J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

ili mučenici koji pomažu paćenicima . ustanoviće da se ono sobom peviše bavi. potresima podložna duša. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe. npr. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano. prijekor.zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled. PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva.4study. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste.Ono prvo označava zdraviji. neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete.Kod ljudskih bića.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. zavisno od slučaja. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima. disciplinu. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. Objavljeno na: www. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost. nužna za prilagođavanje. inertno dijete koje se povlači u sebe. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije. Ako stvar preispitamo.orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. Tako. s kojom je nerazdvojno povezano. dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima.info . Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno. ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila. možda. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno. kako je Darvin istakao.itd.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva. Dok odrasta.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti.Npr. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom. Dijete . ne prima znanje. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina.lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih.To obrazovanje grupa služi.

To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. Naravno. Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno.prema tome. povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta. Bilo je nepopravljivo. lijena djeca.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš.4study.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući.info .ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji. Ako je dijete dobro pripremljeno. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. Uzeću sama ako hoću!» Troma. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. nadmoćno ili potčinjeno. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda.i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. Radi ilustracije.Ako mu priprema nedostaje.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa». To svakako nije razlog za takve napade bijesa. npr. I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu.npr. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti.a još se prema njima drži neprijateljski. pa mu se. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. nego je i nešto što se neprekidno odvija. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. pametno ili glupo. U slučaju djece. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida. koja ne mogu imati sve.činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa. ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta. U razgovoru s djetetom. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle. Jednog dana majka joj je dala narandžu. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom. koje će kod njega Objavljeno na: www. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke. sve ili ništa).maštanja i građenja kula u vazduhu. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole. Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno. ono nije dalo nikakve razborite odgovore. Ako želimo da razumijemo djecu. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. Ipak . stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta. dobro ili loše. tako reći. a dijete je ščepalo. Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti. svojeglavost ili tvrdoglavost. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost.da ih treba stalno ohrabrivati.

Uopšte. Prema tome.nepovoljne okolnosti i predrasude.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. povezano.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična. i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva. Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno. Međutim. rivalstvo među braćom i sestrama. ono u školi pati a kad dođe kući.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima. Drugim riječima. pa će reakcija bit netačna.4study. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni. a tu su i spoljašnji uticaji.dovesti do osjećanja nesposobnosti. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. Karakteristično je da razmažena djeca.roditelji mu prave scene i zamjerke . pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Kao i svaku novu situaciju.nedovoljnost djeteta. Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo. itd. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše.pogrešna.info . ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme. Štaviše. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju.koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta. DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu. razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost.cilj. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju.njegovo držanje i pogled.da bi mogla da sagledaju namjeru. uticaj oca.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku.

Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica. Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama. direktno ili indirektno. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. Ustvari. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove. sa svoje strane. razumije se moramo otkriti. koje dijete stalno sisreće. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. Međutim. koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem. Objavljeno na: www. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. Da bi smo mogli upravljati psihom. Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. imaju znatna psihička dejstva. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. takoreći. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. Kako ljudi stare. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. To su najprije djed i nena.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. osjećaju se. porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. stare ljude odbacujemo. Naravno. pored svega i seksualni problemi.4study.info . Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. moramo poznavati njen način rada. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće.škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze. satjeranim u kut. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja. SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . mada su oni još puni želje za radom. S druge strane. odgurnutim. Npr. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu.napredne i zaostale razrede. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu.

nalaze valjane norme ponašanja.4study.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. Ali takva jedna faza djeluje kao test.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti. u kojem svako ima povjerenje u drugoga.info . je li za druge socijalno zainteresirana. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti. time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. Oni. Porodica treba da predstavlja jedinstvo. Takođe. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. S druge strane. Jedan od problema života jeste ljubav i brak. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. Srazmjerno tome. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece. u odnosu na drugi pol. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana. više samopouzdanja. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi.što je i najvažniji dio vaspitanja. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue. da li druge smatra svojim bližnjima. pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom.

samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju. opušteno i neusiljeno raspoloženje. Podsticaje.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo. odvojena od ličnosti kao cjeline. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni. Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost. kao . otvoreno.info . Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima. da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere. ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela. i « trebalo bi da pokušate ovako ». PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga. naći put da se dijete sačuva od sloma. Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes. nema nikakvog značaja.U takvim slučajevima.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi. pa se ovih ne mogu lako da oslobode. «moguće ». nema smisla. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja. Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ». Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu. a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski. « vjervatno ».kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko. zastarjelih metoda.npr. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. Oni su začuđeni ili povrijeđeni. Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. Objavljeno na: www. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći. kakve god bile okolnosti. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja.Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti.4study.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci.

Objavljeno na: www.info .4study.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful