Professional Documents
Culture Documents
RATARSKIH PROIZVODA
PRIRUČNIK ZA VJEŽBE
1
OSNOVNI ZADACI SKLADIŠTENJA
Definicija skladištenja:
Skladištenje, čuvanje ili spremanje proizvoda je krajnji ili završni zahvat u
cjelokupnom procesu proizvodnje pojedinog ratarskog proizvoda
2
KOJI SU OSNOVNI ZADACI SKLADIŠTENJA?
OPĆI DIO
Skladištenje s obzirom na svrhu čuvanja
Važno je znati: što skladištiti; gdje spremati proizvode; na koji način skladištiti
Vrsta proizvoda:
zrnati proizvodi: žitarice (pšenica, ječam, zob, raž, kukuruz); sjeme uljarica,
korjenastog bilja (šeć.i stoč.repa); sjeme predivog bilja (konoplja, lan, pamuk),
duhana;
ostali proizvodi: korjenasto, gomoljasto, predivo bilje, voluminozna stočna hrana,
duhan, hmelj
3
Načini skladištenja:
vlaga
temperatura
VLAGA
Općenito o vlazi:
Primjer: uskladišten proizvod vani ili u poroznoj ambalaži – vlaga ovisi od okolne
sredine, vezano za zrak i kol.vodene pare (vlaga zraka – temperatura zraka – viša
temp.,zrak topliji, prima više vodene pare)
4
Porastom relativne vlage zraka raste kol. vlage proizvoda
Kritič.količina vode sjemena - pšenica- 14,5%; soja 14%; kukuruz 15%; lan
10,5%; uljarice 8-10%; ljulj - 14%; mačji repak 13,6%; klupčasta oštrica - l3%
Ovisi o:
temperaturi skladištenja
dužini skladištenja
odnosu rel. vlage zraka / količina vode sjemena
Maksimalna vlažnost %
Vrsta pri navlaživanju pri močenju u
proizvoda sa 100% vlaž. vodi
zraka
Pšenica 34,6 40,8
Raž 32,2 39,9
Ječam 33,0 40,2
Zob 30,1 40,2
Suncokret 23,0 30,1
5
Nejednaku vlagu izazivaju:
stanje skladišta
Datum Vlaga %
ispitivanja Pšenica bez korova Sjeme korova Pšenica sa korovima
11. kolovoz 14,0 56,0 19,8
12. kolovoz 16,9 27,3 19,0
13. kolovoz 20,3 24,0 20,4
15. kolovoz 20,0 20,0 18,4
19. rujan 18,7 15,4 18,4
6
Stanje skladišta - ispravna termo i hidro izolacija, kontrola građevinske
konstrukcije
Ravnotežna vlažnost
• Higroskopne tvari mogu apsorbirati (upiti) ili desorbirati (gubiti) vlagu ovisno o
temperaturi i vlažnosti okolnog zraka
• Kretanje vode se dešava uslijed razlike tlaka vodene pare zraka i tlaka vodene
pare proizvoda
7
• Pri 75% rel. vlage zraka, ravnotežna vlažnost žitarica je 15-16% (kritična vlaga)
• Ako je poznat sadržaj vode proizvoda, ads. izoterma nam može pokazati kako će
se taj proizvod ponašati u skladištu ili kako će se mijenjati mikroklimatski uvjeti
skladišta
• Što je niža temp. zrnene mase ili zraka, uz istu rel. vlagu, ravnotežna vlažnost će
biti veća
8
Graf 3. Adsorpcijska izoterma kukuruza pri različitim temperaturama
RV4.
Graf %Adsorpcijska izoterma pšenice pri različitim temperaturama
9
• Čak i pored toga što se skladište ventilira, zrak se između čestica robe (zrna),
kao i u «mrtvim zonama», ponaša isto kao i u skladištu koje je zatvoreno
(neventilirano) – vlaga zraka skladišta se izmjenjuje s vlagom proizvoda
Uljarice - niža rel. vlažnost (manji sadržaj hidrofilnih i uljanih koloida - manja
higroskopna svojstva (tablica 4.)
10
• Negativni fiziološki procesi – kvarenje, smanjenje kvalitete uskladištenog zrna
• Čimbenici nejednake raspodjele vlage:
Vlaga u zrnu %
Vrijeme
Suho “svježe”-
ispitivanja
vlažno
Početno vrijeme (iza skidanja) 9,60 23,20
Poslije 5 sati 13,57 19,06
Poslije 8 sati 14,45 18,28
Poslije 24 sata 14,61 18,02
Poslije 72 sata 15,86 16,74
žarište su vlage
lakši i brži razvoj mko., grinja i insekata
11
Kako izbjeći neravnomjernu raspodjelu vlage ?
12
TEMPERATURA
1. prirodne promjene
- nastaju djelovanjem izmjene temperature zraka okolne
atmosfere
-rezultiraju povećanjem ili sniženjem temperature uskladištene
mase
2. promjene izazvane umjetnim putem
- dosušivanje
- dušenje
- provjetravanje uskladištene mase
Temperaturna provodljivost
Temperaturna provodljivost je toplinsko svojstvo izmjene topline u
uskladištenoj masi (određuje se koeficijentom temp. provodljivosti – toplotna difuzivnost)
a = - --------- m2/ satgdje je: - koeficijent topline zrna u kcal/ m sat C
cx c - specifični toplinski kapacitet u kcal/ kg C
- zapreminska masa zrna u kg/ m3
13
Provodljivost topline
VLAŽNOST PROIZVODA:
•
Važno prilikom sušenja i dosušivanja zrnatih proizvoda
•
Vlaga u uskladištenoj masi se kreće u pravcu kretanja topline u toj masi:
- kondenzacija
- bubrenje
- proklijavanje
Pogodne temperature:
14
- za čuvanje svih vrsta sjemena (suho sjeme) povoljnije su niske temperature
(od 0°C do 5°C)
•Temperatura ima utjecaj na dva osnovna svojstva sjemena (klijavost i energija klijanja)
Povećanjem količine vlage u sjemenu, kritična temperatura postaje niža
Optim. temp. za skladištenje sjemenske robe krumpira: sorte koje sporo klijaju
od +7°C, sorte koje brzo klijaju +4°C
15
Slika 3. Premještanje vlage u zrnu uskladištenom bez ventilacije
16
SVOJSTVA USKLADIŠTENIH PROIZVODA
FIZIOLOŠKA SVOJSTVA
Dozrijevanje ili zrelost - stanje proizvoda zbog kojeg se biljka ili dio biljke
proizvodi. Razlikuje se fiziološko i tehnološko dozrijevanje
Fiziol. zrioba ima faze: mliječna, voštana i puna zrelost, svaka od njih se dijeli
na ranu, srednju i kasnu
Primjer:
zrno u mlječnoj zriobi zauzima najviše prostora; u voštanoj i punoj zriobi najveći je
porast škroba; punu sposobnost za reprodukciju zrno postiže u punoj zriobi; tijekom
dozrijevanja količina amina se smanjuje, a količina bjelančevina se povećava
Krmno bilje: čuva se u obliku sjenaže, biljka mora biti potpuno zrela (u stadiju
cvatnje ili prije)
17
Naknadno (posliježetveno) sazrijevanje
Definicija: skup procesa koji se odigrava u zrnu, sjemenu, korijenu ili gomolju
pojedine kulture za vrijeme skladištenja, a za poboljšanje tehnoloških osobina i
vitalitetnih osobina (klijavost i energija klijanja).
1. DISANJE
18
Anaerobno disanje - bez prisustva zraka, ovdje se odvijaju procesi
alkoholnog vrenja (nastaju etilni alkohol i uglj. dioksid), te mliječno-kiselo vrenje (iz
glukoze se stvara mliječna kis.)
1. Smanjenje težine zrna; suha tvar prelazi u ugljični dioksid i vodu (aerobmo
dis.), odnosno u alkohol (anaerobno dis.) » nepoželjan miris uskladištene
mase
1. Vlaga proizvoda
2. Temperatura
3. Botanička svojstva
4. Stupanj zrelosti
5. Uvjeti žetve
6. Kvalitet zrna
7. Aeracija (prozračivanje) skladišta
Vlaga proizvoda
19
Temperatura
Botanička svojstva
Primjer: kod sorti kukuruza s većom klicom intenzitet disanje je veći; kod tvrdih
pšenica intenzitet disanja je mnogo manji nego kod mekih
Stupanj zrelosti
Provjetravanje i prozračivanje
Koef. disanja ovisi i o vlazi; povećanjem vlage se smanjuje. Koef. suhog zrna
veći je od 1, a zrno s vlažnošću od 17-19% ima koef. 1. Također se koef. disanja u masi
zrna vlage 17% naglo snižava, jer se razvijaju aerobni mikroorganizmi, koji troše kisik
20
SAMOZAGRIJAVANJE
Kukci
Javljaju se termofilne vrste Coleoptera (tvrdokrilci), Lepidoptera (leptiri) i
mikofagne vrste reda Psocoptera i Coleoptera
Mikroorganizmi
Mikroorg. u uskl. masi mogu izazvati velike gubitke u kakvoći i kvantitetu robe.
Posebno su štetni njihovi toksini (mikotoksini). Uglavnom se javljaju gljivice (rodovi
Aspergilus, Fusaruim i Penicillium)
Podjela mikroorganizama
Prema zahtijevima vlažnosti :
kserofite (70-80% vlage)
mezofite (80-90% vlage)
hidrofite (90-100 % vlage)
U odnosu na potrebnu optimalnu temp. za razvoj:
termofilne (70-80°C)
mezofilne (40-45°C)
psihrofilne (25-30)
21
Oblici i vrste samozagrijavanja
22
Slojevito samozagrijavanje može nastati u silosima i podnim skladištima.
Uzroci nastanka: loša termo i hidro izolacija skladišta, aktivna ventilacija zrna sa
zrakom visoke rel. Vlažnosti
Nastaje kada se skladišti partija zrna s povećanom vlažnošću ili kada se toplo
zrno sipa u hladna skladišta
23
Slika 6. Prikaz gornje vodoravnog samozagrijavanja
Okomito samozagrijavanje
24
Potpuni oblik samozagrijavanja
I. Period ili početni – temp. zrna raste na 24-30°C, javlja se slabo zagušljivi miris,
boja zrna se ne mijenja, uspješno se suzbija ventilacijom zrna
II. Period – uskladištena masa dobiva temp. 34-38°C (period za tjedan dana), zrno
gubi caklavost, boja postaje tamnija, uočavaju se plijesni, dolazi do značajnijih
gubitaka zrna (kvalitativnih i kvantitativnih)
III. Period, zapušteni – (temp. 38-50° i više), zrno dobiva tamnu boju, gubi
sposobnost sipkavosti i prelazi u vodnjikavu masu neugodnog mirisa, zrno
postaje potpuno neuporabivo
PROKLIJAVANJE
25
Proklijavanje se u praksi može i mora spriječiti!
26
FIZIKALNA SVOJSTVA USKLADIŠTENIH PROIZVODA
Hektolitarska težina
Specifična težina
27
Većom hl-težinom povećava se i specifična težina zrna
Apsolutna težina
Ovisi o sorti, klimi, obradi, količini vode u njemu i što je zrno vlažnije to je
apsolutna težina veća
Sipkost se izražava pomoću dva pojma: kut trenja i kut prirodnog pada
(nagiba)
Kut trenja je najmanji kut pod kojim zrno počinje kliziti po bilo kakvoj strmoj
površini
Kut slobodnog pada (nagiba) je kut između promjera osnovice i visine stošca
koji se oblikuje pri sipanju mase zrna na ravnu-vodoravnu površinu
28
napuni do 1/3 zrnom i zatim se okrene za 90°
Prilikom punjenja silo komora krupna, jedra, teška zrna padaju okomito i brzo
stižu na dno. Sitna, štura zrna i lake primjese padaju sporije prema zidovima silo
komore. Ovdje se skuplja i prašina, sjeme korovskog bilja i druge primjese i nečistoće –
brzo se povećava vlažnost i nastaju žarišta za razvoj kukaca, grinja i m.o.
29
Poroznost (S) se određuje formulom:
W–v
S = ---------- x 100
v
Npr. najveću poroznost ima suncokret (60-80%), a najmanju crvena djetelina (30-
40%)
Između stanica i tkiva zrna postoje makro i mikro kapilare i pore, njihove
stijenke u unutrašnjim slojevima zrna predstavljaju aktivnu površinu koja učestvuje u
sorpciji molekula para i plinova
Zrnati proizvodi vrlo brzo upijaju mirise eteričnih ulja iz biljaka koje se kao korovi
mogu naći u usjevima, ili nafte tijekom transporta
30
Zrno može biti oštećeno tijekom kombajniranja, prilikom vršidbe, tijekom
transporta
Mehanički oštećena zrna spadaju u primjese koje se nazivaju lom zrna. Kod
sjemenske robe utječu na smanjenu klijavost, a na njima se ubrzo razvijaju
mikroorganizmi, te razni kukci (sekundarne vrste) koji se njima hrane
Čisto sjeme je sjeme koje pripada deklariranoj vrsti, gdje spada zrelo i
neoštećeno sjeme vrste, normalne veličine
Primjese su sve ono što nije čisto sjeme deklarirane vrste. Dijele se na:
organske korisne, organske nekorisne i neorganske (anorganske) primjese
Organske korisne primjese: spadaju oštećena zrna, sjeme stranih kultura i lom
zrna. Organske primjese su korisne jer služe kao stočna hrana
Primarni štetnici
31
Često se javljaju i kukci reda Lepidoptera (leptiri), razni moljci kao Plodia
interpunctella – bakrenasti moljac, Sitotroga cerealella – žitni moljac, Tinea granella –
hambarski moljac. Njihove ličinke, gusjenice, stvaraju paučinu na napadnutim
proizvodima, te izgrizaju klicu zrna
Sekundarne vrste
Žive i hrane se lomom zrna i ostacima zrna napadnutih primarnim štetnicima
Grinje – Acarina
Glodavci – Rodentia
32
MONITORING ŠTETNIKA USKLADIŠTENIH POLJOPRIVREDNIH
PROIZVODA
33
prosijavanje uzoraka, te izdvajanje štetne entomofaune, determinacija štetnih vrsta i
određivanje brojnosti populacije na terenu. Za ovakav monitoring potrebito je imati
konstantno zaposlen i educiran stručni kadar koji će se tijekom radnog vremena
baviti samo ovom problematikom.
Tipovi mamaka su različiti s obzirom na vrste i stadij razvoja štetnika koje lovimo.
Razlikujemo mamke za štetnike koji lete, za štetnike koji se nalaze na površini zrna,
za štetnike unutar zrna i sl. Mamci se najčešće kombiniraju s hranom ili feromonima
kao atraktantima. Dva se tipa feromona uspješno primjenjuju u zamkama za nadzor
postavljenim među uskladištene proizvode, a to su seksualni (proizvodi ih ženka) i
agregacijski (proizvode ih oba spola) feromoni. Seksualni feromoni koje koriste
moljci (Plodia i Ephestia spp.) iznimno su jaki, jer žive kratko. Odgovor mužjaka je
34
brz i kod nekih vrsta feromon će privući mužjake s udaljenosti od nekoliko
kilometara. U normalnim uvjetima feromon se razrjeđuje i gubi na mnogo manjim
udaljenostima. Agregacijske feromone upotrebljavamo za oba spola kod
dugovječnih vrsta (Tribolium spp.).
Ljepljivi mamak preporuča se za hvatanje moljaca i kornjaša koji lete, a često
dolazi u kombinaciji s feromonom ili svjetlom kao atraktantom (Slika10.)
35
Ljevkasti mamak također pogodan za hvatanje moljaca (Slika 13.)
36
Hranidbeni mamci pogodni su za hvatanje tvrdokrilaca koji obitavaju unutar zrnene
mase. Mamak od smeđe riže postavljen je u najlonskoj mrežici otvora 2 mm. (Slika 15.)
37
Lovke za uskladištene proizvode u rasutom stanju, najčešće su plastične ili metalne
izvedbe, a ubacuju se unutar zrnene mase i služe za hvatanje štetnika unutar zrna. Za
hvatanje kornjaša vrlo je pogodna konusna lovka plastične izvedbe, s perforiranim
poklopcem (Slika 17.)
Za brzu detekciju štetnika u rinfuznoj robi postoji nekoliko izvedbi test lovki s ljevkastim i
sabirnim cijevima koje se ubadaju unutar zrnene mase, a mogu biti u kombinaciji s
feromonskim kapsulama (Slika 18.)
38
Relativna procjena populacije pomoću navedenih tipova mamaka i lovki moguća
je jedino ako se vodi računa o njihovom pravilnom postavljanju unutar skladišnih
objekata, što podrazumijeva da su mamci postavljeni daleko od utjecaja vanjskog
okoliša, na lokacijama koje su najosjetljivije za razvoj zaraze, odnosno na mjestima koja
su dostupna za konstantno nadziranje. Također, je potrebito striktno se držati plana po
kojem su mamci i lovke postavljeni, a pogdno bi bilo da svaki mamak na sebi ima bar
kod kojim se očita njegov položaj unutar skladišnog objekta pomoću portabl laser
scanner-a koji (Slika 19. i 20.) i na taj način se vrste i brojnost štetnika unose u
kompjutersku bazu podataka (Slika 21.) pogodnu za statističku obradu kako bi se
relativna procjena populacije mogla pretvoriti u apsolutnu procjenu.
39
Statistička obrada ovako prikupljenih podataka odnosi se na statističke parametre,
kao što je srednja vrijednost, varijanca uzorka, standardna devijacija, standardna
greška, odnos broja uzoraka i determiniranih vrsta kukaca. Rezultati se prikazuju
brojčano (tablično) ili grafički. Brojčani prikaz odnosi se na prikaz broja štetnika/kg
uskladištene robe ili kao prikaz broja štetnika/mamku, te relativni prikaz rezultata u
% zaražene robe. Grafički prikazi monitoringa populacije štetnika u skladištima
odnose se na prikaz proporcije zaraze robe u rasutom stanjui ili robe u vrećama, a
mogu biti u obliku uniformnog grafikona – ako je varijanca manja od prosjeka, u
obliku randomskog grafikona – ako je varijanca jednaka s prosjekom , odnosno u
obliku agregatnog grafikona ako je varijanca veća od prosjeka.
Dakle, za pravilno provođenje nadzora ovim načinom, nije potrebno imati veliku
radnu snagu. Bitno je u startu dobro postaviti mamke i lovke na reprezentativna
mjesta, redovito kontrolirati i detektirati uhvaćene štetnike, te ih determinirati i
očitati njihovu brojnot, a podatke unijeti u bazu podataka koja se statistički obradi i
prikaže simaulacija stanja u kompletnom skladišnom objektu za cijelu sezonu
čuvanja robe.
40
SPECIJALNI DIO
Svi ovi glavni i pomoćni načini skladištenja povoljno se izvode kod “suhog zrna”, koje
ima vlažnost nižu od kritične, kada se fiziološki procesi u zrnu sporo odvijaju, a svi drugi
nametnici (mikroorganizmi, štetni insekti i grinje) imaju vrlo oslabljenu životnu aktivnost.
41
Vrste i tipovi skladišta
SKLADIŠTE: objekt u kojem se, pri određenim uvjetima, proizvod sprema u svrhu
čuvanja njegove kakvoće (kvalitete), sve do trenutka daljnje uporabe
1. podna skladišta
2. koševi za kukuruz
3. silosi
• Prostorija mora biti čista, suha, zaštićena od prodora podzemne vode i oborina
Podna skladišta:
Podna
skladišta
Mehanizirana Nemehanizirana
s automatskim djelomično
istovarom samoistovarni
42
Prema vremenu
uskladištenja
privremena stalna
• Tavani
• Žitnice (hambari)
• Velika podna skladišta
A) Tavani
• Primitivni oblik skladišta
• Za čuvanje manjih količina proizvoda
• Omogućeno je provjetravanje i suhi prostor
• Kućni tavani – žitarice
• Tavani nad štalom – voluminozna krma
B) Žitnice (hambari)
• Za čuvanje većih količina zrnate robe
• Manje zgrade građene od drveta
43
* PODNO ZAPREMINSKA
(u rinfuzi – sušenje; i u vrećama – unakrst u 4 reda)
P
Vlažnost zrna (%) Debljina sloja (m) •
ri
j
14 1,50 e
15 0,70-1,20
17-20 0,40-0,70
>20 0,15-0,40
uskladištenje zrnata masa se mora provjetriti i ohladiti – aktivna ventilacija
44
Aktivno provjetravanje
Tri tipa:
Koriste se:
ventilatori
provodnici za zrak
razdjeljivači zraka
45
Slika 25. Prikaz sustava ventiliranja pomoću isisavanja zraka
U – ulaz zraka
I – izlaz zraka
46
Veličina skladišta
npr.
1 vagon žitarica (14-15%) potrebno oko 12m2
+
za manipulaciju: 15-20% (merkant. roba)
20-30% (sjemen. roba)
• O kapacitetu ovisi da li će objekt biti prizemni (do 30 vagona, 300t) ili na katove
• Radi osiguranja od požara – ne više od 5-6000 tona kapaciteta
• Površina poda ne veća od 1200 m2 / skladištu
• Čuvanje različitih kultura u istom skladištu: razdijeliti ih drvenim pregradama
Privremena skladišta
47
48
KOŠEVI ZA KUKURUZ
SILOSI
49
Slika 29. Osnovni dijelovi silosa
I – radni toranj
II – silosni prostor
III – prijemni odjel za željeznički transport
IV - prijemni odjel za kamionski transport
V - sušara
1 – vaga
2 – transporteri za punjenje komora
3 – separator
4 – kontrolni separator
5 – transporteri ispod komore silosa
Radni toranj
50
• Zidovi silosa moraju biti:
• Izvedba silosa:
51
Skladištenje pšenice
52
Skladištenje kukuruza
53
reproduktivni materijal (sjemenski) sušenje će se obaviti bez oštećenja klice, odnosno
smanjenja klijavosti. Radi toga sušenje se obavlja okolnim zrakom i zagrijanim zrakom.
Sa okolnim zrakom (nezagrijanim) sušenje se obavlja u silo komori ili podnom
skladištu, gdje roba ostaje do momenta uporabe. Stacioniranim ili prijenosnim uređajima
(ventilatorima) ubacuje se zrak sa donje strane silo komore ili ubacivanjem zraka kroz
polukružne perforirane cijevi u podnim skladištima. Količina zraka ovisi o vlažnosti zrna,
pa tako primjerice za kukuruz sa vlagom od 16% potrebito je 75m 3/sat, sa vlagom od
25% - 375 m3/sat. Nezasićeni zrak prolazeći kroz masu vlažnog zrna uzima vodenu paru
koja ishlapi iz zrna. Prosušivanje zrna okolnim zrakom ovisi prvenstveno o temperaturi i
relativnoj vlazi zraka (najbolja temperatura je srednja dnevna 4,5-5 oC i rel. vlaga zraka
40-50%).
Sušenje kukuruza zagrijanim zrakom obavlja se u sušarama raznih tipova. Zrno
kukuruza kombajnira se sinhronizirano sa radom sušare, ovisno o njezinim kapacitetima
u žitomlinskim poduzećima. Sa kombajna se obično dovozi kamionima ili traktorskim
prikolicama do usipnog koša sušare, iz kojih se istovaruje hidrauličnim ili nagibnim
rampama. Prije prijema uzimaju se uzorci za utvrđivanje vlage, loma zrna te ostalih
primjesa. Vlažni kukuruz se aspiratorima velikog kapaciteta čisti i zatim odlazi na
sušenje. Sušenje se obično obavlja u dvije faze (dvofazno sušenje): u prvoj fazi zrno se
suši na temperaturi od 120-130 oC, kada se postiže vlaga zrna od 18-20%. Toplo zrno
odležava 6 sati, zbog izjednačavanja vlage. U drugoj fazi zrno se suši temperaturom od
80oC, na 13,5-14%.
Brzina sušenja raznih hibrida ovisi o vlazi zrna prilikom sušenja, koja opet ovisi o
klimatskim prilikama, a kreće se obično od 35-38%, iznimno i 40%. Vlažnije zrno suši se
brže i lakše, od suhljeg.
Energenti za sušenje mogu biti različiti (plin, mazut, oklasci klipova i sl.), ovisno o
tipu sušare.
Osušeno zrno se nakon hlađenja skladišti u silo komore ili velika podna skladišta,
a prije toga se čisti silo aspiratorima od sitnog loma i pljevica i sposobno je za
dugotrajno skladištenje.
Tijekom sušenja, zbog visokih temperatura često dolazi do velikog loma zrna, čak
i do 20%, što pogoduje razvoju raznih nametnika, pa se uskladišteni proizvod mora
redovito kontrolirati (uzimanje uzoraka, mjerenjem temperature i vlage, analiza na
prisutnost nametnika).
54
Pri sušenju sjemenskog kukuruza u klipu, vlaga se svodi na oko 20%, a poslije
krunjenja se dosušuje. Proces sušenja počinje sa 25-30 oC, a svakih 2 sata temperatura
se povisuje za 3-5oC, do maksimalno 43oC (granična temperatura sušenja) iznimno
45oC. Kod temperature 48-50oC već dolazi do koaguliranja albuminskih komponenti
bjelančevina, čime se ugrožava životna sposobnost sjemena. Nakon sušenja, zrno se
hladi zrakom obično u trajanju od 1-2 sata.
Skladištenje nedorađenog sjemenskog kukuruza je kratko, u podnim skladištima
u papirnatim vrećama ili velikim tzv. "džambo" plastificirano jutenim vrećama, zapremine
500-1000 kg. Zrno se dorađuje (čisti, kalibrira i zaprašuje fungicidima za sjeme /TMTD i
dr./), te pakuje u višeslojne papirnate vreće, težine 10-25 kg. Dorađeno sjeme mora
imati atest (vrsta hibrida, klijavost, trajnost uporabe i sl.). Skladišti se u podnim,
betonskim zrako suhim pogodnim skladištima, do momenta sjetve.
U praksi se često ne utroši sav dorađeni sjemenski kukuruz, i izvjesna količina
ostaje neprodana u skladištima. Takovom kukuruzu neophodna je pažnja, stalnim
kontroliranjem, uzimanjem uzoraka, jer postoji opasnost pd napada raznih nametnika
(kukaca i glodavaca). Najčešća vrsta štetnih insekata su razni moljci - Plodia
interpunctella Hbn. (bakrenasti moljac) i Sitotroga cerealella Oliv. (žitni moljac), čije
ličinke - gusjenice izgrizaju sadržaj zrna, posebice klicu, i štetno djeluju na klijavost.
Zbog toga se u početnoj pojavi ovih insekata odmah moraju poduzeti mjere suzbijanja
raznim pogodnim insekticidima (Kalinović i dr., 1990.).
Klijavost dorađenog sjemena, u povoljnim uvjetima skladištenja može biti
ispravna i nakon 2-3 godine. Tako je raznim ispitivanjima ustanovljeno da se kod
sjemena sa vlažnošću od 13% u povoljnim uvjetima skladištenja, klijavost smanjuje za
svega 1-2%.
Zrno uljarica služi za dobivanje ulja, odnosno služi kao reproduktivni sjemenski
materijal. U uljano bilje spada suncokret, uljana repica, soja, ricinus, kikiriki, sezam i mak
(zrnati proizvodi). Jestivo ulje se dobiva i od ploda maslina, lešnjaka i badema. Tehničko
ulje dobiva se od sjemena konoplje i lana, koje je industrijsko bilje i služi u druge svrhe.
Za kvalitetno ulje, sjeme uljarica čuva se na specifični način i njihovo skladištenje
je prilično zahtjevno, s obzirom na fizikalna i kemijska svojstva.
Fizikalna svojstva u svezi skladištenja su slična kao i kod žitarica, ali je presudna
sipkost, koje je potpuno poremećeno ako dođe do pojave samozagrijavanja.
Samozagrijavanje je proces koji se ne smije dozvoliti, a vezan je sa vlažnošću i
temperaturom zrna.
Kemijska svojstva imaju daleko veći utjecaj na uspješno čuvanje uljarica na duže
ili kraće vrijeme. Sastav pojedinih uljarica prikazujemo u tablici 8.
55
Tablica 8. Kemijski sastav važnijih uljarica.
Bezdušične
Kultura Masti Bjelančevin ekstraktivne Pepeo Voda
e tvari
Suncokret 22,2-36,5 10,5-19,1 13,4-21,3 2,6-4,1 6,4-12,9
(29,1) (15,1) (17,4) (3,2) (7,3)
Uljan. repica 35,5-45,0 19,5-21,5 15,7-18,0 3,6-4,3 7,3-12,0
(40,2) (19,9) (16,8) (4,2) (8,6)
Soja 12,0-21,0 31,1-40,3 21,9-31,1 3,4-14,0 5,4-12,9
(17,0) (35,7) (27,5) (6,0) (9,0)
Primjer: ako želimo uspješno čuvati uljanu repicu, kaja sadrži 43,5% ulja, dobiva
se slijedeća skladišna vlaga:
14 x (100 - 43,5)
V= ---------------------- = 7,91%
100
56
Vrste i tipovi skladišta za uljano bilje
Sva podna skladišta moraju imati termo i hidro izolaciju, po mogućnosti uređaje za
aktivnu ventilaciju i uređaje za mjerenje temperature. Također su bitni i mehanizirani
transporteri za utovar i istovar robe. Visina hrpe zrna u rinfuzi ne bi smjela biti viša od 10
m. Najpogodnija su betonska skladišta, gdje se uglavnom skladišti uljana repica. Sjeme
suncokreta skladišti se u betonskim silosima, okruglih razmaknutih silo-komora, koji
imaju uređaje za mjerenje temperature, po mogućnosti na razmaku od 1,5 m do 3 m.
Dno komore je dvostruko, radi provođenja aktivne ventilacije. Međutim sjeme suncokreta
skladišti se i u silosima sa spojenim silo komorama građenim od betona ili pocinčanog
lima, ali na kraće vrijeme, jer nemaju pogodnu hidro i termo izolaciju. Uz stijenke
metalnih silosa zbog znojenja zrna dolazi do stvaranja vlažnog sloja debljine 10-20 cm,
koji su izvor zaraze štetnim kukcima i mikroorganizmima. Zbog toga ovi silosi su
nepodesni za duže čuvanje uljarica.
Skladištenje suncokreta
16 x (100 - U)
W= ------------------ - 2 W (%) - gornja granica skladišne vlage
100 U (%) - količina ulja u apsolutno suhom stanju
Primjerice: ako partija sjemena sa 45% ulja, tada će gornja granica skladišne vlage
biti 6,80.
57
analizirati uzorci na prisutnost štetnih kukaca. Tako se na sjemenu suncokreta javljaju
razni tvrdokrilci (Coleoptera) - Tribolium castaneum Hbst. (kestenjasti brašnar),
Ahasverus advena Walt.- oštrokuti gljivar (mikofagna vrsta), te predstavnici Psocoptera
(prašne uši) roda Liposcelis, koji se javljaju na zagrijanim, vlažnim i pljesnivim
lokalitetima u skladištima.
58
tamne je boje; pri 40-55oC intenzivno se razvijaju termofilni mikroorganizmi, sjeme
pljesnivi, postaje gorko, ljuska je tamne boje, jezgra postaje tamno žuta, defektnost
sjemena je 85% (kod sjemenske robe gubi se klijavost), stvaraju se slobodne masne
kiseline (7-8%). Pri 70-75oC boja ljuske i unutrašnjost zrna postaje tamno smeđu boju, a
defektnost zrna je 100%.
Kod suncokreta sa većim sadržajem ulja brže dolazi do pojave samozagrijavanja,
jer su mnogo brži procesi razlaganja. Dolazi do naglog povećanja kiselosti u zrnu i
sirovom ulju, dolazi do stvaranja većih količina slobodnih masnih kiselina, što negativno
utječe na kvalitet ulja.
Od skladišnih nametnika (kukaca, grinja i glodavaca) također dolazi do velikih
gubitaka (ponekad i do 30%).
Kako ne bi dolazilo do ovakovih nepoželjnih posljedica, najvažnije mjere su
sušenje uljanog bilja prije skladištenja (skladišna vlaga najviše 9%), visina hrpe rasutih
poroizvoda ( najviše 3 m), te stalno prozračivanje, kao i kontrola temperature proizvoda i
okolnog zraka. Vrlo je važna i povoljna građevinska konstrukcija skladišta (termo i hidro
izolacija).
59
sjeme se stavlja u vreće težine 50 kg, sa atestima i plombom. Ovakova sjemenska roba
skladišti se u zrakosuha skladišta.
Sekundarnom doradom dobivamo jednoklično sjeme, koje se kalibrira,
segmentira, pilira i polira, a u sekundarno dorađeno sjeme spada i genetski jednoklično
sjeme.
Sjeme šećerne repe je vrlo skupo (posebice jednoklično), pa se mora i kvalitetno
sačuvati u adekvatnim skladištima sa skladišnom vlagom od 12%. Ono se ne tretira
fungicidima, a klijavost može sačuvati i 3-4 godine. Teže je sačuvati jednoklično sjeme,
jer ima smanjeni perikarp i osjetljivije je na vanjske utjecaje, a može se uspješno očuvati
do 1 godine.
Vreće se slažu unakrsno u podna skladišta na grede, a povremeno se trebaju
prebacivati. Sjeme se može čuvati i u rasutom stanju, u hrpi čija visina ne bi smjela
prelaziti 1 m.
Tijekom skladištenja potrebita je stalna kontrola vlage, temperature i prisutnosti
nametnika.
Jednako se čuva i sjeme stočne repe.
Kako sjeme konoplje sadrži oko 30% ulja svrstava se i u uljano bilje, pa je
njegovo čuvanje otežano. Prilikom žetve skida se različitom količinom vlage (i preko
25%), te se prije skladištenja obavezno suši na skladišnu vlagu od 7-8%. Sušenje
manjih količina sjemena (sa privatnih gospodarstava) obavlja se prirodnim putem
(suncem i zrakom), razastrto u tankom sloju, na ciradama, uz povremeno ručno
lopatanje.
Veće količine sjemena suše se u sušarama i to sjeme sa vlažnošću od 20-25%
na temperaturi od 40oC, sjeme sa vlagom preko 30% na temperturi od 30 oC.
Kako se proizvode manje količine sjemena konoplje, to se ono skladišti kod nas
uglavnom u podnim skladištima u vrećama ili u rasutom stanju. Vreće se skladište u
zrako suhim skladištima, složene unakrsno na drvene grede, uz određeni razmak
60
između gomila vreća, radi što bolje cirkulacije zraka. Ako se skladišti u rinfuzi, debljina
sloja ne bi smjela prelaziti 1,30 - 1,40 m.
U pojedinim zemljama (Italija) koje proizvode mnogo konoplje, sjeme se čuva u
specijalnim silosima, gdje se suši i dorađuje.
Vađenjem šećerne repe iz tla on nadalje živi i diše, čime gubi vodu i šećer i samu
težinu korijena. Zbog toga postoje biološke osnovice za čuvanje repe. Vađenjem iz tla
61
korijen prekida svoj rast i razvoj, čime prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave
korijena, iza kombajniranja, korijen i dalje živi, diše, a odvijaju se procesi sagorijevanja
saharoze prisustvom kisika iz zraka. Intenzitet ovih procesa uvjetovan je čimbenicima u
kojim se uvjetima čuva korijen. Jedan od važnih je temperatura. Tako primjerice pri 0 oC
dnevni gubitak šećera je mali (0,0061%), pri 12 oC gubitak je 0,0192%. Tijekom 100 dana
čuvanja pri istoj temperaturi gubitak saharoze iznosi 1,92%, pri 0 oC gubitak je 0,61% od
težine korijena.
Prvih 5-6 dana poslije vađenja korijena on intenzivnije diše, jer preživljava
"fiziološki šok" prilikom odsijecanja glava, stvarajući zaštitni epiderm na novo stvorenoj
površini korijena. Ako je korijen vađen ranije ovi su procesi još intenzivniji. Također se
naglo isparava voda iz korijen (repa ima 75% vode), što predstavlja čisti gubitak, te
nakon izvjesnog vremena korijen uvene (dovoljan je gubitak od 25% da dođe do
ugibanja stanica). Sve ovo ovisi o temperaturi (što je ona viša brže je ugibanje stanica,
brže je i djelovanje mikroorganizama).
Kako bi se sve to spriječilo, korijen treba vaditi na vrijeme i ako on treba duže
stajati, treba ga pregledati i sortirati (posebno staviti oštećeno korijenje).
Prema namjeni postoji različito čuvanje industrijskog korijena: čuvanje korijena na
polju, čuvanje na otkupnim stanicama i čuvanje u šećeranama.
Kada se korijen ne može izravno nositi u tvornicu, tada se čuva u polju, na kraće
vrijeme. Slaže se u manje hrpe, pokriva lišćem, čime se smanjuje gubitak od oko 20-
50% u odnosu na nepokriveni korijen. Na duže čuvanje slaže se u veće hrpe kapaciteta
4-5t, sa bazom 2-2,5m uz visinu gornjeg dijela 0,5m i visinu 1,5m, a dužina je
proizvoljna. Ako je jako hladno bočne strane se pokrivaju slojem zemlje od 15-20cm, a
za zaštitu od mraza gornji sloj se pokriva kukuruzovinom. Prizme se lociraju u blizini
tvrdih puteva, kako bi otprema bila što efikasnija. Biraju se povišeni tereni (radi otjecanja
suvišne vode). Mjesto se očisti od ostataka bilja, izravna i zasipa vapnenim prahom
(20kg/100m2) ili krečnim mlijekom (400 lit/100m 2). Bočni dijelovi prizmi zasipaju se
zemljom debljine 20cm. Važna je kontrola temperature, koja u unutrašnjosti ne bi smjela
biti viša od 5oC, niti niža od 0oC. Temperatura se mjeri bimetalnim termometrima
svakodnevno. Ako korijen stoji duže vrijeme, za odvođenje suvišnog toplog i vlažnog
zraka stavljaju se tzv. "ventilatori", smješteni u sredini hrpe (građeni od dasaka ili
polukružnih metalnih cijevi sa perforacijama).
62
5m, proizvoljne dužine, ovisno o mogućnosti betonske ili tvrde podloge, oko 50m.
Povoljne su i velike prizme kapaciteta do 1000 t, gdje su gubici šećera mnogo manji.
63
Skladištenje sjemenske šećerne repe (sjemenjača)
Tehnologija trapljenja
Sadnice koje su izvađene treba što prije trapiti, nakon čišćenja i sortiranja, a
pravilo je "iz zemlje u zemlju". U protivnom korijen gubi vodu, naglo vene i gubi rezervne
tvari. Zbog toga se vadi samo toliko sadnica, koliko se može utrapiti isti dan, u protivnom
ih treba pokriti slamom ili kukuruzovinom. Prije trapljenja vrši se selekcija sadnica
(izdvajanje prekrupnog, račvastog, oštećenog i gnjilog korijena), a trape se samo ne
64
previše krupne, zdrave i lijepo oblikovane sadnice, koje će se održati u trapu bez
kvarenja. Ako ne bi bilo sortiranja, došlo bi do razvoja nejednolikih stabljika, te do
neujednačene cvatnje i sazrijevanja sjemena.
Trapovi se obično postavljaju u pravcu puhanja zimskih vjetrova, a oko njih se
kopaju kanali radi otjecanja suvišne vode, koja se slijeva sa trapa.
Korijen u trapovima predstavlja živi organizam, koji diše, troši kisik, a izlučuje CO 2
i vodu, koja se stvara oksidacijom šećera. Iako je to disanje neznatno, izmjena plinova
mora postojati , a također i dovod svježeg zraka, što omogućuje provjetravanjem
trapova. Ovo se omogućava ventilacijom "ventilatorima" (okomiti i vodoravni). Okomiti
ventilatori grade se iz 4 daske (širine 15 cm, dužine 120 cm), koje su perforirane i na
kojem vrhu se nalazi krović, radi spriječavanja ulaska oborina. Postavljaju se po dužini
trapa na svakih 3-5 m. Vodoravni ventilatori građeni su od letvica u obliku trostrane
prizme, čija je baza 40 cm, visina 20 cm, a strane 30 cm. Stavljaju se po cijeloj dužini
trapa.
U trapu se mjeri i temperatura, kroz vertikalne otvore, svakih 3-4 dana, koja se
registrira.
65
Skladištenje cikorije
Slično kao i šećerna repa cikorija je dvogodišnja biljka, pa sve što važi za šećernu
repu, isto je i za cikoriju. Postoji industrijski korijen i sadnice ili sjemenjače.
Skladištenje sjemenjača
Skladištenje krumpira
Krumpir sadrži oko 80% vode i to je gomolj, koji se drugačije čuva od žitarica ili
korijenastog bilja. Tijekom čuvanja zimi, krumpir i pri najboljoj tehnologiji skladištenja
gubi na svojoj kakvoći i kvantitetu, a gubitke moramo smanjiti na najmanju mjeru.
Prema namjeni postoji sjemenski i merkantilni krumpir, a prema načinu
skladištenja on se može čuvati u trapovima, podrumima i specijalno građenim
skladištima. U domaćinstvu on se čuva u podrumima ili na seljačkim gospodarstvima u
trapovima, a veće količine za tržište, tijekom zime čuvaju se u specijalnim skladištima.
Da bi se gomolj što bolje zimi sačuvao, mora proći prije skladištenja nekoliko faza
i to: priprema krumpira za čuvanje i čuvanje krumpira u skladištima.
Priprema krumpira za skladištenje obavlja se u nekoliko faza: stanje krumpira u
vrijeme vađenja; prosušivanje i čišćenje gomolja; sortiranje gomolja.
Stanje krumpira tijekom vađenja je vrlo važno za daljnje skladištenje. U našoj
zemlji krumpir se na većim površinama vadi mehanizirano (plugovima iskopačima,
66
specijalnim strojevima i različitim kombajnima). Na manjim površinama krumpir se još
uvijek vadi ručno.
Tijekom vađenja krumpira najosnovnije je da gomolj ostane čist i nepovrijeđen,
da bude zdrav, jer se takav može i najbolje sačuvati u skladištima. Treba odabrati
pogodno vrijeme za vađenje (suho i lijepo), kako bi što manje zemlje ostalo na gomolju.
Ako se krumpir vadi po kišnom vremenu i u zakorovljenim parcelama, na gomolju može
biti i do 15% zemlje, pa je takav krumpir teško sačuvati. Po propisima u jednoj partiji
uskladištenog krumpira dozvoljeno je 2-3% (najviše 5%) onečišćenih zemljom, kako bi
se on uspješno mogao skladištiti.
Prosušivanje i čišćenje krumpira je važna daljnja operacija u pripremi krumpira za
skladištenje, kada se gomolj prosušuje i oslobađa suvišne zemlje. Kada se krumpir vadi
po suhom vremenu, gomolji se ostavljaju kratko vrijeme osušiti na polju. Suprotno ako
se vadi po vlažnom vremenu, gomolje treba staviti pod nadstrešnicu, gdje će se osušiti.
U suvremenim skladištima postoje posebna mjesta za ostavljanje svježe vađenog
krumpira, a to su nadstrešnice smještene duž pročelja zgrade. Gomolj se odlaže u
tankom sloju (do 50 cm debljine) ako je vlažan, u debljem ako je suh, s time da moraju
biti ugrađeni okomiti ili vodoravni ventilatori (slično kao u trapovima).
Utjecaj sunčevih zraka (insolacija) tijekom dosušivanja igra veliku ulogu, jer
pokožica postaje čvršća i otpornija je na napad raznih bakterija i gljivica, koje izazivaju
gnjilost gomolja. Ipak jestivi krumpir na svjetlu ne bi smio stajati više od 1 dana (najviše
5-6 sati bez obzira da li pod nadstrešnicom ili na polju). U protivnom poprima zelenu
boju, kojom se stvaraju veće količine solanina, koji može izazvati smrt i kod ljudi i kod
životinja. Sjemenski krumpir na svjetlu treba stajati 4-5 dana, sve dok pokožica i dio
gomolja ispod nje ne poprimi zelenu boju. Time gomolj postaje otporniji na napad
mikroorganizama, pokožica je grublja, deblja, hrapavija, a mlade stanice pokožice i sloja
ispod brže sazrijevaju. Takav krumpir dobar je za sjetvu i otporan je na skladištenje.
Sortiranjem gomolja obavlja se odvajanje sjemenskog, nekoliko grupa jestivog
(konzumnog), sitnog (za hranidbu stoke) te oštećenog i bolesnog. Veće količine
krumpira sortiraju se putem sortirača, kada se suhi i čisti gomolj putem transportera
dovodi do sita. Ručnim-grubim sortiranjem izdvaja se mehanički oštećen ili bolestan
krumpir, a prvo sortiranje obavlja se već za vrijeme prosušivanja, kada se uklanja
nasječeni, oštećeni, bolestan i deformirani gomolj.
67
Čuvanje gomolja u podrumu u rastresitom stanju ili u sanducima, još uvijek je
aktuelno, kako u domaćinstvima, tako i za veće količine. U podrumima se u boksove ili u
sanduke stavlja krumpir u različitim slojevima debljine, ovisno i o kapacitetu skladišta, ali
uz obavezno prozračivanje i ventilaciju kako skladišta, tako i svakog boksa posebno.
Specijalna skladišta namijenjena su za skladištenje krumpira u rasutom stanju ili
u sanducima. Za skladištenje u rasutom stanju primjenjuju se boksovi različitih
dimenzija, prosječnih 5,0 x 4,5 m, visine hrpe 3,0 x 3,5m, što iznosi kapacitet od 78,75
m3, što je najekonomičnije i najsigurnije. Deblji sloj (primjerice 8,0 m) izaziva nesigurnost
pritiska na bočne dijelove skladišta ili boksova, a i na sam gomolj, koji ne može podnijeti
ova opterećenja. Kod visine hrpe od 1 m, pritisak izražen u kg na tekući metar iznosi 80
kg, za razliku od visine 4 m, kada pritisak iznosi 1200 kg.
Nadalje, ako je visina hrpe veća od 3,5 m gubi se prostor za mehaniziranu
manipulaciju unutar skladišta. Gomolj se poslije sortiranja sortiračima, transporterima
prebacuje u boksove, pomoću elevatora, kojim se može regulirati (vodoravno i okomito)
visina sa koje će oni padati (najviša dozvoljena je 1 m). Boksovi se pune postepeno po
slojevima (više njih odjednom). U protivnom (punjenjem boksa odjednom), dolazi do
naglog početnog disanja i do "znojenja" gomolja.
Čuvanje krumpira zimi
Poslije privremenog skladištenja kada se krumpir čuva u tanjem sloju na
zaštićenom mjestu, na temperaturi od 8-10 o C, i kada prelazi fazu mirovanja, on se
priprema za stalno skladištenje. Ponavljamo da jestivi krumpir ne smije biti izložen
direktno sunčevim zrakama i pokriva se ciradama ili sl. da ne bi pozelenio.
Stalno skladištenje se obavlja u naprijed nabrojanim tipovima skladišta. Kako bi
se zadržala povoljna kakvoća i kvantitet gomolja, tijekom zimskog čuvanja bitni su
čimbenici: temperatura, vlažnost i mogućnost prozračivanja.
Temperatura skladištenja je vrlo bitna, a krumpir se najbolje čuva kod 4-7 o C,
kada je u stadiju mirovanja. Povišenjem temperature, a također i vlage dolazi do
procesa izmjene tvari u gomolju kada krumpir počinje klijati (jedna ili više sporednih
klica). Za sporoklijajuće sjemenske sorte krumpira optimalna temperatura je 7 o C, za
brzoklijajuće sorte optimalna temperatura je 4 o C. Jestivi-konzumni krumpir najbolje se
čuva pri temperaturi 3-6o C, a ispod te temperature krumpir postaje sladak, iznad 6 o C
počinje klijati.
Osim promjene sastava gomolja dolazi i do gubitaka na težini i oni su veći, što je
temperatura u skladištu viša, zbog većeg isparavanja krumpira.
Zbog toga vrlo je važna kontrola temperature, kako u skladištima tako i u
trapovima. Temperatura se mjeri termometrima, u skladištima pri dnu hrpe, u sredini
prostorije, kraj prozora, te uz ventilatore. U trapovima temperatura se mjeri kroz
"ventilatore", puštajući termometar pričvršćen na dugoj motci ili pomoću posebno
izgrađenih termometara, montiranih na dugoj metalnoj dršci. U specijalnim skladištima
temperatura se kontrolira u boksovima, kroz čiju sredinu su postavljene perforirane cijevi
dužine 2,5 m, u koje se puštaju termometri.
Reguliranje i održavanje povoljne temperature kako konzumnog, tako i
sjemenskog krumpira najbolje je u skladištima gdje je omogućeno prozračivanje
ubacivanjem svježeg zraka. To važi i za klijanje gomolja, kod jestivog, temperaturom se
spriječava klijanje, a kod sjemenskog, prozračivanje se obavlja tako da se proces
početka klijanja isprovocira u vrijeme početka sadnje.
68
Osim kontrole temperature, bitna je i kontrola vlage zraka u skladištima.
Neposredno poslije skladištenja gomolja, bilo u podrumima, ili u specijalnim skladištima,
krumpir će isparavati suvišnu vlagu, on će se "znojiti", te će vlaga u zraku biti povećana.
Obično su gornji slojevi krumpira vlažniji od donjih, odnosno uzvisine su vlažnije od
udolina (ako krumpir nije složen u jednakoj ravnini) i ovdje postoji opasnost od početka
klijanja (viša temperatura i vlaga). Do znojenja dolazi zbog toga što se zrak koji prolazi
kroz hrpu gomolja zasićuje vlagom, a na površini hrpe zrak se hladi i vodena para iz
zraka se kondenzira, pri čemu nastaje "kondenzaciona toplina" i "kondenzaciona voda".
Do ovog procesa može doći ako hladni vanjski zrak dođe u dodir sa toplijim zrakom hrpe
krumpira u skladištu, ili obrnuto ako topliji vanjski zrak dođe u dodir sa hladnijim zrakom
hrpe krumpira u skladištu. Proces stvaranja "sloja kondenzacije" je spor i teško se
uklanja. Može se donekle spriječiti stavljanjem sloja slame na površinu gomolja, a
tijekom zime se jedan do dva puta mora promijeniti. Najbolje je ako u skladištu postoje
uređaji za usisavanje toplog i vlažnog zraka.
Intenzitet isparavanja vode iz gomolja je određen temperaturom i relativnom
vlagom zraka, pa su to dva čimbenika koja najviše utječu na pravilno skladištenje
gomolja, te oni moraju biti usklađeni.
Mogućnost prozračivanja skladišta igra veliku ulogu tijekom skladištenja krumpira.
Gomolj svojim disanjem oslobađa 300 kcal/t/24 sata što je velika količina topline.
U podrumima gomolj se skladišti u rastresitom stanju ili u sanducima. U
rastresitom stanju u podrumima se prave boksovi, a visina hrpe može biti do 3 m. Zato
se osim zračenja skladišta, za prozračivanje gomolja postavljaju drveni "ventilatori" (za
veću hrpu nekoliko, za manju jedan u sredinu). Često puta se pod pokriva slojem slame
ili kukuruzovine (ako je primitivan- građen od gline ili nabijene zemlje), ili se postavljaju
letve podignute od poda, koje ujedno služe i kao "ventilator". To su tzv. donji ventilatori ili
horizontalni ventilatori.
U trapovima se prozračivanje gomolja obavlja pomoću horizontalnih i vertikalnih
ventilatora izgrađenih od letava, koji imaju gore na vrhu zračnice, koje se otvaraju,
posebno onda kada se primjeti "dimljenje" trapova i kada je došlo do mikrobioloških
procesa i naglog truljenja. Trap nije dovoljno samo prozračiti, nego ga treba otvoriti,
presložiti i očistiti.
U modernim skladištima (specijalnim) za čuvanje gomolja, primjenjuje se aktivna
ventilacija, putem hlađenja vanjskim zrakom, niže temperature od one u skladištu.
Prema ispitivanjima, toplina koju oslobađa gomolj disanjem za 24 sata je 0,25 o/dan, što
znači da se za 4 dana temperatura podiže za 1oC, ako se toplina ne izvodi van. Pri
temperaturi od minimalno 2o C i maksimalno 4o C, najduži rok tijekom čega se krumpir
ne mora hladiti je 8 dana.
Aktivna ventilacija namijenjena je za ravnomjerno prozračivanje cijele mase te
reguliranje fizikalnih i kemijskih čimbenika, čime se postiže: sušenje gomolja i zemlje na
njima; brzo zacijeljivanje rana na gomoljima i spriječavanje razvoja bolesti; održavanje
povoljnih uvjeta tijekom cijelog vremena skladištenja. Ona se provodi u različito vrijeme
tijekom dana, različitim intenzitetom, a u različitim vremenskim razmacima.
Gubici pri aktivnoj ventilaciji su mnogo manji u usporedbi sa prirodnom. Tako su
oni pri aktivnoj ventilaciji 4,8%, pri prirodnoj od 15,8-20,6% (Saburov, po Trisvjatskom,
1968.).
69
Promjene za vrijeme skladištenja krumpira
Gomolj krumpira sadrži 75% vode. Promjene za vrijeme skladištenja mogu biti
fiziološke i kemijske.
Fiziološke promjene: nastupaju uslijed energije koja se stvara u stanicama gomolja
procesom disanja. Ove promjene odigravaju se u različitim vremenskim periodima
(period dozrijevanja, period mirovanja, i period buđenja pupova) kod uskladištenog
krumpira. S obzirom na skladištenje krumpira od jeseni do proljeća, procesi koji se
odigravaju u gomoljima dijele se na slijedeće faze:
Prva faza (od momenta berbe tijekom 10-15 dana) odvija se u skladištima kada je
temperatura visoka, a relativna vlaga zraka neujednačena. Zbog toga se na gomolju
mogu pojaviti bolesti (koje su u gomolju u skrivenom obliku napr. Phytophtora). Takove
gomolje uklanjamo. U ovoj fazi dolazi i do zacijeljivanja rana od mehaničkih povreda
gomolja, pa ovu fazu nazivamo i "ispitivajuća" ili "zdravstvena" kada se gomolji zacjeljuju
i ispituju na otpornost prema bolestima.
Druga faza nastupa 15 dana poslije početka skladištenja i ona je prelazna od jesenskog
do zimskog perioda i traje 50-60 dana. Temperatura u skladištima je povišena i iznosi
6-7o C, pa ju je potrebno postepeno snižavati.
Treću fazu predstavlja zimski period kada je potrebna ravnomjerna temperatura i
normalna relativna vlažnost zraka.
Četvrta faza je proljetni period, kada raste temperatura u skladištu, što trebamo
spriječavati.
Tijekom ovog perioda odigravaju se procesi disanja, ishlapljivanja, proklijavanja i
stvaranja zaštitnih tvari u gomolju.
Disanje je proces oksidacije organskih tvari, posebice ugljikohidrata i masti,
odnosno raspadanje glukoze, a produkti raspadanja su ugljični dioksid (CO 2) i voda
(H2O), pri čemu se stvara toplina. Za disanje je potreban kisik, enzimi i temperatura.
Znači disanjem krumpira troši se kisik u skladištu, nakuplja se ugljični dioksid, stvara se
vodena para i povišena temperatura, što sve treba regulirati prozračivanjem i aktivnom
ventilacijom.
Ishlapljivanje gomolja nastaje disanjem i gubljenjem suhe tvari, a može se
spriječiti aktivnom ventilacijom i smanjenjem temperature.
Proklijavanje je proces koji nastaje 8-16 tjedana nakon vađenja gomolja što se
spriječava aktivnim ventiliranjem i držanjem krumpira u mraku, te u hladnim
prostorijama.
Stvaranje zaštitnih tvari kod ozljeda gomolja je prirodna pojava i sposobnost
stvaranja plutastih tvari - suberina.
Kemijske promjene u gomolju nastaju tijekom skladištenja, a očituju se u gubitku
škroba, šećera, vitamina. Pri skladištenju krumpira obavezno dolazi do raspadanja
škroba, šećera i vitamina. Kod niže temperature rastvaranje škroba teče sporije, jer je i
disanje slabije. Raspadanje škroba ovisi i o sortama, te o tipu skladišta gdje se čuva
krumpir. Najmanje kemijske promjene u gomolju dešavaju se pri temperaturi od 2-4 o C
(kod krumpira za prehranu, odnosno pri 3-5 o kod krumpira za preradu). Pri povećanoj
temperaturi od 0-20o C pretvaranje škroba u šećer ubrzava se 3-4 puta.
70
Promjene gomolja izazvane bolestima
Predivo bilje (u našoj zemlji konoplja, lan i pamuk) uzgaja se radi proizvodnje
vlakna (koje se kod konoplje i lana nalazi u stabljici), a kod pamuka u tobolcima. Zbog
toga je i skladištenje različito (kod konoplje i lana čuva se i stabljika i vlakno, kod
pamuka samo vlakno).
71
Čuvanje vlakna
Skladištenje pamuka
72
Skladištenje duhana
samozagrijavanje
povišenje vlage
ubrzan razvoj mko
kvarenje
sušenje
hlađenje
rekondicioniranje
odležavanje
SUŠENJE
• Topli zrak se propuhuje kroz masu duhana
• Duhan se stavlja na traku kojom klizi prema izlazu iz “redrying” sustava
• Na ulazu temperatura zraka iznosi 60-65°C, zatim 70-75°C, 75-90°C
• U èetvrtom dijelu se temperatura snižava na 60-65°C
• Topli duhan treba ohladiti kako bi se mogao kondicionirati na 11-12,5°C
HLAÐENJE
• Propuhivanje hladnog zraka kroz masu duhana (oko 30°C)
KONDICIONIRANJE
• Duhan se ponovo vlaži na 11-12,5% vlage
• Sustavom raspršivača iz kojih izlazi para i fine kapljice vode
ODLEŽAVANJE
• Kondicionirani duhan sa trake pada i koš
• Stavlja se u bačve, preša, oblikuje u bale i sprema na odležavanje (aging)
• Odležavanje traje 1,5-2 mjeseca
• Stvara se karakteristična aroma, boja postaje zatvorenija, kapacitet za
vlagu se smanjuje
73
I. USKLADIŠTENJE “RUČIČANOG” DUHANA
74
• Treba ostaviti razmak između bala i zidova
• Donje bale se moraju postaviti razmaknuto jedna od druge
• Bale treba redovno premještati
• Uskladištenje započinje u ljetnim mjesecima (sredinom srpnja) i traje do
prosinca
• Duhan se skladišti po klasama, između ostaviti prolaz
75
Literatura:
76