neko vrijeme. iz kojih je prskala i u mlazovima se rasipala voda. narandži. rotkve. »Čame« je također semitsikoig porijekla. s>tr. 4. u najmanju. odakle su poslije krstaši donijeli šećernu trsku i šećer128 u Evropu. povrća i cvijeća. vol. limun (vidi str. teška. vol. sa njihovim poznatim rafinerijama. 355. 119 Str. odgovara arapskom qanah. Transoksijanu i Sidžistan i bio isto tako veliki rezervoar ljudstva. 123 Yaqut. vol. str. narandže. qandi. III. 125 Tha'allbi. Ovdje se. ruku. npr. modri patlidžani. abu-sufayr. Na taj je način prokrčio sebi put na Zapad ovaj slatki artikl. 160. 81. Nije onda čudo kada čujemo da se o njemu u prisustvu kalifa al-Ma'muna govorilo kao »o cijelom carstvu«120. jedan od »četiri zemaljska raja«. str. Cvjećarstvo je takođe njegovano ne samo u malim kućnim vrtovima oko raspjevanih česama. domovina je Indija ili Malaja. vol. izuzev rnanga. 3S4. »Lemon« (limun) je ar. grožđe. . 127 Thia'aliibi. Svaki komad takvog voća bi se prodavao u Bagdadu za 700 dirhama125. str. I. bila je. 126 Ovo je gorka vrsta. breskve. koji su se pružali od Basre u pravcu jugoistoka122. str. 555. krastavci. naročito za vlade Samanida. 122 Istaikhni. i voćnjaci (ghiitah) Damaska123. smokve. 129. 124 Za etimologiju riječi vidi str. Zemlja oko Bukare. ali su odvojeno ušle u evropske jezike. 321. 322 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Vrtlarstvo se nije samo ograničavalo na voće i povrće. ruža i bosiok (rayhdn). Druga su tri bila Šib Ba-van (bavanski klanac u Farisu). što je u per. Politički. modrih patlidžana. str. vrtovi Ubale kanala. mogranji. bademi. n. per. On je poslije postao prijeko potreban sastojak dnevne ishrane civilizovanog čovjeka. 11. većina voća i povrća koje sada uspijeva u zapadnoj Aziji bilo je poznato u to vrijeme. šljive. Engl. 751. str. qandah. limunovi. I. 97. 120 Ya'qubi. po sudu arapskih geografa. nalazio Vadi al-Sughd (dolina Sog-dijana). isp. Kurasan se takmičio s Irakom i Egiptom u proizvodnji agrikul-turnih proizvoda. Pregled prihoda. o kojem je ranije raspravljano119. paradajza i sličnih biljki koje su uvezene u novije vrijeme iz Novog svijeta i udaljenih evropskih kolonija. 117—18. str. između Samarkanda i Bukare. isto kod ibn-ttavvkaila. str. 600). divlje kafe i takvog cvijeća kao što su ruže i ljubičice uspijevalo je svuda.

Arapin je smatrao bavljenje zemljoradnjom zanimanjem koje ne odgovara njegovu dostojanstvu. haranske sabejce i druge. Svi su ovi sada bili tretirani jednako kao i oni s kojima je bio sklopljen ugovor o vjerskoj toleranciji. prema tome. narcisa. str. proširio se. kažu. a ruža je kraljica mirisavog cvijeća. 865. Druge vrste cvijeća na velikoj cijeni bile su: narcis. vol. vol. al-Muttawakil je monopolizirao uzgajanje ruža samo za svoje uživanje i u njegovo se vrijeme taj cvijet mogao vidjeti samo u njegovoj palati136. crkvene i druge strukovne položaje. vol. što pokazuju riječi koje se stavljaju Proroku u usta: »Preimućstvo ekstrakta ljubičica iznad ekstrakta drugog cvijeća slično je mom preimućstvu nad ostalim stvorenjima«133. str. Thousand and one Nights. II. Vi'di Bdward W. a žuta ruža od znoja al-Buraqa«135. zatim nekoliko knjiga o ružinom ulju139 i podmetnuto djelo ibn-Wahshiyahu. III). 'itrj. 236. Ovo je često dovodilo do otvorene ljubomore od strane muslimanskog življa i nalazilo oduška u službenim zakonskim odredbama. koja je sačinjavala većihrišćani nu stanovništva carstva i njegov glavni izvor prihoda. Lane. sa klasom pšenice. . koje nosi naslov al-Fi-Idhah al-Nabatlyah. str. Mnogi od onih koji su prešli na islam preselili su se u gradove. karanfil. JSfs 453. lapuha. 219. Po mišljenju obrazovane robinje Tawaddude. u koje su ulazili hrišćaini. vol. 864. ljubičica i drugih vrsta cvijeća naročito je bilo rasprostranjeno u Damasku. ekstrakt ljubičice bio je najomiljeniji u islamskom svijetu. Između cvijeća. među koje spadaju i prevodi 129 U iSiniji se crvene ruže još zovu ward juri. Sabur (perz. jasmin. Sa riječima: »Ja sam kralj sultana. Između ovih. 133 Suvuti. Međutim. koje se može uzeti kao mjerilo javnog mišljenja između desetog i dvanaestog stoljeća. str. bili su autohtoni stanovnici zemlje. koja je glavna mirisava biljka na svijetu. 22. II. Zimije' Zemljoradnička klasa. 213. str. najbolje pokazuje veći broj napisanih knjiga o biljkama. Kako je velik interes vladao za zemljoradnju. i slj. str. str. Faris je uvrštavao u zemljišni porez (kharaj) 30. 134 Ali Laylah wa-Laylah (Hiljadu i jedna noć). izgleda. 180 Ibn-Hawkal. »Adam je strovaljen iz raja sa tri stvari«. manihejce. i datulom.000 flaša mirisavog ulja spravljenog od crvene ruže. koja je glavna voćka na svijetu»m. crvena od znoja Gabrijela. a endivija (cikorija) najbolje povrće134. Istakhri. U seoskim mjestima i na svojim seoskim imanjima ovi su se zimije držali svojih starih kulturnih obrazaca i sačuvali svoje maternje jezike: aramejski i sirijski u Siriji i Iraku. ruža je bila najpopularnija. Cijela oblalst Džura ili Firuzabada u Farisu bila je poznata po mirisavom ulju (ar. Status autohtonih stanovnika — zimija. 131 Tha'alUbi. irisa (perunike). 235. Husn. iranski u Perziji i koptski u Egiptu. kako smo ranije čuli. II. Visoko mišljenje naroda o ruži našlo je svog oduška u tradiciji koja se pripisuje Muhamedu: »Bijela je ruža postala od mog znoja u noći mog noćnog putovanja (mi'rdj). koje se dobivalo iz crvenih ruža129. Čak i u gradovima su hrišćani i Jevreji držali važne finansijske. mak i šaf ranika. 443. str. I (London. tj. ruže i ljubičice su najbolji miomirisi. Ružina vodica iz Džura izvozila se na istok sve do Kine i na zapad sve do Magriba130. vol. slatkog mažurana. mogranj i četrun najbolje voće. tvrdi jedna proročanska predaja. II. 109—10. »sa mirtom. 132 Maqdlsi. ABASIDSKO DRUŠTVO sa grčkog koje nabraja Fihristlss. 242. Ruža i ljubičica imale su takmaca u mirti. str. sljedbenika objavljene knjige. svako od nas dvoje. i na Zaratustrine sljedbenike. 152—3. 236. Džuru i u drugim gradovima. bijelog ljiljana. nos. Shdpur) i njegova dolina proizvodili su deset čuvenih vrsta mirisavih ulja ili pomasti koje su se dobivale od ljubičica. Suyuti. Šira-zu. limunovog i narandžinog cvijeta132. 245. mirte. Husn.narandži. dostojan je jedan drugoga«. (u 11. Isp. pogl. 137 Suvuti. str. 1839). koji su sada bili reducirani na položaj zimi ja. isa N-avvajii. koje su svake godine otpremane kalifu u Bagdad131. koja je glavna hrana svijeta. Jevrerji i Sabijci. 135 Suvuti. palminog cvijeta.

jahati samo mule i magarce. 23. sin osvajača Egipta. 141 Tabari. koji je do današnjeg dana ostao prevod Jevreja koji govore arapski. i mi nalazimo al-Jahiza (t 869). očigledno sirijskog ili njegovog ranog arapskog prevoda. 807. koji na stražnjem unkašu moraju biti obilježeni sa dvije na mogranj nalik kugle141. III. Veći broj vjerskih diskusija. koji je pisao odgovore hrišćanima. da j. koji je 850. npr. I. Vjerske diskusije 'Alije al-Tabarija (t ča 854) u njegovu djelu Kitab al-Dln w-al-DawlahU6 poluslužbena odbrana i tumačenje islama. vol.. U vrijeme kada je al-Nadim pisao svoje djelo Fihrist (988).e neki Ahrnad ibn-'Abdullah ibri-Salam prejv^o Bibliju ina araplski već u vrijeme Harunova kalifo-vanja148. H. Međutim. 61. 83. Baydn. jednu na leđa. To je rasprava izložena bez Ijutine. održao nestorijanski patrijarh Timotije u odbranu hrišćanstva pod al-Mahdijem144. Znamo. 139 Fihrist. 79.najveći dio ovog diskri-minatornog zakonodavstva ostao je samo »na papiru« jer nije bio desi jedno primjenjivan. i 854. zapovjedio je članovima tole-risanih sekti da nose propisano odijelo140.12. Ona obiluje citatima iz Biblije. vol. umjereno i bez strasti. uprkos ovih restrikcija. Jedna druga ozbiljna pravna nesposobnost od koje su zimije trpjele bila je odluka muslimanskih pravnika toga perioda da se svjedočenje hrišćanina i Jevrejina protiv muslimana ne može prihvatiti. bio prvi koji je ponovo na snagu stavio neke stare mjere. str. 11. ispisani na dvoru uz pomoć al-Muta-wakkila. u 'Abdun ibnSa'idu. Iz više slučajeva može se zaključiti da su hrišćani. kao i one koje su podignute poslije muslimanske okupacije. kao što ih i Koran optužuje14'5.16. Stari i Novi zavjet su postojali u više nego u jednom prevodu na arapskom147. Stroge odredbe protiv zimija dobile su svoj vrhunac za vrijeme vladavine al-Mutawakkila. iz Egipta. str. Do nas je došao tekst jedne apologije koju je god.9—10. III. staviti dvije žute zakrpe na odjeću svojih robova. sličnih onima koje su bile priređivane u prisustvu Mu'awiye i 'Abd-al-Malika. u čiju je čast u Bagdadu javno pred svijetom ustao jedan kadija. 140 Tabari. 78. koji je naredio hrišćanima i Jev-rejima da oblače posebna odijela i isključio ih iz javnih službi bio je pobožni Umajad 'Umar II.3. 1389—#3. 317. i to na drvenim samarima. zabilježio da je 'Abdullah. 1419. Staviše. 27—8. Ovi su prevodi izazvali interes kod muslimana u spornim tačkama. nositi odijelo žute boje kao med. str. 141. pred al-Ma'munom o zaslugama islama i hrašćanstva. Ima podataka iz kojih se može dokazati da su već u drugoj polovini sedmog stoljeća dijelovi Biblije prevedeni na arapski ili sa sirijskog ili sa grčke Septuaginte. Al-Tabari149 je pod god. vol. naredio da hrišćani i Jevreji moraju na svoje kuće prikovati drvene slike đavola. Jahiz. A. str.252. str. ibn-al-Athlr. on je naredio da se sruše sve crkve u pograničnim oblastima. god. Posljednji kalif koji je u pooštrenom obliku obnovio neprijateljske mjere protiv zimi ja bio je Fatimid al-Hakim (996—1021). 882—942). vol. 781. str. str. zbog čega im se više ne može vjerovati. za vrijeme Kalifata u cijelosti uživali u velikoj mjeri vjersku snošljivost. god. 21' 324 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO ćani jednom izopačili tekst Biblije. 1. Al-Muttaki (940—44) imao je za . Isto tako. God.. VI. 1. zbog čega je naišao na negodovanje gledalaca150. 79. čitao knjigu Danijela. kako smo već čuli. Zbog ove posebne odjeće zimije su dobile epitet »sumnjivi«142. 11. jer su Jevreji i hriš138 Str. poravnati svoje grobove sa zemljom. koja je sigurno savremeni izvještaj o vjerskim raspravljanjima držanim oko 819. čitamo i o hrišćanskim vezirima u drugoj polovini devetog stoljeća. među mnogim drugim. 11. 142 Isip. Isto tako do nas je došla i čuvena rasprava al-Kindija145. str. Prvi kalif. čiji se ugovor često krivo pripisivao 'Uma-ru I. očigledno. 712—13. bile su držane i u prisustvu Abasida. a drugu na prsa. Između Abasida Harun je. prvi važni arapski prevod Starog zavjeta bio je Sa'ida al--Fayyumija (Saadia Gaon.

145 Risdlat 'Abd-al-Maslh (London. 5 :16—18. Možda je ovo samo djelomičan prevod. Susrećemo se sa slučajevima kako su neki muslimani odbijali da im ljube ruke. 137—298. čije je sjedište bilo u Anti-ohiji. . dtzd. među kojima su bili nadbiskupi Basre. str. vol. I nubijska crkva bila je jakobitska i priznavala je primat aleksandrijskog patrijarha. Mausila i Nasibina (Nasibis). Međutim. 412. 152 Nasr ibn-Harun 'bio je buvejhidski vezir. 146 Izđ. 14? Fihrist. Ovi hrišćanski visoki 143 Sur. kao što smo ranije rekli. str. a taj su privilegij jakobiti uvijek uzalud tražili. God. The Boo/c of Religion and Empire (Manchesiteir. Nestoriianci Hrišćanski podanici abasidskih kalifa u većini slučajeva pripadali su dvjema sirijskim crkvama koje su se smatrale heterodoksnim. pripadali su jakobit-skoj vjerskoj zajednici. Egipatski Kop ti. 22. Njihovi sljedbenici su nazivani jakobiti i nestorijanci. A. Nestorijanci su bili jači u Iraku. 144 A. Mingaina u Bulletin of the John Rylands Library. . vol. Izabrani patrijarh primao je in-vestituru od kalifa. Vidi Miskawayh. 2 :70. ABASIDSKO 325 DRUŠTVO službenici dobivali su uobičajena obilježja časti. 259. jatha-liq) imao je pravo da boravi u Bagdadu. 148 Ibid. ne uzimajući u obzir manastire na zapadnom dijelu grada. bili su pripadnici nestorijan-ske crkve. Mingamia (Oairo.. 1885). 399. 1922).. 408. Duž uske obale zapadno od Egipta hrišćanstvo je imalo svoje sljedbenike među Berberima. izd. vol. Nedavno objavljena povelja o zaštiti nestorijanaca koju je 1138. Svaki od njih je pod svoj'om jurisdikcijom imao dva ili tri biskupa. katolikos je uspio da nagovori kalifa da spriječi jakobitskog patrijarha. Mingaina. str. nastao je u Bagdadu kvart zvanJDar al-Rum (boravište Rimljana). 1923). Većina kalifovih ličnih liječnika.str. II (CalLro d Oxford. a isto tako i jedan od buvejhidskih kalifa152 al-Mu'tadid (892—902) imao je za šefa ratne kancelarije hrišćanina153. koje su odgovarale njihovim plemenskim podjelama. 95. 151 Al-Tanukhi. 149 Vol. 149. 23. 150 Yaqut. kako znamo. 153 §abi'. koja se nazivala Dayr al-Rum155 (rimski ili hrišćanski manastir). II. jakobiti su imali manastir u Bagdadu157 i nadbiskupiju u Tahritu. Mangolioaith. 912—13. Udaba'. Tajarib al-Umam. str. prev. 2. vol. sitr. Yaqut158 nabraja šest manastira samo u istočnom Bagdadu. 1928). II.. al-Faraj ba'd al-Shiddah (Cairo. koji ga je priznavao za službenog glavara svih hrišćana u carstvu. Pod jurisdikcijom katolikosa bilo je sedam nadbiskupa. (London.1915). da prenese svoju rezidenciju u Bagdad156 Glavna politička optužba protiv jakobita bila je da oni gaje simpatije prema Bizantincima. 1904). str.vezira hrišćanina151. Oko patrijarhove rezidencije. izdao al-Muktafi154 baca novo svjetlo na srdačne odnose koji su vladali između službenog islama i službenog hrišćanstva toga perioda. II. 1870). Wuzard'. nedaleko od glavnog grada. 12 (Mainchester. Nestori janski patrijarh ili katolikos (iskvareno u arapskom jdthillq. ali je najveći dio stanovništva u unutrašnjosti imao svoje lokalne vjere. str.

koja je bila obložena raznobojnim mramorom. Bibliotheca Orientalis. u stvari kao glavar svih Jevreja. II. 662. svjedoče o evanđeoskoj revnosti istočne sirijske crkve za vrijeme muslimanskog Kalifata. 985. Y. vol. Jevreji su u cijelosti bolje živjeli nego hrišćani. Ispred njega je svečano koračao glasnik. koja se održala u dobrom stanju sve do pada grada. u 154 A. hrišćanstvo toga vremena pokazuje znakove agresivne crkve koja šalje svoje misionare sve do Indije i Kine. vol. 10. vol. 1721). 156 O monofizi'tskim d jakobitskim patrijarsima vidi Assemani (alSam'ani). The Nestorian Documents and Relics in China (Tokoo. Jevreji Sabijci Mandejci168. Benjamin iz Tudele165. 162 Sur. 127—33. Za vrijeme mnogih kalifa. koja je sama Sabijci169 arapskih pisaca. Sigurno je dokazano da postojeće pismo Mongolaca i Mandžuraca direktno potječe od sirijskog alfabeta kakav su upotrebljavali nestorijanci. na glavi je nosio turban sa kojega su odsijevali dragulji. 662. naročito za vrijeme al-Mu'tadida (892—902). kao uspomena na imena i rad šezdeset sedmorice nestori janskih misionara161. 349.-stvarni sekta. 5 : 16. str. bila je bogato iskićena zlatom i srebrom.Jedna od najznačajnijih crta hrišćanstva pod kalifima bila je njegova jaka vitalnost. god. Mingana u Bulletin John Rylands Library. 1169. Na putu za jedan prijem kod kalifa on se pojavio u svilenoj odori. Bulddn. str. 160 Dar al-Rum. sinu Davidovu!«. God. naime »hrišćana svetog Tome« u Malabaru na jugozapadnoj obali. 326 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Kini. U samom Bagdadu Jevreji su imali poveliku koloniju164. a pratila ga je konjanička pratnja. II. resh gdlutha. zajedno sa priključenjem hrišćanske crkve u Indiji. i to uprkos mnogih nepoželjnih primjedbi o njima u Koranu162. koji je uzvikivao: »Napravite prolaz našem gospodaru. a većina činovnika i liječnika hrišćani. koji je posjetio koloniju oko god. i slj. zasužnjeni princ167 ili egzilarh). 159 Str. bili su judejsko-hrišćanska 161 Vidi P. Po svemu izgleda da je »zasužnjeni princ« živio u obilju i da je posjedovao vrtove. 18. 66—9. ikoji izdavač Fliigel u svojim bilješkama krivo uzima za Carigrad. str. II (Rome. al-Maqdisi163 je našao da su većinom mjenjači i bankari u Siriji bili Jevreji. Al-Nadim159 donosi jedan interesantan razgovor sa nekim misionarom koji se vratio iz Kine. vol. 1. Njih je bilo manje i nisu predstavljali takav problem. koji je podignut 781. 157 Yaqut. Saeki. 158 Pod ddyr. Kao jedan od »zaštićenih« naroda. kuće i bogate plantaže. Glavna. tako je i egzilarh vršio nad svojim vjerskim jednomišljenicima. 10 (1926). S njim se on sreo u hrišćan-skom kvartu160 u Bagdadu. . 155 Yaqut. Isto kao što je katolikos vršio u izvjesnoj mjeri jurisdikciju nad svima hrišćanima u carstvu. 1937). našao je u njoj deset rabinskih škola i dvadeset i tri sinagoge166. čitamo da je više Jevreja u prije-stonici i provincijama bilo na vrlo odgovornim državnim položajima. Zahvaljujući njoj. str. Čuveni nadgrobni spomenik Sian Fu. Benjamin živim boj ama i opisuje vti|soko poštovanje koje je pbog vjernosti prema bagdadskom Kalifatu uživao poglavar babilonskih Jevreja kao Davidov potomak i glava jevrejske zajednice (aram. 2 : 70—73.

bili su oibožavaoci zvijezda. zbqg čega ih krivo današnji svijet naziva hrišćani sv. Ali u hadisima i kod muslimanskih pravnika oni se tretiraju kao takvi. u njih su se ubrajali mughtasilah (oni koji se peru). str. Pripadnici ove zajednice. 1840). Oni su živjeli u močvarama donjeg Iraka. nisu po Muhamedovom mišljenju mogli biti uvršteni među sljedbenike objavljene knjige. onaj ikojd uronjuje. zasluge na duhovnom polju i naučne usluge nekih njihovih istaknutih članova pomogli su im da dobiju zaštitu muslimana174. vol. nasorijanci170 (tj. koje samo jedanput spominje Koran (22:17). 340. 1. Zaratustrijevci (Majus). 302. 2 vol. koja broji oko pet tisuća duša. U današnjem Bagdadu Sabijce predstavljaju tako zvani amdrah izrađivači srebrnog posuđa tzv. vol. 167 Možda su maki od bagdadskih Jevreja potomci onih Jevreja koje je Nalbukodomosor odveo u progonstvo . Njihov jezik je mandejski dijalekat aramejskog jezika i njihovo je pismo potpuno slično nabatejskom i palmirenskom. Petersburg. Oni su za vrijeme muslimanskog upravljanja uzeli ime »Sabijci« da bi se koristili privilegij ama koje im je dopuštao Koran. Prema Fihristu171. 184 Yaqut.god. prije ženidbe i o različitim drugim prilikama. sasvim je razumljivo što je bitna i na j karakteristični ja crta njihove vjerske prakse krštenje uranjanjem u tekuću vodu (imei-zija). što je mnogo vjeiro-vaitnije. Tri puta se spominju u Koranu. i ova čudna sekta i dalje je živjela u samoj blizini glavnog sjedišta Kalifata sve do polovine trinaestog stoljeća. Chwolsohn. 126. u stvari. Već smo govorili o Thabitu ibn-Qurri i o drugim velikim haranskim DRUŠTVO . 112. str. d izd. 175 Ibid. IV. vol. tj.. str. I. posvećuje njima cijeli odsjek. Pošto žive u blizini rijeka. njega citira Usaybi'ah. ili Sabi'un. mina' obrade172. Prvobitno prebivalište ove i drugih baptističkih zajednica možda je bila Palestina. Asher. 272. str.163 Str. 165 The Itinerary of Rabbi Benjamin of Tudela. Ovi babilonski Sa-bijdi stekli su status zimi ja i muslimani ih svrstavaju u »zaštićene« sekte. e. Od ovih babilonskih Sabijaca potpuno se razlikuju pseudo-Sa-bijci iz Harana173. Oni su živjeli u donjim ravnicama Babilonije i kao vjerska sekta vuku porijeklo još iz prvog stoljeća nove ere. 171 Str. $abi'ah. sdkta je bila gnostička. opservanti) sv. IV. vol. (St. str. 169 Ar. I (London i Berlin. 1856). 172 Od perz. mino. 168 Ova je riječ izvedena iz laraonejske riječi yada<. znata. Die Ssabier und der Ssabismus. lee Drugi savremerai putnici 'nabrajaju samo tri škole. pr. kada su Mongoli uništili njihov posljednji hram. II. . riječ nema nikakve veze sa Saba'. Ivana (Krstitelja). str. slng. Arapski pisci brkaju ove dvije sekte. 1054. Ivana. hrišćaind. str. 220—21. Tumačilo se da se naziv »Sabijci« može pridrugi Magijci i dualisti 170 Nepravilan je previd NaZaireni. Mandejci su obred krštenja vršili poslije rođenja. $dbi' od mandaičkiog (airamej/slki) Sabi'.11. 183. 174 Fihrist. ABASIDSKO 327 sebe nazivala Nasoraie d'Yahya. imenom velikog naroda u jugozapadnoj Arabija. Haranski Sabijca.nebeski. 100—105. To im je ime i poslije ostalo. vol. Bez sumnje. još i danas žive u barovitim krajevima blizu Basre. Mas'udi. 176 Za detaljnije podatke o Sabejcima vidi D. n. A. prev. 597. 61—71. 173 Mas'udi. i 586.

Za noviju obradu toga pitanja vidi A. (od pahlauii zandlk) ina svakog muslimana čije vjerske ideje pokazuju osobine perzijskih 'dogmatskih pojmova općenito. Među ostalim sabejskim učenim glavama bili su abu-Ishaq ibn-Hilal alSabi'. alhemičar. i slj. vol. kasnije su stekli status tolerisane zajednice. sekretar i al--Mutiha (946—74) i al-Tajiha (974—91). 885—6. izgleda. Indiji i provincijama istočno od Perzije177. 588. zaratustrijanizam. Čak i posljednji umajadski kalif. vol. 180 Tabarl. str. Zaratustrijance i danas u Indiji predstavljaju Parsi178. 1902). str. G. On je uvidio da je nemoguće istrijebiti pa-ganstvo u Indiji. 185 Sur. -str. I. 180—82. n. str. 21 : 98—100. koji je bic^. najraniji među njima bio je ibn-al-Muqaffa(. str. Čini se da su ipak mnogi manihejci. Browne. 499. IV. I (New Yoirk. bio je osumnjičen kao manihejac179. ostali na životu. bila su. 92. tobožnji autor djela o nabatejskoj zemljoradnji. 188. učinili su neophodnim da se status zimija protegne na sve stanovnike Irana. čiji su preci emigrirali iz Perzije u prvoj četvrtini osmog stoljeća.. Isp. čiji je staratelj bio osuđen na smrt kao zindiq. Perzijanac Mani (umro 273. kako smo čuli ranije.) i njegovo učenje. Manihejci. jesu imeđu inajstarijiim i najboljim izvorima koje .imr. str. državna religija. V. Isp. A literary History of Persia. 192. današnji Faris. i slj. Al-Hadi je nastavio progone svoga predšasnika182. str. al-Battani. Williams Jackson. među kojima su Fihrist. 159—60. koje su u prvo vrijeme muslimani zamjenjivali sa hrišćanima ili zaratustrijancima. i Ya'qubi. iss Arapslki izvori. E. . I. U kasnijoj upotrebi zindlq je počeo označavati svaiku osobu liberalnijih pogleda. 184 Vidi Tabari. str. vol. 86. jer su bile sasvim beznačajne da privuku pažnju javnosti. islamizacija carstva Takozvana »muslimanska osvajanja«. Shahrastani. III. ABASIDSKO DRUŠTVO . ili 274. 327 i slj. Politički razlozi i svrsishodnost. 8. praktični islam prešutno je trpio manje zajednice u sjevernoj Africi i centralnoj Aziji. a posebno manihejske.. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mijeniti i na njih. Izvjesne faze rane islamske teologije bile su ili reakcija protiv dualizma ili imitacija njegovih stavova. slobodan diuh. 46. ibn--Wahshiyah (živio ča 900).. Mada Koran185 ne daje nikakva prava štovateljima idola. n. Vidi str. 178 Ime izvedeno od Pars (Fars). God. 897. e. Thabitova sina Sinana kalif al-Qahir je prisilio da pređe na islam175.mo o maminejcima.str. str. vol. i dalje je postojao i njegovi ognjeni hramovi ostali su ne samo u iranskim provincijama nego i u Iraku. koja su uglavnom izvršena za vrijeme ortodoksnih kalifa. Researches in Manichaeism (New York. Posljednja trojica ispovijedali su islam176. 166—72. 66 : 9. Shahrastani. 519—20. 1932). kako je ranije primijećeno. astronom. u stvari. jer vidimo da su i al-Mahdi i al-Hadi preduzimali stroge mjere protiv tendencija u tom pravcu. 155. al-Mahdi je u Alepu180 na krst razapeo veći broj kriptomanihejaca i u toku posljednje dvije godine svoje vladavine zaveo je u Bagdadu inkviziciju protiv njih181. 548—51. vršili su na Muhamedove sljedbenike osobitu fascinirajuću moć. vol. 181 Ibid.astronomima. 4 :116—20. pa čak i komunistički maz-dakiti184. Poslije okupacije. str. I. vol. n. str. a možda i Jabir ibn-Hayyan. 780. pobjede koje su arapski nacionalisti izvojevali arapskim oru177 Mas'udii. 182 Ibid. I al-Rašid je isto tako imenovao naročitog službenika da rukovodi inkvizicijom protiv ovakvih duali-sta183. Brovvne. Zaratustrijanizam je dao islamu velik broj istaknutih konvertita.

Stanovništvo sjevernog Iraka u prvoj polovini desetog stoljeća još je bilo. 396. Situacija se sada ipak počela primjetno mijenjati.9. J. I danas oko 9. započeo je bez nekog naročitog uspjeha 'Uqbah nakon što je osnovao Kej ravan 670. 27 (tekst) = str. qab'ail plemena) mogu zahvaliti svoj prelazak na Maurima. Kir-sch (Leipzig. Oni su vojnički i politički podjarmili Perziju. Ono je privedeno kraju u sljedećem stoljeću na taj način što su Berberi uvršteni u muslimansku vojsku jer im je stavljeno u izgled učestvovanje u podjeli plijena. U toku ove faze većina stanovništva carstva prešla je na novu vjeru. odazvali su se njegovu naređenju i prigrlili islam186. str. 133 = vol. još lakše islamiziran nego druge zemlje. dala ortodoksnom hrišćanstvu više istaknutih boraca. mada 186 Ibn-al-'Ibri. Pobjeda arapskog •jezika arapskog (od ar. čija je crkva. koje je prešlo na hrišćanstvo polovinom šestog stoljeća. Izbjegavanje plaćanja ponižavajućeg nameta i drugih pravnih nesposobnosti. i dalje su davale izgled hrišćanske zemlje u toku cijele umajadske vladavine. koje je al--Mahdi zatekao blizu Alepa. II (tekst). str. Sifat al-Maghrib. pa čak i u drugoj polovini četrnaestog189. 32 (prev. 187 Bulddn. kao što je bila Sirija. Mnogi su se prelasci. Plodni polumjesec i sjeveroistočnu Afriku. Njegovo koptsko stanovništvo danas predstavlja neznatnu manjinu. 27—8. I. Berberi su činili jezgro oružanih snaga koje su dovršile osvajanje zapadne Afrike i pokorile Španiju. to su bili motivi koji su ljude tjerali na prelaske. Nubijsko Kraljevstvo. Slučajevi individualnih i kolektivnih prisilnih prelazaka povećali su njihov broj. ali po svojim osobinama hriš-ćansko. muslimansko po imenu. 1864—66). 189 Ibn-Battutah. Perzija nije prešla na islam sve do trećeg stoljeća poslije njezinog uključenja u arapsko carstvo. Međutim. osiguranje društvenog ugleda ili političkog uticaja i uživanje većih sloboština i bezbjednosti.329 žjem. koji je vrlo lako prigrlio hrišćanstvo u četvrtom stoljeću. Relations et commerce de l'Afrique septentrionale (Pards. Arnold. 126. ali zemlje. Ovdje je islam slavio svoj konačni trijumf tek u dvanaestom stoljeću. 1789). G. Chronicon Syriacum. 315. str. Egipat. Lični interesi su ga diktirali. 330 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO neki alžirski Kabili islam andaluzijskini Granade 1492. str. Netolerantno zakonodavstvo al-Rašida i al-Mutawakkila bez sumnje je uticalo na ove prelaze. 1886). U toku prvog stoljeća abasidske vladavine osvajanja su stupila u svoju drugu fazu. J. vol. i u njihovoj zemlji tri stoljeća poslije arapske okupacije nalazimo oko četrdeset biskupija190. 188 Al-Idrisi. 134—5. 1. Međutim. i prev. još je bilo hrišćansko u dvanaestom stoljeću188.). koji su protjerani iz Anda-luzije poslije pada Treča eta?a u nizu osvajanja bila je jezika nad domaćim jezicima pokorepobjeda . Bruns d G. kao stalnu bazu svojih operacija i centar islamskog uticaja. de Goeje (Leyden. tj. proces prelaženja u svom normalnom razvoju bio je postupniji i mirniji. kako smo ranije vidjeli. i prev. Obraćenje Berbera i sjevernih Afrikanaca na islam.000 njezinog stanovništva pripadnici su Zaratustrove religije. a nekoć ih je bilo pet stotina. Preaching. Na planini Liban do današnjeg dana u većini je ostalo hriš-ćansko stanovništvo. i slj. str. izd. izd. god. bez sumnje. god. Dozy i M. pobjedu islama kao religije. R. vol. i»o ?>e jyjas Latrie. kasnije je. zbili u isto vrijeme sa prvim vojničkim osvajanjima. po mišljenju ibn al-Faq!ha187. isto tako. str. eto. P. mada je bio neizbježan. str. IV. Pet tisuća hrišćana banu-Tanukh.

treba istaći. jedan se primjerak nalazi u biblioteci Tay\mur Paše. Njihovi prevodi. U pravu.nih naroda. akcentu i gramatičkoj strukturi191. 30—46. 2 Daghal al-(Ayn (poremećaj o. Spanije i Sicilije i oni su postavili temelje onim naučnim obrascima koji su dominirali srednjovjekovnom evropskom mišlju. A prenošenje. Knjiga s naslovom al-'Ashr 1 Ibn-abi-Usayibi'ah. pa čak i svoje vjere nego svoga jezika.1. aramejskog. Na ovom području borbe pokorene rase su dale najsnažniji otpor. u Kairu. pribjegao je sekciji majmuna. filologiji i lingvistici oni su kao Arapi i muslimani produžili svoj originalni način mišljenja i istraživanja. Arapski kao jezik nauke. Baisri i Kufi. Ipak u zabačenim krajevima. Iako ga je nestalo. U Perziji je malo poslije vojničke okupacije arapski postao jezik nauke i viših društvenih slojeva. domaći sirijski jezik očajnički je odolijevao i zadržao se sve do najnovijih vremena. astronomiji. U medicini i filozofiji njihov originalni doprinos nije bio tako vidljiv kao u al-hemiji. sprovodnikom islamske civilizacije. lakši. Rasprostranjenost očnih oboljenja u sunčanoj klimi Iraka i drugih muslintfanskih zemalja privukla je rano pažnju liječnika na ovaj predmet. Perzije i Indije našla početkom devetog stoljeća nova kulturna središta u Bagdadu. sa stanovišta istorije kulture. s kojim se može porediti samo Aleksandrija u ranija vremena. 1922). Arapi nisu samo asimilirali perzijsku nauku i klasičnu baštinu Grčke nego su ih i prilagodili svojim specifičnim potrebama i načinu mišljenja. vol. koji se nikada ranije nije upotrebljavao u naučne svrhe. Mnogi su prevodioci bili doprinosioci. jer da su za kasnija pokoljenja propala Aristotelova. rukoipis. I. One su bile spremnije. hrišćanin i učenik Jibrila ibn-Bakhtishuha. dobio je bitku prije nego arapski govorni jezik. Iz pera ibn-Masawayha imamo najstariju sistematsku raspravu o oftalmologiji koja postoji na arapskom2. koje je u velikoj mjeri u toku nekoliko stoljeća arapski duh izmijenio. Nije uvijek jasno povučena demarkaciona linija između prevedenog i originalnog djela. POGLAVLJE XXVII NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Poslije epohe (ča 750—850) o kojoj je bilo govora u poglavlju XXIV došla je epoha stvaralačke aktivnosti. al-Lughat rtl-Samlyah (BeLrut. Potpuna pobjeda arapskog kao jezika svakidašnjeg saobraćaja izvojevana je tek u drugoj polovini abasidske dinastije. Ona su učinila arapski jezik. 178. bio je. naravno. izuzev možda u proučavanju anatomske strukture oka. Ovo se dogodilo najkasnije i najsporije. kada nije uspio da dobije ljudska bića za seciranje. arapski. kakav je npr. str. prenošeni su. od kojih je jedan kao poklon alMu(tasimu 4ošao iz Nubije 836. jednako je važno kao i originalno stvaralaštvo. Liban sa brojčano nadmoćnim hrišćanskim stanovništvom. zajedno sa mnogim novim doprinosima. drugii u Lenjingradu. teologiji. . da se odreknu lojalnosti svom političkom glavaru. svijet bi jednako bio siromašan kao da nisu nikada bila ostvarena. Takav je slučaj s Yuhannom ibn-Masawayhom (777—857) i Hunavnom ibn-Ishaqom (809—73). kao što je često slučaj. Galenova i Ptolemejeva naučna istraživanja. aramejski je ipak ostavio u govornom arapskom nesumnjivih tragova. liječnik. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako su svježa kulturna strujanja iz Bizant!je. Sada ćemo nastaviti da idemo tragom tog kulturnog pokreta. U Iraku i Siriji prelaz sa jednog semitskog jezika. ali nikada nije uspio da trajno istisne iranski govor. u Evropu preko Sirije. Sirijski se još govori u Maluli i dva druga sela u Anti-Libanu. U ovim uslovima mali je napredak učinjen na području anatomske nauke. matematici i geografiji. na drugi.ka). god. Prvi. str. koji su naročito vidljivi u rječniku. 191 Hittl.

Preko 860 ovakvih ljudi u Bagdadu je položilo ispit i glavni se grad oslobodio nadriljekara i šarlatana6. blmar. Sinan je or-ganizovao štab liječnika koji su išli sa lijekovima od mjesta do mjesta i pružali pomoć oboljelom narodu. Qifti.Medicina 332 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Maqdldt f i al-(Ayn (deset rasprava o oku). Zbog jednog nesavjesnog liječenja al-Muqtadir je 931. koji su se pojavili odmah poslije epohe velikih prevodilaca. Slučaj nestorijanca Jibril ibn-Bakhtishuha (t ča 830). <s'tr. otac arapske alhemije. god.800. 7 Ibn-. I. I. 5 Ibiđ. Neke su bile opremljene medicinskim biblotekama. od kojih je posljednji živio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća. Ovu bolnicu. Qlfti. Arapski interes za liječničku nauku temeljio se na proročanskoj tradiciji. Jibril je.000 dirhama za dva puštanja krvi.abi-U?aybi'<ah. mjesto. Muslimanske bolnice 3 Max Meyerhof (Cairo. IV. pokazuje da je liječnički poziv bio unosan. ijdzah) samo onima koji na ispitu zadovolje. naredio Sinanu ibn-Thabitu ibn-Qurri da podvrgne ispitu sve liječnike praktičare i da izda svjedočanstvo (sing. Ta je institucija postojala sve do petnaestog stoljeća. str. 221. str. Nešto kasnije podignute su trideset i četiri bolnice po čitavom muslimanskom svijetu. U Sina-novim nastojanjima da liječničku profesiju podigne na naučni stepen i u njegovoj brizi za što efikasnije vođenje bagdadske bolnice leži glavna njegova zasluga. Arapi su u ovo vrijeme znatno unaprijedili upotrebu lijekova u kurativne svrhe. god. Najpoznatiji pisci na polju medicinske nauke. podigao je Ha-run al-Rašid na početku devetog stoljeća. filozof i mudrac i naziv hakim bio je bez razlike primjenjivan na njega u svim ovim svojstvima. Već u vrijeme al-Ma'muna i al-Mu'tasima farmaceuti su se morali podvrgavati nekoj vrsti ispita5.000 dirhama4. Prva među njima bila je ona koju je sastavio čuveni Jabir ibn-Hayyan. 193—4. Kao privatni al-Rašidov liječnik. 191. Ove činjenice pokazuju veliki interes za javnu higijenu. Drugi su liječnici svakodnevno posjećivali tamnice7. 143. a istu toliku svotu za asistiranje prilikom polugodišnjeg čišćenja kalif ovih crijeva. tako se i od liječnika tražilo podvrgavanje ispitu. U Kairu je otvorena prva bolnica za vrijeme ibn-Tuluna9 oko 872. 8 Perz. Bakhtlshuhova porodica dala je šest ili sedam generacija istaknutih liječnika. tvrde. koji je bio dvorski liječnik al-Rašida. 6 Ibn-abi-Usavbi'ah. bolestan + stan.. bili su po narodnosti Perzijanoi. nedavno je objavljena s engleskim prevodom3 kao najraniji postojeći udžbenik oftalmologije. koji je živio oko 770. otvarali najranije apotekarske škole i sastavljali prve spiskove lijekova i način njihove upotrebe. Liječnik je u isto vrijeme bio metafizičar. 188—9. ali po jeziku NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . primao godišnje 100. jpt. a svaka je imala svoj vlastiti dispanzer. 99. Oni su osnivali prve apoteke. Po naređenju al-Muqtadirovu čestitog vezira 'Alije ibn-'Ise. god. vol. koja se pripisuje njegovu učeniku Hunaynu ibn-Ishaqu. Kao i od apotekara. str. 1928). str. prvu u islamu. koja je nauku uopće podijelila na dvije grane: teologiju i medicinu. str. 222. al-Ma'muna i Barmakida i za koga se govori da je nagomilao bogatstvo od 88. Na njima su održavani kursevi iz medicine. imitirajući perzijske bolnice. U jedanaestom stoljeću pojavile su se putujuće klinike. NAPREDAK 333 imale su specijalna odjeljenja za žene. vol. na što ukazuje i arapska riječ blmdristdn8. 4 Qdfti. ' Ibn-Duqmaq. Napisali su nekoliko farmakoloških rasprava. str. koja nije bila poznata drugom svijetu u to doba.

299—302. nedaleko od Tihrana (Teherana). dzd. Browne. bio je najprije hrišćanin iz Tabaristana. Muhamimad Z. Jedno od njegovih glavnih djela o alhemiji Kitdb al-Asrar (knjiga tajni). Vidi također Fihrist. al-Razi je napisao za Mansura ibn-Ishaka al-Sa-manija iz Sidžistana monumentalno djelo u deset svezaka.Arapi: 'Ali al-Tabari. isp. 13 Ibn-abi-Usaybi'aih. vol. 'Ali al-Tabari Abu-Bakr Muhammad ibn-Zakariya' al-Razi (Rhazes. kako sam tvrdi u svom djelu Kitdb alDln i kako pokazuje i ime njegova oca10. pričaju. II. U ovome se djelu u izvjesnoj mjeri nalazi i materijal iz filozofije i astronomije. Za vrijeme vladavine al-Mutavakkila on je prešao na islam i postao lični kalifov liječnik. . povješao je komade mesa na različita mjesta i odabrao je ono mjesto gdje je meso pokazivalo najmanje znakove truljenja13. Fihrist1* nabraja listu od sto i trinaest većih i dvadeset i osam manjih al-Razijevih djela. 1. sitr. str. što je navelo naučnike 'da misle da je on ibio jevrejskog porijekla. ibn-Rhallilkain. Smatra se da je on pronašao seton (provlačni otvor u hirurgiji). 44.25. prema buvejhidskom vladaru (Adiud~al-Dawlah. 'Ali ibn-al-'Abbas al-Majusi i ibn-Slna. 309—10. ono je al-Raziju pribavilo slavu jednog od . Dok je još živio u Perziji. str. al-Razi.str. Za vrijeme njegove uprave on je god. 124—5 = Boofc oj Religion. 503. U njemu nalazimo prvi klinički izvještaj o malim boginjama15. To je jedan od najstarijih priručnika medicine. Al-Razi 334 UMAJADSKO i ABASIDSKO CARSTVO nazvano po njegovom patronu Kitab al-Tibb al-Mansuri. To je najranije djelo ove vrste L potpuno se ispravno smatra uresom arapske medicinske literature. kao što Alija objašnjava u svom uvodu djela Firdaws al-Hikmah /i al-Tibb. preveo je na latinski istaknuti prevodilac Gerard iz Kremone (t 1187). Arabian Medicin (Cambridge. napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah (raj mudrosti). 14 Str. 12 Kasniji pisoi nemaju pravo . Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. I.živio sredinom devetog stoljeća. očevidno je sirijski oblik za »naš učitelj«. 11 Edward G. Odabirajuci novi položaj za veliku bolnicu12 u Bagdadu. 1928). 296. Od njih dvanaest tretiraju pitanja iz alhemije. 1921). 850. Raju. koji je na njegovom mjestu sazidao svoju vlastitu bolniiiou. On je možda bio »najveći i najoriginalniji od svih muslimanskih liječnika i najproduktivniji kao pisac«11. 'Ali ibn-Sahl Rabban al-Tabari? koji je. 147. 865—925) nazvan je tako po mjestu rođenja. nakon što je prošlo kroz mnoge izdavačke ruke. Latinski prevod ovoga djela (Liber Almansoris) najprije je objavljen u Milanu 80-tih godina petnaestog stoljeća. Ono je postalo glavni izvor hemijskog znanja sve dok ga nisu u četrnaestom stoljeću zamijenila Jabirova (Geberova) djela. glavnog grada današnje Perzije. Poslije Alije živio je istaknuti teolog — filozof i liječnik al-Razi. u kojoj je on bio glavni liječnik. Pošto je bilo prevedeno na latinski u Veneciji (1565). Od njegovih monografija najbolje je poznata rasprava o malim i velikim boginjama (al-J udari w-al-Hasbah). U djelu pod naslovom De spi-ritibus et corporibus citira ga Rođer Bejkn (Roger Bacon). »Ralbban« u ime svoga oca. Portreti al--Razija i ibn-Slne ukrašavaju veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. Njegovi dijelovi nedavno su prevedem na njemački i francuski. koje je 10 Str. a kasnije i na nekoliko drugih novih jezika. vol. §iddlqi (Berlin. str.kada ga naziiivaij'U »Al-'Aduidi«.

1486. sicilski Jevrejin. medicine. »plemenito blago koje obuhvata medicinsku nauku i praksu«17. Catalogr oj Arabic Manuscripts. 1872). t 994). 1866. Imao je sreću da kao mlad čovjek liječi samanidskog sultana iz Bukare Nuha ibn--Mansura (976—97) i. A Treatise on the Small-Pox and Measles -(London. Liber regius). str. Ostali se nazivi njegovih djela penju na devedeset i devet i obrađuju predmete iz područja filozofije. 980—1037).najsmjelijih originalnih mislilaca i najvećih kliničara ne samo islama nego i cijelog srednjeg vijeka. Između ovih. »šeik i prvak« (naučenjaka)18. Sahranjen je u Hamazanu. istakao se kao pisac djela al-Kitdb al-Malaki (kraljevska knjiga. geometrije. drugi učitelj (poslije Aristotela). sadržaje knjiga kraljevske biblioteke i već u dvadeset i prvoj godini bio je u situaciji da se pojavi kao pisac. Kao što sam naslov pokazuje. Pod naslovom Continens štampano je više puta poslije god. Ovo djelo. e. Kako su ova al-Razijeva djela iz područja medicine bila štampana u doba dok je štamparska tehnika bila još u povojima. 'Ali ibn-al-'Abbas (Haly Abbas. Corneliuis Van Dyek (London. koji je vladao od 949-8316. Među njegovim naučnim djelima dva vodeća su Kitab al-Shtfa' (knjiga liječenja). koje je on napisao za velikog Buvejhida 'Aduda-al-Dawlaha Fannu Khushrawa. Ipak je njegovo najvažnije djelo bilo al-Hdwi (opsežna knjiga). 1848). astronomije. ovaj muslimanski naučnik perzijskog porijekla gutao je.) vidi Hitti. Arapi ga nazivaju alshaykh al-ra'is. Qifti. Pošto je bio obdaren izvanrednom sposobnošću da apsorbira i zadrži u sebi primljeno znanje. filozofom. Da upotrijebimo njegovo prvo ime — Abu-'Ali al-Husayn bio je sin ismailije 'Abdullaha. Al-Razi ima više veze sa medicinom od ibn-Sine. 232. gdje još uvijek pokazuju njegov grob. 16 lbn-a'bi-Usayibi'ah. Najbolji dijelovi djela al-Malaki posvećeni su dijetetici i lijekovima. preko jevrejskog Aven Sina. ovo je djelo trebalo da bude enciklopedijsko u granicama medicinskih informacija. dod. Posljednje izdanje izašlo je u Veneciji 1542. 232. A.potpunom rukopisu datiranom 586 (1190 n. O . vol. filologije i umjetnosti. filozofska NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . teologije. koje je najprije4279. NAPREDAK 335 kao filozof. ona su stoljećima vršila značajan uticaj na umove latinskog Zapada. koju još i danas mladi studenti na arapskom Istoku uče napamet. Faris and 'Abd-al-Malik. Arapska je nauka s ovim liječnikom. a tome su dodati i novi doprinosi. 236—7. njegov najpoznatiji pjesnički proizvod je podulja oda koja opisuje »silazak duše iz viših sfera u tijelo«. ali je zato ibn-Sina jači 15 Izd. Greennill. Rođen je u blizini Bukare i proveo je cijeli svoj život u istočnom dijelu muslimanskog svijeta. 18 Također nazvan aZ-mu(allim al-thdni. čiji je naziv Kdmil al-Sind(ah al-Tibblyah. no. I. Među njegovim originalnim doprinosima su i elementarni pojmovi o kapilarnom sistemu i dokaz da prilikom poroda dijete ne izlazi samo od sebe nego da ga potiskuju muskularna skupljanja materice. Perzijanaca i Indusa. str. bilo je sažetije nego al-Hawi i marljivo je proučavano sve dok ga nije zamijenio ibn-Slnino djelo al-Qdnun. filologom i pjesnikom došla do svoje kulminacije i. W. data mu je povlastica da se služi čuvenom vladarevom bibliotekom. on je njezino ovaploćenje. AlQifti19 nabraja samo dvadeset i jedno veće i dvadeset i četiri manja djela ibnSme. 17 Qifti. prev. na što ukazuje njegovo posljednje ime al-Majusi (Magijac). u početku zaratustrovac. Njegov naučni opus obuhvata sistematizaciju znanja njegova vremena. preveo na latinski pod pokroviteljstvom Karla I Anžuvinca liječnik Faraj ben-Salim. str. Al-Majusi Ibn-Slna Najslavnije ime u arapskim medicinskim analima poslije imena al-Razijeva jest ime ibn-Sine (latinski Avicenna. može se reći. I. i Berrut. U njemu je ukratko izloženo sve znanje o medicini koje su Arapi u to vrijeme bili preuzeli od Grka. tako reći. prema tome.

Popis lijekova u njemu iznosi oko sedam stotina i šezdeset lijekova. koji se čuva u Britskom muzeju27. prvobitno hrišćanin25. vol. 418. Filozofiia ^a Arape Je filozofija (falsafah) značila pozna- . Po riječima dr 19 Str. često miješa s njegovim. koja predstavlja kona-čnu'kodifikaciju grčko-arapske medicinske nauke. On je umro u Antiohiji oko 1063. Hrišćanin 'Ali živio je u Bagdadu u prvoj polovini jedanaestog stoljeća. zahvaljujući svome enciklopedijskom sadržaju. koji je napisao medicinski iz d pod naslovom Taqwlm al-Abdan fi Tadblr al-Insan (tablice tijela s obzirom na fizičko ustrojstvo čovjekovo). ibn-iKhaJliikan. god. i postalo je udžbenik za medicinsko obrazovanje u evropskim školama. nadglednik štale al-Mu'tadida (892—902). u kojoj se zapažaju uticaji neoplatonizma i muslimanske teologije. Od dvanaestog do sedamnaestog stoljeća ovo je djelo služilo kao glavni priručnik medicinske nauke na Zapadu. ono priznaje infektivnu prirodu sušice i širenje bolesti putem vode i tla. najpoznatiji arapski okulist (kahhdl). sastavljen prema djelu Taqwim al-Sihhah. llsa ibn-'Ali23. str. ibn-Butlan26. prema tome. I (Weimar. zatim al-Qanun }i al-Tibb. 273—4. Posljednjih trideset godina petnaestog stoljeća ono je doživjelo petnaest latinskih izdanja i jedno hebrejsko. Geschichte der arabischen Literatur. 453—8. 1930). 21 O. ono je. 20 prvo izdanje priručsndika djela al-Shijd' pojavilo se 'kao dodatak ovome djelu. II. Još jedan drugorazredni liječnik bio je ibn-Jazlah (Bengesla. U njemu je povučena razlika između mediastinitisa i pleuritisa. Posljednji liječnik koga u ovoj seriji treba spomenuti jeste Ya'qub ibn-akhiHizam. vol. koje je došlo do nas u potpunom originalnom obliku. čije se ime.gezla. iibr^aibi-Usay!bicaih. Čari Brookelmann. t 1100). A treatise on the Canon of Medicine of Avicenna (London. Isp. vol. 336 tJMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Oslera22. Samo dvije rasprave ibn-Masawayha i Hunavna ibn-Ishaqa vremenski prethode njemu. istisnuvši djela Galena. I. F '. koje je napisao jedan drugi hrišćanski doktor. Nema mnogo godina da su neki njegovi dijelovi prevedeni na engleski21. U njemu se nalazi nekoliko osnovnih elemenata o veterinarstvu.enciklopedija bazirana na Aristotelovoj tradiciji. Među manjim umovima na medicinskom području može se spomenuti (Ali-ibn-'Isa (Jesu Haly). a i danas se povremeno upotrebljava na muslimanskom Istoku. Ono daje naučnu dijagnozu ankvlostomiasisa i pripisuje ga intesti-nalnom crvu. ono je važilo za »medicinsku bibliju duže nego ijedno drugo djelo«. svakako je najstarije i najvrednije. Kada je ovo djelo pod naslovom Canon u dvanaestom stoljeću na latinski preveo Gerard iz Kremone. 18— 20. star. Tadhkirah brižno i savjesno opisuje sto i trideset očnih oboljenja. U Taqwlmu bolesti su poredane onako kako se zvijezde redaju u astronomskim tablicama. zauzelo prvo mjesto u medicinskoj literaturi toga doba. koji je sastavio raspravu o vještim jahanja (al-Furusiydh wa-Shiyat al-Khayl). To je prvo arapsko djelo ove vrste. _stol ječe i po poslije dvorskog liječnika al-Mu'tamida. sistematskom rasporedu i filozofskom planu. Djelo ibn-Jazlaha bilo je prevedeno na latinski u Štrasburu 1532. i. to je jedna od najranijih arapskih knjiga koja je ušla u štampu20. Cameron Gruner. Od trideset i dva srednjovjekovna arapska djela o oftalmologiji njegovo djelo Tadhkirat al-Kahhalin^ (bilješka za okuliste). Došlo je do nas u rukopisu. al--Razija i al-Majusija. Arapski tekst djela Qanun bio je objavljen u Rimu 1593. 1898). str. Prevedeno je jedanput na hebrejski i dva puta na latinski i još se upotrebljava na Istoku.

vol. i filozofije i medicine. kao što su Galenova predstavljala medicinsku nauku. abu-Yusuf Ya'qub ibn-Ishaq. 241. Al-Kindi Al-Fdrabi Usklađivanje grčke filozofije s islamom.vanje pravog uzroka stvari kakve su one u svojoj suštini utoliko ukoliko ih je moguće utvrditi ljudskim sposobnostima. 1936). možda sina Ya'qubova. On je nastojao. većina njih je izgubljena. vol. Grčka filozofija i medicina značile su.. Arapi su mislili da su Aristotelova djela predstavljala potpunu kodifikaciju grčke filozofske nauke. Al-Kindi. uticao je na Rođera Bejkna (Roger Bacon). 27 Fihrist. U svom filozofskom sistemu al-Kindi je eklektičar. I. Muta-kallimun (dijalektičari). zasnovano na Euklidovoj Optici u Teonovoj recenziji. III. na nesreću. i zato su bili nazivani tim imenom. koji su odgovarali sholastičnim piscima hriš-ćanske Evrope. 214—16. s jedne. U suštini. str. Preveo. str. prema tome. str. on je bio prvi i posljednji ariš totelovac u istočnom Kalifatu koji je bio punokrvni potomak arabljanske rase. str. ibn-Khallikan. sve što je Zapad posjedovao. Arab-Syrian Gentleman. nego u arapskom originalu. Qifti. vol. slj. Najveća imena na polju rane arapske filozofije bila su al-Kindija. Kao pripadnici islama. 255. The Evolution of Modem Medicine (New Haven. Casey A. 98. rođen je u Kufi oko polovine devetog stoljeća i živio je u Bagdadu. zaista. njihova filozofija bila je grčka. dok su za one filozofe čiji je sistem bio uslovljen subordinacijom objavljenoj vjeri. koji se pojavio pod naslovom De aspectibus. str. sve dok ga nije istislo veće djelo ibn-al-Haythama. moralo je biti poznato muslimanima nekoliko stoljeća prije nego je uvedeno u hrišćansku Evropu28. Njegovo glavno djelo o geometrijskoj i fiziološkoj optici. vol. I. koje je . I. str. nalazio se na granici između filozofije i vjere. Latinski prevod toga djela. I. da spoji Platonove i Aristotelove poglede. uključujući prevode Gerarda iz Kremone. 294. alhemist. Al-Ghazali je. str. Al-Kindi je bio više nego filozof. U jednoj od ovih rasprava al-Kindi opisuje ritam (iqd') kao sastavni dio arapske muzike. U toku vremena arapski su autori počeli da primjenjuju riječ falastfah ili hukamd' (filozofi ili mudraci) na one svoje filozofe čije teorije nije ograničavala i određivala vjera. ali ne s arapskog originala. 255. Al-Kindijeve tri ili četiri rasprave o teoriji muzike najranija su arapska djela koja pokazuju uti-caj grčkih pisaca na taj predmet. Smatrao je da je neopitagorejska matematika postavila osnove nauci uopće. a mutakallim je postao sinonim za teologa. 1922). s druge strane. On je bio astrolog. 365. prema tome. ifon-aibd-Usavbi'afa. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI Njihov originalni doprinos. 23 Fihrist.Qtifti. str. 315.. ali. . 25 Ibid. Arapi su držali da su Koran i islamska teologija zbir vjerskih zakona i iskustava. Njegovo čisto arabljansko porijeklo pribavilo mu je naziv »arapski filozof« i. 247. Wood. str. 203. The Tadhkirat of Ali ibn Isa (CMcago. Ritmičko pjevanje ili menzuralna muzika. d. Njemu se pripisuje dvjesta šezdeset i pet djela. u prvom redu. 24 Itan-iabi-UsaybiiIah. izlagali su svoje teorije u obliku teorema. d slj. 26 Hitti. 22 Williaim Osler. vol. optičar i muzički teoretičar. naravno. spominje nekog ibn-akhi-Hizama. ibn-abi-Usaybi(ah. poput neoplatoničara. 297. oni ostavljali naziv mutakallimun ili ahl al-kalam (govornici. bio teolog i o njemu ćemo kasnije raspravljati. Od al-Kindijevih spisa više njih je došlo u latinskim pre-vodima. Postepeno je kalam počeo da označava teologiju. mnogo se upotrebljavalo i na Istoku i na Zapadu. modificirana prema idejama pokorenih naroda i drugim istočnjačkim uticajima i prilagođena mentalnim sklonostima islama i izražena arapskim jezikom. dijalektičari). str. al-Farabija i ibn-Sine. str.

vol. str. odmah iza Sta-glrićanina. aristotelijanizma i sufizma. 22 — Istorija arapa 338 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO kog hrišćanskog liječnika i nekog hrišćanskog prevodioca u Bagdadu. nastavio je Turčin al--Farabi i na Istoku ga je dovršio Perzijanac ibn-Slna. uključujući čak i same vratare33. 1895). Cilj zajednice u njegovoj idealnoj državi jest sreća svakog pojedinog građanina. Ihn-abi-Usaybi'ah. pod uticajem Platonove Republike i Aristotelove Politike. 66—83. Qifti. koju on zamišlja kao jedan hijerarhijski organizam. Obrazovanje je dobio od ne28 Vidi str. izlaže svoju ideju o idealnoj državi — gradu. U stvari. analogan ljudskom tijelu. a njih opet slušaju drugi. međutim. koji se može rekonstruisati iz više njegovih rasprava o Platonu i Aristotelu. njega drže za najvećeg od svih arapskih teoretičara. Po sudu ibn-Khallikana34. O njemu smo već raspravljali u vezi sa medicinskim radnicima. XIV (Lejnden. od kojih je glavno Kitdb al-Miisiqi al-Kabir (Velika muzička knjiga)32. al-Farabi (Pariš. U svojim filozofskim pogledima on se mnogo naslanjao na al-Farabija. »nijedan musliman nije nikada na području filozofskih nauka dostigao al-Farabija. 1900). koji ga je također preveo pod naslovom Der Musterstaat von Aliarabi (Leyden. od kojih su najpoznatija Risdlat Fusus al-Hikam30 (poslanica koja sadrži bisere mudrosti) i Risdlah f i Ara' Ahl al-Ma-cLlnah al-Fddilah (poslanica o mišljenjima naroda gornjega grada)-1. Umro je u Damasku 950. Vladara. vol. doživjevši blizu osamdeset godina. Landa objavljeni su u Actes du sixieme congres International des orientalistes. vol.započeo Arap al-Kindi. god.. II. str. Na tone. vol. ibn-Sina se uputio u filozofiju i svojim djelima koristio je nauci«. 2. i pribavio mu je zavidan naziv »drugi učitelj« (al-mu'aUim al-thdnij. sibr. II. La musique arabe. 1984. zahvaljujući proučavanju njegovih spisa i imitiranju njegova stila. Hitti. 32 Izvodi od J. Al-Farabijevi drugi spisi odaju ga kao besprijekornog liječnika i matematičara. 134. I. XVI (Levden. Živio je kao sufija u Alepu na raskošnom dvoru Sayfa-al-Dawlaha al-Hamdanija. služe službenici. Pored obrade muzike u dva njegova kompendija o naukama. politička i metafizička djela. 1885). 542. I (Leyden. a također i Dieterici u Philosophie der Araber. no. bio je neke vrste sin-kretizam platonizma. čiji vladar treba da je i moralno i intelektualno savršen. Muhammad ibn-Muhammad ibn-Tarkhan abu-Nasr al-Farabi29 (Alpharabius) rođen je u Transoksijani. da je iz njihovih očiju izmamljivao suze i da ih je uspavljivao. Poslije al-Farabi ja najvažnija djela o teoriji muzike napisao je na arapskom Ibn-Sina (t 1037). preveo Rodolphe d'Erlainger. niži od njih. čarobnog naučnika i odličnog muzičara. Za njega govore da je u prisustvu svoga patrona Sayfa-al-Dawlaha mogao svirati u lutnju tako dobro da i e slušaoce natjerivao da se grohotom smiju. bio taj koji je sve sisteme grčke filozofije 80 Objavio Fridrich Dieterioi u sivom djelu Die Philosophie der Araber im IX und X Jahrhundert n. 29 Iz Faraba iu Turkestaniu. N. 100— 168. sec. 31 Objavljeno u Kairu. pit. on posvećuje tri veća djela ovome predmetu. koji odgovara srcu. Faris and (Abd-al-Mailiik. Ibn-Sina je. . 277. Stare napjeve koji se njemu pripisuju još uvijek pjevaju maw-lawi derviši. P. U posljednjoj poslanici i u svom djelu alSiyasah (Siyasdt) al-Mada-niyah (politička ekonomija) al-Farabi. Chr. 1323. 1890). Catalog oj Arabic Manuscripts. Pored velikog broja komentara o Aristotelu i o drugim grčkim filozof ima. al-Farabi je pisao razna psihološka. 1930—35). Njegov filozofski sistem.

astronomiji. vol. II. Udabd'. možda ismailitskim programom i bili su protivnici postojećeg političkog poretka. 1906). 3. nije tačan. 11. filozofiji. »the brethren of puri(ty«. II. (Leipzdg i Leyden. 1884). Iskrena braća (Ikhwan). . 180. 501. koja je zbir svih nauka. 262. koji su se održavali petkom40. (Caiiiro.4—0. čuveni mu'tazilit. 1858—1859). str. došla je do nas. vol. Prvih pedeset i jedna poslanica postupno služe kao uvod posljednjoj. Ili. Ibn-Khallikan. str. 5. Tabaqat al-Shafi<lyah al-Kubra (Cairo. 11. Poznata je pod nazivom Ikhwan al-Safa' (iskrena braća). Poslanica ima pedeset i dvije i one raspravljaju o matematici. V. geografiji.38 Ibn-Khalliikan. Oko polovine četvrtog muslimanskog stoljeća (ča 970) u Basri je cvjetala jedna interesantna eklektička škola narodne filozofije. str. IV. vol.8—12. koja se naslanjala na pitagorovski filozofski sistem. 499 = de Slane. Abu-Hayyan al-Tawhidi (t 1023)41. Zbog toga se pojavljuje ne jasnoća koja obavija njihovu djelatnost i njihovo članstvo. Shakdr Shuqayr (Beiiruit. str. Ihyd'. a njih je brižljivo upotrebljavao i Rashid al-Din Sinan ibn-Sulavman. vol.15. 37 Dieterici je izdao i preveo velik dio teksta u svom djelu Die Philosophie der Araber. Kada je u Bagdadu bio abu al-'Ala' alMa'arri. Jezik poslanica pokazuje da je arapski u ovo vrijeme već bio dorastao da izražava naučnu misao u na j različiti j im njezinim aspektima. II. koji je s al-Rawandijem (f 915) i s al-Ma'arri j em (f 1057) obrazovao trijumvirat arhiheretika u islamu42. 40 Vidi njegov Dlwdn: Siqt al~Zand. Goldziher u Der Islam. bio je učenik ako ne aktivni član ovoga bratstva. 1. Zahvaljujući njemu. str. 254. koji su imali ogranak u Bagdadu. Posljednje orijenta'liao izdanje je izdanje Kayr-al-Dlna al-Ziriklija. 104. str. 11. I (1910). Zbirka njihovih poslanica Rasa'il37. 16 vol. 42 Al-Subki. vol. 36 Iz ovog bi . 39 M. Vjerovatno je naziv uzet iz priče o golubu grivnjašu iz djela Kalilah wa-Dimnah. on je pohađao s#-stanke udruženja. V (1855). C. str. 34 Vol. 38 Isp. 339 kodificiram svojom ingenioznošću i stavio ih na razumljiv način na raspolaganje obrazovanom muslimanskom svijetu. Yaqut. u kojoj se priča35 kako je grupa životinja izbjegla zamkama lovca zato što su jedne prema drugima bile iskreni prijatelji (ikhwdn al-safa')36. spojio se s islamom. 35 I. sir. muzici. vol. 22—6. I. »dae lauiteren Rriider« »čista braća«. vol. vol. 1928). Defremery u Journal asiatique. 307. str. Iskrena braća NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 340 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . viol. đtr. 4 vol. sa Raso'il. ser. etici. str. koji su oni. II. izd. grčki filozofski sistem. očigledno. obuhvatajući zbir cjelokupnog znanja za koje se pretpostavljalo da ga je obrazovan čovjek toga vremena trebalo da stekne. Ona za saradnike ima nekakva nejasna i opskurna imena. 112.18—20. 41 Isp. Na al-Ghazzalija su znatno uticali spisi Iskrene braće38. naročito Filonov. 470. veliki sirijski pjesnik—filozof. namjeravali srušiti tim što bi potkopali savremeni narodni duhovni sistem i religijska vjerovanja. uređena na enciklopedijski način.izgledalo da uobičajeni prevađ. str. 5—6. osnovali su ne samo filozofsko nego i religiozno-političko udruženje s ultrašiitskim. 381. poglavica asasina u Siriji39.str. »les freres de la [purlite«.

dijala i globusa. Encyclopaedia oj Islam. str. 46 Fihrist. koje je u Bagdad doneseno 771. 342 . 281. Ovoj opservatoriji al-Ma'mun je uskoro dodao još jednu na planini Kasi junu. špan-ski astronom Maslamah al-Majriti (f. str. 237. kao što smo već čuli. izvan Damaska45. revidirao je Thabit ibn-Qurrah (t 901). A. Prema ovome računu. kako pokazuje arapski naziv (asturldb). uskoro su dodate u prevedenom obliku (zlj).2/3 arapskih milja — vrlo tačan rezultat. str. Njega je na arapski preveo Mu-hammad ibnIbrahim al-Fazari. godine. Rano u devetom stoljeću u Džundejsaburu (jugoistočna Perzija) bila su vršena prva redovna osmatranja (rasd) dosta tačnim instrumentima. 212 (827—8). 44 C. 1911). art. Mjerenja obavljena na ravnici Sin-džara. Sa'id. po vremenskom redoslijedu posljednji. god.ča 1007). Grčki elementi. A. Tabaqdt. Isp. ASTROLAB IZ GODINE A. On ga je. a takođe i u blizini Palmire pokazala su da dužina jednog stepena merdijana iznosi 56. Nallinio. One su postale osnov za druga djela na Istoku i na Zapadu. 105—6. Astronomska oprema se u tom periodu sastojala od kvadranta. a njezin promjer 6. falak (nebeska sfera) možda je babilonska riječ.Astronomija i Naučno proučavanje astronomije u islamu je matematika započeto. opseg bi Zemlje iznosio 20. H. 45 Ibn-al-^Ibri. sjeverno od Eufrata. 'lim al-Falak (Caiiro. god. H. sastavljene u toku sasanidskog perioda. bio je Ibrahim al-Fazari (t ča 777)46. koji je živio u Bagdadu i Damasku prije 830. e. po važnosti su bili prvi. unazadno pomicanje ekvinokcija. 50—51. Cilj ovoga bio je da se odredi veličina Zemlje. 1. Abelard iz Batha. poslije dva stoljeća. str. dužinu sunčeve godine itd.500 milja. 1010 (1601—2 n. Al-Ma'munovi astronomi izvršili su jednu od najdelikatnijih geodetskih operacija — mjerenje dužine jednog zemaljskog stepena. astrolaba. Prvi musliman koji je napravio astrolab. Ovdje su kalifovi astronomi »ne samo vršili sistematska osmatranja nebeskih kretanja nego su i s izvanredno tačnim rezultatima provjeravali sve osnovne elemente Almagesta: zastranjivanje ekliptike. Poslije jednog ranog prevoda Ptolemejeva djela Almagest slijedila su druga dva mlađa: prvo je dovršio al-Hajjaj ibn-Matar god. bez sumnje. 275.400 milja. Najraniju raspravu o ovome instrumentu napisao je 'Ali ibn-'Isa al--Asturlabi (proizvođač astrolaba). Ar. Te arapske astronomske tablice zamijenile su sve 43 Fihrist. 47 Nallino. i slj. koje je preveo Hunavn ibn-Ishaq. Među onima koji su sudjelovali u ovoj operaciji bili su sinovi Muse ibn-Shakira i možda al-Khwarizmi. pod uticajem indijskog djela Siddhanta (ar. a drugo.44. koji na tom mjestu prelazi stvarnu dužinu stepena oko 2877 stopa47. napravio po grčkom uzoru. str. Ono je kasnijim naučnicima poslužilo kao model. Uz svoju Kuću mudrosti (Bayt al-Hik-mah) al-Ma'mun je u Bagdadu u blizini Shamasivah vrata podigao astronomsku opservatoriju pod rukovodstvom obraćenika Jevrejina Sinda ibn-'Alije i Yahye ibn-abi-Mansura (t 830 ili 831)43. čije je tablice (zlj) revidirao. Naličje. Pahlaui tablice (zik). Lice 2. »Astrcnoimjr«. njezin opseg pod pretpostavkom da je ona okrugla. 273.). str. a preveo ih na latinski 1126. Sindhind).

d'bnKhallilkan. vol. Drugi istaknuti astronom ovoga perioda bio je abu al-'Abbas Ahmad48 alFarghani (Alfraganus) iz Fargane u Transoksijani. 236. U arapskom je sačuvano pod različitim nazivima51. str. 266. nadzirao u ime al-Mutawakkila podizanje nilskog vodo-mjera u Fustatu49. Al-Farghanijevo glavno djelo al-Mudkh.i-U32yibi'ah. živio je abu-Ja'far alKhazin iz Kurasana53. Između 877.koji stoji nasuprot strani 534. II. 283. Faris sad (Abd-al-Malik. koji se smatra na j originalni j im i najdubljim naučnikom 48 »Muhamimad« u Fihristu. Na dvoru još jednog Buvejhida Rukn-al-Dawlaha (932—76). sina slavnog Mahmuda. 56 Ibn-ab. 20—21. M> 967. VI (1932). aa njim se povodi Qifti. str. 1135. II. NAPREDAK 343 islama na području prirodnih nauka. god. Ahmad al-Saghani (t 991) i abu al-Wafa' (f 997)52. izvana). 51 Vidi Hiitti. 55 Njegovo aatroniamsko djelo al-Zij al-$abi' izdao je C. 279. 508—9. u njihovoj kući u Bagdadu. IX. gdje su zajedno radili 'Abd al-Rahman al-Sufi (t 986). Ivan Seviljski i Gerard Kremonski. koji je utvrdio zastranjenja ekliptike i riješio jedan Arhimedov problem koji dovodi do jedna-čine trećeg stepena. porijeklom Sabijac iz Harana i nesumnjivo najveći astronom svoje narodnosti i svoga vremena i jedan od najvećih u cijelom islamu. jednu raspravu iz oblasti astronomije. koji je god. 50 Ibn-al-'Ibri. god. 1899). vol. 52 Fihrist. i 918. 279. str. 97. . radila je još jedna. za svog patrona Mas'uda. kojom su upravljala tri sina Muse ibn-Shakira (850—70).il ila'Ilm Ha'i/at al-Aflak50 preveli su na latinski god. Al-Battani je bio originalan istraživač. 324—5. Nejsaburu i Samarkandu. đibn-'al-Athlr. vol. nosi njegovo ime »al-Bayruni«. ibn-al-<Ibri. A. str. predgrađe Kvarizma. Catalog oj Arabic Manuscripts. str. Qifti. 53 Qifti. 78. str.UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO svoje grčke i indijske prethodnice i počele su se upotrebljavati čak i u Kini. Fihrist. str. I. napisao 1030. Dokazao je mogućnost nekih godišnjih pomračenja Sunca i odredio sa većom tačnošću zastranjivanje ekliptike i iznio originalne teorije o određivanju vidljivosti mladog mjeseca55. 286. Ovdje je ovaj arapski pisac perzijskog porijekla. 282. 49 Ibn-abi-Usavibi'iah. str. a pored toga znao perzijski. str. iz Raja. str. vol. koji je govorio turski. koja nosi naslov al-Qdnun al-Mas^udi fi NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Nallino (Rome. 207. čije se djelo al-Kawdkib al-Thabitah (nepomične zvijezde) ubraja među remek-djela opservatorijske astronomije. mada auto graf naslovne strane jednog iruikopisa repnoduikovčinog u Isla'mic Culture. hebrejski i sirijski. 54 Fihrist. abu-'Abdullah Muham-mad ibn-Jabir al-Battani54 (Albatenius). Njegovo prezime je izvedeno od Birun (perz. 396. str. vol. a također i na hebrejski. On je na više mjesta osporio Ptolemeja i poboljšao izračunavanje orbita mjeseca i nekih drugih planeta. Drugi su astronomi vršili sistematska izučavanja neba u Širazu. vršio je osmatranja i proučavanja u Raki. str. str. Pored Ma'munove opservatorije. Al-Battani Al-Blruni ^ avganistanskom gradu Gazni živio je abu-al-Rayhan Muhammad ibn-Ahmad al-Biruni5(i (973—1048). 861. Buvejhidski sultan Sharaf al-Dawlah (982—9) osnovao je još jednu u svojoj bagdadskoj rezidenciji.

čiji je prvi upravnik bio čuveni Nasir-al-DIn al-Tusi62 (t 1274). u blizini jezera Urmije. Athdr. Među njima se nalazila prstenasta kugla. čak i u Kini. koju je takođe podigao Hulagu. ubrajajući i sijamske blizance59. Među njegovim naučnim doprinosima su objašnjenje funk-cionisanja prirodnih izvora pomoću hidrostatičkog principa. 388. Krenkow u Majallat al-Majma'. u čast Hulagua. kao perzijski pjesnik61 i slobodni mislilac. Ovaj posljednji u 3. koje je prvi na engleski preveo FiitzGerald (London. U ovim djelima al-Biruni razborito raspravlja o tadašnjoj spornoj teoriji rotacije Zemlje oko njezine osi i dolazi do tačnih određivanja geografske širine i dužine. XIII (1935). On je osnovao god. On je mnogo tačniji od gregorijanskog kalendara. 1859). u prvom redu. Sachau (London.330 godina griješi za jedan dan. 318. aritmetike. građenje velike Maraghah opservato57 Izd. E. zidni kvadrant i sunčev obruč. .000 svezaka (?). Istraživanja al-Khayyama i njegovih saradnika imala su za rezultat stvaranje kalendara koji je nazvan po njegovom patronu al-Ta'rikh al-Jaldli. astronomije i astrologije sa naslovom al-Tafhlm li-Awd'il Sind'at al-Tanjim.azwini. danstaom i arapskom prevodu. 243—4. Njegovo prvo djelo bilo je al-Athar al-Bdqiyahtan al-Qurun al-Khaliyah57. 2 vol. Q. str. i 1048. vol. str. E. Iraka i Perzije. gdje je i umro 1123—4. Hulagu je započeo (1259).al-Hay'ah w-al-Nujum. 59 U jedinom njegovom još neobjavljenom djelu susrećemo se sa prvim pomentom čaja u djelu ikoje nije ikinesko. Iste godine on je napisao kratak katekizam geometrije. Vrlo malo ljudi zna da je on bio prvorazredan matematičar i astronom. 1879). posljednji između abasidskih astronoma — filozofa. boravio je u Indiji58 i bio očaran indijskom filozofijom.. 344 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO rije. 60 Puno arapsko ime aibu-al-Fath 'Umar tiibn-lbrahlm al-Khayyamii (onaj koji pravi šatore). kao i opis mnogih čudovišta. prev. 61 Njegov Rubalyat (ikvaitrine). Sachau (Leipzig. 1887). izd. U ovoj opservatoriji je Nasir-al-Din sastavio nove astronomske tablice nazvane al-Zlj al-Il--Khani. dok al--Khayyamov vjerovatno griješi u nekih 5. talijiainis'kom. njemačkom. prev. Instrumentima ove opservatorije mnogi su se divili. O njegovu životu vidi Qifti. London. nagovje-štenje da je dolina Inda morala biti u stara vremena morski bazen ispunjen nanosima. 'Umar je svijetu poznat. koji je rođen u Nejsaburu između 1038. 1888). Sachau (London. U njezinoj blizini nalazila se biblioteka. Za nju kažu da je imala 400. koje uglavnom raspravlja o kalendarima i erama starih naroda.000 godina za jedan dan. Tablice su bile poznate po cijeloj Aziji. Za obavljanje reforme starog perzijskog kalendara on je u svoju novu opservatoriju pozvao čuvenog 'Umara al-Khayyama60. 1878). Sachau (London. god. 58 Vidi njegov izvještaj Tahqlq Ma li-al-Hind. 'Umar al-Khayydm Od seldžučkih sultana je Jalal al-Dln Malik-shah potpomagao astronomske studije. god. F. (ponovo štampano. prvog IlKhana63. str. 467 (1074—5) u Raju ili u Nejsaburu opservatoriju u kojoj je u građanski kalendar bila uvedena važna reforma koja se zasnivala na tačnom određivanju dužine tropske godine. Većinu ovih knjiga opljačkale su mongolske armije iz Sirije.pojavio u francuskom. Godinu dana nakon što je razorio Bagdad. Temelji ove kratkovjeke opservatorije još se vide. 1910). kasnije se . Al-Biruni. koji je bio šiija s agno-stičkim sklonostima.

Taj zakon on je objasnio u jednoj raspravi na osnovu odnosa dizanja i spuštanja Mjeseca. on je u većoj mjeri izvršio snažan uticaj na matematičku misao nego ijedan drugi srednjovjekovni pisac. Jedan od najvećih naučnih umova islama. izd. li iprev.ča. al-Fazariju. vol. Nau u Journal asiatique. al-Khwarizmi je napisao najstarije djelo o aritmetici. dato je nešto više od 800 primjera. Tablice al-Khwarizmija i Habasha al-Hasiba (t između 867. Prema tome. čije djelo al-Muqni'fi al-Hisdb alHindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava dijeljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kub-nog korijena skoro na najsavremeniji način. naročito u Španiji. povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom. u Kurasanu. Quatremere ikao Histoire des Mongols de la Perse. i slj. arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. Rashid-al-D!n Fadl-Ailah. Međutim. VI (1931): str. 65 G. koje se naziva Hisab al-Jabr w-al-Muqabalah (račun integriranja i jednačina). bilj. vol. Astrologija Arapske brojke Istom hinduskom naučniku koji je donio na al--Mansurov dvor astronomsko djelo Sindhind pripisuje se i uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njezinim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi). str. Ahmad al-Nasawi66 (-f. I (Pariš. On je bio rodom iz Balka. koja je došla u engleski iz nekog talijanskog oblika. 9. na žalost. NAPREDAK 345 vilno Karkhi. 198—9. (gdje ime dolazi 'kao Naslr-al-Dln). 1040). U dvanaestom stoljeću preveo ga je na latinski NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Četiri njegova djela preveli su na latinski u dvanaestom stoljeću Ivan Se-viljski i Adelard iz Batha. 63 Vidi str. Ona su odigrala odlučujuću ulogu u razvoju nauke u hrišćanskoj Evropi. 277. 61 Fihrist. Drugi. abu-Ma'shar je prenio u Evropu zakon plime i odjeke. brojke 'su bile poznate nekom Sirijcu u 'manastiru u Kinasrinu god. I. on je napisao najstarije djelo o algebri. od kojih su neke već ranije bili upotrijebili Neobabilonci. drugih događaja u životu i smrti svih stvari. Ovaj al-Khwarizmi67 Muhammad ibn-Musa (780—ča. I »zero« (mula). XVI (1910). To je njegovo glavno djelo. 442. Prema jednom siriiljisikom izvioru koji Gitara F. d slj. str. 324. ali je. To je prevod sanskr. str. koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije. Više muslimanskih djela o astronomiji bilo je prevedeno u toku vremena na latinski. koje je poznato samo u prevodu. vol. pripada zasluga što je islam upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. prevodiocu hinduskih djela. i 874) možda su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svijetu. Njega kao izvor najčešće citiraju pisci hrišćanskog srednjeg vijeka i pod imenom Albumasar on je u ikonografiji predstavljan kao prorok.matematike. Takođe. vol. ibn-Kballikan. 225. i 1029) da piše u svom djelu al-Kafi ji al-Hisdb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. al-Tawdrlkh.. 10. 500.U astrologiji. f između 1019. si/r. Osim svoje fantastične vjere u uticaj zvijezda kao uzrok rođenja. kao i uvođenje oznake za nulu65. iriijeoi koja zinaai »empty« (prazan). bilježi ipojaivu arapskih brojki i nule rano u sedmom hrišćanslkom stoljeću u IndiO'kini mirnoga prije njihove pojave u pravoj Indiji. sluškinji astronomije. U ovom posljednjem. 662. upotrebljavali su slova alfabeta hisab aljummal. a živio je u Bagdadu64. upotrebljavao je indij-' ske brojke. str. Još u jedanaestom stoljeću nalazimo abu-Bakra Muhammada al-Karajija (nepra62 Ibn-al-'Ibri. Jami'. kao što je prije njega učinio al-Khwarizmi. str. dolaze od ar. i »oipher« (nula). 1836). Osim što je sastavio najstarije astronomske tablice68. najistaknutija ličnost bio je abu-Ma'shar (f 886). ser. u arapskom originalu izgubljeno. Coedes >u Bulletin School of Oriental Studies.. 323—8. 850) bio je glavna ličnost u ranijoj isto-riji arapske.

Arapima ipak nije pošlo za rukom da stvore svoje vlastite hipoteze. Objavljeno je pet od ovih djela koja se pripisuju Jabiru. 237. mogu pretvoriti u zlato i u srebro pomoću jedne misteriozne supsk. Ka'sir.Gerard Kremonski. 1364. zahvaljujući njemu. Jabir je radio pod pretpostavkom da se neplemeniti metali. Leonarod Fibonaći iz Pize (f poslije 1240 god.'jnce. Otac arapske alhemije71 bio je Jabir ibn-Hayyan72 (Geben).u KJuriaisanu. naziva ga alMajusii. Oko dva stoljeća poslije njegove smrti. u Evropi je uvedena algebarska nauka. koje su se nalazile u djelima muslimanskih matematičara. I. 274. The Algebra o/ Omar Khayyam (New Yonk. koja označava značajan napredak od al-Khwarizmijeve algebre. i'bn-al<Iibri. Legenda govori da su njegovi učitelji bili umajadski princ Khalid ibn-Yazid ibn-Mu'awiyah (-f. Al-Khwarizmi AI hernija Poslije njihovih uspjeha na području ljekarija. Iako su bili tačni 66 Iz Naše . Zapadna tradicija njemu pripisuje pronalazak više hemijskih spojeva koji se ne spominju u dvadeset i dva sačuvana arapska djela koja nose njegovo ime73. § 7 i § 8. tj. iz Medine. god. Ovo al-Kwarizmijevo djelo upotrebljavalo se sve do šesnaestog stoljeća kao glavni matematički udžbenik na evropskim univerzitetima i. Is>p. ikoju citira Qifti. čija talijanska rasprava o matematici iz 1307. među kojima Kitab al--Rahmah (knjiga milosrđa). Daoud S. 68 Vidi Fihrist. Al-Khayyamova algebra70. 286. potomak nekog Magijca.-Sadiq (f 765). Kitab al- . 70 prev. 346 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO u posmatranju pojava i marljivi u prikupljanju činjenica. 69 »A'ugrim«. A Treatise on the Astrolabe. str. pet tipova kvadratnih jednačina. Poslije al-Razija (-f 925) on je najveći naučnik na području srednjovjekovne hemijske nauke. Po vodeći se za svojim egipatskim i grčom predšasnicima. 67 Kviarizm. str. Najslabija tačka u njihovom intelektualnom oboružanju leži u tome što nisu umjeli da izvuku stvarne naučne zaključke i izrade konačan sistem. kao i Leonardova djela. str. Tabani. astronomije i matematike. str. koji su prema njemu nazvani algorizmi69.) i magiser Jakob iz Firence. U oblast hernije i drugih prirodnih nauka Arapi su uveli stvarne eksperimente.704) i šesti imam Ja'far aj. nedvosmislen napredak ispred grčkih maglovitih i nejasnih osmatranja. sadrži. gvožđe i bakar. sadrži geometrijska i algebarska rješenja jednačina drugog stepena i jednu izvrsnu podjelu jednačina. Među kasnijim matematičarima na koje je uticao al-Khwarizmi bili su 'Umar al-Khayyam. a zajedno s njom i samo njezino ime. 1932). Arapi su dali najveće naučne doprinose u oblasti hernije. pt. On je jasnije nego ijedan drugi raniji alhemičar priznavao i konstatovao važnost vršenja eksperimenata i učinio je u herniji znatan napredak kako na teoretskom tako i na praktičnom polju. vol. olovo. Njegovim djelima treba zahvaliti i uvođenje na Zapad arapskog načina obilježavanja brojeva. god. kod Češera (Ćhaucera). gdje je on rođen. III. pronađen je njegov laboratorij i iz njega su iskopani stupa i veliki komad zlata. »augrym«. npr. kalaj. koji je živio u Kufi oko 776. Tome istraživanju on je posvetio svu svoju energiju. zemlja na donjem toku rijeke Amu-Darja (stari Ofcs'us). kada je bila popravljana jedna ulica u Kufi. današnja je Kiva.

koja se proturaju pod njegovim imenom. I. 1121). On je unaprijedio metode isparivanja.koja se preko ©rčkog oblika vraća ma egipatsku riječ sa značenjem »cm«. Vidi Faius Kraus. lice koje potpisuje na voihu državnih akata elegantni Iki'tnjaati daraz Ikojii sadrži lime i titulu vladara koji izdaje dakumenat Ibn-Khailikain. čija su d jela. Perzijanac al-Tug-hra'i74 (f ča. sputavalo je okovima arapski duh. one miješaju sa solju i na taj način proizvodi carska voda (aqua regia). Jabir je modificirao Aristotelovu teoriju o sastojcima metala. Qifti. odi koja se za Nearape rimuje ma 1. 160—61. istaći da srednjovjekovnom islamu pripada vječna slava što je uspio da prvi put u isto-riji ljudske misli dovede u sklad i izmiri monoteizam. Uglavnom. str. 74 Čuven po svojoj pjesma Ldmlyat al-'Ajam. Arapski pisci kVji pišu o životinjskom carstvu bili su^u prvom redu književnici. citira dvadeset !i sedam djela. vol. poslije četrnaestog stoljeća. botanici i drugim disciplinama došlo se do izvjesne tačke i onda je uslijedio zastoj. 73 Hajji Khalfaih. 3—170. 1943). i slj. Čak i najbolji među njima. neosnovana je tvrdnja da je on znao kako se spravljaju sirove sumporne i dušikove kiseline i kako se. Fihrist. npr. Poslije abasidskog perioda zapravo ni u jednoj grani čiste ili prirodne nauke nije učinjen nikakav vidljiv napredak. vrlo su malo unaprijedili njegove metode.Tajml1 (knjiga koncentracije) i al-Zi'baq al-Sh. kako ćemo kasnije vidjeti. Očigledno je da se ogromna većina od stotinu postojećih alhemijskih djela na arapskom i latinskom jeziku. taj najveći doprinos starog semitskog svijeta. Neki njegovi doprinosi su neosporni. 72 Govore čita je bio Saibejac . . Na području prirodnih nauka najmanje uspjeha postigli su Ara-pf u zoologiji. navodno. najuticajnije hemijske rasprave i u Evropi i Aziji. Ipak su djela koja se njemu pripisuju bila. Jabir naučno opisuje dvije glavne hemijske operacije: oksidaciju i redukciju. filozofiji. najvećim doprinosom starog indoevropskog svijeta i da na taj način otvori hriš-ćanskoj Evropi put prema novim pogledima78. tako da je njegova teorija bila na snazi sa neznatnim promjenama sve do početka nove hemijske nauke u osamnaestom stoljeću. Tughrd'i znači »ikancelar«. vol. Jabir ibn Hayydn. str. ako bi se oslanjali na svoje knjige. Poštovanje starine. međutim. sa grčkom filozofijom. U medicini. Oni su i dalje ispitivali dvije alhemijske varke: kamen mudraca76 i eliksir77 života.i kasnije postao šiija. Treba. str. matematici. sublimacije. koji je živio u drugoj polovini trinaestog stoljeća75. Kasniji muslimanski hemičari pozdravljaju ibn-Hayyana kao svog učitelja. dok su španski muslimani dali odličnet doprinose u botanici. imali bi čak manje nego njihovi daleki preci u jedanaestom stoljeću. 354 —6. sa njezinim tradicijama i vjerskim i naučnim. NAPREDAK 347 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI ziku. prema drogama pori jeklom je iz 'jaižnoarapskog plemena al-Aad. passim. i abu-al-Qasim al-'Iraqi. koji je pisao na arapskom je71 Ova riječ potječe od <ar. I (Cairo. Današnji muslimani. pjesnik— državnik. Međutim-.arqi (knjiga o istočnoj živi). 284. njemu krivo pripisuje. taljenja i kristalizacije. sitr. većinom kolekcije imena i epiteta koje su Arapi . riječi al-klmiyd'. Njih se on tek sada počinje da oslobađa.

Al-Jahiz Jedan od prvih predstavnika zooloških i antropoloških nauka bio je abu-'Uthman 'Amr ibn--Bahr al-Jahiz (buljooki. koja nosi njegovo ime82. geografiji. medicinskim i magijskim vrijednostima i. _1928). donose nazivi dijelova njegova tijela. na perzijskog kozmografa al-Qazw!nija (t 1283). Veći broj naročitih monografija napisan je o ovoj životinji. bukvalno »crveni sumpor«. str. Ipak je najpoznatija Azhar al-Afkar fi Javoahir alAhjdr (cvijeće misli o dragom kamenju). koji je živio u Basri i čiji je Kita b al-Hayawdn (knjiga o životinjama) više teološkog i folklorističkog nego biološkog karaktera. izd. npr. Asmd' Khayl al-<Arab wa-Fursdniha. Wiistenfeld (Gottimigen. preko pedeset. Arapi su učinili neznatan napredak. Njegov al-(Ilm al-Muktasab fi Zira<at al-Dhahab (znanje stečeno u vezi s obradom zlata) 'izdao je i spoenglezio E. Ta su djela obično osvjetljavana citatima iz. V. On je umro u Kairu 1253. Njihova ljubav prema dragom kamenju i njihov interes za tajne kvalitete minerala objašnjava postojanje velikog broja rasprava o draguljima. i na Egipćanina al-Damirija (t 1405) — njih dvo75 Vidi IJaj'jd Khalfah. 77 Od ar. 1849). i bio je jedan od najproduktivnijih i najčešće citiranih naučnika u arapskoj literaturi83.davali životinjama. postavljanje džamija u pravcu Meke i potreba određivanja pravca Kabe u vrijeme molitve dali su vjerski podstrek muslimanskom izučavanju geografske nauke. u kome pisac citira Aristotela. Holmyard (Pariš. alKalbi. f 868—9). vol. Levd della Vida (Levdein. Ono se razvilo skoro do naučnog stepena. koja je iziskivala određivanje geografskih širina i dužina svih mjesta na zemlji. cijeni. str. izd. vol. 47. dosjetka. opisuju njegove boje i određuju njegova poželjna i nepoželjna svojstva79. VI. sadrži klice kasnijih teorija o evoluciji. 348 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jica obrađivali su zoologiju kao granu filologije i literature. izvršila je svoj naučni . On je osnovao mutazilitsku sektu. Kitab al-Khayl. satira i učenost učinili su ga vrlo poznatim. Nasab al-Khayl ji al-Jdhiliyah w-al-Isldm d al-'Arabi. Al-Da-miri je najveći arapski zoolog81. 79 Vidi al-Asma'l. 523. čistoći. Al-Jahiz je znao kako se putem suhe destilacije dobiva amonijak od životinjskih otpadaka. koja je do danas ostala sačuvana. izuzev Plinija i neautentične Aristotelove rasprave o draguljima. Opuscula Arabica1 (Levden^ 1859). 1923). G. Rasprave o draguljima U mineralogiji. koje su napisali arapski pisci. August Haffner (Vdenina. Interesova-nje za konja čini vidljivu iznimku. Čuveni al-Biruni je skoro sa potpunom tačnošću odredio specifičnu težinu osamnaest dragih kamenova i metala. 218. al-ikslr. vol. uticaj al-Jahiza kao radikalnog teologa i pisca je veći. J. djela pjesnika. Astrologija. ibn-Durayd <u William Woght. 1895).. Očigledan je njegov uticaj na kasnije zoologe. U njima se nabrajaju njegove pasmine. 304. str. III. koji je pisao na arapskom. Institucija svetog hadža. izid. koju je napisao Shihab al-Din al-Tifashi86. koja je bila u tijesnoj vezi s al-hemijom. Njegova originalnost. Ovo djelo. 78 Al-kibrlt al-ahmar. adaptaciji i životinjskoj psihologiji. 80 Njegovo glavno djelo je 'Aja'ib al-Mukhluqat wa-Ghard'ib alMawjudat (čudesa stvaranja i oudinositi positojianja). 78 Vidi str. ali njegova odvratna ružnoća natjerala je kalifa al-Mutawakkila da promijeni svoje mišljenje i da ga ne imenuje vaspitačem svojim sinovima84. Od ovih je najstarija rasprava 'Utarida ibn-Muhammada al-Ha-siba (mogućs al-Katiba)85 iz devetog stoljeća. god. Al-TIfashi raspravlja o dvadeset i četiri draga kamena: o njihovom porijeklu. Međutim. lizvonno grčka riječ. citira samo arapske izvore.

vol. služio se ovom kartom. i kopnenim i vodenim putem dospjeli su do otoka Zanzibara i najudaljenijih obala Afrike. Muslimanski geografi su uglavnom broj ili geografsku dužinu od prvog meridijana koji upotrebljava Ptolemej. između krajnjih tačaka istoka i zapada. i prev. prev. prvi arapski geografi su donijeli iz Indije ideju o postojanju centra svijeta. koje je poslužilo kao osnov za kasnija djela i dalo podstreka geografskim studijama i pisanju originalnih rasprava. koji su oni nazivali arin91. Sve do četrnaestog stoljeća al-Khwarizmijeva geografija vršila je uticaj na muslimanske pisce. str. 82 Baghdadi. 901. 87 Silsilat al-Tawarlkh. Catdilogue des manusčrits arabes (Pariš. Sulavman al-Tajir (trgovac) iz Si-rafa. kako pokazuje abu-al-Fida'. probili se u Rusiju. 75—8. Pretpostavljalo se da na njezinom meridijanu leži »kupola svijeta«92 ili »vrh«. Pariš. To je meridijan otoka koji se sada zovu Kanar-ski otoci. S. 1906. Isp. Al-Mas'udi88 govori o muslimanskim trgovcima među vje-rovatno slovenskim plemenima al-Dir. 851. 1908). To je prva geografska karta neba i svijeta u islamu. izd. čuveni Khwa-rižmi je napisao svoje djelo Surat al-Ard89 (slika zemlje). u Perzijskom zalivu. Lanigles. Njegovo djelo Mcna/i1 al-Ahjar (upotreba dragog kamenja) čuva se u rukopisnom obliku u Biiblik»trieque NaitAonale. 1818). izd. al-Muqtadir poslao bugarskom kralju. Iz ovog i sličnih prikaza razvile su se priče koje su postepeno grupisale oko imena Sinbada mornara. Oni su smatrali da je prvi zapadni meridijan udaljen 90° iod mitskog mjesta. I. Al-Mas'udi90. 278. gdje se nalazila astronomska opservatorija. geografska karta. ostavio nam je prvi arapski opis Kine i 81 Njegov Hat/at al-Hayaioan (životinjski život) nekoliko je puta štampan u Kairu. na sjever. 108—9. (talijanski) Antaniio Baineri (Biscia) (Florence. Najraniji pouzdani izvještaj je onaj koji je napisao Ahmad ibn-Fadlan ibn-Hammad. Veći dio toga izvještaja reprodukovao je Yaqut u svom monumentalnom geografskom rječniku Mu'jam al-Bulddn. iprev. Izvještaji trgovaca koji su se vraćali podsticali su. 921. narodni interes za udaljene zemlje i druge narode. Geografija NAPREDAK 349 priobalnih oblasti Indije. na istok. de Slane. II. str. i jedino su bili zaustavljeni u svom napredovanju na zapad zbog strašnih voda »Tamnog mora« (Atlantika). 1893—5). 85 Fihrist. str. koji je prebivao duž rijeke Volge. pit. Uzevši Ptolemejevu Geografiju za obrazac. Sulavman govori o otisku prstiju kao potpisu u Kini87. 84 Ibn-Khallilkan. koji je živio u prvoj polovini desetog stoljeća. Ne 27753. koji je umro god. HiitJti. pritoke Dnjepra. od E. čije je putovanje na Daleki istok opisao anonimni pisac god. 83 Yaqut. Muslimanski trgovci između sedmog i devetog stoljeća doprli su do Kine. Ovaj arin oni su locirali na ekvatoru. VI. nalbriaija preiko 120 'knjiga uz njegova pera. II. koju je on u zajednici sa šezdeset drugih naučnika napravio na nagovor al-Ma'muna.uticaj. 'na engleski od A. u kojima su putopisi zauzimali znatno mjesto. Uz al-Khwarizmijevo djelo nalazila se »slika zemlje«. Jayakara (London. Ptolemejeva Geografija bila je nekoliko puta prevođena na arapski ili direktno sa grčkog ili indirektno sa sirijskog. Prve samostalne geografske rasprave na arapskom jeziku pisane su u obliku itinerara. i Thabita ibn-Qurre. 86 lad. vol. god. Renaudot NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . To je iskvaren naziv indijskog grada Udža-jini (Ožene u Ptolemejevoj Geografiji). na jug. I i vol. naravno. Grčke preteče »Vrh svijeta« U međuvremenu. u blizini Pripeta. Njega je god. G. Naročito su bili zapaženi prevodi Ya'quba ibn-Ishaqa al-Kindija prije 874. str. vol. 44. 117—18. str.

Uskoro poslije 928. čije se prvo izdanje pojavilo oko god 846. ali je kasnije prešao na islam i služio kao knjigovođa državnih prihoda u centralnoj administraciji u Bagdadu. Blruni. koji je putovao sve do Španije. porijeklom Perzijanac. revidirao je geografske karte i tekst svoje geografije. Sauvaget (Pariš. 11. 80. II. Mžik (Leopzig. Ibn-Rustah. 903. djelo al-Alldq al-Nafisahg6 (skupocjene torbe putnih zaliha). Književni geografi Veliki araPski geografi koji su sistematski obrađivali geografiju ne pojavljuju se prije al-Istakhrija. abu-al-Fdda'. 182.(London. 375. al-Mas'udi" ih je prvi spomenuo. abin-Hustah. 99 Vol. 308. str. Mas'udi. 1733). 891—2. u kome raspravlja o podjeli Kalifata na provincije. koji je živio u Jermeniji i Kurasanu. Tahqlq. 89 lad. koju često citiraju al-Maqdisi i Yaqut. II. Njegovi predstavnici su bili i sami putnici. •8 Izd. Perzijanac. direktor pošta i obavještajne službe u Džibalu (Medija). i prev. lizd. str. dovršio je svoj spis Kitdb al-Bulddn97. Napisao je djelo Masdlik al-Mamdlik98 s obojenim geografskim kartama svake zemlje. šiija ibn-Wadih alYa'qubi94. započeo je seriju svojim djelom al-Ma-sdlik w-al-Mamdlik93. 376. i slj. 92 Qubat al-ard. str. Udhayn. Al-Istakhri je drugi pisac koji spominje vjetrenjače (u Sidžistanu). str. Istoj ovoj školi pripada originalni je djelo al-Maqdisija (ili al-Muqaddasi). živio je oko 950. II. ibn-Rustah sastavio je oko god. 19. Ovo je djelo razrađivanje geografskog sistema koji je zasnovao abu-Zayd al-Balkhi (t 934). u kojem je na nov način izlagao gradivo s osobitim naglašavanjem topografskih i ekonomskih detalja. đtr. 156—7. 225. izd. dovršio je svoje djelo al-Khardj. ibn-Hawqal (živio 943—77). On je živio na samanidskom dvoru. 158. 17. J. 97 Izd. sastavio je izvještaj o svojim dva93 Izd. koji je bio porijeklom hrišćanin. 1885). 1892). opsežnu geografiju. vol. Reina<u<d i de Slatne. 1870). AlIstakhri. str. Na molbu alIstakhrija. 1948). Uzayn. star. ibn-alHawqal. 88 Vol. Za objašnjenje vidi Dimai3hqd. ia/bu-al-Fida'. Qudamah. Iste te godine ibn-al-Faqih al-Hamadhani. 1. 98 Izd. al-Maqdisi i kasniji geografski pisci. Ovo djelo. ibn-Hawqala i al-Maqdisija sredinom četvrtog muslimanskog stoljeća. Ahbar as-$in wa-l-Hind. i tekst je u velikoj mjeri opis priloženih karata. str. 350 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ibn-Khurdadhbih (f ča 912). godine.. Sistem čiji su autori al-Balkhi i al-Istakhri nije uzimao u obzir zemlje van islama. 64. God. 22. 1889). Yaqut. koji je rođen u Istakhru (Persepolis). 376. Sidži-stana i Indije i između 985—6. de Goeje >(Leyden.2. 1866). Njegovo se djelo nije sačuvalo. Ovaj je geograf posjetio sve islamske zemlje izuzev Španije. nazvano tako zato što je on bio rođen u Jeruzalemu (Bayt al-Maqdis). 11 Varijante UjjaAn. 94 Al-'Abbasi. Ibn-Hawqal je kasnije cijelu knjigu preradio i izdao pod svojim imenom s naslovom al-Masdlik-w-al-MamdlikW(). 90 Vol. 95 Izd. 26. de Goeje (Leyden.8—12. . Jedan drugi arapski geograf. PetersbuTg. 1891—2). 22. de Goeje (Leyden. itd. str.17. eto:. god. Nukhbat al-Dalhr fi 'Ajd'ib al-Barr w-al-Bahr (St. koje je naročito važno zbog svoje istorijske topografije. III. Hans v. 11. de Goeje (Deyden. str. upotrebljavali su ibn-al-Faqih. tako nazvan po rodnom mjestu. str. Tariblh. 1926). str. de Goeje (Leyden. 1. napisao je djelo Kitdb alBulddn95 (knjiga o zemljama). o organizaciji poštanske službe i o oporezivanju svake pojedine oblasti.

u kojem su imena mjesta poredana alfabetskim redom. ova posljednja. god. vol. str. kakav treba da bude kada se digne iz grobne prašine na dan uskrsnuća«107. Pošto mu je dao dobar odgoj. U mineraloškom dijelu svojih poslanica iskrena braća (Ikhivan al-Safa'). Pred kraj abasidskog perioda živio je najveći među istočnim muslimanskim geografima. 107 Ibn-Khallikain. Yaqut NAUKE I KNJIŽEVNOSTI 352 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO . J. pustinjske zemlje postaju obradive. str. de Goeje (Leyden. po kojoj obradive zemlje postaju pustinja. Mladog Yaquta. Wu3tenfeld. govorićemo u vezi s istoričarima. H. Da bi se mogao izdržavati. Zikikli. 104 Izd. str. našli su put na Zapad. 3. a konačna redakcija je završena 1228. Kramers. a mora se mijeniaju u stepe ili planine. F. Yaqut je putovao od mjesta do mjesta prepisujući i prodajući rukopise. 80. Jawhar (drag1! kamen). a ujedno i pisac važnog rječnika književnika Mu'jam al--Udaba'. Prvi nacrt njegova geografskog rječnika izvršen je u Mausdlu 1224. Miiller. kupio je u Bagdadu neki trgovac iz Harne (odatle mu nadimak al-Hamawi). pisac geografskog rječnika Mu'jam al-Buldan106. 10. 102 Vidi str. 1219—20. Mas'udi. 6 vol. gdje je on umro. III. pored cijelog fonda geografskog znanja toga doba. i dužina zemaljskog stepena. D. 2 val. 162 = de Slane. on ga je nekoliko godina zapošljavao kao budućeg trgovačkog pomoćnika i najzad mu poklonio slobodu. vol. 1884—91). 4. lap. zahvaljujući prevodu al-Farghanijeva djela o astronomiji. druga veraijia. II. (Leyden. NAPREDAK 351 desetogodišnjim putovanjima u jednom prijatnom djelu Ahsan al-Ta-qaslm fi Ma'rifat al-Aqalim101 (najbolja klasifikacija za upoznavanje predjela). 1938—9). Izvjesni aspekti astronomske geografije. 62. izradili su teoriju kozmičkih ciklusa. O svjetskom putniku al-Mas'udiju. de Goe-je (Leyden. etnografiji i prirodnim naukama. 103 Izd. stepe se pretvaraju u mora. Ovaj Mu'jam. koji je živio u ovom periodu. i važne podatke o istoriji. U istom periodu živio je jemenski geograf i arheolog al-Hasan ibn-Ahmad alHamdani. koji je umro (945) u tamnici u Sani i čija dva djela al-Iklil102 i Sijat Jazirat al-'Arab103 znače vrijedan doprinos našem poznavanju predislamske i islamske Arabije.100 Izd. morao je da bježi ispred tatarske invazije u Kvarizm «potpuno nag. L/u'lu' (biser). Na sličan su način i fragmenti geografske grčke nauke koji su bili uzeti iz djela Aristotela i Ptolemeja preko Arapa ponovo 101 Izd. Ya-qut150 ibn-'Abdullah al-Hamawi (1179—1229). koje sadrži mnogo vrijednih i novih podataka. 1873). d slj. Književna islamska geografija nije ostavila nikakav direktan uticaj na srednjovjekovnu misao pošto djela ovih geografa nisu našla prevodilaca na latinski. (Leyden. bilj. IV. koju je izradio abu-Macshar. (Leipzig. str. H. vol. 1886—73). $urat al-Ard. Tanblh. izd. koji je često bio citiran na prethodnim stranicama. koja sadrži. God. Bobovima su često davana imena dragocjenih stvari. 105 Riječ znači »iruibim«. prava je enciklopedija. 2 vol. koji je rođen od grčkih roditelja u Maloj Aziji. u Alepu. npr. 106 Izd. među kojima približno ispravna teorija uzroka plime i oseke. 1877). koji također pripadaju ovome dobu104.

1858—60). Ahmad ZaM (Cako. došla je do nas samo u kasnijoj recenziji ibn-Ishama111. 114 Izd. 282. koji je pisao arapski. tablice zvijezda i horoskope i tumačenje skrovitog značenja u riječima svetih knjiga pomoću Aristotelovih komentara. imamo prvu veliku knjigu klasificiranih biografija116 koja sadrži skice života Prorokova. Istoka. 109 Od ovih je majpoemiaitiji Kitab al-Asnam. I. koja se gomilala oko imena i života Prorokova. vol. Dva vodeća istoričara mu108 Str. 2 vol. von Kremer (Calcutta. Od onih koji su sastavljeni za vrijeme Uma jada sačuvano je malo. Na području predislamske istorije osobito se istakao Hisham al-Kalbi iz Kufe (f 819). str. Yaquta i drugih istorijskih pisaca. i.. Khalid ibn-al-Walid u Ajn al-Tamru u Iraku110. 1856). 112 Ibn-Khaliiikain. sjeverne Afrike i Španije. Sachau i dr.bili doneseni na Zapad. al-Zarqalija iz Toleda i al-Idrisija iz Palerma raspravi jace se u poglavlju o Spa-niji i Siciliji. 633. Istorioaraiija Veći dio naJraniJih istorijskih spisa koji su sačuvani na arapskom jeziku datiraju iz abasidskog perioda. Primarni interes latinskog Zapada za arapske knjige imao je za cilj pripremanje kalendara. čiji je Futuh Misr wa-Akhbdruhan7 najraniji postojeći dokumenat o osvajanju Egipta. vol. Ono što je prodrlo odnosilo se u prvom redu na deskriptivnu geografiju Dalekog istoka. O doprinosima al-Bitrujija iz Kordove. 118 Izd. 111 lad. 326. god. vol. Prorokova biografija Muhammada ibn-Ishaqa iz Medine. sitr. i Perzijanac Ahmad ibn-Yahya al-Baladhuri (t 892). 520. samo su tri došla do nas109. (Levden i Berlin. koji je umro u Bagdadu 845. Iz pera ibn--Sa'da. 115 Ibn-Khallikan. II. Prvi pravi istoričari NAUKE I KNJI2EVNOSTI . pa je na taj način završio eru u kojoj je monografija bila tipičan oblik istorijskih djela. II. koji je umro u Bagdadu oko 767. koji je umro 834. god.. Zatim su došla djela koja obrađuju rane ratove i islamska osvajanja: Maghazi Muse ibn-'Uqbe113 (t 758). vol. Od sto dvadeset i devet djela koja se u Fihristu10* pripisuju njemu. na geografiju provincija. zatim na tačno izrađenu kartografiju. zatim djela al-Waqidija114 (t 822—3). 1904—28). Prvi sadržaji. (Gottingem. izd. NAPREDAK 353 slimanskih osvajanja bili su Egipćanin ibn-'Abd-al-Hakam (t 870-71). Prvo djelo bazirano na vjerskoj predaji jest Sir at Rasul Alldh. 113 Sastavio ibn-Qadi Shuhbah god. prodro je na Zapad preko španskih i sicilskih kanala. njegovih drugova i njihovih nasljednika (al-tabrun) sve do njegovih vremena. Njegova glavna djela bila su Futuh al-Bulddnlls i Ansdb al-Ashrdfiig (knjiga plemićkih loza). 1387. 1914). i poznat je kao sekretar al-Wa-qidija115. Wiistemifelid. najzad djela drugih pisaca. II. 110 Ibn-Khallikan. najzad. izvaci iz ostalih mogu se naći u citatima kod al-Tabarija. Ipak najveći dio doprinosa arapskih geografa nije prodro na Zapad. Vidi ibn-Khallikan. Najveći dio naučnog materijala. astrološ-kom ili geografskom materijalu. obadva iz Medine. 95—8. Ova biografija ibn--Ishaqa. u Kairu112. čiji se djed Vašar nalazio među hrišćanskom djecom koju je zarobio god. 324— 6. naročito u obliku geografskih karata svijeta. 9 vol. gdje je jedna zemlja uzeta kao jedinica i gdje su prikazani odnosi između narodnog života i fizičke okoline. sudanske Afrike i stepskih predjela Rusije. bilo da se radilo d astronomskom. Međutim. kao što smo ranije čuli. crpeni su iz usmenih legendi i anegdota koje su se odnosile na predislamsko doba i iz vjerske tradicije. Al-Baladhuri je bio prvi koji je dao naj cjelokupni ju zbirku priča o osvajanjima raznih gradova i zemalja. str. str.

W. 1922). str. vol. i dalje je bio metod stereotipne islamske tradicije120. međutim. nakon što je napisao istoriju Kitab al--Ma'drif122 (knjiga znanja). genealogijama i pričama. duž južne obale Kaspijskog mora. Goitein. Pisanje isto-rije svijeta. 1883). brdovitom kraju Perzije. 118 Izd. 889. str. od kojih su. podvrgavao kritici. 1850). pored istorijskih djela. 961. vol. Oba su bila iranskog porijekla i napisali su. C. 122 Izd. 1916). 124 Izd. U isto vrijeme živio je geograf i istoričar ibn-Wadih al--Ya'qubi. Mairgoitten (New York. 1866). Hitti. koji je bio na vi okom položaju na dvoru Buvejhida "Adud al-Dawle i koji je napisao opću istoriju128. Ovoj vrsti tehnike bio je cilj da razvije tačnost. Svaki je događaj ispričan riječima očevidaca ili savremenika i prenesen je do posljednjeg pripovjedača. 369 (979—80). H. Miskawayh. Međutim. vol. 77—8. Metod izlaganja. 119 Izd. Tomrey (New Haven. prev. biografijama. Charles C. Ansab. u kojoj su rani događaji samo preludij za istoriju islama. 1924). još i nekoliko literarnih i 117 Izd. Wu9tenfeld (Gdttiingen. Među prvim pravim istoričarima bio je ibn-Qutaybah. i čiji su prilično kritički anali126 bili poznati relativno rano u novijoj Evropi. koji je bio i filozof i liječnik. a to je sam autor. Ovoj grupi pripada Hamzah ai-Isfahani. god. 443a. 358. koji je rođen u Tabaristanu. počiva na njegovoj izvanredno dobro sastavljenoj i tačnoj istoriji Ta-rlkh al-Rusul loal-Muluk129 . 1938). koja je tražila strogo datiranje događaja prema mjesecima i danima. Tah-đhlb. 771. Nawiawi. vol. Očigledno. 1936). sačuvao staru i neizopačenu šiitsku predaju. koja je mogla dati takva djela kao što je pahlaui jezikom napisano djelo Khudhdy-ndmah (knjiga kraljeva). Nju je na arapski preveo ibn-al--Muqafa< (t 757) pod naslovom Siyar Muluk al-(Ajam. dva najveća al-Tabari i al-Mas'udi. Yaqut. zapravo priručnik istorije. gdje je umro ča. D. bez sumnje. str. str. 78. IV B (Jerusalem. 123 Vidi Fihrist. F. S. čije je pravo ime Muhammad ibn-Muslim al-Dmawari121. predajama. Sam'ani. 1883). The Origins o/ the Islamic State (New York. fol. Vladimir Guirgass (Leyden. 258 (872). koja se završava sa A. H. 23 — Istorija arapa 354 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO filoloških. istori-čar je događaje vrlo malo analizirao. koji je živio u Isbahanu (Isfahan) i Dinavaru (u perzijskom Iraku).Sada je vrijeme bilo zrelo za pisanje prvih istorijskih djela zasnovanih na legendama. drugi dio F. o vjeri u neporočnost svakog obavještajca više nego o kritičkom ispitivanju samog događaja. XI (Greiswald. Drugi je bio njegov savremenik abu-Hamfah Ahmad ibn-Dawud al-Dinawari123 (t 895). Udabd'. oslanja se na jevrejsko-hrišćansku tradiciju. Drugi veliki istoričar perzijskog porijekla bio je Miskawayh127 (t 1030). Njegovo glavno djelo bilo je al-Akhbdr al-Tiwdl12* (duge priče). Ibn Qutaybah je umro u Bagdadu god. uvrštava se u prve redove muslimanskih istoričara. prvi dio. de Goeje (Leyden. 47 Tahnri Slava abu-Ja'fara Muhammada ibn-Jarira al-Tabarija (838—923). I. Izuzev korišćenja ličnog suda u izboru izvora i u rasporedu podataka. V (Jerusalem. kao obrazac služila im je perzijska istoriografija. Max Schlos&inger. koja dopire do A. 123—7. Ahhvardt. ispoređivao i donosio zaključke o njima. 120 Vidi str. opća istorija sa perzijskog stanovišta. autentičnost ispričanog događaja obično je ovisila o kontinuitetu ovoga lanca (isndd). 121 Vidi Fihrist. čiji je kompendij opće istorije125. posredstvom jednog čitavog lanca obavještajaca. koji je radio u Isbahanu.

15 vol. prvo potpuno djelo te vrste na arapskom jeziku. 1286). Njegovo monumentalno djelo opće istorije. ibn-al-Athir. njegova istorija počinje sa stvaranjem svijeta i ide do A. koju je on sakupljao na svojim putovanjima.n. 2 val. Mjesto da grupiše događaje po godinama. ibn-Sa'da i ibn al-Muqafe i nekoliko istorijskih prevoda sa perzijskog. koje ga je odvelo iz njegova rodnog mjesta Bagdada136 u skoro sve zemlje Azije. M. Yaqut. kao i Mi-skawayh. na latinski Gottwaldt (Laiipzig. Posljednji decenij svoga života on je proveo u Siriji i Egiptu pabirčeći materijal za svoje djelo od trideset i jednog sveska. 182 Vidi njegov Duwal al-Isldm. A. Prije svoje smrti u Fustatu 956. kao što su bila djela ibn--Ishaqa. To je sve rezultat prirodnih sila. Ona govori da je al-Tabari u toku četrdeset godina običavao pisati svaki dan po četrdeset araka134. Aimedros. prvobitno napisanom na široj osnovi. Na početku svoje istorije on tvrdi da je sada kopno ondje gdje je nekada bilo more. alTabari je pribavljao podatke za svoju istoriju iz usmene tradicije. 4 vol. al-Tabari reda događaje hronološki. NAPREDAK 355 za skupljanjem znanja išla su kroz Perziju. Th. izd. 331. 1337). kao i na njegovom komentaru Korana130. 1883). (Havdarabad. koje se također zove al-Mukhtasar . 2 vol. On je bio jedan od prvih koji se poslužio istorijskorn anegdotom. izid. E. S. Margolioirth. H. 1879—1901). 1921). Irak. (Bulaq. 2 vol. 126 Ta'rlkh Sini Muluk al-Ard w-al-Aribiya'. 130 Jami' al-Bayan ji TajFsfr al-Qur'a. prev. Pored toga što se koristio postojećim literarnim izvorima.. on je skupio ne samo najraniju nego i najopsežniju zbirku egzegetskih tradicija. Njegova putovanja u potrazi 125 Ta'rlkh. D. The Experiences of the Naitions. 312 (915). 1323—9). rimsku i jevrejsku. (Oxford. al-Waqidija. i iz predavanja šeika kod kojih je studirao u Bagdadu i drugim duhovnim centrima. 129 Izd. abu al-Fida'131 (1273—1331) i al-Dhahabi132 (1274—1348) poslije njega. 127 Neispipavoiije »ibn-Misikaway«. vol.(anali apostola i kraljeva). Njegov spis je postao standardno djelo prema kome su pisali kasniji komentatori Korana. Iz narodne predaje može se dobiti predstava o njegovoj marljivosti i entuzijazmu prema nauci. Istim analitičkim metodom poslužio se al-Waqidi i drugi prije njega. 30 vol. on ih je grupisao oko dinastija. 1914—21). započeo je među Arapima tematski metod pisanja istorije. Jednom prilikom on je bio prisiljen da proda rukave svoje košulje da bi za izdržavanje mogao kupiti kruha. al-Mas'udi je u djelu al-Tanbih w-al-Ishrafm ukratko izložio svoju filozofiju istorije i prirode i učenje savremenih filozofa NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . god. (Oxford. Njegov omiljeni metod izlaganja događaja jest metod vjerske tradicije isnad. Kao i većina muslimanskih istoričara. koga nazivaju »Herodotom Arapa«. 128 Tajdrib al-Umam. izd. (Leyden. U stvari. de Goeje i dr. ibn-al-Athir i abu-al-Fida'. F. (Leyden. ili da je more gdje je bilo kopno. II. U svom komentaru. Al-Mas'udi Abu-al-Hasan 'Ali al-Mascudi135. al-Kalbija. pa čak i u Zanzibar. Mladi al-Mas[udi. prev. 2 vol. Houtsona. Taj su metod kasnije slijedili ibn-Khaldun i manji istoričari. I. Gottwaldt (Leipzig. koji je pripadao racionalističkoj školi mutazilita. str. (Consten'tiinople. 1848). Pričaju da je original al-Tabarijeve istorije bio deset puta duži od sačuvanog izdanja. str. Siriju i Egipat133. kraljeva i naroda. 131 Vidi njegov Ta'rlkh. U ovom enciklopedijskom istorijsko-geografskom djelu autor je sa naučničkom sveobu-hvatnošću i radoznalošću proširio svoja istraživanja i izvan tipično muslimanskih tema na istoriju indo-perzijsku. 88. 1844).fi Akhbar al-Bashar. koje je do nas došlo u izvodu Muruj al-Dhahab wa-Ma<ddin al-Jawhar137 (zlatne livade i rudnici dragulja). preduzeo je uobičajeno naučničko putovanje »u potražnji za naukom«. isto tako poslužilo je kao izvor kasnijim istoričarima kao što je Misqawayh. svrstavajući ih postupno prema godinama hidžre. Qilti.

i poslije Miskawayha (t 1030). Yaqut. Ovom kasnom abasidskom periodu pripada glavni sudac Sirije ibn-Khallikan (t 1282). Potreba da se shvati i objasni Koran ubrzo je postala osnov intenzivnog teološkog. prvi musliman koji je sastavio. J. . (Levden. među ostalim djelima. 1867—74). de Meyinard i de Courteille. Njegov savremenik Šib t ibn-al-Jaw138 Fihrist. 424. opću istoriju od stvaranja svijeta do 1256144. djela al-Tabarija. koji je rođen u Bagdadu i čiji je otac bio turski rob. 8. najveći geograf i enciklopedist al-Mas'udi bio je musliman. I. u osamdeset svezaka biografije istaknutih ljudi koji su imali veze sa njegovim rodnim mjestom Damaskom145. biljki i životinja139. astronomima. 138 Isp. vol. vol. str. 143 Ovo prezime on baštini od svog djeda po materi^ dbn-al-Jawzija (t 1201). (Pariš. str. jevrejskog i perzijskog porijekla. al-Tabari. matematičarima i alhemistima. koji se mogu usporediti sa pogledima Plinijevim. 9 vol. 140 Rođen u Džazinaitu ibn-Omaru ma Tigirisu. Ibn-al-Athir je napisao još jedno važno djelo Usci al-GhabahU2 (lavovi guštare). Pažnju i interes muslimanskih Arapa privukle su sasvim rano one grane nauke koje proizlaze iz religioznih pobuda. 247—S. 137 Izd. Oni su mahom bili sirijskog. predaja. u grubim crtama. VI. Ovo ipak ne znači da arapski pisci nisu ništa doprinijeli društvenim naukama. nasuprot liječnicima. o kojima je maločas bilo govora. reprodukovao je u faksimilu James R. Ikhwan. Toimberg. filologija i lingvistika. 234. 142 5 vol. kao i lingvističkog izučavanja. 148. rječnik nacionalnih biografija. najveći matematičari Abu Kamil147 i Ibrahim ibn Sinan148 bili su takođe muslimani.500 biografija Prorokovih drugova. (Gata). 1884). 144 Izdanje u izvodima i previod *u Recueil des historiens des croisades: historiens orientaux. Ocjenjujući njihov rad u ovoj i drugim disciplinama. i prev. vol. živio je u Mausiilu. Sarton146 s entuzijazmom izjavljuje: »Glavnu zadaću čovječanstva izvršili su muslimani. u prvom stoljeću. C. II. Veze sa hrišćanstvom dale su. 134 Yaqut. Arapska istoriografija dostigla je svoj vrhunac u djelima al-Ta-barija i al-Mas'udija. V. mogli bismo tako nazvati. 'Izz-al-Din ibn-al-Athir140 (f 1160—1234) sažeo je u svom djelu alKamil ft al-Ta'rlkhul (potpuna knjiga hronika) al-Tabari-jevo djelo i produžio izlaganje događaja do 1231. Rasd'il. str. Ibn-Khallikan. 138 Izd. napisao je. Bt. vol. 136 Fihrist nema pravo ikada govori za njega da potječe iz Magriba. pravna nauka. u Damasku povoda teološkim teorijama koje su dovele do pojave murdžijitske i kadaritske filozofske škole149. zbornik od 7. Isp. 35—6. Teoloaiia Sada dolazimo do onih duhovnih aktivnosti za koje su Arapi pokazivali osobite sklonosti i kao Arapi i kao muslimani. 1280). Jeweit/t {Chiaaigo. Prije njega Yaqut je izdao rječnik književnika. de Goeje (Levden. 135 Potomak 'Abdullaha iibn-Mas'uda. najveći istoričar. Kao i većina drugog blaga istorijske i geografske nauke napisanog na stranom jeziku. Najveći filozof al-Farabi bio je musliman. 13 vol. 141 Izd. U novije vrijeme mnogi su prevedeni na evropske jezike ili djelomično ili u cijelosti. Period koji obraduje krstaške ratove originalan je rad. vol. Među tim naukama u prvom redu bile su teologija. bio je isto tako musliman«.o stepenima između minerala. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO zi143 (1186—1257). kao i njihovih stručnih kolega ostala su nepristupačna srednjovjekovnim zapadnim čitaocima. 1861—77). str. Mir'at al-Zaman fi Tarikh al-Ayyam. Većina naučnika na ovom području bili su arapskog porijekla. počela je naglo opadati. al-Mas(udija i ibn-Athlra. III (Pariš. 1893—4). str. a ibn-'Asakir (f 1177) prikazao je. 1907).

— svaka je stranka nastojala da nađe svjedočanstvo za svoje stanovište u Prorokovej riječi ili odluci. »praksa«. ikoji je u početku desetog stoljeća dovršio al-Khwarizmioevu lalgebm. 147 Shuja1 ibn-Aslam. I. Prije svog pogubljenja u Kufi god. goruće pitanje prevlasti između Arapa i Nearapa — ovi i slični slučajevi pružali su široke mogućnosti za falsifikovanje hadisa i uticali su na njihovo rasprostranjivanje. 149 O drugim muslimanskim sektama raspravljaće se u idiućem poglavlju. 152 Vidi kod Bukharija poglavlje o <ilm. kao i teologije na prvom se mjestu nalaze u Koranu. Oprečno šiijama. Prorokovi su hadisi ipak izvršili isto tako velik uticaj na razvoj islamske misli. u drugom stoljeću. U prvom redu u potrazi za tom naukom. vol. mada i tu svi prenosači ne mogu izbjeći sumnju. tobožnji naučnik. falsifikovanje hadisa imalo je i trgovinsku korist i mnogi su se učitelji time bogatili. Nauka hadisa Za P°k°žn°g muslimana nauka hadisa ubrzo je postala nauka par excellence152. ova se riječ upotrebljava za teoriju i praksu cjelokupne muslimanske zajednice. neprijateljstva između Abasida i Uma jada. Prema tome je hadis vjerodostojan zapis nekog Proroko-vog djela ili neke njegove izreke. Mada nemaju istu kanonsku vrijednost kao Koran. 19. Ovi Muhamedovi suneti (sunnah) prenošeni su najprije usmenim putem. izdali lAbd^al-Qadir Badran d Ahmad <Uibayd (Daimasous. 146 Introduction to the History of Science. a u Koranu Alah. onaj ko bi izgubio život u ovakvim opasnostima. str. U toku prva dva i po stoljeća poslije Muhameda zapisi o njegovim izrekama i djelima umnožili su se i po broju i po opširnosti. Ova se riječ upotrebljava u neko liko tehničkih značenja. 151 Vidi str. mnogo veća vjerodostojnost pridaje se medinskoj školi tradicija nego školi u Kufi. i slj. 772. Općenito. tj. Njegova kvadratura parabole je niauijednositavnija od svih kvadratura koje >soi napravljene prti je pronalaska integralnog računa. Povrh toga. 230. preduzimao je duga i mučna putovanja kroz ogromna prostranstva Kalifata. izreke i prećutna odobravanja (taqrir) Prorokova kao najvažniji naučni izvor. 148 Unuk Thabita ibn-Qurre živio je 908—46. Osnovi pravne nauke (ftqh). bez obzira da li su one bile stvarne ili izmišljene. zatim su. djela. U još širem smislu ovaj se termin može upotrijebiti i za vjerodostojan zapis djela ili izreke ma kog od Prorokovih drugova i nasljednika151. str. borba između Mu'awiye i Alije. 1329—51) iprvdh sedam volumena.000 predaja koje je on izmislio154. dobili čvrst oblik u pisanim hadisima. 1927). iz Egipta. ibn-abi-al-'Awja' priznao je da je kolalo 4. na primjer. bio je upoređivan s onim ko ga je izgubio u svetom ratu. U hadisu govori Muhamed.us Al-Ta'rlkh al-Kablr. Kad god bi nastala neka nesuglasica — vjerska. Između svih naroda muslimani su jedini koji su razvili nauku ('Um) iz mnoštva svojih vjerskih tradicija (hadlihs). vol. a zatim u hadisu. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . Prorokov drug i najrevnosniji propagator njegovih riječi i 150 Etimološki zoači »običaj«. U hadisu je samo smisao nadahnut. I (Baltimore. u Koranu su nadahnuti i smisao i riječ. politička ili sociološka. Abu-Hurayrah. 624. u odzivu na čuvenu Pro-rokovu izreku »Tražite nauku makar ona bila u Kini«. NAPREDAK 357 Odmah poslije svetog Korana stajali su suneti150. Ovakva putovanja (al-rihlah f i talab al-'ilm)153 bila su slavljena kao djela savršene pobožnosti. Političko rivalstvo između Alije i abu-Bakra.

141. ja sam ga popio samo zato jer je i njegov prenosač (isnad) nepouzdan«158.000 predaja. 17. 161 Ibn-Khallikan. koji je rekao . str. 68—9. VII. a 'Abdullah ibn-'Umar ibn-alKhattab 1. Siriji. 18. koje je skupio od 1. The Traditions of Islam (Oxford.286. 201. Hiitti. navodno. na temelju svjedočanstva njegova roba. 158 N. 157 Vidi ibn-'Asakir. Njegova je zbirka stekla skoro karakter svetinje. Tafrlkh. Baghdadi. vol. str. Isabah. Al-Bukhari.000 šeika u toku šesnaestogodišnjeg rada i putovanja po Perziji. smatramo za autoritete takve ljude kao što su Sufyan ibn-Uyaynah i Yazid ibn-Harun. 358. iz!d. zadovoljavajuće (hasan) i nepouzdane (đa'vf)157. (Bulšq.210 hadisa. str. 8 vol. Egiptu. III. Ista je formula upotrebljavana u istoriografiji i u filozofskoj literaturi. 164. ijega kopira ibn-alAthlr. Anas ibn-Malik 2. NAPREDAK 359 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . koji je bio Per-zijanac. 370. na osnovu svjedočanstva C. hodočašća i sveti rat. »otac mačića«. Muqaddamdh. vol. Zakletva njome je valjana isto kao da se neko zakleo samim Koranom. od kojih su. 159 Al-Jamv al-$ahlh. II. na osnovu svjedočanstva D. Na svim ovim područjima kritika je bila obično izvanjska. AlBukhari je imao običaj da obavi ritualno pranje i molitvu prije nego bi zapisao neki hadis161. str. on se ovako pravdao: »Mi. na temelju svjedočanstva jednog Jevrejina? Alaha mi. IM Nawawi. 2. dobio ije Zbog svoje Ijuibavi prema mačkama. 3: Isp. i slj.153 vidi iiibn-Khaldun. prenosači.awawi. 155 Ibn-Hajar. Aiša je prenijela 2. Na osnovu ovakve kritike hadisi su razvrstani na autentične (sahlh. jer se ograničavala na uzimanje u obzir ugleda prenosača. str. vol. Odmah iza Korana ova je knjiga izvršila najveći uticaj na muslimanske duše. koji mu priznaju mjesto odmah iza Muhameda. str. ibn-Sa'd. Trebamo li onda vjerovati hrišćaninu._ 165. ibn-Qutaybah.). najbolje pokazuje primjer jednog prenosača. 1924). Muqaddamah. Tekst dolazi iza redoslijeda i treba da *je u direktnom govoru: A mi je pričao (haddaiha) da je njemu B pričao. Hidžazu. 358 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO djela. Alfred Guillaoune. vol.300 hadisa155. Šest kanonskih U trecem muslimanskom stoljeću izvršena je kniiaa kompilacija raznih zbirki hadisa u šest knjiga. str. Svaki potpuni hadis se sastoji od dva dijela: redoslijeda preno-sača (isnad) i teksta (matn). 93. prenio je preko 5. 55.275160 predaja. str. II. On je primio veliku čašu vina koju mu je ponudio neki hrišćanin i kada mu je bilo spomenuto da je ovo zabranjeno piće koje je kupio rob hrišćanin od nekakva Jevrejina. Do kakvih smiješnih ekstrema ova izvanjska kritika može dovesti. Halbah. 1296). Naziv »abu-H>urayrah«. str. vol. 95—6. bez sumnje. iss Nawajii. npr. na molitve. Ma'drif. vol. On je njih razvrstao po predmetnoj materiji. str. 476. IV. VI.. dbn-KhaMun.630156. Od tih »šest knjiga« prva i najautoritativnija je knjiga Muhammada ibn-Isma'ila al-Bukharija (810—70)159.. str. Iraku. str. 154 Tabani. i na mogućnost da oni čine jedan neprekidan lanac koji vodi sve do Proroka. Grob njezina autora u Samarkandu još uvijek posjećuju hodočasnici. 37t. 231. pit. nekih 7. koji su u isto vrijeme bili jamci. mnogi krišom bili umetnuti poslije njegove smrti među njegove autentične. odabrao je od 600. str. na osnovu svjedočanstva E. koje su poslije toga vremena postale standardne. str.

Muhamed. Uskoro je postalo jasno da ove zakonske odredbe nisu dovoljne da pokriju sve slučajeve — građanske. 1319). po~ svjedočanstvu abu-Hurayre. str.ali nijedno kritično. autentična zbirka. Fikh je bila nauka putem koje je vjersko pravo islama (sharl'ah)167. ili otprilike toliko. vol. sveopći pristanak. tj. 163 (Gaaro. kako se može vidjeti sa stranica Danteova djela. i ijma'. u strogo legisla-tivne mogu se uvrstiti. kako su ga oni nazivali. Zato se pojavila potreba za teoretisanjem (spekulacijom). stvorio svoj samostalni sistem. Tome djelu islam je dao isti naslov al-Sahih. Zahvaljujući njemu. Kod alBukharija104 i Muslima165. S njim se Zapad vrlo rano upoznao. Pored objašnjenja i dopunjavanja Korana. krivične. cijelokupan zbir Alahovih zapovijedi. parabola i čudesa — koji se svi pripisuju Muhamedu — iz različitih svjetovnih i vjerskih izvora. I. uključujući i Novi zavjet. Poslije Rimljana Arapi su jedini srednjovjekovni narod koji je gajio pravnu nauku i. ili kako treba čistiti zube čačkalicom — »pravilno« sa stanovišta Prorokove prakse. književnost hadisa je poslužila kao prenosno sredstvo mudrih izreka. osnovni principi). 164 Vol. Na taj je način . II. Ništa nije moglo bolje ilustrirati opću prijemijivost i gostoljubivost islama kao sistema.: na koji način treba rezati lubenicu prije nego što će se jesti. u prvom se redu bazirao na Koranu i sunetima (tj. Njihov sistem. Dalje. anegdota. tj. 167 Bukvalno »put do . Jami' al-Tir-midhija (t ča 892). hadisima). jedanput je pohvalio »onoga ko daje milostinju samo u samoći. Kod abuDawuda163 jedan redak iz Očenaša stavljen je Muhamedu u usta. vol. Ove zapovijedi obuhvata ju naredbe koje se odnose na ritual i bogoštovlje ((ibadat). Noćno putovanje. naročito sure druga i četvrta. Ispitivanjima prenosača nisu izmakla čak ni takva beznačajna pitanja kao što su. 101. »mudrost«. zvanim usul (korijeni. o kojem određeno govori jedan jedini redak Korana (17:1). štampana ili liitogra-fisana su u Egiptu i Indiji. u hadisima je naslikano slikovito nadugo i naširoko. koje su objavljene u Koranu i razrađene u hadisima. Iza ovih »dviju autentičnih knjiga« dolaze četiri druge koje su muslimani podigli na rang kanonskih knjiga. Na njega je uticao također i grčko-rimski sistem. npr. 1280). II. književnost hadisa snabdijevala je muslimansku zajednicu apostolskim uputama i primjerima koji su se odnosili na cijeli niz čovjekovih dužnosti. 55 (Delhi. od kojih većina dolaze u medinskom dijelu. prema tome. građanske i zakonske obaveze (mu'amalat) i kazne (<uqubat). Iraku i drugim pokorenim teritorij ama. prenesene kasnijim generacijama.Al-Bukharijev korpus hadisa našao je rivala u zbirci Muslima ibn-al-Hajjaja (f 875) iz Nejsabura.000 stihova u Koranu. Pravna nauka 360 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Od 6.pojila«. Sadržaj Muslimova Sahlha skoro je identičan sa sadržajem al-Bukharijeve zbirke. str. fiqh166. U nauci hadisa muslimanska kuća našla je svoju domaću literaturu i muslimanska zajednica svoj Talmud. 331. . nastala su dva osnovna principa: qiyas. analogna dedukcija. 915162. »pravi put kajl treba slijediti«. tako da njegova ljevica ne zna što radi njegova desnica«. str. kome se pripisuju mnoge od ovih pobožnih i poučnih izreka. To su Sunan abu-Dawuda iz Basre (f 888). 166 Bukvalno »znanje«. iako su im preno-sači (isndd) bili pokatkad različiti. političke i finansijske — koji bi se mogli pojaviti i koji su se stvarno pojavljivali u novim uslovima i različitim okolnostima s kojima su se sukobljavali u Siriji. 182 Razna dadanja ovih 'djela. samo oko dvije stotine. Sunan ibn-Maje iz Kazvina (f 886) i Sunan al-Nasa'ija koji je umro u Meki god. 105.

715— —95)174.muslimanska pravna nauka dobila dva nova izvora. Ona je službeno bila priznata na teritoriji propalog Otoman168 Shahnastanil. Kao ni njegov takmac Malik iz Medine. Ovo monumentalno djelo. kako mi danas kažemo. 169 Ibid. čiji je osnivač bio Muhammad ibn-Idris al-Shafi'i. ni on nije imao namjere da osniva neku pravnu školu (mađhhab/obred). al-Shafi'i. gdje je njegov grob na podnožju Mukatama još uvijek cilj hodočasnika. 201. str. navodno bolje upoznat sa Prorokovim životom i načinom njegova mišljenja. koji je pripadao porodici Quraysh. njegovog zamjenika u svojstvu kadije u Jemenu.« Muhamed: »A ako i tu ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Tada ću se poslužiti svojim vlastitim rasuđivanjem«1^. Njezinih pristalica ima oko . istislah. studirao je kod Malika u Medini. Šafijitska škola još vlada u Donjem Egiptu. bio je Malik ibn-Anas (ča. jeste kodifikacija suneta i skica prvih formula saglasnosti mišljenja (ijma'j koje je vladalo u Medini i postalo pravilo malikitske škole. Umro je 767. Između liberalne iračke i konzervativne medinske škole pojavila se jedna koja je tvrdila da je pronašla zlatnu sredinu s tim što je prihvatila teoretisanje (spekulaciju) s izvjesnim rezervama. str. bio je abu-Hanifah. 1346). ali glavna mjesta njegove aktivnosti bili su Bagdad i Kairo178. Muqaddamah. vol. na odstupanju od analogije na temelju pravičnosti. On je umro u Kairu. nasuprot medinskoj školi. Uz njegovu školu prišla je skoro polovina svijeta sunitskog islama. 74. Vođa medinske škole. pravne fikcije. al-Awza<ija (t 774) i al-Zahirija177 (815—83). najveće i na j tolerantni je škole islama. god. 372. Jedan od njih. Ovo je šafijitska škola. koja je pridavala naročitu važnost hadisu169. str. Svoju nauku prenosio je svojim učenicima usmenim putem. Što se tiče privatnoga suda (ra'y). ali je ipak postao prvi i najuticajniji pravnik islama. Poslije abu-Hanife i Malika pravno-teološke studije toliko su se razvile i od svih nauka su se u arapskom svijetu najviše njegovale. NAPREDAK NAUKE I KNJIŽEVNOSTI skog Carstva. Jedan tradicionalni razgovor. Abu-Ha-nifah je bio unuk nekog perzijskoga roba170. pa ipak je abu-Hanifah postao osnivač najranije. mada se često i njemu pribjegavalo. ibn-Khaldun. 160—61. Po zanimanju je bio trgovac. istočnoj Africi. obalnim predjelima Indije i istočne Indije. mada ga je jako isticao. 155. 170 Fihrist. Abu-Hanifah zapravo nije uveo. čije je djelo alMuwatta175 (poravnata staza). za koji tradicija tvrdi da je vođen između Proroka i Mu'ad-ha ibn-Jabala. Palestini. On je također insistirao na pravu »izbora« (prioriteta) (istihsan)172. Rođen u Gazi (767). u Indiji i u centralnoj Aziji. Četiri ortodoksne Vođa ira6ke škole> koii 3e insistirao na pravnom -kO7e teoretisanju (spekulaciji). str. odmah iza kompendija Zayda ibn-Alije176 (f 743).. ibn-Kha'likan. ukratko izlaže veliku povelju (Magna charta) islamskih zakonskih osnova: / Muhamed: »Kako ćeš odlučiti kada se pojavi kakvo pitanje?« Mu'adh: »Prema Alahovoj knjizi. 172 Istihsdn hamafitske škole. a živio je u Kufi i Bagdadu. pored Korana i tradicije: analogiju i saglasnost mišljenja. Kao sistem religiozno-pravne misli. zapravo al-Nu'man ibn-Thabit. dpriincip opće koristi) malikitske škole i ra?y često se tretiraju kao sinonimii qiyds (analogija). on nije nikada podignut na rang petog osnovnog principa. princip analogne dedukcije.« Muhamed: »A ako u njoj ništa ne nađeš?« Mu'adh: »Prema sunetima Alahovog vjesnika. 171 (Cairo. III. sa svojih 1700 pravnih tradicija. do tzv. na zapadu i jugu Arabije. fon Kremer je smatra »najvišim i najuzvišenijim dostignućem koje je islam bio kadar postići«173. i do današnjeg dana preovladava u sjevernoj Africi izuzev u donjem Egiptu i u istočnoj Arabiji. abu-Yusuf (t 798). Ova je škola istisnula iz Magriba i Andaluzije dva manja sistema. koja vodi. najstariji sačuvan korpus muslimanskog prava. sačuvao nam je u svom djelu Kitab al-Kharaj171 glavne tačke učenja svoga učitelja. sitr.

Mada je njegovo učenje našlo veoma darovitog prota gonistu >u ibn-Hazmiu iz Kordove (994—1064). d slj. str. proglašen je svetim »vulgata« tekst Korana. potomaka Alijinih. 201. izd. Mada ga je al-Ma'mun podvrgao inkviziciji (mihnah) i stavio u okove. Palestini i Egiptu. čudesa Prorokova su prihvaćena. hanbalitska škola ne može se pohvaliti nekim većim brojem pristalica van Vehabija. koji je u tančine razradio alShafi'i. 16 vol. god. Neki orijentalisti vide rimski uticaj ne samo u nekim poreskim uredbama nego također. 41.105. kojom je obdarilo i Hanifu. Međutim. Ona je dobila naziv po Ahmadu ibnHanbalu. VI. poštovanje i priznavanje javnog mišljenja. međutim. Malika i al-Shafi'ija. Griffini (Milan.000 malikita i 5. nikakav kler i nikakvu centralnu vlast. naravno. sunitskoj zajednici zauvijek su bila zatvorena vrata ijtihdda.000. Ibn-Hanbalov konzerva-tizam služio je kao bedem ortodoksnosti u Bagdadu protiv mutazilit-skih inovacija. 215—16. l slj. učeniku al-Shafi'ija i predstavniku beskompromisnog pristajanja uz slovo hadisa. litografske reprodukcije Korana su ozakonjene. U principu saglasnosti mišljenja (ijma1). 1919). 176 Majmu' al-Fiqh.000 nasuprot 180. preuzima važnu ulogu. Udabd'.šest kanonskih knjiga hadisa. 177 Dawud ibn-Khalaf al-Isbahaini (ibn-Khallikan. 497.000 hanbalita. vol. Dugo je vremena zbirka od preko 28. 312). Zahvaljujući ovome principu. Potomstvo je štovalo njegov grob kao grob nekog sveca i iz počasti dalo mu je istu titulu. prisustvovalo 800. vol. '4 Isp. koja se njemu pripisuje. koji su osposobljeni da rade kao predstavnici u ime uzvišenog i sakrivenog ima-mp i da tumače njegove ideje. 180 Ibn-Khallikan. izuzev šiija. imam. bila podijelila. koji se neprestano mijenja. Ta'rlkh. 179 Ibn-Asakir. 362 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO šljenje ovaj nepokolebljivi pobornik ortodoksnosti. Posljednja od četiri škole. 50. str. Računa se da je njegovu sprovodu. muslimanska je zajednica našla vrlo korisno teološko sredstvo. Njemu oni suprotstavljaju apsolutnu vlast i sud nepogrešivih imama. ibn-Khallikan. 367.. jest hanbalitska. što je mnogo važnije.000 tradicija Musnadlsl. Ovo pokazuje kakvu je moć imao na javno mi173 Culturgeschichte.000. Vlidi također njegov al-Mudawwanah alKubra (Cairo. uživala osobit ugled. vol. ipak se nije održalo. U zajednici koja ne priznaje nikakvu crkvu. vol.000 hanafita. str. u . 1323). Sa četiri naprijed navedene škole. vol.000 žena. ibn-Hanbal je uporno i odlučno odbijao da opozove svoje učenje i nije dozvoljavao nikakve modifikacije u tradicionalnom obliku vjere179. koje je omogućilo njezinim članovima da prilagode svoje institucije i vjerovanje raznim novim situacijama u svijetu. vol. II. Danas.000 muškaraca i 60. u koje se cijela muslimanska zajednica. I. 855. I. priznato je . ibn-Khalliikan. I. str. 178 Yaqut. a od otomanskih kalifa nije se kao uslov tražilo da budu članovi plemena Quraysh.000. al-Mu'tasim šibao i zatvarao. E. Dug islamskog pravnog sistema rimsko-bizantijskom pravu. šiije još imaju svoje učene ljude (mujtahids). Treba naglasiti da šiije imaju svoju vlastitu školu i da ne priznaju princip saglasnosti mišljenja (ijmd'). još nije postao predmet izučavanja koji on od kompetentnih ljudi zaslužuje. str. koje je stoljećima bilo vladalo u Siriji. u Bagdadu180. 28. 1302. prava da dalje tumači Koran i sunete ili da stvara novo mišljenje primjenjivanjem analogije. 175 Delhi. II. koje su iskristalisale tradicionalnu dogmu i sve što je potrebno za doktrmalni i pravni razvoj. str.000. str. vol. II. s na dimkom al-Zahiri zato što je smatrao jedino doslovno značenje (zdhir) Korana i hadiza autoritativnim.

Etička rasprava čuvenog teoretičara ustavnosti u Bagdadu al-Mawardija (f 1058)185. prodaji i drugim trgovinskim odnosima. arapskog Ezopa. 4. mada su za sunije Muhamed. Ona se. a propust zakonom kažnjava. zadovoljstvu i istrajnosti. oslanjaju na Aristotela preko neopla-toničara i neopitagorovaca. 1313). može se uzeti-kao obrazac ovoga tipa. regulišu čitav muslimanski život u stvarima koje se odnose na vjeru. Slična popularna moralna filozofija nalazi se u basnama i poslovicama Luqmana. I. Iznenađuje činjenica da se rimski uticaj ne osjeća jače u sistemu Sirijca alAwza(ija (t 774). Etika Propisi vjerskog prava (sharl'ah). kao i Platonov i Aristotelov. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . smjelost. koji je radio u Bejrutu182 još u šestom stoljeću. o odricanju. Najvažniji predstavnik ove škole bio je istoričar Miskawayh. Spis ibn al-Muqafe Al-Durrah al-Vatlmah18* (pogubljen ča. Justinijanov Kodeks je priznavao metod analogijske dedukcije i privatnog mišljenja. čiji je prototip Aristotelova Nihomahova etika. Neke bizantijske uredbe mogle su ostaviti uticaj na islamske propise o kupovini. Oni 181 6 vol. 3. kao i njegovim odnosima sa nemuslimanima. tri druga tipa. koji veliča umjerenost. koja su pravno indiferentna. Braća pokazuju osobit entuzijazam za Hrista i Sokrata kao primjere moralnih ljudi. Također u poslanicama Iskrene braće. 5. čiji je Tahdhlb al-AkhlaqlS7 najbolje etičko djelo strogo filozofskog ili neoplatonskog tipa koje je sastavio jedan musliman.laqj183. olakšanje postizanja zemaljske sreće. a za šiije Alija savršeni ljudi. o kojima smo maločas raspravljali. djela koja zaslužuju osudu i prekor (makruh). još je popularna kao udžbenik u egipatskim i sirijskim školama. str. bogata mudrim izrekama Proroka. čije se izvršenje nagrađuje. hvale vrijedna ili zaslužena djela (mustahabb). I. u najmanju ruku. Etički spisi zasnovani na Koranu i tradiciji. kada je u ovom mjestu u punom jeku vladala škola rimskog prava. širokogrudnost i spretnost u saobraćaju i poslovanju. čine temelje arapske moralne filozofije ('Um al-akhlaq). Sva ljudska djela podijeljena su na pet pravnih kategorija: 1. vol. a neizvršenje se ne kažnjava. politiku i društvo. Njegovi predstavnici su bili al-Ghazzali i razni sufijski autori o kojima ćemo raspravljati u jednom narednom poglavlju. osjeća se u astrološkom. ra-binske i talmudske kanale. mada su mnogobrojni. Više djela raspravlja o moralnom vladanju i oplemenjivanju duha i društvenom ponašanju fadabj. Druge. od kojih je deveta posvećena moralu (akhldq). opet. ona se ne odobravaju. zabranjena djela (haram). U svim ovim muslimanskim moralnim folozofijama sa divljenjem se govori o izvjesnim vrlinama. Prema tome. čiji je cilj bio. 200—205. poslovicama i mudrim izrekama. kao i njegovih drugova. O porocima se govori kao o bolestima duše koje moralni filozof liječi kao što liječnik liječi bolesti. u krajnjoj liniji. Klasifikacija se takođe zasniva na analizi 183 Vidi Hajji Khalfah. str. ali se i ne kažnjavaju. metafizičko-psihološkom teoretisanju karakteristični depozit grčke etike. apsolutne dužnosti (fard). (CaiTO. njihovo izvršenje povlači kaznu. One obuhvata ju djela čije se izvršenje nagrađuje. 2. iznajmljivanja i posuđivanja mogle su proći kroz judejske. npr. Ona se zasnivaju uglavnom na indijsko--perzijskim anegdotama. gdje je malo trebalo da njegov sistem postane peta škola. dozvoljena djela (jd'hiz. NAPREDAK 363 upravljaju njegovim bračnim i građanskim odnosima. etičko držanje dobi ja svoje sankcije i zabrane od vjerskog zakonodavstva. Jedan drugi tip etičkih djela je filozofskog karaktera. Treći tip etike može se nazvati mistično-psihološki. ipak ne iscrpljuju sav materijal u arapskoj literaturi koji se dotiče morala fakh.principijelnim pitanjima i metodologiji. mubah). Ova grčka djela. 493. koja su preveli pod naslovom Kitdb al--Akhlaq Hunayn i ili njegov sin Ishaq186. 757). 182 Ibn-Khallikan. koje se odnose na starateljstvo i oporuku. Postoje. vol.

d slj. str. Wustenfeld (Gottingein.str. On je napisao protiv Shu'ubive Kitab al~Ishtiqdq.. izd. bio je Turčin iz Faraba192. čiji je rječnik191. ibn-Qutaybah i al-Baladhuri. ipak se kod pristalica Shu'u-biyah ispoljio uglavnom u obliku literarnih polemika. bio je sin grčkog roba193. poredan alfabetskim redom završnih korijenskih glasova riječi. stvarnog ili prisvajanog. Više Shakib Arislan (Oairo). čiji je cilj bio borba protiv duha superiornosti koji su muslimani arabljanskog porijekla. 'ibn-. vol. i dostigla je svoju kulminaciju u četvrtom i petom muslimanskom stoljeću u 38 Bayan. 189 Leksikograf. 477—9. 252. u užem smislu lijepa književnost . Njegov cilj je bio da usadi u srca bratstvo i jednakost svih muslimana. poglavicom (šeikom) literata Basre. vol. II. Adab Isp. Njegov savremenik ibn-Jinni (t 1002). Pobornici nearapske stvari bili su takve vođe kao što su al-Biruni i Hamzah al-Isfahani. 15. (Caliro. ni jedino od njih nije kritično. vol. tako da svaka sposobnost ima svoju vrlinu i svoj porok. Njezini pisci bili su ljudi najrazličitijeg etničkog porijekla190 i u svojoj cjelini ona predstavlja prije trajni spomenik jedne civilizacije nego jednog naroda. koje su po svom postanku i duhu u prvom redu bile arabljanske i u kojima su Arapi dali svoj glavni originalni doprinos. u svoje su redove uvrstili neke najistaknutije naučnike koji nisu arapskog porijekla. U prvim stoljećima abasidske vladavine među pokorenim rasama. 933. III. Fihrist. lingvistika. NAPREDAK 365 NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . ibn-Du-rayd189. str. duboko ispoljavali. Čak i takve discipline kao filologija. Književnost Lijepa književnost Arapska književnost. leksikografija i gramatika. 2 vol. Dok je ovaj pokret među haridžijama i šiijama poprimio dinastičke i političke oblike. razvio se interesantan pokret. povlačeći za sobom herezu i zindlqism.belles-lettres (adab). kao i neke druge ličnosti perzijskog porijekla. 193 Jbiđ. urnro u Bagdadu god. 1292). al-Dunya w-al-Dln. poslužio kao obrazac kasnijim leksikografima. . str. (Bulaq. 1008). Pokret je uzeo naziv Shu'ublvah (koji pripada nearapskim narodima). dok je arapsku stranu predstavljalo više Arabljana. 266.Kheldun ima poglavlje s naslovom »Većina učenih ljudi u iLslamu bili su Neairabljanii«. Ono što mi nazivamo »arapskom književnošću« u tolikoj je mjeri arabljanska u kolikoj je latinska književnost srednjeg vijeka bila talijanska. str. Al-Jawhari (t ča. koji je bio dika i ponos hamdanindskog dvora u Alepu i čija glavna zasluga počiva na filozofskoj obradi filologije. kairskih izdanja. Oni su ismijavali arapske pretenzije na intelektualnu superiornost i prisvajali su za Nearape superiornost u poeziji i literaturi. U vezi s ovim prijepornim pitanjima napisani su neki najraniji originalni radovi arapske književnosti. a među nekim Perzijancima vjerske. 1925). 192 Ydqut. 9.. među kojima su bili al-Jahiz188. 16. UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO raznih sposobnosti duše. 191 Sihah. prema jednom retku iz Korana (49:13). naročito među Perzijancima. počela je sa al-Jahizom (t 878—9). V. Udabd'. 1854.184 185 186 187 364 Izd. izd. i»o u svom djelu Muqađdamah.

spremni da stupe u borbu zbog lingvističkih prijepornih pitanja i gramatičkih izraza i da ogledaju svoje poetske oštrice u kakvoj beznačajnoj stvari samo da bi stekli naklonost bogatih mecena. 1867—98). Sama anegdota često je upotrijebljena kao suptilan i indirektan način za kritiku postojećeg društvenog poretka i za izvlačenje neke zdrave moralne pouke. vol. 1302). na engleski Thomas Chenery i F. 21 (Leyden. gdje je napisao svoj Kitdb al-Aghdni198 (knjiga pjesama). Steingaas. potpuno je nestalo. čiji su mnogi članovi. književnog arapskog jezika. (Dama&ous. 1888). Njegovo najpoznaitiije djelo je Yatlmat al-Dahr. oštrog i jednostavnog načina izražavanja. koja je bila posljedica perzijskog uticaja. Njegov patron iz Alepa Sayf al-Dawlah al-Ham-dani poklonio je autoru tisuću zlatnika kao nagradu za ovo djelo200. Od vremena al-Hamadhanija i al-Haririja. mada većina čitalaca smatra to jedinom značajnom crtom. vol. 195 Maqamat. Abu-al-Faraj živio je u Alepu. 4 vol. Rane talijanske i španske priče različitog i pikaresknog tipa pokazuju očite srodnosti s arapskom maqamah. (Bulaq. zbog toga što se samostalno nisu mogli izdržavati. Badi' al-Zaman (čudo vremena) al-Hamadhani smatra se začetnikom književnog izraza maqamah (skup). Cijeli period karakteriše dominacija humanističkih studija nad čisto naučnim. (Pariš. U ovim maqamdt(ima) al-Haririja i drugih pisaca ima mnogo više važnijih stvari od elegantnog oblika i retoričkih anegdota. Bruinnow je izdano vol. Zaista. 196 Ibn-Khallikan. koji je bio karakterističan za raniju književnost. Njega je zamijenio uglačan i elegantan stil. Za nekog buvej-hidskog vezira al-Sahiba ibn-'Abbada (t 995) pričaju da je običavao na . 897—967). takav oblik kompozicije kao što je maqamah nije mogao biti tvorevina jednog čovjeka. Njega je gajio književni proletarijat. U svom djelu Mugaddamah199 ibn-Khaldun s pravom naziva to djelo -arapskom knjigom« i »neophodnim pomoćnim sredstvom studenata lijepe književnosti«. da stil bude što neprirodniji i kićeniji. 522. učenost i govornički dar. Karakteristična crta proznih spisa ovog perioda je tendencija. 366 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO prijeko potreban izvor za proučavanje muslimanske civilizacije. 2 vol. 198 20 vol. lizd. maqdmah. maqdmah 3e postala najsavršeniji oblik književnog i dramskog predstavljanja u arapskom jeziku. str. u arapskoj književnosti se pojavio najveći književni istoričar abu-al-Faraj al-Isbahani. direktni potomak Marwana. U ovom periodu pojavio se i jedan nov oblik književnog izraza. ili al-Isfahani (ča. Al-Hamadhanijevo djelo195 poslužilo je kao obrazac al-Haririju iz Basre196. 1847—53). (London. 2 vol. odmah iza Korana. tzv. a Goridi je objavio indeks (Leyden. al-Tha(ali-bija194 iz Nejsabura (961—1038) i al-Haririja (1054—1122). 1889). 1900). bogat brižljivo dotjeranim komparacijama i krcat rimama. pravu riznicu poezije i književnosti i 194 Ime znači krznar. 'ainitologfijja savremenih pjesnika. jeziku na kome nikada nije napisana prava drama. Muhammad 'Abduh (Beiruit. lutali od mjesta do mjesta.'l. I. Prije nego se maqdmah razvila. Jedrog. čije je djelo Magamat197 bilo više od sedam stoljeća smatrano kao glavna riznica. posljednjeg umajadskog kalifa. str. a Andaluzijac al-Hakam II poslao mu je istu sumu.djelima Badi' al-Zamana al-Hamadhanija (969—1008). de Sacy. U duhovnom pogledu to je ipak bio period opadanja. koji je bio neka vrsta dramske anegdote u čijem izlaganju pisac podređuje sadržaj obliku i naročito se trudi da pokaže svoju pjesničku sposobnost. 68. 1285). ibn-KhaJliikan. prev. 197 Izid. To je bio prirodni razvoj rimovane proze i kitnjaste dikcije kakvu su njegovali ibn-Durayd i raniji stilisti.

vol. 1883). 1. II. 203 Bolje poznat po svome Kitdb al-Wuzara' w-alKuttab. Ser Ričard F. -'" Ibn-Khallikain. str. Tek za vrijeme kasnijih Mameluka Noći su dobile svoj konačni oblik. U ovom periodu. 1926). a kada je. 208 9 vol. kraljica Estera205 ispričala Harunu al-Rašidu u Kairu u toku četrnaestog stoljeća hrišćanske ere. grčkih. i kudikamo su popularnije tamo nego na samom muslimanskom Istoku. ali tačan. str. s ilustracijama E. I. izuzev u poetskom dijelu. H. — sve je to davalo znakove da bi poezija mogla napustiti stare utrte klasične staze i razviti nove oblike poetskog izraza. Hans v. Berton (Sir Richard F. prema uzoru Bude. Nekoliko izdanja kasnije. dobio samo jedan primjerak djela al-Aghdni. nešto prije desetog stoljeća. koje je sadržavalo više priča indijskog porijekla Al-Jahshiyari je dodao druge priče od lokalnih pripovjedača204. sve je knjige ostavio i od tada je nosio samo ovu knjigu201. S. 1704—17). i sir. (Pariš. str. koji je gajio novi režim banu al--'Abbasa. Mas'uđi. Revidirao E. Arabljanske noći NAPREDAK 367 Burton)209 u svom prevodu ugledao se uglavnom na Pejna. vol. čije su imitacije starih oda pjesnici abasidskog perioda smatrali klasičnim. 207 3 vol. Pošto ih je najprije na francuski preveo Galan (Galland)206. 688. Uprkos tome. Tabari. vol. Mžik (Leipzig. napravljen je u Iraku prvi nacrt onoga što je kasnije postalo Alf Laylah wa-Laylah^. koji su uglavnom dolazili iz Perzije i mecenatstvo kalifa. egipatskih i sličnih izvora. potpun je. S. Isp. hebrejskih. 202 Buluq izdanja' A. Poole. 90. najbolji u Engleskoj. vršena su dodavanja iz mnogobrojnih indijskih. ali bez komentara. 304. 133. str. 2UB 12 vol. 487. Licemjerni duh. bila je perzijsko djelo Hazdr Hafsdna (hiljadu priča). Prvi engleski važniji prevod. vol.(Hiljadu i jedna noć). Predislamska poezija herojskog doba perioda jdhillyah dala je obrasce pjesnicima umajadske dinastije. 1839—41). Dvor Haruna al-Rašida snabdio ih je vilikim brojem humorističkih anegdota i ljubavnih romansi. 1859). 3 vol. tisp. (London. Osnova ovoga nacrta. 205 Fihrist. V. 11. 3 vol. (1835) i 1279. (London. I. 1. Kako je vrijeme odmicalo. Noći su prokrčile sebi put u sve glavne evropske i azijske jezike i smatraju se najpopularnijim djelom arapske književnosti na Zapadu. I.putovanje povesti trideset deva natovarenih knjigama. 11. vol. II. ibn-Khalliikan. 689. strani kulturni i religiozni uticaji. U toku stoljeća uzimane su orijentalne narodne pripovijetke svih vrsta. Popraćen je vrijednim i bogatim komentarom. Prevod Džona Pejna (John Payne)208. Izd. 304. uključujući Shahra-zadu. 12—13. i nastoji da ga nadmaši na taj način što pokušava da svom prevodu da orijentalni okus originala. IV. (London. 1911 Str. u čije su vrijeme pjesnici živjeli i od kojih se očekivalo da će ih slaviti i veličati. 1882—4). doduše nepotpun. koji je pripremio al-Jahshiyari203 (t 942). str. izd. U zbirci Ajsana treba tražiti opći nacrt. 1251. str. izvršio je Edvard Viljem Lein (Edward William Lane«207.16. I. str. zaplet i nomenklaturu glavnih junaka i junakinja. međutim. Njihov heterogeni karakter dao je inspiraciju duhovitim riječima jednog modernog kritičara koji je rekao za Arabljanske noći da su to perzijske priče koje je. (Lon don. str. Poole. i doživio je više izdanja. 204 Fihrist. 150. utvrdila su zvam i oni arapski tekst. 11. 200 Yaqut. vol. poezija se pokazala najkonzervativnijom od svih arapskih NAUKE I KNJI2EVN OSTI .

2—8. 22. među kojima su najslavniji bili abu-Tammam. Jedan drugi raniji predstavnik nove škole bio je. vol. tj. vol. str. dao oduška pesimističkim. isto toliko počiva na njegovoj kompilaciji zbirke pjesama Diwan al-Hamasah. bacaju interesantno svjetlo na savremeni aristokratski život213. str. koji su ovu vrstu gajili mnogo prije Arapa. odnjegovale su za vrijeme abasidske vladavine velik broj prvorazrednih pjesnika. tako je njegov asketski savremenik abu-al-'Atahivah214 (748 ča.000 dirhama. vol. međutim. izd. I. Aghdni. Najraniji predstavnik novog stila u poeziji bio je slijepi Perzija-nac Bashshar ibn-Burd. ibn-Khallikan. ibn-Qutaybah. str. 1885—8). meditacijama o smrti. 47—53. On je stvarno imao malo takmaca u ljubavnim osjećajima. Shi'r. fad-Qirmi. Njegova slava. Mnoge pjesme o ljepoti dječaka. ibn-Qutaybah. on je ipak navukao odijelo derviša i pjevao takve asketske i religiozne pjesme (zuhdlyat) koje su mu obezbijedile naziv oca arapske religiozne poezije215. bio pogubljen zato što je. prema nekim izvorima. Ime abu-Nuwasa živi do današnjeg dana u arapskom svijetu kao sinonim za lakrdijaša (klovna). 212 Al-Hasan ibn-Haini.umjetnosti. čije oči oni još uvijek upoređuju s očima divljih krava (maha) Osim u poeziji. Abu-Tammam je bio dvorski pjesnik u Bagdadu. prisni prijatelj Haruna i al-Amma i pjesnik u čijim su pjesmama ljubav i vino našli najbolji izraz. 1898). kao i njegove pjesme u slavu vina (kham-riyat). Mada mu je Harun doznačio godišnju platu od 50. Provincije. koji je jednom zahvaljivao Alahu što ga je stvorio slijepim »tako da ja ne moram gledati ono što mrzim«210. koji je držao vinaru u Damasku. Bashshar ibnBurd: Shi'ruhu wa-Akhbdruhu (Cairo. str. 828). Čak i novi arapski stihotvorci iz Kaira. (London i »Benares«. koji je pod al-Mahdijem 783. kratke ljubavne pjesme koje sadrže od pet do pet209 16 vol. To je ime sin promijenio u Aws kada je prešao na islam216. Aghdni. On je u muslimanskom svijetu par-exellence lirik i pjesnik vinskih pjesama. bunio se protiv arhajskih formula stare poezije211. Bashshar. 1925). VI. Kroz vjekove ona nije prestala da odiše duhom pustinje. str. Upravo kao što je duhoviti i razuzdani abu-Nuwas predstavljao lakšu stranu dvorskog života. erotskom izrazu i u elegantnoj dikciji. vol. naročito Sirija. upola Per-zijanac.217. 210 Aghdni. god. koje se pripisuju ovome raskalašenom ljubimcu abasidskog dvora. koje je gajio obični čovjek religioznog duha. abu-Nuwas212 (f 810). Poezija 368 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO naest stihova. I. ismijavao svoga vezira. 240. Ghazal abu-Nuwasa. III. bio je hrišćanin imenom Tha-dus (Thaddaios). 211 Vidi zbirku ikoju je izdao Ahmad H. možda je pravo — naročito u svojim bračnim propisima — jedino područje u kojemu su stari pustinjski elementi uspjeli da se neprekidno održe. 213 Vidi njegov Dlwan. koje slave junašvvo u borbi. koje nisu prestale da oduševljavaju one koji čitaju i piju. Mahmud Wasif (Caliro. str. gdje je on živio. zanimanjem grnčar. ali vjerovatnije je da je to bilo zbog njegova zindlqizma. viol. oponašaju obrasce perzijskih pjesnika. 19—73. 476—9. 501—25. str. Damaska i Bagdada ne osjećaju neumjesnim da svoje ode započnu isticanjem pustinjskih logorovanja (citlal) svojih dragana. vol. zaratustri-jevskih ili manihejskih tajnih učenja. (t ča 845) i abu-al-'Ala'. liibn-Khallikan. Shi'r. koliko i na . 157. Duša ovog potomka beduinskog plemena 'Anazah bunila se protiv lakomislenog života velikaša u Bagdadu. Abu-Tammamov otac. III. str. XVIII.

VII. str. sto. XV. 240—50. VII. str. str. nalazi se u Biblioteci Univerziteta u Edinburgu. 1909). vol. koji je datiran A. Njegova zbirka. ali nemoćna da se izdigne iznad vremena i mjesta da bi zadobila položaj vanvremenskog i vanteritorijalnog proizvoda muza. 214—18. ibn-Khallikan. vol. III. O njegovu životu vida. puna lokalne boje. 333—40. Zbirka pjesama Hamasah219. Shahln <AtIyah (Beirut. NAUKE I KNJIŽEVNOSTI . zaostaje za svojim uzorom. vol. njihovi veziri i upravitelji provincija ukazivali pjesnicima. vol. ibao Ash'ar al-Hamasah Erevtag (Borni. Geyera i Margolioutha reprodukcija s 94-. I. Mas'udi. 125—30. 1889). Rukopis. 126— 83. bila je uz to naročito subjektivna i provincijska po svojemu karakteru. Ovaj Dlwan krije bisere arapske poezije. vol. e. 217 Izd. kojima su se oni koristili kao pane-giričarima. 1847—51). 8 Izd. đibn-Khallikan. Mecenatstvo koje su kalifi Abasidi. NAPREDAK 369 njegovom djelu Diwan21s. 707 (1037—8 n. 1828). Aghani. (Botnn. VI. 215 Vidi njegov Dlwdn (Beirut. str.NAJSTARIJE PREDSTAVLJANJE CARSKOG REZA iz al-Birunijevog djela al-Athar al-Baqiyah. — srapa . koju je on napisao prema abu-Tammamovoj zbirci. dopunjeno komen tarom u 2. 216 Vidi Aghani. H. vol.). pripada drugom dvorskom pjesniku imenom al-Buhturi (820—97). koje pjevaju o istoj temi. ne samo da je učinilo panegirik (madih) naročito popularnim oblikom poetskih sastava nego je i pjesnike natjerivalo da ponižavaju svoju umjetnost. 1887). 99—108. a rezultat je bio lažan sjaj i prazne bombastične fraze. Poezija abasidskog perioda. 81—7. Mas'udi. za koje se često govorilo da su karakteristika arapske poezije. str. 214 Isma'il ibn-al-Qasim. vol. 147—67. 219 Fotografska indeksima od (Leyđen. I. str. vol. slično arapskoj poeziji drugih perioda.

a stanovništvo bi ih obasipalo bademima. očeva je dužnost bila da ga uči »izreku« (al-kalimah): La ilaha illa-l-Lah (nema boga izuzev Alaha). Djevojke su bile rado primane na sve vrste vjerskih pouka nižeg stepena koje su one mogle umno pratiti. U toku cijelog toka učenja osobita se važnost pridavala vježbanju memorije. lhyd'. zar vreteno nije bilo središte ženskog 1 Isp. Tek tada je započinjao njego formalni odgoj1. koji je služio kao udžbenik u nastavi čitanja. On je zauzimao dosta nizak položaj u društvu. na kraju krajeva. lijepoj književnosti i vještini sastavljanja stihova. ibn-Jubayr2 je zabilježio da pismene vježbe učenika nisu bile iz Korana. Učenici koji su se istakli u osnovnim školama u Bagdadu bili su nagrađivani na taj način što bi u paradi prolazili na devama kroz gradske ulice. Izreka »gluplji od učitelja osnovne škole«8 ušla je u poslovicu. Učitelj u osnovnoj školi zvao se mu'allim. Čim je dijete moglo govoriti. nego iz svjetovne poezije. str. mu'ad-dib). a ponekad faqlh zbog njegova teološkog obrazovanja. priče o Proroku — naročito hadise u vezi sa Muhamedom. Jer. Uporedo sa čitanjem i pisanjem učenici su učili arapsku gramatiku. u poglavlju o roditeljskom postupanju sa djecom. međutim nije postojala nikakva veća želja da ih vode dalje po cvjetnom i trnovitom putu nauke. Kada je djetetu bilo šest godina. čobana i onih koji mnogo sjede sa ženama. vol. ali ne pjesme erotskog karaktera. 101. Osnovna škola Osnovna škola (kuttab) bila je pripojena džamiji ukoliko to nije bila sama džamija. međutim. U arapskoj književnosti postoji čitav niz anegdota o učitelju kao neznalici i glupaku. 8 Aghani.« Ne traži nikakva savjeta od učitelja. oni su bili organizovani u neku vrstu cehova. U djelu Risdlat al-Siydsah6. Prilikom posjete Damasku god. jer je jednom mladom učeniku izbijeno oko3. Nisu ni danas. Jednom prilikom parada je imala tragičan završetak. Vrlo često su ovi učitelji bili stranog porijekla. Jedan sudac za vrijeme al-Ma'munove vladavine otišao je tako daleko da je odbio da prizna svjedočenja učitelja kao zadovoljavajući dokaz na sudu. jer bi čin brisanja Alahovog imena mogao nauditi njegovu ugledu. str. ono je m6ralo obavljati ritualne molitve. U centru njezinog nastavnog plana bio je Koran. Učitelj bi davao priznato svjedočanstvo (ijdzah) onim učenicima koji su kod njega s uspjehom završili propisani nastavni plan.<7. bila je odobreno sredstvo za kažnjavanje kalifove djece. 2 Str. 83. U svojoj raspravi o . PROSVJETA 371 zanimanja?4 Djeca bogataša imala su privatne učitelje (sing. ibnSina govori o »traženju pomoći ruke« kao spasonosnog sredstva u vaspitačevu poslu. kako se jasno vidi iz citiranog teksta. koji su ih podučavali u vjeronauci. učitelji višeg stepena bili su uglavnom visoko cijenjeni. Ghazzali. Uporedo sa čitanjem išlo je i pisanje.POGLAVLJE XXVIII PROSVJETA Odgoj djeteta počinjao je kod kuće. opominjala je jedna omiljena stara izreka. U izvjesnim slučajevima učenicima se daje potpun ili djelomičan odmor kad neki od njih uspije da savlada jedan odsjek Korana. u muslimanskim zemljama rijetki slični prizori priređeni u čast učenika koji su napamet naučili Koran. Ispravljaj ga što više možeš svojom blagošću i strpljivošću. ali pribjegni sili i strogosti ukoliko on ne odgovoriš. XVIII. — osnovne principe aritmetike i pjesme. Ideal aristokratskog odgoja može se vidjeti iz instrukcija koje je al--Rašid dao učitelju svoga sina al-Amina: Nemoj biti strog do te mjere da ugušiš njegove sposobnosti ili dotle popustljiv da se on sav preda lijenosti i privikne na nju. 272. I. 1194. Očigledno. Šiba se smatrala potrebnim dijelom učiteljeva pribora i. Međutim. vol.

koja nosi naziv Nizamiyah. koji su uzurpirali vrhovnu vlast u islamu. I. C. U poglavlju o učenju. Baydn. 9 Ta'llm al-Muta)<allim Tarlq al-Ta<allum. 372 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO torije koje su podignute u ovo vrijeme. po svoj prilici. Nizamivah je bila teološka ustanova. IbnJubayr17 je jednom prilikom posjetio predavanje koje je poslije podnevnih molitava održao glavni profesor. Ibn-alAthir14 navodi slučaj jednog predavača (mudarris). Pored toga što je služila kao prevodilački biro. možda kao sredstva da se dodvore stanovništvu. Više prosvjetne ustanove Prva istaknutija ustanova višeg školstva u islamu bio je Bayt al-Hikmah (kuća mudrosti). Luwls Ma'luf u al-Mashriq. kao i Buvejhidi i drugi nearapski sultani. naročito za izučavanje šafijidskog učenja i ortodoksnog ašari sistema. str. al-Ghazzali je predavao četiri godine (1091—5)18. koju je u svojoj prijestonici osnovao al-Ma'mun (830). Predavač je stajao na uzvišenom mjestu (platformi). takmičili su se međusobno u pomaganju i unapređivanju umjetnosti i višeg školstva. str. Totah. 475— 6. god. str. 150. vol. 173. Uz nju se nalazila i opservatorija. 1. Seldžuci. Tvrdi se da su. koja je opskrbljivala svoje studente životnim namirnicama i postala obrazac kasnijim institucijama višeg školstva. Međutim. 67—76. 3. bile su i škole za učenje astronomije isto kao što su bolnice.pedagogiji al-Zarnuji9. od kojih je većina sačuvana u rukopisu10. izvjesne pojedinosti njezine organizacije kopirali rani evropski univerziteti1-. posvećuje jedan odsjek osobitom poštovanju koje učenik treba da ima prema učiteljskom pozivu. mu'Iđ ponavljač)16. 1926). ova je ustanova vršila funkciju akademije i javne biblioteke. I. The Contribution of the Arabs to Education (New York. IX (1906).« Al-Zarnujijeva rasprava o odgoju je najpoznatija između dvadesetak drugih arapskih rasprava. bila je Nizamlyah. treba imati na pamtti. 10 Popis vidi kod Khalil A. str. str. str. Opserva4 Isip. VI. Nizamlvah je služila kao teološki seminar (madrasah).. prva prava akademija u islamu11. ali nije mogao vršiti dužnost sve do kalifove potvrde. Muqaddamah. Studenti su imali svu opskrbu u ovoj akademiji i mnogi od njih dobi jal L su stipendije. 7 Jahiz. Vidi Ghazzali. može se utvrditi iz grubog postupka priređenog jednom predstavniku dvora kada je bio došao da zapečati vrata sobe u kojoj je ranije stanovao učenik koji je umro god. vol. u srednjem vijeku. 6 Izđ. str. 321—2. 8 Loc. Predavač je pod sobom imao dva ili više korepetitora (sing. Da su studenti njegovali u izvjesnoj mjeri duh zajednice (esprit de corps). čija je dužnost bila da poslije časa ponovo pročita predavanje i da ga objasni manje obdarenim učenicima. ne ostavivši nikakvih nasljednika1'0. Mubarrad. 1177. citirajući staru izreku koja se pripisuje Aliji: »Ja sam rob onoga koji me je naučio samo jedno jedincato slovo. Caspari (Leipzig. Očigledno je u jedno vrijeme bio postavljen samo jedan predavač15. prosvjetitelj Nizam-alMulk. koje su se prvi put u ovom periodu počele pojavljivati. str. vol. 14—19. koje mu . koji je pisao 1203. Nju je osnovao god. koji je bio naimenovan. izd. 1065—7. U njoj su Koran i staro pjesništvo činili okosnicu humanističkih studija film al-adab) upravo kao što su klasici bili na zapadnim univerzitetima kasnije. 1074. U ovoj školi. 1838). perzijski vezir seldžučkih sultana Alp Arslana i Malikshaha i patron 'Umara al--Khavjama. ibn-Khaldun. služile kao centri za izučavanje medicinskih studija. koju je država priznavala. vol. 5 Mas'uđi. 8—11. cit. dok su studenti sjedili na stolicama i obasipali ga sve do večernje molitve pismenim i usmenim pitanjima.

246. Na taj način on je postao prvi pisac u islamu koji je problem odgoja doveo u organski odnos sa dubokim etičkim sistemom.dge. mora da su se do fenomenalnih granica razvile retentivne sposobnosti — ako smijemo vjerovati izvorima. sada pod upravom za zaštitu starina kao i al-Qasr (pa-lata) al-'Abbdsi. Među 11 Vidi Suyuti. god. 15 Ibn-al-Athir. 1933). II. U svim ovim višim teološkim ustanovama nauka o predaji činila je osnov nastavnog plana. Ovo objašnjava velik broj takvih institucija o kojima govore putnici. Kada je usred smijeha cijelog razreda bio upitan za objašnjenje. a pored toga imala je bolnicu i biblioteku. Scherer (Beirut. balddhur.) G. 21 Ar. vol. Medrese tipa Nizamiye podizane su sada po Kurasanu. 193. jer je on jedini uspio da sačuva zdravu pamet. u Mausilu više od šest. Husn. poludjeli. u Himsu samo jednu. U ono vrijeme. X. A Baghdad Chronicle (Cam. od per. prev. str. 123. on je ozbiljno odgovorio da su on i njegovi drugovi pili ekstrakt anakardije. 13 Ibn-al-Athir. I. 219—20. Ibn-Jubayr24 nabrojio je u Bagdadu oko trideset škola. potpuno nestalo. Hammer—Purgstall (Vienna. Potreba učenja napamet bila je osobito isticana. PROSVJETA 373 drugim eminentnim učiteljima ove škole bio je Bana' al-Din. vol. Al-Nizamiyah je preživjela katastrofu koja je snašla glavni grad prilikom njegovog pada u ruke Hulagua 1258. Al-Ghazzali je stekao naziv hujjat al-Islam (autoritet islama) zato što je naučio napamet 300. god. str. koji ju je sagradio 1234. XI. Salah al-Dinov (Saladinov) biograf. Al-Bukhari je bio podvrgnut ispitu da odredi za stotinu predaja u kojima je čitav niz prenosača (isndd) -° Vol. 43—9. 16 Vidi ibn-Khallikan. Ovo zdanje. 1393. oko dvadeset. 1929). Ibn-Battutah23. Isp. III. str. i prav. str. str. 1329). služi kao muzej i njih dvije jedini su preživjeli spomenici iz abasidskih vremena. da je grupa studenata. al-Munqidh min al-Qalal (Caiiro. god. G. XI. 18 Ibn-Khallikan. Pored Nizamlve u Bagdadu. 29—30. vol. 17 Str. otprilike dvije godine pošto je Timur Lang (Tamerlane) osvojio Bagdad. 435. III. str.je poslužilo kao uvod njegovu djelu Ihydn9. Al-Mustansirlyah je dobila svoj naziv po imenu pretposljednjeg kalifa al-Mustansira22. 1838).000 predaja. Zgrada je imala na ulazu sat (bez sumnje tip klepsidre). vol. da bi izoštrila svoje pamćenje. izuzev njega. str. al-Ghazzali zastupa mišljenje da je prenošenje znanja cilj odgoja i ističe potrebu podsticanja moralne svijesti učenika. baladur. Prije Salah al-Dina on je bio najveći patron višeg obrazovanja u islamu. koji je tada pod Salahom al-Dinom doživljavao svoj zlatni vijek.bri. Qazwlini. Iraku i Siriji. str. II. 156—7. Za Ahmada ibn-Hanbala govore da ih je znao napamet 1. izd. 100. dok je nije na kraju zajedno sa njezinom mlađom sestrom alMustansiriyom. u Damasku. Osnivanje medrese u islamu se uvijek smatralo zaslužnim djelom. i slj. jednom ispila tako veliku dozu ekstrakta iz jezgri anakardije21 da je jedan od njih potpuno izgubio pamet i došao nag u učionicu. Za slavnog isto. ostavio nam je detaljan opis građevine. kada nije bilo nikakvih dnevnika niti ma kakvih drugih podsjetnika. vol. kao seminar za četiri ortodoksne škole. 276 12 Reuben Levy. bila je opremljena kupatilima i kuhinjama. god. kako nam ih je prenio ibn-Khallikan20.000. 115. od čega su svi. Athdr. koji u svojim zapamćenjima govori.rucara alBaladhurija . Isto tako je preživjela i kasnije tatarske invazije.. str.00025. koji je posjetio Bagdad 1327. (engl. 14 Vol. Ayyuhal al-Walad. 430. 19 Vol. str. seldžučkom se vezru pripisuje osnivanje više drugih seminara u Nejsaburu i drugim gradovima carstva. str.

25 Ibn-Khallikan. 28. PROSVJETA 375 teke. Evo šta nam kaže al-Maqdisi27 kada je posjetio udaljeni Sus. Husn. gdje je on svako jutro. 11. poglavito književnih. str. str. 179. 283. 11. 1. str.. str. Uđaba'. Takvim raspravama dugujemo nekoliko sačuvanih djela33. sve do svoje smrti 820. IV. 135. vol. 1. sadržavale su kolekcije iz područja logike. Na ovim skupovima nije se raspravljalo samo o religioznim nego i o lingvističkim i pjesničkim temama31. Zahvaljujući poklonima i zadužbinama. 23 Vol. Suyuti.14—16. 182.8. 32 Aghani. str. str. džamijske biblioteke su postale osobito bogate religijskom literaturom. Pjesnici su se sa prenosačima takmičili u memorisanju.1—2. vol. Egiptu i Farisu mnoge kružoke (sing. VI. 30 Str. 205. Ovaj putujući geograf desetog stoljeća našao je u svojoj domovini Palestini i u Siriji. 317. Mausil je imao prije sredine desetog stoljeća . Svaki musliman imao je slobodan pristup na takva predavanja u džamijama. str. majlis) koji su se okupljali u džamijama oko tumača Korana faglhs i književnika28. str. 1. — Sve je to on lijepo po pamćenju uspio da razmrsi26. istoričar al-Khatib al-Baghdadi (1002—71) ostavio je oporukom svoje knjige »kao waqj (neotuđivo dobro) muslimanima«. III. 24 Str. 22 Abu-al-Fiida'. II. XVIII. vol. Imam al-Shafi'i predsjedavao je tak-kvom jednom kružoku (halqah) u 'Amrovoj džamiji u Fustatu. 229. 29 Yaqut. Pošto je pozajmio primjerak neke knjige od knjižara. ali su zato džamije u skoro svim muslimanskim gradovima služile kao važni obrazovni centri. on se mogao zaputiti u zbornu džamiju siguran da će moći prisustvovati čitanju badisa. 258. Naučnici i ljudi od ugleda nisu imali nikakvih poteškoća u pogledu pristupa čak i u privatne zbirke. vol. 31 Yšqut. str. Druge biblio26 Ibn-Khallikan. koja su se okupljala u kućama aristokratije i kulturnih društava i nosila naziv majalis al-adab3'2 (književni saloni). VI. 136. str. 33 Vidi str. Kada bi putnik došao u neki novi grad. II. god. Između ostalih. podučavao razne predmete29. U prisustvu nekoliko prvih kalifa često su održavana pjesnička natjecanja. 374 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO jedne predaje bio pridodat uz tekst (matn) drugih. ali su one bile smještene u kući jednog njegova. Ibn-Hawqal30 spominje slične skupove u Sidžistanu. 179. vol. Obrazovanje odraslih Odgoj odraslih nigdje nije bio obavljan sistematski.14—16. str. vol. prijatelj a34.20. I. 439.20. str. I. str. halqah) ili skupove f sing. filozofije.10. 432. 11. astronomije i drugih nauka-55.11. vol. Odatle njegovo prezime Baladhuri. I. 101. al-Mutanabbi' nije više vidio razloga da kupuje knjigu. 383. str. 252. 236. vol. jer je njezin sadržaj već bio pohranjen u njegovom pamćenju. str.govore da je umro zbog toga što je pio sok od anakardije (kašu orah). 108—9. IV. Ovi džamijski skupovi podsjećaju na jedan drugi tip zatvorenih društava. 1. 287. 230—31. str. Ovi skupovi počeli su se javljati rano. Ona su ostala sve do jedanaestog stoljeća produžna škola islama. vjerske rasprave i književni sastanci. 34 Yaqut. Pričaju se anegdote slične prirode da bi se potvrdio neobičan dar pamćenja abu-Tammama i al-Ma'arrija. koje su osnovali dostojanstvenici ili bogataši kao polujavne ustanove. vol. 1. Biblioteke Džamije su služile i kao spremišta knjiga. 28 Maqdlsi. u periodu abasidske vladavine. 324. vol.

koji se također zove al-Warraq (trgovac pisaćim potrepštinama). prema planu tvornica u . prva fabrika papira osnovana je u Bagdadu44. Poslije početka trećeg stoljeća male količine kineskog papira bile su uvezene u Irak. za naučne diskusije i raspre. vol. zbog približavanja mongolskih horda Chingiz Khana. bez sumnje. Al-Nadim (t 995). ati Yaqut. Neki zvanični dokumenti. Mnoge od ovih prodavnica. vol. vještinu proizvođenja papira od lana. Iz Samarkanda je industrija ubrzo prešla u Irak. prepisivači i ljudi od pera. 449. posvjedočeno zabilješkama učenjaka od pet do šest generacija. egipatski papirusi. bili su kasnije saprati i ponovo prodati42.. čiji je snivač davao stipendije naučnim radnicima koji su u njoj radili38. 413..Str. 420. 467. mjesto pergamene počeo je u državnim uredima upotrebljavati papir45. str. god. gdje je studentima na raspolaganju stajao besplatno čak i papir36. str. Na svakome je stajalo napisano ime pisara. 315. Stara arapska riječ za papir kdghad možda je kineskog porijekla i preko perzijskog ušla je u arapski jezik. čijemu katalogu možda imamo da zahvalimo očuvanje učenog i značajnog djela al-Fihrist. 245. 40. str. Knjižare 35 Kao ilustraciju toga vidi ibid. Al-Ya'qubi40 tvrdi da se prijestonica u njegovo vrijeme (891) ponosila sa preko sto prodavnica knjiga. koji je bio upravitelj Kurasana 794. V. Kao što smo već istakli. odakle je pobjegao 1220. lanenih i konopijanih krpa43. Sami knjižari često su bili kaiigrafi. koje su sve bile kon-centrisane u jednoj ulici. Biblioteke su služile za sastanke. koji je naredio da se sve ove biblioteke spale. II. ali je ubrzo industrija papira davala domaći proizvod. dovoljno velike da posluju kao centri za vještake i bibliofile. Knjižare se kao trgovinske i obrazovne institucije pojavljuju već u prvo vrijeme abasidske vladavine. kineski papir i svici od kože. II. U ovome djelu41 čitamo o jednom iračkom bibliofilu u čijem je velikom kovčegu bilo pohranjeno ogromno blago rukopisa. U istom stoljeću je Basra imala biblioteku. kao i njihove današnje nasljednice u Kairu i Damasku. napisani na pergameni i opljačkani u građanskom ratu između al-Amlna i al-Ma'muna. Biblioteka (khizdnat al-kutub) koju je u Širazu osnovao Buvejhid 'Addud al-Dawlah (977—82) imala je knjige svrstane u policama i zavedene u katalozima i njom je rukovodilo stručno osoblje37. 376 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Obični pisaći materijal bila je pergamena ili papirus sve do početka trećeg muslimanskog stoljeća. str. u kojoj se nalazilo toliko rukopisa da se moglo natovariti preko četiri stotine deva. Oni su zauzimali vidno mjesto u društvu. vol. Drugi muslimanski gradovi. koji je imao devet svezaka39. 41 Str. str. 39 Yaqut. V. Yaqut je započeo svoju karijeru kao službenik kod jednog prodavaoca knjiga. bio je očigledno i sam bibliotekar ili prodavalac knjiga. 3« Maqdlsi. 37 Maqdisi. god. Harunov vezir. Oni su bili zavedeni u katalog. Yaqut je utrošio tri godine u skupljanju materijala za svoj geografski rječnik u bibliotekama Marva i Kvarizma. među kojima su se nalazile pergamene.biblioteku koju je sagradio jedan njegov građanin. ali su neke bile. str. Njegov brat Ja'far. . U Raju u isto vrijeme bila je »kuća knjiga«. Vidi također Yaqut. koji su svoje prodavaonice iskorištavali ne samo kao spremišta knjiga i radnje nego i kao centre za književne diskusije. bile su tek male daščare pored džamija. vol. Na zahtjev Barmakida al-Fadla ibn-Yahye. neki kineski ratni zarobljenici su najprije u Samarkand donijeli godine 751.

prev. II. druge stečene. 1881). 13. počeli su podizati svoje vlastite fabrike. Isp. Merkur. Khitat. od gr. . 50 Val. Iz zapadne Azije industrija papira je krajem devetog stoljeća prokrčila sebi put do Delte u Egiptu. vol. vatre i zraka. girtas. str. 21. izd. vol. dvjesta i četrdeset kostiju i pet čula. 326. Fihrist. Čovjek ima tristo i šezdeset vena. tekst str. Njihovo je mjesto srce. Međutim. 318. Mars. U vrijeme alMaqdisijevo47 još je uvijek samarkandski proizvod smatran najljepšim. 40. fantaziju i pamćenje (retenciju). Do kraja desetog stoljeća papir je u čitavom muslimanskom svijetu potpuno istisnuo papirus i pergamenu. gdje ih bog pohranjuje i odakle se one penju u 18 Fihrist. imaginaciju. Jedne su urođene. umne sposobnosti su dvovrsne. Odgovori koje daje obrazovana robinja Tawaddud na pitanja mudraca u Hiljadu i jednoj noći (br. 338. 48 Nasix-i-Khusraw. Glava ima pet svojstava: osjećaj. 236—7. 261. Wiet. On je sastavljen od četiri elementa: vode. str. 38—9. dzd. Zadnjih pet su oni koji su bili poznati Asiroiima i Babiloncima. 21. I. 45 Maqrlzi. Stomak leži ispred srca. ali nije lako odrediti opći kulturni nivo širih narodnih masa. str. (Oxford. d prev. Papir Opći kulturni Općenito je poznato da je za vrijeme prvih Abanjk sida postojala elita visoko obrazovanih ljudi. Ima sedam planeta: Sunce. 438—61) mogu se uzeti kao pokazatelj stepena znanja koji je dostigao kulturan čovjek poslije Haruna i dalje sve do dvanaestog stoljeća. str. str. 47 Str. jedanaestom. 2. 49 Skig. str. odakle je veći broj gradova dugo vremena izvozio u zemlje sa grčkim jezikom papirus pod nazivom qardtlsi9) kao pisaći materijal. 51 Isti planeti Ptolemejeva sistema. Sefer Nameh. Yaqut je sačuvao priču o izgladnjelom naučniku u Bagdadu koji se skanjuje da proda svoje knjige čak i onda kada mu je kćerka oboljela50. 23. a hrana je izvor zdravlja. vol. II. Mjesec. 11.Samarkandu. 48 Vidi Fihrist. a dva bubrega prepredenosti. str. mnogo je bolji papir izrađivan u takvim sirijskim gradovima kao što je bio Tripolis48. Turkestan down to the Mongol Invasion. PROSVJETA 377 mozak. Stomak je prebivalište svih bolesti. NA GLAVI IMA NISKU KAPU SASANIDSKOG TIPA. Barthold. slezena smijeha.8. 34. Qadqa'&hain1di. Jetra su sjedište samilosti. volju. str. 475—6. Charles Schefer (Pariš. u sljedećem stoljeću. 352. Venera. chartes. 855). 41. 474. Civilizattion o/ Babylonia. 44 Ibn-Khaldun. GOD. Qalqashandi. str. 1928). 48 W. Vidi str. izd. 12. str. _Iap. Vidi Y'a(qubd. SREBRNI NOVAC SA PORTRETOM AL-MUTAWAKKILA (IZ KOJI IMA DVOŠILJASTU BRADU. U Tihami su podigli domaću fabriku za izradu papira od povrćnih vlakanaca46. Jupiter i Saturn51. II. Prema Tawaddudi. str. 1. kojemu su pluća ventilatori. str. Muqaddamah. Jastrow. zemlje.

graditelja nezine velike džamije6. datiraju iz umajadskog perioda. IX. U toku građanskih ratova između al-Amina i al-Ma'muna vršena su strašna uništavanja. ali nije kasnije ostao na istom mjestu kao što je učinio u naukama poslije desetog stoljeća. nazvane TORANJ 380 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO MALWIYAH VELIKE DŽAMIJE U SAMARI. Ni ovdje ni u džamiji u abu-Dulafu (takođe iz sredine devetog stoljeća).000. na koju je alMu'tadid (892—902). Arhitektura Od arhitektonskih spomenika koji su nekoć ukrašavali grad al-Ma'muna i al-Rašida nije ostalo ni traga. Međutim. vol. RAZVOJ 381 rodne sile učinile da se danas skoro ne mogu identifikovati ni mjesta na kojima je većina ovih palata stajala. sitr.000 dinara3. I. 3 Mas'udi. ZIGGURAT HRAMA ANU-ADAD U AŠURU (REKONSTRUKCIJA) srebrnog stabla koje je stajalo u jezeru. a najzad su pri1 Al-Khatib (al-Baghdadi). džamija Umajađa u Damasku i Kupola na stijeni u Jeruzalemu. on nije u tom ranom periodu dostigao neki" viši stepen napretka. a naročito u slikarstvu. koje se zvalo Sala stabla (dar al-shajarah) zbog zlatnog i STEPENICASTE KULE. ali nije pokazao osobitu sposobnost za usklađivanje i objedinjavanje raznih dijelova u veliku jedinstvenu cjelinu. sagrađene za prestolonasljednika al-Mahdija1. 99. od palate Plejada (al-thurayya). vol. potrošio 400. vol. i od susjedne palate nazvane Kruna (al-taj*). od jedinstvenog zdanja al-Muqtadira (908— 32). i slj. 82—3. koja je koštala 700.000 dinara7. 5 IbnHal-Athir. 2 Jedna od fistoonlih četvntii Bagdada. dok je konačno pustošenje grada izvršio god. isto tako i od njegove Palate vječnosti (qasr alkhuld) i Rusafe palate. Izvan glavnog grada ne može se utvrditi ni sa najmanjom v. zatim od palata Barmakida u Šamasiji-. VIII. 1258. koja je koštala 1. I. od Buvejhidske palate nazvane po imenu al-Mu'izza al-Dawle al-Mu'izzivah. 4 Khatib. Hulagu. ili Zelene kupole (al-qubbah al-kha-dra').POGLAVLJE XXIX U svojoj umjetnosti. blizu Samare. u arhitekturi. 256. koju je dovršio njegov sin al-Muktafi (902—8). nisu nađeni nikakvi tragovi molitvene niše (mihrab) u LIJEPIH UMJETNOSTI . str. 116. kao i u svojoj poeziji Arapin. ispo-Ijio je jako razumijevanje za pojedinačno i za subjektivno i istančan smisao za detalj. koji je obnovio Bagdad kao prijestonicu poslije Samare.000 dinara5 — od svih ovih i mnogih drugih sličnih građevina nije ostalo nikakvih tragova koji bi nam mogli dati neki uvid u njihov nekadašnji sjaj i raskoš. koju je podigao osnivač Bagdada. Ova zborna džamija. str. DEVETO HRIŠCANSKO STOLJEĆE Zlatna kapija (bab-al-dhahab). Od kalifske palate. bila je pravokutna i mnogi lukovi njezinih prozora ukazuju na indijski uti-caj. Semit. vol. Ova je palata bila razorena dva stoljeća kasnije.e-rovatnoćom datum nijednoj ruševini iz doba Abasida koja je sagrađena prije kalifovanja alMu'tasima (833—42). str. i njegova sina al-Mutawakkila (847—861). osnivača Samare. dok dvije naj veličanstveni je preživjele islamske građevine.

Slikarstvo Neprijateljski stav teologa prema svim oblicima figuralne umjetnosti10 nije zaustavio njezin razvoj u skladu sa načelima islama. MONAH BAHIRA PRIZNAJE PROROČANSKU MUHAMEDOVU MISIJU Original u rukopisu djela Jami. Ovaj je tip postao . Preostali ostaci iz aba-sidskog perioda. Ovaj stari minaret sa svojim spiralnim vanjskim stepeništem još postoji pod imenom Malwlyah (savijena). U toku sasanidske dinastije (226—641) razvio se izrazit tip perzijske arhitekture s ovalnim i eliptičnim kupolama. III. u prvom redu perzijske. prema prepravljenoj džamiji 'Amra (827) i Nilskom vodomjeru (861). koji je analogan staroj babilonskoj stepeničastoj kuli (ziggurat)9. Izvana. dizao se toranj. polukružnim svodovima. Oni odaju karakteristične crte azijske arhitekture. za obrazac minareta svoje džamije. 245. Edinburgh University Lihrary. kao i scenama iz lova. RAZVOJ 383 i golim ženskim figurama. 254. Bnnist Herzfeld. Možda je to bilo djelo hrišćanskih majstora. koje pokazuju jasne tragove bizantijsko-sirijske umjetnosti. orlova i dupina i da je al-Muqtadir imao zlatno i srebrno stablo sa osamnaest grana zasađeno u jednom velikom bazenu u svojoj palati. potječu iz osmog stoljeća. 54. 246. pod kojim je ova privremena prijestonica1 dostigla svoj vrhunac11. 710 (1210—11). Arabic N° 20. str. Moslem Architecture. Maqdisi. Bulđan. 1926). za izradu zidnih dekoracija svoje palate uposlio je bizantijske slikare. po svoj prilici. Vidi str. zupčastim grudobranima. koja je mogla služiti kao vjetrokaz. str. 8 Eruiest T. 9 Str. str.al-Tawarlkh od Rashlda al-Dlna iz god. 122. Na obje strane bazena stajale su statue petnaest konjanika. Ovu kulu uzeo je ibn-Tulun (876—9). isip. Mi smo već napomenuli da je al-Mansur stavio na kupolu svoje palate figuru konjanika. koja je u suprotnosti sa građevinama iz perioda Umajada. A. 7 Yaqut.edan od najmoćnijih faktora u oblikovanju abasidske umjetnosti. koji su stalno bili u pokretu kao da su u borbi. koji se nalaze u Raki i u Samari. građen prema apsidi hrišćanske crkve8. obučenih u bro-kat i naoružanih kopljima. Njegov drugi nasljednik al-Mutawakkil. Erster vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen von Samarra (Berlin. LIJEPIH UMJETNOSTI . 10. u kojoj se po treći put u Egiptu pojavljuje oštri luk. atr. str. uglačanim zidnim ciglama i krovovima pokrivenim metalom. prema zidu velike džamije u Samari. H. Richmand. 260. 10 Vidi str. 623 to 1516 (London. da je al-Amin imao na Tigrisu izletničke čamce načinjene u obliku lavova.zidu qiblah. kao što ni izričita zabrana vina u Koranu nije nametnula prohibiciju u islamskom društvu. Graditelj Samare (836) kalif al-Mu'tasim ukrasio je zidove svoje paiate u tom gradu na isti način kao zidove Qusayr Amre freskama 0 Ya'qubi. 17. spiralnim tornjevima. vol. Izgleda da je zid mihrdb sirijski pronalazak jer je. koji se nisu kolebali da među mnoge oblike uvrste i sliku crkve sa kaluđerima12. 1912).

12 Ernst Herzfeld. dostigle su ljepotu dekorativnog stila. 1927). III. MAQAMAH 19 Bolesnika. grčke kentaure ili krilate zvijeri sa ljudskom glavom starih Asiraca. iznad svih tkanina. Ukrašene svilene tkanine. Tkanje čilima ovdje je još u doba egipatskih faraona bilo naročito razvijeno. posjećuju njegovi prijatelji. birali za umotavanje svetačkih relikvija.U islamu je slikarstvo bilo uvučeno u službu vjere dosta kasno i nije nikada postalo njezin sluga kao što je bilo u budizmu i hrišćaii-stvu. 266—7. 384 UMAJADSKO l ABASIDSKO CARSTVO naestog stoljeća. I. međutim. Uprkos štetnom stavu pravnika koji se u drugom i trećem muslimanskom stoljeću iskristalisao protiv klasičnih umjetnosti i slikarstva. U bojadi-sanju upotrebljavala se stipsa da bi stvrdla mnoge boje. iz dekoracija knjiga. 1502. LKIII. Ono. U ilustraciji minijatura pokatkad se ogleda manihejski uti-caj15. 734 (1334) u Nacionalnoj biblioteci u Beču diti nestorijanci. 1005 (sada se čuva u Lenjin-gradu). vol. koju su vjerovatno mogli izraPRIZOR IZ AL-HARIRJA. nijedno nije sačuvano. vol. Ali preovladavajuće mišljenje da ovu produkciju treba pripisati nekonformističkim tendencijama šiija nije prihvatljivo zbog toga što šiije nisu bili toliko nadmoćni u Perziji da bi postali državna vjera sve do dolaska safa-nidske dinastije god. Za taj predmet tako je malo bilo interesa. U keramici. pa su ih krstaši i drugi zapadnjaci. kojima je bilo malo stalo da se osvrću na učenje svojih teologa. Ovakvi muslimani. bile su visoko cijenjene u Evropi. čiji se sin nalazi iza njegove glave. Die Malereien von Samarra. preko perzijskih kanala. u prvom redu jakobitske i nestori-janske. morali su najprije da upošljavaju jakobitske i nestorijanske slikare. vuče svoje porijeklo iz umjetnosti orijentalnih hrišćanskih crkava. ne pojavljuje u svom punom zamahu sve do početka četr11 O njegovim zgradama raspravlja Ya'qubi. (Berlin. kao i geometrijske i epigrafske figure.000. 13 Mas'udi. Perzija. Muslimansko se vjersko slikarstvo. On je na kineskom dvoru13 vidio sliku Prorokovu. Rukopis iz A. kojd misli da su oni 'koštali Mutawakkila 294. proizvodi muslimanskih ručnih razboja u Egiptu i Siriji. str. očigledno.000 dirhama. reprodukcije ljudskih i životinjskih oblika i raznih vrsta biljaka. Te minijature otkrivaju umjetnike koji su radili pod uticajem tradicija crpljenih iz hrišćanskog izvora ili su sami bili hrišćani. Najstariji ilustrovani arapski rukopis koji je do nas ostao sačuvan jest alSufijeva astronomija iz god. d Yaqut. Zahvaljujući njihovim nastojanjima. 315—18. To su rukopisi Kalllah wa-Dimnah> al--Haririjev Maqamat i al-Agfhani16. sa svojini starim indo-iranskim instinktima i tradicijama. Od nekoliko arapskih djela koja obrađuju istoriju islamskih slikara. Izgleda da su mnoge slike Buraqa uzele za svoj pro-torip. str. sve dok sami muslimani nisu našli vremena da odgoje svoje samostalne slikare. Najranije predstavljanje Proroka na slici zabilježio je jedan arapski putnik posljednjih godina devetog stoljeća. što su pokazala Arnoldova14 naučna istraživanja. Scene iz lova i bašta bile su omiljele šare na serdžazama. grnčari i majstori . islamske industrijske umjetnosti dostigle su visok stepen savršenosti. pls. drugoj umjetnosti koja je bila stara koliko i Egipat i Suza. Industrijske umjetnosti Još od najranijih vremena Perzijanci su se pokazali majstorima dekorativnih šara i boja. str. koja nije prevaziđena ni u jednoj drugoj umjetničkoj muslimanskoj grani17. H. Ilustrovanih književnih djela nemamo prije trinaestog i dvanaestog hrišćanskog stoljeća. LXI. 17—18. naročito je bila plodna u proizvodnji ovakvih samostalnih slikara. na nesreću.

25 — (storija arapa . Alepu i Damasku i u takvim feničkim gradovima kao što je Tir.. kao i drugih čuvenih kaligrafa ovoga doba. vol. 20 Ibn-Khallikan. 368. 21 Ibn-Khallikan. vol. koji je tokom stoljeća dobio metalnu glazuru pre-livajućih duginih boja. 2. vol. postala religijski simboli. Nuwayri. naslikani sa vrlo blistavim sjajem. 89. ibn-al-Bawwab21 (f 1022 ili 1032). Kaligraf je imao mnogo uzvišeniji i cjenjeniji položaj od slikara. Udaba'. (London. II. Sudeći po sačuvanim obrascima Ya-qutove22 kaligrafske vještine. Posljednji pisar abasidskog perioda koji se istakao svojom umjetnošću bio je Yaqut al-Musta'simi. ibn-Muq-lah (886— 940). Thomas W. 17 Gaston Mignon. str. 16 O prorakovoj minijaturi iz 1217/18. III. Damasku i Bejrutu ima hrišćanske i muslimanske predstavnike. 1946). V. Arabic Palaeography (Gairo. Yaqut. abasidski vezir. vidi Bulletin de l'Institut d'Egypte.metalne obrade i dalje su izrađivali predmete izvanredne ljepote kojima nije bilo premca u 14 Painting in Islam (Oxford. prema čijemu je imenu stil Yaquti dobio svoj naziv. Njihove produkcije nadvisuju ljepotom i elegancijom sva umjetnička djela ove vrste koju su stari ikada proizveli. 150. Među osnivačima arapske kaligrafije bili su al-Rayhani19 (Rihani. slikara i bakrorezaca. 430. VII. Yaquit. dok su prećutno prešla preko imena arhitekata. 31. 15 Isp. 1928). t 834). Potpuno je bila islamska i njezin uticaj na slikarstvo bio je vrlo primjetan. str. 1926). njihovi umjetnički kvaliteti ne zaslužuju visoku ocjenu. str. II. Kairu. ukrašena konvencionalnim cvijećem. Britskog muzeja i Arapskog muzeja u Kairu nalaze se osobito lijepi primjerci tanjira. Anraold i Adolf Grohman. i slj. 36—7. 1929). Ona su. 1905). III. vol. vol. pa čak i onda kada bi pero stavio u badrljak odsječene desnice20. Ona se prvi put pojavila u drugom ili trećem muslimanskom stoljeću i ubrzo je postala najcjenjenija umjetnost18. arapska slova bila su podesna za dekorativne svrhe i postala su snažni motivi u islamskoj umjetnosti. III. Kaligrafija 18 Vidii Qalq>ashandii. str. sin vratara bagdadske kalifske dvorane za primanje i pronalazača stila muhaqqaq.. Fakhri. koju su iz Damaska uvozili u Perziju. Arapska istorijska i literarna djela sačuvala su nam s osobitim pijetetom imena više kaligrafa. Čak i vladari su nastojali da steknu vjerske zasluge prepisivanjem Korana. 268. str. vol.8—10. proces emajliranja i pozlate bio je usavršen. The Islamic Book. sol ja. RAZVOJ 385 LIJEPIH UMJETNOSTI srednjem vijeku. 370—71. 5. 119. Među pohranjenim blagom Luvra. vrčeva i svjetiljki za kućnu i džamijsku upotrebu iz Samare i Fustata. kome je ruku odsjekao kalif al-Radi. našla je odobrenje u Koranu (68:1. XXVIII (Cairo. 96:4). Kaligrafska umjetnost. On je i pored toga mogao lijepo pisati lijevom rukom. dvorski kaligraf posljednjeg abasidskog kalifa. Putem nje je musliman tražio oduška svojoj estetskoj prirodi. 19 Fihrist. vol. 472. bila je u osobitoj modi zajedno sa mozaičkim radovima u izvanjskoj i unutrašnjoj dekoraciji zgrade. štaviše. koja se nije mogla izraziti putem predstavljanja živih bića. II. Les oris musulmans (Pariš. 1—5. 11. str. Morditz. 22 Vidi B. Naročito u An-tiohiji. 3—4. koji je živio pod al-Ma'munom i usavršio stil koji nosi njegovo ime. i slj. str. str. i slj. str. pl. str. pogl. vol. i slj. čiji veliki ugled počiva na njezinoj zadaći ovjekovječavanja riječi božje. sir. Kaligraf i ja je možda jedina arapska umjetnost koja danas u Carigradu. Kašanska cigla (qashani). Bolje nego išta drugo. vaza.

24 Agha. 'Iqd. vol. str. Kada je Harun pitao svog najdražeg dvorskog pjevača za mišljenje o ibn-Jamiju. Oni su priskrbljivali materijal za bezbroj fantastičnih anegdota koje su 23 Abd'ullah ibn-Wabb. Ibrahim je imao sebi neravnog takmaca u ibn-Jamiju. Fihrist. po važnosti je bio odmah iza njega. str. 140. 239. upotreba boja i ilustracije i knjigovezačka vještina duguju postanak i cvjetanje svom odnosu sa svetom knjigom. ali je ibn-Jami' imao najslađi glas«28. str. i slj. 11. Muslimanski pozlatar (mudhahhib). 320. L. ibn-KhaFaikan. I ovdje je slikarska umjetnost nestorijanaca i jakobita očigledno bila glavni uticajni faktor. Dok je al-Ma'mu-nova vojska opsjedala Bagdad. str. str. 289. vol. Od svog patrona umjetnik je primao povremene poklone. VI. VI. vol. vol. On je prvi davao takt dirigentskom palicom26 i mogao je među trideset sviračica lutnje otkriti djevojku i reći joj da zategne drugu žicu raštimanog instrumenta27. str. RAZVOJ 387 ovjekovječene na stranicama djela Aghani31. u Arabljanskim noćima. 4. Aghdni. Dok je još bio mlad.000 dirhama i doznačio mu mjesečnu platu od 10. Za vrijeme vladavine posljednjih Abasida započeta je umjetnost ukrašavanja knjiga i ilustro-vanja Korana. vol. Nuwayird. III. koji je dobio za otpjevanu pjesmu. Na njemu su plaćeni muzičari živjeli u društvu muških i ženskih robova pjevača. Otmjeni i sjajni al-Rašidov dvor potpomagao je muziku i pjevanje. III. iznad svega.000 dirhama. 27 Aghdni. 7. S(* (Iqd. On je pozvao i pod svoje okrilje uzeo Siyat23 iz Meke (739—86). za svog prisnog druga. Za jedan od njih. str. 239. kao što je činio i sa naukom i umjetnošću u tolikoj mjeri da je postao centar divnih skupova muzičkih zvijezda30. Ibrahim. V. koja je dostigla najveći stepen razvoja u periodu Sel-džuka i Mameluka. Abasid al-Mahdi je započeo gdje je posljednji Uma jad završio. IV. Isp. cit. bio je kidnapovan izvan Mausila i za vrijeme svoga zatočen ja naučio je nekoliko hajdučkih pjesama. darovao mu 150. slobodnjak Khuiza'ae. vol. »čije je pjevanje više zagrijavalo prozeble nego toplo kupatilo«24). vol. Aghdni. »Ibrahim je bio najveći i najsvestraniji muzičar. Muzika Negativan stav pravnika prema muzici isto je tako ostao bez efekta u Bagdadu kao što je i ranije bio slučaj u Damasku. što citira Nuwayrd. govore. Dvije tisuće takvih pjevača učestvovalo* je na jednom muzičkom festivalu pod kalif ovim pokroviteljstvom. Isp. al-Amin je patetično sjedio u svojoj palati na Tigrisu i slušao pjesme svojih ljubimica pjevačica33. 25 Fihrist. koji se ubrzo pojavio iza kaligrafa. iznosio je 100. vol. 14. 41. str.4—5. str. Poslije Korana ova se umjetnost proširila i na profane rukopise. Kasnije je al-Rašid uzeo Ibrahima sebi u službu. 12. Po ocjeni djela 'Iqd. LIJEPIH UMJETNOSTI . 28 Vol. koji je poslije svoga učitelja postao patrijarh klasične muzike. vol. potomak jedne plemićke perzijske porodice25.000 dirhama. 257. Njegov sin al-Amin priredio je istu takvu zabavu na kojoj je i muško i žensko osoblje palate plesalo do zore32. str. 26 <Iqd. IV. pripadniku plemena Quraysh i pastorku Siy-ata. Nihayah i. str.ni. koji je sladak koliko god ga vi kušali«29).386 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Ne samo kaligrafija nego i druge njoj srodne umjetnosti. 8. III. str. 29 Loc. i njegova učenika Ibrahima al-Mawsilija (742—804). I. VI. 240. dobio je ovaj odgovor: »Kako ja mogu opisati med.

On ga je oslobodio. nagradio sa 100.. najvećeg muzičkog tiistaničara koga je dala arapska nacija. Oni su bili nadareni neobično jakom dosjetijivošću i retentivnim pamćenjem. I. vol. 25' 388 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO mač za Kalifat. dala je nekoliko istaknutih lutnjista. koju je izvježbao Ishaq. Mukhariqa je otkupila jedna pjevačica koja" ga je čula kako u očevoj mesari svojim snažnim i lijepim glasom izvikuje meso. vol. 35 Aghani. Za jednu.. Među mnogim grčkim djelima prevedenim u zlatno doba Abasida bilo ih je malo koja su obrađivala naučnu teoriju muzike. Iza njih su dolazile pjevačice (sing. stekao je najveću slavu kao muzičar-pjevač89. u čijem je prisustvu geograf ibn-Khurdadhbih održao svoj govor o muzici i plesu. da mu jinn došaptava melodije. 237—8. Takve su djevojke postale potreban ukras harema i njihovo držanje i obrazovanje razvilo se u vrlo unosan posao. darib). Euklidu . Isp. On je tvrdio. koje su. glasnik upravitelja Egipta ponudio je 30. str. pod naslovom Kitdb al-Masd'il (Problemata) i Kitdb ft al-Nafs (De animaj43. kompozitori pjesnici i naučnici. Odmah su se baklje počele da miču tamo-amo na bagdadskim ulicama u rukama naroda koji je želio da čuje majstora-pjevača35. XXI. koji je također preveo Galenovo djelo pod naslovom Kitdb al-Sawt (De voće). vol. 1. Kitdb al-Nagham (knjiga melodija). predislaonsMih dama do vremena injezliinia auitora al-Isfahanija (897—967). str. bio je prvi kalif muzičar. 38 Fakhri. str. Oni su bili šefovi instrumentalista (sing. prvaka muzičara svoga doba36. Međutim. 426—30. al-Ma'munov tak31 Pored toga što je to obavještajna riznica o skoro svakoj fazi arapskog društvenog života. 281.se pripisuju dva prevedena djela na arapski. 34 Aghani. znali su veliki broj stihova i prijatnih anegdota. Nihayah. kao što su tvrdili i njegov otac i Ziryab. str. IV. sitr. Ishaq je riješio problem na taj način što je djevojci dao slobodu i njom se oženio38. Fihrist. VIII. Jedne večeri on je otišao na Tigris i počeo da pjeva.000 dinara glasnik upravitelja iz Kurasana. vol. koji su stekli neumrlu slavu kao kalifovi drugovi. 114. Ovi i drugi virtuozi vedrih dana. qaynah). Dva takva Aristotelova djela preveo je na arapski. 33 Mas'udu. vol. Kalifova kuća u Bagdadu. pjevača i kompozitora. pjevale sakrivene iza zavjesa. bili su više nego muzičari.ri. li slj. i slj.000 dinara34 i dodijelio mu počasno mjesto do kalifa. VI. Ishaq je predstavnik duha klasične arapske muzike. V. Kasnije je on prešao u Harunovo vlasništvo. Nuway. Kao svestran muzičar. vol. Harunov brat i god. Ibrahimov učenik. . 52. Od svih Abasida Ibrahim ibn-alMahdi. 125. 36 Vidi ibn^KhalMkan. 817. 307. str. 276—9. ova »ikmjiiga pjesama« je također ^storija muzike od. Araibian Music. str. i slj. koji su od svih instrumenata najviše voljeli lutnju. Nuwiayirti. str. str. bio je »najveći muzičar koga je islam dao«37. 140 —41. Al--Wathiq (842— 7). Al-Ma'mun i al-Mutawakkil za druga pri čai?i imali su Ishaqa ibn-Ibrahlma al-Mawsilija (767—850). str. Nju je povisio na 40.) upotrebljavali su izvođači nižeg ranga. vol. V. 37 Fairmer. str. Bili su pjevači.Drugi al-Rašidov štićenik bio je Mukhariq (f ča 845).000 dinara. violu (rabat). 226. Dok je još bio mlad. čuveni nestorijanski liječnik Hunavn ibn-Ishaq (809—73). 32 Vidi str. koji je svirao na lutnji i komponovao stotinu melodija40. Poslije svoga oca. Poslije njega al-Muntasir (861—2) i al-Mu'taz (866—9) pokazali su nešto pjesničkog i muzičkog talenta41. 20. jedini pravi muzičar bio je kalif alMu'tamid (870—92). po pravilu. Aghani. vol. XXI. a za tu sumu natjecao se i izaslanik bizantijskog cara. dobro upućeni u savremene naučne grane. važan doprinos za naše poznavanje njihova stanja u ono doba42. više nego kuća u Damasku.

str. bio je. koji se do taca bio upotrebljavao i za pjevanje i za muziku. IV. U jednom od njih nalazimo prvu sigurnu upotrebu nota kod Arapa. IV. kako su pokazala Farmerova48 ispitivanja. n. očigledno. vol. str. vol. To je ujedno najranije i najpoznatije djelo o muzici koje je prevedeno na latinski. I. str. 1931). Orgulje su. sitr. Thomas Arnold d Alfired Guillaiume (Oxford. str. 45 Fihrist. str. i slj. prema tome crpljena je od Grka. III. 1030. vol. ali praktična strana. zahvaljujući al-Gazzalijevu (f 1111) apologetskom spisu al-sama' (muzika i pjevanje)53. i abu-Zakariva' Yahya al-Bayasi. vol. muzika odigrala tako važnu ulogu u ritualu sufijskih bratstava. Pored spisa al-Farabija. koji je bio u službi Salaha al-Dina49. 48 Ibid. "G9. u najmanju ruku. međutim. i Kitdb al-Qdnun (canon)44. 163. koji je živio u drugoj polovini devetog stoljeća. import iz Bizanta. 200—201. vol. koji je skraćivao ranija djela i uvrstio u svoje djelo al-Shifa'. »MaMc« u The Legacy of Islam. Nekako u ovo vrijeme posuđena je iz grčkog riječ muslqi. lično savršen svirač lutnje. str. 336.950). 198. e. kao i djela ibn-Rushda (t 1198) bila su prevedena na latinski i postala su udžbenici muzike u zapadnoj Evropi. Muzički teoretičari RAZVOJ 389 LIJEPIH UMJETNOSTI Vodeća ličnost muzičkih pisaca poslije grčke škole bio je filozof al-Kindi. a Nikomah. uvrstili su muziku u granu matematike i slavili Pitagoru kao osnivača te teorije47. Može se reći da je. Od ovih je Kitdb al-Musiqi al-Kabir51 uživao najveći ugled na Istoku. 266. vol. kasnije musiqa (muzika) i počela se primjenjivati na teoretske aspekte nauke. Iz ovih i drugih grčkih djela arapski su pisci sticali svoja prva znanja o muzici i upoznavali se sa fizičkim i fiziološkim gledištima teorije tona. izvršio snažan uticaj njegov priručnik nauka Ihsa' al--'Ulum52 (De scientiis). 163. iz Damaska. Al-Kindiju se pripisuje šest djela. 40 Aghdni.. iz četvrtog stoljeća pr. ostavivši samo za praktičnu umjetnost stari arapski termin ghind'. Tabani. 49 Ibn-ia(bi-IJsaybi(ah. vi»l. Aristotelov sin.pseudo-Euklidovo djelo. i slj. 65.. str. jedno takvo djelo koje navodi ibn-abi-Husaybi'ah50. 41 Niuwayiri. Originali većine ovih rasprava na nesreću su izgubljeni. 199. vol.. 44 Fihrist. u prvom redu. II. Aristoksen. i djela ibn-SIne (-f. 88—103. sa svojom notacijom i svoja dva sastavna elementa nagham (melodijske ljestvice) i . nose najranije tragove grčkog uti-caja. Qifti. 42 Mas'udi. Dva konstruktora orgulja živjela su u dvanaestom stoljeću. bio je najveći pisac teorije muzike u srednjem vijeku. 153. raspravu o muzici. 12. imala je čisto arabljanske obrasce. Pored toga što je pisao komentare o raznim izgubljenim Eu-klidovim djelima. Arapska muzika. I. 47 Rasa'il. »• Ibn-Khallikain. str. Al-Razi (865—925) napisao je. VIII. Iskrena braća (deseto stoljeće). Na Zapadu je. 155. kao nazivi instrumenata. Ne samo al-Kindi nego više prvaka muslimanskih filozofa i liječnika bili su također muzički teoretičari. 48 Arabian Music. str. on je sastavio tri originalna djela. Al-Farabi (-j. kako je ranije istaknuto. izd. Naučno-matematička strana arapske muzike. 43 Možda ga je preveo Huoaynov sin Ishaq (f 910). i slj. poznat po svom djelu Kitdb al-Iqa< (ritam)45. 270. str. str. po djelu Kitdb al-Muslqi al--Kabir (opus major o muzici)46. i drugi tehnički termini grčkog porijekla sada se pojavljuju u arapskom. str. abu-al-Majd ibn-abi-al-Hakam (f 1180). od kojih su neki očigledno bili muzički teoretičari. str. Njegova djela. VIII. Qltdr (gitara) i urghun (orgulje).1037). njega citira N>uwayrti.

Njegove filozofske škole. I al-Mahdi i al-Hadi su na SEKTE . 38—45. 1. 26. u književnosti i humanističkim naukama islam je danas stvarno ono isto što je bio prije devet stoljeća. I. 2 Vidi str. 320. III. vol. koje su se tada razvile. razvio jedan racio-nalistički ogranak koji je produktima ljudskog uma pridavao apsolutnu vrijednost nad Koranom. čudnom ironijom sudbine. Čak su i suci morali proći kroz to iskušenje. 50 51 52 53 Vol.str. Kalif je god. Ova nova dogma »o stvaranju Korana« uskoro je postala kamen spoticanja u muslimanskom vjerovanju. 1112—16. i nijedan današnji čovjek ne može pravilno tumačiti nekoliko sačuvanih djela o klasičnoj muzici ili potpuno razumjeti značenje njihovih starih oznaka ritma i /iji-hovu naučnu terminologiju. čiji je interes za filozofiju dao novom učenju status državne vjere. znamenitu proklamaciju. Na podsticaj svoga mutazilitskog suca ibn. Tako je. 1139. Ihya'. str. str. i slj.iqa< (ritam). 238. 125. vol.al-Duwada1. Vidi str. izdao je god 827. i slj. str. Mnogim od tih termina možda treba tražiti porijeklo u Perziji i Indiji. Arapski napjevi su danas oskudni melodikom. Muslimanska Ovo niJe bil° Prvi Put da Je islam ProSonio heinkvizicija rezu. Izd. prirodnim naukama i filozofiji. inkvizicijski sud. Taibari. Kasnije se. 1931). identična reprodukcija nebeskog originala2. međutim. Umajad Isham (724—43) naredio je da se pogubi al-Ja'd ibn-Dirham zato što je učio da je Koran stvoren4. vol. str. MUSLIMANSKE 391 koji se pretpostavljalo da brani slobodu misli postao strašan instru-menat njenog ugušivanja. prema tome je samo usmenim putem prenesena i na kraju izgubljena. izdao zloglasni edikt da nijedan kadija koji nije potpisao učenje o stvaranju Korana ne može zauzimati sudački položaj ili biti imenovan na novi. 338. al-Ma'mun. 'Uthman Muharrunad AmLn (Cairo. II. isto tako dao je da se ubije Ghavlan al-Dimash-qi (iz Damaska) što je zastupao učenje o slobodi volje5. 3 Kopija njegovih naređenja sačuvana je kod Ta^anija. radi istrage i osude onih koji su poricali njegovu dogmu3. vol. Među ovim školama vjerske sekte su najvažnije. I. U -isto vrijeme on je ustanovio mihnah. traju u nekom obliku do današnjeg daha. 833. U teologiji i pravu. POGLAVLJE XXX MUSLIMANSKE SEKTE Nešto duže smo se zadržali na dva i po stoljeća abasidskog perioda (750— 1000) zato što je ovo period u kome se formirala muslimanska civilizacija i dobila onaj svoj specifični pečat koji je zadržan do današnjeg dana. . pokret za 1 Vidi iibn-Khallikan. ali jaki ritmom. Racionalizam prema Pokret mutazilita započet je kao strog puriortodoksnosti tanski pokret koji je isticao da će učenje da je Koran nestvorena i vječna riječ božja riješiti spor oko njegova jedinstva. u svom postojećem obliku u arapskom jeziku. u kojoj je izložio da je dogma »o stvaranju (khalq) Korana« u opreci s ortodoksnim učenjem da je Koran. III.

V. vol. Tabani. 102—9. vol. 37—42. str. 1733. 848. str. vol. Algazel). uza sva druga svoja dostignuća. Seldžučki vezir osnovao je čuveni seminar Nizamivah s namjerom da propagira Ash'arijev teološki sistem. bez sumnje najveći . Al-Nazzam je ubrajao među svoje učenike enciklopedistu al-Jahiza iz Basre (t 668—9)9. Poslije njega skolastički pokušaji da se izmiri vjerska nauka sa grčkom filozofskom mišlju postali su najglavnija crta muslimanskog duhovnog života. u glavnim potezima. đtr. koje je poslije postalo baština sunitskog islama. Drugi rani vođa bio je Mu'ammar ibn-'Abbšd al-Sulami10 (f ča 835). indeks. 54. 392 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO životu promijenio svoj stav13 i protiv svojih ranijih učitelja služio se u svojim polemikama istim oružjem logičke i filozofske argumentacije koju su oni uveli i dalje razvijali.« On je počeo kao učenik mutazilitskog teologa al-Jubba'ija12 (f 915—16). 9 Ibn-IJazm. uvjetovanosti). Nyberg (Cairo. Prva i glavna žrtva inkvizicijskog suda (mihnah) bio je Ahmad ibn-Hanbal7. Tako je on postao. Ovaj novi princip poslužio je kao ugušivač slobode misli i naučnog istraživanja. S. 328. 148. H. vol. isto kao što je bilo i u srednjovjekovnom hriš-ćanskom životu. »Mutaziliti su« po riječima jednog pobožnog muslimana. H. Kitdb al-Intisdr. Progon ortodoksa nastavljen je i pod al-Ma'munova dva nasljednika. 109—10. 65—75. Prevlast ašaritskog ?°vjek kome se pripisuje odbacivanje mutazi«istema litskih teorija na osnovu teoloških dokaza i ponovno uspostavljanje ortodoksnog učenja. III. Među vođama mutazilitske škole ovoga perioda bio je al-Nazzam (•f ča 845). čije hrabro i nepokolebljivo zastupanje stvari konzervativne ortodoksnosti čini jednu od sjajnih stranica u njezinoj isto-riji. str. Međutim. podsjeća na učenje Anaksagore. i slj. istr. »bili podigli visoko glave. 1131. -str. Međutim. 1925). 5 Ibid. kadarit koji je naginjao indijskoj školi. • Vidi str. str. god. izd. 1929)._ str. Ritter (Consitantiinople. azd. 197. u drugoj godini svoga kalifovanja. str. 10 Vttdi Shahrasitani. Njegov sistem. ali je njihovoj dominanciji došao kraj kada je bog poslao al-Ashcarija. 155—278. str. al-Ash'ari je u kasnijem 4 Itan-al-Athlr. al-iKhayyat.935—6)11. str. i osnivač skolastičke teologije u islamu (kalam). 8 O injegiovtiim »herezama« vliđi Shahrastani. Al-Ghazzali Al-Ghazzali14 (lat. Međutim. str. 11 Vidi njegov Maqdldt al-Isldmlyln. Al-Ash'ariju se pripisuje uvođenje formule bila fcay/ (bez modaliteta. i slj. 46—8. Baghdadli. 7 Talbani. ovaj al-Ma'munov inkvizicijski sud (mihnah) bio je prva sistematska inkvizicija koja se odnosila na herezu i najraniji formalan pokušaj da se ona iskorijeni. Baghdadli. Baghdadi. izd. bio je abu-al-Hasan 'Ali--alAsh'ari iz Bagdada (-f. 196—7. 12 Vidi Shahnastami. str.krst prikovali velik broj heretika (zindlq)6. potomak izabranog suca abu--Muse. Ovaj »šeik mutazilita« nastojao je da zaustavi perzijske dualističke tendencije u islamu i proglasio je da je sumnja prvi apsolutni uslov spoznaje8. 121.. Hitti. II.. al-Mu-tawakkil se potpuno okrenuo protiv mutazilita i ponovo uspostavio staru dogmu. prema kojoj se od ljudi očekivalo da prihvate antropomorfičke izraze u Koranu bez ikakvih traženih ili datih objašnjenja. Shahrasitani. IV.

Abu-Hamid al-Ghazzali rođen je 1058. Poslije četiri godine on 13 Fihrist. On je upotrijebio grčku dijalektiku da bi osnovao jedan pragmatičan sistem i učinio je filozofiju prijatnim zanimanjem ortodoksne škole teologa..19. hrišćanstvo . nijednog zahirita a da nisam zaželio da uđem u srž njegova literalizma (bukvalnog tumačenja). i izvršila su znatan uticaj na jevrejske i hrišćanske skolastike. u Kurasanu. Dumcan B. 15 Neoplatoniist. on je lutao od mjesta do mjesta uživajući mir i zadovoljstvo u srcu i duši. Misticizam ovoga djela ulio je život u pravnu nauku. izd. Tahdjut al-Falasifah. koji je od svih muslimanskih mislilaca bio najbliži hrišćanskom učenju. koja su slična ovome. nijednog sufiju a da me nije vukla vruća želja da uđem u tajne sufizma. Evo njegovih riječi: Još dok nisam imao ni dvadeset godina (sada mi je preko pedeset). jednog od najvećih hrišćanskih teologa. C. A. Macdonald u Journal Royal Asiatic Society (1902). koja ga je i fizički i moralno potpuno skrhala. God. 12—13. međutim. Muhammad dibn-abi-Shanab u Majallat al-Majma'. Intelektualizam ga je iznevjerio. uključujući i dvije godine provedene u samoći u Siriji i na svetom hodočašću. 14 Od ghazzal (prelac). VII (1927). Isp. 18—22. str. Poslije otprilike dvadeset godina provedenih u povučenosti u različitim mjestima. on je bio postavljen za predavača u Nizamivi u Bagdadu. Auto biografski dio ovog djela skoro se slaže s iskiu&tvima sv. gdje je i umro 1111. ali je ubrzo postao sufija. 4—5. pošao je stopama „ al-Ash'arija. Fdtihat al-'Ulum18. Muslimani kažu. str. Field. koji su izradili alAsh'ari i al-Ghazzali. indirektno.islamski teolog i jedan od njegovih najplemenitijih i najoriginalni]ih mislilaca. sitr. ortodoksna teorija došla je do svog vrhunca. 1842). 1909). str.. 1091. i. 181. On je proživljavao u svojim religioznim doživljajima sve duhovne faze kroz koje je prošao islam. vol. on se vratio u Bagdad da propovijeda i podučava. neki nagon i temperament koji je bog u mene usadio bez moje voljet Al-Ghazzali je započeo svoj život kao ortodoks. u Tušu. str. U njemu i u drugim djelima. gdje je postao skeptik. god. neispravmije al-Ghazali. Nijednog batinita nisam nikada sreo a da nisam poželio da ispitam njegov ezotericizam. ako se poslije Muhameda mogao pojaviti prorok. Na Tomu Akvinskog. al-Iqtisad fi al-I'tiqad20. nijednog ateistu heretika (zindiq) a da nisam pomnjivo ispitao uzroke njegova smjelog ateizma i zin-dlqizm. Ovaj »crkveni otac islamske vjeroispovijesti« postao je od toga vremena odlučujući autoritet sunitske ortodoksnosti. i dok mu još nije bilo ni dvadeset godina. isip. Augustina. Skolastički kolstur. Kao derviš. Ova su djela oduzela vjerskom zakonu (ftqh) njegov visoki položaj koji je uzurpirao. nijednog asketu a da nisam pokušao da se zadubem u porijeklo njegova asketizma. Ovdje je napisao svoje remek-djelo Ihyd' (Ulum al-Din11 (oživljavanje vjerskih nauka). 224—6. 16 Al-Munqidh min al-Dalal. kasnije na Paskala uticale su ideje al-Ghazzalija. on je potpuno prekinuo sa prošlošću. islam je zadržao do današnjeg dana. kao npr. Ova su djela bila djelomično prevedena na latinski prije 1150. Schmoldens (Pariš. ja sam stalno ispitivao svaku dogmu ili vjerovanje. Al--Ghazzali je bio taj koji je utvrdio konačan oblik ašaritskog učenja i učvrstio njegove tvrdnje za opću nauku islama. to je mogao biti samo al-Ghazzali.. The Conjessions oj Al Ghazzali (London. MUSLIMANSKE 393 SEKTE se ponovo vratio na sufizam poslije strašne duševne borbe. nijednog teologa-dijalektičara (mutakallim) a da nisam nastojao da provjerim cilj njegove dijalektike ili teologije. Takva je bila neugasiva žeđ moje duše za ispitivanjem od najranije moje mladosti. nijednog filozofais a da nisam osjetio vruću želju da naučim suštinu njegove filozofije. a njegova ortodoksnost prožela je islamsku nauku.

Sufijsko bratstvo (tariqah)22 (pravi put) koje se razvilo u trinaestom stoljeću. koja je očigledno napisana prema priči o Budi27.ča 777) može se uzeti kao tip ovog ranog kvijetističkog asketizma (zuhd). i to prema kasnijoj tradiciji. što u hrišćanstvu odgovara odnosu između klera i početnika. Psihološki. koji je ispovijedao svoju vlastitu asketsku doktrinu. 19 Izd. za koju se ortodoksni islam nije nikada zalagao. 'kao oznaka uzimanja vunene odjeće priMlkom prihvatanja mističnog života. Na to je kraljević s jahao s konja i zau-u vi jek napustio stazu svjetovnog sjaja i potpuno se posvetio asketskom životu i pobožnosti. koji osuđuju »lakomost za slučajnim blagom ovoga svijeta«. gnosticizma i budizma i prošao kroz mistične teozofske i panteističke etape. 394 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO Pristalice sufizma su u početku provodile asketski. i sufizam vuče svoje porijeklo iz Korana i hadisa. 1327). Asketizam Naziv sufi pojavljuje se prvi put u arapskoj literaturi sredinom devetog stoljeća. ča 776). Praksa meditiranja u samoći i dugih bdijenja također pokazuje uticaj sirijskog monaškog života. uglavnom kontemplativan život. vuna. Ibrahlm se pojavljuje kao kraljev sin. direktnu svijest božanskog prisustva. 4:96. preporučuju one »koji se vraćaju bogu« i ističu one »koji polažu svoje uzdanje u boga. Sufijske eshatološke tradicije s antihristom25 ukazuju da je bratstvima pristupio velik broj novih članova između novih obraćenika na islam iz starijih monoteističkih vjera. međutim u toku drugog islamskog stoljeća i poslije njega oni su se razvili u jedan sinkretički pokret. kakav su obično praktikovali hrišćanski monasi. 1322). To nije toliko skup doktrina koliko način mišljenja i osjećanja na vjerskom području. 20 Drugo flzd. Njegove pristalice uzele su za odjeću vunene materijale (suf) povodeći se za hrisćanskim monasima. Bouyges (Beyj*it. naročito u vrijeme protestantskog odmetništva. 1927). Prvi čovjek kome je dat naziv suji. Njegov savremenik Ibrahlm ibn-Adham iz Balka (-f. U sufijskoj legendi o njegovu obraćenju.« Muhame-dov odnos prema bogu ima mističan aspekt. Theodor Noldeke u Zeitschrtft der deutschen morgenIdndischen Gesellscha/t. prvi je kročio naprijed. Prema jednoj drugoj priči. koja se zove dhikr23. uprkos apokrifnoj tradiciji »da nema monaštva (rah-baniyah) u islamu«. 45—8. koji je za vrijeme lova čuo neki misteriozan glas kako ga opominje da on nije stvoren za takve ciljeve. jer je bog dovoljan zaštitnik. njegovu osnovu treba tražiti u ljudskim aspiracijama ka ličnom i direktnom približavanju božanstvu i vjerskoj istini i njegovom jačem doživljavanju božanstva. (Cairo. 1334). 33:47. 21 Od iar. bio je čuveni okultist Jabir ibnHayyan (živ. Sufizam 17 Četiri -vol. Kao i ostali islamski pokreti. sa magistrom (shaykh) i iskušenicima (murid). suf. jeste jedini pomno izrađen ritual u islamu i odaje kao svoj izvor hrišćanske litanije24. On se tu primjenjuje na izvjesnu klasu asketa26. njegovo je obraćenje . Od toga vremena su se Zapad i Istok razišli. (Cairo. str. potpuno se približava mona-škim redovima. 9:113. U Koranu ima u obilju stihova kao što su npr. naime. Vjerska služba bratstva. Sufizam21 je oblik misticizma u islamu. dok je posljednji ostao na istom mjestu. koji je u se usisao mnoge elemente hrišćanstva. 48 (1894). Muslimanski misticizam predstavlja reakciju protiv intelektualizma islama i Korana i formalizma. koji se razvio kao posljedica toga. M. neoplatonizma. Zato su pristalice sufizma smatrale sebe pravim tumačima ezoteričkog učenja Prorokova kakvo je sačuvano u ha-disima. 18 (Cairo. od kojih su prihvatili i ideju o celibatu. Još ima nekoliko izdanja.je uspjelo da prekine sa skolastikom. viol.

Egipćanin). tako da ona može spoznati i ljubiti boga i s njim se ujediniti. bio cilj hodočašća u Yakutovo vrijeme29. od ar.rezultat posmatranja sa prozora njegove palate nekakva prosjaka koji se zadovoljavao obrokom bajata kruha umočenog u vodu i začinjenog običnom soli. 33—41. 3—5. 24 Reynold Nicholson. 46 :29 i slj. jedino *postoji bog. još je veliko stjecište hodočasnika. 27 T. Str. Rev. 860. koja se suprotstavila. Ibrahlm je na se stavio odijelo od kostrijeti i odao se lutajućem životu28. str. vol. Dan. koji se zbio u periodu prevođenja sa grčkog. presudan je bio helenistički uticaj. al-Risalah (Cairo. i u vrijeme al-Qushay-rija31 (-j. Kutubi. Kada ga je prosjak uvjerio da je potpuno zadovoljan. godine. al-Qushavni. potomak nubijskih roditelja33. blizu Damaska. koji je umro u Džizi (Gizeh) god. 10. 132. Nauku o spoznaji započeo je abu-Sulayman al-Darani (f 849— 50). ekstazom (wajd). kao i helenističkih ideja. koji je porijeklom bio hrišćaniin ili Sabijac30.'li : 36. 28 Vlidli ibn-'Asaklr. pristalice su ga počele smatrati više nekim emocionalnim sredstvom koje čisti ljudsku dušu. 233. 23 Sjećanje na ime božje i njegovo spominjanje. gdje je sufizam imao svoju prvu organizaciju. Dhu-al-Nun je dao sufizmu stalan oblik. On je začetnik učenja da se prava spoznaja boga postiže samo jednim sredstvom. vol. član bagdadske škole. Mat. i slj. muslimanski asketizam postao je u drugom muslimanskom stoljeću mističan. str. suprotno spoznaji boga ((ilm) putem razuma ili pasivnim pristankom priznate tradicije. Na taj način ljubav postaje bitni osnov misticizma. I. Bog je vječna ljepota i ljubav je put koji vodi do njega. Ova sufijska spoznaja (ma'rifah) boga neki je oblik vjerske spoznaje postignut unutarnjim svjetlom duše svakog pojedinca. 1914). str. Za ovaj prelaz. 1284). Duka iu Journal Royal Asiatic Society (1904). 9—10. Al-Mas'udi34 govori da je dhu-al-Nun običavao tumarati između porušenih spomenika svoje uže domovine Egipta u nastojanju da dešifrira misteriozne figure kao ključ za nestale antičke nauke. Ali prvi član mističke sufijske škole. čiji je grob u Daraji. smatraju ovog asketu začetnikom svoje doktrine. Bayan. nego sredstvom kojim se zadobija njegova nagrada na drugom svijetu. vol. MUSLIMANSKE 395 SEKTE Misticizam Pod uticajem hrišćanskih. 26 Jahiz. uglavnom. Glavni zastupnik sufijske teozofije bio je dhu al-Nun32 al-Misri (tj. sur. II. I. Ma'ruf a. 13 :1—18. Tu je živio od rada svojih ruku. Meshlha Daggdla. na lijevoj strani obale Tigrisa. Pristalice sufizma. koji je umro 815. 24:24. njihovoj asketskoj školi. str. The Mystics of Islam (London. 22 Sur. tj. Njegov grob u Bagdadu. 25 Al-Maslh al-Dajjdl. 167—96. Oni njega ubrajaju među svoje prve qutbs (stožere svemira) i uvijek proprate spominjanje njegova imena zazivom »neka bog posveti njegovu dušu« ('sirr)'«. Panteizam . Isp. Poslije prihvatanja sufizma Ibrahlm je otputovao u Siriju. Teozofija Od spekulativnog misticizma sufizam je prešao na teozofiju. Prema mističkom učenju.1074) molitva na njemu smatrana je sigurnim lijekom za ozdravljenje bolesnika. bio je Ma'ruf al-Karkhi. str. opisuju kaio čovjeka nadahnuta bogom i štovana kao sveca.

vod. 39 Ibn-Khialllkara. 1894). šiban i izložen ruglu. možda je uveo doktrinu f and' (samouništa-vanja). Hujwlri. str. 160. 1921). Njegovu mističku teoriju objašnjavaju sljedeći stihovi: Ja sam onaj koga ja volim. R. F. 21 :87. 518. Dhu-al-Numovo pravo ime bilo je Thawban abu-al-Fay$ ibn-Ibrahim. u Koranu primijenjen na Janu. Studies in Islamic Mysticism (Camibodge. sitr. . Ovaj posljednji je izmirio sufizam. Suprotno od ortodoksnih sufija. Drugi je jedan Perzijanac. 992. 32 »Riblji čovjek«. Lomiš Massignon. A.Korak od teozofije do panteizma nije bio težak i učinjen je uglavnom pod indijsko-iranskim uticajem. 17—18. Njegovo pribijanje na krst učinilo ga je velikim sufijskim mučenikom. vol. 429. jedan 29 Buldan. To je bio Egipćanin Ibn--al-Farid. I.39 Al-Hallaj ev grob stoji i danas u zapadnom Bagdadu i štuje se kao grob sveca. 1925). II. 536. str. skoro potpuno Nichodson. (Beirut. 88 Hayawan. 1911). str. str. a monasi heretici (zindlq). 35 Vol. Nicholson. Kada ti vidiš mene. Ipak upravo na području filozofskog sufizma arapska pisana književnost može prisvajati dva najveća uma koja je islam ikada dao. a onaj koga ja volim jest ja. Kashf al-Mahjub. str. Vidi Qushayiri. bio god. aibu-Yaz!d. 11. 1922). 24. La Passion d'al-Halldj: martyr mystique de l'Islam (Pariš. prev. 3. Sa'di. a zatim pogubljen i spaljen od abasidske inkvizicije zato što je izjavio »ja sam istina« (tj. A. 88 Turski izgiovor ar. izd. bog). 12. Djelo Aghdni35 nam je sačuvalo. Amln Khuri. str. koja je vjerovatno odbljesak budističke nirvane. izid. bili su ili indijski sveci (sadhus). str. a to su al-Farabi i alGhazzali. ibn-'Arabi je nastojao da sufizam učini naukom. koje opisuje al-Jahiz36. 30 Isp. 65—132. al-H'UijwIrli. ti vidiš njega: a kada vidiš njega. str. 114. Njemu treba pripisati rasprostranjene panteističke ideje da je sve bog. ibnKhallikan. vol. II. Mi smo dvije duše koje stanuju u istom tijelu. 199—266. 80. čiji je djed bio Magijac. danas uključen u veliku džamiju koja nosi njegovo ime. vod. 34 Vol. 396 opis očigledno budističkog pogleda na život. bili su mistici. I. 24—5. str. Studies. 401—2. Sur. IV. S druge strane. Isp. str. kao što su bili al-Gazzali i al-Junayd iz Bagdada (t 919)40. koju je on namjeravao da rezerviše za krug novoko-optiranin članova. vol. Perzijanac Bavazld38 al-Bistami (f 875). 128—30. str. 41 Dlwan. Hujwlni. vidiš nas obadva. str. Baibanger (Heddelberg. 33 Qushayri. II. Mistička poezija i -filozofija Na području mističke poezije Arapi su dali samo jedno veliko ime. 31 Risalah. str. 146—7. budistički monasi ili njihovi imitatori37. 261. prev. 100. 10. izd. Hafiz i al-Rumi. koja je zapravo izvanredna himna božjoj ljubavi. 1181—1235. Nioholsan (Leyden. 37 Ignaz Goldziher. 27—8. čije je remek-djelo jedna duga oda (sa rimom na slovo tj41. R. str. Vorlesungen uber den Islam. npr. u Damasku. str. sbr. str. u najmanju ruku. skoro svi perzijski prvorazredni pjesnici. III. 40 QusJiayiii. čiji je grob na podnožju brda Kasijun. al-Hallaj (grebenar). Ipak najveći sufijski monist i panteist bio je Muhyi-al--Dln ibn-'Arabi (1165— 1240) iz Španije. koji je obilovao mnogim neortodoksnim običajima s islamom i nakalemio misticizam na njegov intelektualizam.

na čijim marginalijama se nalazi 78 (propovijedi al-Jllanija >pod naslovom Futuh al-Ghayb. 43 O ovome vidi abu-al-Mawah>iib al-Shadhiili. Illumination in Islamic Mysticism (Pirinceitexn. poznat zbog svojih veza sa janjičarima. jedan od najtolerantnijih i najdobrotvornijih. Suprotno općoj muslimanskoj praksi. obdaren i snabdijeven božanskom ili polubožan-skom moći. u slučaju al-Hallaja. općenito poznati kao derviši koji se okreću. Vodeće domaće bratstvo u Egiptu je ahmadiyah. pro42 Najbolja postojeća 'biografija je kod al-Dhahabija »Tafalkh al-Islam«.. 398 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO pagira celibat. i sada tvrdi da ima sljedbenika po čitavom islamskom svijetu. 1938). alRumi je dao važno mjesto muzici u ceremonijama svoga reda. klasično Iconium) god. Druga razna samostalna bratstva razvila su se u raznim zemljama u različito vrijeme. osnovao je 1837. O nje govim čudesima Viidi Shajtanav^fi. Marokanski islam je karakterističan po mnogo većem broju svetačkih kultova nego što je možda slučaj i u jednoj drugoj zemlji. kao i članovi drugih bratstava. god. Današnje bratstvo sanusi. Ovaj red. Alžirac šeik al-Sanusi i potpuno se razlikuje od malo prije spomenutih redova zato što je to državno uređenje sa političkim i vojnim. Prvo bratstvo (tarlqah) osnovano na ovakvim principima bilo je kadaritsko. Čini se da on prije predstavlja jednu sektu nego su-fijsko bratstvo. uključujući Alžir. Mali kružoci učenika i sljedbenika okupljali su se oko neke ličnosti ili uspomene na nekog nadobudnog učitelja.1258). nazvano tako prema Per-zijancu 'Abd al-Qadiru al-Jilaniju ili al-Jiliju (1077—1166)42. živih zmija i stakla ili da probadaju igle i noževe kroz tijelo. Bahjat al-Asrar (Cairo. a ranije i Džagbubu. mogu da izvode čudnovate majstorije. postajao središte kulta i glavno prebivalište njegova reda prerastalo je u svetište svetačkog kulta. čiji je centar u Tanti. Margoliouth lu Journal Royal Asiatic Sodety (1907). Javu i Gvineju. Njihov red grupiše se oko velikog perzijskog pjesnika Jalal-al-Dm al-Riimija. kao što su gutanje užarene žeravice. S. takva orga-nizovana tijela bila su lokalna po svojoj provenijenciji i nisu bila trajnog karaktera. Drugo bratstvo po redu starosti bilo je rifaitsko. Međutim. čije se glavno sjedište nalazi u oazi Kufre. 1304). a naročito je jako u Maroku i Tunisu i ima manje ogranke sa specijalnim imenima. 1273. Jurji. prev. čiji članovi. Zatim slijede mawlawiti. Red je uvijek za starješinu imao nekoga od njegovih potomaka koji su živjeli u Kuniji. 267—310. .MUSLIMANSKE 397 SEKTE Bratstva ^a Prv^ P6* islamskih stoljeća onaj oblik vjerskog doživljaja koji se naziva sufizam bazirao se skoro potpuno na individualnoj osnovi. U Africi su najjače vjersko bratstvo šadiliti43. npr. koji je stao na čvrste noge oko 1500. D. Qawanin Hikdm alIshrdq (Damascuis. štuje Aliju i pokazuje tragove hrišćanskog uticaja u svojoj teologiji. U većini slučajeva osnivač reda lično je. 1309). prelazeći u svom sufizmu od asketskog kvi-jetizma do panteističkog antinomijanizma. Pred kraj dvanaestog hrišćanskog stoljeća počela su se udruživati trajna udruženja. Red. kao i vjerskim ciljevima. sttr. Starješina je uživao privilegij da novog sultana Turske opaše mačem. U Turskoj je jedan od najjačih redova imenom baktashi. koje je osnovao Iračanin Ahmad al-Rifa'i (t 1183). koji je živio u Bagdadu. Edwand J. koji je umro u Kuniji (Konieh. koje je osnovao 'Ali al-Shadhili (-f. nazvano prema Ah-madu al-Badawiju (f 1276).

Ovo sredstvo pobožnosti. još i treću klasu učlanjenih svjetovnjaka.2. 164. Vorlesungen. strpljivost. Kada je u pitanje došao rang među »Alahovim prijateljima«. str. dragovoljno siromaštvo i potpunu predaju (taiuakkul) u ruke božije. Članovi. Isp. zajedničkog i Sunijama i Šiijama. Uskoro je postala uvažen vođa »mističkog načina života«. ženi mistiku plemenita života i divnog karaktera. ibn-Quitaybah.an. dali Rabiji al-'Adawiyi (ča 717—81). u katoličku crkvu. započeo i popularisao kult svetaca. koje je uglavnom uslijedilo kao posljedica sufijskog uticaja. iz Basre. sufije su možda preuzeli od istočnih hrišćanskih crkava. 1. da je zazivanje svetaca idolopoklonički oblik kulta zbog filozofskog izmirenja kulta svetaca s ortodoksnim principima.18. koji su prvi Turci sa sobom donijeli iz centralne Azije. 262. XXI (1890). 1. koji se obično nazivaju derviši44. 44 Ar. osim prema njemu«50. Za vrijeme krstaških ratova brojanice su doprle i na Zapad. Sufijski redovi predstavljaju jedinu crkvenu organizaciju u islamu. od . MUSLIMANSKE 399 nepristrani sufije su zastupali princip potpune jednakosti među oba pola49. 46 Igmaz Goldziher ai Revue de l'histoire des religions. Bratstvo može imati. al-Shi'r. str. Od toga vremena Rabi'ah je postala »svetica par ex-cellence u sunitskoj hagiologiji«. potreban. Danas samo puritanski vehabije izbjegavaju brojanice smatrajući ih novotarijama (bid'ah). 295—300. sinamaš. žive u naročitim stanovima zvanim taklyah. Prvi put u arapskoj književnosti brojanice pominje dvorski pjesnik abu-Nuwas (f ča. str. očigledno. prijatelj boziji). prvo mjesto na listi svetaca. vol.na primjer. Kada mu je jedanput neki kritičar zamjerio upotrebu takve jedne novotarije. Naqd. sveti strah. Rabi'ah je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu ne ostavlja ni najmanje mjesta mojoj mržnji đavola. Ona je odbila da se uda. Kada su je upitali da li mrzi đavola. ali kada je njezin gospodar vidio oko nje sjajne zrake dok je obavljala svoje molitve. Njima. osim toga. derviški redovi te zemlje sačuvali su tragove šamanizma. SEKTE . 48 Quishayri. To je funkcija koju džamija ne uspijeva izvršiti. opominjući ljude na pokoru.Pored toga što su baštinici starijih vjera Male Azije. 25. zahvalnost. On se pojavio. uprkos dobra glasa koji on uživa zbog svoje svetosti. daruilsh. ona je odgovorila: »Moja ljubav prema bogu toliko me je obuzela da uopće u meni nema mjesta za mržnju ni protiv koga ili za ljubav i prema kome. Iako u islamu nema formalne kanonizacije. pored starijih članova i novaka. Kult svetaca Sufizam je. 47 Dlwan. Oni su. povodeći se za hrišćanskom praksom. Do dvanaestog stoljeća nestalo je prvobitnog mišljenja. str. kao odgovor na mistički poziv da zadovolji potrebu pre-mošćenja jaza između boga i čovjeka u islamskoj teologiji. str. koji se moraju pokoravati naredbama starješine reda. Dok je još bila mlada. 508. a ne direktno iz Indije. treba pripisati rasprostranje-nje brojanica (subhah) među muslimanima46. provodila je pravi svetački i asketski život. 108. ona je bila pro-data u ropstvo. sufije su doprinijeli islamu i na drugim područjima. Brojanice Pored toga što su začetnici jednog oblika monaštva i rituala45. poklonio joj je slobodu. narodno priznanje zasnovano na činjenju čudesa (kardmat) proglašava nekog za sveca (wali. 45 O kritici kojiu dage jedan ortodoksni musliman vidi ibn-alJavvzi. prosjak. Čuveni mistik al-Junayd (t 910) iz Bagdada upotrebljavao ih je kao sredstvo za dospijevanje u stanje ekstaze.par. 810)47. i slj. istr. ibn-Junayd je ovako odgovorio: »Neću napustiti stazu koja me je dovela do boga«48. zdwiyah ili ribat.« Kada ju je Prorok za vrijeme sna pitao da li ga voli. koje je indijskog porijekla. Kult svetaca nije nigdje u Koranu naišao na odobravanje. . koje u isto vrijeme služe i kao socijalne ustanove.

1932). 53 Ya'qubi. 325. Zbog tih postupaka navukao je na se vječitu mržnju šiija. vol. Posljednjih devet od dvanaest imama. u Bagdadu. 62 Louis Masisigmon. Jednu uzbudljivu molitvu izgovorio je al-Suhrawardi. NidDolson.. 302—3. Qut al-Qulub (Caliro.Drugom prilikom ona je izjavila: »Ja nisam služila bogu iz straha prema njemu . vol. naime imamu. šiitski imam je naslijedio od Muhameda ne samo svjetovnu vlast nego i pravo da tumači zakon. . Legitimnost licemjerja kao etičkog principa već su ranije priznavali haridžije57. vol. ali su ga šiije učinile svojom fundamentalnom dogmom. 67. tj.. 1929). vol. u Medini. Više o Rabiji nailazi se ikod Majngaret Samiith. njihova prvog imama. zatim drugi njegov sin al-Husayn61. ne samo da smije na spol jasni način ispovijedati oblik vladaj uče vjere nego da to i mora činiti radi zaštite ne samo sebe nego i svojih isto-vjernika58. str. isitr. pokazala se kasnije potpuno beskorisnom. 544—5. 'Alije al-Ride53. glavnina šiija) prisezali vjernost. 1933). str. On je razorio Alijin grob u Nadžafu i al-Husaynov u Karbali. Naklonost al-Ma'muna. ili iz ljubavi prema raju . 83. VII. Iako su bili ugušivana manjina i izvršioci neuspješnih. mada ne uvijek neherojskih pobuna protiv vladajućeg poretka. čija je loza još slavnija. Tome su oni pridodali još jednu tačku. Tadhkirat al-Awliya'.. 111—12. II. III. Ubrzo je došao al-Muta-wakkil. I (Leyden. Kao sljedbenici Alijini. A. tj. Suprotno od sunitskog kalifa. str. koji je 850. izd. oslobađanje od vjerskih obaveza pod pritiskom ili prijetnjom ozljeda. 400 UMAJADSKO I ABASIDSKO CARSTVO vođu šiija i na njegovo mjesto postavio suniju53. 50 Farid-tal-Dln 'Attair. Od ove devetorice za četvoricu se govori da su redom bili otrovani: Ja'far (765). Vjerski pokret Šiija dobio je svoj konačni oblik pod Abasidima. jedan od onih ljubitelja boga koji je bio pogubljen kao heretik u Alepu po naređenju potkralja al-Malika al-Zahira i njegova oca Salaha al--Dina. R. str. kad god se nađe u situaciji u kojoj su njegovi protivnici nadmoćni. 1905). šiije. koji su odigrali odlučnu ulogu u istoriji islama i Kalifata. str. da vjernik. 1928). 54 T-'akhri.. God. Recueil de teztes inedits concernant l'histoire de la mystique en pays d'Islam (Pariš. kalif al-Qadir je iz svoje bagdadske džamije istjerao 49 Abu Niu'ayim (f 1038) posvećuje ženama sufijama i svecima jedan odsjek svog opsežnog dijela Hilyat al-Awliyd' wal-Tabaqdt al-Asfiya'. šiije su učile da se sigurnost vjere može dobiti samo iz poduka onoga imama koji stoji pod božjom zaštitom protiv zablude i grijeha. nastavio raniju praksu proganjanja šiija. 1029. koji je išao čak dotle da je nosio odijelo njihove zelene boje i proglašavao se zakonitim nasljednikom jednog od njihovih imama. str. Ta molitva jasno svjedoči koliki dug duguje sufijska teozofija neoplatonizmu i hrišćanstvu52. koji je vukao porijeklo od Alije. nego samo iz ljubavi prema njemu i iz čežnje za njim«51. -Ali-al-Rida63 (818). " 51 Abu-Talib (al-Makki). naslijedio je njegov sin al-Hasan. vol. koji je bio još više štovan54. mada su bili važan faktor u dovođenju na prijesto prvih na štetu drugih. Musa62 (799). bili su potomci Husaynovi. Suprotno sunitskoj i sufijskoj nauci. U tome svojstvu on je bio nepogrešiv učitelj i njegovoj nepogrešivosti (<ismah)59 šiije su dodale božanski dar bezgrešnosti60. II (Cairo. Tada je on razgranao svoje ogranke. Rabi'ah the Mystic alnd her FellowSaints in Islam (Gaimibiidige. nisu se osjećali ništa bolje pod režimom Abasida nego pod režimom Umajada. Aliju. nonkon-formisti. nastavili su otvoreno i pod plastom (taqlyah) da priznaju svoju privrženost onome kome su je bili dužni iskazivati walayah). Mas'udi. 39—79. kojima su pristalice dvanaestorice (Ithna lAsharlyah. Ovo sveopće neprijateljstvo navelo je šiije da usvoje princip licemjerstva (taqiyah)56.

3 :2.15. Ibn-Khalduin. vol. Ova je sekta svodila broj vidljivih imama na sedam i. U ismailitskom sistemu. 81 Isp. str. str. koji je na taj način postao sedmi po redu od dvanaest vidljivih imama. 1502. zajednica biće podijeljena na sedamdeset i tri«66. oni u svojoj eshatologiji ne ističu njegovu važnost niti ga zovu mahdi65. i što imaju pravo da nose zeleni turban. Pristalice sedmorice »dijelili su na periode« sve istorijske događaje prema ovome broju. 6._sitr. moja. Hititi. koji su se također nazivali ismailije. koji je preminuo pet godina prije svoga oca. Tlo šiija se pokazalo vrlo plodno za razvoj krivovjerja. Od ovih sekta mnoge su bile ogranci šiija. str. 128. imenujući za sedmog i posljednjeg imama Yalfarova najstarijeg sina Isma'ila (t 760) radije nego njegova brata Musu. Drugi su pali boreći se protiv vlasti kalifa ili od ruke dželata. 81 Bezbrojni potomci Al-Haisanovi i al-Husaynpvi raziiikiujiu se od ostalih muslimana titulama sharlf (plemić). vol. broj sedam dobio je karakter svetosti. izd. 84—5. bili su nazivani pristalice sedmorice (Sab'i-yah). 1931). str. 1. Drugi koji su tvrdili da imam kao nepogrešivo biće ne može nauditi svom položaju takvom stvari kao što je opijanje vinom. Firaq al-Shl'ah. i Muhammad al-Yawad (835). IV. Pećina (sirdab) se još ptokazsuije među ruševinaona Saimaire. ibn-KhiaLdun. vol. da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari. Sharifi Meke. ostali su lojalni Isma'ilu.u Tušu. ali na ovom mjestu su se razilazili. I. al-Nawbaikh. str. 80 Shahrastani. ibn-Ktoallilkan. njega smatraju imunim od smrti i u jednom privremenom stanju skrivenosti (ghaybah). IX. Dok sunije stvarno očekuju budućeg obnavljača vjere. 1. )Str. 88 Goldziher. koja se djelomično bazira na neoplatonizmu. Vorlesungen. a na isto toliko i hrišćani. 577. vol.7. str. ibnIJazm. on je postao »skriveni (mustatir)« ili »očekivani muntazar) imam«64. str. Mugaddamah. 248. 88 Ya'qulbi. U njihovoj gnostičkoj kozmogoniji. Muhamed je jednom prilikom rekao: »Izraelićani su bili podijeljeni na sedamdeset ili sedamdeset i dvije sekte. međutim. 59 Vidi str. Ja'far je odredio za svog nasljednika Isma'ila. U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam. promijenio je svoju odluku u prilog drugog sina Muse. Koram. 203. Va'fara al-Sadiqa. izd. Baghdadii. str. bilo je sedam stepeni emanacije . 57 Shahrastani. vol. predstavljaju lozu najstarijeg Fatiminog sina. str. u Bagdadu. Prema jednoj predaji. MUSLIMANSKE SEKTE imam uvijek je bio »gospodar vremena« (qd'im al-zaman). Usul. 60—61.. Baghdadii. isp. str. II. str. Od toga vremena šah se jednostavno smatra zamjenikom (locum tenens) skrivenog imama. Muqaddamah. Pristalice dvanaestorice nisu bili jedina grupa među šiijama pri-vrženicima imamata. kao i sharffi Maroka. I danas ona čini glavnu razdvajajuću crtu između šiitskog i sunitskog islama. Budući da je mladi dvanaesti imam Muhammad »nestao« (264/878) u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka. Na taj je način imam-mahdl dogma postala bitni dio šiitskog vjerovanja. Kao takvog. kao i u starom Pitagorinom. Isma'il je postao skriveni Mahdi67. II. 278. »strah«. Yai'quibi. odnosno sayyid (gospodin). čiji je potomak bio sunitski irački kralj Faysal. Za ove pristalice sedmorice.ti. 93. a mujtahids (viši teolozi) njegovim predstavnicima i posrednicima sa ljudima. Hellmut Riitter (Conistanitkiiople. 277—9. 56 Doslovno »oprez«. 84 Shahrastani. postavili dvanaestog šiiju. koji je tvrdio da je potomak sedmog imama Muse al-Kazima. 499. Većina šiija pomirila se sa promjenom i ostali su vjerni imamatu Muse alKazima. 166. Mada skriven. 551. U Perziji su Safavidi god. str. str. 104—5. I. 108—9. ovaj dvanaesti « Ibn-al-Athlr. prema tome. 92. ali kada je doznao za Isma'ilovu neumjerenost. vol. 138. Jedna druga grupa slagala se sa pristalicama dvanaestorice u pitanju nasljedstva sve do šestog imama.

19—20. svrstana u nizove od sedam do dvanaest. 5) prostor. ezoterički). đa'i)68. 12. 107—8. Zayd 5. f 669. str. Između 65 Vidi 'rodoslovno tstablo na sljedećoj stranici. Hitti. 6. Isma'ilov sin. f 818. 10. f 799. f661 2. Petar i Alija. 67 Navvibaikhti. f 868. MUHAMMAD AL-BAQIR. f 680. Među nijeme proroke ulaze takvi ljudi kao što su: Ishmael. izd. novi član je . <ALI AL-RIPA. izld. 57—8. L 'ALI. Paralelno s njima išla je još jedna niža hijerarhija. 66 Ibn-al-Jawzi. Baghdadi. 15. Koran treba tumačiti alegorično. 6) vrijeme. str. od kojih je prvi bio »utemeljenje« (asas). + 760. str. 9. AL-HASAN. Isma'il. ndtiq): Adam. Hitti. samit). Noa. MUSA AL-KAZIM. 7. Mojsije. f 765. čiji je vanjski oblik (zahir samo koprena namijenjena da čuva tu istinu od očiju neupućenih Mirno i oprezno. 7) svijet zemlje i čovjeka. Rodoslovlje koje pokazuje rodbinske odnose dvanaestorice imama I Batiniie Ismailije su organizovali jedno od najpodmuklijih i najdjelotvornijih sredstava političko-reli-giozne propagande koju je ikada islamski svijet iskusio. Ovome je svijetu na poklon dato sedam proroka zakonodavaca (sing. AL-HUSAYN. S) sveopća duša (nafs). Prema njihovim neorganizo-vanim filozofskim školama (ortodoksni muslimani zvali su ih batini je). 5. 58. koji su krstarili po čitavom islamskom svijetu propovijedajući nauku poznatu pod imenom batin69 (unutraš