P. 1
Alfred Adler - Psihologija djeteta

Alfred Adler - Psihologija djeteta

|Views: 57|Likes:
Published by Sandra Nedic

More info:

Published by: Sandra Nedic on Feb 14, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/17/2011

pdf

text

original

J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

4study.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina. Tako. Dok odrasta. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost.zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti. možda.info .Npr. ustanoviće da se ono sobom peviše bavi. disciplinu. npr.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. inertno dijete koje se povlači u sebe.lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije.orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje.Ono prvo označava zdraviji. kako je Darvin istakao. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni. potresima podložna duša. nužna za prilagođavanje. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno. Dijete . kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe. Objavljeno na: www.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti.itd. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh. ne prima znanje. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima.Kod ljudskih bića. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata.ili mučenici koji pomažu paćenicima . dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom. prijekor. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. zavisno od slučaja.To obrazovanje grupa služi. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe. s kojom je nerazdvojno povezano. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom. Ako stvar preispitamo.

ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje. Ako želimo da razumijemo djecu. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole. povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. koja ne mogu imati sve.npr.da ih treba stalno ohrabrivati. Ako je dijete dobro pripremljeno. To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. ono nije dalo nikakve razborite odgovore. Radi ilustracije. pa mu se. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku.4study.ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji. U razgovoru s djetetom. lijena djeca. tako reći. stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti.maštanja i građenja kula u vazduhu. npr. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa.a još se prema njima drži neprijateljski. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. To svakako nije razlog za takve napade bijesa. dobro ili loše. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke.i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. Naravno. svojeglavost ili tvrdoglavost. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno. nadmoćno ili potčinjeno.info . Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno. Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno.Ako mu priprema nedostaje. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš. U slučaju djece. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. sve ili ništa). ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu. pametno ili glupo. Bilo je nepopravljivo. nego je i nešto što se neprekidno odvija. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti. Jednog dana majka joj je dala narandžu. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa». I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije.prema tome.kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike. a dijete je ščepalo.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući. koje će kod njega Objavljeno na: www.činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. Ipak . Uzeću sama ako hoću!» Troma. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal.

dovesti do osjećanja nesposobnosti. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu. pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu. Drugim riječima. Međutim. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline. povezano. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav. DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu.cilj. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo.nedovoljnost djeteta. pa će reakcija bit netačna. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi. itd. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju. Karakteristično je da razmažena djeca.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima.nepovoljne okolnosti i predrasude.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja. Kao i svaku novu situaciju. Štaviše.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem. a tu su i spoljašnji uticaji. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno.roditelji mu prave scene i zamjerke . Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta. rivalstvo među braćom i sestrama.koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici.pogrešna. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve.njegovo držanje i pogled. Uopšte. Prema tome. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema.da bi mogla da sagledaju namjeru. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja. ono u školi pati a kad dođe kući. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja. uticaj oca. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost.info . razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba.4study.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo.

osjećaju se. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. mada su oni još puni želje za radom. satjeranim u kut. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. pored svega i seksualni problemi. imaju znatna psihička dejstva. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja. koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici.info . Da bi smo mogli upravljati psihom. Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Ustvari. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju. sa svoje strane.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu. razumije se moramo otkriti. S druge strane. direktno ili indirektno.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. Međutim. Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama.napredne i zaostale razrede. takoreći. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu.4study. Kako ljudi stare.škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu. Npr. moramo poznavati njen način rada. Objavljeno na: www. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju. Naravno. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. To su najprije djed i nena. SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze. odgurnutim. koje dijete stalno sisreće. stare ljude odbacujemo. porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove.

Jedan od problema života jeste ljubav i brak. iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj. time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. Srazmjerno tome. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. u kojem svako ima povjerenje u drugoga. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. da li druge smatra svojim bližnjima. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. u odnosu na drugi pol. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece. S druge strane. više samopouzdanja. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost.info . Oni. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. Takođe.4study.nalaze valjane norme ponašanja. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću. Ali takva jedna faza djeluje kao test. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www.što je i najvažniji dio vaspitanja. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. je li za druge socijalno zainteresirana. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. Porodica treba da predstavlja jedinstvo.

Objavljeno na: www. kao . ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. «moguće ».Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja.info . samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju. otvoreno. PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti.4study. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela. a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva.U takvim slučajevima. opušteno i neusiljeno raspoloženje. Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina. Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. kakve god bile okolnosti. Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih. Oni su začuđeni ili povrijeđeni.kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek. nema smisla. « vjervatno ». pa se ovih ne mogu lako da oslobode. nema nikakvog značaja.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi. zastarjelih metoda.npr. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći. i « trebalo bi da pokušate ovako ». odvojena od ličnosti kao cjeline. Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. Podsticaje.Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski. naći put da se dijete sačuva od sloma. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost. pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci. Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ». Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili.

Objavljeno na: www.info .4study.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->