Povrtne

kulture
ISSN 0350-9664 svibanj/lipanj 2008. godine, str. 1-80zaštite biljaUDK
Glasnik 632
3/2008

G L AS NI K Z AŠ T I T E B I L J A
Glavni urednik:
Katarina Lučić, dipl.oecc.
Izvršni urednik:
Dorotea Kekuš, dipl. ing. agr.
Stručno uredništvo:
Martina Bronzović, dipl. ing. agr. - Gospić, R. Hrvatska
mr. sc. Drago Dretar - Zagreb, R. Hrvatska
mr. sc. David Gluhić, znanstveni novak - Poreč, R. Hrvatska
Berislav Lasović, dipl.ing. agr. - Osijek, R. Hrvatska
Mirjana Perica, dipl. ing. agr. - Split, R. Hrvatska
prof. dr. sc. Milan Pospišil - Zagreb, R. Hrvatska
prof. dr. sc. Dragan Škorić, akademik - Novi Sad, R. Srbija
dr. Tanas Trajčevski - Skoplje, R. Makedonija
doc. dr. Vojislav Trkulja - Banja Luka, BiH
Lektor za hrvatski jezik:
Zrinka Sabadoš, prof.
Lektor za engleski jezik:
Sanja Šimunović, prof.
Izdavač:
“Zadružna štampa”, d.d.
Direktor:
Katarina Lučić, dipl.oecc.
Grafička priprema:
Pixel Art, d.o.o. Zagreb
Tisak:
COPYGRAF, d.o.o. Zagreb
Radovi objavljeni u časopisu „GLASNIK ZAŠTITE BILJA“ referirani su u svjetskim referalnim
časopisima: CAB Abstracts (CAB INTERNATIONAL), FSTA (Food Science and Technology Abstracts).

GLASNIK ZAŠTITE BILJA, punih 52 godine prati razvoj poljoprivrede kod nas i u svijetu, te
pod istim naslovom izlazi 31 godinu. Putem razmjene i citiranja GLASNIK ZAŠTITE BILJA dostupan je
čitateljima diljem svijeta.
GZB izlazi dvomjesečno - 6 brojeva godišnje.
Pretplata za 2008. godinu iznosi 440,00 kn, a za inozemstvo 80 eura
Zagreb, Jakićeva 1, tel./fax: 2301-347, 2316-050, 2316-060
E-mail: zadruzna-stampa@inet.hr ili info@zastitabilja.com.hr
www.zastitabilja.com.hr

3
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Sadržaj Content
1. PREGLEDNI RAD 1. SURVEYING STUDY
Autor: Darko Kantoci Author: Darko Kantoci
POVRTNJAK U PROLJEĆE......................................................................................................4 VEGETABLE PATCH..................................................................................................................4
2. PREGLEDNI RAD 2. SURVEYING STUDY
Autor: Ivan Buturac Author: Ivan Buturac
NEISKORIŠTENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA, KRUMPIR THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF COLORED FLESH
OBOJENOG MESA I VAŽNOST ANTIOKSIDANSA U KRUMPIRU..................................7 AND THE IMPORTANCE OF ANTIOXIDANTS IN POTATO.............................................7
3. STRUČNI RAD 3. PROFESSIONAL PAPER
Autor: Zdravko Matotan Author: Zdravko Matotan
UTJECAJ OKOLIŠNIH UVJETA NA RAZVOJ RAJČICE I POJAVU THE INFLUENCE OF ENVIRONMENTAL CONDITIONS FOR THE GROWTH
FIZIOLOŠKIH POREMETNJI................................................................................................17 OF TOMATO AND MANIFESTATION OF PHYSIOLOGICAL DISORDERS.................17
4. PREGLEDNI RAD 4. SURVEYING STUDY
Autor: Valerija Pokos Nemec Author: Valerija Pokos Nemec
NAVODNJAVANJE U POVRĆARSTVU NA OTVORENOM..........................................24 IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE OPEN................................................24
5. STRUČNI RAD 5. PROFESSIONAL PAPER
Autor: Sanja Fabek Author: Sanja Fabek
UZGOJ BROKULE....................................................................................................................32 CULTIVATION OF BROCCOLI..............................................................................................32
6. PREGLEDNI RAD 6. SURVEYING STUDY
Autor: Darko Kantoci Author: Darko Kantoci
PLODORED................................................................................................................................38 CROP ROTATION......................................................................................................................38
7. ZNANSTVENI RAD 7. SCIENTIFIC STUDY
Autor: Vojislav Trkulja Author: Vojislav Trkulja
POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM COCCODES IN BOSNIA AND
MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA.............................................................................41 HERZEGOVINA AND THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION................................41
8. PREGLEDNI RAD 8. SURVEYING STUDY
Autor: Darko Kantoci Author: Darko Kantoci
ZABORAVLJENE VRSTE POVRĆA......................................................................................52 THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES.........................................................................52
9. ZNANSTVENI RAD 9. SCIENTIFIC STUDY
Autor: Tanas Trajčevski Author: Tanas Trajčevski
PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS NA DINJI I USPJEH KEMIJSKE ZAŠTITE......55 PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS (BERK. AND CURT.) ROSTOV. ON MELON
AND EFFICIENCY OF CHEMICAL PROTECTIONS........................................................55
10. STRUČNI RAD
Autor: Darko Topolovec 10. PROFESSIONAL PAPER
HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I.......................................................................61 Author: Darko Topolovec
HERBICIDES AND MODES OF ACTION.............................................................................61
11. PREGLEDNI RAD
Autor: Darko Kantoci 11. SURVEYING STUDY
UZGOJ POVRĆA U ZAŠTIĆENOM PROSTORU................................................................67 Author: Darko Kantoci
CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED SPACE.......................................67

Časopis GLASNIK ZAŠTITE BILJA prijavljen je u uredu za odnose s javnošću Vlade Republike The Herald of plant protection journal is recorded at the public relation office of the Government
Hrvatske pod brojem 897. of the Republic of Croatia under the number 897. The manuscripts are subject to review. The
Prispjeli rukopisi podliježu recenziji. Sadržaj časopisa je potpuno autoriziran, te ni jedan njegov contents of the journal are completely authorized, and none of its part can be reproduced without
dio ne može biti reproduciran bez odobrenja izdavača. Rukopisi se ne vraćaju. the publisher’s approval. Manuscripts are not returned to the authors.

4 5

Kantoci, D.1
Pregledni rad
POVRTNJAK U PROLJEĆE
Sažetak
Proljeće je vrijeme kada u povrtnjaku ima mnogo različitih poslova. Obavlja se
osnovna obrada tla, ako to nije učinjeno u jesen, priprema se tlo za sjetvu i sadnju,
gnojenje, sjetva i sadnja. Ranije sijani nasad se njeguje.
Ključne riječi: obrada tla, gnojenje, sjetva, sadnja, zalijevanje, malčiranje, njega
nasada.
Uvod
Travanj i svibanj su proljetni mjeseci u kojima se u povrtnjaku intenzivno obavljaju
različiti poslovi. Vremenske prilike pogodne su za rast većine povrtnih vrsta tako da je
vegetacija u povrtnjaku bujna. Kako bi nasad održali bujnim, zdravim, a time osigurali
dobar urod i kvalitetu plodova, od početaka rasta pojedinih povrtnih kultura potrebno je
redovito njegovati nasad.
Kalendar radova u travnju
U zaštićenom prostoru (staklenik, plastenik ili klijalište) već su posijane razne vrste
povrća koje se uzgajaju iz prijesadnica. Za sunčanih i toplih dana potrebno je redovito
prozračivanje zaštićenog prostora, osobito sredinom dana kada su temperature najviše.
Na taj se način mlade biljke prilagođavaju vanjskim uvjetima. Biljke u zaštićenom
prostoru također treba i redovito zalijevati.
Na gredice koje su gnojene stajskim gnojem sadi se rani kupus, rani kelj, rani kelj
pupčar i rana cvjetača. Sije se mrkva, peršin, cikla, korabica, bob, grašak, kasni kupus,
kasni kelj, kasna cvjetača, poriluk, šparoge, salata i blitva.
Kalendar radova u svibnju
Ako duboka obrada nije obavljena u jesen, sada je vrijeme kada se može obaviti.
Nakon toga slijedi gnojidba i priprema tla za sjetvu ili sadnju. Na gredicu se sije mrkva,
peršin, cikla, rotkva, koraba, salata, špinat, blitva, krastavci, dinje, lubenice i tikvice,
grah i grašak. U zaštićeni prostor sije se kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i poriluk za
uzgoj prijesadnica. Na gredicu gnojenu stajnjakom sadi se rajčica, paprika i patlidžan.
Bere se salata, jesenski luk, špinat, peršin, rotkvica, šparoga i rabarbara.
1
Darko Kantoci, dipl.ing. agr.
6 7
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Priprema tla za sjetvu i sadnju
Ako iz bilo kojeg razloga niste obavili obradu tla u jesen, sada je krajnje vrijeme da
to obavite. Zemlja u povrtnjaku prekopa se (“preštiha”) na dubinu lopate, 20 do 30 cm.
Prije obrade tla po površini se razbaca gnojivo koje se prekopavanjem unosi u zemlju.
Ovisno čime raspolažemo, gnojiti se može stajskim gnojem, kompostom ili mineralnim
gnojivom. Treba voditi računa da neke povrtne biljke ne podnose direktnu gnojidbu
stajnjakom pa se uzgajaju kao druga kultura u plodoredu, odnosno nakon onih vrsta koje
traže gnojenje stajnjakom.
Nakon prekopavanja tla površinu zemlje treba što bolje usitniti i poravnati kako bi
sjeme imalo što bolje uvjete za klijanje i daljnji rast.
Sjetva i sadnja
Na pripremljenoj površini povrtnjaka prije same sjetve ili sadnje formiraju se gredice.
Gredica je obično širine 1,2 do 1,5 m dok je dužina proizvoljna. Povrtne vrste koje
uzgajamo direktnom sjetvom najčešće se siju u redove, rjeđe omaške, iz ruke. Između
redova ostavlja se potreban razmak kako bi se biljke tijekom rasta što bolje razvijale i
kako bismo mogli obavljati obradu tla. Na gredici se napravi plitki jarčić u koji se sije
sjeme nakon čega se jarčić zatrpa zemljom, zemlja se lagano pritisne kako bi što bolje
prilegla uz sjeme i sve se dobro zalije.
Neke vrste povrća uzgajamo iz prijesadnica, a za sadnju koristimo samo dobro
razvijene i zdrave prijesadnice. Pomoću sadilice ili lopatice napravimo jamicu,
prijesadnicu zajedno s grumenom zemlje položimo u jamicu, biljku zagrnemo zemljom,
dobro pritisnemo zemlju oko korijena biljke i nakon sadnje sve dobro zalijemo. Biljke
se sade na potreban razmak među redovima i u redu.
Njega nasada
Povrtne biljke koje smo sijali ili sadili u vegetaciji treba njegovati kako bi što bolje
rasle i razvijale se.
Biljke koje sijemo obično izrastu pregusto. Kako bi se te biljke što bolje razvijale,
potrebno ih je prorijediti. Ovisno o biljci, obično se ostavlja razmak u redu među biljkama
od 5 do 10 cm. Ostavimo li pak biljke da rastu suviše gusto, same će sebe zagušiti,
odnosno neće se dobro razviti i prinos će biti manji ili nikakav.
Jedna od važnih mjera njege je zalijevanje. Tu vrlo značajnu mjeru svakako treba
provoditi, osobito za sušnog vremena. Najbolje je zalijevati u rano jutro ili predvečer,
kada je temperatura zraka niža. Nikako ne zalijevajte tijekom dana, za sunčana i topla
vremena jer ćete takvim zalijevanjem napraviti više štete nego koristi. Biljke su osobito
osjetljive na nedostatak vlage na početku rasta i u vrijeme plodonošenja pa u tim
razdobljima zalijevanje treba biti obilnije.

Nakon kiše ili zalijevanja na površini tla stvara se pokorica. Pokorica na površini
tla uvjetuje brži gubitak vlage iz tla zbog njena pojačanog isparavanja, a osim toga
nepovoljno djeluje na zračni režim, odnosno, smanjen je dotok zraka u površinski sloj
tla. Da bi se to izbjeglo, nekoliko dana nakon svakog zalijevanja ili kiše površinu gredice
među biljkama treba lagano okopati. Tim okopavanjem tlo na gredici ostaje razrahljeno,
bolje se čuva vlaga u tlu i povećava se prozračnost površinskog sloja tla.
U mjere njege još se ubraja prihrana koja se obavlja prema potrebi za pojedinu kulturu
koju uzgajamo te zaštita biljaka. Povrtne kulture u vegetaciji najčešće prihranjujemo
nekim mineralnim gnojivom, rasipanjem granula po površini tla i laganim okopavanjem,
upotrebom nekog tekućeg gnojiva koje se razrjeđuje vodom i tom se otopinom zalijeva
tlo oko biljaka. Možemo upotrijebiti i folijarno gnojivo koje se također u određenom
omjeru razrjeđuje s vodom, a dobivenom otopinom prskamo biljke.
Još je jedna mjera njege vrlo važna, a to je borba protiv korova. Korovi su biljke koje
samoniklo rastu i ometaju rast i razvoj povrtnih kultura te ih redovito treba uklanjati. U
kućnim povrtnjacima ta se borba svodi na plijevljenje, koje može biti naporno i dosadno,
no ako želimo čisto tlo, plijevljenje je obavezno. Najbolje ga je obaviti kada je zemlja
mokra pa korovne biljke možemo iščupati zajedno s korijenom.
Malčiranje
Malčiranje ili nastiranje tla višestruko je korisna mjera koju primjenjujemo u
povrtnjaku. Kao prvo, malčirano tlo bolje zadržava vlagu, korovi slabije rastu, a ako i
izrastu, lakše ih je iščupati. Osim toga, nakon kiše ili zalijevanja površina tla je zaštićena
malčem pa se ne stvara pokorica i nije potrebno okopavanje.
Materijali za malčiranje su različiti. Tlo možemo malčirati kompostom, pokošenom
travom, sijenom, slamom ili piljevinom. Postupak je vrlo jednostavan. Nakon što biljke
na gredici izrastu, tlo se nastire nekim od navedenih materijala. Malč će u vegetaciji
čuvati tlo od isušivanja i pretjeranog zakorovljenja, postupno će se raspadati i obogatiti
tlo organskom tvari, što u konačnici rezultira boljom strukturom tla.
Surveying study
VEGETABLE PATCH
Summary
Spring is the time when there are many different things to do in vegetable patch.
The basic soil cultivation has to be done, unless it was already done in autumn, soil is
prepared for sowing and planting, then follow fertilization, sowing and planting.
The earlier sowed crop is maintained.
Key words: soil cultivation, fertilization, sowing, planting, watering, shading, crop
maintenance.
8 9
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Buturac, I.1
Pregledni rad
NEISKORIŠTENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA,
KRUMPIR OBOJENOG MESA I VAŽNOST
ANTOKSIDANSA U KRUMPIRU
Sažetak
Na iznenađenje mnogih, antioksidansi su obilno sadržani i u krumpiru obojenog mesa
(mekote). Općenito uzevši, u krumpiru kao antioksidansi djeluju različiti bioflavonoidi
koji meso (mekotu) krumpira boje crveno, ljubičasto, plavo. Gomolji obojenog mesa
izvorne su divlje forme u pradomovini krumpira i domaće stanovništvo troši ih od
pamtivijeka do danas. Nažalost uglavnom se uzgajaju sorte žutog i rjeđe krem-bijelog
i bijelog mesa, a vrlo su rijetke sorte obojenog mesa čije prehrambene vrijednosti
moderni svijet postaje tek danas svjestan. Za žutu boju mesa (mekote) gomolja krumpira
odgovorni su karoteni, ali ne alfa i beta karoten koji su provitamini A (oni se nalaze u
mrkvi i u tikvama kojima također daju žutu boju). Krumpir krem boje mesa ima ga manje,
a krumpir bijeloga mesa neznatno. Kako u nas prevladavaju sorte žutog mesa, jedenjem
krumpira unosimo i zdravstveno poželjan karoten. Otuda je krumpir plavo, ljubičasto
ili crveno obojenog mesa nutricionistički daleko vredniji i kulinarski interesantniji.
Krumpirom obojenog mesa možemo obogatiti našu gastronomsku ponudu, a onima koji
polažu više pažnje na “zdravu prehranu” dati priliku da i jedenjem jela od krumpira
obogate unos antioksidansa.
Ključne riječi: antioksidansi, krumpir obojenog mesa, nutricionizam
Kakve krumpire poznajemo i jedemo
i što se trži na našim tržnicama i u supermarketima?
Trženje krumpira u nas poprima moderne oblike i velik dio stolnog krumpira trži se u
supermarketima. Unatoč tome mnogi još uvijek raspoznaju samo “crveni” i “bijeli”, ali
sve je više i onih koji su počeli uočavati razlike u namjeni i kvaliteti (Sl.1). Sve dok kupci
ne postanu zahtjevniji, krumpir će se tržiti kao “krumpir” bez oznake kulinarskog tipa
odnosno namjene, tj. neće biti označeno radi li se o univerzalnom krumpiru za kuhanje
i pečenje, o salatnom, krumpiru za pire i krumpirna tijesta ili pak krumpiru specijalne
namjene. Mnoge bi posebno obradovalo da se nudi i specijalni krumpir kao npr. ekološki
krumpir i krumpir posebne namjene te krumpir s “brand” zaštićenim imenom i zaštićenog
geografskog porijekla kao npr. “Lički krumpir”, a odnedavno i krumpir obojenog mesa.
1
mr. sc. Ivan Buturac, H.Z.P.C. d.o.o., Saršoni 4, 51216 Viškovo,
tel: 051/257-112, fax: 504-103, mob: 098/425-210, e-mail: hzpc@ri.htnet.hr
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Napokon, pojavom krumpira plave pokožice i plavog mesa u našim supermarketima, 299 g). Zanimljivo je da je crveni grah prvi na toj listi (porcija od 92 g), zatim slijede
povećala se i raznolikost ponude. Nadam se da će vam biti zanimljiva spoznaja da i borovnica (porcija od 144 g), brusnica (porcija od 95 g), artičoka (porcija od 84 g).
krumpir možemo svrstati u “zdravo obojeno povrće” bogato bioflavonidima, o čemu se Prije svega, važna je spoznaja da krumpir ima visoku antioksidativnu vrijednost i da
često piše i govori kada je riječ o zdravoj prehrani. nas čuva od slobodnih radikala (reaktivnih spojeva) koji nastaju u procesu oksidacije u
našem organizmu i mogu oštetiti važne strukture naše stanice, ubrzati starenje ili oštetiti
Krumpir je u nas treća poljoprivredna kultura, važan je u prehrani stanovništva, a nasljednu tvar DNK.
prema novim spoznajama, bit će to i sutra, i to kako u ishrani stanovništva, tako i u
individualnoj prehrani zdravstveno osvještenih pojedinaca koji vode brigu o “zdravoj
prehrani”. Mislili smo da o krumpiru znamo sve ili bar ono najvažnije: bogat je
ugljikohidratima, sadrži oko 1-2,5% sirovih vlakana i oko 2% bjelančevina, od vitamina
važni su vitamin C i vitamin B, a od minerala kalij. U kiselo-baznoj ravnoteži krumpir
pridonosi baznoj reakciji našeg organizma. Prema nutricionističkoj preporuci 80% naše
hrane treba biti metabolički alkalno a samo 20% metabolički kiselo.Već i s toga aspekta
krumpir je važna zdrava namirnica u našoj prehrani. Neki zamjeraju krumpiru visok
“šećerni indeks”, tj. brzo oslobađa glukozu, što trebaju fizički aktivni ljudi i sportaši, ali
ne i osobe s povišenim sadržajem šećera u krvi. Druga zamjerka je da može sadržavati
toksične količine alkaloida solanina i kakonina. Veće količine ovih alkaloida javljaju se
samo u starom naklijalom, oštećenom ili u pozelenjelom gomolju, a njihovo povećano
prisustvo lako se prepoznaje po gorkom okusu i “žarenju” u ustima tako da tu opasnosti
nema. U prosjeku gomolji sadrže 2-10 mg/ 100 g svježeg gomolja alkaloida (solanina i
kakonina). Dopuštenim se drži oko 15 mg, a već 14 mg daju gomolju gorak okus i takve
gorke krumpire ne jedemo te ni opasnosti od trovanja nema. Ako su alakloidi (solanin
i kakonin) prisutni, oni uzrokuju nakupljanje neurotransmitera acetilkolina. Uputno je
znati da je priznatim sortama prije priznavanja utvrđeno da imaju manje od maksimalno
dopuštene količine alkaloida (to je maksimalno dopuštena količina za koju se smatra Sl. 1. “Kruh naš svagdanji” - krumpir na kakav smo navikli, “crveni” i “bijeli” (moderne
da nije štetna). Upozoravam da ne treba miješati smetnje koje nastaju jedenjem sirovog sorte glatke pokožice, plitkih okaca, bijelog, krem-bijelog i žutog mesa).
krumpira s alkaloidima (solaninom i kakoinom) jer su one druge prirode i nastaju,
slično kao i kod prijesne soje, zbog prisustva inhibitora proteolitičkih encima kojima Upoznajmo detaljnije zanimljivosti o krumpiru obojenog mesa
se krumpir, kao i soja i druge biljke, štite od žderanja nametnika. Alkaloidi su stabilni
do 280ºC i termičkom obradom krumpira (kuhanjem, pečenjem) uništavaju se samo Je li krumpir obojenog mesa, “stari” ili novi GMO krumpir i zašto ga do sada nismo
inhibitori proteolitičkih encima, ali ne i alkaloidi. Nadalje, kako se većina alkaloida (ako uzgajali?
su prisutni, kao npr. u naklijalim, starim i pozelenjelim gomoljima) nalazi ispod kožice, Krumpir obojenog mesa nije ništa novo za stanovnike pradomovine krumpira već
guljenjem se odstrani najveći dio prisutnih alkaloida. samo za mnoge od nas. Krumpire vrlo različite boje pokožice i mesa nalazimo u njegovoj
pradomovini i stanovnici Perua i Bolivije ga od davnina koriste, te su i mnoge njihove
Unatoč spomenutim zamjerkama do kojih drže npr. makrobiotičari, sa stajališta domaće sorte također obojenog mesa i pokožice. Dakle nema bojazni da je krumpir
prehrane stanovništva, krumpir i dalje ostaje neizostavna i nezaobilazna zdrava obojene pokožice i mesa neka današnja najnovija GMO kreacija jer je takav od iskona
namirnica. Ono novo, što krumpir ponovo čini zanimljivim povrćem “zdrave prehrane”, i nema razloga da od njega zaziremo. Kako u nas nema iskustva u korištenju krumpira
antioksidativna su svojstva krumpira. Mjerena je ukupna antioksidativna vrijednost obojenog mesa, mnogi neće prepoznati da se radi o krumpiru ili ako ga i prepoznaju,
porcije različitog voća i povrća i krumpir se neočekivano visoko pozicionirao. Na pitat će se kakvog je okusa i je li zdrav za jelo? Takav krumpir je dapače vrlo zdrav i
osnovu ukupnog antioksidativnog kapaciteta načinjena je top lista od 20 vrsta povrća okusa je kao i krumpiri koje već poznajemo, slobodno ga kupite i kušajte.
i voća i krumpir je svrstan na 18 mjesto (mjerena je porcija kuhanog krumpira od

10 11

Kožica gomolja može biti različite boje te glatka i hrapava. Boja kožice gomolja osim
nama uobičajeno znane i nazivane “bijele” (stvarno nijanse žute) i “crvene” može kao i
meso gomolja biti i ljubičasta, roza, plava, crvena i smeđa. U Europi su se već odavno
udomaćile sorte žutoga i bijeloga mesa i zato nam je krumpir drugih boja mesa, osim
žute, krem-bijele i bijele, neobičan ili bolje reći stran. Krumpir plave, ljubičaste i crvene
boje mesa nalazimo i danas u divljim izvornim formama u njegovoj pradomovini, u
južnoameričkim Andama gdje su, kao što je i spomenuto, i mnoge lokalne sorte također
obojenog mesa (Sl. 2.).
Sl. 2. Raznolikost oblika i boje kožice: “bijela” (žuta), ljubičasta, roza , plava, crvena, smeđa
(glatka ili hrapava)
Spoznaja da je krumpir obojenog mesa bogat antioksidansima ponukala je i mnoge
oplemenjivače u Europi da stvore nove moderne sorte obojenog mesa i može se očekivati,
nakon što se ispitaju njihova hortikulturna svojstva, da će se pojaviti na tržištu. Živimo
u vremenu brzog protoka informacija i nužno je da se brže prilagođavamo novome i
brže koristimo nove spoznaje. Mnogi su nas htjeli uvjeriti da krumpir, unatoč tomu što
je četvrta poljoprivredna kultura u svijetu, u slučaju vlastitog izbora ishrane i nije baš
najbolji izbor (zbog visokog sadržaja ugljikohidrata škroba, visokog “šećernog indeksa”,
a i zbog toga što pozelenjeli i stari krumpir može sadržavati i otrovni solanin (solanin
i kakonin). Nove spoznaje o antioksidansima ponovno su ga izdignule iznad mnogog
drugog cijenjenog povrća. Dakle “Kralj je umro, živio kralj” ili “Krumpir je umro, živio
krumpir”, tj. krumpir ne umire nego ide dalje, i to s još boljim preporukama!
Prihvatili smo da je obojeno povrće zdravo pa stoga slobodno svrstajmo i krumpir
obojenog mesa u “zdravo” povrće jer i on čuva zdravlje, tj. djeluje preventivno (čuva
12
Glasnik zaštite bilja 3/2008
naš krvožilni sistem, usporava starenje i oštećenja organizma). Nema napisa s temom
o “zdravoj” prehrani, a da nas ne upozori da u naš jelovnik moramo uvrstiti povrće, a
naročito obojeno povrće. U širem smislu riječ je o bioflavonidima koji su prisutni u povrću,
a koji imaju antioksidativna svojstva. Govorimo o antioksidansima, a najjednostavnije ih
možemo opisati kao tvari koje nas čuvaju od reaktivnih slobodnih radikala koji oštećuju
naš organizam, a od kojih se možemo zaštiti jedenjem raznolikog obojenog povrće koje
obiluje antioksidansima. Da bi pojam antioksidansa i slobodnih radikala bio jasniji, nije
naodmet da ih radi daljnjeg razumijevanja malo podrobnije objasnimo. Slobodni radikali
su nestabilne molekule (imaju nespareni elektron), stoga “kradu” elektron od susjednih
molekula kako bi se stabilizirale i time tvore nove slobodne radikale i nastaje lančana
reakcija (domino efekt). Taj proces “krađe” elektrona zove se oksidacija i normalno se
odvija u našem organizmu, a postaje štetan kada se stvara više radikala nego ih tijelo
uspijeva uništiti. Slobodni radikali (oksidansi) oštećuju stanične strukture (npr. vrlo je
štetna oksidacija LDL- masti u krvi, oštećenja DNK - nasljedne osnove).Višak slobodnih
radikala može izazvati različite bolesti (rak, šećernu bolest, bolesti krvno-žilnog sustava,
sivu očnu mrenu). U malim količinama organizam koristi radikale za ubijanje bakterija.
Kako se naše tijelo štiti od viška oksidansa - slobodnih radikala? Pomoću antioksidansa!
Što su antioksidansi i koji od njih nas štite od slobodnih radikala?
Antioksidansi su tvari koje sprječavaju porast broja slobodnih radikala i zaustavljaju
lančanu reakciju formiranja novih radikala (antioksidansi se oksidiraju i time sprječavaju
oksidaciju ostalih molekula). Najvažniji antioksidansi su vitamini A, C i E, selen i
bioflavonoidi - biljni pigmenti - npr. alfa i beta karoten, likopen, lutein, rezveratol i drugi.
Oni očvršćuju stijenke kapilara i time sprječavaju proširenje vena i pojavu moždane
kapi, štite vitamin C od razgradnje.
Koje antioksidanse nalazimo u krumpiru?
Važni antioksidansi u krumpiru su sljedeći spojevi: fenolni spojevi, antocijanini,
vitamin C i karotenoidi.
• Fenolni spojevi
- klorogenska, kofeinska i kumarinska kiselina
• Antocijanini
- biljni pigmenti koji ovisno o pH mijenjaju boju; u krumpiru obojenog mesa
nalazimo pelargonidin, peonidin, petunidin, delfinidiidin i malvidin. Osim
karotena, koji je odgovoran za žutu boju mesa (mekote), za crvenu i ljubičastu
obojenost mesa krumpira (sl.3, sl.4) odgovorni su sljedeći antocijanini:
- Meso crvene boje - sadrži glikozide pelargonidina i peonidina
- Meso ljubičaste boje - sadrži glikozide malvidina i petunidina
• Vitamin C
13
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

• Karotenoidi - žuti pigmenti koji boje krumpirovo meso u nijanse žute boje (različiti
karotenoidi, ali ne alfa i beta karoten). Kako krumpir ne sadrži alfa i beta karoten,
karoteni iz krumpira žutog mesa ne ponašaju se kao provitamini vitamina A, tj. mi iz
njih ne stvaramo vitamin A kao što je to slučaj iz karotena mrkve te su u našoj prehrani
važni kao antioksidansi. Dakle, gomolj žutog mesa ima više karotena nego onaj krem-
bijelog ili bijelog mesa! Od prisutnih karotena važan je lutein, zaštitnik naših očiju koga
prosječno ima 0,6 mg na 100 g kuhanog krumpira.
promovirana sorta krumpira Adora s malo kcal (“low-carb” svega 60 kcal/100g kuhanog
gomolja) i pravi je hit nakon popularnosti Atkinsove dijete bez ugljikohidrata. Novina je
i “kristalni škrob” koji nastaje pri postupnom hlađenju, npr. kuhanog krumpira kao što
je slučaj kod krumpir-salate. Važan je jer se ne probavlja u tankom crijevu i potpomaže
razvoj korisne crijevne flore u debelom crijevu. Ponaša se slično inulinu (sadržanom
u artičokama i topinamburu), neprobavljiv je i na taj način ne pridonosi kalorijskom
unosu pri obroku ugljikohidratima bogate namirnice kao što je krumpir. Važno je i
istaknuti da krumpir ne izaziva alergijske reakcije, kao i da je prema njemu općenito
dobra tolerantnost. Glikemijski ineks krumpira možemo smanjiti miješanjem s drugom
hranom niskog glikemijskog indeksa kao i zakiseljavanjem hrane.

Tako npr. zakiseljena krumpir- salata (sl.5) ima za 25% niži glikemijski indeks od
samog krumpira.
Sl. 3. Boja mesa (mekote) gomolja - plava, crvena, roza, narančasta, ljubičasta
Usporedba glikemijskih indeksa (GI) nekih namirnica i krumpira:
Što je GI veći, brži je porast šećera glukoze u krvi!

NAMIRNICA GI - glikemijski index

Bijeli kruh 70
Kukuruzne pahuljice 84
Zobene pahuljice 55
Mahune 31
Krumpir kuhan 63
Instant pire krumir 86
Sl. 4. Krumpir plave kožice i ljubičastog mesa Čips od krumpira 54
Saharoza (bijeli šećer) 65
NAMIRNICA KRUMPIR, NJENE SPECIFIČNOSTI Marelice 31
I KAKO IH BOLJE KORISTITI Datulje 103
Prije svega, mit o krumpiru kao namirnici koja deblja nije točan. Evo usporedbe s
namirnicama koje su sličan prilog jelima. Neke od preporuka za snižavanje glikemijskog indeksa hrane:
Namirnica kcal/100g • Ocat, npr. u krumpir-salati, snizuje GI za 25%!
Krumpir 78-100 • Kiseline - naročito one s malom molekularnom težinom (octena, mliječna)
usporavaju pražnjenje želuca bolje od npr. jabučne i limunske
Riža 147
koje nalazimo u citrusima
Tijesto 94
• Miješanje hrane u obroku - miješajte npr. grah s rižom ili krumpirom
Kruh 240 u obroku jer će rezultirati srednjim vrijednostima GI
Mrkva 30 • Jedite salatu začinjenu octom uz obroke koji sadrže namirnice s visokim GI
Grašak 80 • Pijenje soka od grejpa i naranče također će pomoći, ali ne toliko kao OCAT!

Najčešći razlog za takav stav je gotovljenje krumpira s puno masnoća koje svakom
jelu, pa tako i jelu od krumpira, povećaju kalorijsku vrijednost. Trenutno je u SAD-u

14 15

Sl. 5. Krumpir-salata - od krumpira plave
Sl. 6. Ponuda “mladog” i “luksuznog”
boje mesa
krumpira na zelenoj tržnici (Nica ,
Francuska, travanj, 2005.)
Sl. 7. Gomolji ovako žive boje pokožice bili Sl. 8. Prerađevina - od krumpira ljubičastog
bi interesantni i u uskrsnim košaricama! mesa - obojeni čips
Prerađevine od krumpira obojenog mesa danas također već nalaze svoje mjesto na
tržištu “zdrave” hrane (sl.6). To bi mogao biti prikladan posao za obiteljsko gospodarstvo,
proizvodnju krumpira obojenog mesa i preradu u obojeni čips (sl.7, sl.8).
Zaključak
Prema podacima u “The Journal of Agricultural and Food Chemistry, 9 June, 2004”
povrće i voće svrstano je prema ukupnom antioksidativnom kapacitetu (TAC), zavisno
od porcija (serving size). Na prvo mjesto svrstan je mali crveni grah (92g/TAC 13,727);
na drugo borovnica (144 g/TAC 13,427); na sedmo artičoka (84g/ TAC 7,904); na
osamnaesto krumpir Russet (299 g/TAC 4,649); krumpir crvene pokožice na 38. mjesto
(173 g/TAC 2,294) od ukupno 50 razvrstavanja. Uspoređen samo s povrćem, sličnog je
antioksidativnog kapaciteta sa: šparogom, crvenim kupusom, paprikom, a jači je npr.
od mrkve, crvenog luka, slatkog krumpira, rajčice i mahuna. Kako su uobičajene sorte
16
Glasnik zaštite bilja 3/2008
krumpira “bijelog i žutog mesa “ dobro vrednovane prema antioksidativnom kapacitetu,
možemo očekivati da će sorte obojenog mesa biti još bolje rangirane na listi povrća i voća.
Nove sorte krumpira obojenog mesa su obećavajući dodatni bogati izvor antioksidansa u
našoj prehrani. Oni koji moraju voditi računa o glikemijskom indeksu, neka ne zaborave
da ocat i miješanje hrane mogu pomoći! Trebat će vremena da se nove sorte krumpira
obojenog mesa pojave na tržištu i da budu prihvaćene. Stoga potrošači moraju poticati
i zahtijevati da se postojeća ponuda krumpira poboljša kulinarskom raznolikošću. Tada
nam se neće dogoditi da se potrošnja krumpira svede na pire i pomfrit. Trgovci moraju
također bolje poznavati namirnicu krumpir kako bi u ponudi mogli navesti kulinarska
svojstva određene vrste krumpira. Potrošači će tada znati koja mu je osnovna namjena
tj. je li nakon kuhanja čvrste voštane konzistencije ili je prhak i raskuhava se. Isto tako
treba znati radi li se o krumpiru opće ili specijalne namjene kao npr. za krumpir-salate,
ili pak o krumpiru čije je zaštićeno “brand” ime oznaka kvalitete krumpira određenog
geografskog porijekla kao npr. “Lički krumpir”.
Surveying study
THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF
COLORED FLESH AND THE IMPORTANCE OF
ANTIOXIDANTS IN POTATO
Summary
To surprise of many, antioxidants are abundantly contained in potato of colored flesh
(pulp). Speaking generally, different bioflavonoids as antioxidants function in potato
to color the flesh (pulp) of potato red, purple, blue, etc. Tubers of colored flesh are
original wild species in potato habitat and local inhabitants have been using them
from times immemorial to this day. Unfortunately, the modern world has mostly grown
the species of yellow, and rarely, cream-colored white and white flesh. The species of
colored flesh are very rare, because the modern world has just begun to be aware of
its nutritional value. Carotene is responsible for yellow color of flesh (pulp) of potato
tubers, but not alpha and beta carotene, which are the provitamine A (they are contained
in carrot and pumpkin, to which they also give yellow color). There is less of it in potato
of cream-colored flesh and insignificant quantity in the white one. Since the species of
yellow flesh prevail here, by eating potato we take in carotene which is recommendable
regards health. That makes potato of blue, purple or red colored flesh more valuable in
nutritionist terms and more interesting in culinary art.
We can enrich our gastronomic offer with colored flesh potatoes, and to those who
pay more attention to healthy diet, we can give an opportunity to enrich taking in
antioxidants by eating potato dishes.
Key words: antioxidants, potato of colored flesh, nutrition science.
17
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Literatura: Matotan, Z.1

Buturac, I. (2003): Krumpir - kulinarske i gospodarske osobine, H.Z.P.C. d.o.o., Viškovo, 2003
Holford, P. (2004): New Optimum Nutrition Bible, Clowes Ltd, Beccles
Lachman, J,. Hamouz, K. (2005): Red and purple coloured potatoes as a significant antioxidant source
in human nutrition - a review, Czech University of Agriculture in Prague, Plant soil environ., 51, 2005 (11):
477-482
Goktepeand, F., Holmsan, D.G. (2007): An Update of the Colorado Potato Breeding and Selection
Program, Luis Valley Research Center, Department of Horticulture & Landscape Architecture, Agricultural
Experiment Station, Colorado State University, http://www.colostate.edu/Depts/SLVRC/research/2007SR
MAC/2007SRMACHolm.pdf
Reuben, Carolyn (1998): Antioksidansi, cjelovit vodič, Logotip Zagreb, 1998
Reyes, L.F., Miller, J.C. Jr, Cisneros-Zevallos, L., (2005): Antioxidant Capacity, Anthocyanins and Total
Phenolics in Purple- and Red-Fleshed Potato (Solanum tuberosum L.) Genotypes, American Journal of
Potato Research, Jul/Aug 2005
Internet:
http://www.healthyeatingclub.org/info/articles/nutrients/resisstarch.htm
http://www.sciencedaily.com/releases/2004/06/040608065835.htm
http://www.sunfreshofflorida.com/
http://www.proteinpower.com/drmike/metabolism/resistant-starch/
Stručni rad
Utjecaj okolišnih uvjeta na razvoj
rajčice i pojavu fizioloških poremetnji
Sažetak
Za uspješan rast i razvoj rajčice neophodno je osigurati što povoljnije okolišne uvjete
kako bi se fiziološki procesi u biljci što nesmetanije odvijali i kako bi u konačnici ona dala
što veći i kvalitetniji prinos. Najznačajniji okolišni uvjeti su toplina, svjetlost i vlaga čiji
nedostatak, kao i prevelika količina, negativno utječu na rast i razvoj biljaka. Posljedice
nesklada vanjskih uvjeta očituju se na različite načine, a biljke na njih reagiraju
određenim simptomima. Ponekad manje iskusni proizvođači te simptome poistovjećuju
sa simptomima pojedinih bolesti ili napada štetnika i neopravdano primjenjuju određene
mjere zaštite.

Ovaj rad je napisan u svrhu boljeg upoznavanja pojedinih fizioloških poremetnji

tijekom rasta i razvoja rajčice i njihovih simptoma na biljkama i plodovima rajčice.
ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA
U radu se opisuje utjecaj osnovnih okolišnih uvjeta na rast i razvoj rajčice te fiziološke
U broju 1-2/´08. „Sredstva za zaštitu bilja 2008. god.“ na 88. stranici došlo je do
poremetnje na biljkama i plodovima uvjetovane abiotskim čimbenicima.
pogreške. Pripravak Laudis upisan je kao pripravak tvrtke Syngenta, a treba pisati
Bayer CropScience, Bayer d.o.o.. Molimo tvrtku Bayer d.o.o. i čitatelje da uvaže
Ključne riječi: rajčica, okolišni uvjeti, fiziološke poremetnje.
pogrešku autora.
Okolišni uvjeti

Rajčica je povrtna kultura dosta

visokih zahtjeva prema toplini i njezina
proizvodnja na otvorenom limitirana je
trajanjem bezmraznog perioda. Opti-
malne temperature za rast i razvoj rajčice
tijekom dana su 20 - 25 oC, a tijekom noći
15 - 18 oC. Na temperaturi nižoj od 0 oC
rajčica trajno stradava. Niske temperature
u početnim stadijima razvoja negativno
utječu na kasniji razvoj biljaka uvjetujući
njenu preranu cvatnju što uzrokuje niži
prinos i lošiju kvalitetu plodova. Slika 1: Presadnice rajčice
stradale od niskih temperatura
1
dr. sc. Zdravko Matotan, Direktor razvoja sirovinske osnove, Podravka d.d.

18 19
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Budući da se komponente prinosa diferenciraju U periodu cvatnje niske temperature

u ranijim stadijima razvoja biljke, izuzetno je važno mogu uzrokovati lošije i nepotpune
kakvim je uvjetima biljka tada bila izložena. Rajčica oplodnje što opet za posljedicu može
je naročito osjetljiva na temperaturne uvjete tijekom imati otpadanje cvjetova ili pojavu
uzgoja presadnica. Naime već kod razvijena tri šupljikavosti plodova s komorama
prava lista započinje zametanje cvatova pa ako su u nepopunjenim želatinoznom pulpom i
to vrijeme presadnice izložene temperaturama 13 - s vrlo malo sjemena. Plodovi koji su se
15oC, prvi cvatovi će se zametnuti nisko na biljci već razvijali u suboptimalnim temperaturnim
nakon 5 - 6 listova, ali će se ako niske temperature uvjetima lošije su obojenosti jer se crveni
duže potraju, cvatnja prolongirati. pigment ne stvara na temperaturama nižim
od 16 oC, a zbog niskih se temperatura na
Slika 5: Šupljikavost ploda kao posljedica
Duži period izloženosti temperaturama nižim od vršnom dijelu ploda javljaju i sivosmeđe
suboptimalnih temperatura tijekom oplodnje
15,5 oC može kod indeterminantnih sorti neograni- pjege koje ulaze i u unutrašnjost ploda te
čenog tipa rasta stabljike, kakve se gotovo isključivo uzrokuju neujednačene zriobe.
uzgajaju u zaštićenim prostorima, uzrokovati pojavu Slika 2: Presadnice rajčice
terminalnog cvata čime biljka poprima obilježje stradale od niskih temperatura Na visoke je temperature rajčica znatno tolerantnija no i one mogu štetno djelovati
tipa sorti ograničenog rasta. U takvim na rast i razvoj biljaka, posebice ako su povezane s nedostatkom vlage u tlu. Temperature
slučajevima najviše formirani zaperak više od 30 oC usporavaju proces fotosinteze, a ako plodovi nisu dobro zaštićeni lišćem,
se ne zakida jer će se iz njega, ako se zbog intenzivnog svjetla i visokih temperatura mogu biti oštećeni. Visoke temperature
temperaturni režim poboljša, nastaviti praćene niskom relativnom vlagom zraka uzrokuju otpadanje cvjetova. Rast biljaka
normalan razvoj biljke. No posljedice će potpuno prestaje na temperaturi od 35 oC.
biti očite: smanjenje priroda, posebice
ranog. Ako su biljke rajčice u ranim Za uspješnu bi proizvodnju rajčici trebalo osigurati temperaturne uvjete što je moguće
stadijima razvoja kada imaju razvijen sličnije optimalnima, a spriječiti pad ispod minimalnih.
svega jedan pravi list, nekoliko noći
izložene temperaturama nižim od Tablica 1. Temperaturni režimi u proizvodnji rajčice
10oC kod krupnoplodnih se sorti može Faza razvoja biljke Optimum oC Minimum oC
na vrhovima plodova javiti kalus pa Slika 3: Stvaranje kalusa na površini
Klijanje i nicanje 16 - 29 11
površina plodova ima izgled naknadnog ploda inducirano niskim temperaturama
Vegetativni porast 21 - 24 18
srašćivanja čime im je tržna vrijednost značajno smanjena.
Plodonošenje (danju) 19 - 24 18
U kasnijim stadijima razvoja
suboptimalne temperature također Plodonošenje (tijekom noći) 14 - 17 10
mogu značajnije utjecati na prinos i Zrioba 20 - 24 16
kvalitetu plodova. Niske temperature
tijekom diferencijacije staničnog tkiva Osim topline, za normalan rast i razvoj rajčice izuzetno je značajan intenzitet svjetla
generativnih organa mogu uzrokovati koji može biti ograničavajući čimbenik proizvodnje, naročito u zaštićenim prostorima
razvoj većeg broja karpalnih listova tijekom zimskog perioda. Uz nedovoljno osvjetljenje biljke se sporije razvijaju, listovi
plodnice zbog čega dolazi do pojave su bljeđi i često puta dolazi do otpadanja cvjetova. U godinama s manje sunčanih dana
srašćivanja dvaju ili više plodova, tijekom vegetacije manji je sadržaj suhe tvari, što naročito nepovoljno utječe na kvalitetu
Slika 4: Srašćivanje plodova kao posljedica rebravosti plodova i različitih njihovih rajčice namijenjene za preradu.
suboptimalnih temperatura deformacija.

20 21

Slika 6: Dodatno osvjetljenje pri Slika 7: Vršna trulež plodova kao posljedica
zimskom uzgoju u zaštićenim prostorima diskontinuiteta u opskrbi vodom
Iako rajčica ima dobro razvijen korijen, posebice kod proizvodnje izravnom sjetvom,
te može koristiti vlagu iz tla bolje nego većina drugih povrtnih kultura, za sigurnu
proizvodnju i u klimatski prosječnim godinama treba računati s navodnjavanjem.
Najveće potrebe za vodom rajčica ima tijekom perioda intenzivnog rasta i formiranja
plodova. Diskontinuitet u opskrbi vodom uzrokuje pojavu vršne truleži i pucanja
plodova. Preobilna pak vlaga, kako u tlu tako i u zraku, nepovoljna je zbog mogućnosti
intenzivnijeg razvoja bolesti. Optimalna vlažnost tla za uspješan uzgoj rajčice je 60 -
70% maksimalnog kapaciteta tla za vodu.
Fiziološki poremećaji u razvoju rajčice
Fiziološki poremećaji na plodovima rajčice
nastaju negativnim djelovanjem okoline uzgoja,
a očituju se u vidu sunčanih opekotina, vršne
truleži i pucanja plodova, a na listovima njihovim
uvijanjem.
Sunčane se opekotine javljaju na plodovima kao
posljedica intenzivnog sunčevog zračenja i visokih
temperatura. Na plodovima koji su nakon razvoja
u zasjeni lišćem, najčešće zbog gubitka lisne mase,
izloženi izravnom sunčevom svjetlu zbog visokih Slika 8: Sunčana palež
temperatura ne dolazi do stvaranja pigmenata, pa plodova rajčice
22
Glasnik zaštite bilja 3/2008
na tom dijelu ostaju blijedi. Pojava sunčanih
opekotina može se spriječiti uzgojem sorata
dobre lisnatosti i kvalitetnom zaštitom kojom
se sačuva lisna masa.
Vršna trulež na plodovima rajčice javlja
se neposredno uz vrhove plodova u fazi
intenzivnog razvoja u vidu malih vodenastih
zona koje se brzo povećavaju i tamne. Na
mjestu zahvaćenom vršnom truleži nastaju
uleknuća smeđe do crne boje.
Na odumrlo tkivo naseljavaju se saprofitske
gljivice pa se zahvaćena zona ploda osuši. Vršna
Slika 9: Vršna trulež plodova rajčice trulež plodova nastaje kao posljedica fiziološke
uvjetovana visokim temperaturama i
poremetnje u usvajanju kalcija.
nedostatkom vlage
Pojavljuje se na kiselim tlima deficitarnim kalcijem kao i u uvjetima kada je njegovo
usvajanje iz tla otežano. Ti se uvjeti javljaju kada je tlo presuho, kada nakon dužeg
sušnog razdoblja padnu obilnije oborine ili se prekasno započne s navodnjavanjem, kada
je korijen biljke oštećen i nije u mogućnosti u dovoljnoj mjeri opskrbiti biljku kalcijem
te kao posljedica neizbalansirane ishrane.
Do pojave vršne truleži dolazi najčešće u uvjetima visokih temperatura tijekom dužeg
sušnog razdoblja kada se većina vodenog tijeka s kalcijem kroz biljku usmjerava prema
listovima, tako da do plodova zbog intenzivne transpiracije ne dolazi dovoljna količina
kalcija što sprečava razvoj staničnih stijenki i uvjetuje odumiranje tkiva.
Preobilna gnojidba dušikom koja značajnije utječe na vegetativni rast i stvaranje
bujne lisne mase velike transpiracijske površine također zbog pojačane akumulacije
kalcija u listovima na račun njegova sadržaja u plodovima može imati za posljedicu
pojavu simptoma njegova nedostatka u plodovima.
Spriječiti pojavu vršne truleži plodova moguće je jedino izbjegavanjem uvjeta koji
pogoduju njezinom stvaranju. Primjena folijarnih gnojiva koja sadrže kalcij učinkovita
je samo ako se primijeni preventivno na početku intenzivnog razvoja plodova.
Do pucanja plodova rajčice dolazi najčešće kada nakon dužeg sušnog perioda padnu
izdašnije oborine. U takvim uvjetima plodovi naglo upiju puno vode čime se volumen
stanica toliko poveća da zbog jakog unutarnjeg pritiska dolazi do pucanja plodova.
Mjesto puknuća koloniziraju gljivice i bakterije uzrokujući truljenje plodova.
23
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Professional paper
The influence of environmental
conditions for the growth of tomato
and manifestation of physiological
disorders
Summary
For the successful growth and development of tomato, it is necessary to provide for as
permitting environmental conditions as possible, so that physiological processes inside
the plant could proceed freely, and that in the end it can give optimum crop in number
and quality. The most influential environmental conditions are warmth, light and moist,
Slika 10: Uzdužna puknuća ploda Slika 11: Radijalna puknuća ploda which can equally have the negative effect on the growth and development of plant, if
they are insufficient or exceeding certain limits.
Jedini način da se izbjegne pucanje
plodova je kontinuirano održavanje Consequences of imbalance of external conditions are manifested in different ways on
optimalne vlažnosti tla neophodne za plants, which then react in certain symptoms. It happens sometimes that less experienced
normalan rast i razvoj plodova. cultivators identify those symptoms with the symptoms of certain rots or pest invasion,
and then they use some protection measurements without good reason.
Jedna od fizioloških poremetnji koja
se očituje na listovima je njihovo uvijanje. This review has been written for the purpose of getting a better insight into particular
Često puta se u proizvodnji uvijanje physiological disorders during the growth and development of tomato and their symptoms
listova poistovjećuje s bolestima pa se on plants and fruits of tomato.
primjenjuju nepotrebne mjere kemijske The review describes the effect of basic environmental conditions on the growth and
zaštite. Do uvijanja listova prema development of tomato and physiological disorders on plants and fruits conditioned by
središnjoj žili dolazi na najdoljnjim Slika 12: Uvijanje listova uvjetovano
intenzivnim svjetlom i visokim temperaturama abiotic factors.
etažama kada su uvjeti za fotosintezu
izuzetno povoljni, a zametanje i razvoj plodova na biljkama je slab. U takvim se uvjetima Key words: tomato, environmental conditions, physiological disorders.
asimilati stvoreni u listovima nedovoljno brzo translociraju u reproduktivne organe biljke
pa povišeni sadržaj škroba i šećera u listovima uvjetuje njihovo uvijanje. Sa smanjenjem Literatura
Benton, J. J., (1999): Tomato plant culture. CRC Pres, Washington.
intenziteta osvjetljenja i temperature i intenzivnijim razvojem reproduktivnih organa
Grupa autora, (1997): Gajenje povrća. Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka.
simptomi uvijanja listova nestaju. Kurtović, O., Elezović, E. i Hadžiomerović, M., (2001): Proizvodnja povrća u plastenicima. Poljoprivredni
institut Sarajevo, Sarajevo.
Lešić, R. i sur., (2002): Povrćarstvo. Zrinski, Čakovec.
Maksimović, P., (2003): Proizvodnja paradajza i plavog patlidžana. Agronomski fakultet Čačak.
Matotan, Z., (2004): Suvremena proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb.
Maynard, D. N., Hochmuth G. J., (2007): Handbook for vegetable growers. John Wiley and sons, Inc.
New Jersey.
Nonnecke, I. L., (1989): Vegetable production. Van Nostrand Reinhold, New York.
Osvald, J., Kogalj-Osvald, M., (1996): Gojenje vrtnin v zavarovanem prostoru. Kmečki glas,
Ljubljana.
Siviero, P. and Motton, M. S., (1995): La coltivazione del pomodoro da mensa. L’Informatore Agrario,
Verona.

24 25

Pokos-Nemec, V.1
Pregledni rad
NAVODNJAVANJE U POVRĆARSTVU NA
OTVORENOM
Sažetak
Za uspješnu proizvodnju povrćarskih kultura moraju se osigurati vegetacijski faktori:
voda, hranjive tvari, toplina, svjetlost i zrak. Bez ovih faktora ne samo da se ne može
ostvariti planirana proizvodnja, već bez bilo kojeg od njih biljka ne može živjeti. Dakle, i
voda je jedan od faktora koji uvjetuju život biljke pa je bez vode nemoguć njen uzgoj.
Zašto je voda tako značajna za biljku nije teško objasniti. Ona je ne samo sastavni
dio građe biljke, već i nosilac mnogih fizioloških procesa tijekom vegetacije: regulira
režim ishrane biljke, otapa hranjive tvari tla i preko korjenovih dlačica unosi ih u biljku,
regulira toplinski režim biljke i tla, posreduje u procesu fotosinteze, regulira fizikalne,
kemijske i biološke procese u tlu. Razlikujemo razne metode i rokove navodnjavanja,
a u ovom radu pobliže ćemo opisati mogućnosti navodnjavanja u povrćarstvu na
otvorenom.
Ključne riječi: voda, fiziološki procesi, navodnjavanje
Vrste vode u tlu
U tlu se nalazi: kemijska, higroskopna, opnena, kapilarna i gravitacijska voda.
- Kemijska voda je kemijski vezana za čestice tla pa je nekorisna
za kulturne biljke.
- Higroskopnu vodu također biljke ne mogu koristiti jer se drži
jakim silama u tlu.
- Opnena voda obavija u obliku tanje ili deblje opne čestice tla pa može biti
samo djelomično pristupačna biljkama.
- Kapilarna voda se nalazi u porama tla i najvećim dijelom
je pristupačna biljkama.
- Gravitacijska voda je svakako pristupačna biljkama, ali budući da je
pod utjecajem sile teže, ona se ocjeđuje pa je biljke praktički ne koriste.
Pri uzgoju na otvorenom veći broj kultura ima vegetacijski period tijekom ljetnih
mjeseci kada su veće temperature i manje oborine, odnosno veliki gubici a manji prihodi
1
Valerija Pokos-Nemec, dipl. ing. agr. - stručni savjetnik za navodnjavanje
E-mail: Valerija.Pokos.Nemec@hzpss.hr
26
Glasnik zaštite bilja 3/2008
vode. Povrćarske kulture imaju brzi razvoj i proizvode veliku biljnu masu te zbog toga
zahtijevaju znatne količine vode.
Postoje velike razlike među pojedinim povrćarskim kulturama u načinu i količini
trošenja vode.
Kulture koje za normalan rast i razvoj zahtijevaju stalno visoku vlažnost tla, odnosno
češće navodnjavanje, jesu: krastavci, salata, kupus, špinat. Razlog tome je slab i relativno
plitak korijenov sustav kao i neekonomično trošenje vode preko lišća koje ima razmjerno
veliku površinu. Zbog vrlo slabo razvijenog korijenovog sustava, luk i češnjak također
zahtijevaju visoku vlažnost tla. Međutim, ove kulture troše znatno manje vode jer imaju
manju površinu lišća. Kulture koje imaju razvijeniji korijenov sustav, kao što su rajčica
i mrkva, dobro koriste vodu i ekonomično je troše. Kulture kao cikla i repa vrlo dobro
koriste vodu iz tla i intenzivno je troše. U uvjetima navodnjavanja njihov uspjeh ne
izostaje, ali i nisku vlažnost tla mogu dobro podnijeti.
Rokovi navodnjavanja povrćarskih kultura zavise od uvjeta života biljke, njenih
faza razvoja i od postavljenih ciljeva proizvodnje. U odnosu na tu zavisnost, postoji pet
karakterističnih rokova navodnjavanja:
- navodnjavanje sadnog materijala (presadnica)
- navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje
- navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje sadnica ili sjetve
- vegetacijsko navodnjavanje
- dopunsko navodnjavanje
Navodnjavanje sadnog materijala (presadnica) vrši se u natkrivenim ili toplim
rasadnicima. Ovim navodnjavanjem treba dodavati manje količine vode kako bi
se spriječio bujni rast i bolesti te održala potrebna toplina u rasadniku. Najčešće se
primjenjuje ručno navodnjavanje.
Navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje - izvodi se samo onda
kada je zbog nedostatka vlage u tlu otežana priprema tla za sadnju ili sjetvu, odnosno
otežana sadnja presadnica. Najčešće je ovim navodnjavanjem potrebno navlažiti sloj
tla do 20 cm dubine. Međutim, ako je tlo i ispod 20 cm suho, potrebno je navlažiti tlo
do veće dubine: 30, 40 ili čak do 50 cm - zavisno od osobina tla i vrste presadnice. U
svakom slučaju, prethodno treba ispitati fizikalne osobine tla i trenutačno stanje vlage
u tlu.
Navodnjavanje pri sadnji i poslije sadnje presadnica ili sjetve zavisi od stanja
vlažnosti tla. Ako u tlu nedostaje lako pristupačne vode, posađene mlade biljke će se teže
primiti, a posijano sjeme će teže niknuti. Prilikom vađenja iz rasadnika, presadnicama
se obično uništi jedan dio korijenovih dlačica pa im zbog „prebolijevanja“ treba lako
27

pristupačna voda i hranjivo te je zato fertirigacija vrlo korisna mjera. Međutim ako u tlu
ima dovoljno vode, navodnjavanje može i štetiti jer razrjeđuje koncentraciju hranjiva i
smanjuje toplinu tla, a to su značajni faktori za startno vegetiranje mladih biljaka.
Vegetacijsko navodnjavanje - počinje kad su se biljčice primile ili niknule i dobro
zakorjenile.
Tim navodnjavanjem je potrebno, tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, održavati
optimalnu vlažnost tla u sloju rizosfere. Navodnjavanje se može vršiti na nekoliko
načina: kišenjem, brazdama, mikrorasprskivačima, kapanjem.
Dopunsko navodnjavanje se izvodi pred kraj vegetacije sa svrhom njezina produženja.
Glavni uvjet za ovo navodnjavanje je toplo vrijeme na kraju ljeta i početkom jeseni. Ako
se uz toplinu osigura dovoljno vode i hranjiva u tlu, produžava se vegetacija, produžava
se berba plodova, a time se postižu i veći prinosi. Dopunsko navodnjavanje moguće je
primijeniti za rajčicu, kupus, rotkvicu i druge kulture.
Metode navodnjavanja povrćarskih kultura na otvorenom
• Navodnjavanje brazdama
Navedeno navodnjavanje pripada starijim metodama uzgoja povrćarskih kultura.
Sustav navodnjavanja brazdama sastoji se od dovodnog kanala, razdjelnih kanala,
razdjelnih brazda, brazda i prenosivih ustava. Razdjelne brazde mogu se zamijeniti
plastičnim, gumenim ili metalnim cijevima koje prebacuju vodu iz razdjelnog kanala u
brazde.
Unaprjeđenje sustava može se vršiti upotrebom prenosivog cjevovoda. Tim načinom
mogu se dovodni i razdjelni kanali, kao i razdjelne brazde, zamijeniti cijevima. Cijevi
su napravljene od lakog materijala zbog lakšeg prenošenja. Promjer im je obično 15 cm.
Cijevi koje zamjenjuju razvodne kanale, odnosno razvodne brazde, imaju na sebi otvore
čiji se razmak može regulirati radi mogućnosti ulijevanja vode u brazde s različitim
razmakom.
Za uzgoj povrćarskih kultura razmak brazdi je 50-100 cm.
Poželjno je da teren bude relativno ravan, s ravnomjernim padom. Najpovoljniji je
pad 2-4%.
Dubina brazda je 15-25 cm. Obrok navodnjavanja zavisi od osobina tla, uzgajane
kulture i trenutačne vlažnosti tla. Navedeni način navodnjavanja ne narušava strukturu
28
Glasnik zaštite bilja 3/2008
tla i smanjuje uvjete za stvaranje pokorice, a troši i manje vode - sve su to razlozi zašto
se ta metoda, koja je jedna od najstarijih, održala i do danas.
• Navodnjavanje kišenjem
Metodom navodnjavanja kišenjem voda
se raspodjeljuje po površini tla u obliku
prirodne kiše. Metoda kišenja ima mnoge
prednosti: mogućnost upotrebe u različitim
topografskim uvjetima, pripremni radovi
na zemljištu su nepotrebni ili minimalni,
ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje
korištenje mehanizacije, mogućnost
ekonomičnog korištenja raspoložive vode
zbog točnog doziranja, tlo je manje izloženo
pogoršanju fizikalnih svojstava, mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih
nasada, mogućnost primjene fertirigacije.
Pri navodnjavanju kišenjem uređaj sustava zahvaća vodu iz izvora, tlači je kroz cijevi
i na kraju je preko rasprskivača, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju
navodnjava.
Sustav navodnjavanja može biti prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom
sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzopriključnim spojkama.
Polustabilni sustav ima stabilni uređaj za zahvaćanje vode i glavni cjevovod, dok su
kišna krila i rasprskivači prenosivi. Glavni cjevovod je najčešće postavljen u tlu pa na
površinu tla izlaze samo hidranti na koje se spajaju kišna krila.
Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne. Rasprskivači se priključuju na cijevnu
mrežu koja je najčešće postavljena u tlu.
Svaki se sustav navodnjavanja kišenjem sastoji od vodozahvata, mreže cijevi,
rasprskivača i armature. Dvije su vrste vodozahvata: jedan je gravitacijski a drugi
primjenjuje pumpni agregata. U vodozahvatu pumpnim agregatom voda se usisava
iz izvora i tlači potrebnim tlakom kroz mrežu cijevi do rasprskivača. Pumpni agregat
se sastoji od pogonskog motora i pumpe, a najviše se koriste centrifugalne pumpe.
Neophodno je uskladiti snagu pogonskog motora sa zahtjevom pumpe.
Cijevna mreža služi provođenju vode od izvora do rasprskivača. Ta se mreža sastoji
od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila. Na kišnim krilima se na određenim
razmacima nalaze odvojci za spajanje rasprskivača.
Rasprskivači imaju završnu ulogu u sustavu kišenja. Oni prskaju (razdjeljuju) vodu
29
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

po površini tla u obliku kapljica. Budući da je njihova uloga vrlo važna, moraju pravilno Mlaznice rasprskivača zbog veličine imaju manju potrebu filtriranja vode u odnosu
i kvalitetno raditi. Rasprskivači se mogu razlikovati prema vodnom tlaku, dometu na navodnjavanje kapanjem.
bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini kišenja, intenzitetu kišenja, vrsti i
broju mlaznica, načinu pogona i načinu kišenja. • Navodnjavanje kapanjem
Za primjenu kišenja potrebno je u svakom slučaju izvršiti pravilan izbor rasprskivača. Temeljni princip metode kapanjem
Za navodnjavanje povrćarskih kultura najpovoljnije je lagano kišenje pa će najbolji biti je da voda iz sustava gusto postavljenih
rasprskivači malog intenziteta i malog dometa. plastičnih cijevi izlazi kroz posebne kapaljke
Jedna od najvažnijih osobina rasprskivača jest ravnomjernost kišenja. Idealno (postavljene uzduž cijevi) i „kap po kap“
kišenje narušava puhanje vjetra pri navodnjavanju. U pravilu, pri kišenju najviše vode vlaži tlo uz svaku uzgojenu biljku. Tom
padne oko samog rasprskivača, a prema kraju dometa sve manje. Da bi se ostvarilo metodom može se najpreciznije dodavati
što ravnomjernije kišenja po cijeloj površini, rasprskivači se prikladno razmještaju po voda potrebna u tlu. Uređaj za kapanje sastoji
površini koja se navodnjava. se od pogonskog dijela s glavom sustava,
filterskog uređaja, glavnog cjevovoda,
Osim rasporeda rasprskivača, pri kišenju je vrlo važno najpovoljnije rasporediti lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki.
cijeli uređaj. Položaj zahvata vode, glavnog cjevovoda i kišnih krila, može biti različit.
Pri izboru je potrebno voditi računa o izvoru vode, topografskim uvjetima te veličini i Uređaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz
obliku parcela. Prema tome, za svaku parcelu je potrebno prethodno razmotriti prirodne, cijevi i u obliku kapljice ispušta vodu na tlo ili u tlo.
tehničke, tehnološke i ekonomske prilike i nakon toga odrediti položaj pojedinih dijelova
uređaja. Navedeni način navodnjavanja ima
dva sustava: površinsko i podpovršinsko
Pri navodnjavanju kišenjem vrlo je važno poznavati trajanje kišenja s jednog položaja navodnjavanje. Pri površinskom navod-
rasprskivača. Ako kišenje traje duže nego što je to potrebno, dodat će se tlu (kulturi) veća njavanju cijevi i kapaljke postavljene su iznad
ili prevelika količina vode, koja može uzrokovati niz posljedica: pogoršanje fizikalnih tla ili na površini tla, a pri potpovršinskom
svojstava tla, ispiranje hranjiva, eroziju, zaslanjivanje. navodnjavanju one su ukopane u tlo.
U slučaju kišenja koje traje kraće nego što je potrebno, tlo se neće do potrebne dubine Dobrim kapaljkama smatraju se one koje
saturirati vodom u vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta. osiguravaju mali ujednačeni tok vode ili kapa-
nje s konstantnim istekom, koji značajno ne
Obrok navodnjavanja će zavisiti od osobina tla, kulture i trenutačnog stanja vlažnosti
varira na površini pod sustavom.
tla.
Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki,
• Navodnjavanje minirasprskivačima bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode
za navodnjavanje te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima.
Ovim načinom navodnjavanja, koje predstavlja tip lokaliziranog navodnjavanja, voda
Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki.
na tlo pada u obliku malog mlaza ili kapljice. Od navodnjavanja kišenjem razlikuje se
po tome što sustav radi pod manjim tlakom (od 1.0-2.5 bara) i što se navodnjava samo Kemijsko začepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom
dio površine gdje se razvija glavna masa korijena. Današnje tržište nudi više tipova otvoru ili unutar kapaljke.
minirasprskivača različitih konstrukcija: kontinuirane i pulsirajuće minirasprskivače.
Oni mogu navodnjavati cijeli krug ili samo dio kruga, mogu biti različitog dometa i Jedna od značajnijih prednosti navodnjavanja kap po kap jest mogućnost primjene
intenziteta navodnjavanja. tekućih gnojiva (fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem.

30 31
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Navodnjavanje po vrstama kultura Surveying study

Ukupne količine vode u različitim vrstama povrća kreću se u intervalu od 85 do 95%,
iz čega se može zaključiti da bez intenzivnog navodnjavanja, posebno ljeti, nema ni
rentabilne proizvodnje povrća.
Povrtlarske kulture poput rajčice, paprike i patlidžana najbolje je navodnjavati (npr.
kapanje) bez kvašenja nadzemnih dijelova povrća. To su biljke kojima je potrebna veća
količina vode u tlu, a manje vlage u zraku. Kišenje tih kultura nije preporučljivo zbog
razvoja bolesti na istima.
Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavci za optimalni uzgoj zahtijevaju
istodobno dobru vlagu u tlu i zraku te se preporuča njihovo zalijevanje kišenjem. Glavati
kupus najviše vode treba u trenutku formiranja glavice. Rajčicu i krastavce u trenutku
cvjetanja minimalno treba zalijevati, a početkom dozrijevanja treba započeti s obilnijim
zalijevanjem.
Korjenasto povrće je potrebno navodnjavati kontinuirano tijekom cijele vegetacije.
Najbolji rezultati navodnjavanja postižu se rano ujutro, zbog najmanjih razlika
između temperature vode i temperature zraka.
IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE
OPEN
For successful production of vegetable crops, vegetational factors have to be
provided for: water, nutrients, warmth, light and air. Without these factors, not only that
the planned production cannot be realized, but also in the absence of any of them, a plant
cannot live. Therefore, water is also one of the factors which the life of the plant depends
on, so its cultivation is impossible without it.
It isn’t difficult to explain why water is so important for the plant. It is not only a
constituent part of the plant, but it is also a holder of many physiological processes
during vegetation; it regulates the plant’s nutritional regime, it dissolves nutrients of
the soil and carries them in the plant through root’s little hairs, it regulates the thermal
regime of the plant and soil, it mediates in the process of photosyntesis, and it regulates
physical, chemical and biological processes in the soil. Different methods and time of
irrigation can be differentiated, and this review more closely describes possibilities of
irrigation in vegetable farming in the open.
Key words: water, physiological processes, irrigation.

Najlošije rezultate postižemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne temperature,

a navodnjavamo hladnom vodom, što izaziva šok kod biljke i biljke su sklonije
obolijevanju.

Tijekom ljeta povrće je preporučljivo navodnjavati više puta s manjom količinom

vode.

Od svih povrtlarskih kultura paprike i krastavci iskazuju najveće potrebe za vodom te

ih zbog toga treba i najviše navodnjavati.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je navodnjavanje neophodna uzgojna

mjera u poljoprivrednoj proizvodnji jer utječe na kvalitetu i stabiliziranje prinosa svih
kultura.

32 33

Sanja Fabek1
Stručni rad
UZGOJ BROKULE
Sažetak
Svjetska proizvodnja brokule (Brassica oleracea L. var. italica) je u stalnom
porastu zbog povećanog zanimanja za ovu namirnicu visoke hranidbene vrijednosti
ali i dokazanog kemoprotektivnog djelovanja. U Hrvatskoj raznolikost klimatskih
prilika pruža veliki potencijal za uzgoj brokule, te se odgovarajućim izborom kultivara,
rokova uzgoja i proizvodnog područja može osigurati kontinuiranost opskrbe tržišta i
prerađivačke industrije tijekom cijele godine.
Ključne riječi: brokula, hranidbena vrijednost, kemoprotektivno djelovanje, uzgoj.
Uvod
Brokula potječe iz Male Azije, današnje Turske odakle je još u rimsko vrijeme
stigla u Italiju. U Hrvatskoj je od davnina bila poznata u dubrovačkom području pod
sinonimom kaulin, dok u kontinentalnom podneblju uzgoj brokule započinje tijekom
ranih devedesetih godina 20. stoljeća.
Kao namirnica koristi se cvat i vršni dio cvjetne stabljike, a sadrži vitamine,
esencijalne minerale i brojne bioaktivne tvari značajne za pravilnu i zdravu prehranu.
Naime, brokula se izdvaja kao značajan izvor glukozinolata koji imaju dominantnu ulogu
u antikancerogenoj aktivnosti jer njihovom enzimatskom hidrolizom nastaje sulforafan,
vrlo snažan inicijator enzima koji efikasno zaustavljaju razvoj različitih tumora (Stuart
i sur., 2001). Zdravstvena osvještenost stanovništva Hrvatske, povećani uvoz i značajne
potrebe prerađivačke industrije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj potaknuli su zanimanje za
komercijalni uzgoj brokule.
Morfološko - biološka svojstva brokule
Brokula je po svojim morfološkim (ali i biološkim) svojstvima slična cvjetači, no
kod brokule su internodiji izduženi pa cvjetna stabljika brokule naraste 50 do 90 cm. Na
vrhu stabljike se formira zbijeni cvat zelene, ljubičaste ili bijele boje te se bere zajedno
s dijelom stabljike do prvih većih listova. U slučaju zakašnjele berbe, grane unutar cvata
se izdužuju, cvat postaje rahliji i otvaraju se cvjetovi na rubnim granama. Ovisno o
sorti, brokula ima izraženu vršnu dominantnost što znači da nakon berbe vršnog cvata iz
pazuha donjih listova potjeraju sekundarne grane s manjim cvjetovima.
1
Sanja Fabek, dipl. ing. agr., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za povrćarstvo,
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb
34
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Slika 1: Vršni cvat brokule Slika 1: Postrani cvat brokule
Na tržištu je prisutan velik broj hibridnih sorata brokule koje se razlikuju duljinom
vegetacije, ali i oblikom, veličinom, zbijenošću cvata te veličinom pupova. Osobito
su cijenjeni zbijeni cvatovi sa sitnim pupovima. Rane sorte formiraju vršni cvat 50 do
70 dana nakon sadnje, srednjerane do 100 dana, srednjekasne do 130 dana, a kasne i
ozime do 200 i više dana. Za mehaniziranu berbu i industrijsku preradu, gdje je berba
jednokratna, prednost imaju sorte s dužom glavnom stabljikom i s manje lišća u blizini
cvata te s istovremenim formiranjem vršnog cvata sa što manjim grananjem. Za potrošnju
u svježem stanju prikladne su sorte koje nakon berbe vršnog cvata razvijaju više postranih
cvatova jer se zbog višekratnih berbi ostvaruju veći prinosi i duže je razdoblje korištenja
usjeva.
Lešić i sur. (2004.) navode kao optimalne srednje dnevne temperature zraka za
klijanje i nicanje 20 °C, a tijekom rasta 15-18 °C. Biološki zahtjevi brokule za toplinom
nakon sjetve i sadnje su nešto viši (20 do 24 °C), no prema Björkmanu i Paersonu
(1998.) visoke temperature zaustavljaju razvoj cvatova i uzrokuju neujednačenu veličinu
cvjetnih pupova u cvatu.
Za prijelaz u generativnu fazu, odnosno zametanje cvata, brokula mora proći stadij
vernalizacije (određeno razdoblje treba biti izložena djelovanju nižih temperatura). Sorte
kratke vegetacije ne zahtijevaju niske temperature za formiranje cvata. Temperature iznad
22 °C mogu produžiti vegetaciju i povećati broj listova do zametanja cvata (Lešić i sur.,
2004.). Kasne i ozime sorte moraju proći stadij vernalizacije pri temperaturi nižoj od
10 °C kroz 2 do 4 tjedna. I kod ovih sorata uslijed viših temperatura tijekom vegetacije
povećat će se produkcija listova do forrmiranja cvata te će cvat biti sitniji. Kod nižih
temperatura nakon berbe vršnog cvata razvija se više postranih cvatova.
Uzgoj brokule iz presadnica
U Hrvatskoj raznolikost klimatskih prilika pruža veliki potencijal za uzgoj brokule,
te bi brokula odgovarajućim izborom kultivara, rokova uzgoja i proizvodnog područja
mogla biti na tržištu cijele godine. Tako u agroekološkim uvjetima kontinentalne Hrvatske
35
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

prednost ima jesenski uzgoj brokule, dok je ljetni uzgoj moguć samo u planinskim
područjima gdje srednja dnevna temperatura zraka ne prelazi 20 °C. U mediteranskom
području prikladan je uzgoj jesenskih i ozimih sorata brokule.

Brokula se većinom uzgaja iz presadnica, koje se ovisno o terminu uzgoja presadnice

proizvode u zaštićenom prostoru ili na otvorenom, golog korijena ili s grudom supstrata.
Brojne su prednosti uzgoja presadnica s grudom supstrata: bolje iskorištenje sjemena,
ujednačen rast presadnica i usjeva, nema zastoja u rastu i gruda sprečava isušivanje
korijena tijekom transporta do sadnje, brže ukorjenjivanje u tlu, ranija berba te smanjenje
utroška rada. U povoljnim uvjetima presadnice razviju 4 do 5 listova za 25 do 35 dana i
takve su najpovoljnije za sadnju.

Za potrošnju u svježem stanju (kad je

cilj proizvodnje vršni cvat) sadi se 4 do
5 biljaka/m2. Razmak redova je 60 do 80
cm, a razmak u redu 30 do 40 cm. Kod
proizvodnje brokule za preradu traže
se sitniji cvatovi što se postiže gušćom
sadnjom te se sadi 8 do 20 biljaka/m2.

Slika 1: Uzgoj presadnica brokule u

polistirenskim kontejnerima

Sjetva Sadnja Berba

Sorte
(mjesec/tjedan) (mjesec/tjedan) (mjesec/tjedan)
Kontinentalno područje
Rane II/3 - III/1 III/4 - IV/1 V/3 - VI/2
Jesenske V/2 - VI/2 VI/2 - VII/2 IX/1 - XI/2
Mediteransko područje
Jesenske VI/3 - VII/2 VII/3 - VIII/2 IX/4 - XII/4
Ozime VII/3 - VIII/2 VIII/3 - IX/2 I/1 - IV/4

Tablica 1. Mogući rokovi sjetve, sadnje i berbe sorata brokule

Za uzgoj brokule potrebno je dobro drenirano tlo, bogato humusom, uz pH 6 do 6,8.

Kao i ostale kupusnjače, brokula se ne može saditi na istu površinu najmanje 3 do 4
godine. Iza proljetnog roka uzgoja (zbog kratke vegetacije) moguć je uzgoj naknadnog
usjeva kao što je grah mahunar ili cikla.

36 37
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Prema Fritzu i Stolzu (1989.) potreba hraniva za prinos od 12 t/ha brokule u proljetnom
i rano jesenskom roku uzgoja kultivara kraće vegetacije je 200 kg N, 80 kg P2O5, 215
kg K2O i 25 kg MgO. Budući da brokula formira veliku vegetativnu masu u odnosu na
dio zbog koje je uzgajamo (cvat) više od polovice tih hraniva ostaje u biljnim ostacima
nakon berbe. Brokula dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima (pogotovo zrelim
stajskim gnojem u količini od 40 t/ha), uz dodatak 500 kg/ha mineralnog NPK gnojiva
formulacije 5:20:30. Tijekom vegetacije potrebno je i prihranjivanje dušičnim gnojivima.
Zbog racionalnog iskorištenja, dušik je bolje primijeniti u više navrata, a zadnja prihrana
3 tjedna prije očekivane berbe još može imati učinka na prinos.
Da bi se održala površinska struktura tla te spriječio rast korova, dok biljke ne zatvore
redove, treba provesti međurednu obradu. Za rast i razvoj brokule, dobar prinos i kvalitetu
cvatova vrlo je važna ravnomjerna opskrba vodom, a optimalna količina vode tijekom
vegetacije je 400 l/m2.
Berba i prinosi
Brokula se bere kad se razvije željena veličina cvata, a prije otvaranja cvjetova. Vršni
cvat se reže s dijelom stabljike (15 do 20 cm) i odstranjuju se postrani listovi. Berba
postranih cvatova počinje nakon 2 do 3 tjedna, i oni se beru s 15 do 20 cm postrane
grane. Ovisno o sorti, cilju proizvodnje i broju berbi prinosi variraju od 5 do 30 t/ha.
Brokula se može održati u hladnjači pri temperaturi 0 °C i relativnoj vlazi zraka 95 %
tijekom 8 do 10 dana.
Literatura
Björkman T., K.J. Paerson (1998): High temperature arrest of inflorescence development in broccoli
(Brassica oleracea var. italica). Journal of Experimental Botany 49(318), 101-106.
Lešić, R., J. Borošić, , I. Buturac, M. Herak-Ćustić, M. Poljak, D. Romić (2004): Povrćarstvo. Zrinski,
Čakovec, 2004.
Lešić, R. (1990): Brokula (Brassica oleracea conv. botrytis var. italica). Agronomski glasnik 1-2, 67-77
Stuart. J.D., S. Neddermann, A.T. Smith, A.A. Provatas, U. Palaniswamy (2001): Isolation of sulforaphane
in broccoli sprouts, by reversed-phase solid phase exstraction (SPE), followed by reversed-phase HPLC and
HPLC/MS analysis, HortScience Vol. 36(3), 512.
Toth, N., I. Žutić, B. Novak (1998): Komponente prinosa i kvalitete kultivara brokule (Brassica oleracea
L. convar. botrytis (L.) Alef. var. italica Plenck.). Poljoprivredna znanstvena smotra 63 (dodatak 4), 339-
345.
Toth, N., J. Borošić, I. Žutić, B. Novak, B. Benko (2004): Introdukcija sorata brokule u sjeverozapadnu
Hrvatsku. Zbornik radova XXXIX znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem,
425-426, Opatija, 2004.
Toth, N., J. Borošić, I. Žutić, B. Novak, B. Benko (2006): Agronomska svojstva brokule uzgajana u
kopnenom podneblju. Zbornik radova 41. hrvatskog i 1. međunarodnog znanstvenog simpozija agronoma,
337-338, Opatija, 2006.
AGROSERVIS - PROIZVODNJA d.o.o.
HR-33000 Virovitica
Tel: 033 /73 02 44; Fax: 033 /73 02 44
E-mail: agroservis.proizvodnja@vt.t-com.hr
www.agroservis-proizvodnja.hr

Professional paper
Iz raznolikog proizvodnog programa izdvajamo:
• Sadilice rasada diskosne
CULTIVATION OF BROCCOLI • Sadilice rasada s čašama
• Sadilica krumpira - poluautomatska
• Gredičari za povrće
Summary • Polagači folije
The world production of broccoli (Brassica oleracea L. var. italica) is constantly
increasing as a result of increased interest for this highly nutritious food and evidence- Također proizvodimo veoma praktične vrtne plastenike
based chemoprotective effect as well. In Croatia, a continuous supply of fresh broccoli iz pocinčanih cijevi širine 4,65 m, visine sljemena 2,5 m,
te dužine po volji u koraku 1,9 m pogodne kako za svako
to the processing industry and the market can be realized by selecting a suitable hybrid domaćinstvo, tako i za profesionalne proizvođače.
broccoli cultivars, optimal growing periods and production area.  
Key words: broccoli, nutritional value, chemoprotective effect, cultivation. Ostali proizvodi:
• Kompletna linija za uzgoj i sušenje duhana
• Samohodna prskalica visoke prohodnosti za kulture
duhana i suncokreta (klirens 1,6 m)

Navedeni proizvodi dokazali su se u radu kako na

domaćem, tako i na inozemnom tržištu.

38 39
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Kantoci, D.1 Intenzivni plodored

Pregledni rad Specifičnost povrtnjaka su intenzivni plodored i miješane vrste. Intenzivni plodored
oslanja se na princip tropoljnog povrtlarskog plodoreda. Kod njega se u tijeku jedne
PLODORED vegetacijske sezone ili godine na istom zemljištu uzastopno, a nekad i istovremeno,
uzgaja više vrsta povrća. To znači da se odmah po skidanju jedne vrste sije ili sadi
druga. Intenzivni je plodored moguć zbog različite dužine vegetacije povrća, razlika u
zahtjevima za toplinom i otpornosti na niske temperature.
Sažetak
Plodored je vrlo značajan kod planiranja sjetve i sadnje povrtnih kultura. Pravilnim
U intenzivnom plodoredu razlikujemo pretkulturu (najčešće rana proljetna ili ozima
plodoredom racionalno se koristi tlo u povrtnjaku, hranjiva u tlu, smanjuju se opasnosti
vrsta kao što su salate, špinat, rotkvica, grašak, rani krumpir i mladi luk); glavnu kulturu
od pojava bolesti, štetnika i korova.
koja ima najdužu vegetaciju (paprika, kupus, luk) i naknadnu kulturu koja se uzgaja
Ključna riječ: plodored.
poslije glavne kulture (salata, špinat, mladi luk).
Uvod Za biopovrtnjak je karakteristično uzgajanje dviju ili više vrsta zajedno: red do reda,
Plodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom
naizmjenično u istom redu, cik-cak u dva reda. Za miješane kulture koriste se vrste
i predusjevu. Biološke specifičnosti povrća su osnova za izbor predusjeva (pretkulture).
različite visine, različite bujnosti, ali i sličnih zahtjeva za toplinom, vodom, svjetlom
Neko povrće se uspješno uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito grašak), a za neke
i hranjivima. Osnova za uspješno uzgajanje miješanih vrsta je njihova međusobna
je sužen izbor predusjeva. Za biopovrtnjak karakterističan je uzgoj dviju ili više vrsta
trpeljivost (alelopatija). Poznate miješane vrste su mrkva i luk, salata i luk. Broj
zajedno.
kombinacija ovisi o biološkim svojstvima povrća i uvjetima uzgoja.
Plodored je smjena vrsta u prostoru i vremenu. U povrtnjaku plodored omogućuje
Kao mješavina mogu se uzgajati visoke i niske biljke, biljke duge i kratke vegetacije,
pravilno i racionalno gnojenje stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost
biljke sličnih potreba prema toplini, vodi i svjetlu, biljke plitkog i dubokog korijena,
zemljišta, sprečava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.
bujne i manje bujne vrste, a najvažnije je da su to vrste koje uspijevaju jedna pored
druge.
Nasuprot plodoredu, ako se jedna te ista vrsta uzgaja duže godina na istom zemljištu
(monokultura), dolazi do narušavanja strukture i plodnosti tla, povećava se opasnost od
Broj redova miješanih vrsta ovisi o tipu gredice. Na vrtnoj i visokoj gredici vrlo su
korova, bolesti, štetnika i toksina koje luči korijen. Povrće različito reagira na uzgoj u
uspješne kombinacije miješanih vrsta različite dužine vegetacije. U takvoj kombinaciji
monokulturi. Tako je poriluk osjetljiv na monokulturu, ali ima jak utjecaj na naknadnu
na gredici se stalno smjenjuju povrtlarske i začinsko-ljekovite biljke i biljke za zeleno
kulturu dok vrlo slab utjecaj imaju kupusnjače.
gnojivo. Tako se na vrtnoj gredici može istovremeno uzgajati više vrsta povrća, ali je
moguće i njihovo smjenjivanje u tijeku godine. Broj miješanih vrsta i broj smjena povrća
Plodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom
u tijeku godine veći je na uzdignutoj gredici.
i predusjevu. U odnosu prema gnojenju stajnjakom povrće dijelimo u tri grupe. Prvu
grupu čine vrste koje se obično gnoje stajnjakom, a tu ubrajamo kupusnjače, rajčicu,
Znanje o tome kako biljke uspijevaju jedna pored druge, dobro ili loše, značajno je
papriku, patlidžan, celer, poriluk i češnjak. Drugu grupu čine vrste s manjim zahtijevom
ne samo u vrtu već i na oranici. Tako, na primjer, red paprike uz red rajčice uvijek je
za stajnjakom i često se uzgajaju nakon unošenja stajnjaka, a ovu grupu čine korijenaste
slabijeg rasta od ostalog usjeva paprike. Negativan se učinak u vrtu umanjuje razmakom
vrste povrća, luk, salata, špinat, rotkva i rotkvica. Treću grupu čine vrste koje tlo
među gredicama.
obogaćuju dušikom, a to su grašak, grah i bob. U tropoljnom plodoredu prvo polje uvijek
zauzimaju vrste iz prve grupe, drugo polje iz druge, a treće polje vrste iz treće grupe.
Njihovom smjenom dobiva se trogodišnji ciklus uzgoja povrća. Na odvojenom dijelu
vrta uzgajaju se višegodišnje vrste: šparoga, rabarbara, vlasac i druge.

1
Darko Kantoci, dipl.ing. agr.

40 41
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Surveying study Trkulja V., Stojčić J., Gordana Brkljač, Nada Zavišić1
Znanstveni rad
CROP ROTATION
POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I
Summary MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA
Crop rotation is very important in planning the sowing and planting of vegetable
crops. With orderly crop rotation, you can rationally use the soil in the vegetable
patch, nutrients in the soil, and decrease dangers of breaking out of diseases, pests and
Sažetak
weeds.
Tijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na području Lijevče polja, Posavine,
Key word: crop rotation.
Semberije i šireg područja Romanijske regije, na pojedinim proizvodnim parcelama,
posebno na kojima se uzgaja krumpir, ali i na onima s paprikom i rajčicom, utvrđena
je pojava oboljelih biljaka s izraženim simptomima antraknoze. Postotak napadnutih
biljaka bio je različit, ali se na pojedinim parcelama kretao od 5-15%, a nisu bile
rijetke ni proizvodne parcele na kojima je došlo do većeg postotka zaraze, zbog čega
su nastale i velike ekonomske štete. Na osnovu proučavanja patogenih, morfoloških i
uzgajivačkih odlika izoliranog patogena, utvrđeno je da je uzročnik uočenih simptoma
bolesti fitopatogena gljiva Colletotrichum coccodes.

U radu je opisana važnost navedene vrste te simptomi koje ona uzrokuje i domaćini
koje napada, kao i ciklus razvoja, s posebnim naglaskom na mjere za njeno suzbijanje.

Ključne riječi: paprika, krumpir, rajčica, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,

suzbijanje.

Uvod
Površine pod krumpirom, paprikom i rajčicom u okolini Banja Luke, na području
Lijevča polja, kao i na području Posavine i Semberije, te površine pod krumpirom na
području Romanijske regije, značajne su zahvaljujući povoljnim klimatskim i zemljišnim
uvjetima, kao i dugoj tradiciji uzgoja tih povrćarskih biljnih vrsta u navedenim proizvodnim
područjima. Međutim, relativno niski prosječni prinosi navedenih uzgajanih povrćarskih
biljaka kod nas u odnosu na razvijene zemlje svijeta, kao i njihovo veliko variranje na
pojedinim proizvodnim parcelama, u pojedinim godinama, često su, uz ostale razloge,
uvjetovane i načinom uzgoja krumpira, rajčica i paprike koji, uz druge agrotehničke
mjere, zahtijevaju i intenzivno nadvodnjavanje, što često ograničava upotrebu plodoreda
zbog čega se te biljne vrste često uzgajaju na istim površinama i više godina uzastopno. U
takvim uvjetima nerijetko dolazi do pojave raznih bolesti među kojima se posebno ističu
plamenjača, crna pjegavost i nekoliko ekonomski štetnih bakterioza i viroza, koje, ako se
ne suzbijaju, mogu značajno umanjiti prinos i uzrokovati velike ekonomske štete.
1
doc. dr. Vojislav Trkulja, prof. dr. Jovo Stojčić, Gordana Brkljač, dipl. ing. polj.,
Nada Zavišić, dipl. ing. polj., Poljoprivredni institut RS, Banja Luka, BiH

42 43
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Međutim, tijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na navedenim područjima, na

većem broju proizvodnih parcela, posebno krumpira, ali i paprike i rajčice, utvrđena
je pojava oboljelih biljaka s izraženim
karakterističnim simptomima antraknoze.
Imajući to u vidu, ali i činjenicu da antraknozu
navedenih biljnih vrsta iz familije Solanaceae
može uzrokovati nekoliko različitih vrsta iz
roda Colletotrichum, prikupili smo veći broj
uzoraka oboljelih biljaka, koje smo potom
analizirali u Fitopatološkom laboratoriju
Poljoprivrednog instituta RS u Banjoj Luci Sl. 4. Colletotrichum coccodes. Izgled
Sl. 3. Colletotrichum coccodes. Izgled
radi utvrđivanja točne etiologije bolesti, kolonija izolata Pap-1 na pet različitih
konidija patogena (10x10).
odnosno determinacije uzročnika navedenih podloga 7 dana nakon sijanja.
siptoma. Postotak napadnutih biljaka bio je
Sl. 1. Colletotrichum coccodes. Izgled
različit. Na pojedinim parcelama iznosio je
kolonija gljive na krumpir-dekstroznoj Simptomi bolesti
od 5-15%, a nisu bile rijetke ni proizvodne podlozi. Početni simptomi bolesti na plodovima paprike i rajčice uočavaju se uglavnom na
parcele na kojima je došlo do većeg postotka
zrelim, ali i na mlađim zelenim plodovima u obliku sitnih, vodenastih, crvenkastomrkih
zaraze, zbog čega je i došlo do velikih
pjega eliptičnog oblika, koje u početku zahvaćaju površinski dio ploda, a zatim se, u
ekonomskih šteta.
povoljnim uvjetima za razvoj parazita, šire i spajaju, razarajući mesnato tkiva ploda
Iz prikupljenih uzoraka standardnom zbog čega pjege postaju udubljene, formirajući karakteristične simptome poznate pod
laboratorijskom procedurom izoliran je veći nazivom “antraknoza” (sl. 5).
broj čistih kultura gljive (sl. 1). Na osnovu
proučavanja patogenih (sl. 2), morfoloških U okviru pjega, u uvjetima povećane vlažnosti, često se formiraju sitna crna tjelešca
(sl. 3) i uzgajivačkih odlika (sl. 4) izoliranog - acervule, sastavljene od zbijenih kratkih konidiofora na kojima se stvaraju brojne
patogena utvrđeno je da je uzročnik jednostanične konidije koje su okružene crvenkastonarančastom želatinoznom masom
uočenih simtoma bolesti fitopatogena gljiva (matriksom). Kako se pjege šire i udubljuju, unutar inficiranog tkiva domaćina iz
Colletotrichum coccodes (Wallr.) Hughes. acervula se razvijaju brojne sitne setozne crne sklerocije.

To nam je i poslužilo kao povod za Za vrijeme kišnog vremena, kada je povećana vlažnost zraka, plodovi postaju
detaljniji opis determinirane fitopatogene vodenasti i brzo trunu, a samo truljenje je prema Cvjetkoviću (1987.) pojačano
gljive za koju smo utvrdili da je uzročnik naseljavanjem saprofitnih mikroorganizama (sl. 5d, plod desno). Suprotno vlažnom
navedenih simptoma, kao i da ukažemo na vremenu, suho vrijeme može zaustaviti daljnji razvoj bolesti. Međutim, poslije berbe,
njenu važnost, simptome koje uzrokuje, ako su plodovi smješteni na toplom i vlažnom mjestu, pjege se brzo šire i spajaju, zbog
domaćine koje napada te njen ciklus razvoja, čega plodovi mogu brzo u potpunosti istruliti. Osim toga, često na pjegama u blizini
s posebnim naglaskom na mjere za njeno sjemene lože s perikarpa micelija parazita prodire u unutrašnjost šupljine ploda gdje
suzbijanje. inficira novoformirane sjemenke.

Sl. 2. Colletotrichum coccodes. Ogled Simptomi antraknoze javljaju se na nadzemnim i podzemnim dijelovima oboljele
provjere patogenosti proučavanih izolata biljke krumpira. Simptomi se na nadzemnom dijelu prvo uočavaju na vršnom lišću u
gljive na plodovima paprike. Dolje: obliku uvenuća, uvijanja, žućenja i na kraju sušenja, poslije čega se ti simptomi javljaju
kontrola, plodovi inokulirani vodom. i na lišću srednjeg i donjeg dijela biljke. Jače zahvaćene biljke prestaju rasti, ranije

44 45

Sl. 5. Colletotrichum coccodes. a, b, c) Izgled oboljelih biljaka paprike u polju (foto: B.
Rajčević); d) simptomi izraženi na oboljelim plodovima paprike u tipu kapije, prirodna zaraza
(foto: V. Trkulja); e) tipičan simptom antraknoze na plodu paprike, detalj (foto: B. Rajčević);
f) plod rajčice sa simptomima antraknoze (foto: V. Trkulja).
završavaju vegetaciju (sl. 6a) i u povoljnim uvjetima za razvoj patogena na kraju u
potpunosti propadaju (sl. 6e).
46
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Sl. 6. Colletotrichum coccodes. a) Izgled oboljelog usjeva krumpira u polju; b) simptomi
antraknoze na stabljikama krumpira (ranija faza) s pojavom crnih sitnih sklerocija patogena;
c) simptomi antraknoze na stabljikama krumpira u kasnijoj fazi s obiljem sklerocija
patogena; d) detalj simptoma antraknoze na stabljici krumpira; e) potpuno propadanje
oboljelih biljaka u polju; f) formiranje ogromnog broja crnih sitnih sklerocija patogena u
unutrašnjosti oboljelih stabljika krumpira (foto: V. Trkulja).
47

Karakteristični simptomi uočavaju se u osnovi inficirane stabljike, malo iznad nivoa
zemljišta. Oboljeli dio stabla i stoloni kod nekih sorti u početku postaju crvenkastopurpurni,
poslije čega stabljika tamni i suši se. U okviru oboljelog prizemnog dijela stabljike
javljaju se sitna crna tjelešca, acervule i sklerocije (sl. 6 b, c, d), što je karakterističan
dijagnostički znak za prepoznavanje ove bolesti. Sklerocije se posebno obilno formiraju
u unutrašnjosti izumrlih stabljika (sl. 6f). Tipičan simptom je i propadanje stolona i
korijena na kojima se također javljaju crne sklerocije, poslije čega se oboljela biljka suši
i propada.
Karakteristični simptomi antraknoze javljaju se i na površini oboljelih gomolja u
vidu sivkstih do smeđih pjega, u okviru kojih se ispod pokožice uočavaju sitne crne
mikrosklerocije. Jake infekcije mogu dovesti do smežuravanja gomolja, dok prema
Mooi-u (1959.) na gomoljima inficiranim sa C. coccodes, skladištenim na temperaturi
od 1°C dolazi do pojave ulegnutih pjega. Ta ulegnuća treba razlikovati od drugih sličnih
simptoma ili oštećenja, kao što su to npr. simptomi uočeni na gomoljima krumpira koji
su skladišteni pri nepravilnom temperaturnom režimu (Gaucher, 1998.).
Domaćini
Među domaćinima fitopatogene gljive C. coccodes navode se razne biljne vrste, pri
čemu su najvažnije biljke iz familije Solanaceae, odnosno krumpir (Solanum tuberosum
L.), rajčice (Lycopersicon esculentum L.), paprika (Capsicum annum L.) i plavi patlidžan
(Solanum melonenga L.). Iako je C. coccodes prije svega patogen biljaka iz familije
Solanaceae i Cucurbitaceae, ima širok krug domaćina koje čini nekoliko biljnih familija.
Izoliran je iz korijena krizanteme, bijele slačice, potočarke, kupusa i salate (Dillard i
Cobb, 1988.).
U Sjevernoj Americi proučavana je osjetljivost prema C. coccodes većeg broja usjeva
koji se mogu koristiti ili se preporučuju u plodoredu s biljkama iz familije Solanaceae,
kao što su pšenica, ječam, zob, raž, kukuruz, soja, žuta slačica, lucerka i uljana repica,
kao i nekih korovskih biljaka poput Abutilon theophrasti, Solanum nigrum, Phleum
pratense, Dactylis glomerata i Setaria glauca (Nitzan et al., 2006.). Prema rezultatima
navedenih autora C. coccodes je izoliran iz devet od 14 ispitivanih domaćina, i to iz
žute slačice, soje, uljane repice, lucerke, zobi i korovskih biljaka Abutilon theophrasti,
Solanum nigrum, Setaria glauca i Phleum pretense., Najveći postotak zaraze zabilježen
je kod korovskih vrsta Solanum nigrum (87%) i Abutilon theophrasti (80%), dok je
kod usjeva koji se mogu naći u plodoredu najveća zaraza ostvarena kod žute slačice
(59%), zatim kod uljane repice (33%) i soje (30%). Međutim, važno je istaknuti da pri
tim istraživanjima C. coccodes nije izoliran iz pšenice, ječma, raži, kukuruza i korovske
vrste Dactylis glomerata, o čemu bi se pri izboru plodoreda za uzgajane biljke iz familije
Solanaceae domaćine vrste C. coccodes trebalo voditi računa.
Prema Cannonu et al. (2000.); loc. cit. Fagbola i Abang (2004.) za C. coccodes, kao i za
većinu vrsta iz roda Colletotrichum, još uvijek nije poznat potpuni spektar domaćina.
48
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Rasprostranjenost i ekonomska važnost
Colletotrichum coccodes je rasprostranjen širom svijeta kao parazit različitih domaćina
iz familija Solanaceae i Cucurbitaceae, o čemu postoje brojni literaturni podaci. Tako
npr., prema Tsroru i Johnsonu (2000.) C. coccodes je kao parazit krumpira utvrđen u
SAD-u, Čileu, Europi, Australiji, Južnoj Africi i Izraelu, a kao patogen rajčice u Kanadi,
SAD-u i Francuskoj. I u Brazilu je C. coccodes zabilježen na krumpiru i rajčici (Mendes
et al., 1998.; Lopes i Avila, 2005.; loc. cit. Tozze et al. 2007.), a prošle godine zabilježen
je i na paprici (Tozze et al., 2007.).
Također, C. coccodes je na području BiH kao parazit krumpira opisan još 1953.
godine u okolini Sarajeva (Klindić, 1953.; Klindić i Buturović, 1956.), dok je kao parazit
paprike utvrđen na području Lijevča polja tijekom 2006. godine (Trkulja et al., 2006.).
Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) do 1990-tih, antraknoza krumpira se smatrala
ekonomski manje važnom bolesti u područjima u kojima se uzgaja krumpir širom
svijeta. Međutim, njena važnost se u posljednje vrijeme povećala jer je uzrokovala
ekonomske štete dovoljno velike da zahtijeva mjere suzbijanja u SAD-u i u Izraelu, gdje
je C. coccodes uzrokovao ekonomske štete na nekoliko komercijalnih polja, smanjujući
prinose i inficirajući zemljište i gomolje, posebno na poljima na kojima je izvršena
fumigacija metil-bromidom, vapamom ili formalinom prije sadnje krumpira.
Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) inokulacije prskanjem lišća krumpira konidijama
C. coccodes ili unošenjem sklerocija tog patogena u zemljište u polju smanjile su prinos
kod kasne sorte Russet Burbank, ali ne i kod rane sorte Norgold Russet. Smanjenje
prinosa kod sorte Russet Burbank na polju je iznosilo 8-12%, u stakleniku 29-43%, dok
je smanjenje prinosa kod sorti Agria iznosilo 19-27%, Desiree 3-27%, Alpha 5-30%,
Cara 11-25% i Nicola 4-22%.
Epidemiologija patogena
C. coccodes se iz jedne vegetacije u drugu prenosi zaraženim sjemenom paprike i
rajčice te zaraženim gomoljima sjemenskog krumpira, kao i ostacima oboljelih biljaka
domaćina u polju. U zemljištu se C. coccodes u obliku mikrosklerocija može održati
nekoliko godina. Tako se prema istraživanjima Dillarda i Cobba (1988.) taj patogen
u zemljištu može održati i do 8 godina. Upotrebom inficiranog sjemena i zaraženog
zemljišta dobija se znatan broj oboljelih biljaka, koje su bitan izvor zaraze za ostale
zdrave biljke.
U tijeku vegetacije parazit se širi kapljicama vode koje rastvaraju želatinoznu masu
(eksudat) s oboljelih plodova paprika i rajčice, tako da kiša ili navodnjavanje mogu
raspršiti spore na veću udaljenost ili se one prenose na odjeći ili alatu. Prema Chupp et
Sharfu (1960.), u povoljnim uvjetima konidije tog parazita vrlo brzo klijaju, zbog čega
se vidljivi simptomi bolesti pokazuju već nakon 3-5 dana.
49

Pri toplijim i vlažnijim uvjetima, mikrosklerocije klijaju, ostvarujući izravnu infekciju
domaćina ili se iz inficiranih biljnih ostataka u zemljištu u okviru acervula formiraju
konidije koje predstavljaju primarni izvor inokuluma (Pantidou i Schroeder, 1955.;
Illman, 1960.; loc. cit. Byrne, 1997.). U uvjetima povećane vlažnosti dolazi do klijanja
spora na zaraženim plodovima i ostvarivanja sekundarnih infekcija, naročito preko rana.
Plodovi paprike i rajčice koji se pak nalaze u blizini ili na površini zemljišta vrlo lako
bivaju inficirani: zbog pojave jačih kiša ili izravnim kontaktom ploda sa zemljištem
(Byrne, et al., 1997.). Parazit inficira mlade zelene ili zrele plodove paprike i rajčice
na zdravim biljkama, kao i one koji su povrijeđeni ili oslabljeni na neki način, mada
povrede nisu neophodan preduvjet za infekciju.
Na intenzitet razvoja bolesti presudan utjecaj imaju vlažnost i visoke temperature.
Optimalna temperatura za razvoj patogena je oko 31°C, što objašnjava pojavu bolesti za
vrijeme toplih i suhih razdoblja. Smatra se da je C. coccodes parazit slabosti te da napada
biljke oslabljene drugim uzročnicima ili abiotskim činiocima vanjske sredine. Tome u
prilog idu i naša zapažanja da je do jače pojave bolesti došlo kada je poslije obilnih
kiša i niskih temperatura nastupila suša praćena visokim temperaturama te na parcelama
sa skeletnim zemljištima na kojima usjevi nisu navodnjavani, odnosno na biljkama na
kojima je došlo do jake pojave stresa.
Formiranje sklerocija na podzemnim dijelovima rajčice, paprike i krumpira
omogućava održavanje visoke populacije patogena u zemljištu (Dillard i Cobb, 1988.).
Širenju bolesti na gomoljima krumpira u skladištu pridonose uvjeti povećane vlažnosti i
temperature (Meijers i Wustman, 1996.).
Osobine patogena
C. coccodes se na inficiranom tkivu domaćina (sl. 6) i u kulturi (sl. 1) prepoznaje po
brojnim sitnim, poluuronjenim, crnim mikrosklerocija koje se vide golim okom.
Micelija proučavanih izolata je hijalina i septirana. Acervule u okviru kojih se stvaraju
konidije i sete formiraju se u okviru nekrotičnih pjega na plodovima, stabljikama i korijenu
oboljelih biljaka domaćina. Okruglastog su ili nepravilnog oblika, crne, dimenzija 170-
240 μm. Sete su uspravne, tamnosmeđe do crne, s 1-4 septe, dimenzija 70-250 x 5-17 μm
i obično su neprevilno razbacane u okviru acervula. Konidije su jednostanične, hialine,
tipično ravne, relativno duge i uske, cilindrične ili se neznatno sužavaju ka zaobljenim
vrhovima (sl. 3). Formiraju se na hialinim do svijetlosmeđim, cilindričnim, često ka vrhu
malo suženim konidiogenim stanicama.
Podaci o dimenzijama konidija su varijabilni. Tako npr., Mordue (1971.) navodi da su
dimenzije konidija vrste Colletrichum coccodes 16-24 x 2,5-4,5 μm, dok Sutton (1980.)
navodi da su konidije istog parazita veličine 16-22 x 3-4 μm, a Baxter et al. (1983.) da su
50
Glasnik zaštite bilja 3/2008
dimenzije konidija 15-22 x 3-5 μm. Međutim, dimenzije konidija naših izolata su 17-22
x 3-4,5 μm, što se slaže s rezultatima citiranih autora.
Apresoriji su cimet-tamnožute do smeđe boje, obrnuto jajastog do eliptičnog oblika,
povremeno s prisutnim nepravilnim režnjevima, dimenzija 9-17 x 6-10,5 μm, a formiraju
se na hijalinim hifama tankog zida. Sklerocije se razvijaju iz acervula i formiraju se u
obilju u kulturi i na tkivima domaćina. Njihov oblik i veličina su varijabilni (150-450 μm
promjera). Prema Tu (1980.) sklerocije se sastoje iz tri sloja, i to: 1) vanjski, sklerotizirani
sloj; 2) srednji, plektenhimski sloj, i 3) unutrašnji, prozenhimski sloj (loc. cit. Dillard,
1992.). U okviru navedenih proučavanja nije otkriven teleomorfni stadij ove gljive.
Suzbijanje
Da bi se spriječila pojava antraknoze ploda paprike i rajčice, koju uzrokuje C.
coccodes, osnovna mjera je korištenje sjemena dobijenog od zdravih biljaka i s parcela
gdje bolest nije utvrđena, a ako je to nemoguće, onda sjeme treba tretirati fungicidima na
bazi TMTD i kaptana. Preporučuje se i tretiranje rasada istim fungicidima u intervalima
5-7 dana. Ako je potrebno, tretiranje se može nastaviti i u polju. Prema Haddenu i
Blacku (1989.), kada biljke dostignu pun razvoj, preporučuje se upotreba fungicida na
ditiokarbamata. Osim toga, treba korisiti i plodored, odnosno rotaciju paprike s biljkama
koje nisu iz familije Solanaceae. Također treba uništavati srodne korove koji mogu biti
prenositelji parazita (Chupp et Sharf, 1986.). I Hadden et Black navode da upotreba
fungicida i fungicida na bazi maneba može u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze
u polju.
Budući da razvoju oboljenja pridonose vlažniji i topliji skladišni uvjeti, krumpir treba
skladištiti na hladnom i suhom mjestu (Meijers i Wustman, 1996.). Imajući u vidu da se C.
coccodes iz jedne u drugu vegetaciju prenosi gomoljima sjemenskog krumpira, potrebno
je koristiti zdrav sjemenski materijal podrijetlom s parcela na kojima nije utvrđeno
prisustvo patogena. Pri rotaciji usjeva (najmanje 3-4 godine) prednost treba dati biljnim
vrstama na kojima nije zabilježena pojava patogena, kao što su pšenica, ječam, kukuruz
ili raž. Tako će se smanjiti povećanje inokuluma C. coccodes u zemljištu. Svakako treba
skrenuti pažnju i na korovske vrste, kao alternativne domaćine, koji u odsustvu uzgajanih
biljaka pridonose održavanju inokuluma C. coccodes (Nitzan et al., 2006.). Duboko
oranje ostataka razloženih, inficiranih biljnih dijelova prije sadnje, također pridonosi
smanjenju inokuluma patogena. Krumpir treba uzgajati u dobro dreniranim zemljištima
s izbalansiranim i optimaliziranim hranjivim elementima. U tijeku vegetacije potebno je
izbjegavati prekomjerno navodnjavanje i gnojenje, kako ne bi došlo do pojave stresnih
uvjeta. Također, oboljele biljke treba ukloniti.
Prema Schwartzu i Gentu (2007.) primjena preparata na bazi kaptana, maneba i
stobilurina može umanjiti pojavu antraknoze kod paprike i rajčice, kao i kod plavog
patlidžana. Upotreba fungicida na bazi klortalonila može u znatnoj mjeri umanjiti pojavu
51

anatraknoze kod rajčice, pri čemu i Hadden i Black (1989.) navode da fungicidi na bazi
klortalonila mogu u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze u polju. Kod krumpira,
prema navodima Meijersa i Wustmana (1996.), izgleda da nije moguće kemijsko
suzbijanje navedenog patogena.
Scientific study
THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM
COCCODES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND
THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION
Summary
During the last three years (2005-2007) throughout the areas of Lijevce polje,
Posavina, Semberija and wider area of Romanijska region, on certain production plots,
especially on those where potato is grown, but on those with pepper and tomato as
well, was identified the occurrence of diseased plants with noticeable symptoms of
anthracnosis. The percentage of infected plants was various. It was from 5-15 % on
some parcels and production plots with higher percentage of infection weren’t rare as
well, which was the reason of great economic damage. Based on studying of pathogen,
morphological and cultivation distinctions of isolated pathogen, it has been identified
that the causative agent of noticed symptoms of plant diseases is phytopathogen fungus
Colletotrichum coccodes.
The review describes the importance of specified species and symptoms which it
causes and hosts which it attacks, as well as the cycles of development, with special
emphasis on measurements for its suppression.
Key words: pepper, potato, tomato, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,
suppression.
Literatura
Baxter, A.P., Westhuizen, G.C.A. van der, Eicker, A. (1983): Morphology and taxonomy of South
African isolates of Colletotrichum. South African J. Bot. 2: 259-289.
Byrne, J.M., Hausbeck, M.K. and Hammerschmidt, R. (1997): Conidial germination and appressorium
formation of Colletotrichum coccodes on tomato foliage. Plant Dis. 81:715-718.
Chupp, C., Sharf, A.F. (1986): Pepper anthracnose. In: “Vegetable diseases and their control”. The
Roland Press Company, Nenj York, 454-455.
Cvjetković, B. (1987): Smeđa pjegavost plodova paprike. U knjizi: “Zaštita povrća od štetnika, bolesti i
korova” autora Maceljski et al., str.173. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
Dillard, H.R. (1992): Colletotrichum coccodes: The pathogen and its hosts. In: “Colletotrichum: Biology,
Pathology and Control” (Eds J.A. Bailey and M.J. Jeger), pp. 225-236. CAB Internacional, Wallingford,
Oxon, UK.
52
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Dillard, H.R., Cobb, A.C. (1998): Survival of Colletotrichum coccodes in infected tomato tissue and in
soil. Plant Dis. 82:235-238.
Gaucher, D. (1998): La dartrose. In: Maladies de la Pomme de Terre. Paris, France: ITCF-ITPT, 33.
Hadden, J.F., Black, L.L. (1989): Anthracnose of pepper caused by Colletotrichum spp. 190-199.
Hong, J.K., Hwang, J.C. (1998): Influence of inoculum density, wetness duration, plant age, inoculation
method and cultivar resistance on infection of pepper plants by Colletotrichum coccodes. Plant Disease 82:
1079-1083.
Hunger, R.M., McIntyre, G.A. (1979): Occurrence, development, and losses associated with silver scurf
and black dot on Colorado potatoes. American Potato Journal 56: 289-306.
Klindić, Olga (1953): Pojava i ekonomski značaj bolesti “venuća” - Colletotrichum atramentarium na
kulturi krompira. Poljoprivredni pregled 2(6): 208-210.
Klindić, Olga, Buturović, Devleta (1956): Uvelost “venuće” krompira u Butmiru. Zaštita bilja 33:
67-73.
Lees A.K., Hilton A.J. (2003): Black dot (Colletotrichum coccodes): an increasingly important disease
of potato. Plant Pathology 52: 3-12.
Mathew, S.K., Wahab, M.A., Devi, S.N. (1995): Seasonal occurrence of chilli (Capsicum annuum L.)
diseases in Kerala, India. Journal of Spices and Aromatic Crops 4: 86-87.
Meijers, C.P., Wustman, R. (1996). Black dot. In: “Potato diseases: diseases, pests and defects”. (Eds
D.E. van der Zaag et al.), pp. 52. Nivaa Holland.
Mooi, J.C. (1959): A skin necrosis occurring on potato tubers affected by black dot (Colletotrichum
coccodes) after exposure to low temperatures. European Potato Journal 2: 58-68.
Mordue, J.E.M. (1967): Colletotrichum coccodes. CMI Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria,
No. 131. Commonwealth Mycological Institute. Kew, Surrey, England.
Nitzan, N., Lucas, B.S., Christ, B.J. (2006): Colonization of rotation crops and weeds by the potato black
dot pathogen Colletotrichum coccodes. American Journal of Potato Research, Vol. 83, no. 6, 503-507.
Ocamb, C.M. (2007): Potato (Solanum tuberosum) - Black Dot. OSU Extension Service.
Schwartz, H.F., Gent, D.H. (2007): Anthracnose - Eggplant, Pepper, and Tomato. http://highplainsipm.
org/HpIPMSearch/Docs/Anthracnose-EggplantPepperTomato.htm.
Sutton, B.C. (1980): Colletotrichum coccodes. In: The Coelomycetes. Commonwealth Mycological
Institute 530-531.
Tozze, H.J.J., Gioria, R., Suzuki, O., Brunelli, K.R., Braga R.S., Massola N.S.J. (2007): Natural
occurrence of Colletotrichum coccodes (Wallr.) Hughes causing anthracnose on pepper (Capsicum annuum
L.) in Brazil. Summa phytopathol. 33, 4.
Trkulja, V., Stojčić, J., Brkljač, Gordana, Rajčević, B. (2006): Pojava Colletotrichum coccodes
prouzrokovača antraknoze plodova paprike na području Lijevča polja. III Simpozijum o zaštiti bilja u BiH.
Zbornik rezimea: 13-14, Neum.
Tsror (Lahkim), L., Johnson, D.A. (2000): Colletotrichum coccodes on potato. In: “Colletotrichum: Host
Specificity, Pathology, and Host-Pathogen Interaction” (Eds D. Prusky, S. Freeman and M.B. Dickman), pp.
362-373. APS Press, The American Phytopathological Society, St. Paul, Minnesota, USA.
53

Kantoci, D.1
Pregledni rad
ZABORAVLJENE VRSTE POVRĆA
Sažetak
U kućnim povrtnjacima uglavnom susrećemo uobičajene povrtne vrste, no postoje
vrste koje su zaboravljene. Šteta je što se neke vrste slabo ili nikako ne uzgajaju jer
predstavljaju zdrave namirnice i dobrodošlu promjenu u prehrani.
Ključne riječi: štir, žličnjak, loboda.
Uvod
Danas gotovo uz svaku kuću možemo naći povrtnjak. Ima gradskih povrtnjaka u
rubnim dijelovima pa i onih u centru grada. U povrtnjacima raste različito povrće, no
uglavnom su to dobro poznate vrste poput rajčica, paprika, luka, mrkve i salate. Ponekad
se u njima nađe i pokoja začinska biljka. Neke su vrste gotovo zaboravljene i nepoznate.
Šteta, jednostavne su za uzgoj i obogaćuju nam izbor.
Štir
Štir ili lisičji rep (Amaranthus lividus var. oleraceus) je vjerojatno kultivirani srodnik
A. lividus var. ascendeus, koja potječe iz srednje i južne Europe. Podvrsta Oleraceus bila
je uzgajana u 16. i 17. stoljeću kao špinat, a danas se vrlo rijetko susreće. Prema građi
i izgledu, biljka je vrlo promjenjiva. Stvara jake, uspravne, bijelo izbrazdane stapke.
Listovi su dugi oko 9 cm, prugasti, jajoliki i izmjenično razmješteni. Svijetlozelene su
boje s razgranatim žilicama bjeličaste boje. U Kini i istočnoj Indiji to se povrće često
sije, kao kod nas špinat. Neke se vrste lisičjeg repa kod nas uzgajaju kao ukrasne vrste. U
Europi se vrtni lisičji rep uzgaja od 16. stoljeća. Unutar ove vrste postoje sorte s bijelim,
žutim, narančastim, purpurnocrvenim ili ljubičastim cvjetnim stapkama, obješenima ili
uspravnima. U povrtnjaku je lisičji rep posijan u odgovarajućem razmaku redova idealan
susjed krastavcima. Kao pretkultura pogodne su sve vrste kojima odgovara svježe
pognojeno tlo, s izuzetkom biljaka iz iste porodice i pripadnika porodice jurčica.
Uzgaja se na sunčanom i toplom mjestu. Podnosi i malo sjene. Tlo se nikada ne
smije potpuno zasušiti. Najbolje uspijeva na pjeskovitim, humusno ilovastim tlima, a
odgovaraju mu sva duboko obrađena i humusom bogata vrtna tla. Pogodan je preduzgoj
u toplom klijalištu ili u lončićima promjera 6 do 8 cm, napunjenim nekim sjetvenim
supstratom. Sjeme se lagano pokrije i lončići se stavljaju na svijetlo mjesto. Kada
biljke narastu 3 do 4 cm, postupno očvrsnu. Na stalno mjesto se presađuju tek krajem
1
Darko Kantoci, dipl.ing. agr.
54
Glasnik zaštite bilja 3/2008
svibnja ili početkom lipnja. Biljke oblikuju grmiće koji mogu biti visoki oko 1,5 m. Tlo
treba razrahljivati sve dok ga biljke dobro ne pokriju. Tla bogata stajskim gnojem ili
kompostom nije potrebno prihranjivati. Teška tla miješaju se s većom količinom pijeska.
Cijelo se ljeto beru listovi, a u jesen sjemenje koje sadrži mnogo bjelančevina. Listovi
se priređuju poput špinata, npr. kao prilog mesu. Tu biljku nije moguće uskladištiti.
Postoji velik broj hibrida i podvrsta koje se, prije svega, uzgajaju u toplijim krajevima.
One su, istina, kod nas poznate, ali im je ponuda prilično slaba. A. caudatus (vrtni lisičji
rep), A. aureantus, A. hypochondriacus su amaranta vrste koje se koriste kao povrće. A.
edulis se sije od početka do sredine travnja ispod folije ili u stakleniku, a rasađuje se od
sredine svibnja na razmak 70 x 30 cm. Sve vrste najčešće imaju crvene peteljke. Osim
sorti uzgojenih za ukras, postoje i sorte s pjegavim (Splendeus ili Salicifolius) ili šarenim
lišćem (A. tricolor) koje se uzgajaju kao lončanice.
Ukratko: visina biljke je 30 do 150 cm. Sije se pod staklo od polovice ožujka do
polovice svibnja. Od polovice travnja do polovice svibnja može se presađivati na
otvoreno. Sadnice se presađuju od polovice travnja do polovice lipnja. Biljke niču za 3
do 4 tjedna nakon sjetve, a kultura traje 12 do 14 tjedana. Razmak između biljaka je 30
do 70 cm, a između redova 40 do 50 cm.
Žličnjak
Žličnjak (Cochlearia officinalis) je raširen po obalama zapadne i sjeverne Europe,
ali također i po slanim staništima srednje Europe. Biljka je dvogodišnja i otporna na
hladnoću. Uzgoj žličnjaka moguće je pratiti od 1557. godine. Znatno prije otkrića
vitamina C (1928. godina), liječnici u 16. stoljeću poznavali su njegovo djelovanje
protiv skorbuta. Nema posebnih zahtjeva prema tlu, osim što ono mora stalno biti vlažno.
Tlo bi trebalo biti rahlo, vlažno, čak i slano, a osobito su pogodna močvarna mjesta.
Podjednako podnosi svijetla i sjenovita mjesta. Sije se u redove razmaknute 30 cm, na
gredicu miješanu od vrtne zemlje i treseta u omjeru 1:1. Sijati rijetko. Nakon klijanja
se po potrebi prorjeđuje. U nasadu treba stalno uništavati korov i redovito zalijevati u
sušnom periodu. Za vrijeme rasta sadnica tlo se prekriva slojem komposta debljine oko
1 cm. Biljku napada muha kupusarica. Zaštita je redovito okopavanje i razrahljivanje tla.
Svake dvije godine zemlju treba zamijeniti, odnosno promijeniti mjesto uzgoja. Biljka je
zelena cijele godine. U prvoj godini nakon sadnje trgaju se osnovni listovi, no nekoliko
ih ipak treba ostaviti. U drugoj godini može se brati više puta, sve do početka cvatnje u
travnju i svibnju. Okus je sličan rotkvicama. Koristi se kao dodatak salatama i juhama
od povrća.
Ukratko: visine je 20 do 40 cm. Na otvoreno se sije od polovice veljače do polovice
lipnja i od polovice srpnja do polovice rujna. Biljka je dvogodišnja. Razmak između
biljaka u redu je 10 cm, a razmak između redova 30 cm.
55

Loboda
Loboda (Chenopodium foliosum) raširena je u Europi sve do zapadne Azije, gdje
ponekad raste po humcima ruševina i uz putove. Plodovi su nalik na male jagode i
služe samo kao ukras. Plodovi su i ukras na gredici, gdje unose živost i boju. Loboda
je prikladna kao pretkultura ili potkultura među rajčicama, celerom i kupusnjačama.
Ako se redovito ubire, neće narasti previsoka i neće smetati ostalom povrću. Za uzgoj
su prikladna toplija mjesta, no dobro podnosi i svjetliju sjenu. Ne smije ostati suviše
suha jer listovi postaju previsoki. Najviše joj odgovara pjeskovito tlo i humusna ilovača.
Sije se na otvoreno. Kada izboji narastu oko 5 cm visine, počinje se rasađivati na stalno
mjesto. Razmnožava se i samoosjemenjivanjem. Osobito joj pogoduje okopavanje nakon
kiše, čak joj ubrzava rast. Ako je tlo dobro pognojeno stajnjakom ili kompostom, nije
potrebno dodatno prihranjivanje. Mladi izboji i listovi spravljaju se svježi, kao špinat ili
za juhu od povrća. Bere se sve do početka cvatnje, negdje do početka srpnja.
Ukratko: biljka je visoka 25 do 50 cm. Sije se na otvoreno u ožujku. Kultura traje oko
12 tjedana. Razmak između biljaka je 30 cm, a između redova također 30 cm.
Surveying study
THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES
Summary
We mostly see regular vegetable species in vegetable patches, but there are some
species which have been forgotten. It’s a pity that some species are cultivated rarely or
not at all, because they are healthy food and a welcome change in a diet.
Key words: amaranth, scurvy grass, sorrel.
CERERA
RASADNIK SADNICA
MASLINA I UKRASNOG BILJA
SPLIT
MOB: 098 1674169
56
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Trajčevski, T.1
znanstveni rad
Pseudoperonospora cubensis (Berk. et
Curt.) Rostov. na dinji i djelotvornost
kemijske zaštite
Sažetak
U tijeku 2004. i 2005. godine vršili smo ispitivanje djelotvornosti fungicida za zaštitu
dinje od napada patogena Pseudoperonospora cubensis (Berkeley et Curtis) Rostovzew
- uzročnika plamenjače dinje u OPO Ovče Pole u okolici Svetog Nikole. Ispitivanjima
smo utvrdili da je fungicid Aliette flash pokazao indeks djelotvornosti 87,64% u 2004.
godini i 90,14% u 2005. godini. Fungicidi Ridomil gold MZ 68 WP 84,67% u 2004. god.
i 86,36% u 2005.godini, a fungicid Antracol combi 81,19% u 2004. godini i 84,78% u
2005. godini.
Ključne riječi: Pseudoperonospora cubensis, dinja, fungicidi, zaštita.
UVOD
Dinja (Cucumis melo) je kao povrtna biljka više zastupljena u toplijim područjima
Republike Makedonije: u vrtovima na manjim parcelama ili na njivama i na većim
parcelama, na crnoj foliji ili bez nje. Dinja se uzgaja i u plastenicima: za ranu proizvodnju ili
kao drugi usjev poslije proizvodnje nekih drugih kultura npr. jagoda u selu Saraj u okolici
Skoplja. Dinja je u Republici Makedoniji manje zastupljena od lubenice. Proizvodnju
dinja ugrožava, pored nekih drugih činitelja, napad bolesti i štetočina kojima pripada
i patogen Pseudoperonospora cubensis (Berk. et Curt.) Rostov.-uzročnik plamenjače
dinje. Taj je parazit u Makedoniji vrlo čest na krastavcu, osobito u plastenicima u
strumičkom-đevđelijskom području. Njegovom širenju pridonose jaki vjetrovi kojima
se parazit prenosi na veće daljine (prenosi se iz Grčke vjetrovima koji pušu dolinom
Vardara (Trajčevski, 2002). Parazit se širi zračnim strujanjima iz susjedne Bugarske,
gdje je dosta zastupljen (Baharijev i sur. 1992). Parazit je zastupljen i u Albaniji (Merkuri
i sur.2002). P. cubensis napada i druge predstavnike fam Cucurbitaceae t.e Cucurbita
spp. kao što su bundeve, buče, tikvice, a rijetko napada lubenicu Citrulus lanatus var.
vulgaris.Na dinji se parazit javlja u godinama s prohladnim ljetnim mjesecima s obiljem
oborina.
Osim preventivnih mjera zaštite (dobar zračno-vodeni režim s dovoljnim razmakom
među biljkama pri sadnji; trogodišnji plodored i prostorna izolacija od zaraženih
površina), potrebno je provoditi i kemijske mjere zaštite. Kemijska se zaštita provodi u
kombinaciji sa zaštitom od uzročnika pepelnice, antarknoze i bakterijskih bolesti dinje.
1
dr. Tanas Trajčevski, Zemjodelski institute, Skopje
57
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

U toplijim godinama s manje oborina kemijska se zaštita ne provodi, pogotovo ako se Ridomil gold MZ Metalaksil +
uzgajaju otporne sorte dinje. Za zaštitu od ovog parazita svakako je potrebno uzgajati i 4+64 % Syngenta 0,25%
68 WP mankozeb
otporne sorte dinje kao što su Džordžija 47, Seminol, Pobeditel F1. Osjetljive sorte su
folpet +
Deserna, Medena rosa, Hibridi 1 i 15 (Stančeva, 2000). Rad na selekciji otpornih hibrida Shavit F 72+1,6% Makthesim -Agan 0,20 %
triadimenol
i sorti provodi se u mnogim zemljama svijeta (Epinat i Pitrat).
Rezultati i rasprava
U tijeku 2004. i 2005. godine na oglednom dobru Poljoprivrednog instituta, OPO
Na dinji uzgajanoj u okolici Svetog Nikole u OPO Ovče Pole, kao i u okolici Skopja
Ovče Pole u okolici Svetog Nikole, vršili smo ispitivanje djelotvornosti nekih fungicida
u s. Skačkovci, utvrdili smo napad gljivice P. cubensis (Palti,1975.). Napadi navedene
u zaštiti dinje od patogena P. cubensis.
gljivice bili su češći i jači u u 2004. god. zbog kišnog ljeta. U nekim dijelovima svijeta,
gdje je vlažnost zraka visoka, parazit uzrokuje velike štete: u sjeveroistočnom Brazilu
Materijal i metode istraživanja 80% površina s dinjom parazitirane su tim patogenom (Cordoso i sur. 2002.). Simptomi
Ispitivali smo djelotvornost različitih fungicida za zaštitu dinje od napada P. cubensis. napada manifestiraju se pojavom žutih sitnih pjega na licu lišća koje kasnije prelaze
Obavili smo pokuse u 2004. i 2005. godini u OPO Ovče Pole - Sveti Nikola. Praćena u tamniju boju i uvećaju se kako se parazit širi, po lišću. S donje strane pjega stvara
je simptomatologija i razvoj patogena P. cubensis na dinji i u okolici Skoplja, u s. se u početku jedva vidljiva sivkasta
Skačkovci. navlaka konidija gljive, koja se kasnije
Ispitivani fungicidi predstavljeni su u tablici br.1. Za pokuse je korištena sorta dinje jasno vidi i makroskopski. Starenjem
Medena rosa. Ispitivanja su vršena u pet ponavljanja po 50 biljaka. Prvo tretiranje u pjega, njihov se broj i veličina uvećava
2004. godini izvedeno je 1. lipnja, drugo 18. lipnja i treće 30. lipnja. U 2005. godini kako se lišće suši (sl. 1) Dok su kod
prvo je tretiranje izvedeno 4. lipnja, drugo 18. lipnja i treće 3. srpnja. Tretiranja su krastavca pjege zbog napada patogena
vršena lijehnom prskalicom od 10 litara. Ocjena djelotvornosti ispitivanih fungicida u ograničene s lisnim živcima, kod
zaštiti lišća vršena je 25. srpnja 2004. god. i 27. srpnja 2005. god. Dobiveni rezultati o dinje pjege nisu ograničene. Oboljeli
zarazi lišća obračunati su po formuli Townend-Heubergera, a djelotvornost fungicida po dio lista se suši i pri jakom vjetru
Abbottu. oboljeli i osušeni dijelovi se lome.
Ako nakon prve zaraze nastupi sušno
Tab. 1. Primijenjeni fungicidi razdoblje, na površini lišća stvara se Sl.1. Sasušeno lišće dinje nakon napada patogena
Tab. 1. Review of examined fungicides in the investigation. manje sporonosnih nakupina konidija Fig.1. Dried melon leaves after a pathogen attack.
a.t. Konc. i doza te gljivice. Pri povoljnijim uvjetima
Pripravak Djelatna tvar Proizvođač parazit za 10 -12 dana može uzrokovati sušenje lišća i izumiranje cijele biljke.
a.i. Conc. doses
Fungicides Active ingredient Producer
%, kg % kg . l/ha
Djelotvornost primijenjenih fungicida u zaštiti dinje od napada patogena P. cubensis
Bayer
Aliette flash Al. fosetil 80%
CropScience
0,37% predstavljeno je u tablici br. 2.
Bayer Tab 2. Djelotvornost primijenjenih fungicida u zaštiti dinje od napada parazita P. cubensis.
Antracol WP 70 Propineb 70% 0,25%
CropScience Tab. 2. Efficacy results of evaluated fungicides for protection against pathogen P. cubensis.
Propineb + Bayer Indeks zaraze lišća Djelotvornost
Antracol combi 70+6% 0,20% Fungicid Koncentracija
cimoksanil CropScience Index of diseases % Eficacy %
Fungicides Concentration %
Syngenta Crop 2004 g. 2005 g. 2004g. 2005 g.
Bravo 500 SC Klortalonill 500 gr/l 0,25%
Protection
Aliette flash 0,37 3,41 2,11 87,64 90,14
Dow
Dithane M-45 Mankozeb 80 % 0,25% Antracol WP 70 0,25 8,14 5,31 70,50 75,21
AgroSciences
Antracol combi 0,20 5,19 3,26 81,19 84,78

58 59
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Bravo 500 SC 0,25 8,01 6,31 70,97 70,54 90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold MZ 68 WP (metalaksil + mankozeb)
je pokazao indeks djelotvornosti od 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005. godini.
Dithane M-45 0,25 8,93 6,38 67,64 70,21
Fungicid Antracol combi (propineb+cimoksanil) je pokazao indeks djelotvornosti od
Ridomil gold MZ 81,19% u 2004. god. i 84,78% u 2005. godini. Najmanji indeks djelotvornosti je pokazao
0,25 4,23 2,92 84,67 86,36
68 WP kontaktni fungicid Dithane M-45 (mankozeb) s indeksom 67,64% u 2004. godini i
Shavit F 71,5 WP 0,20 7,30 6,23 73,55 70,91 70,21% u 2005. godini. Nešto manji indeks tog fungicida i drugih kontaktnih fungicida
Kontrola bio je zbog toga što su vegetacijske sezone u tijeku ispitivanja bile s dosta oborina, kiše
- 27,60 21,42 - - su ispirale fungicide, bilo je dosta porasta, a novoporasli dijelovi nisu imali zaštitu pri
Control
primjeni kontaktnih fungicida.
Kako se iz tablice br. 2 vidi, indeks djelotvornosti pri primjeni fungicida Aliette
flash iznosio je 87,64% u 2004. god. i 90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold Scientific study
MZ 68 WP pokazao je indeks djelotvornosti 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005.
godini. Fungicid Antracol combi pokazao je indeks djelotvornosti 81,19% i 84,78%. Pseudoperonospora cubensis ( Berk. and
Kontaktni fungicidi zbog kišovitog razdoblja u 2004. i 2005. godini pokazali su nešto
manje indekse djelotvornosti. Osim navedenih fungicida, mogu se primijeniti i drugi Curt.) Rostov. on melon and efficiency of
fungicidi na bazi: propamokarba, azoksistrobina, bakar oksiklorida + metalaksila, chemical protection
bakar-hidroksida, cineba, cineba + metalaksila, dimetamorfa + metalaksila, dinokapa,
cimoksanila + famoksadona, mankozeba + benalaksila, propineba + iprovalikarba i dr.. Summary
Kombinacije različitih aktivnih tvari su djelotvornije. Za zaštitu krastavca od patogena During the years of 2004 and 2005, we have been evaluating the efficiency of fungicide
P. cubensis osobito su djelotvorni fungicidi na bazi al fosetila+ propamokarba, kao i for the protection of melon from the invasion of pathogen Pseudoperonospora cubensis
metalaksila+ bakar oksiklorida. (Berkeley and Curtis) Rostovzew , which is the causative agent of Plasmopara viticola of
melon, in OPO Ovce Pole near Sveti Nikola ( Republic of Macedonia). The examinations
Dugogodišnjom primjenom određenih fungicida može nastati rezistentnost nekih have shown that fungicide Aliette flash showed the index of efficiency of 87, 64% in 2004
populacija navedene gljivice. Prema ispitivanjima Lebede i Urbana (2004), javlja se and 90, 14% in 2005.
rezistentnost spomenute gljivice prema metalaksilu. Fungicide Ridomil gold MZ 68 WP showed the index of 84, 67% in 2004 and 86, 36%
in 2005.
Preporučljivo je pri zaštiti dinje od napada patogena P. cubensis koristiti različite Fungicide Antracol combi showed the index of efficiency of 81, 19% in 2004 and 84,
fungicide različitih aktivnih tvari. Prvo tretiranje mladih dinja do fenofaze 4 razvijena 78% in 2005.
lista mogu se izvesti s fungicidom Previcur (propamokarb). U fenofazi 4 lista mogu Key words: Pseudoperonospora cubensis, melon, fungicides, protection
se primijeniti fungicidi na bazi bakra ili u kombinaciji s bakrom. Kasnije, u početku
cvatnje, u cvatnji ili nakon cvatnje, mogu se primijeniti neki od gore navedenih fungicida Literatura
te fungicidi na bazi gore navedenih aktivnih tvari. Bahariev, D; Velev, B; Stefanov, S; Loginova Ekaterina (1992): Bolesti pleveli i nepriateli po
zelenčukovite kulturi, 1992, Zemizdat , Sofia.
Cordoso, J, E; Santos, A, A; Vidal, J. C (2002): Effect of downy mildew caused by Pseudoperonospora
Zaključak
cubensis on the total soluble solids content of melon. Fitopathology bros july /aug ,27 (4): 378-383.
U tijeku 2004. godine, u kojoj je bilo dosta oborina, na dinji u okolici Skoplja u s. Epinat, C; Pitrat. B. (1994): Intherance of resistance to downy mildew (Pseudoperonospora cubensis) in
Skačkovci, kao i na dinji u OPO Ovče Pole u okolici Svetog Nikole, utvrdili smo napad muskmelon (Cucumis melo). II Generation means analysis of 5 genitors . Agronomie, 14:249-257
patogena Pseudoperonospora cubensis - uzročnika plamenjače dinje. Lebeda, A; Urban, J. (2004): Temporal changes in pathogenicity and fungicide resistance in
Pseudoperonospora cubensis populations. Acta Horticulturae, 731: III International symposium on
Cucurbits.
Izvedenim pokusima zaštite dinje fungicidima u 2004. i 2005. godini u OPO Ovče Merkuri, J; Varaku, S; Casulli, F (2002): Fungal diseases of vegetable crops in Albania.Phytopathology
Pole u okolici Svetog Nikole, nakon tri tretiranja utvrdili smo da su najveći indeks Mediterr, 41:157-159.
djelotvornosti pokazali fungicidi Aliette flash (al-fosetil) 87,64% u 2004. godini i Palti, J. (1975): Descriptions of Fungi and Bacteria, 46, 457.

60 61
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

Stančeva Jordanka (2000): Atlas na bolestite po zemedelskite kulturi , bolesti po zelenčukovite kulturi, Topolovec, D.1
2000, Pensoft, Sofia-Moskva, Stručni rad
Trajčevski, T (2002): Pseudoperonospora cubensis vrlo štetan parazit na krastavcima u plastenicima i
djelotvornost mjera zaštite. Glasnik zaštite bilja, 5: 30-35.
HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I2

Sažetak
Biljne vrste koje se javljaju na površinama a nisu cilj uzgoja smatramo neželjenim
vrstama - korovima. Te vrste ometaju rast, razvoj i plodonošenje biljnih vrsta koje
Stanica za južne kulture - Dubrovnik su cilj uzgoja te ih je stoga poželjno eliminirati odnosno spriječiti im daljnji razvoj.
Osim mehaničkih, fizikalnih i bioloških metoda, njihovu prisutnost možemo spriječiti i
Radno vrijeme od 07 – 19 sati
primjenom kemijskih metoda tj. primjenom herbicida odnosno herbistatika. Ta sredstva
M. Marojice 4, 20000 DUBROVNIK
Centrala (020) 332-423 • Vrtni centar prodaja (020)332-403 eliminiraju neželjene biljne vrste tako što u određenim stadijima inhibiraju (ometaju)
biokemijske procese neophodne za njihov rast i razvoj bez negativnog utjecaja na
Laboratorijske analize vina, maslinova ulja i tla vrstu koja je cilj uzgoja. Kako i na koji način to ostvaruju nazivamo mehanizmom
PRODAJA:
djelovanja.
sve vrste sadnica voćaka • lončanice, rezano cvijeće, ukrasno bilje
• presadnice sezonskog cvijeća
Ključne riječi: herbicidi, mehanizam djelovanja, ACCasa, AHAS.

Uvod
Nakon apsorpcije od strane biljke, herbicidne molekule translocirajući se do mjesta
djelovanja blokiraju normalno odvijanje raznih fiziološko-biokemijskih procesa (npr.
fotosintezu, sintezu masnih kiselina, sintezu aminokiselina i dr.) što, u konačnici,
rezultira herbicidnim učinkom tj. odumiranjem biljke. Rečeno ostvaruju inhibirajući
pojedine segmente odnosno spojeve uključene u te procese. Sam proces, način na koji
ga inhibiraju kao i posljedice koje se javljaju kao produkt inhibicije predstavlja njihov
Višegodišnje iskustvo u projektiranju i mehanizam djelovanja. Pri tomu je pojam “mehanizam djelovanja herbicida” potrebno
proizvodnji: razlučiti od pojma “način djelovanja herbicida”.
- svih vrsta plastenika,
- sustava za grijanje i prozračivanje, Način djelovanja herbicida obuhvaća sve procese koji se odvijaju od trenutka prvog
- opreme za hidroponski uzgoj povrća, kontakta herbicida s biljkom do konačnog efekta (apsorpcija listom ili korijenom,
- sustava za navodnjavanje
translokacija floemom ili ksilemom odnosno kretanje simplastom ili apoplastom,
mehanizam djelovanja, metabolizam, toksični učinak).

Iz ponude izdvajamo široku paletu
supstrata za uzgoj povrća proizvodnje
Klasmann-Deilmann
Mehanizam djelovanja
Herbicidi u biljci mogu utjecati na više procesa. Proces koji je najviše pod utjecajem
herbicida predstavlja njegovo primarno djelovanje. Ako molekule herbicida remete i
neki drugi proces, ali ne u tolikoj mjeri, učinak na taj proces predstavlja sekundarno
djelovanje.
1
mr. sc. Darko Topolovec, Agromais d.o.o.
2
Rad se nastavlja u idućem broju

62 63

Općenito, prema mehanizmu djelovanja, herbicide možemo svrstati u četiri osnovne
skupine :
- inhibitore fotosinteze
- inhibitore biljnog rasta
- inhibitore biosintetičkih procesa
- herbicidi nepoznatog mehanizma djelovanja.
Kako se svaka od rečenih skupina odnosi na čitav niz procesa i reakcija, a herbicidne
molekule inhibiraju samo pojedine dijelove odnosno pojedine reakcije (npr. karboksilaciju
ili oksidaciju nekog spoja) unutar tih procesa, svaka se skupina može dalje rasčlaniti.
Tako je HRAC (Herbicide Resistance Action Committee) organizacija podržana od
GCPF-a (Global Crop Protetcion Federacion), u suradnji s WSSA (Weed Science Society
of America), izdala novu klasifikaciju herbicida na osnovi mehanizma djelovanja. Po toj
osnovi herbicidi su razvrstani u 25 skupina označenih slovima od A do Z.
Inhibirajući fiziološke procese u biljci, herbicidi dovode do njezina odumiranja. No,
herbicidi ne iskazuju isti (fitotoksičan) učinak prema svim biljnim vrstama. Pojedine vrste
su u stanju otrpjeti njihov učinak te u tom slučaju govorimo o selektivnom učinku herbicida
odnosno o vrstama koje su tolerantne na pojedine herbicide. Selektivnost herbicida
je pod utjecajem čitavog niza činitelja. Osim anatomsko-morfoloških i fizioloških
razlika između kulture i korova, kao i količine (doze) i vremena primjene herbicida
odnosno osobina tla i klimatskih prilika, selektivnost ovisi i o procesima inaktivacije
(detoksifikacije) molekule herbicida. Procesi detoksifikacije odvijaju se uz prisustvo
čitavog niza enzima koji kataliziraju inaktivaciju molekula herbicida transformirajući ih
u netoksične spojeve koje zatim biljna stanica ili eliminira iz citoplazme ili uskladišti u
vakuolama ili ih ukomponira u stanične membrane. Od enzima koji sudjeluju u takvim
reakcijama kao značajniji navode se citokrom p450 monooksigenaze koje sudjeluju
u procesima oksidacije, alkil i aril hidroksilacije, N- i O-dealkilacije, izomeracije i
redukcije te glutation-S-transferaze koje sudjeluju u procesima konjugacije. Oba su u
biljkama prisutna u većem broju izoformi.
U radu će biti iznesena podjela herbicida na osnovi mehanizma djelovanja odnosno
dosadašnje spoznaje o samom tijeku herbicidnog djelovanja. Isto tako bit će prikazan
kratak osvrt na sudbinu odnosno metabolizam herbicidne molekule u biljci koji je, u
većini slučajeva, jedan od glavnih činitelja selektivnog učinka herbicida.
Inhibitori acetilkoenzim A karboksilaze (ACCasa)
Acetil koenzim A karboksilaza (ACCasa) je enzim koji sudjeluje u procesu sinteze
masnih kiselina. Masne kiseline imaju važnu strukturalnu i biokemijsku ulogu u biljci
(sudjeluju u izgradnji staničnih membrana, kloroplasta, epikutikularnog i kutikularnog
64
Glasnik zaštite bilja 3/2008
voska, omogućuju propusnost membrana), a sintetiziraju se u kloroplastu i citoplazmi.
Poznato je da na nezasićenu alfa-linoleinsku kiselinu, produktu sinteze masnih kiselina
u kojem sudjeluje ACCasa, otpada 70% ukupnih masnih kiselina lista odnosno 40-80%
lipidnog sadržaja kloroplasta. Enzim je nađen u svim biljnim dijelovima, ali je posebno
aktivan u mladom razvojnom tkivu (korjenova kapa i lisni meristem). Utvrđene su dvije
izoforme ACCase, jedna locirana u plastidima i druga locirana u citoplazmi. Ova potonja
je manje osjetljiva na herbicide.
Herbicidi koji inhibiraju acetil-CoA karboksilazu se, nakon što bivaju transformirani u
aktivnu formu (npr. ariloksifenoksi propionati se deesterificiraju u fitotoksičnu kiselinu),
translociraju u meristem biljaka gdje ostvaruju svoj herbicidni učinak inhibirajući sintezu
masnih kiselina preko inhibicije acetil koenzima A karboksilaze.
Osnovni spoj iz kojeg započinje sinteza masnih kiselina (vidi prikaz 1) je acetil
koenzim A (acetil CoA), a cijeli proces se odvija uz katalizaciju nekoliko enzima od
kojih najvažniju ulogu ima enzim acetil CoA karboksilaza (ACCasa). ACCasa katalizira
sintezu malonil CoA, spoja iz kojeg, između ostalog, nastaje i zasićena masna kiselina
palmitat. Iz te kiseline moguća je sinteza trans-heksadekanoinske kiseline (sudjeluje u
izgradnji tilakoida) i stearata - masne kiseline koja (uz katalizacije nekoliko enzima) služi
kao osnova za sintezu epikutikularnog voska i suberina ili nezasićene alfa-linoleinske
masne kiseline.
Acetil CoA karboksilaza je enzimatsko proteinski kompleks sastavljen od 3 dijela,
biotin karboksilaze, biotin karboksil proteinskog nosača i acetil CoA transkarboksilaze
- područje vezivanja molekule herbicida. Do sada su poznate dvije kemijske skupine
herbicida koji inhibiraju acetil CoA karboksilazu, ariloksifenoksi propionati i
cikloheksanoni. Obje skupine inhibiraju isti enzim, vežu se na isto područje, ali na
različita mjesta na tom području.
Nakon što se molekula herbicida veže na rečeno područje, dolazi do inhibicije enzima,
čime se sprečava karboksilacija acetil CoA u spoj malonil CoA, a samim time i sinteza
nezasićenih i zasićenih masnih kiselina, flavoina, kvinona i drugih spojeva.
Posljedica inhibicije enzima acetil CoA karboksilaze je prestanak formiranja membrana
i umnožavanja kloroplasta, diobe stanice i niz drugih procesa u kojima sudjeluju spojevi
sintetizirani ovim putem. Okom vidljivi simptomi na osjetljivim biljkama javljaju se već
drugi dan nakon aplikacije u vidu redukcije rasta koji potpuno prestaje nakon tri do četiri
dana. Na mladim se listovima uočavaju klorotična mjesta (destrukcija plastida), dok
stariji gube pigmentaciju. Pet do sedam dana nakon aplikacije uočavaju se prve nekroze
meristemskog tkiva, a biljka ugiba obično nakon dva do tri tjedna.
65

Herbicidi inhibitori acetil koenzim A karboksilaze su vrlo djelotvorni u suzbijanju
jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih trava, dok su prema dikotiledonskim biljkama
selektivni.
Pretpostavlja se da je selektivnost prema dikotiledonama posljedica metabolitičke
inaktivacije molekule herbicida te niske osjetljivosti enzima ACCase u tim biljkama.
Iako se molekule ariloksifenoksi propionata jednakom brzinom deesterificiraju u
toksičnu kiselinu u obje skupine biljaka, u dikotiledonama se aktivna forma vrlo brzo
inaktivira arilhidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivih trava stvara glukozid
ester iz kojeg se toksična forma tih herbicida brzo i lako stvara. I cikloheksanoni se u
tolerantnim biljkama vrlo brzo inaktiviraju procesima sulfoksidacije, aril hidroksilacije
i konjugacije.
Prikaz 1.
Pojednostavljen shematski prikaz sinteze masnih kiselina u biljci (modificirano
prema Cobbu, 1992)
ariloksifenoksi propionati
cikloheksanoni
Acetil CoA Acetil CoA karboksilaza
Malonil CoA
Palmitat trans-heksadekanoinska kis.
Stearat
epikutikularni vosak alfa linoleinska kiselina
i suberin
Inhibitori acetolaktat sintaze (als, ahas)
Acetolaktat sintaza ili acetohidroksi acid sintaza (ALS; AHAS) je genom kodiran
enzimatski kompleks smješten u kloroplastu viših biljaka gdje katalizira sintezu
razgranatog lanca esencijalnih aminokiselina valina, leucina i izoleucina. Sintetizira
se, kao i većina enzima, u citoplazmi odakle biva transportiran u kloroplast. Prisustvo
tog enzima je naročito uočeno u mladom meristemskom tkivu. Osim u višim biljkama,
enzim acetolaktaza pronađen je i u bakterijama (Salmonella typhimurium, Escherichia
coli, Saccharomyces cerevisiae) u kojima je utvrđeno nekoliko izoformi tog enzima.
66
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Postojanje različitih izoformi acetolaktaze, s različitom osjetljivošću na herbicide,
omogućilo je, genetičkim inženjeringom, stvaranje kultura rezistentnih na herbicide
inhibitore acetolaktaze.
U skupinu inhibitora acetolaktaze svrstane su tri kemijske grupe herbicida:
sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini.
Aminokiseline valin, leucin i izoleucin sintetiziraju se iz spojeva piruvata, odnosno
treonina preko niza reakcija koje katalizira 4 do 5 enzima, među kojima je i ALS (vidi
prikaz 2).
Herbicidi koji inhibiraju ALS svoje djelovanje ostvaruju već u prvoj stepenici sinteze
aminokiselina valina, odnosno u drugoj stepenici sinteze aminokiseline izoleucina. Iako
precizni mehanizam inhibicije acetolaktaze nije poznat, pretpostavlja se da se molekule
rečenih skupina herbicida vežu na isto aktivno kvinon mjesto enzimatsko proteinskog
kompleksa (piruvat+ALS, odnosno 2-ketobutirat+ALS) čime onemogućavaju spajanje
sljedeće molekule piruvata i stvaranje 2-acetolaktata, odnosno 2-acetohidroksibutirata.
Time je čitav proces sinteze navedenih aminokiselina zaustavljen.
Posljedica inhibicije acetolaktaze je vrlo brzi prestanak sinteze proteina potrebnih
za razvoj biljke, nukleinskih kiselina (DNA), diobe stanice i izduživanje mladog
korijena i lišća. Iako navedeni procesi prestaju nekoliko sati nakon aplikacije herbicida,
vidljivi simptomi se pokazuju tek za nekoliko dana. Meristemsko tkivo postaje isprva
klorotično a zatim nekrotizira. Mlado lišće izgleda uvelo, a takav izgled poprima i čitava
biljka. Karakterističan simptom herbicida koji inhibiraju ALS je crvenilo lisnih žila
monokotiledonskih biljaka (povećan nivo antocijana). Kako glavni fiziološki procesi
kao što su fotosinteza i disanje nisu direktno pod utjecajem herbicida, biljke postupno
odumiru. Vladaju li optimalni uvjeti za rast osjetljivih biljaka, one ugibaju unutar 10
dana od aplikacije, odnosno unutar 10 do 60 dana ako je rast biljaka spor. Ako se ALS
inhibitori apliciraju prije sjetve ili prije nicanja kulture i korova, osjetljivi korovi niknu
i rastu dok ne utroše rezerve hrane u sjemenu. Rast širokolisnih korova zaustavljen je u
fazi kotiledona, a trava prije faze 2 lista.
Herbicidi iz skupine inhibitora acetolaktaze selektivnost prema kulturama u kojima
se primjenjuju ostvaruju apsorpcijom manjih količina herbicida u određenim fazama
razvoja te zatim njihovom brzom metabolitičkom inaktivacijom ili je ta selektivnost
posljedica prostorne izolacije osjetljivih biljnih dijelova kultura i molekula herbicida.
Sulfonilureja spojevi se u tolerantnim kuturama detoksificiraju procesima
hidroksilacije, oksidacije, hidrolize i konjugacije već unutar 2 sata, za razliku od
osjetljivih korova kojima je za to potrebno i do 2 dana. I različita količina apsorpcije
67

odnosno različit metabolizam molekula imidazolinona, uz činjenicu da se pojedine
djelatne tvari primjenjuju nakon sjetve a prije nicanja (prostorna izolacija) objašnjava
njihovu selektivnost. Tolerantne ih biljke sporije deesterificiraju i brzo inaktiviraju metil
hidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivim rapidno deesterificiraju u toksičnu
kiselinu.
Prikaz 2.
Pojednostavljen prikaz sinteze aminokiselina valina i izoleucina sa mjestom
djelovanja herbicida (modificirano prema Cobbu, 1992)
sulfonilureja,
imidazolinoni,
triazolopirimidini treonin
piruvat acetolaktaza 2-ketobutirat
valin izoleucin
Professional paper
HERBICIDES AND MODES OF ACTION I
Summary
Plant species which appear on areas without being the goal of cultivation, are
considered to be unwanted species, i.e. weed. Those species interfere with growth,
development and fruit-bearing of plant species which are the goal of cultivation, therefore
it is recommendable to eliminate them, that is, prevent their further development. Except
for mechanical, physical and biological methods, their presence can also be prevented
by chemical methods, that is, by using herbicides. Such means eliminate unwanted plant
species in certain phases by inhibiting (interfering with) the biochemical processes
necessary for their growth and development, without having any negative impact on the
species which is the goal of cultivation. The way they do that is called modes of action.
Key words: herbicides, mechanism of acting, ACCasa, AHAS.
68
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Kantoci, D.1
Pregledni rad
UZGOJ POVRĆA U ZAŠTIĆENOM PROSTORU
Sažetak
Povrće se osim na otvorenom može uzgajati i u zaštićenom prostoru, plastenicima ili
staklenicima. Zaštićeni prostori nam omogućuju raniju sjetvu, sadnju i berbu, a također
produžuju vegetacijsku sezonu. Uzgoj povrća u zaštićenom prostoru može trajati gotovo
cijele godine, osobito ako se zaštićeni prostor zimi može grijati.
Ključne riječi: plastenik, staklenik, zaštićeni prostor.
Uvod
Znamo li koji sve čimbenici utječu na dobivanje visokih prinosa i koji su optimalni
uvjeti za uzgoj pojedinih povrtnih vrsta te navedene spoznaje kombiniramo s tehničkom
opremom koju posjedujemo, moguće je mnoge povrtne kulture uzgajati i u klimatski
nepovoljnom dijelu godine. Stoga se povrće uzgaja u zaštićenom prostoru, a njegov
uzgoj tako započinje znatno ranije i traje duže.
Svi tipovi ili načini zaštite bilja od nepovoljnih klimatskih utjecaja mogu se definirati
kao zaštićen prostor, natkriven prozirnim materijalom. U takvim objektima moguće je
manje ili više mijenjati vegetacijske čimbenike (temperaturu, svjetlo, vlagu zraka i tla,
sastav zraka i tla). Osnovna namjena zaštićenog prostora je privremena zaštita nasada
od hladnoće i mraza, uzgoj prijesadnica ili uzgoj kulture tijekom cijelog vegetacijskog
perioda, od sjetve do berbe.
Pokrovni materijal
Zaštićeni prostor se, kao što je već rečeno, pokriva prozirnim materijalom, staklom
ili plastikom.
Staklo se dugo koristi, uglavnom je debljine 2 do 4 mm, ovisno o tipu zaštićenog
prostora. Dobro propušta svjetlo i noću zadržava toplinu koju isijava zemlja. Dugotrajno
je, međutim lomljivo te teže od plastike. U novije se vrijeme sve više koristi plastični
materijal u obliku folija ili ploča. Koriste se polietenske folije jer su lagane, čvrste
i elastične. Slabije propuštaju svjetlo od stakla, a i slabije zadržavaju noćnu toplinu.
Zbog djelovanja sunca, točnije nevidljivih UV zraka, folija postaje mutna i lomljiva
pa se zato koristi samo jednu sezonu. Nešto su skuplje UV stabilizirane folije koje se
1
Darko Kantoci, dipl.ing. agr.
69
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

koriste nekoliko godina i pritom ostaju prozirne. Najčešće se koriste folije debljine negrijanom tunelu. Tuneli mogu poslužiti i za uzgoj prijesadnica povrtnih vrsta koje
0,03 do 0,3 mm, ovisno o namjeni. Otporne su na djelovanje mikroorganizama, zaštitnih zahtijevaju manje topline (kupus, kelj, cvjetača, korabica i salata), a sade se na otvorenom
sredstava i mineralnih gnojiva. Također se dosta koriste i plastične ploče, poliesterske prostoru.
i polikarbonatne. Ploče su najčešće debljine od 1 do 3 mm i znatno su lakše od stakla.
Prosječno traju desetak godina. Svjetlo propuštaju gotovo poput stakla, no prolaskom Staklenici i plastenici napredni su zaštićeni prostori. Njihova veličina omogućuje
kroz plastiku svjetlo se raspršuje što odgovara biljkama, a bolje čuvaju akumuliranu nesmetano kretanje i obavljanje poslova, a imaju i izveden sustav grijanja. Površina
toplinu od stakla. Oštećena ploča lako se može popraviti ili zamijeniti. Ploče se mogu krova je ravna. I u stakleniku i u plasteniku moguće je uzgajati različite kulture. One koje
savijati pa konstrukcija može biti lučna, u obliku tunela. traže više temperature, trošit će i više energije. Važno je dobro izabrati kulture koje se
uzgajaju u pojedinom dijelu godine kako bi se smanjili troškovi grijanja.
Još postoje ploče od pleksistakla i polistirolne folije, no ti se materijali rjeđe koriste.
Izbor i lokacija
Različiti oblici Izbor tipa zaštićenog prostora ovisi o izboru kulture i tehnici uzgoja, no najviše o
Najjednostavniji zaštićeni prostor je niski tunel koji pokriva površinu zemlje u financijskim sredstvima za investiranje u takvu proizvodnju i isplativost investicije s
obliku gredice. Nosiva armatura je u obliku lukova, izvedena od različitih materijala, obzirom na visoke troškove energije za zagrijavanje. Prilikom izvedbe zaštićenog
na koju se postavlja plastična folija. S jedne strane tunela folija se ukopa u zemlju dok prostora treba voditi računa o izboru lokacije. Teren mora biti ravan ili blago nagnut
se druga učvršćuje opekama ili sličnim materijalom. Pomična strana tunela omogućuje ka jugu. Razina podzemnih voda ne smije biti viša od 1,2 m od razine tla tijekom
prozračivanje tunela i otvaranja radi njege nasada. kišnog dijela godine. Mjesto mora biti zaštićeno od hladnog vjetra. Prilikom podizanja
zaštićenog prostora važna je i blizina vode za navodnjavanje, blizina prometnica za
Visoki tuneli razlikuju se od niskih samo po tome što se u njima možemo slobodno dovoz repromaterijala i odvoz proizvoda te ostala komunalna struktura.
kretati i obavljati razne poslove. I ovdje je nosiva konstrukcija lučnog oblika, ali znatno
jača nego kod niskog tunela. Lukovi su obično širi od 3 m i visoki oko 2 m. Dužina može Proizvodnja povrća
biti do 25 m. Pokriveni su folijom ili plastičnim pločama. Povrće je moguće uzgajati u svim tipovima zaštićenih prostora. Tehnički gledano,
najlakše je prilagoditi uvjete proizvodnje i kontrolirati ih u grijanim staklenicima i
Za provjetravanje tunela otvaraju se strane na kojima folija nije ukopana u zemlju, plastenicima. Zbog znatno nižih investicija, govorit ćemo o tehnici proizvodnje nekih
obično s čeonih strana, dok se bočne ukopaju. Obje varijante tunela uvijek se izvode u povrtnih vrsta u negrijanom prostoru.
smjeru sjever-jug zbog što boljeg iskorištavanja sunčevog svjetla. U plastičnim tunelima
povrće se uzgaja uglavnom bez grijanja tako da izbor kultura i vrijeme uzgoja određuje U tablici su prikazane minimalne i optimalne temperature za klijanje sjemena te
klima. Temperaturna kolebanja u negrijanim tunelima vrlo su velika i ovise o vanjskoj optimalne temperature za rast i razvoj biljaka.
temperaturi. Za sunčanog vremena temperatura u tunelu može biti viša od vanjske za 15
°C dok je za oblačnog dana temperatura u odnosu na vanjsku viša za oko 5 °C. Osobito Temperaturne vrijednosti nekih faza rasta i razvoja za neke vrste povrća u °C
su velika kolebanja tijekom dana i noći jer folija slabije zadržava akumuliranu toplinu temperatura
od stakla ili plastičnih ploča. za klijanje sjemena optimalna za rast i razvoj
vrsta povrća minimalna optimalna danju noću
Za održavanja što više temperature i noću, tunel se pokriva još jednim slojem folije.
rajčica 10 - 12 25 - 30 18 - 25 15 - 16
Temperatura pod dvostrukom folijom je za oko 5 °C veća nego u tunelu s jednom folijom.
paprika 13 25 - 30 26 - 29 18 - 20
Moguće je unutar visokog tunela, iznad biljaka, postaviti niski tunel. Raspršivanje vode
krastavac 12 - 13 25 - 30 26 - 30 18 - 20
po biljkama ili prskanje tunela s vanjske strane također smanjuje pad temperature u
tunelu. Tlo i zrak u tunelima se mogu grijati bioenergetskim materijalom. salata 2-3 18 - 20 12 - 20 8 - 14
špinat 2-3 20 15 - 18 7 - 10
Poznavajući zahtjeve pojedinih kultura za toplinom, neke možemo uzgajati tijekom mrkva 4-5 20 16 - 20 7-9
jeseni, zime i ranog proljeća u negrijanim tunelima (ozima salate, špinata, matovilca, rotkvica 2-3 18 10 - 16 7-9
rotkvice, mrkve, peršina, mladog luka i ozimi kelja). Druge kulture, poput rajčice, korabica 2-3 18 - 20 12 - 18 12
paprike, patlidžana, krastavaca i tikvica, samo dio vegetacijskog perioda mogu biti u

70 71

Rajčica
Za uzgoj prijesadnica najpovoljnije temperature kreću se između 22 i 25 °C danju i
15 °C noću. Kada se kotiledoni (prvi listići) razdvoje pa do pikiranja, potrebne su niže
temperature, 18 do 20 °C danju, a 12 do 14 °C noću. Kod temperatura ispod 15 °C
rajčica odbacuje cvjetove, a ispod 10 °C prestaje rasti. Optimalna temperatura za cvatnju
i oplodnju kreće se oko 25 °C pri 60% relativne vlage zraka. Rokovi za sadnju rajčice
u negrijane zaštićene prostore ovise o podneblju u kojem se sadi. U kontinentalnim
krajevima to je prva polovica travnja, a u priobalju u ožujku. Temperatura tla u vrijeme
sadnje treba biti oko 16 °C, ne ispod 14 °C, a kasnije se povećava. Prijesadnice se
uzgajaju u grijanom prostoru. Sjetva se obavlja 8 do 10 tjedana ranije. Folija se može
skinuti kada su jutarnje temperature iznad 14 °C. Berba počinje već krajem svibnja ili
početkom lipnja i traje cijelo ljeto. Za berbu u jesen (rujan - početak studenog) sadi se u
prvoj polovici srpnja, a sije početkom lipnja. Folija se postavlja u prvoj polovici rujna, a
u priobalju početkom listopada.
Paprika
Nakon nicanja pa do pikiranja održava se temperatura od oko 20 °C, a poslije pikiranja
22 do 25 °C danju i oko 20 °C noću, uz relativnu vlagu zraka od 70%. U kasnijem rastu
optimalna temperatura za oblačnog vremena je 21 do 23 °C, za sunčanog 28 do 29 °C.
Optimalna temperatura za cvatnju i oplodnju je 25 do 28 °C, uz 65 do 70% vlage zraka.
Sadi se u negrijane zaštićene prostore krajem travnja, a u priobalju 20 do 25 dana ranije.
Temperatura tla ne smije biti niža od 17 °C. Sije se u drugoj polovici siječnja u grijanom
prostoru. Skidanje folije ovisi o vanjskim temperaturama (u kontinentalnim krajevima
početkom lipnja). Berba sitnoplodnih sorata počinje za 40 do 60 dana, a krupnoplodnih
60 do 70 dana poslije sadnje. Za berbu u jesen (rujan - studeni) sije se krajem svibnja, a
sadi u prvoj polovici srpnja.
Krastavac
Nakon nicanja pa do pojave prvog pravog lista održava se niža temperatura, 18 do
20 °C, a zatim 22 do 25 °C danju i 18 do 20 °C noću. Temperatura tla za pikiranje treba
biti 18 do 20 °C uz relativnu vlagu zraka od 85%. Za oblačnog vremena optimalne se
temperature održavaju za 6 do 8 °C niže. Optimalna vlažnost zraka kreće se od 80 do 90%.
Do početka plodonošenja održavaju se niže, a tijekom plodonošenja više temperature.
Biološki je minimum za neke sorte 15 °C, a ispod 10 °C dolazi do znatnih poremećaja u
rastu. Optimalna temperatura za oprašivanje je 18 do 21 °C. Sadi se kada je temperatura
tla najmanje 18 °C, odnosno u drugoj polovici travnja (u priobalju u ožujku). Prijesadnice
se uzgoje tako da se sjeme odmah sije ili se biljke pikiraju u tresetno-zemljane blokove
ili lončiće. Berba počinje krajem svibnja. Folija se skida kada su vanjske temperature
iznad 22 °C. Za jesenski uzgoj direktno se sije (bez uzgoja prijesadnica) u lipnju. Folija
se postavlja u rujnu. Berba traje do polovice studenog, ili duže, ovisno o podneblju.
72
Glasnik zaštite bilja 3/2008
Salata
Za rast salate optimalna je relativna vlaga zraka 75 do 85%. Neposredno nakon
sadnje održavaju se niže temperature, a zatim iduća tri tjedna više. Pri formiranju rozete
temperatura se opet snižava, a u fazi savijanja glavica još više, 10 do 12 °C danju i 4
do 5 °C noću. U negrijanom zaštićenom prostoru salata se može uzgajati u 2 turnusa u
kontinentalnom području ili u 3 turnusa u priobalju. Ako se u kontinentalnom području
sadi u rujnu, dolazi za berbu u prosincu. Na istoj površini idući turnus dolazi za berbu
početkom travnja. U isto vrijeme, u priobalju su moguća tri turnusa. Srednji turnus traje
najduže, od sadnje do berbe, oko tri mjeseca.
Surveying paper
CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED
SPACE
Summary
Besides in an open space, vegetables can be cultivated in protected space as well,
in polythene greenhouses or hothouses. The protected spaces enable us earlier sowing,
planting and harvesting, and also they prolong the vegetational season. Cultivation
of vegetables in protected space can last almost through entire year, especially if the
protected space can be warmed up during wintertime.
Key words: polythene greenhouse, hothouse, protected space
ANTONIO - TRADE
d.o.o. za proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim
repromaterijalom, export-import - Split - Hrvatska
21000 SPLIT, Brnik 5 • tel. centrala: (021) 453-340 • fax: (021) 374- 780
E-mail: tajnica@antonio-trade.hr
• VRTNI CENTAR „ANTONIO-BRNIK“: veleprodaja i maloprodaja voćnih sadnica, loznih cjepova i ukrasnog bilja
• BILJNA PROIZVODNJA: sadnice maslina iz vlastitog matičnog nasada, dendrološki materijal, sezonsko cvijeće,
presadnice povrća
• KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA I SISTEMI NAVODNJAVANJA: projektiranje, izvođenje i održavanje;
• GRAĐEVINSKA OPERATIVA: niskogradnja, zemljani radovi, iskopi, deponiranje, transport i građevinska mehanizacija
73

REVUS i PERGADO novi fungicidi
Syngente za suzbijanje plamenjača
Fungicidi Revus i Pergado sadrže u sebi novu aktivnu tvar mandipropamid, izuzetno
učinkovitu na gljivice iz skupine plamenjača (peronospora). Fungicidi su registrirani u Hrvatskoj
za suzbijanje bolesti na važnijim kulturama kao : krumpir, rajčica, krastavac, duhan te vinova loza.
Uskoro se očekuje proširenje dozvole na kupusnjače, salatu, špinat, luk i sl. kulture.
U krumpiru, rajčici i krastavcu dozvolu ima mandipropamid kao samostalna aktivna tvar (Revus
250 SC), dok u drugim kulturama preporučujemo mandipropamid u kombinaciji s mankozebom
(Revus MZ) ili folpetom (Pergado) kao pravi vinogradarski fungicid.
Aktivna tvar pokazuje izuzetnu efikasnost na klijanje spora, rast micelije i sporulaciju. Najbolji
rezultati se postižu ukoliko se primjeni preventivno, prije simptoma bolesti, bez obzira što aktivna
tvar ima kurativna svojstva.
Fungicidi Revus i Pergado imaju odlična svojstva prianjanja na zelene dijelove biljke odakle
se aktivna tvar apsorbira u površinski sloj i veže za voštane materije lista gdje čini nepremostivu
barijeru za gljivice iz skupine plamenjača. Aktivna tvar ima odlična translaminarna svojstva
(prelazak s jedne na drugu stranu lista). Čvrsto vezanje za kutikulu lista osigurava odličnu
otpornost na ispiranje kišom. Dovoljno je da se kapljica sredstva osuši na listu (1 sat), nakon toga
se teško ispire kišom. U nizu pokusa kad je završena faza intenzivnog rasta biljke, dokazano je
izuzetno dugo rezidualno djelovanje Revusa i Pergada.
U zaštiti krumpira preporučujemo Revus 250 SC i Revus MZ koji su pozicionirani u fazi najvećeg
pritiska bolesti (nakon formiranja cime). Maksimalan broj tretiranja u toku vegetacije je 4 puta.
Za zaštitu rajčice preporučujemo prije berbe kombinaciju s mankozebom (Revus MZ), a u vrijeme
berbe zbog kratke karence (3 dana) mandipropamid kao samostalnu aktivnu tvar - Revus SC 250.
Razmaci između prskanja u fazi intenzivnog pritiska bolesti s dosta oborina trebaju biti 7-10
dana.
Pergado (mandipropamid + folpet) u zaštiti vinove loze pokazuje najbolje djelovanje iza
faze zametanja grozdića i usporenog rasta mladica. Primjena u vinovoj lozi preporučuje se 2-4
puta u toku vegetacije zavisno od potrebe. Razmaci između prskanja zavise od pritiska bolesti,
intenziteta porasta i količine oborina, a kreću se od 7-12 dana.
Revus i Pergado ne pokazuju nikakva fitotoksična svojstva, kako sami tako i u kombinaciji sa
standardnim pesticidima koji se koriste u spomenutim kulturama. Toksikološka svojstva su vrlo
povoljna i fungicidi su dozvoljeni u integriranoj zaštiti bilja kao i u plastenicima gdje se koristi
biološka zaštita.
Za daljnje obavijesti i stručne savjete obratite se na:
Syngenta Agro d.o.o.
Samoborska cesta 147
10090 Zagreb
tel. 013887 670
74
Glasnik zaštite bilja 3/2008
CROPAID NPA / Natural Plant Antifreeze /
CROPAID Prirodni biljni antifriz otpornost
na smrzavanje i hladnoću do - 7°C
KAKO DJELUJE CROPAID NPA
CROPAID je proizveden od Thiobacillus subspecies bakterija i minerala koji u
specijalnoj formuli čine proizvod koji je PRIRODAN i SIGURAN za okoliš.
Primjena CROPAIDA na plodonosne biljke u jesenskom razdoblju smanjiti će
opadanje lišća, a pupoljcima će se povećati otpornost na previsoke i preniske temperature.
Primjenom u početku vegetacije, tijekom pupanja, cvatnje i razvoja plodova, povećava
se otpornost biljke na ozljede zbog kasnih proljetnih zahlađenja, a primjena na kraju
faze razvoja listova povećava otpornost od oštećenja uzrokovanih ranim jesenskim
zahlađenjima.
CROPAID se primjenjuje pomiješan sa vodom (omjer približno 1/200) atomizirano
poprskan po lisnoj površini. Svi enzimi i minerali u biljku će ući putem stoma, lenticela
i korijena. U kratkom periodu enzimi će potaknuti biljku da proizvodi vlastiti antifriz
proteine = AFP i antifriz aminokiseline = AAA, koristeći minerale koje joj pruža
CROPAID. To će pomoći biljci da se zaštiti od hladnoće i ozeblina. Unutar biljke
povećati će se fotosinteza i osmotski tlak. Bakterije će nastaviti djelovanje na površini
biljke i u tlu te crpiti minerale iz tla i zraka kako bi pružile više hrane za biljku. Ove
proteine biljka će upotrijebiti i konzumirati te pretvoriti u potrebne joj spojeve kao što
su šećeri, vitamini, ulja i proteini. Potrebno je dva tjedna kako bi se navedeni procesi
dovršili. Plodovi postaju veći, teži, sjajniji i ukusniji, a kvaliteta i urod se povećavaju.
CROPAID PRUŽA biljci nekoliko prednosti:
1. Snižava točku smrzavanja pa omogućuje biljci povećanje otpornosti
na ozljede od hladnoće.
2. Tijekom rasta biljke, aplikacijom pravilne doze u pravo vrijeme, biljka će
u kratkom vremenskom periodu reagirati stvaranjem AFP (ANTIFRIZ
PROTEINA) i AAA (ANTIFRIZ AMINIKISELINA) čime će se povećati njena
otpornost na hladnoću i smrzavanje.
3. Formula CROPAIDA je pažljivo stvorena za absorbciju od strane listova i
korijena biljke. U kratkom vremenskom periodu biljka reagira povećanjem
metaboličkog rasta i povećanjem sadržaja antifriz amino kiselina, proteina,
šećera, ulja, vitamina i minerala. Kao posljedica, dolazi do izrazitog povećanja
uroda i kvalitete.
75
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

4. CROPAID ne uzrokuje promjene u habitusu biljke, a kao što je opisano Kad se CROPAID primjeni u tlo, snižava pH tla. Thiobacillus ssp. bakterije uzimaju
privremeno će pomoći biljci do 15 dana od primjene. slobodan dušik iz zraka u tlo i na godinu u tlo vežu oko 60-80 kg/ha čistog dušika.

VODIČ ZA KORISNIKE: OPĆE INFORMACIJE CROPAID ĆE DATI BOLJE REZULTATE NA ZDRAVIM BILJKAMA, A NEĆE
IZLIJEČITI EVENTUALNE OZLJEDE NA BILJCI.
CROPAID može reducirati točku smrzavanja biljke za 7°C
Primjenjuje se prskanjem atomizirane maglicu preko cijele biljke dok se pripremljena Primjenjuje se na travnjacima, jagodama, krumpiru, rezanom cvijeću, kućnim i
količina škropiva ne potroši. Da bi se poboljšala kvaliteta i prinos, primijeniti pri cvatnji vrtnim lončanicama, jabuci, kruški, trešnji, nektarini, marelici, rajčici, paprici, plavom
i nastaviti prskati svakih 15 dana. Za sve aplikacije razrijediti CROPAID sa vodom, patlidžanu, salati, mrkvi, pastrnjaku, kupusnjačama, pšenici, ječmu, raži, zobi, grahu,
a za najbolje rezultate uvijek koristiti nekloriranu vodu. CROPAID će imati različiti slanutku, grašku, kiwiju, citrusima i voću kojemu ne pada lišće; šljivi, vinovoj lozi,
efekt na različitim biljkama. To je ovisno o starosti biljke, genetici, okolini, uvjetima orahu, lješnjaku...
i temperaturi tla te primijenjenim gnojivima. Svaka biljka ne može proizvesti antifriz
proteine i aminokiseline, no ukoliko ima tu sposobnost CROPAID će ju potencirati. PLODOVI ZEMLJE:
Koncentrirani CROPAID ima kiselu pH vrijednost 1,9-2,1 i ne smije se miješati sa www.plodovizemlje.hr
kemikalijama i pesticidima sa pH većim od 7 ili sa močivima jer bi moglo doći do
blokade opreme za pulverizaciju pa bi CROPAID izgubio efekt. ZAGREB:
e-mail: plodovi-zemlje@zg.t-com.hr
Izaberite mirno vrijeme za primjenu CROPAIDA. CROPAID će biljci pružiti zaštitu fax : 01- 34 75 700
nakon 6 sati od primjene, osim u slučaju ako nakon primjene padne jaka kiša.
DALMACIJA:
Za najbolju zaštitu primijeniti CROPAID 2 dana prije hladnog vremena, jedna e-mail: plodovi.zemlje@si.t-com.hr
aplikacija bar 6 sati prije smrzavanja dati će dobru zaštitu. fax: 022- 331 972
tel: 098 347482
CROPAID neće djelovati ako je biljka već pod stresom od hladnoće. Preporuča
se primjena u vremenu 10 -16,00 h pri temperaturi iznad 12°C za bilje u zatvorenim
prostorima i iznad 9°C za biljke otvorenih prostora. Ako to nije moguće primijenite
sredstvo u vrijeme kada je najtopliji dio dana.

ISKORISTIVOST PAKIRANJA 1 l CROPAIDA će ovisiti o:

a) atomizirajućoj sposobnosti prskalice
b) veličini biljke
c) površini biljke
d) razmaku među biljkama

U staklenicima će CROPAID povećati otpornost biljaka na hladnoću i ozljede.

Stupanj zagrijavanja tada može biti smanjen, a u nekim slučajevima grijanje možda neće
ni trebati.

CROPAID daje biljci veću fotosintetsku sposobnost. To povećava osmotski tlak te

ulaz vode i hranjiva u korijen biljke. Stoga biljka može odolijevati vrućini i hladnim
uvjetima bolje. Lišće postaje deblje i zdravije. Sve to čini biljku otpornijom i jačom za
vanjske neželjene ozljede.

76 77
 Glasnik zaštite bilja 3/2008

http://www.staklenici.hr
Poduzeće „Kaštelanski staklenici“ d.d. bavi se uzgojem
ranog povrća: krastavaca, paprike, salata i rajčice kao i uzgojem
sadnica maslina.
Pored aktivnog stanja u uzgoju poduzeće „Kaštelanski
staklenici“ d.d. registrirano je i za obavljanje slijedećih
djelatnosti:
• uzgoj povrća, cvijeća, ukrasnog bilja i rasada,
• uzgoj voća, oraha i sl. za začine i napitke,
• uslužne djelatnosti u biljnoj proizvodnji,
• trgovina na veliko i malo,
• prijevoz robe i putnika u cestovnom prometu,
• skladištenje roba,
• kupnja, prodaja i iznajmljivanje vlastitih nekretnina,
• vanjskotrgovinski promet uvoza sredstava za zaštitu bilja
isključivo za vlastite potrebe i ostale djelatnosti

Telefoni:
Centrala (Knežine):
+385 (21) 896 316
Pogon (Resnik):
+385 (21) 895 121
Fax: +385 (21) 896 383
E-mail: staklenici@staklenici.hr

Uprava (Knežine):
Ivana Pavla II 404
21216 Kaštel Štafilić

Pogon (Resnik):
78
Ulica dr. Franje Tuđmana bb 79
21216 Kaštel Štafilić

UPUTE AUTORIMA
U časopisu GLASNIK ZAŠTITE BILJA se objavljuju sve kategorije znanstvenih
radova, stručni radovi, autorski pregledi, te izlaganja sa stručnih i znanstvenih skupova,
kao i drugi tematski prihvatljivi članci. Radovi podliježu recenziji.
SADRŽAJ I OPSEG RUKOPISA
Naslov rada treba biti što kraći. Ispod naslova navode se imena i prezimena autora.
Titule i adrese navode se na posebnom listu papira.
Svaka rasprava mora imati kratak sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku.
Neposredno ispod sažetka treba navesti tri do pet ključnih riječi.
Autorima citiranim u tekstu navodi se prezime i godina objavljivanja (Kantoci,
2005). Ako je citirani rad napisalo više od tri autora, navodi se prezime prvog autora uz
oznaku i sur. te godina objavljivanja (u zagradama). U popisu literature autori se navode
abecednim redom, a navodi se prezime i prvo slovo imena autora (kod žena puno ime),
godina i naslov rada, časopis ili izdanje, broj strane i mjesto izdanja. Ispred referenci ne
stavljati redne brojeve.
Prilozi (tablice, dijagrami i slike) se prilažu zasebno, na kraju rada. Mjesto gdje
prilozi dolaze u tekst treba označiti na vidljiv način, a u tekstu se treba pozivati na svaki
prilog.
Original rada (do 15 stranica sa svim prilozima) treba imati sve slike, crteže i
dijagrame.
Obavezan je font Arial, veličina 11pt. Rad se predaje uredništvu u dva primjerka, a
šalje na adresu:
Uredništvo časopisa GLASNIK ZAŠTITE BILJA
“Zadružna štampa”, d.d., Jakićeva 1; 10000 ZAGREB.
Predaja rukopisa na disketama/CD-ima: rukopis s prilozima može se Uredništvu
dostaviti i na disketi/CD-u. Preporuča se pisanje rada u Word (Microsoft) programu,
za tablice koristiti Word (Microsoft) ili Excel (Microsoft). Disketi treba priložiti i jedan
otisnuti primjerak rada.
Radovi se mogu poslati i elektroničkom poštom na e-mail:
zadruzna.stampa@zg.t-com.hr; info@zastitabilja.com.hr
SEPARATI
Svakom autoru dostavit će se 1 primjerak časopisa Glasnika zaštite bilja.
80
Glasnik zaštite bilja 3/2008
INSTRUCTIONS TO THE AUTHORS
In the GLASNIK ZAŠTITE BILJA /The herald of plant protection/ journal all
categories of scientific papers, authors’ reviews and expert papers are published, as well
as other thematically acceptable articles. The papers are subject to review. The herald of
plant protection
CONTENT AND VOLUME OF ARTICLES
The headline of the article should be as short as possible. Under the headline the
name and surname of the author should be pointed out. Titles and addresses should be
indicated on a separate sheet of paper.
Every discussion must have a short summary in Croatian and English. Right under
the summary three to five key words must be stated.
The names of those authors that are quoted in the text and the year of publishing
must be stated (in brackets: Kantoci, 2005). If the quoted article was written by more
than three authors, the surname of only the first one is mentioned, and “et all. ” is added,
followed by the year of publishing (in brackets). A list of References should be arranged
alphabetically, surname and first letter of the authors name (whole name for women), year
and headline, journal or edition, number of the page and publishing place. References
should be written without ordinal number.
Supplements (charts, diagrams and pictures) are enclosed separately, at the end of the
work. Supplements must have reference in the text.
The original (up to 15 typed pages) should have all the pictures, drawings, and
diagrams. The article should be delivered to the editorship in two copies and sent to the
address:
The editorship of the Glasnik Zaštite Bilja journal,
“Zadružna štampa”, d.d., Jakićeva 1; HR-10 000 Zagreb
Articles delivered on floppies/CD-ROM: Articles with supplements can be handed
to the Editorship on floppies as well. It is recommended to write in Word (Microsoft)
programme, to use Word (Microsoft) or Excel (Microsoft) for charts. A printed copy of
work should also be enclosed together with the floppy/CD-ROM.
Article can also be sent by electronic mail on e-mail:
zadruzna.stampa@zg.t-com.hr; info@zastitabilja.com.hr
OFFPRINTS
To each author of the article one copy of the GZB journal will be delivered.
81
 MALOPRODAJNE PRODAVAONICE:
Nova Gradiška,Baruna Trenka 28, 035/351-524
Prvča,Preradovićeva 69, 035/363-832
Dervišaga,S.Radića 145, 034/248-933
Antunovac,Hrvatskih Branitelja 4, 034/431-100
Gradac,S.Radića 148, 034/263-081
Sibinj,Vinogradska 25, 035/425-056
Vetovo,Požeška 7, 034/267-342
Kaptol, Velička 1, 034/231-696
Požega,Pavla Radića 44, 034/211-009
Ferovac, Glavna 33, 034/266-190
Trenkovo, A.Starčevića 1, 034/236-009
Budimci, B.J. Jelačića 178, 031/693-303
Gornja Bebrina, Gornja Bebrina 69, 035/226-295
Sikirevci, A.Stepinca 129, 035/482-606
Stari Perkovci, Kolodvorska 37, 035/483-194
Dežanovac, Dežanovac 277, 043/381-057
Pakrac, Augusta Cesarca 1, 034/411-471
Slavonski Brod, Požeška 80, 035/466-198
Našički Markovac, Franje Strapaca 97, 031/699-039
Đakovački Selci, V.Nazora 12, 031/832-024
Caglin, Kralja Tomislava 67, 034/221-233
Vladislavci, Kralja Tomislava 133, 031/391-011
Čepin, Kralja Zvonimira 15, 031/381-744
Crnac,Radićeva 3, 033/683-062
Staro Petrovo Selo, Matije Gupca 20, 035/387-207
82
Lužani ,Vladimira Nazora 48, 035/436-736
Trnjani, Sv. Marka 50, 035/422-667
Okučani, B. Alojza Stepinca 32, 035/371-231
Šemovci, S.Radića 99, 048/891-474
Veliki Zdenci, Matije Lovraka 43, 043/427-194
Hercegovac, Moslavačka 55 a, 043/524-490
Garešnica, M. Gupca 26, 043/531-757
Badljevina, Braće Radića 2, 034/436-346
Ivanska, Trg kralja Tomislava, 043/887-209
Narta, Narta 260, 043/716-011
Bjelovar, Đurđevačka cesta 16, 043/231-329
Budrovci, I.L. Ribara 15, 031/833-031
Bodovaljci, Bodovaljci 87, 035/345-018
N. Gradiška, Bana I.Mažuranica 27a, 035/330-065
Dežanovac, Dežanovac 264, 043/381-079
Končanica, Končanica bb, 043/325-289
Nova Kapela, Kralja Tomislava 33, 035/384-305
Đakovo, A. Starčevića 75, 031 /810-543
Virovitica, Strossmayerova 157, 033/728-234
Pitomača, Ljudevita Gaja 75, 033/782-960
Đurđevac, Vinogradska 4, 048/811-335
Virje, Mitrovica 3, 048/897-581
Virje, Mitrovica 11, 048/897-581
Gudovac 132a, 043/238-065
Sisak, N.Tesle 17 ,044/545-104
PRVČA PZ
Baruna Trenka 28, N.Gradiška
PODRUŽNICA POŽEGA
Pavla Radića 44, Požega
Tel: 034/211-580
Fax: 034/211-050