J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom. potresima podložna duša. npr.Kod ljudskih bića. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti. kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina.info . ne prima znanje. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva.4study. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste.To obrazovanje grupa služi.ili mučenici koji pomažu paćenicima .itd. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni. ustanoviće da se ono sobom peviše bavi. Objavljeno na: www.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. možda. Dijete . neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost.zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled.lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja. s kojom je nerazdvojno povezano. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Dok odrasta. inertno dijete koje se povlači u sebe. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete. Ako stvar preispitamo. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima. prijekor.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom.Npr. dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama. Tako. kako je Darvin istakao. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh. disciplinu. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom.Ono prvo označava zdraviji. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva. zavisno od slučaja.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni. nužna za prilagođavanje. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe.

koje će kod njega Objavljeno na: www. nego je i nešto što se neprekidno odvija.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Ako je dijete dobro pripremljeno. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu. To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. To svakako nije razlog za takve napade bijesa. Ipak . U slučaju djece. svojeglavost ili tvrdoglavost. Jednog dana majka joj je dala narandžu. pa mu se. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta. npr.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući.i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu. Radi ilustracije. Naravno. sve ili ništa).4study. povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti. U razgovoru s djetetom. dobro ili loše.info . lijena djeca. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost.maštanja i građenja kula u vazduhu. ono nije dalo nikakve razborite odgovore. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom. koja ne mogu imati sve. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno. Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole. Uzeću sama ako hoću!» Troma.da ih treba stalno ohrabrivati.a još se prema njima drži neprijateljski. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa. pametno ili glupo.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti. tako reći. Bilo je nepopravljivo. ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje.Ako mu priprema nedostaje. a dijete je ščepalo. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno.npr. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. Ako želimo da razumijemo djecu. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa». Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal. I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno.ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji. nadmoćno ili potčinjeno. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku.prema tome. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima.kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike.činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš. Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti.

Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo.njegovo držanje i pogled.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme.koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. pa će reakcija bit netačna. a tu su i spoljašnji uticaji. DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu.nepovoljne okolnosti i predrasude. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju.nedovoljnost djeteta.da bi mogla da sagledaju namjeru. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke. Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav.pogrešna.info . Kao i svaku novu situaciju.roditelji mu prave scene i zamjerke . Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu. Karakteristično je da razmažena djeca. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja.dovesti do osjećanja nesposobnosti. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja.4study. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše.cilj. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi. povezano. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. Prema tome. Međutim.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. ono u školi pati a kad dođe kući.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo. Uopšte. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. Drugim riječima.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . rivalstvo među braćom i sestrama. pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu. i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva. itd. ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema. uticaj oca. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. Štaviše. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem. razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno.

Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji.4study. razumije se moramo otkriti. porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. osjećaju se. Naravno. To su najprije djed i nena. Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. stare ljude odbacujemo.napredne i zaostale razrede. Objavljeno na: www. direktno ili indirektno.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. pored svega i seksualni problemi.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama. mada su oni još puni želje za radom. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze. S druge strane. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja.info . koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima. sa svoje strane. takoreći. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. Ustvari. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici. Kako ljudi stare. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. Da bi smo mogli upravljati psihom. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Međutim. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu. koje dijete stalno sisreće. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. moramo poznavati njen način rada. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. odgurnutim. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. satjeranim u kut. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju. imaju znatna psihička dejstva. Npr.

Jedan od problema života jeste ljubav i brak.nalaze valjane norme ponašanja. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. Porodica treba da predstavlja jedinstvo. da li druge smatra svojim bližnjima. Takođe. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. Ali takva jedna faza djeluje kao test. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue. u kojem svako ima povjerenje u drugoga. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost.što je i najvažniji dio vaspitanja.4study. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi. pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana. u odnosu na drugi pol. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću. više samopouzdanja.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. Oni. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www.info . U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge. S druge strane. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. je li za druge socijalno zainteresirana. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece. Srazmjerno tome. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti.

Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost. nema smisla. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela. u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja. « vjervatno ». pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih. pa se ovih ne mogu lako da oslobode. Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im. kao . Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu. Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu. otvoreno. Objavljeno na: www. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga. PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem.4study. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni. Podsticaje. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. kakve god bile okolnosti. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. opušteno i neusiljeno raspoloženje. samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti. naći put da se dijete sačuva od sloma. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi. da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere. nema nikakvog značaja. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski.U takvim slučajevima. Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ». Oni su začuđeni ili povrijeđeni. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko.info . Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili. odvojena od ličnosti kao cjeline.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo.kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek.npr. zastarjelih metoda. ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva. «moguće ». i « trebalo bi da pokušate ovako ». Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti. Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja.

info .4study.Objavljeno na: www.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .