J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

4study.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju.Kod ljudskih bića. Dok odrasta. Ako stvar preispitamo.Ono prvo označava zdraviji.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. Dijete . Među djecom u školi često nailazimo na lijeno. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. Objavljeno na: www. ustanoviće da se ono sobom peviše bavi. disciplinu. možda. npr. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori. s kojom je nerazdvojno povezano. Tako.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva.ili mučenici koji pomažu paćenicima . kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe.itd. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti.info . neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno. prijekor. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. inertno dijete koje se povlači u sebe. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. kako je Darvin istakao.To obrazovanje grupa služi.lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja.Npr. zavisno od slučaja. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima. dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama. ne prima znanje. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva.orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom.zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom. nužna za prilagođavanje. potresima podložna duša. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima.

Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš. ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta. Naravno.da ih treba stalno ohrabrivati. dobro ili loše. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. Jednog dana majka joj je dala narandžu. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu.a još se prema njima drži neprijateljski. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku. Bilo je nepopravljivo.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .npr. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. koja ne mogu imati sve. Ako je dijete dobro pripremljeno. sve ili ništa). tako reći. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa».i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala. Ako želimo da razumijemo djecu. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. Radi ilustracije. koje će kod njega Objavljeno na: www. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle. pa mu se. Uzeću sama ako hoću!» Troma. nego je i nešto što se neprekidno odvija. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal. svojeglavost ili tvrdoglavost.maštanja i građenja kula u vazduhu. U razgovoru s djetetom. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom.4study. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa.Ako mu priprema nedostaje.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole. ono nije dalo nikakve razborite odgovore. lijena djeca. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. U slučaju djece. Ipak . Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. nadmoćno ili potčinjeno. To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno.kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike. pametno ili glupo. To svakako nije razlog za takve napade bijesa. npr.prema tome. I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti.ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji.info .činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. a dijete je ščepalo. ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida.

DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu.cilj. Drugim riječima.da bi mogla da sagledaju namjeru. Uopšte. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme. rivalstvo među braćom i sestrama. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .roditelji mu prave scene i zamjerke . povezano. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo. ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem.4study. Karakteristično je da razmažena djeca.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. pa će reakcija bit netačna.nepovoljne okolnosti i predrasude. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni. ono u školi pati a kad dođe kući.nedovoljnost djeteta. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva. Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo. razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja. a tu su i spoljašnji uticaji. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno.pogrešna. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. uticaj oca.dovesti do osjećanja nesposobnosti.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega.info . Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav. Kao i svaku novu situaciju. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta. Međutim. Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www. Štaviše. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju.koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici. itd. Prema tome. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku. pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke.njegovo držanje i pogled.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme.

imaju znatna psihička dejstva. satjeranim u kut.info . Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. Ustvari.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja. mada su oni još puni želje za radom. osjećaju se. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu. sa svoje strane. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima. Naravno. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. S druge strane. Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica. moramo poznavati njen način rada. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. Objavljeno na: www. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore.4study.škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. Da bi smo mogli upravljati psihom. Međutim. odgurnutim. koje dijete stalno sisreće. To su najprije djed i nena. Npr. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu. pored svega i seksualni problemi. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. direktno ili indirektno. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove. razumije se moramo otkriti. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. stare ljude odbacujemo. porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem.napredne i zaostale razrede. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju. Kako ljudi stare. takoreći. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze.

S druge strane. Porodica treba da predstavlja jedinstvo. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom. u kojem svako ima povjerenje u drugoga. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. više samopouzdanja. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću.info . nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. Jedan od problema života jeste ljubav i brak. iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. da li druge smatra svojim bližnjima. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. Ali takva jedna faza djeluje kao test.što je i najvažniji dio vaspitanja. Oni. time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. Srazmjerno tome. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana.nalaze valjane norme ponašanja. Takođe. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. je li za druge socijalno zainteresirana. kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati.4study. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti. Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. u odnosu na drugi pol.

ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja.Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti. « vjervatno ».U takvim slučajevima. Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere. nema nikakvog značaja.4study. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti. Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost.info . Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno. Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci. Oni su začuđeni ili povrijeđeni. naći put da se dijete sačuva od sloma. nema smisla. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. pa se ovih ne mogu lako da oslobode. Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. Objavljeno na: www. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela. Podsticaje. Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi. a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva. zastarjelih metoda.kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja. pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni. Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu. kakve god bile okolnosti. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem. i « trebalo bi da pokušate ovako ». opušteno i neusiljeno raspoloženje. «moguće ». otvoreno. samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ».npr. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko. odvojena od ličnosti kao cjeline. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski. kao .Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im.

4study.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .info .Objavljeno na: www.