Alfred Adler - Psihologija djeteta

J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

potresima podložna duša. Dijete .zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu.To obrazovanje grupa služi. ustanoviće da se ono sobom peviše bavi.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe.itd.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima.ili mučenici koji pomažu paćenicima . prijekor. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom. Tako. inertno dijete koje se povlači u sebe. kako je Darvin istakao. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije. Ako stvar preispitamo. dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno. Dok odrasta.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni.lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete.Kod ljudskih bića. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva. zavisno od slučaja. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno.orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici.info . U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. s kojom je nerazdvojno povezano. ne prima znanje. možda. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori.Ono prvo označava zdraviji. disciplinu. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. npr.4study. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. nužna za prilagođavanje. kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila. neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje.Npr. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih. Objavljeno na: www. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima.

Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući. nadmoćno ili potčinjeno.činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. ono nije dalo nikakve razborite odgovore.kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš.ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji. Bilo je nepopravljivo. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. U slučaju djece. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku.i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala. Ako želimo da razumijemo djecu. stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta. ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje.maštanja i građenja kula u vazduhu. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa».Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. a dijete je ščepalo.info . Jednog dana majka joj je dala narandžu. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti. ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke. sve ili ništa).prema tome.Ako mu priprema nedostaje. To svakako nije razlog za takve napade bijesa. Uzeću sama ako hoću!» Troma. Ipak . Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. Radi ilustracije. pametno ili glupo. To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. U razgovoru s djetetom.npr. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci.da ih treba stalno ohrabrivati. pa mu se. Ako je dijete dobro pripremljeno. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima. lijena djeca. I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije. koja ne mogu imati sve. dobro ili loše. npr.a još se prema njima drži neprijateljski. Naravno. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. koje će kod njega Objavljeno na: www. svojeglavost ili tvrdoglavost. tako reći. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle. Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti.4study. nego je i nešto što se neprekidno odvija.

Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Karakteristično je da razmažena djeca. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu.njegovo držanje i pogled. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. a tu su i spoljašnji uticaji.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. uticaj oca. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema. i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta. pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja. itd. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja. Drugim riječima.nedovoljnost djeteta.cilj. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu.koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku.da bi mogla da sagledaju namjeru.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima. Uopšte. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme. Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo. razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba.roditelji mu prave scene i zamjerke . ono u školi pati a kad dođe kući.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem.nepovoljne okolnosti i predrasude. ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. povezano. DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu. Štaviše. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju.dovesti do osjećanja nesposobnosti. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. Prema tome. Međutim. rivalstvo među braćom i sestrama.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična.pogrešna. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost. Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav.4study. Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu.info . Kao i svaku novu situaciju.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega. pa će reakcija bit netačna.

porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu. satjeranim u kut. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. Npr. imaju znatna psihička dejstva. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. direktno ili indirektno.4study. moramo poznavati njen način rada. koje dijete stalno sisreće. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji. Kako ljudi stare. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih.napredne i zaostale razrede. sa svoje strane. Da bi smo mogli upravljati psihom. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima.info . Naravno.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . razumije se moramo otkriti. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. Ustvari. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. S druge strane. stare ljude odbacujemo. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem. odgurnutim. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu. Međutim. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze. mada su oni još puni želje za radom. Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. osjećaju se. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica.škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. pored svega i seksualni problemi. To su najprije djed i nena. SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. takoreći. Objavljeno na: www. Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu.

Srazmjerno tome. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www. pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Oni. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom.nalaze valjane norme ponašanja. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti. time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. Jedan od problema života jeste ljubav i brak. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. S druge strane. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. u odnosu na drugi pol. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. Takođe. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. da li druge smatra svojim bližnjima. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati. više samopouzdanja.4study. Ali takva jedna faza djeluje kao test. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. Porodica treba da predstavlja jedinstvo. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu. je li za druge socijalno zainteresirana. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom.što je i najvažniji dio vaspitanja. u kojem svako ima povjerenje u drugoga. nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge.info .

a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. kao . «moguće ». pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski. kakve god bile okolnosti. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. nema smisla. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ». Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno.U takvim slučajevima. PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem. Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi.Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja. Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. opušteno i neusiljeno raspoloženje. zastarjelih metoda. Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja.4study. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela.info . « vjervatno ». Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes. odvojena od ličnosti kao cjeline. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni. Podsticaje. nema nikakvog značaja. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti. pa se ovih ne mogu lako da oslobode. Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko. naći put da se dijete sačuva od sloma. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga.kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek. samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina.npr.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo. i « trebalo bi da pokušate ovako ». Roditelje ne treba grditi i predbacivati im.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja. Oni su začuđeni ili povrijeđeni. Objavljeno na: www. ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere. otvoreno. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći.

4study.Objavljeno na: www.info .Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful