J.U.

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

ALFRED ADLER PSIHOLOGIJA DJETETA
PEDAGOGIJA - PSIHOLOGIJA

JAHIĆ AZRA
POZICIJA DJETETA U PORODICI
Objavljeno na: www.4study.info - Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu

info . neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i predmete.ili tirani koji postaju moćniji od svih drugih. dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i određuju njegove reakcije na razne situacije.Npr. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina. zavisno od slučaja. da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i nadmoćno.To obrazovanje grupa služi. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima. ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom. dok manje i slabije članove porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama. ustanoviće da se ono sobom peviše bavi. ta pogrešna procjena odrediće njegovo ponašanje i nikakva.Kod ljudskih bića.Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim bićima.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum može da se održi bez grupe.iza toga se obično krije vanredno osjetljiva.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju. disciplinu. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne slabosti. bespomoćnost i spori razvitak dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. U toku tih godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za preorijentisanje. možda. kako je Darvin istakao. Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo ! Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. ne prima znanje.itd.ili mučenici koji pomažu paćenicima .zasnovaniji i logički utemeljeniji pogled. potresima podložna duša. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu ličnost. živi u svijetu svoje mašte i ni na trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti. inertno dijete koje se povlači u sebe.Ono prvo označava zdraviji. npr. Tako.4study. Individualna psihologija se potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete. pa usljed toga izbjegava sva sredstva i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. Objavljeno na: www. dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju ima u odnosu na svoju sredinu. Ako stvar preispitamo.orangutan sa svojom neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom. sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno tumačenje. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom. makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da izmijeni njegovo ponašanje kad odraste. prijekor. dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da individuum na izvjestan način zavisi od grupe. Dijete . PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI Kao što smo vidjeli. dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se situacija izmijeni. s kojom je nerazdvojno povezano.kojoj je potrebna ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno uskratila.da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju sasvim opštekorisni. Takvo dijete nema povjerenja u svoje sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja. Dok odrasta. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano. nužna za prilagođavanje. Ako čovjek uspije da nađe načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno.

pa mu se.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Mnoge osobenosti i karakterne crte kod djece mogu se svesti na ovo stanovište: sve ili ništa. povlače se sve više u svoja nekorisna sanjarenja. Između ta dva ekstrema ima hiljadu i jedna stepenica. Ako takvo dijete kažnjavamo zbog njegovih propusta.Izvjesna sanjarenja se stalno ponavljaju. pametno ili glupo.kad prelaze iz kuće u školu ili kad se iznenadno izmijene njihove kućne prilike. Razvoj ličnosti ostvaruje se blagovremeno i bez iznenadnih skokova. nadmoćno ili potčinjeno. Jednog dana majka joj je dala narandžu.činilo da je opravdan svaki postupak koji bi ga približio cilju njegovih želja. Ljudi ne mogu imati sve ili ništa. činjenicu da su djeca sklona da sve dijele na suprotnosti ( gore ili dole. najbolji uvid u njihov karakter dobijamo u trenutcima prelaznih perioda. Kazna je tada potvrda njegovog osjećanja da je njegovo odbijanje ispravno. Uzeću sama ako hoću!» Troma. ali svakako znači da su budućnost i prošlost povezane bez prekida. NOVA SITUACIJA KAO TEST PRIPREME Psihički život nije samo jedinstvo u tom smislu što su sva ispoljavanja ličnosti međusobno povezana u svakom trenutku. ono će smatrati da je ta kazna dovoljan razlog da ostane nepokorno. nova situacija će u njemu izazvati stanje napetosti.imalo napade bijesa i nikad se nije moglo predskazati šta će u sljedećem trenutku prirediti. sve ili ništa). koje će kod njega Objavljeno na: www. stalno im objašnjavati značaj stvarnog života da ne bi nastao jaz između njihovih maštanja i svijeta.i govorilo je o stvarima koje nisu imale nikakve veze s pitanjima koja su mu se postavljala.da ih treba stalno ohrabrivati.a još se prema njima drži neprijateljski. to povlačenje ne mora nužno značiti sasvim manjkavo prilagođavanje ili neprilagodljivost. U takvoj situaciji nužno je razumjeti šta dijete osjeća i misli-kako ono shvata svoju situaciju-a ne šta roditelji misle.maštanja i građenja kula u vazduhu. To nikako ne znači da su zbivanja u životu jednog individuuma. dobro ili loše. To svakako nije razlog za takve napade bijesa. I odrasli upotrebljavaju ovu antitetičku shemu apercepcije. Ipak . Bilo je nepopravljivo. Ljudi koji žive po takvoj atitetičkoj shemi drže se formule mišljenja koja se može izraziti maksimumom « sve ili ništa». a dijete je ščepalo. Naravno. koja ne mogu imati sve. Pošto se stekao utisak o čitavoj situaciji polako se počela nameteti misao:dijete živi već nekoliko mjeseci u domu poočima i pomajke.info . Radi ilustracije. Ono što valja zapamtiti jeste da se djeci nikada ne smije prilaziti grubo i odbojno.4study. u ovakvom svijetu nemoguće je ostvariti takav ideal. Ako želimo da razumijemo djecu.npr.ono će se s puno pouzdanja ponijeti prema nekoj novoj situaciji.ali moramo biti načisto s tim da dijete nije više htjelo da ostane u toj kući. ne bi trebalo da gubimo iz vida jednu veoma važnu činjenicu. Porodici je bilo potrebno neko vrijeme da jasno uvidi da je nužno dati dijete drugima. Ako je dijete dobro pripremljeno. Maštanja u toku sanjarenja nisu ni manje ni više nego zaobilazni putevi kojima individuum kreće da bi zaobišao neprijatnosti i moguće promašaje u svom životu. lijena djeca. mehanički determinisana prošlošću i nasljeđem. Uzećemo za primjer jedno usvojeno dijete. navešćemo slučaj jedne četverogodišnje djevojčice koja je bila izuzetno svojeglava i zadrta.prema tome. Ono što proizlazi iz težnje ka pogrešnom cilju nužno je i samo pogrešno. U slučaju djece.Ako mu priprema nedostaje. Djeca prave neku grešku često zato što su sebi postavila pogrešan cilj. ukoliko se ne osjećaju sposobnim da izmijene njegovo ponašanje. Nova situacija je u neku ruku test za djetetovu pripremljenost. ono nije dalo nikakve razborite odgovore. Sadašnje i buduće ponašanje odgovara karakteru u prošlosti. svojeglavost ili tvrdoglavost. U razgovoru s djetetom. Sa stanovišta common sensea ovdje ne možemo govoriti o tačnom i pogrešnom. Ovaj slučaj se može ovako objasniti:dijete je raslo s djecom poočima i pomajke i vjerovalo da se oni o njemu ne brinu koliko o vlastitioj djeci. bacilo na pod i reklo: « Ne volim da mi nešto donosiš. tako reći. nego je i nešto što se neprekidno odvija. npr.

Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Prema tome. Pored uticaja majke imamo cijeli kompleks domaćih uticaja. Na osnovu detaljnije reakcije u toj novoj situaciji možemo procijeniti njegovu sposobnost za kooperaciju i njegovu sferu interesa.roditelji mu prave scene i zamjerke . povezano. Do svih tih činjenica možemo doći proučavajući djetinji stav.cilj. U izvjesnim okolnostima neće čak ni otići kući ili će ga uhvatiti krajnje očajanje i ubiće se u strahu od roditelja. Mnoga djeca dolaze bez ikakve sposobnosti koncentracije u školu. uticaj oca. Razred u školi trebalo bi da bude jedinstvo u kojem se svako dijete osjeća kao dio cjeline.pogrešna. pa će reakcija bit netačna. ocjene u školi trebalo bi smatrati jednim od znakova koji ukazuju na sadašnje psihičko ustrojstvo djeteta.nedovoljnost djeteta. itd.pa ili se ne smiruju dok ne preteknu svoje konkurente ili zapadnu u razočarenje i predaju se samozavaravanjima.da bi mogla da sagledaju namjeru. U nastavnikovu vještinu spada to da održi pažnju djeteta i da otkrije kad dijete ne pazi ili nije kadro da se koncentriše.njegovo držanje i pogled. Djeca baš ne vole kad su drugi na vrhu. Međutim. To osjećanje nesposobnosti izobličiće mu moć rasuđivanja.način nakoji sluša i zapaziti da li je prijateljski raspoloženo prema učitelju ili se drži na odstojanju od njega.nepovoljne okolnosti i predrasude.info .koju nastavnik uspije da pridobije često postaju dobri učenici.dovesti do osjećanja nesposobnosti. Karakteristično je da razmažena djeca. i praktičnu vrijednost dotičnog nastavnog gradiva. Naš zadatak je da ispitamo novu situaciju. jer za to je takođe odgovorna ona primarna slabost.4study. ne zato što vjerujemo da je ona razlog za pogoršano stanje djeteta. Moramo biti uvjereni u Objavljeno na: www. Svaku novu situaciju trebalo bi smatrati testom pripreme. Ako majka zataji u svojoj odgovornosti kao što se to često događa posljedice se mogu vidjeti u ponašanju djeteta u školi. Majka i otac ga grde a nerijetko još i istuku. Uopšte. Koliko je nastavni predmet omiljen to uveliko zavisi i od djetinje naklonosti prema nastavniku.nađe se u situaciji koja je za njega sasvim nova i neobična.jedna njegova ispravna riječ skrenuće energiju djeteta s težnje ka konkurenciji u tokove kooperacije. Loša priprema uvijek nam ukazuje na uticaj majke. razmaženu djecu zbunjuje prisustvo tolikih stranih osoba. ono u školi pati a kad dođe kući. Iz tog razloga su savjet i uputstvo učitelja toliko važni.nego zato što znamo da ona jasnije pokazuje primarnu neprimjerenost pripreme. rivalstvo među braćom i sestrama. a tu su i spoljašnji uticaji. Neki nastavnici vjeruju da će se dijete više potruditi ako kod kuće treba da pokaže lošu svjedodžbu. Ovdje ne mislimo da bi se trebao smanjiti broj nastavnih predmeta ali je važno te predmete djeci predavati koherentno.Dijete koje dobija loše ocjene nužno konstatuje da ga učitelj ne mari baš mnogo. Vaspitači ne smiju da previde i to da djeca koja polaze u školu imaju osjećanje da moraju da vode ličnu borbu za konkurenciju. pa će dijete iz takve porodice dva puta razmisliti da li da kući donese ili ne lošu svjedodžbu. Ovdje se postavlja i jedno veoma bitno pitanje a to je kako na djecu utiče školska svakodnevica i njena rutina i da li ih ne preopterećuje nastavni plan koji postavlja velike zahtjeve. Sve to možemo spriječiti ako se potrudimo da prihvatimo stanovište individualne psihologije da nijedno dijete ne treba smatrati beznadežnim slučajem. Kažnjavanje za loše ocjene u školi je problem koji djeci pravi najveće teškoće. i pored svih okolnosti bilo bi glupo donositi sud o djetetu samo na osnovu njegovih rezultata u školi. DIJETE U ŠKOLI Kad dijete dođe u školu. Drugim riječima. Kao i svaku novu situaciju. Međutim oni zaboravljaju da neku djecu odgajaju prilično surovo. i polazak u školu možemo smatrati testom prethodne pripreme. odgovornost za neuspjeh jednog djeteta u školi ne može se svaliti samo na nedovoljnost školskog sistema. Štaviše.

SPOLJNI UTICAJI Individualna psihologija uzima u obzir i ono što je individualno i ono što je socijalno. Nijedan vaspitač ne bi trebalo da se zavarava vjerujuci da samo on vaspitno utiče na dijete. odgurnutim.škola nije pravo mjesto za upućivanje u seksualne probleme pošto nastavnik ne može znati kako djeca primaju njegove riječi kad govori pred cijelim razredom. koji inače u školi predstavljaju težak i zamršen problem. To su najprije djed i nena. roditelji su previše zaposleni i uopšte nisu u stanju da djeci posvete pažnju. niti usmjerava pažnju jedino i samo na tu sredinu ne sagledavajući značaj dotičnih duševnih zbivanja. sa svoje strane. osjećaju se. direktno ili indirektno. sve to trebalo bi spriječiti i ne dopustiti nijednoj stranoj osobi da osujećuje vaspitne metode roditelja. te tako zadaju brige pravim vaspitačima. moramo poznavati njen način rada. razumije se moramo otkriti. pored svega i seksualni problemi. djeca se ne usmjeravaju i nadziru na odgovarajući način nastaće. Naravno. Međutim. ali ako djeca nastavnika privatno zamole za obavještenje trebalo bi da on na to da umjesne odgovore. Obasipaju ih pohvalama te ih tako navode na samodopadljivost i sujetu. Njihov trud da neprestano dokazuju da još znaju kako se odgajaju djeca nanosi pogubnu štetu. kako roditelja tako i djece i da ti štetni uticaji. bolest katkad predstavlja povod za poboljšanje djetinjeg karaktera. a onaj ko poznaje psihu i njen način rada ne može da svoje znanje nu upotrijebi za usmjeravanje psihe ka višim i univerzalnijim ciljevima. Prije svega tu su ekonomski uslovi jer ima porodica koje već generacijama žive u uslovima koji ih pritiskuju. mada su oni još puni želje za radom. S druge strane.4study. satjeranim u kut. Također ne smijemo zaboraviti ni to da poduže životarenje na rubu smrti od gladi ili u pogubnim ekonomskim uslovima štetno utiče na tjelesno ustrojstvo. Ovdje se trebaju uzeti u obzir i srodnici. Ako se sistem zajedničkog vaspitanja ne organizuje valjano. Vaspitač mora uzeti u obzir određene uslove. stare ljude odbacujemo. Znači ne ograničava se samo na individualnu psihu niti zaboravlja sredinu koja utiče na tu psihu. na osnovu svojih pogrešnih socijalnih navika. Zbog toga su oni prinuđeni da stalno dokazuju da su još uvijek živi i da još vrijede za ovaj svijet. Njima se sviđa da uveseljavaju djecu ili da rade stvari koje za kratko vrijeme ostavljaju vanredno snažan uticaj na djecu. To je mnogo više za žaljenje jer bi takvi ljudi mogli mnogo više da pruže. Čak i u najgorim okolnostima uvijek postoji određen pristup koji. Poslije bolesti bi htjelo da ostane u središtu pažnje i pokušava da to postigne trudeći se da svojim ćudima i zahtjevima zagospodari roditeljima. koje dijete stalno sisreće.info . porodica koje s osjećanjem ogorčenosti i jada prihvataju borbu za svoju egzistenciju. Ustvari. Npr. Interesantno je proučiti dva tipa razreda na koje nailazimo u školi. Trudeći se da to dokažu stalno se miješaju u vaspitanje unučadi i prekomjerno ih maze.napredne i zaostale razrede.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . imaju znatna psihička dejstva.to da su uvijek može naći neka metoda kako bi se pomoglo djetetu. Da bi smo mogli upravljati psihom.za vrijeme bolesti dijete osjeća da ima moć i da može gospodariti i upravljati porodicom jer je za vrijeme bolesti na licima roditelja pročitalo strah i brigu. takoreći. ili možda nisu dovoljno obrazovani za taj zadatak. Razlog leži u tome što ona nisu naročito dobro pripremljena. Zaostali razredi većinom se sastoje od djece koja potiču iz siromašnih porodica. i za to kratko vrijeme uspijevaju da ih razmaze. Talasi spoljnih uticaja slivaju se u duše djece i formiraju ih. Kako ljudi stare. Psihologija i vaspitanje su dvije strane iste stvarnosti i istog problema. Objavljeno na: www. Važan je takođe i susret djece sa stranim osobama.

kao nova situacija koja uslovljava izbijanje na vidjelo karakternih crta formiranih u prošlosti. Oni.ADOLESCENCIJA I SEKSUALNO VASPITANJE Za individualnu psihologiju adolescencija nije ništa drugo već jedna faza u razvoju kroz koju moraju proći sve individue.pod pretpostavkom da dijete dobija valjano vaspitanje. Tad najlakše možemo utvrditi da li neka osoba lako stiče prijatelje. više samopouzdanja. S jedne strane mladi se prema problemu ljubavi ne odnose ni romantično ni s nekom posebnom zadrtošću. Trebalo bi da djeca međusobno budu prijatelji i dobri drugovi. pa susrećemo mlade koji su izgubili svaki smisao za odmjerenost i samo žele da život žrtvuju za druge. Porodica treba da predstavlja jedinstvo. je li za druge socijalno zainteresirana. GREŠKE U VASPITANJU Roditelji i nastavnici nikad se ne smiju obeshrabriti neočekivanimpojavama u vaspitanju djece. S druge strane imamo mlade koji u pitanjima pola ispoljavaju pretjeranu bojazljivost. Nada individualne psihologije u pripremanju djece sutrašnjice počiva u prvom redu na mijenjanju škola i nastavnika. u odnosu na drugi pol.što je i najvažniji dio vaspitanja. nastavnik se u svojim postupcima mora uvijek držati pretpostavke da roditelji nisu Objavljeno na: www. Ta ista tendencija zapaža se kod djece koja ostaju kod kuće ali koriste svaku moguću priliku da noću odsustvuju od kuće. mada se saradnja roditelja nikada neće odbacivati. U toku nastavnikovog vaspitnog rada neizbježno dolazi do konflikta sa roditeljem. Oni su prekomjerno socijalno prilagođeni. ima i onih koji su obuzeti osjećanjem potpune socijalne izgubljenosti. u kojem svako ima povjerenje u drugoga.nalaze valjane norme ponašanja. pa i ova okolnost može biti prepreka za njihov razvoj. Srazmjerno tome. U doba adolescencije često nailazimo i na želju da se ide od kuće. nego kao na probleme s kojima se čovjek hvata u koštac i savladava ih. Individualna psihologija zahtijeva da se ulaže podjednak trud za svu djecu i da se unapređuju njihove duhovne sposobnosti time što će im se ulivati više hrabrosti. iznenadni gubitak blagonaklonosti i priznanja znatno teže pogađa djecu u adolescenciji nego što bi to bio ranije slučaj. Jedan od problema života jeste ljubav i brak. Nekad se osjećanje za zajednicu ispoljava u prejakom obliku. Neku posebnu ulogu nema odgovor na pitanje da li se dijete razvija i vaspitava pod rukovodstvom nastavnika ili roditelja. Ali takva jedna faza djeluje kao test. time što će se ona podučavati da na teškoće ne gledaju kao na nesavladive prepreke. S druge strane. Takođe. U adolescenciji možemo lakše nego ikad ranije sagledati stil života nekog čovjeka. Nikad ih ne smije napustiti nada samo zatošto njihovi napori nisu odmah krunisani uspjehom. da li druge smatra svojim bližnjima. ne mislimo na učenje nastavne građe nego na obrazovanje ličnosti ličnosti.info .4study. Trebalo bi da dijete vjeruje svojim roditeljima i nastavnicima i da ima povjerenja u njih. Pri tome se ne misli da bilo koja situacija ili faza u razvoju može izmijeniti osobu.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Poneki nastavnik konstatuje da je često teže prići roditeljima djeteta koje zadaje brige nego samom djetetu. što je možda povezano s činjenicom da to dijete nikad nije bilo zadovoljno prilikama u kući pa samo traži pravu priliku da prekine veze sa roditeljskim domom. Iz svega ovoga proizlazi da je jedno od najboljih preventivnih sredstava protiv poremećaja i teškoća u adolenscenciji njegovanje prijateljstava. VASPITANJE RODITELJA Ovdje govorimo prije svega o vaspitanju izvan nastavnog plana.

info . « vjervatno ». Prije svega trebalo bi upamtiti jedno staro i osvjedočeno pravilo:onaj ko je navikao da ljudsko biće shvata kao jedinstveno. Roditelje ne treba grditi i predbacivati im. savjete ne bi nikako valjalo davati autoritarno. kakve god bile okolnosti. Ako im obajsnimo da su ovo ili ono pogrešno uradili. Stoga je veoma poželjno da se u takvim slučajevima nastavnik potrudi da u roditeljima izazove prijateljsko. Nikad im ne treba govoriti previše kategorički ili previše dogmatski. U razgovoru je jasno sagledao posljedice svog ponašanja. a simptome kao sastavne dijelove tog jedinstva.Čak i kad tačno zanmo gdje je greška i kako je otkoloniti. Onaj ko uvijek razborito i objektivno sudeći pristupa vaspitavanju i prevaspitavanju djece vjerovatno će biti u stanju da s većom sigurnošću predskaže rezultate svojih nastojanja. pa se ovih ne mogu lako da oslobode. oni sami sebi izgledaju kao kakvi optuženi zločinci.npr. pa ga je obasipao nemilosrdnim riječima. Oni su začuđeni ili povrijeđeni. u slučaju nastavnika koji roditeljima šalje poruku čim je dijete propustilo da uradi domaći zadatak. da im ponudi pomoć i pouzda se u njihove dobre namjere. kao . Mnogi roditelji bi željeli da ih poštedimo prijedloga i podsticaja. odvojena od ličnosti kao cjeline. Kad god bi sin činio nešto što mu se nije sviđalo njega bi spopao bijes. ako ih nagovorimo da promijene svoje držanje i da s nama sarađuju u smislu naših načela. samo ćemo ih povrijediti i paralisati im volju za saradnju. i da ćemo je razumjeti jedino ako je ispitamo kao povezanu cjelinu s tim čovjekom. naći put da se dijete sačuva od sloma.mnogo bolje će razumjeti dijete i pomoći mu nego neko ko je stekao naviku da iz cjeline izvlači simptome i da se prema njima odnosi po krutoj shemi.kao i nepokolebljiva vjera da će se uvijek. nema nikakvog značaja.Veoma je važno stalno imati na umu da jedna pojedinačna manifestacija u ponašanju. Objavljeno na: www. PRIMJER: imamo slučaj direktora jedne više škole koji je svog sina doveo do ivice sloma neprestanim kritikovanjrem i zanovijetanjem.srditi ili neprijateljski raspoloženi zato što je nastavnik doveo u tako neprijatnu situaciju njih i njihovo dijete. opušteno i neusiljeno raspoloženje. Mnogo ćemo više postići ako uspijemo da s roditeljima sklopimo neku vrstu pakta. «moguće ». otvoreno. zastarjelih metoda. Mnogi roditelji idu čak i dalje od toga.Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu . Naše rečenice uvijek treba da sadrže poneko « možda ».U takvim slučajevima. onda možemo zamisliti kako stoje stvari sa roditeljima koji su odrasli s dogmatskom predstavom da je ispravna kazna za svaku djetinju grešku porcija batina. Nije uopšte važno dokazati da smo u pravu. Ako je tako nešto moguće kod čovjeka koji sebe smatra pedagogom. Opet se razbjesnio zato što sin nije pokazao dovoljno marljivosti. i « trebalo bi da pokušate ovako ». Roditelji prosto nisu iskusni i ako ih zbog djece pozovu u školu. nego je nužno samo utrti put kojim moramo krenuti ako želimo djetetu pomoći.odgovorni za loše osobine koje je dijete ispoljilo.4study. Za pedagoški rad potrebni su praksa i hrabrost. ali potom je otišao kući i sinu očitao strašnu bukvicu. ne bi valjalo roditelje na to otvoreno i neposredno goniti.Ne smijemo zaboraviti da su roditelji najčešće uhvaćeni u mreže tradicionalnih. bolje ih je umiriti i navesti da s nastavnikom govore prijateljski. nema smisla. Podsticaje. Oni napadaju nastavnika bujicom riječi negodovanja i pokazuju se sasvim nepristupačni.

Objavljeno na: www.4study.info .Prvi studenski portal za slobodnu i besplatnu razmjenu informacija na području ex-yu .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful